MARIA VALTORTA (1897 - 1961)

ISUSOV ŽIVOT, NASLOVLJENO "SPJEV O ČOVJEKU-BOGU", TE DRUGI MISTIČNI SPISI

S A Ž E T A K

( Sveti Otac Pio XII odobrio je tiskanje Spjeva: Imprimatur Svetog Oca )

( napom. za one koji žele podrobnije razmatrati o autentičnosti ovog dokumenta exDeo )



COLLEGIO INTERNAZIONALE
S. ALESSIO FALCONIERI
DEI SERVI DI MARIA
Viale Trenta Aprile, 6 - 00153 ROMA
Tel. 58.90.441

SAŽETAK ZBIVANJA SA SPISIMA MARIJE VALTORTE

Biografske naznake Marije Valtorte dostatno su prikazane na ilustriranom listiću koji je priložen.

1944 i1946 Valtorta povjerava, uz duhovne dokumente, svoje spise Redu Sluga Marijinih, u kojim je bila Trećoretkinja, da bi ih čuvali, tiskali ih i širili s odobrenjem Crkve. Zatim tu svoju volju potvrđuje zakonskim dokumentima. Red se bavi tim spisima, napose posredstvom O. Romualda M. Migliorinija, O. Gabriele M. Roschinija, O. Corrado M. Bertija te jedne grupe pomagača.

1947 Po savjetu Mons. Carincija i O. Bee, izručuju se Papi Piju XII dvanaest daktilografiranih svezaka Marije Valtorte. Papa stječe o njima osobno saznanje.

1948 26 veljače Papa Pio XII, u posebnom primanju, prima O. Migliorinija, O. Bertija i O. Cecchin, Reda Slugu Marijinih, te kaže: "Publicirajte ovo djelo, takvo kakvo je". Bez da mu se išta oduzme.

1949 Sveti Uficij poziva O. Bertija i zapovjeda mu da izruči rukopise i daktiloskripte. On donosi što je u njegovom vlasništvu: Sveti Uficij zapovjeda da se ne publicira pod kaznom stavljanja u Indeks. O. Bertiju nije dopušteno da govori.

1950 Marija Valtorta, sa strepnjom, ali oslanjajući se na riječi Pija XII, uglavljuje regularan ugovor sa Izdavačkom tiskarom Michela Pisanija.


1956 - 1959 Izlazi prvo izdanje, bez napomena i prilično nesavršeno Isusovog života, naslovljenog, u međuvremenu, "Spjev o Čovjeku-Bogu".

1960 6. siječnja Sveti Uficij stavlja takvo djelo na Index zabranjenih knjiga, ne zbog doktrinarnih grešaka, već po kazni neposluha naredbi iz 1949.

1963 Mons. Macchi, sekretar Pape Paola VI, kaže O. Bertiju, u razgovoru, da ranije navedeni Spjev nije na Indeksu.

1960 - 1967 Izlazi, u deset svezaka s napomenama, vjernih originalima, drugo izdanje "Spjeva o Čovjeku-Bogu".

1961 Sveti Uficij autorizira takvo drugo izdanje.

1966 Paolo VI ukida Indeks.

I969 - 1977 Publiciraju se tri duhovna spisa i Autobiografija Marije Valtorte.

1978 Ostaju neizdani: zasigurno 282 duhovna poglavlja. Možda obilna zbirka pisama. Možda jedna zbirka svjedočanstava, također i od strane raznih osoba Svetog Uficija, osim raznih laika.

U međuvremenu izdani spisi Marije Valtorte vrlo su rašireni u Italiji i gdje se god nađu svećenici koji su studirali u Rimu ili talijanski emigranti. Brojni su prijevodi izvršeni ili u tijeku. Neki svesci već izdani.

Rim - 8. prosinca 1978 SVEČANOST BEZGREŠNE


MARIA VALTORTA (1897 - 1961)

ŽIVOT ISUSOV, S NASLOVOM "SPJEV O ČOVJEKU-BOGU", TE DRUGI MISTIČNI SPISI.

I Z L A G A N J E


1. BIOGRAFSKE NAZNAKE

Biografske naznake o Mariji Valtorti jasno su prikazane u priloženoj ilustriranoj sveščici. Tko želi saznati više neka čita "Autobiografiju", koju je napisala Marija Valtorta, koja će ovdje biti obrađena na svom mjestu u tekstu (12). Može se također pročitati članak Renza Allegrija, koji je izišao u broju od 26 kolovoza 1978 talijanske revije "Gente", str. 52-57. Koji je, u suštini, dobro napravljen. Mjesta tog članka koja nisu sasvim dobro ostvarena su tek marginalna. Naposljetku može se pročitati i vrlo precizna sveščica "Marija Valtorta, osoba i spisi", koji je sastavio i publicirao dr. Emilio Pisani, 1976., str. 46.

2. RED SLUGU MARIJINIH

Već bolesna Marija Valtorta povjerila je, 1944. i 1946., duhovnim dokumentima te kasnije i legalnim dokumentima, svoje spise Redu Sugu Marijinih, u kojem je bila trećoretkinja, da bi ih Red čuvao, da bi ih tiskao i da bi ih širio s odobrenjem i blagoslovom Crkve, kojoj je bila vrlo privržena.

Red Slugu Marijinih bavio se tim spisima prvenstveno posredstvom triju svojih svećenika: O. Romualdo M. Migliorini, koji je četiri godine bio duhovni voditelj bolesnice i strojno je tipkao njezine spise; O. Corrado M. Berti, koji ih je opremio teološkim bilješkama; O. Gabriele M. Roschini, koji je napisao knjigu s naslovom: "Gospa u spisima Marije Valtorte", koja započinje zanimljivim uvodom o tom fenomenu. Obojica [potonjih, bilj. ur.] svećenika bili su profesori na Papinskom


Teološkom Fakultetu "Marianum" u Rimu.

Bilo je i drugih svećenika, koji su Mariji Valtorti dijelili Sv. Sakramente. I drugih koji su pomagali O. Bertiju, koji je, u međuvremenu, ostario i počeo pobolijevati.

3. Njegova Svetost PAPA PIO XII

Budući da se spisi Marije Valtorte pokazuju porijeklom iz viđenja i diktata nadnaravnih, gore navedeni O. Corrado M. Berti posavjetovao se s dvije vrlo stručne osobe, tj. sa Njeg. Visosti Mons. Alfonso Carincijem, tajnikom Sv. Kongregacije za Obrede, koja je postavljena za Kauze Svetaca, te sa O. Agostinom Bea, Družbe Isusove, ispovjednikom Pape Pija XII, rektorom i profesorom Papinskog biblijskog Instituta u Rimu. Obojica su savjetovali da se daktilografirana kopija tih spisa proslijedi Nj. Sv. Papi Piju XII, posredstvom jednog velikodostojnika Državnog Tajništva.

Pio XII je tako bio osobno upoznat, kako nas je u to uvjerio proslijeđivač daktiloskripta. A 26 veljače 1948 primio je u posebnoj udijenciji, o kojoj je osvjedočio "Osservatore Romano" u svojim izdanjima tih dana, O. Corrada Bertija, u pratnji dvojice subraće, O. Romualda M. Migliorinija, bivšeg apostolskog prefekta u Africi, te O. Andree M. Cecchina, priora Međunarodnog Zbora Slugu Marijinih u Rimu, te je izgovorio doslovce slijedeće riječi: "Publicirajte ovo djelo takvo kakvo jest; tko bude čitao shvatit će". I dodao je: "Čuje se kako se priča o tolikim viđenjima i objavama. Ja ne kažem da su sve istinite; ali neke možda jesu istinite". O. Berti zapitao je Papu da li treba izostaviti izraze: "viđenje" i "diktat". A on je odgovorio da se ništa ne izostavlja. Trojica svećenika, tek što su izašli s papinske udijencije, zaustavili su se na stepenicama i zapisali su na


listić doslovne Papine riječi, da ih više nikad ne bi zaboravili.

4. SVETI UFICIJ

No, 1949., Sveti Uficij, kojeg je tajnik tada bio Card. Alfredo Ottaviani a povjerenik Mons. Pietro Parente, je pozvao O. Generalnog Prokuratora Reda Slugu Marijinih i O. Corrada Bertija, koji je smatran glavnom odgovornom osobom. Mons. Pepe i O. Berruti, Reda Propovjednika, službenici Svetog Uficija, pročitali su pravorijek i htjeli da ga O. Berti potpiše.

Tim su pravorijekom zapovijedili da O. Berti izruči Svetom Oficiju sve rukopise i daktiloskripte Marije Valtorte, očevidno da bi ih uništili ili držali pod ključem zauvijek: "Ovdje će ostati kao u grobu", kazao je Mons. Pepe.

O. Berti donio je sve daktiloskripte u svom vlasništvu; ali nije mogao izručiti rukopise, jer ih je držala spisateljica; i nije mogao izručiti sveukupne daktiloskripte, jer su ih posjedovale druge osobe, koje ih se nisu željele odreći.

Nadalje, i konačno, sveti Uficij je zabranio publiciranje ovog Djela, odredivši kaznu stavljanja na Indeks u slučaju eventualnog publiciranja.

O. Berti nije mogao očitovati Svetom Uficiju riječi koje mu je izrekao Papa Pio XII na udienciji, jer mu nije bilo dozvoljeno da govori, već mu je samo bilo dopušteno da sasluša i potpiše pravorijek bez komentara. To su bile metode tadašnjeg pretkoncilskog vremena.

Sveti Uficij, međutim, je bio dobar prema bolesnoj Mariji Valtorti i nije


joj saopćio pravorijek. Saznala ga je od O. Bertija, iz nužnosti koju ybivanja nameću, i bila je stoga utučena. Stanje joj se pogoršalo.

5. POKUŠAJI PRIZIVA

O. Berti, da bi utješio sve bolesniju Mariju Valtortu, navodio ju je na razmatranje kako je Papa iznad Svetog Uficija te kako stoga više vrijedi Papina riječ ("Publicirajte") nego riječ Svetog Uficija ("Zabranjeno publicirati"). No spisateljica je ostajala zbunjena i u strahu od Indeksa i izopćenja. stoga je priželjkivala i tražila priziv, koji bi opozvao pravorijek Svetog Uficija. Neki su se i utekli toj Kongregaciji, no uzalud. Odgovor je bio: "Id melius quod prius". Drugim riječima: "Neka ostane kako je ranije odlučeno".

Tada je Marija Valtorta izrazila želju da se pokuša priziv kod samog Svetog Oca Pija XII, koji je 1948 bio rekao "publicirajte".

Nadbiskup Mons. Alfonso Carinci tajnik Svete Kongregacije za Obrede, prijatelj, zaštitnik, cjenitelj osobe i spisa Marije Valtorte, više nego jednom otišao joj je u posjet, obećao joj je priziv kod Pape i jedno lijepo osvjedočenje napisao da mu se isporuči na udijenciji.

Kad je O. Bea, Družbe Isusove, koga smo u ovom sjećanju gore naveli, vidio i pročitao osvjedočenje Mons. Carincija, htio je i sam sastaviti vlastito osvjedočenje, vrlo naklono, u kojem je usporedio Valtortu sa mistikom Annom Caterinom Emmerich.

Nakon O. Bee, i Mons. Lattanzi, Lateranskog Teološkog Fakulteta, savjetnik Svetog Uficija, je napisao jedno naklono osvjedočenje; a tako i advokat profesor Camillo Corsanego, dekan konzistorijskih


advokata Sv. Stolice i docent na Lateranu. Sva ta osvjedočenja pridružena su onom koji je 1946. napisao O. Gabriele M. Roschini, glasoviti mariolog Papinskog Teološkog Fakulteta "Marianum" te Lateranskog. Mons. Carinci je od tih osvjedočenja htio fotografski preslik, da ga može predstaviti na udijenciji kod Svetog Oca Pija XII. No takva udijencija se 1950. nije održala, također i zbog velike zaposlenosti koja je opterećivala Prvosvećenika povodom Svete Godine.

6. PUBLICIRANJE PRVOG IZDANJA ŽIVOTOPISA ISUSOVOG, POD NASLOVOM "Spjev o Čovjeku-Bogu"

U međuvremenu mjeseci su prolazili a O. Gabriele M. Roschini, savjetnik Svetog Uficija, poznavatelj Valtorte i cjenitelj njezinih mističnih spisa, je inzistirao kod O. Bertija: "Otiđite u Tiskaru-Izdavačku kuću Pisani!".

Kako je O. Roschini pripadao Svetom Uficiju, O. Berti je pomislio da je taj Ured u međuvremenu postao naklon publiciranju. Pa se jednog dana zaputio u Isola del Liri, u provinciji Frosinone, i tamo se susreo sa Vitezom Michelem Pisanijem, vlasnikom proprietario Tiskare-Izdavačke kuće, koji je, nakon što se u kratkom vremenu upoznao s Marijom Valtortom, kod koje se uputio u posjet, te s njezinim spisima, odlučio da ih tiska. O. Berti se bojao Svetog Uficija, Valtorta ga se užasavala i nije se htjela odlučiti da dadne dozvolu te da ustupi daktiloskripte. No zatim se odlučila i uglavila regularan ugovor s Vitezom Michelem Pisanijem, koji je još jednom izjavio kako on nimalo ne osjeća bojazan da će taj posao uspijeti, u čemu su ga ohrabrivali njegovi prijatelji. I tako je izišlo prvo izdanje


životopisa Isusovog, naslovljenog u međuvremenu "Spjev o Čovjeku-Bogu", bez bilješki i bez uvoda, u skromnom tipografskom ruhu u četiri prevelika sveska: no izašao je, čitav, prije svršetka godine1959.

7. STAVLJANJE NA INDEKS ZABRANJENIH KNJIGA

No Sveti Uficij nije zaboravio zapovijed, zabranu i prijetnju izrečene 1949.; i 6. siječnja 1960. Sveti Uficij je stavio prvo izdanje "Spjeva..." na Indeks zabranjenih knjiga.

'"Osservatore Romano", u članku od tog datuma, opravdavao je rečenu osudu, ne zbog doktrinarnih grešaka, već po krivičnom djelu neposluha. No u stvarnosti nije bilo neposluha, jer je Papa Pio XII, 1948., bio rekao "publicirajte"; i jedino je Sveti Uficij, Papi podređen, zabranio publiciranje, što je vrlo čudno.

Usprkos svemu, to prvo izdanje se raširilo, bilo je cijenjeno i mnogi čitatelji su u njem osjetili ruku Božju.

8. DRUGO IZDANJE "SPJEVA O ČOVJEKU-BOGU"

Vitez Michele Pisani nije podlegao utisku stavljanja na Indeks navedenog životopisa Isusovog, štoviše, ćuteći se postarijim i bolesnijim, povjerio je zadaću publiciranja valtortijanskih spisa svom sinu dr. Emiliju, diplomiranim pravniku i u naponu snage.


Tada se zbilo da je, s punim pouzdanjem u Božju pomoć i u budućnost, Tiskara-Izdavačka kuća Pisani zamislila i odlučila publicirati drugo izdanje "Spjeva..." s boljom naslovnom stranicom i na boljem papiru, novijim i čišćim slovima, svescima koji nisu bili tako obimni. Dr. Emilio je nadalje zatražio O. Bertija da opremi novo izdanje bilješkama koje bi olakšavale razumijevanje težih dijelova teksta ili koje bi upućivale na biblijski supstrat djela. Izdanje je bilo opremljeno ilustracijama koje je redigirao prof. Lorenzo Ferri pod osobnim vodstvom Marije Valtorte.

I tako je djelo o Evanđelju izišlo, u deset lijepih svezaka, opremljeno uvodom i bilješkama, i svidjelo se svima. Gore navedeni O. Gabriele M. Roschini, savjetnik Svetog Uficija, štovoše, često bi govorio da se to novo izdanje ne može smatrati da je na Indeksu, jer je potpuno obnovljeno, u potpunom skladu sa izvornicima i opremljeno bilješkama koje su oslobađale od svake sumnje i dokazivale zasnovanost i pravovjernost djela.

9.POKUŠAJ RAZGOVORA SA NJEGOVOM SVETOSTI PAPOM PAOLOM VI

O. Berti je, bez obzira na sve to, bio jednako uznemiren i vrlo je strepio poradi stavljanja na Indeks "Spjeva...", pa makar i samo u prvom izdanju; i, u pouzdanju da će opozvati odluku u osigurati drugo izdanje, počeo je tražiti udijenciju najprije preko Mons. Pasquale Macchija, vjernog i dinamičnog posebnog tajnika Pape Pavla VI. (1963).

Mons. Macchi zadržao je u ljubaznom razgovoru O. Bertija otprilike jedan sat, za koje vrijeme je potonji sa živim čuđenjem, više puta slušao od prvog kako djelo nije na Indeksu i kako je Papa, kad je bio milanski Nadbiskup, pročitao


jedan svezak tog djela, vrlo ga cijenio i poslao čitavo djelo na Sjemenište.

Tajnik se svidjelo nekoliko svezaka drugog izdanja, koji su u međuvremenu izišli, nakon nekoliko dana, no, nekoliko dana poslije ih je, diplomatski dao isporučiti O. Bertiju, s jednim listićem, na kojem je sugerirao da je potrebno obratiti se tajništvu Države, u slučaju da se hoće pristupiti Njegovoj Svetosti osobno. Pa je tako iščezla želja i projekt izravnog razgovora s Paolom VI.

10. SVETI UFICIJ AUTORIZIRA DRUGO IZDANJE

U prosincu 1960. O. Berti je bio pozvan u Sveti Uficij i primljen od O. Marca Girauda, Reda Propovjednika, povjerenika te kongregacije, koji je bio vrlo ljubazan. O. Berti je, videći da ovog puta može mirno raspravljati, prenio Povjereniku riječi ("pubblicirajte") koje su mu na udijenciji bile rečene od Papa Pija XII 1948., i donio mu je, u fotografskom presliku, osvjedočenja o životopisu Isusovom, koji je napisala Marija Valtorta, od kojih su tri bila sastavljena od strane savjetnika Svetog Uficija, tj. od O. Bee, Mons. Lattanzija i O. Roschinija.

O. Giraudo je, koji ništa nije znao o riječima Pija XII i o osvjedočenjima triju osoba samog Svetog Uficija, nakon što je više puta primio O. Bertija, nakon što se posavjetovao sa Nadređenima i razmatrao osvjedočenja, kazao ove riječi: "Nastavite publicirati ovo drugo izdanje. Vidjet ćemo kako će ga svijet prihvatiti."

I tako je spjev osim s naderbom Pija XII, izišao i nastavlja izlaziti sa odobrenjem Svetog Uficija. (1961).


11. UKINUĆE INDEKSA ZABRANJENIH KNJIGA

No 1966., Papa Paolo VI, koji je nastavio i vodio do dovršenja II Vatikanski Ekumenski Koncil, koji je odjelotvorio rimsku liturgijsku reformu, koji je ostvario obnovu Kurije, uključujući Sveti Uficij, učinio je također i hrabri čin ukinuća Indeksa zabranjenih knjiga, na koji je, a to je čudno, je bio smješten i spjev koji je napisala Marija Valtorta, koji je tako od 1966. oslobođen od bilo kakve crkvene sankcije.

Možda je na taj čin, njemu samom već poznat, mislio Mons. Macchi, kad je na onom razgovoru O.Bertiju tvrdio da spjev nije na Indeksu.

Poneki čitatelji su izrazili pretpostavku da je Paolo VI dokinuo Indeks upravo da bi časno oslobodio spjev; no ova pretpostavka, koja nije nemoguća, nije poznato ima li stvarnu osnovu, i stoga je razborito ne smatrati je izvjesnom.

12, VALTORTIJANSKA IZDANJA DO KONCA 1978

Prvo publicirano djelo bio je životopis Isusov. On je izvorno bio naslovljen: "Evanđelje Našeg Gospodina Isusa Krista, kako je objavljeno Malom Ivanu". To ima Mali Ivan stavljalo je Valtortu pored velikog Ivana apostola i evanđeliste i u isto vrijeme od njeg ga je razlučivalo, upućujući istodobno na njezinu poniznost i na to da je manja (inferiorna) u usporedbi. No taj prvotni naslov učinio se samoj Valtorti pomalo nerazborit,


te je smišljala razne druge, a da joj se nijedan nije dovoljno svidio.Tada joj je veliki liječnik profesor Nicola Pende, cjenitelj Valtorte i njezinih spisa, sugerirao naslov "Spjev o Isusu". No kako je taj naslov već postojao za jedan mali poetski sastav i autorica je prosvjedovala O. Berti ga je prerario u: "Spjev o Čovjeku-Bogu".

Tako pak zamišljen i prerađen, svidio se samoj Mariji Valtorti, koja ga je odobrila i usvojila.

Ovog Isusovog životopisa publicirana su dva izdanja koja se dosta razlikuju. Prvo, tiskano godina 1956-59, bilo je prilično skromno: četiri predebela sveska, bez uvoda, neopskrbljeno ni najnužnijim bilješkama, bilo je nesavršeno i što se tiče teksta, jer nije reproduciralo izravno valtortijanski rukopis, već jednu daktilografiranu kopiju prilično nevjernu i nepotpunu. I to je bilo izdanje koje je doživjelo teškoće na svom mjestu opisane (7).

Drugo izdanje, naprotiv, pod staranjem dr. Emilija Pisanija, tiskano je godina 1960-67, u 1O raspoloživih svezaka, redigirano je na osnovu strogog kolacioniranja s izvornim valtortijanskim rukopisom i opskrbljeno je tisućama teoloških bilješki, posebno biblijskih pripremanih kroz godine napornog rada od strane O. Corrada M. Bertija Reda Slugu Marijinih, profesora Papinskog Teološkog Fakulteta "Marianum" u Rimu. A to drugo izdanje je ono koje nije doživjelo nezgoda, već je autorizirano, 1961. čak i od Svetog Uficija, koji se sada naziva Sveta Kongregacija za Nauk Vjere, kako je to izvješćeno iznad na ovim stranicama u pravom trenutku (1O).

Ovo izdanje je bilo više puta ponovo tiskano, tako da čak, pri razmatranju tih ponovnih tiskanja, oni koji nemaju na umu da se radi o novom izdanju kad se napravi novi tipografski sastav, običavaju govoriti o


trećem i četvrtom izdanju.

Drugo tiskano doktrinarno djelo (I972), dosad u jedinom izdanju, no vrlo rašireno i cijenjeno, je "Knjiga Azarjina". Taj svezak je, izvorno, bio naslovljen: "Anđeoske Mise " tj. nedjeljne i blagdanske mise, ilustrirane po diktatima Anđela čuvara Marije Valtorte, Azarje. Tako je ona govorila. No, da se isključi mogućnost pogrešne interpretacije, tj. da Anđeli slave svetu Misu kao štp tp čine svećenice na zemlji, između raznih razmatranih naslova, nakon razmišljanja i molitve, odabran je naslov "Knjiga Azarjina", na čast anđela kojem je Marija Valtorta pripisivala diktiranje.

Treće publicirano doktrinarno djelo sačinjava debeo svezak, izdan 1976., koji je staratelj izdanja, dr. Emilio Pisani naslovio: "Bilježnice iz 1943.", upravo zato jer sadrži sve diktate koje je Valtorta napisala 1943. Spjev, naprotiv, sadrži "viđenja" i "diktate", i njih je napisala nadasve između 1944 i 1947.

Četvrto doktrinarno djelo, od 300 stranica, izdano 1977., nosi naslov koji mu je dala sama Valtorta: "Poduke uz Pavlovu poslanicu Rimljanima". Valtorta je ove poduke napisala između 1948. i 1950., po diktatu, kako kaže, Dragog Gosta ili Presvetog Autora, tj. Duha Svetog. Svezak je vrlo korisnim indeksom sadržaja, kao i "Bilježnice iz 1943.", indeks koji je redigirao dr. Emilio Pisani.

Ovim četirima djelima koja su već publicirana i koje Valtorta pripisuje nadnaravnim viđenjima i diktatima, treba dodati l'"Autobiografiju", koju je sama Valtorta iz poslušnosti svom duhovnom voditelju, sastavila 1943. samom svojom umješnošću spisateljice.

Taj je vezak otprilike 450 stranica i izdan je 1969.


13. PRIJEVODI

Samo najveće djelo, tj. "Spjev...", preveden je dosad na španjolski, francuski, njemački. Izišao je jedan svezak španjolskog prijevoda, i obuhvaća dva sveska izvornog talijanskog izdanja.

Izišla je i jedna antologija na japanskom jeziku, od kojih je prodano preko 8000 kopija u nekoliko tjedana.

Naposljetku, do sada je publiciran jedan svezak na portugalskom, koji obuhvaća Muku, Smrt i Uskrsnuće Isusovo, s Imprimaturom.

Drugi prijevodi su u planu ili u tijeku opremanja; uskoro će izići poneki svezak francuskog prijevoda.

Valtortijanski izvornik već je vrlo raširen u svijetu, budući da je priličan broj svećenika studirao u Rimu a talijanskih emigranata ima više milijuna, i rasuti su među mnogim nacijama.

14. VALTORTIJANSKA JOŠ NEIZDANA DJELA (1978)

Prije svega još ostaje da se publicira 282 što viđenja što diktata, koji pripadaju godinama 1944., 45., 46., 47., 53. Između ovih viđenja ističu se ona o mučeništvu raznih svetaca, nekih koji su poznati, a nekih koji su nepoznati ili kontroverzni.

Zatim, možda, kako se to učinilo sa svetom Katarinom Sienskom, ostaje da se publicira, da bi je se bolje upoznalo kao osobu, oko 2000 stranica pisama,


koje je Valtorta pisala raznim osobama i te osobe njoj.

Napokon moglo bi se publicirati brojna osvjedočenja (stotinjak stranica) o osobi i spisima Marije Valtorte, neka od kojih su velike vrijednosti, kao ona O. Agostina Bee, Mons. Uga Lattanzija, Mons. Alfonsa Carincija, O. Gabriela M. Roschinija te nekih drugih znanstvenika laika.

15. ZAKLJUČAK

Upoznao sam Mariju Valtortu 1946. i pohađao sam je, kako je stanovala dosta blizu mojoj mami, barem jednom mjesečno, do godine njezine smrti 1961.

Pročitao sam i pisao bilješke za (od 1960. do 1974. sam; od 1974. nadalje uz pomoć neke subraće) sve valtortijanske spise izdane i neizdane.

Mogu potvrditi da Valtorta nije posjedovala, po vlastitoj radišnosti ili umješnosti, svu onu široku, duboku, jasnu i raznovrsnu kulturu, koju očituje u svojim spisima. Posjedovala je, odista, i koristila, ponekad, samo katekizam svetog Pija X i jednu običnu narodsku Bibliju.

Budući da je Marija bila žena ponizna i iskrena, možemo prihvatiti objašnjenje, koje ona sama pruža o svojoj kulturi, pripisujući je nadnaravnim viđenjima i diktatima a ne samo svojoj prirodnoj umješnosti spisateljice. A to je također mišljenje i gospođice Marte Diciotti, koja je pomagala Valtorti 30 godina, i koja danas prima brojne posjetitelje u njezinom sobičku.


Konačno to je i mišljenje Izdavača, dr. Emilija Pisanija, koji sluša usmeni i pismeni odjek vrlo mnogih čitatelja.

N. B.

Sveg ovog što sam ja, O. Corrado M. Berti, Red Slugu Marijinih, napisao na ovim stranicama, bio sam očevidac.

Nadalje već sam vijesti označavao na papir, kad su se zbivale, i slao sam ih, u obliku pisma Valtorti, a zatim, nakon njezine smrti, onome tko ju je predstavljao.

Rim, 8. prosinca 1978.

SVEČANOST NEOKALJANE


Stranice relevantnije za svrhu eventualne autentikacije kao i neke slike detaljnije (veće) od gornjih.

avecresv.gif

pg0stamp.gif

pg01alSM.gif       pg01all.gif

pg02alSM.gif       pg02all.gif

pg14alSM.gif       pg14all.gif

pg1firma.gif