[1]

             O.   M a t e j

Zagreb 1961


[2]


[3]

Prvi i najvažniji apostolat u pravom smislu, najmoćniji, najplodniji i najviše na dohvatu dušama dobre volje, jest apostolat molitve i žrtve u jedinstvu s umirućim Srcem Isusovim. Tko zna moliti, tko zna s ljubavlju trpjeti, sigurno je apostol.

Ne posvećujem dakle ove SVETE URE samo sjajnoj vojsci onih, koji rade. One su na poseban način namijenjene također, da okrijepe bezbrojne čete nepoznatih uzetih, nijemih, trpećih apostola, koji po ljubavi s Križa hoće i propovijedaju Kraljevstvo Presvetog Srca Isusova.

ADVENIAT REGNUM TUUM!

o. Matej                  


[4]


[5]

U V O D

I. Porijeklo Svete Ure

Pobožnost Svete Ure počinje izravno od objava u Paray-le-Monialu a dosljedno, početak joj je u samom Srcu našega Gospodina.

Sveta Marija Margareta molila je pred izloženim presvetim Sakramentom (1). Gospodin joj se pokazao u svem sjaju i slavi: otkrio je presveto Srce i gorko joj se potužio na nezahvalnost grešnika. "Barem ti me utješi i nadoknadi njihove nezahvalnosti, koliko možeš," dodao je.

I on sam pokazao je svojoj službenici sredstva, kojima se treba poslužiti: česta Pričest, Pričest prvog petka u mjesecu i Sveta Ura.

"Svake noći od četvrtka na petak" reče joj, "učestvovat ćeš u istoj onoj smrtnoj žalosti, koju sam ja osjetio u Maslinskom vrtu. Ta žalost dovest će te, a da ti toga ne ćeš moći razumjeti, u tešku agoniju, težu od same smrti. A da se sa mnom sjediniš, u poniznoj molitvi, koju ja tada usred svojih muka prinosim svome Ocu, ustat ćeš između jedanaeat sati i ponoći, te kroz jedan sat ležati licem prostrta na zemlji, da umiriš božansku srdžbu moleći milosrđe za grešnike; ujedno na neki način nastojati da ublažiš gorčinu, koju sam osjetio, kad su me apostoli napustili, te sam ih morao prekoriti, što nisu mogli jednu uru sa mnom probdjeti. I kroz tu uru činit ćeš, što te budem poučio."

Ne drugom mjestu svetica opet kaže: "On mi zatim reče, da ću svake noći od četvrtka na petak morati ustati u onu uru, koju mi on bude rekao, te izmoliti pet Očenaša i pet Zdravomarija ničice prostrta na zemlji; uz to pet poklonstava, kako me je on naučio, da mu iskažem poštovanje u najvećoj tjeskobi, koju je podnio u noći svoje Muke."

II. Povijest Svete Ure

A. SV. MARIJA MARGARETA.- Ona je uvijek bila vjerna ovoj pobožnosti. Majka Greyfié, njena glavarica, piše: "Ne znam, da li vam je poznato, kako je ona još prije, nego je k vama došla, običavala u noći od četvrtka na petak moliti jedan sat, počevši od konca Jutarnje pa do jedanaest sati, Kroz to vrijeme ležala bi licem prostrta na zemlji s raširenim rukama. Samo onda, kad je teže oboljela, zapovjedila sam joj da promijeni položaj, tako da kleči


- 6 -

i ruke prekriži na prsima."

Nikakav napor ni trpljenje nisu je mogli u tome spriječiti. Samo u poslušnosti prema poglavarima odustala bi od te pobožnosti. Jer Gospodin joj je rekao: "Ne čini ništa bez onih, koji te vode; vršiš li poslušno ono, što ti je dozvoljeno, sotona te ne će moći prevariti, jer on nema nikakve vlasti nad poslušnima."

"Htjela sam joj to dapače potpuno spriječiti", piše ista Majka Greyfié. "Ona je poslušala zapovijed, ali često puta za vrijeme ovog prekida dolazila je bojažljivo k meni i govorila mi kako joj sa čini, da Gospodinu nije mila ova odviše oštra mjera; bojala se, da će mi to Gospodin uzvratiti na strog i osjetljiv način. Ja sam ipak ostala uporna. Ali radi smrti sestre Quarré, koja je gotovo iznenada umrla od izljeva krvi - a od toga nijedna druga u samostanu nije bolovala - i radi nekih drugih okolnosti, koje su pratile gubitak tako dobre osobe, ja odmah vratim vašoj dragoj pokojnici onaj sat molitve. Jako me progonila misao da je to bila kazna, kojom mi je ona u ime našega Gospodina zaprijetila."

Margareta dakle nastavi sa svojom Svetom Urom. Kažu suvremenice: "Ova draga sestra uvijek je probdjela jedan sat noćne molitve od četvrtka na petak sve do izbora naše časne majke," t.j. majke Lévy de Chateaumorand, koja joj to ponovno zabrani i uz koju je proživjela još samo četiri mjeseca.

B. POSLIJE SVETICE.- Ne može biti sumnje, da je ona svojim ustrajnim primjerom i žarkom revnosti predobila mnoge duše za ovo pobožno bdijenje s božanskim Srcem. U mnogobrojnim redovničkim ustanovama, koje su se posvetile štovanju ovoga božanskog Srca, ta je pobožnost bila u velikoj časti, osobito u Kongregaciji Presvetih Srdaca. Godine 1829. osnuje o. Debroise D.I. u Paray-le-Monialu Bratovštinu Svete Ure, koju Pio VIII. odobri. Taj isti Papa odobrio je 22. prosinca 1829. članovima ove Bratovštine potpun oprost svaki put, kad obave Svetu Uru. Godine 1831, protegne Papa Grgur XVI. ovaj oprost na vjernike svega svijeta uz uvjet, da budu upisani u registre Bratovštine, koja dne 6. travnja 1886. posredovanjem velikog pape Leona XIII. postade Nadbratovština. Otada Pape neprekidno potiču na pobožnost Svete Ure, a 27. ožujka 1911. Sv. Pio X. odobri Nadbratovštini u Paray-le-Monialu veliku povlasticu, da si pridruži sve istoimene bratovštine, da tako i one budu dionice ovih oprosta, koje ona uživa.

III. Duh Svete Ure

Sam Gospodin pokazao je svetoj Mariji Margareti, kakovim duhom teba vršiti ovu pobožnost. Da se o tome osvjedočimo, dovoljno je sjetiti se onoga, što presveto Srce traži od svoje vjerne službenice. Kako smo vidjeli ona mora:

1.) Umiriti srdžbu Božju;


- 7 -

2.) Moliti milosrđe za grešnike;

3.) Nadoknađivati za nemarnost sa strane apostola.

Nije potrebno razglabati značaj supatničke i naknadne ljubavi, koja se sadrži u ta tri čina.

Ne treba se tome ni čuditi, jer je u pobožnosti presvetom Srcu sve usmjereno ovoj samilosnoj ljubavi i ovom duhu zadovoljštine. Da se o tome uvjerimo, dovoljno je ponovno pročitati izvještaj o ukazanjima presvetoga Srca svetici.

Ona kaže: "Drugom zgodom u vrijeme poklada, on mi se pojavi poslije svete Pričesti kao "Ecce Homo", opterećen križem sav pokriven ranama. Odasvud brizgala je njegova božanska krv i on bolno i žalosno reče: "Nema li dakle nikoga koji bi mi se smilovao, koji bi me sažalio i učestvovao u mojoj boli, u mome bijednom stanju, u koje me dovode grešnici, osobito sada?"

I u velikom ukazanju ista tužba:

"Gle ono Srce, koje je ljude toliko ljubilo, da se potpuno iscrplo i istrošilo, da im posvjedoči svoju ljubav. A za hvalu primam najvećim dijelom samo nezahvalnost, s njihovim svetogrđem, hladnoćom i prezirom prema meni u ovom Sakramentu ljubavi. A još me više boli, što se tako vladaju upravo lica, koja su meni posvećena."

Tko je čuo ove gorke tužbe, ove pravedne prijekore Boga, pogrđenog prezirom i zaboravi, ne će se čuditi dubokoj žalosti, koja vlada u ovim Svetim Urama, niti božanskom pozivu, uvijek naglašenom. Mi smo jednostavno donijeli vjerni odjek neiskazanih tužba iz Getsemana i Paray-le-Moniala.

U jednoj i drugoj prigodi kao, da Isus više jeca od ljubavi i tuge, nego što govori, Zato Svetica i kaže: "Kad mi je poslušnost dozvolila ovo - Svetu Uru, ne može se reći, što sam radi toga trpjela. Činilo mi se, da ovo božansko Srce izlijeva u moje srce svu svoju gorčinu, a duša mi je trpjela tako bolnu tjeskobu i agoniju, da sam katkad mislila, da moram izdahnuti."

Ne zaboravimo uostalom na konačni cilj, koji je naš Gospodin postavio štovanju svog božanskog Srca, a taj je pobjeda ovoga presvetog Srca, njegovo Kraljevstvo ljubavi u svijetu. Poslušajmo samoga božanskog Spasitelja:

"Pokazao mi je - kaže svetica - da je ova pobožnost zadnji napor njegove ljubavi. Ovim otkupljenjem iz ljubavi hoće obdariti ljude zadnjih stoljeća, da ih izbavi od vlasti sotone, kojega želi uništiti, da nas dovede slatkoj i slobodnoj vladavini njegove ljubavi; a on će je ustanoviti u srcima sviju, koji budu prigrlili ovu pobožnost."

Na drugom mjestu, svetica piše: "On će vladati unatoč svojim neprijateljima i zagospodarit će srcima, koja on hoće posjedovati: jer je glavna svrha ove pobožnosti obratiti duše njegovoj ljubavi." Ovo proročko i utješno obeŕanje, čije ostvarivanje danomice mi gledamo, stalno se vraća pod njeno pero.

Sveta Ura mora dakle spremiti i utvrditi ovo kra-


- 8 -

ljevstvo presvetog Srca; ona ga doista i sprema, osobito ako se vrši javno i svečano.

Da pomognemo ovaj napor božanskog Srca, da sudjelujemo u njegovoj pobjedi, mi ćemo biti s njime u Svetoj Uri sve dok s njime i po njemu ne dođemo do pobjede ili do smrti. Zato tako često stavljamo u usta vjernih štovatelja ove riječi: "Neka dođe kraljevstvo ljubavi tvoga Srca!" Ovaj poklik mora pružiti Isusu zadovoljštinu za zapuštenost, u kojoj ga stoljećima ostavljaju mnogobrojna nezahvalna djeca njegova Srca...

IV. Kako se obavlja Sveta Ura

1.- Sveta Ura mora biti molitva s razmatranjem. Kažu statuti, da je to pobožnost mislene molitve, ili usmenih molitava, kojima je predmet smrtna borba našega Gospodina u Maslinskom vrtu, da bi se stišala srdžba Božja i t. d. Treba dakle polako izgovarati molitve, koje donosimo, a po prilici trebaju trajati jedan sat, kako je proračunano. To ne smije biti obično čitanje, nego molitva, puna svetih čuvstava i gorljivosti.

Točkice znače samo odsječke molitve i časove tihe sabranosti duše, koja se uživljuje u duboko značenje ove nadnaravno lijepe pobožnosti.

2.- Pobožnost Svete Ure vrši se zajednički ili pojedinačno, u crkvi ili drugdje, u četvrtak navečer, od jedanaest sati do ponoći ili od časa, kad je prema redovnom pravilu Kanonskog Oficija dozvoljeno moliti Jutarnju slijedećeg dana (Grgur XVI. Reskript od 12. prosinca 1836.)

Sveta Ura, kako ju je sam naš Gospodin učio sv. Mariju Margaretu, nije dakle sat običnog klanjanja, koje možemo obaviti u koji god dan ili sat, nego se može i mora vršiti samo u četvrtak navečer. Najsavršenije bi bilo posvetiti joj vrijeme od jedanaest sati do ponoći. Ali da se ova sveta pobožnost olakša i da ona bude na dohvat svim vjernicima, sv. Crkva dopušta, da se ona drži prije, kako je već rečeno. Može se dakle obavljati uvijek od 16 sati pa dalje, pa i od 14 sati u najduljim danima godine. Prije samog početka dobro će biti odrediti posebnu nakanu, za koju je želimo prikazati.

3.- Da dobijemo oprost vezan uz vršenje Svete Ure, treba se upisati u Nadbratovštinu Svete Ure. U tu svrhu dovoljno je poslati vlastito ime i prezime samostanu Pohođenja u Paray-le-Monial (Laone-et-Loire) ili kojoj pridruženoj Bratovštini. Ovim upisom nikako se ne obvezujemo, da ćemo Svetu Uru držati svaki tjedan, pa ni svaki mjesec. Ali vjerni članovi društva Presvetog Srca i članovi obitelji posvećenih Presvetom Srcu, smatrat će svojom časti, da je drže redovito barem uoči prvog petka, ako je pak moguće i svakog tjedna, kako je činila i Svetica.

Osobe, koje ne mogu poći podnožju tabernakula, moći će održati Uru kod kuće pred slikom presvetog Srca Isusova.

U zajednicama, penzionatima, ustanovama i t. d. mo-


- 9 -

že se ona lakše obaviti uveče pred izloženim Otajstvom, ako to biskupska vlast dozvoli.

Treba spomenuti, da redovničke zajednice imaju povlasticu skupnog upisa i time su uključeni svi njihovi sadanji i budući članovi. Ipak svaki redovnik ili redovnica dobiva oprost samo onaj dan, kad osobno vrši Svetu Uru. To je povlastica samostana; svjetovnjaci ne mogu biti nikada bez vlastitog znanja upisani.

4.- Članovi Svete Ure mogu dobiti potpun oprost, koji mogu primijeniti za duše u čistilištu, kadgod obave Svetu Uru, i to uz obične uvjete: ispovijed u osmini, pa i u dva tjedna, gdje je to dozvoljeno; pričest u četvrtak ili petak, molitva prema nakani Svetog Oca u kojoj crkvi ili javnoj kapeli.

Za one, koji žive u zajednicama, dozvolom Ordinarija ta crkva može biti njihova kapela, u kojoj mogu udovoljiti obavezi slušanja sv. Mise, osim ako ta kuća nema crkvu ili javnu kapelu. Tu povlasticu uživaju i sve osobe, koje stanuju u toj kući kao posluga i slično.

5.- Još jednu riječ u vezi s načinom obdržavanja ove pobožnosti. U ovim Svetim Urama predočujemo presveto Srce često puta kao da sada trpi strahotu agonije, kao da ga zločini grešnika sada zlostavljaju i zadaju mu rane. To ne znači, da naša zlodjela: naši grijesi mogu još sada udarati našega Gospodina. Poslije svoga slavnog uskrsnuća Isus nije više podložan trpljenju; smrt sa svojim posljedicama nema više vlasti nad njim. "Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire, smrt više ne vlada nad njime" - (Rim. VI,9), jer on je svojom bolnom smrti svladao smrt kao kaznu za grijehe. "Po jednom čovjeku uđe na svijet grijeh i po grijehu smrt" (Rimlj. V,12). On je u presvetom Sakramentu, kakav je na nebu, slavan, slobodan od trpljenja, uživajući zauvijek i svakog časa nagradu za svoja otkupiteljska djela. "Prinesavši jedanput žrtvu za grijehe, zauvijek sjedne s desne strane Boga" - (Žid. X, 12). Uostalom i čudesan način, kojim je nazočan pod Sakramentalnim prilikama, dovoljan bi bio, da ga izbavi od naših napadaja i naših zločinačkih pokušaja.

Zašto onda tako govorimo? Jer tako govori sam naš Gospodin gotovo u svim svojim ukazanjima svetici. Jer tako radi, kad se pokazuje i svetoj Gertrudi i drugim prijateljima svog Srca. Jer je za vrijeme strašne smrtne muke u Maslinskom vrtu, - "Jer je bio u smrtnoj stisci, molio se usrdnije" (Luka 22,43) - i kroz čitavu muku njegovo je Srce doista krvarilo pod udarcima, što mu ih prouzročiše naši grijesi. On je sve predvidio, sve shvatio, sve proniknuo, i to ga je ražalostilo do smrti: "Žalosna je duša moja do smrti" - (Mat. XXVI,38). I radi te tužne vizije ronio je krvave suze, "I njegov je znoj bio kao kaplje krvi, što su tekle na zemlju" (Luka XXII,44).

Dodajmo odmah, da je on također predvidio sve naše zadovoljštine, sva naša kreposna djela utjehe i naknade. Napokon, jer su naši sadanji grijesi pravi zločinački napori, da ranimo i probodemo preljubezno Srce našega kralja ljubavi. Što ga naši grijesi ne dosižu, to ne ovisi o


- 10 -

nama.

Nisu li dakle naši zločini i naša nezahvalnost taj pravi uzrok njegova trpljenja i njegove okrutne smrti, razlog, da on govori na ovaj način, tako prikladan našoj bijednoj naravi, dapače tako potreban, da naša tjelesna srca gane i privuče? "Nema li koga, da mi se smiluje, da me sažali i da učestvuje u mojoj boli i bijednom stanju, u koje me dovode grijesi osobito sada?"

V. Zaključak

Svećenici i redovnici i svi apostoli božanskog Srca neka se sjećaju dakle dubokog značenja i divnog djelovanja ove pobožnosti. Svetica kaže: "Najveće milosti primila sam od njegove dobrote u svetoj Pričesti i u noći, naročito od četvrtka na petak, kad su te milosti bile osobito neiskazane." I neka ne zaborave obećanja presvetog Srca u korist njegovih apostola: "Mislim, čini mi se, da mi je dao ugledati mnoga imena, u njegovo Srce upisana snagom njihove želje, da ga štuju, i zato on ne će nikada dozvoliti, da otud budu izbrisana."

Neka dakle bude mnogo apostola, mnogo duša, koje će, posvećene ovom ljubavlju, moći uskliknuti zajedno s velikom pouzdanicom presvetog Srca:

"O predarežljivo Srce, budi sve naše blago i naša punina. Ne dopusti, da budem lišena dovijeka te ljubiti. Ginem od želje, da se s tobom sjedinim, da te posjedujem, da zaronim u tebe, da živim samo po tebi, koji si moje utočište zauvijek... Da živim samo u tebi i za tebe. Budi dakle moj život, moja ljubav, moje sve."
 
 

(1) Vjerojatno godine 1674. Datum nije nipošto siguran.


- 11 -

SVETA URA

uoči prvog petka

kroz dvanaest mjeseci u godini


[12]


- 13 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
s i j e č n j u
i uoči svetkovine presvetog Srca Isusova

Evo Srca, koje je toliko ljubilo ljude! Razmatraj ga, zasićena pogrdama, u ovoj Hostiji, u kojoj boravi, plamteći ljubavlju prema tebi. Ne mogavši više zadržati žar, koji ga izgara, htjede se ovo božansko Srce dati svijetu... svijetu, koji ga probada kopljem boli i nezahvalnosti... To je najviši i konačni napor Otkupljenja.

Poslušajmo ovoga preljubeznog Učitelja, kako nam govori: "U Hostiji imate moje Srce: dajem vam ga, ostavljam vam ga bez ograničenja u zamjenu za vaše nezahvalno i grešno srce...

Žeđam, neizmjerno žeđam, da budem ljubljen u Sakramentu moje ljubavi. Dosada sam bio šutljivi Kralj, zaboravljeni Vladar... ali došao je čas moje pobjede... Došao sam ponovno osvojiti zemlju. Hoću da tu vladam unatoč nastojanju pakla; ja ću spasiti svijet svemogućnošću mog Srca. Odgovorite na moju želju: otvorite mi svoje duše, da primite ovaj najviši dar moga otkupiteljskog milosrđa... Došao sam donijeti oganj na zemlju; taj oganj je život, beskonačna ljubav; taj oganj je svetost; taj oganj je žrtva; a što drugo hoću, nego da se on zapali?...

Bacite pogled na moje izmučeno Srce... ono Srce, koje vas je ljubilo do svog poništenja u Betlehemu, do poniženja i zabačenosti u Nazaretu... i još više... do strahovite ure na Kalvariji. A to Srce, koje je na Golgoti prestalo kucati, ljubi vas i dalje neugasivom ljubavi u presvetoj Euharistiji...

A ipak, mene ne ljube... Evo, zato sam žalostan do smrti. Evo zato trpim boli smrtne borbe: moj najdraži vinograd rodi samo trnjem... Ono se oplelo oko moga Srca. Istrgnite to trnje u ovoj Svetoj Uri, uri ljubavi, tako dragocjenoj za vas, tako slatkoj zarobljenom Bogu, koji vas u svom tabernakulu moli, čeka i hoće vašu ljubav...

Umirem od ljubavi... Približite se, pomozite mi u mističnoj smrtnoj borbi, koju kroz dvadeset stoljeća podnosim u svom Sakramentu... Budite mi anđeli i tješitelji... Ljubite li me dosta, vi, prijatelji moji? Vi, moji odabranici?... Svijet ne priznaje moju dobrotu... odbija moje milosrđe. Žalostan sam do smrti... dođite, evo Srca, koje vas nije nikad prestalo ljubiti... Dođite, uzmite ga kao zalog otkupljenja! Dođite, ljubljeni moji, i dajte mi


- 14 -

u zamjenu svoje srce, svoju dušu, svoj život; dajte mi svoje muke, svoje radosti. Budite posve moji, svi vi... Opraštam vam... ali ljubite me! Recite mi napokon, da sam vaš Kralj, i da zahvalno primite neusporediv dar mog Srca."

S t a n k a

NEDOSTOJNI SM0 TAKVOG DARA! PONIZIMO SE! ALI BUDUĆI DA JE BOG NEIZMJERNO MILOSRDAN, TO GA RADI SVOG POSVEĆENJA, A NJEMU NA SLAVU ZAMOLIMO ZA NEBESKI DAR, ŠTO NAM GA ON PRUŽA, A TAJ DAR JE ON SAM.

DUŠE.- Gospodine Isuse, naša su srca i odviše bijedna; ne usuđujemo se tebi ih prikazati; uzmi ih, tvoja su... ali u zamjenu daj nam zauvijek tvoje božansko Srce!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime Djevice Marije daj nam svoje Srce, Isuse, u časovima revnosti, kad osjećamo žarku želju da te ljubimo i da trpimo kao Sveci...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime ljubljenog apostola daj nam svoje božansko Srce, o Isuse, u časovima mira, kad uživamo slatki pokoj čiste, ili izmirene savjesti...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Isuse, uime tvojih prijatelja iz Betanije, daruj nam svoje Srce, u časovima tjeskobe i muke, dok nam duša trpi muku i bol!...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime povlaštenih apostola Tabora i Getsemanija daruj nam svoje Srce, u časovim radosti i urama smrtne borbe!...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime raskajane Magdalene i plačućih jeruzalemskih žena daruj nam svoje Srce, Isuse, u časovima ljudske slaboće, i kad nas potiče milost kajanja...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime svete Crkve daruj nam Isuse, svoje božansko Srce, u časovim borbe, kad ona od nas traži dug naše revnosti i naših žrtava!...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime sv. Bernarda, sv. Augustina, sv. Franje Saleškog, sv. Matilde i sv. Gertrude, sretnih preteča ove divne pobožnosti, daruj nam svoje Srce, Isuse, u času odluke, dok tražiš od nas veću gorljivost!...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Uime svoje zaručnice sv. Marije Margarete, koja je


- 15 -

bila prvi apostol tvog Srca, daruj nam svoje božansko Srce, Isuse, u svakom času našeg života, a osobito u smrtnoj tjeskobi!...

Daruj nam zauvijek svoje božansko Srce!

Jest, daruj nam svoje Srce, Isuse, da ono bude naš život, naš počinak, naše nebo. Unatoč našoj nedostojnosti neka ono bude s nama, Isuse, sa svim svojim blagom svijetla, mira, snage, jer u ovom božanskom Svetištu hoćemo da te naučimo ljubiti i slaviti... Isuse, dao si nam već Križ; dao si nam svoju Majku... dao si nam svoju Krv... Daruj nam i zauvijek i raj svog Srca! S njime ne ćemo više ništa željeti, ni na nebu ni na zemlji!...

S t a n k a  i l i   p j e s m a

Molimo za milost vjernosti i velikodušnosti, da uzvratimo Gospodinu za neusporediv dar njegova božanskog Srca. Zaklinjimo ga, da nam iza ove Svete Ure zažari novo svijetlo, veliko svijetlo, kako bismo mogli valjano cijeniti beskonačnu ljubeznost i darežljivost Boga, koji nam pruža samo vrelo svog života. Ponizimo se, uzdajmo se, a osobito ljubimo onoga, koji je nas toliko ljubio!... Poslušajmo njegov glas.

ISUS.- "Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer jesam. A ipak ovdje u tabernakulu osjećam se sretnim robom čovjeka, iz ljubavi prema njemu nezahvalnomu! Osjećam se sretan, pozivajući vas k podnožju mog oltara, da raspalim Vašu ljubav i da vam se dadem.

Ja sam Gospodin i Kralj neba i zemlje, a tražim svoje zadovoljstvo i tješim se među vama, poljskim cvjetovima, pustinjskim zrncima pijeska... Pa ipak vas ljubim, toliko ljubim, da ste mi postali božanski potrebni. Bez vas, koji ste me uvrijedili, bez vas, koji ste me zaboravili, bez vas, koji ste me zapostavili niskoj zemlji, bez vas, rasipnih sinova mog ognjišta, ja ne bih mogao živjeti... Da vas nemam kao krunu ljubavi, moje nebo bilo bi neuspjeh Sina Čovječjega. Toliko sam uložio za vas!

"Priznajte to barem vi, odabranici mog stada.Iznesite u ovoj Svetoj Uri svoja čuvstva vjere, jer svijet ne će da vjeruje, koliko ga ljubim! Recite mi, da prihvaćate blago moga božanskog Srca iz poštovanja prema meni i na moju slavu, jer ja, Bog tabernakula, stvorio sam ljudsko srce, da u njemu otpočinem, da ga preobrazim u Eden svih mojih naslada... Ja sam Bog Vječnosti, a moje Srce ovdje u hramu treba vas; jest ja moram živjeti s vama, kao sa svojom braćom!... Umoran sam, ranjen sam i tužan: ne oklijevajte, dođite da mi živom vjerom pružite u svojoj duši gostoprimstvo nježnosti, žarke vjere, utješne ljubavi... Ja sam Isus! Gladujem za vama: govorite mi, otvorite mi, ljubite me... ljubite me bez mjere!''

DOŠLI SMO DOISTA DA MU GOVORIMO, DA OTVORIMO SVOJE DUŠE I DA MU IH RASPALJENE LJUBAVLJU DARUJEMO... KAKVE LI


- 16 -

ISPOVIJESTI ISUSOVE! KAŽE NAM, DA NAS TREBA! PROSJAČI NAŠU LJUBAV, KOJU MU DUGUJEMO!... ODGOVORIMO MU ŽARKIM IZRAZOM LJUBAVI: ON JE NAŠEM SRCU TAKO POTREBAN.

DUŠE.- Videći te, Isuse, tako dobra i pristupačna, ne ćemo ti reći s apostolom: "Udalji se od nas, jer smo bijedni grešnici", nego ćemo ti pače doći ususret, da svoje srce što čvršće povežemo s tvojim.

(Polako uz atanke)

Dođi, Isuse, otpočini u našim srcima, koja te ljube, dok mnogi u svijetu preziru tvoj zakon i proklinju tvoje Ime. Sjeti se, da smo tvoji, da smo se posvetili slavi tvoga božanskog Srca.

Dođi, Isuse, dođi i otpočini u našim srcima, koja te ljube, dok gomile okupljene oko Lucifera i njegovih pristaša, napadaju tvoja svetišta, oskvrnjuju ih i traže tvoju Krv! Sjeti se, da smo tvoji i posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!

Dođi, Isuse, dođi i otpočini u našim srcima, koja te ljube, dok jecaš radi uvreda i lanaca, kojima tvoju svetu Crkvu pogrđuju mogućnici ovoga svijeta i lažni mudraci, čiju si oholost osudio blagom odlučnošću. Sjeti se, da smo tvoji i posvećeni slavi tvoga božnaskog Srca!

Dođi, Isuse, dođi i otpočini u našim srcima, koja te ljube, dok ti milijuni kršćana, zaboravljajući na tvoju božansku Osobu, zadaju krute rane mačem svoje spokojne ravnodušnosti... Sjeti se, da smo tvoji, da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!

Dođi, Isuse, dođi i otpočini u našim srcima, koja te ljube, u času, kad tolike dobre i kreposne duše škrtare svojom ljubavi prema tebi; oskudne i pokudno odmjerene u svom pouzdanju, uskraćuju ti utjehu, koju bi mogao naći u njihovoj požrtvovnosti, u njihovu posvećenju... Sjeti se da smo tvoji i posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, dođi i otpočini u našim srcima, koja te ljube, kada te tišti nevjera, kada te ožalošćuje mlakost povlaštenih duša, koje bi po svom zvanju morale biti posve tvoje i čeznuti jedino za svetosti... Više nego ikad, u ovoj uri najteže žalosti sjeti se, da smo tvoji... Obrati nam svoj pogled, tužan i pun molbe i ne zaboravi, da smo tvoja djeca, zauvijek posvećena slavi tvoga božanskog Srca! Pred oltarom naše žrtve, na tvoju slavu upravljamo ti ovaj zaziv: — Neka živi tvoje presveto Srce, o preljubljeni Učitelju; neka dođe kraljevstvo tvoje!...

AKO OSJEĆATE GRIŽNJU SAVJESTI RADl KOJEG PROPUSTA, PONOVNOG PADA, NEDOSTATNE VELIKODUŠNOSTI; ZNAJUĆI DA STE TIME BOLNO RANILI NAŠEGA GOSPODINA, ZAMOLITE OD NJEGA VELIKODUŠNO OPROŠTENJE. ON ZNA SVE, ALI HOĆE NAŠU IZJAVU LJUBAVI.

S t a n k a  i l i   p j e s m a


- 17 -

NE BUDITE UMORNI. VRATITE SE I POSLUŠAJTE GLAS BLAGOG UČITELJA.

ISUS.- "Sva je moja želja, djeco moja malena, da vas vidim kako kušate moj život... Dao sam vam ga svojom Krvi i živo želim, da ga proživljujete. Dajem vam ga svim svojim Srcem; neka to bude vaš novi život! Želim živjeti u vama, jer me vi trebate, da vam pomažem u vašoj slaboj savjesti, u vašim mlitavim odlukama, u vašoj nestalnoj ljubavi prema Bogu. Dođite, preodređenici moje Euharistije: Ja sam jakost."

(Polako uz stanke)

Okusite moj život: saopćujem vam ga darujući vam svoje Srce. Dajem vam ga radi onog časa, kad budete morali izdržati žestoki nasrtaj napasti. Nemojte klonuti, ne popustite došapavanju neprijatelja vašeg spasenja. Budite jaki, ustrajte u milosti, ne napuštajte me, da ne bi u borbi ostali sami i da sačuvate mir svoje duše... Dođite, vi preodređenici moje Euharistije. Ja sam nagrada, samo ja sam pobjeda...

"Okusite moj život: dajem vam ga preko svog Srca za onaj čas kad vas bude optužio žalac grižnje savjesti, težina vaših grijeha, spoznaja vaše duboke moralne bijede; za čas, kad vas prijetnja moje pravde bude kršila kao gora osvete. Dignite se iz ove shrvanosti, ne plačite beznadno u grešnom padu! Jadni, bolesni grešnici, dođite, budite uvijek moji, djeca moga velikog milosrđa! Dođite, budite odabranici moje Euharistije... Ja sam Božje oproštenje... Ja sam Ljubav.

"Okusite moj život: dajem vam ga preko svog Srca, dajem vam ga radi onog časa, kad vam srce budu teško pritisnuli gusti oblaci tuge i gorke žalosti... Kako je život žalostan, kako je bolan i nesiguran!... Ne proklinjite ga; ne gubite dragocjeno blago svojih suza... Dođite, budite preodređenici moje Euharistije, ne kasnite... Ja sam nektar i melem, koji liječi svaku ranu... Ja sam Tješitelj... zovem se Isus..."

S t a n k a

Isus nam daje svoje Srce ne samo da nađe utjehu, nego nadasve da nas ojača, da nam ulije nov život, da nam pokaže najveće milosrđe. Zahvalimo mu... Zaklinjimo ga, da nam ga ostavi kao zalog ljubavi u vremenu, na času smrti i u vječnosti.

S t a n k a

DUŠE.- Hvala ti, Gospodine Isuse, radi nježnog milosrđa, kojim si predusretao naše zlo i pružao nam čudesan lijek, svoje Srce... Hala ti, Isuse, radi neshvatljive skrbi, kojom se brineš za naše interese, dok bismo zaslužili tvoju ravnodušnost upravo kao kaznu za naš nemar


- 18 -

i tolike naše uvrede... Blagi, dobri Isuse iz tabernakula, hvala ti!

Da ti zasvjedočimo svoju zahvalnost u naknadu za tuđe i vlastite nezahvalnosti, mi, povlaštenici tvoga malenog stada, hoćemo da za vrijeme ove Svete Ure svim srcem mislimo na tvoje najmilije interese... Toliko je onih, koji protiv tebe snuju bogoubilačku urotu hule i koji u životu osporavaju tvoje kraljevstvo!

Mnogo je onih, Isuse, koji te mučke osuđuju, bilo licemjernom šutnjom, ne htijući izgovarati tvoje Ime, bilo još pogrdnijom i jetkijom šutnjom, koja hini, da te ni ne pozna... Bičuju te, svlače te, udaraju te po licu. Ne, Vladaru ljubavi, tisuć puta ne! Sakupljeni ovdje kao u Cenakulu, oživljeni vatrom novih Duhova, vatrom Euharistije, mi prosvjedujemo protiv ovakvog vladanja. Usplamtjevši od revnosti za tvoju slavu, mi te proglašujemo svojim Bogom i Kraljem!

Hoćemo pobjedu tvoje ljubavi, obećanu svima, koji se bore sa uzdahom: "Neka živi presveto Srce Isusovo"... Hoćemo, da ti jedini nad nama vladaš!

Približi se, božanski Učitelju, čvršće nas uza se priveži... Primi iz naših ruku zlatni vijenac, što ga htjedoše rastrgati oholice, ne priznavajući te svojim Bogom...

Napreduj pobjednički usred ove vjerne skupine... ne skrivaj rana svojih ruku i nogu... Ne blistaj svojim sjajnim likom, nego nam pokaži svoju krvavu glavu... Osobito te, Isuse, molimo, nemoj zatvarati nebesku i duboku ranu svog Boka, nego nam je širom rastvori...

Kralju ljubavi, pokaži nam se grimizom svoje Krvi i sramotnim plaštem svih ljudskih grijeha. Isuse, nemoj se pred nama preobraziti, nego se pokaži onakav, kakvog te vidjela noć Velikog četvrtka, noć ljubavi i pogrda. Obožavano Veličanstvo primi poklik "Hosana" ove počasne straže, koja bdije na slavu Krista, svoga božanskoga Kralja!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Živjelo tvoje presveto Srce!

Opaki bogataši i oholice, razuzdani i svjetovnjaci smatrat će preživjelim tvoj moral, koji svojom nepopustljivošću, kako kažu, ubija slobodu savjesti... Ali oni će iščeznuti kao sjene u grobu zaborava, a tvoji sinovi i dalje će te priznavati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Slavični i sebični, koji radi časti i zgrtanja novca obećavaju drugima krivu slobodu i varavu veličinu, udarit će o stijenu Kalvarije, na kojoj je osnovana Crkva, i nestat će ih u tamnom grobu zaborava; a tvoji apostoli i dalje će te priznavati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Farizeji, samoljubci i bestidnici ostarjet će snujući propast Evanđelja i Crkve. I oni će se izgubiti, zakopani u grobu vječnog zaborava, a tvoji otkupljenici i


- 19 -

dalje će te proglašavati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Da, neka živi presveto Srce Isusovo! Neka zauvijek pobjeđuje! I kad Lucifer, anđeo tmine, konačno bude protjeran s naših ognjišta i iz ljudskog društva vječno okovan u paklenom bezdanu, mi, prijatelji tvoji, i dalje ćemo ponavljati u vijeke vjekova:

Živio naš Kralj! Živjelo presveto Srce Isusovo!

Isuse, živi u slavlju Euharistije i svoje Crkve!

Uvijek živjelo tvoje presveto Srce!

S t a n k a  i l i   p j e s m a

Gospodine, moramo te ostaviti u tabernakulu i povjeriti poklonstvu anđela i pohvalama slatke Djevice Marije... Mi odlazimo, Isuse, ali ostavljamo svoja srca, uronjena u svetu i nebesku ranu tvog Srca... Ove večeri, ljepše od zore, dopusti nam još jednu molbu, o Spasitelju naš i Brate, Gospodine i Prijatelju naš, dopusti nam, da ti preporučimo tolike nesretnike, koji u grešnoj zapuštenosti žive daleko od tebe.

(Polako uz stanke)

Tako si BLAG, euharistijski Isuse: daj zraku pobjedničkog svijetla tolikim slijepcima, koji ne će da vide divotu tvoje ljubavi i ne će da priznaju, da si ti jedini i pravi život. Učini to radi tvoje svete Majke i radi tvoga presvetog Srca!

Tako si NJEŽAN, euharistijski Isuse: udijeli mir razularenima; oni ga traže u radostima zavodničkog svijeta, koji im uz pjesmu pruža samo suze i smrt. Budi im nada: učini to radi svoje svete Majke i svoga presvetog Srca!

Tako si SAMlLOSTAN, euharistijski Isuse, utaži glad ljubavi, koja je upropastila tolike rasipne sinove. Oni trpe i ginu daleko od tvoga oltara, koji je jedini izvor sreće! Približi ih svojoj Rani, da upoznaju, kako si samo ti, Isuse, život i ljubav... Učini to radi svoje svete Majke i svoga presvetog Srca!

Tako si LJUBEZAN, euharistijski Isuse, osuši očajničke suze onih, koji bez pomoći tvoje milosti podnose vidljiva životna razočaranja i tako truju svoj život... Daleko od radosti zemaljskog raja, još više udaljeni od vječnog neba, tonu ti jadni nesretnici u bezdanu boli... Siđi do ovih nesretnika, euharistijski Isuse, potraži ih, pođi im ususret riječima ljubavi, radi kojih trepti zemlja, more i nebo; riječima neizrečene radosti vječnih poljana... Učini to, Isuse, radi svoje svete Majke i svoga presvetog Srca!

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?


- 20 -

Što znam, a da me ti nisi poučio?

Što vrijedim, ako nisam uza te?

Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?

Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.

Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...

Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...

Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....

Još više, kad si me otkupio...

Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...

Jer Krv, koju si prolio,...

Okrutna smrt, koju si podnio...

Ne koriste anđelima, koji te hvale...

Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...

Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru,

Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...

Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...

Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...

I ljubiti te, a ne trpjeti...

O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a

NABROJITE OVDJE ONE, KOJIMA OSOBITO ŽELITE OBRAĆENJE!

A sada, sakrij nas, Isuse, u svoje presveto Srce... Ne dopusti, da stvorovi kliču nad našom slabosti i da nas otrgnu od ovog Raja... Pozovi nas, zapovjedi nam, da dođemo k tebi... A budući da smo upoznali čar i bogatstvo Srca našeg Brata i Prijatelja, našeg Kralja i našeg Boga, predobrostivog Isusa, mi hoćemo u njemu zauvijek ostati! Bez oklijevanja upiši naša imena u tvoje božansko Srce. Učini to, dobri Učitelju, dok smo podno tvoga svetog tabernakula...

Gospodine, posluži se prema tvojim sinovima slatkom silom. Zadrži ih u ropstvu, u zatvoru ljubavi svog božanskog Srca... tu ćemo živjeti u klanjanju i ljubavi; tu ćemo pjevati tvoje neizrecivo milosrđe u vijeke vjekova.

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova osobito, po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu; za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

(Polako uz stanke)

Gospodine Isuse, smjeli smo jednu uru probdjeti s tobom u Getsemaniju tvoje ljubavi; bili bismo sretni, da zauvijek ostanemo prikovani uz tvoj tabernakul... Ostavljamo te, noseći sa sobom mir, veliki mir, božansku utjehu i nov život, ali i zadovoljstvo, što smo ti pružili utješne dokaze svoje ljubavi, zadovoljštine i vjere, koje si uz jecaje tražio od svoje pouzdanice Marije Margarete.


- 21 -

Blagi i dobri Gospodine Isuse, primi našu molitvu!

Umiruće Srce Isusovo, ti zavladaj!... Budi ustrajnost vjere i nevinost djece, koja se pričešćuju... Budi im prijatelj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi utjeha očevima kršćanskih obitelji!... Budi im život!

Umiruće Srce Isusovo, ti pobjeđuj! Budi ljubav mnoštvu, koje trpi... siromasima, koji se muče... Budi im Kralj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi milje žalosnima i onima, koji plaču... Budi im Brat!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi jakost napastovanima i slabima... Budi im pobjeda!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi revnost i ustrajnost mlakih... Budi njihova ljubav!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi središte vojujućeg života Crkve!... Budi joj pobjedonosan stijeg!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi žarka gorljivost svih apostola... Budi im Učitelj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj!... Budi u Euharistiji svetost i nebo dušama... Budi njihov raj ljubavi, njihovo sve.

I dok čekamo onaj vječni i sretni dan, kada ćemo pjevati tvoju slavu, daj, o preslatki Isuse, da na nebeskoj rani tvojega Srca trpimo, ljubimo i umiremo uz ovaj snažni poklik:

Adveniat Regnum tuum! Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 22 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
v e l j a č i

Blažene li samoće Tabernakula! Kako li ugodno počiva duša u sjeni Tabernakula, do nogu Isusa, tog svijetla svijeta!

Ostavimo barem za čas svijet s njegovom taštinom i lažima i uđimo u divni raj Srca Isusova! On je ovdje i zove nas. Molimo ga pouzdano, da zaboravi na naše grijehe i da nam za vrijeme ove Svete Ure otvori ranu svojih Prsiju, koja spašava grešnike, posvećuje srca, ublažuje gorčinu života i strahotu bijede i trpljenja!...

S t a n k a

Zamoli božanskog Spasitelja, da primi ovu Svetu Uru, kao molitvu svih naših obitelji.

(Polako)

Nebo je prekinulo pjesmu slave; anđeli su ganuti, videći, kako Isus plače u svojoj ljubavi prema čovjeku.

Na te suze sjeća nas Marija ovdje, ovog časa, kad smo došli, da se poklonimo našemu slatkom Učitelju i kada ga želimo utješiti... Kad bi svaka Isusova suza, prihvaćena s ljubavlju, osvojila jednu dušu!... Kad bi svaki njegov uzdah zauvijek predobio jednu obitelj! Ipak još je vrijeme, da mu osiguramo vlast nad našom nezahvalnom zemljom, koju je on došao otkupiti. Sveta Ura ubrzat će tu pobjedu...

JURIŠAJMO NA SRCE NAŠEG UČITELJA, KOJI JE TAKO OSTAVLJEN, DA BI ODLUČNOM POBJEDOM SVOJE LJUBAVI USKORIO DOLAZAK SVOGA KRALJEVSTVA. PROGOVORIMO MU ODMAH SVIM ŽAROM SVOJE DUŠE.

Ljubljeni Isuse, svojom si božanskom smrtnom mukom u Getsemaniju i svojim tjeskobnim uzdasima privukao nas, žalosne radi tvoje samoće, željne dolaska tvoga kraljevstva. Evo nas tužnih radi tvoje smrtne tuge, zaboravljajući na svijet, koji za tebe ne mari. Ti nas vidiš, vidiš našu mlaku vjeru, naš slabi duh, naš nemiran život, naša gorka razočaranja... Vidiš nas žalosne, bolne, skršene... Došli smo i tražimo svoj dio smrtne muke i trpljenja u boli i agoniji tvog Srca!...

Otvori nam za vrijeme ove Svete Ure svoju dragocjenu ranu. Daj, da ti ulijemo nadu i utjehu i tako olakšamo


- 23 -

tvoju žalost.

Požuri se, Gospodine, osvoji nas svojom groznom agonijom u Maslinskom vrtu.

RAZMATRAJMO O SAMOĆI I TRPLJENJU U GETSEMANIJU I TABERNAKULU.

Pobožna dušo, prodrimo duhom u ovaj vrt, u kome su se nad Gospodinom zgusnule tolike sjene.

Čin žive vjere ohrabrit će nas i prosvijetliti. Onaj isti Isus iz Nazareta, koga gledamo, kako u Maslinskom vrtu posrće pod težinom neizrecive tjeskobe, tu je u Hostiji, nijem i šutljiv, ali uvijek Otkupitelj.

Hajde, ako ćeš me slijediti, iznenadimo ga u njegovoj euharistijskoj agoniji; mi imamo na to više pravo nego anđeli.

Gledajmo ovoga uzvišenog Osamljenika. Trpi smrtne muke, ali jao... Uvijek je sam.

Pakao mu sprema urotu; ravnodušni ljudi ogrezli u svojim niskim interesima, nemaju ljubavi za Isusa, nemaju vremena za njega. Prijatelji, odabrani apoztoli, umorni su od borbe, osim rijetkih iznimaka; mnogi su zaspali, dok Učitelj zapušten i žalostan čeka smrt i izdaju!

Ne budite takvi vi, koji ste došli, da u ovoj uri dijelite njegovu gorku samoću... Ublažite je slatkom pjesmom, da on zaboravi na čovjekovu nezahvalnost.

ZAHVALIMO GOSPODINU SVEČANO I SVI GA NA KOLJENIMA SLAVIMO RADI NEUGASIVE DAREŽLJIVOSTI NJEGOVE NEPRIZNATE LJUBAVI.

(Polako uz stanke)

Jer si nam udijelio nezaslužen i neprocjenjiv dar vjere.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi milosnog blaga i kreposti nade, kojom gledamo u nebo konac tjeskoba ovoga jadnog života...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi otkupiteljske lađe tvoje Crkve, koja je progonjena, a uvijek živi...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi neshvatljivog milosrđa, kojim opraštaš grijehe u sakramentu Krsta i Pokore...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi nježnosti, kojom obasipaš bolne duše, što te blagoslivljaju u svojim kušnjama i na križu...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi svetog žara tvoje ljubavi, kojim obraćaš i najtvrđe grešnike...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!


- 24 -

Radi mira i kušnje, bolesti i zdravlja, bogatstva i neimaštine, kojima otkupljuješ duše...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi posebnih dobročinstava, koje dijeliš tolikim nezahvalnicima, koji zlorabe svoj položaj, svoj imetak, svoje talente, što ih duguju samo tebi...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi povlastice, kojom si nas počastio, povjerivši nam na čuvanje svoju Majku i njeno neokaljano Srce...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi tvoje presvete Euharistije, radi tvoje zarobljene ljubavi, radi tvoga divnog boravka među nama, što si nam ga obećao do kraja vjekova...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Napokon Isuse, radi ovog neshvatljivog dara tvoga presvetog Srca, koje si nam otkrio preko svoje službenice sv. Marije Margarete...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

S t a n k a

RAZMATRAJMO O TAJNI VELIKOG ČETVRTKA. ISUS JE I DALJE ZAROBLJEN U PRESVETOJ EUHARISTIJI.

Jeste li ikad razmatrali nedokučivu tajnu božanske ljubavi, koja je nagnala Isusa da postane rob, zarobljenik ljubavi? Gledajte ga kroz koprenu, koja ga skriva našim očima; ondje iza vratašca Tabernakula eno zarobljenog Isusa, svladana od njegovog vlastitog Srca...

Tako je već dvadeset stoljeća. Usred noći Velikog četvrtka pustio je, da ga svezana odvedu iz vrta smrtne muke u kuću njegovih progonitelja, u najgoru tamnicu... A ona noć, strahovita i užasna, kad je Učitelj samotan i tužan bio daleko, tako daleko od svih onih, koje je ljubio, ona se noć nastavlja u svim svetištima zemlje...

Hula, zataja, ravnodušnost, nečistoća, oholost, svetogrđe... svi ti bogoubilački krikovi: "Raspni ga! Raspni!" Sva ta bujica blata i sramote dopire do njegovih nogu, diže se do njegova lica i oskvrnjuje ga, kao što ga je obeščastio i Judin poljubac. A Isus ne odlazi! Zarobila ga ljubav, izdalo ga njegovo vlastito Srce... Ondje obliven ljudskim porugama... sjedi na optuženičkoj klupi... Počinio je veliki zločin: ljubio je ljude božanskom strasti... Vidite li sada, kako mu čovjek uzvraća? Sa zaboravi i samoćom!...

Preljubezni zatočeniče! Sveži i ove duše, koje hoće da sudjeluju u samoći tvoje tamnice!... One te mole, da njihovo ropstvo bude vječno kao i tvoje... One te mole, da im za njihova života i na njihovoj smrti dadeš kao tamnicu beskonačni bezdan ranjenog Srca... Jest, uroni nas sve u svoje Srce kao taoce za velike grešnike, za one, koji se


- 25 -

odriču tvog oltara i tvoje euharistijske Tajne, koji hule na tvoj Križ... Hoćemo, da se oni spase radi tebe, radi slave tvoga presvetog Srca... Otkupi ih, euharistijski Isuse; osobito otkupi krvnike svoje Golgote, gdje živiš, da opraštaš njihove grijehe. "Svagda živi, da nas zagovara" (Hebr. 7,25).

Božanski Spasitelju duša, bacam se pred tobom ničice, sav smućen; upirući pogled u Tabernakul, srce mi se stišće, gledajući zaborav, u kojem te tolike otkupljene duše ostavljaju.

Ali, jer mi u svojoj velikoj dobroti dopuštaš, da za vrijeme ove Svete Ure sjedinim svoje suze s onima, koje si ti prolio, ja te, Isuse, molim za one, koji ne mole... Blagoslivljem te za one, koji te proklinju, i svim žarom duše svoje hvalim te i klanjam ti se u jedinstvu s općom molitvom, koja se tebi uzdiže iz svih svetišta svijeta.

Primi, Gospodine, krik kajanja, što ga iskrena bol kida iz naših duša: žalosne i raskajane one te mole za oproštenje!...

Za naše grijehe, za grijehe naših rođaka i prijatelja...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Oprosti, o božansko Srce!

Za nevjeru i svetogrđa!...

Oprosti, o božansko Srce!

Za razuzdanost i javnu sablazan...

Oprosti, o božansko Srce!

Za one, koji kvare djecu i mladež...

Oprosti, o božansko Srce!

Za oholi neposluh svetoj Crkvi...

Oprosti, o božansko Srce!

Za obiteljske zločine, za grijehe roditelja i djece...

Oprosti, o božansko Srce!

Za napadaje protiv Svetog Oca...

Oprosti, o božansko Srce!

Za one, koji zlorabe sakramente i vrijeđaju tvoju svetu Euharistiju...

Oprosti, o božansko Srce!

Napokon, Isuse, za dobre, koji se kolebaju, za grešnike, koji se opiru milosti...

Oprosti, o božansko Srce!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

RAZMATRAJMO ISUSOVU OSUDU I SRAMOTU, KOJU JE PRETR-


- 26 -

PIO, KAD SU S NJIM POSTUPALI KAO S LUĐAKOM: TO OTAJSTVO LJUBAVI I BOLI TRAJNO SE NASTAVLJA U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU.

Zašutjeli smo časak, i šutnja je nastala u dubini ovog siromašnog tabernakula... Jao! Svijet i dalje bučno traži i tražit će osudu Zarobljenika ljubavi! Ako ga i oslobodi, čini to samo zato, da ga prikaže kao luđaka, a zatim da ga odvuče u pustinju ljudskog zaborava, a odonud u strahovitu smrt na Križu!... Približite se svome blagom, izloženom Isusu; gledajte ga u času, kad ga Pilat pokazuje razbješnjelom puku. Bog-Čovjek u svojoj Euharistiji želi se blago potužiti vama, svojim prijateljima... "

Slušajte ga vjerno, žarko poput ljubeznog učenika Ivana, koji je slušao tjeskobne kucaje ovog Srca, izmučenog patnjama i ljubavlju. "A jedan od njegovih učenika, koga je Isus ljubio, ležao je za stolom na krilu Isusovu" (Iv. 13,23).

Govori, božanski Učitelju!

(Polako uz stanke)

ISUSOV GLAS.- Ljubljena dušo, pogledaj moje čelo: jedan moj stvor svojom me presudom osudio na smrt... Moja je ljubav beskonačna... tvoja je tako mlaka!...

Na tu si osudu i ti pristao... I ti!...

Gledaj moje ruke: sputao ih je onaj, koji ljubi neobuzdanu slobodu... Nije li i u tvom životu bilo satova razuzdanosti i grijeha?... Te si mi lance i ti skovao!...

Gledaj me ogrnuta bijelim plaštem luđaka... Toliko sam ljubio, da me svijet optužuje s ludila... Jest, bio sam lud od ljubavi na Kalvariji... i još sam to uvijek na oltaru... Jesi li se ikad zacrvenio, zastidio radi mahnitog otkupiteljskog zanosa Isusova?... Nisi li me i ti kadgod ranio radi ljudskog obzira?

Gedaj, kako sam pogrđen zato, što sam htio dati svijetu svoj mir... Gledaj, kakva je pustoš oko mene! Sramota sam mudrima, sablazan moćnima, ruglo narodima, krivac vladarima... a ipak, ja sam Isus za sve, samo kad bi htjeli oplakivati svoje grijehe!...

Reci mi, dušo, nisi li mi i ti bila nevjerna? Nisi li me katkad ranila? Zapustila? Jesi li me uvijek slijedila u mojoj muci?... Odgovori mi...

Hoću, da ti u ovoj Svetoj Uri dadem poljubac mira i oproštenja: odgovori mi...

K r a t k a   s t a n k a

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...


- 27 -

Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a

RAZMATRAJMO SAMOĆU VELIKOG PETKA, KOJI SE NASTAVLJA U TABERNAKULU.

Kako je bila tmurna noć Velikog petka na Kalvariji i u Grobu!...

Ondje na gori, na Golgoti, nalaze se tragovi božanske Krvi, bijesno pogažene... Ondje niže, u spilji groba počinak, šutnja, ledena studen litice i smrti... Ovdje je na ovom oltaru, Golgota; ovdje u Tabernakulu, Grob. Gledajte i recite, nije li Isus i dalje uvijek žrtva svojih stvorova!...

Napolju bjesni oluja nijekanja i kletve. Mi dolazimo, da u ovoj Uri satom molitve zadovoljimo za tu pogrdu... Ali za koji trenutak, kad svrši Sveta Ura, Isus će ostati sam s anđelima u ovom grobu čekajući, da mu zora donese odjek kojeg ljubljenog glasa.

Ah, kad bismo prodrli u život sabranosti, neprekidne molitve, trajnog žrtvovanja Srca Isusova za nas, u ovoj Hostiji!... On sam govori nam o tome:

(Polako uz stanke)

ISUSOV GLAS.- "Djeco moja, tjeskoban sam... ranjen sam... plačem nam jednom silnom nesrećom... Srce mi se kida - jedan umirući nesretnik odbio me u svojoj smrtnoj borbi! Odbio me, jer misli, da je pravedan i da me ne treba... Hoće da umre mirno, a nije mi dopustio, da mu oprostim, da mu dadem poljubac mira... Izdahnuo je, a da nije pogledao moj Križ, ni poljubio moje rane. Ukratko, umro je a da me nije primio, dok sam ga ja toliko ljubio. Otkupio sam ga svojom Krvi, a on n mi je uskratio svoj zadnji pogled, zadnji kucaj svoga srca!... Vi, koji me ljubite, utješite me radi ove rane; ublažite je, moleći žarko za jadne umiruće!"...

O preblagi Isuse, molim te smrtnim mukama tvoga presvetog Srca, operi grešnike cijeloga svijeta, koji su sada na umoru, te će još danas preminuti!"


- 28 -

P o l a k o

"Dođite k meni... Dajte da okusim žarku ljubav vaših vjernih duša, jer moja je duša okupana u hladnoj noćnoj rosi... Uzalud sam čekao, da mi netko ponudi gostoprimstvo, kako se ono pruža najbjednijem, zadnjem putniku. Molio sam, ponudio sam svoj mir.... koji je toliko potreban! A dobio sam samo gorko odbijanje. A ipak, ona duša, ona obitelj, koja strahovito trpi, okusila bi sa mnom sreću, utjehu i ljubav!...

K r a t k a   s t a n k a

Prikažite mi svoje žarke molitve, prinos vaših žrtava, da tako svladam tolike tvrdokorne duše, koje se bore protiv moje božanske nježnosti, kad ih uporno potičem.

Prebrojte trnje u mojoj kruni: nema li uboda, koji dolazi s vašeg ognjišta? Nisu li utjehu i nježnost moje ljubavi odbila bića, koja je i vaše i moje srce ljubilo?

U svijetu je toliko ravnodušnih i nezahvalnih! Molimo zajedno, da strpljenje i milosrđe mog Srca, koje ih čeka ovdje, u mojoj Euharistiji, svlada njihov otpor!

Čeznem, da me u ovoj Hostiji okruže, svladani rasipni sinovi, opet pronađene ovčice... obraćeni mojim blagim pozivima, mojim suzama, posebnim milostima, koje dijelim ovdje za vrijeme Svete Ure i u prve petke u mjesecu...

Zašto oklijevate? Molite puni vjere, jer je vaš Bog u sv. Sakramentu odabrao svoje tamnovanje samo zato, da usreći svijet. Kucajte na ranu mog Srca i moje će vam se Srce potpuno otvoriti. Tražite dakle, ja hoću da budem Isus i da u vama izvršim svoje obećanje.

S t a n k a

DUŠA. Dobri Isuse, razmatrajući o tvojem trpljenju i gledajući tvoju žalosnu samoću priznajem, da sam ti zaboravio iznijeti svoje zahtjeve i potrebe svoje jadne duše. Otkrij ti sam slaboću svoga sluge i izliječi njegove najskrovitije rane... I moja se obitelj za vrijeme ove Svete Ure nada blagoslovu tvog umirućeg Srca. Ne molim te, da otkloniš trpljenje u mojoj kući ako je to tvoja volja, niti da osušiš vrelo naših suza. Ali se približi mojima, nauči ih, da s ljubavlju trpe, upirući svoje oči u tvoj božanski pogled, i uronivši svoje bolne duše u tjeskobnu tvoju dušu. Neka moj dom, Isuse, bude tvoj Nazaret i Betanija tvog Srca! Sjeti se, preljubezni Učitelju, onog blaga naših ognjišta, koje nam je smrt otela. Blagoslovi naše pokojnike i daj im što prije vječni počinak tvog neba. Trpjeli smo radi ovih bolnih rastanaka, ali videći tvoju smtrnu borbu, koju za nas podnosiš, rekli smo predano: "Neka bude volja tvoja!" Ne zaboravi naše drage pokojnike!

Sjeti se također, ljubezni Spasitelju, onih, koji žive ovdje potpuno lišeni svake nježnosti: sjeti se zaboravljenih, zapuštenih, prezrenih, koji žeđaju za ljubav-


- 29 -

lju i pravdom, a koje oholi svijet ne priznaje ili ih odbija jetkim prezirom... Molim te, da im se smiluješ u svome velikom milosrđu...

S t a n k a

Velika je moja potreba, Isuse! Koliko bi još milosti morao moliti! Ali ja znam, da ćeš se ti pobrinuti za sve moje potrebe, ti, koji bdiješ nad ljiljanima poljskim i pticama nebeskim!

Hoću, da u zadnjim časovima ove Svete Ure zaboravim na sebe i da mislim samo na velike želje, kojima mi izgara duša za pobjedom i kraljevanjem tvog Srca! Jest, za sve nas, koji te ljubimo, naši su interesi tvoji interesi: svi hoćemo, da dođe kraljevstvo tvoje!

Molimo te, Gospodine, da u nama izvršiš obećanja, koja si dao svojoj pouzdanici sv. Mariji Margareti u korist duša, koje štuju neizrecivu ljepotu, preslatku nježnost, neshvatljivu ljubav tvoga preblagog Srca!

Zajedno s tvojom Crkvom molimo te, po zagovoru Djevice Majke, radi neoskvrnute časti tvoga svetog Imena, da požuriš i ustanoviš kraljevstvo tvoga preljubeznog Srca.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom, prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva, dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika; ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je rav-


- 30 -

nodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobošnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nebo svog Srca, svima nama, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Moramo te ostaviti, Isuse. Evo svršava ova ura, tisuć puta slatka i sveta, kroz koju smo uživali tvoje preslatko društvo... Dođi s nama, u blizinu našeg ognjišta, ali prije nego što ostavimo tvoje svetište, dopusti, da ti upravimo zadnju molbu. Saslušaj je, dobri Isuse!

Kada te anđeli svetišta budu blagoslivljali u svetoj Hostiji, a ja budem u smrtnoj borbi... njihove će hvale biti i moje! Sjeti se jednog roba tvoga božanskog Srca!

Kad te budu na zemlji tješile pravedne duše, usplamtjele ljubavlju, a ja budem u agoniji, njihovo će saučešće i njihove suze biti i moje. Sjeti se rasipnog sina, svladanog tvojom božanskom ljubavi!

Kada te tvoji svećenici, tvoje djevice i tvoji apostoli budu proglašavali Kraljem, kada budu propovijedali o tebi dušama i u svijetu, a ja budem u smrtnoj borbi, sjeti se apostola svog božanskog Srca!

Kada tvoja Crkva bude molila i jecala podno tvojih


- 31 -

oltara, da ti pomogne otkupiti svijet, a ja budem na samrti, njena žrtva i njena molitva bit će i moja. Sjeti se vjernog prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada te duše, koje ti ljubiš, za vrijeme Svete Ure svojom ljubavi, svojim trpljenjem i svojom zadovoljštinom budu molile da zaboraviš na izdaju i podmuklost, a ja budem u agoniji, njihovi će razgovori s tobom i njihove utjehe biti i moje! Sjeti se ovog oltara i ovih žrtava svoga božanskog Srca!

Kada ti se u presvetom Sakramentu bude klanjala tvoja božanska Majka, da zadovolji za bezbrojne zločine ljudi, a ja budem u agoniji... njeno će klanjanje biti moje! Sjeti se djeteta svoga božanskog Srca!

Ali ne, Gospodine, radije me zaboravi, samo da me u času smrti zauvijek primiš u presvetu ranu tvoga ljubeznog Srca!

S t a n k a

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio,...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova osobito, po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu; za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

Posveta ljudskog roda presvetom Srcu Isusovu

Leon XIII.

+ + +


- 32 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
o ž u j k u
i uoči blagdana Bezgrešnog Srca Marijina

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa, u zajednici s devet anđeoskih korova, koji te u raju veličaju!

Blagoslivljamo te, o Srce euharistijskog Isusa, u zajednici s legijama serafina i svetih, koji ti se klanjaju, tebi osamljenom u tabernakulu!

Slavimo te, o Srce euharistijskog Isusa, združeni s osjećajima ljubavi, gorljive zadovoljštine neokaljane Djevice Marije, Kraljice neba i vladarice tvojih svetišta, toga našeg raja na zemlji. Ujedinjeni s njom, pjevamo, Isuse, tvoje beskanačno milosrđe, oplakujemn tvoju mističnu agoniju, grijehe nezahvalnog svijeta i tvoju samoću u Hostiji!

U jedinstvu s Marijom želimo u ovoj Svetoj Uri proći tvoj bolni put, da ga pretvorimo u put pobjede, na slavu neokaljane Djevice i na našu utjehu... Hoćemo da tvoju Kalvariju pretvorimo u slavni Tabor tvoga božanskog Srca.

O preljubljeni Isuse, već dvadeset stoljeća boraviš s nama u Euharistiji, a mi te još ne poznamo... Oprosti nam i kao zadovoljštinu za našu nezahvalnost udostoj se primiti Marijine osjećaje ljubavi i duboke poklone njena materinskog Srca...

Usprkos tvojoj darežljivosti i divnim pronalascima tvoje ljubavi o božanski Isuse, još nema u nama velikog žara i velikodušnosti, koja bi morala odgovarati tolikoj dobroti...

Oprosti nam i u naknadu za našu hladnoću udostoj se primiti plamen božanske ljubavi koji je užgao Marijino srce i dušu u blagoslovljen dan Navještenja.

Isuse u Hostiji, najveća ljubavi naše ljubavi, živote našeg života, otkloni svoj pogled od naših grešnih stramputica, od naše mlakosti, od naše slabosti u izvršavanju odluka, da ćemo biti kreposni i sveti. Oprosti nam radi Majke svoje, čije ti neokaljano Srce prikazujemo sa osjećajem zadovoljštine i kao poklonstvo najpotpunijeg i najrevnijeg klanjanja.

Božanski Isuse, uime neokaljane nazaretske Djevice i s njom najuže združeni molimo te, da oprostiš svojim sinovima, što su nebrojeno puta zaboravili tvoj zakon... oni dolaze, da okaju svoje grijehe i grijehe tolike svoje bra-


- 33 -

će koji te vrijeđaju; oni žele suzama napuniti zlatni kalež Srca Marijina.

O Isuse, saberi u njemu naše suze kajanja, pa radi ljubavi i mučeništva Djevice Marije, kraljuj sve snažnijom vjerom, ljubavlju, poniznošću i čistoćom nad našim dušama, nad našim obiteljima, nad cijelim društvom.

S t a n k a

RECITE ISUSU, DA GA LJUBITE, DA GA ŽELITE SVE VIŠE LJUBITI I TAKO ODGOVORITI NA POZIVE NJEGOVA SRCA. ALI NAŠA JE BIJEDA VRLO VELIKA, I ZATO MU PRIKAŽITE NEUSPOREDIV DAR MARIJINA SRCA. MOLITE OD OVE NJEŽNE MAJKE DA ZA NAS U OVOJ SVETOJ URI PRIKAŽE I DA NAM POSTIGNE MILOST NAŠE SVE VEĆE LJUBAVI PREMA SRCU SPASITELJA, NJENA BOŽANSKOG SINA. NEOKALJANA DJEVICA IMA NAJVEĆE PRAVO DA GOVORI O DUBINAMA SRCA ISUSOVA I O NJEGOVOJ TJESKOBI U DJELU OTKUPLJENJA.

K r a t k a   s t a n k a

MARIJIN GLAS.- "Od dana Navještenja ja sam Majka lijepe ljubavi i ja hoću usplamtjeti duše ognjem svoje ljubavi. Od onoga uzvišenog i presretnog časa, kad smo Isus i ja počeli jedinstven, zajednički život, mislila sam na vas, djeco moje nježnosti i moje boli. Zovete me svojom Majkom, i dobro činite, jer ja sam doista Majka Božja i Majka ljudi. Kao Majka plakala sam nad kolijevkom... s neizrecivom srećom, što posjedujem svog Isusa, u onome nezaboravnom Betlehemu, miješala se, jao, vizija njegove budućnosti, pune pogrda i sramote. I dok sam mu pjevala uspavanku, promatrajući u svom naručju svoga Boga i svoga Sina, ljubeći njegovo božansko čelo, ja sam unaprijed u živom svijetlu gledala bogoubilački zločin, koji će do kraja vjekova strelicom grijeha probadati Srce našeg Spasitelja. Mučeništvom svoje duše dizala sam Isusa na svoje ruke i molila njegova nebeskog Oca, da ovu slatku žrtvu primi za otkupljenje sve njegove grešne djece...

(Uz kratke stanke)

Ljubila sam njegove ruke, koje su me milovale... i svojim poljupcima označivala sam njegove rane...

Polagala sam usne svoje na noge njegove, dajući već unaprijed svojim poljupcima zadovoljštinu za okrutne rane čavala...

Slatkim suzama natopila sam njegovo božansko čelo, koje će jednom biti trnjem okrunjeno...

Na njegovo Srce, uzbuktalo živim plamenom, položila sam svoju glavu, već izmučenu mislima na njegovu agoniju.

Žarkim cjelovima svoje djevičanske i majčinske ljubavi naknađivala sam za njegovu okrutnu muku...

A u Getsemaniju dragocjenih gorčina, Isus i ja, njegova Majka, ljubavlju i bolima otkupili smo beskonačan


- 34 -

broj rasipnih sinova... koji su se odmetnuli od Križa i Oltara..."

S t a n k a

O noći mira i otkupiteljskog trpljenja, koja si tamom obavila Isusovu kolijevku! Klečeći zanesena Marija je bdjela nad počinkom Djeteta, Vječnoga, i razmatrala o drugom Betlehemu, o drugoj postelji prividnog počinka i savršene žrtve. To počivalište je tabernakul, što ga je Gospa gledala kroz daleka stoljeća... Djevica ljubezna, Djevica žalosna, gledala je kroz vjekove ovu trajnu, nerazorivu kolijevku, u kojoj će se dijete Isus rađati milijune puta u sjeni poniznog oltara. Vidjela ga je zatvorena u hladnu, ali slatku tamnicu bezbrojnih tabernakula... U svakome od njih božanski utamničenik Isus i dalje sniva, dok njegovo božansko Srce bdije nad nama, a Kraljica Ljubavi, preblažena Djevica Marija, čuva njegovu euharistijsku kolijevku.

S t a n k a

DUŠE.- Da, otajstveni Isuse, tvoja Majka je ondje, blizu zlatnog ciborija, u kome si utamničen... U ovoj svetoj Hostiji ona te nama prikazuje! Blagoslovi, Gospodine, svoju Majku u naše ime. Po njoj si mogao ostvariti svoju žarku želju, da živiš usred sinova ljudskih... Mjesto nas ti joj pjevaj s anđelima svoga svetišta; uzvisuj je s nebeskim duhovima; slavi je sa zemaljskim prognanicima, koji je nazivaju svojom Majkom... Gospodine, radi nje, kojoj ne možeš ništa uskratiti, udijeli nam kraljevstvo svoga Srca u presvetoj Euharistiji! Ne dopusti, da budu uzaludne tvoje nade i nade tvoje božanske Majke, koja je uvijek svemoguća, kad se radi o tvojoj slavi.

(Uz stanke i žarko)

Euharistijski Isuse, kraljuj nad žalosnima kao tješitelj, u ovom posvećenom svagdanjem Kruhu, koji nam daje Kraljica Žalosti...

Euharistijski Isuse, kraljuj nad djecom, kao obrana njihove čistoće, ovim svagdanjim posvećenim Kruhom, koji nam daje Kraljica Djevica!...

Euharistijski Isuse, kraljuj nad siromašnima i zapuštenima, kao utjeha u njihovu velikom trpljenju, ovim svagdanjim posvećenim Kruhom, koji nam daje Kraljica betlehemskih pastira!...

Euharistijski Isuse, kraljuj nad svećenicima kao ognjište ljubavi, svetosti i revnosti, ovim posvećenim svagdanjim Kruhom, što nam ga daje Kraljica apostola!...

Euharistijski Isuse, kraljuj snagom žive vjere nad obiteljima, u dušama djece i roditelja, posvećenim svagdanjim Kruhom, što nam ga daje blaga Kraljica Nazareta!...

Euharistijski Isuse, kraljuj nad tvojim Namjesnikom, nad Biskupima, nad cijelom tvojom Crkvom i tu podržavaj u


- 35 -

njoj božanski plamen Duhova ovim Kruhom, koji se svaki dan posvećuje, što nam ga daje moćna Kraljica Cenakula...

Beskonačno ljubezni i divni Isuse naših betlehemskih svetišta, uzvrati svojoj Majci njena bdijenja, njene cjelove, njenu nježnost i njena sveta milovanja; uzvrati joj njene suze i njenu zanosnu ljubav uz tvoju kolijevku sa slamicom; okruži neokaljanu Djevicu slavom i veličjem tvoga presvetog Srca!...

S t a n k a

MARIJINA TUŽBA.- Bolni glas Marije, glas je Majke, kruto ranjene. Ona traži od svoje vjerne djece, da je sažale radi tolikih njenih razočaranja... radi rasipnih sinova, koji joj na samom ognjištu ogorčuju njeno presveto Srce.

Razmatrajmo o Isusu iz Nazareta, kojega su prognali iz vlastitog kraja. Nije to samo jednokratna povijest, to je i danas tužna povijest boli, koja istom trnovitom krunom žalosti Srce Sina i Majke... Neka nam žalosna Djevica govori.  -

"U vrijeme egipatskog izgnanstva jedna je strana, poganska. i neprijateljska zemlja pružila sklonište mome progonjenom božanskom Sinu. Ondje, u pustinji, barem je sunce ublažilo svoj žar; oaze su božanskom djetetu pružile počinak i osvježavajuća vrela, koja će mu kasnije uskratiti povlašteni, ali nezahvalni nazarećani.

Oh, kako je ovo drugo izgnanstvo ljuto ranilo Srce našeg Boga ohološću, srdžbom i zavišću samih ukućana..

Ondje, u njegovu zavičaju, gdje su mu trebali klicati i pljeskati kao Mesiji i Kralju, urotili su se protiv njega, progonili ga i gurali prema duboku ponoru, da u njemu iščezne on i njegova slava... Plakali smo, Isus i ja, nad zabludama naših... nad njihovim oholim i pogrdnim prezirom...

Iz Nazareta, punog slatkih i brojnih uspomena, Isus odlazi... prognan... odbačen... ponižen... praćen jedino šutnjom i samoćom. U onoj kolijevki naše nježne ljubavi mržnja nam je isplela prvi trnovi vijenac...

Ondje, gdje sam ga gledala u ljepoti djetinjstva i mladenaštva, usred cvijeća i jaganjaca u onoj čarobnoj dolini... ondje, gdje sam s anđeoskim zborovima pjevala njegovoj božanskoj krasoti - tamo sam gledala kako ga proklinju... Kako nam je bila gorka nezahvalnost, koja ga je odbila, ne priznavajući ga slatkim Otkupiteljem!

Njegova i moja žalost još se više povećala, kad sam mislila na buduće vjekove, gledajući unaprijed, kako će toliki nesretni sinovi, toliki oholi i otpali kršćani u krilu samog Izraela i Crkve, zatajiti zakon milosti i Božju istinu! Gledala sam ih kako bježe iz ovčinjaka Nebeskog Oca!

Vi, sinovi moji, koji ste mlađa braća Isusa, moga Prvorođenca, i koji tražite njegovo božansko Srce, utješite ga u njegovoj zapuštenosti... Uzmite moju ljubav, moju


- 36 -

nježnost, moju žrtvu; položite ih na posvećeni kamen žrtvenika kao prinos savršene zadovoljštine... Vaša Kraljica traži od vas jednu usrdnu molitvu... Ja, Bezgrešna Djevica, Majka, sjedinit ću se s vama..."

RECIMO MOLITVU U ZAJEDNICI MARIJOM.

(Polako uz stanke)

DUŠE.- Isuse iz Nazareta, vrati se i kao Kralj ostani zarobljen među nama!

Ne slušaj, molimo te viku opakog svijeta, koji te odbija i vrijeđa svojim oholim i sotonskim prezirom... Vrati se kao Kralj i ostani sputan među nama!

Mnogo je onih, koji proklinju tvoje ime i poriču tvoje Evanđelje; ali mi smo ovdje odlučni, da ti budemo vjerni, da budemo uvijek tvoji. Molimo te, ne ostavi nas nikad, nego kao Kralj ostani uvijek zarobljen među nama!

Što bi bilo od svijeta bez tebe, koji si mir njegova Neba? Ne bi li morao stenjati u lancima, što je prognao tebe, koji si mu uvijek donosio slobodu? Nesretnici, koji te toliko vrijeđaju, ne znaju što čine: oprosti im! Spasitelju slatki, vrati se i kao Kralj ostani među nama zarobljen!

Oni, koji su te prognali s tvoga tla i iz tvoje kuće kao nezahvalni Nazarećani, plakat će jednoga dana za toplom nježnosti tog Srca, koje spašava i oprašta! Sjetit će se, da je istina došla samo s tvojih usana, da si ti jedini naučavao pravdu i proglasio milosrđe... Onda će se mnogi sjetiti tebe i plačući moliti, da se vratiš... Vrati se, Isuse, vrati se, dakle, da nam oprostiš i ostani zauvijek zarobljeni Kralj među nama!

Ne ostavi nas, ne udalji se. više!...

Uime svih nezahvalnika na zemlji mi dolazimo sada, božanski Učitelju, da te tješimo i izrazimo svoju vjernost. I za njih i za nas mi molimo:

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

Uime tolikih bolesnih duša, što kolebaju između ponora grijeha i pakla, dolazimo da te potražimo. Za njih i za se mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

Uime umirućih bacamo se ničice do tvojih nogu, za one, koji su te u svome životu pogrđivali i vrijeđali, koji su te u svojoj mladosti zaboravili. Nesretnici! Treba im tvoje beskonačno milosrđe. Za njih i za se mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

Dolazimo k tebernakulu uime tolikih otaca, koji su zaboravili svoju dužnost prema tebi, uime tolikih majka, koje teško trpe bojeći se za vječnu budućnost svoga muža i svoje djece; za njih i za se mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!


- 37 -

Puni pouzdanja u tvoje milosrđe dolazimo da te bez oklijevanja zamolimo za velika divna djela i čudesa tvog Srca, koja si obećao Svetoj Uri i čestoj ili svagdanjoj pričesti. Molimo te, da pokažeš svoju kraljevsku moć obraćenjem mnogih i velikih grešnika; za njih i za se mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

Gledaš nas ovdje, Gospodine, jer nas je privukla i nadahnula tvoja božanska Majka. Molimo te za pravedne duše, za tvoje apostole, za svećenike, za srca, koja su ti posvećena i koja su ti obećala da će težiti za svetošću... Za njih i za se mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

I napokon, euharistijski Bože, evo nas, da od tebe molimo divnu, opću i odlučnu pobjedu tvog Srca, pobjedu svete Crkve, Euharistije, Evanđelja, tvog Namjesnika Sv. Oca... za djecu i vladare, za bogate i siromašne, za kršćane, krivovjerce i pogane, za čitav ljudski rod, o Isuse, jest, za sve ljude, a osobito za tvoje prijatelje mi molimo:

Tvoje božansko Srce, Gospodine Isuse!

Uime Marijino i radi njezina Bezgrešnog Srca, daj nam danas, Gospodine, tvoje dobro božansko Srce!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

MARIJINA POUKA.- Sveta je Ura svečano razmatranje ljubavi, koja duše vodi Isusu Kristu... A ima li boljeg puta da dođemo Isusu, nego po Mariji, njegovoj slatkoj Majci?...

U vrijeme, kad nas obavija tako gusta tama neznanja i grijeha, poslušajmo pažljivo pouku ove ljubezne Vladarice. Neka se ona udostoji pokazati nam pogibli pustinje, kroz koju je i sama prošla noseći na svojim djevičanskim grudima Sina svoga Bezgrešnog Srca... Poslušajmo dakle Gospu...

"Djeco moje nježnosti i mojih tjeskoba, poslušajte me. Jedino pravo zlo, čiju strahotu nitko ne može dokučiti, jest izgubiti Isusa, jer u njegovu Srcu nalazimo život, ljubav, raj!...

Ja, Majka Isusova, izgubila sam ga kroz tri dana u Jerazalemu i duša je moja bila tada u neizrecivoj smrtnoj muci...

Jao, živjeti daleko od Isusa. Ne uživati njegovu prisutnost, iza kako sam ga već privijala k srcu, gledala njegov smiješak i njegove suze, pošto sam svu dušu izlila u nježan cjelov... Strahovite li muke!...

A što bih vam morala reći, kad bih vam htjela opisati svu žalost, koja je parala rnoje majčinsko srce, pri konačnom rastanku na Veliki četvrtak? Koja je bol bila slična mojoj, kad sam ujutro Velikog petka unaprijed gle-


- 38 -

dala svu njegovu muku, njegovo bičevanje i njegova poniženja?... Krv... trnje... kletve... krikovi mržnje i smrti. Tu sliku beskonačne tuge stavio je Bog Otac preda me, pred oči Majke, najžalosnije među svim majkama... Vi, koji me ljubite, recite mi u ovoj Svetoj Uri, znate li za veću bol, nego što je moja?...

Sinci moji, oh da nikad ne biste upoznali takvu smrtnu tjeskobu, Isus je vaš... ja sam ga dala... on je posve vaš... nemojte dopustiti, da ga ikad smrtnim grijehom izgubite...

Vi, koji ste sačuvali krsnu nevinost u svojoj nježnoj čistoći, nemojte našega preljubeznog Isusa nikad raniti kakvim smrtnim grijehom, koji bi mu poput oštrog koplja okrutno raskidao grudi!

Strašno... prvi sat oholosti, užitaka, proveden u preziru njegova zakona. Taj prvi teški grijeh probada njegovo preljubezno Srce vatrenom strelicom. Pa ipak, ako ste po nesreći već pali, ako ste grijehom oskvrnuli svoju dušu, zaklinjem vas, da u suzama operete tu blatnu pogrdu, koju ste bacili Isusu u lice... Nađite opet Isusa! Djeco moja, potražite ga ondje, gdje on boravi; dođite bez oklijevanja i poljubite njegove noge... nemojte ga nikad više izgubiti... on vas toliko Ijubi... Ljubite i vi njega...

Poslušajte me, osobito vi, kršćanske majke, čije ognjište mora biti sveti hram Isusov: pazite, da vaš muž i vaša djeca radi vaše kukavne mlakosti ne izgube divno društvo moga božanskog Sina. Neka on uvijek kraljuje u vašoj obitelji... Jest, neka vječno boravi s ocem, s majkom, s djecom, na kršćanskom ognjištu, koje mu se klanja; neka tu ostane u danima radosti i u danima tuge! Ljubljene duše, prionite uz Isusa, dajte se zauvijek povezati uz njegovo Srce, uz njegove ruke! Nemojte ga nikad izgubiti!

RECIMO TO I SAMI EUHARISTIJSKOM ISUSU:

DUŠE.- Isuse, uz pomoć tvoje milosti, koju će nam tvoja božanska Majka postići, ne ćemo te nikada ostaviti. Ali, jer smo tako slabi, molimo te Gospodine, da ne povučeš svoju ruku od nas, nego da i ti svojim božanskim milosrđem uz nas prioneš...

(Polako uz stanke)

Srce Isusovo, ne ostavi nas usred vihora napasti, koje nas paklenim bijesom progone; ne dopusti, da te izgubimo!

Srce Isusovo, ne ostavi nas u velikim slaboćama ljudskog srca, tako sklona zavodljivoj zemaljskoj ljubavi; ne dopusti, da te izgubimo!

Srce Isusovo, ne ostavi nas u našoj neutješnosti i našoj nevolji; znaš dobro, da neke patnje pustoše u duši i da je mogu dovesti do umiranja... Ne dopusti, da te ostavimo!

Srce Isusovo, ne ostavi nas tužne i zapuštene od stvorova, koji ne znaju ljubiti kao ti; oni su ravnodušni za naše muke... ili ih ne mogu olakšati... Ne dopusti da


- 39 -

te izgubimo!

Srce Isusovo, ne ostavi nas u ponoru, kamo nas naši padovi strovaljuju, ni u porazu naše volje, tako nestalne u odlukama, tako slabo velikodušne u žrtvi... Ne dopusti, da te izgubimo!

K r a t k a   s t a n k a

Uime Djevice Marije zaklinjemo te Isuse, da ostaneš s nama za vrijeme oluje... i da ne spavaš u tako krhkoj lađici našega jadnog srca, koje te danas ljubi.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi);

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U gorkim časovima:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U časovima moralne slabosti:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U časovima neodlučnosti i nesigurnosti:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U danim tuge i klonulosti:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U časovim slaboće i pada:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U tako čestim prigodama, kad zaboravljamo svoju dužnost:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

Kad sam mlak u tvojoj službi:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U časovim pogibeljne sumnje i varave obmane:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U bolestima i smrtnoj pogibli:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

U našem zadnjem času u grču smrtne borbe:

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u te!

Isuse, ljubavi našeg života, najveća naša ljubavi: tvome tako dobrom, tako blagom i milosnom Srcu povjeravamo svoj život, svoje trpljenje, svoju nadu u nebesku baštinu!

NEIZRECIVE BOLI MARIJINE.- Marijino trpljenje bilo je bolnije i dublje od oceana. Kad bi se suze njene djevičanske, majčinske i mučeničke duše pretvorile u sunčane zrake, načinile bi mnogo sunaca... Ona će nam to sama reći!


- 40 -

Govori nam, o Marijo, Kraljice mučenika!

"Moje su boli neizrecive, jer mi dušu neizrecivom tugom muči beskonačno trpljenje moga božanskog Sina...

A zar bi i moglo biti drukčije, kad sam svog Sina, svoga Gospodina i Boga, sve svoje, vidjela oblivenog vlastitom Krvi, napojenog porugama, opterećenog prokletstvom, protjeranog od oholih, predmet rugla ljudskog taloga!... Moje oči, obasjane nadnaravnim svjetlom, pratile su ga na vječno bolnom putu svih vjekova...

Uvijek je skršen, neutješan i tužan pod sramotnim križem svih podlosti... Vidjeh ga u dalekim godinama, poslije njegova zemaljskog života i njegove smrti na Kalvariji, uvijek pogrđena od svjetine, lišena kraljevskog dostojanstva, izrugana i trnjem okrunjena. Ono lice, što zanosi blažene, vidjeh pokriveno pljuvačkom... Vidjeh ga na obronku ove trajne Kalvarije, a za njim licemjere, bestidnike, oskvrnitelje, izdajice, hulitelje i sve ostale, kako sa srdžbom u duši, sa žuči u riječima pogrđuju Isusa, koji je umirući blagoslivljao i opraštao... Vidjeh ga, oh žalosti! - u tisućama zapuštenih svetišta... kako iz dubine tamnice svoga tabernakula, gotovo uvijek sam, traži izdaleka pogled kojeg prijatelja, brata, zaručnice, tješitelja, apostola... A umjesto toga prečesto nailazi na šutnju, zaborav, ledenu samoću. I sve to bez prestanka obnavlja ranu njegova Srca... Jao! Vidjeh ga, kako je uzalud trpio i umro za tolike grešnike, za tolike odmetničke sinove njegove Crkve, njegova Križa, njegova Zakona!...

Barem vi, prijatelji njegovi, koji donosite Isusu veo čistoće i ljubavi ljubezne Veronike; vi, koji dobro poznajete Boga svojega, dođite sa mnom, njegovom Majkom, dođite do rane njegovih prsiju, i tu u cjelovu ljubavi položite svoju dušu, koja je usplamtjela svetim žarom... Dođite, plačimo zajedno, dođite da ljubimo Isusa uime svijeta, koji crnom nezahvalnosti svog otpada obnavlja njegovu smrt!"

S t a n k a

Ne zaboravimo, da se bolni prizori iz noći Velikog četvrtka, sudnice, Kalvarije i danas ponavljaju. Sadanji zločin nosi iste bogoubilačke značajke, a taj zločin je naš. Židovi su sagriješili, a mi idemo njihovim tragom. Zato naknadimo za naše grijehe, pa i cijenom vlasite krvi, ako je potrebno.

Recimo euharistijskom Isusu koju riječ zadovoljštine i ljubavi.

DUŠA.- Gospodine, spomeni se, da si došao da nam dadeš život, i to život u izobilju. Molimo te radi Bezgrešne Djevice Marije i radi tvoga milosnog Srca...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Gospodine, sjeti se da si došao potražiti izgubljene ovčice Izraela... Ne ostavi zalutale, koji se nisu mogli


- 41 -

osloboditi trnja na putu... To te molimo radi bezgrešne Marije i radi tvog milosrdnog Srca...

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Gospodine, sjeti se, da si obećao anđeoskim pjesmama i slavljem u nebu proslaviti povratak raskajanog pokornika... Molimo te radi bezgrešne Marije i radi tvoga milosrdnog Srca...

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Gospodine, sjeti se, da si bio pozvan na gozbu i da si sjeo za stol svojih neprijatelja grešnika, samo da ih poslije obratiš riječima punim ljubavi i nade. Molimo te radi bezgrešne Marije i radi tvoga milosrdnog Srca...

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Gospodine, sjeti se, da si rado tražio najveće grešnike, da su Magdalena, Samaritanka, dobri razbojnik i toliki drugi grešnici okusili neizmjernu slatkoću tvog oproštenja. Molimo te radi bezgrešne Marije i radi tvoga milosrdnog Srca...

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Gospodine, sjeti se napokon u svome euharistijskom životu, da si dao svoj život za otkupljenje ljudi... i da si obećao nebo sretnom razbojniku, koji je ublažio tvoju smrtnu borbu, te jednom jedinom riječi poniznog kajanja stekao raj... Molimo te radi bezgrešne Marije i radi tvoga milosrdnog Srca...

Preslatki Isuse, ne budi nam Sudac, nego Spasitelj!

Tako neka bude, Isuse, osobito za one, koji su znali utješiti tvoje veliko Srce naknadnom Pričesti i uzvišenom molitvom svete Ure. Izvrši u njima i njihovim obiteljima svoje obećanje milosrđa!

S t a n k a

ISUSOVA POBJEDA I MARIJINA SLAVA.- Marijin Sin očitovao je svoje božanstvo u svojoj smrti, ali mora ga još očitovati u svom slavlju. Slava, koja je okružila prazan grob, obavija i njegov Križ, njegovu Crkvu, njegov tabernakul i njegovu Majku, preblaženu Djevicu Mariju.

Ovo slavlje raspetog Spasitelja skrovita je i otajstvena pobjeda; pobjeda duboka i unutarnja, kako je to i milost u dušama. Tako je i s Isusom, koji je stvarno prisutan, ali sakriven u Hostiji; on je svladao sve paklene oluje, one nestaju podno tabernakula. A ova velika pobjeda, konačna i vječna, također je pobjeda i slavlje prečiste Djevice, združene sa svojim božanskim Sinom u neiskazanoj radosti njegove slave i pobjede.

Završimo dakle ovu Svetu Uru pohvalnom molitvom i zanosnim poklikom.

DUŠE.- Divni Isuse, došlo je vrijeme, u kome ćemo


- 42 -

vidjeti tvoj oltar pretvoren u slavni Tabor; radi toga si Mariji Marrgareti otkrio veličanstvo tvoga pobjedničkog Srca...

Papa, tvoj Namjesnik, i svi svećenici, raspaljeni novom revnošću... tvoja Euharistija, koju duše izvanrednom ljubavi i sve većim žarom ljube i primaju... pobožnost Svete Ure... i posveta obitelji, koje postaju tvojim hramom... Sve nam to, euharistijski Bože, jasno govori, da slavlje tvoga Srca napreduje, osvajajući ovaj svijet, otkupljen tvojom Krvi. Utvrdi svoje kraljvstvo, Gospodine, i napreduj u osvajanju duša, o Kralju ljubavi! To te molimo uime bezgrešne Djevice, čiji zagavor nam omogućuje, da lako pristupamo tebi, koji nas uvijek spremno primaš...

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam i prospi nad čitavim svijetom izvanredne milosti, koje će proširiti i utvrditi ovu uzvišenu pobožnost.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam i do krajnjih granica protegni plamen kršćaskog preporoda, koji svojom ljubavi pružaš dušama.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam i osnuj svoje kraljevstvo ljubavi u svim obiteljima, koje u tebi nalaze svoj mir i predokus svog raja.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam. i ohrabri svoje apostole, koji žele splesti oko tebe vijenac mnogih duša, spašenih od grijeha putem tvoje neugasive i beskonačne ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam i izvrši u svojoj Crkvi svečana obećanja, koja si dao Mariji Margareti, kao blagoslov i nagradu za ovaj plodni apostolat, tako drag tvome Srcu.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Srce Isusovo, ti sve znaš; ti znaš, da te ljubimo! Oprosti nam i iz ljubavi prema Djevici Mariji udijeli naporima i radu svojih apostola neodoljivu snagu, kojom će sliku tvoga Srca uspostaviti svagdje, gdje ima duša i obitelji, potrebnih tvoga beskonačnog milosrđa.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Da, Gospodine, utvrdi svoje kraljevstvo u obiteljima, nad narodima, u cijelom društvu, pa kraljuj svojim božanskim Srcem!

Radi suza tvoje Majke, radi časti ove neokaljane Djevice mi te usrdno molimo: kraljuj nad svijetom, kraljuj nad općom Crkvom, svojim presvetim Srcem!


- 43 -

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu; za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

POSVETNA MOLITVA SRCU ISUSOVU
od sv.Marije Margarete

POSVETA PREČISTOM SRCU MARIJINU

O Srce Marijino, nerazdruživo spojeno sa Srcem svoga Sina, ja želim, da ti iza tvog Sina Isusa, budeš na prvom mjestu u mom srcu, koje se odsada tebi daje i tebi posvećuje. Ti ćeš uvijek biti predmet mog štovanja, moje ljubavi, mog pouzdanja.

Nastojat ću s tobom uskladiti svoja čuvstva i osjećaje; nasljedovati tvoje kreposti - bit će stalno nastojanje mog života.

Blagoslovljena Majko, udostoj se otvoriti mi svoje Srce i primiti me među svoju pravu djecu i svoje vjerne sluge. Isprosi mi milosti, potrebne da nasljedujem tvoje divno Srce, kao što si ti sama nasljedovala Srce Isusovo. Pomozi mi u pogibli, utješi me u nevolji, nauči me da se okoristim sa svim, što je dobro i zlo u ovom životu; štiti me uvijek, a osobito u času moje smrti!

Božansko Srce Isusovo i prečisto Srce Marijino, posvećujem se vašoj službi; dajte da sada i uvijek budem vaš vjerni sin, Tako budi!

+ + +


- 44 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
t r a v n j u

Upravo za vrijeme jedne intimne ure šutnje i molitve, kao što je ova, povjerio je euharistijski Isus žarke želje svog Srca Mariji Margareti, koja je bila prvi apostol njegova Srca. Kako je bio svečan čas, kad je zemlja primila odjek žarke prošnje Boga-Čovjeka, dok je on u jecaju prosio našu ljubav. Nije mu bilo dosta, što nam je u zamjenu ponudio i velikodušno podijelio blago, proisteklo iz žrtve Križa, nego nam je u ovoj divnoj uri dao najljepši nebeski dar... darovao nam je svoje božansko Srce!

Revni kršćani, kličimo: hosana na visini! Srce Isusovo nam sada potpuno pripada!...

Pokorničke duše, kličite: hosana na zemlji!... Srce Isusovo naše je za vrijeme ovog života, a još će više biti naše onkraj sjena smrti!

Molimo, braćo moja! Ako zaista ljubimo Isusa, neka nam se iz grudi vine poklik vjere i ljubavi, moleći dobrog Učitelja, da nam za vrijeme ove Svete Ure otkrije žarke želje svoga preljubeznog Srca.

Otkrij, Gospodine Isuse, nama, svojim prijatelji kako si to učinio svojoj sretnoj Pouzdanici, sve želje i pobjedničke nakane, vezane uz ovu uzvišenu pobožnost...

Govori, Gospodine Isuse, što želiš? Govori bez oklijevanja, traži zapovjednički, zahtijevaj... Ti vidiš, kako uistinu žeđamo za tvojim riječima... Mi želimo biti tvoji tješitelji... Hoćemo da budemo blago uporište kamo ćeš moći nasloniti svoju umornu glavu... Primi nas, da te tješimo i krijepimo, kao što si primio getsemanskog Anđela u svojoj otkupiteljskoj agoniji...

Gledaj nas, Gospodine, kao što si pogledao Veroniku, jer naše duše hoće da budu čisti veo, koji će sabrati tvoje dragocjene suze. Evo nas, tvojih najvjernijih prijatelja, odlučili smo, da probdijemo jednu uru s tvojim umirućim Srcem... Govori, euharistijski Isuse! Svi mi, koji okružujemo Kalvariju tvog oltara, molimo, da nam dadeš počast, da ti pomognemo nositi tvoj križ po primjeru Cirenca!

O božansko Srce, otkrij nam u ovom času intimnog povjerenja svoje kraljevske težnje, povjeri nam svoje želje da zavladaš...

Zapovjedi nam, Isuse, da umremo iz ljubavi prema tebi... i umrijet ćemo: Govori nam o onoj rani svojih Prsiju, koja već tri stoljeća toliko osvaja svijet nježno-


- 45 -

sću i oproštenjem! Neka sve oko nas zašuti, ali nam zato ti progovori, euharistijski Isuse, i živjet ćemo.

S t a n k a

ZAMOLITE ISUSA ZA MILOST, DA ČUJETE NJEGOV BOŽANSKI GLAS.

ISUSOV GLAS.- "Približi se, ljubljena dušo! Ja sam, ne boj se... Odložio sam svoje veličanstvo, da ne dršćeš. Dolazim k tebi kao zapušten i ostavljen siromah... Nemam ovog časa drugog sjaja osim svojih rana, nemam drugog blaga osim ovog Srca, kojim sam te ljubio... Nazarenac sam, sin puka, rođen u staji... Bio sam skroman, siromašan radnik... Hodao sam bosonog, znao sam za trpkost sutrašnjice i svu patnju siromaštva, iz ljubavi prema poniznima!...Hoću da nad njima kraljujem... Hoću, da budem njihov Vladar. Hoću, da siromasi, radnici, patnici, prihvate blago, kraljevstvo moga božanskog Srca... Jest, hoću da puk bude moj, osvojen siromaštvom Betlehema i Kalvarije... Hoću i tražim, da se mnoštvo, koje plače i trpi od gladi za istinom, od žeđe za pravdom, klanja, da vjeruje, da se nada i da ljubi... Hoću, da to mnoštvo bude moje!

Vi, moji najbliži prijatelji, pripravite Svetom Urom ovu pashu i ovaj zlatni vijenac... Vapite pred oltarom, molite bez prekida i dovedite mi duše poniznih, koje su mi ugrabili neprijatelji moga Križa i moje Krvi. Dovedite mi siromašne... Ponovno ponesite moje kraljevstvo ljubavi na njihova ognjišta: Ja sam Isus, siromah iz Nazreta..."

S t a n k a

DUŠE.- Da, Gospodine, ti ćeš kraljevati nad siromasima i koji budu svladani dobrotom tvog Srca, proglasit će te svojim Kraljem! Primi molitvu, koja će se prema tvojim željama uzdići iz ovog svetišta.

Radi suza, koje si prolio u skromnoj betlehemskoj spilji...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi suza, koje si potajno lijevao u svom dragom Nazaretu...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi suza, koje si prolio zbog smrti svog prijatelja Lazara...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi suza, koje ti je izvabila propast tvog naroda i tvoje domovine...


- 46 -

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi krvavih suza, koje su natopile tisuć puta blagoslovljeni Getsemanski vrt...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi tvojih pregorkih suza nad podlom Judinom izdajom...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi tvoje duboke žalosti nad trostrukom Petrovom zatajom i bijegom tvojih apostola...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi bolnih suza, koje si prolio, videći Srce tvoje svete Majke, raskidano bolima na putu prema Kalvariji.

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

Radi zadnjih suza, koje si prolio, opraštajući se sa zemljom, a osobito sa siromasima...

Pobjeđuj u siromasima, svojim prijateljima, o božansko Srce!

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Moje vas Srce blagosivlje, drage duše, radi utjehe, koju ste mi pružile žarkim, prošnjama ove vaše molitve!

Jest, ja ću pobjednički zavladati! Ja sam Kralj: rodio sam se i došao na svijet da ga spasim, vladajući nad njim ljubavlju mog Srca. Ovaj nezahvalni svijet odbija me snagom razbješnjela mora... U lađici svoje Crkve prolazim stoljećima, nuđajući ljudima mir, slobodu, tišinu... Jao, a oluja još uvijek silno bjesni... Toliko je bogataša, mudraca, mogućnika, koji po primjeru opakog jeruzalemskog Sinedrija gledaju, kako da nestane mog svećenstva i moje Crkve... Moj Namjesnik je proganjan, moje kraljevstvo je službeno nepriznato... Ipak ja sam Kralj, jer sam Isus, Sin Boga Živoga!...

Barem vi, koji me doista ljubite i slavite moje ime, barem vi, prijatelji moji, zatražite molitvom od neba proslavu moje Crkve.

Ne zaboravite, da su njene nevolje moje nevolje; tko nju pogrđuje, vrijeđa mene samoga i ranjava moje božansko Srce!"

S t a n k a

DUŠE.- Gospodine, poznate su nam hule, izrečene protiv tebe i tvoje svete Crkve! Čuli smo i krik bola, ko-


- 47 -

ji se iz tvog Srca vinuo nad nezahvalnošću pojedinaca i naroda, koji toliko dobra duguju tvojoj Crkvi i Evanđelju.

Oprosti, o prezreni Kralju, i obrati svoje neprijatelje... To te molimo iz svega svog srca.

Radi siromaštva i zapuštenosti svoga divnog porođenja...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi svog bijega u Egipat i mukotrpnog progonstva sa strane tvojih ljutih neprijatelja...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi tolikih godina, koje si proživio u nazaretskoj radionici...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi svog života skrovitosti, molitve i pokore kroz četrdeset dana, provedenih u pustinjskoj samoći...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi trpljenja, što ti ga prouzročiše izraelski učitelji i radi pogrda, kojima su pogrđivali tvoje propovijedanje...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi rana, što ti ih zadade nezahvalnost tolikih ljudi, koji su bili obasuti tvojim dobročinstvima i divnim čudesima...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

Radi žalosti nad neshvatljivom sljepoćom onog puka, koji ti je za nebrojne tvoje milosti tako uzvratio, da je zahtijevao za te smrt na Križu...

Pobjeđuj u svojoj Crkvi, o božansko Srce!

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Duše revne, kad bi moje žalosno i progonjeno Srce imalo barem željeno utočište i toplu zaštitu na ognjištu obitelji! Ali jao, to će se svetište srušiti, budu li sotona i svijet dalje iz njega tjerali mene, koji sam život i ljubav! Pitajte Lazara, Martu i Mariju, moje prijatelje iz Betanije, ima li zla, koje nisam izliječio, boli, koju nisam ublažio, rane, koja nije zacijelila, kad ja osnujem kraljevstvo ljubavi i milosti na ognjištu, koje mi se klanja i koje me ljubi!...

Očevi, koji se umorni probijate kroz život, pritisnuti teretom nemira i odgovornosti, pustite, da dođem na vaše ognjište... Ja sam sunce mira i snage, ja sam duša novog života!

Tužne majke,... što trpite za se i za svoju djecu; žalosne majke, kako je to jednom bila moja preslatka Majka!... Zašto me ne pozovete, da na vašem ognjištu koje to-


- 48 -

liko ljubite, blagoslovim zoru i sumrak, mir i nevolju, smiješak i suze?

Vi, predragi svjedoci mistične agonije mog Srca u tabernakulu, znajte, da mi vaša vjera i vaš apostolat mogu otvoriti vrata obiteljskih ognjišta, koja se tako često zatvaraju preda mnom. Bdijte i molite, da se priznaju moja prava... Tražite, da zavladam u kršćanskim obiteljima... I unatoč paklu moje će Srce pobijediti..."

K r a t k a   s t a n k a

DUŠE.- Isuse, lutajući Putniče, dođi... Kosa i odjeća vlažne su ti od noćne rose... ne zaustavljaj se na pragu naših kuća... nego samo uđi... Budi Kralj naših obitelji, koje te ljube... Jest, Isuse, zaručniče naših duša, Brate naš i Prijatelju, dođi i kraljuj na našim ognjištima, mi te molimo!

Radi tvoje djetinje ljubavi prema tvojoj preslatkoj Majci, radi nježnosti i bdijenja njenog bezgrešnog Srca...

(svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi svoje ljubavi prema poniznom tesaru, koga si nazivao svojim ocem i radi svoje intimnosti, u kojoj si s njime živio...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi osobite ljubavi, kojom si obasuo Ivana, apostola tvojih neizrecivih povjerenja...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi sklonosti, koju si uvijek pokazivao prema najmanjim pripadnicima svog stada, prema djeci, tim tvojim najvjernijim prijateljima...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi onog divnog, zavisti vrijednog prijateljstva u Betaniji, gdje su se bojali samo jedne boli, tvoje odsutnosti...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi svoje pažljive dobrote, koju si iskazao mladencima u Kani i radi svoje nježnosti prema Magdaleni pokornici...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

Radi svoje susretljivosti, koju si posvjedočio Zakeju i Simonu Farizeju... napokon radi one žeđe za pravdom, koju si probudio u duši sretne Samaritanke...

Vladaj u obiteljima. o božansko Srce!

K r a t k a   s t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Budući da ste me došli utješiti, ne


- 49 -

mojte završiti ovu Svetu Uru, a da se ovdje, do mojih nogu, ne sjetite miljenika moga rnilosrdnog Srca: palih, rasipnih, zalutalih, izgubljenih ovaca mog ovčinjaka...

Oh, kako mnogi prolaze ispred ove hostije, koja me krije vašim očima! Kako se nižu oholice, koji pogrđuju moje poništenje... psovači, koji me obasiplju ruglom! Odmetnici, bezbošci, koji se nabacuju na me svojom žučljivom porugom!... Jao, kako je brojna legija nezahvalnih... kako je golem broj onih, koji me muče svojom ledenom ravnodušnosti! Teško je to vjerovati! Vidim ih iz svog tabemakula, ima među njima čak izdajničkih i nepoštenih prijatelja, pa čak i djece!... Poslušajte me majke: ima djece, koja izdaju Srce Isusa, svog velikog Prijatelja! Žalosna je duša moja do smrti radi propasti tolikih nesretnih grešnika... Poslušajte me, za vrijeme ove iste Ure mnogi se nalaze na samrti... Padnite na koljena... neka ih vaša žarka molitva sačuva od pakla i otvori im nebo mog Srca, koje ih čeka svojim oproštenjem i svojim beskonačnim milosrđem... Znajte, to su duše, koje meni pripadaju... Vama povjeravam njihovo spasenje!"

S t a n k a

DUŠE.- Hvala ti, o dobri Isuse, što si nam dao učestvovati u tvojoj skrbi za ove zalutale duše, one su nam drage, kao da su naše. Ljubimo ih radi suza, koje si za njih prolio... One se ne mogu zauvijek izgubiti, dok se ne zatvori božanska rana tvojih prsiju... Ah, ta rana, taj raj oproštenja, mora ostati otvoren kao i nebo!... Primi dakle dobrostivo i milosrdno ovu molbu, koju ti preko bezgrešnog Srca Marijina prinosimo u korist nesretnih grešnika. Ne zaboravi ni onih na našem vlastitom ognjištu... "

Radi svog čela izmučena preokrutnim trnjem tvog trnovog vijenca...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

Radi svojih ruku, koje su bile probodene, jer su nas blagoslivljale i liječile...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

Radi svojih božanskih nogu, koje su bile probodene, jer su na zemlji ostavile tragove mira i ljubavi...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

Radi svojih usana, koje su govorile uzvišen govor milosrđa i trpjele žeđu, kojom si gorio za našim dušama...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

Radi svojih božanskih očiju, rajskim svijetlom obasjanih, koje su prolile toliko suza, da operu i zauvijek izbrišu naše grijehe...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!


- 50 -

Radi svoga presvetog tijela, koje je bilo pretvoreno u živu ranu, da bi dalo život svijetu...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

Radi svojih prsiju, kopljem probodenih, u kojima hoćemo da nađemo utočište za života, na smrtnom času i kroz čitavu vječnost...

Pobjeđuj nad grešnicima, o božansko Srce!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

ISUSOV GLAS.- "Ne udaljite se od ovog svetišta, prijatelji mog Srca, a da se ne sjetite jedne tužbe. Ona je uvijek živa, kao što je živa i rana mojih prsiju... uvijek gorka, kao što je gorka i muka, koju mi zadaju toliki kršćani, koji se nazivaju mojim prijateljima; toliki pravednici, koji ml mlako služe... koji me vrijeđaju, mjereći svoju ljubav prema meni.

Ah, kad biste znali, kako me Srce boli, kad sinovi moje vlastite kuće nastupaju prema meni učtivom ravnodušnosti i uglađenom hladnoćom... To su oni, koji odavna žive pod suncem mojih milosti... to su tisuće duša, koje bi se posvetile, da hoće uroniti u ponor mog Srca, u kojem su crple nadnaravni život, gdje su rasle dragovoljno odabirući moju ljubav, koju tako slabo uzvraćaju... Ah, te mi duše pripadaju, ali mlakost ih drži daleko. To su prijateljska srca, ali koja ne revnuju za moju slavu. Vide da plačem na križu, ali one ne plaču sa mnom. Vide me u ovoj samotnoj tamnici, a moja ih samoća umara... Ne govore mi, ta ledena studen njih ubija, a mene ranjava. Udaljuju se i kao apostoli ostavljaju me sama s mojim tjeskobama ... prepuštaju me mojim anđelima...

O duše, slične Veronikinoj duši, vi, koje želite sabrati moje gorke suze, zatvorite ljutu ranu, nanesenu mom Srcu nedostatkom nježnosti i velikodušnosti, malom revnosti tolikih mojih pristaša! Pjevajte mi pjesmu žarke ljubavi!,.. Pjevajte pobjedu moje slave, pobjedu mog srca, dajte, da zaboravim tugu, koju mi prouzročiše brojne uvrede mojih najmilijih sinova... Bolne su rane, što mi ih zadaju pripadnici moga vlastitog ognjišta!...

Vi, što gorite vatrom ljubavi i revnosti, smilujte se svom Isusu, koji traži pouzdanike, apostole, prijatelje... a ne nalazi ih, jer govori, trpi i spašava s Križa.

Vi, koji me doista ljubite, utješite me svojim žarom i gorućom željom za svetosti"...

K r a t k a   s t a n k a

DUŠE.- I ja sam, Gospodine Isuse, bio među onim mlakim, koji su se udaljili od tvog Srca, bojeći se žrtve. Bojao sam se svetih zahtjeva tvoje ljubavi i tvoje nježnosti... Bojao sam se pasti u mrežu tvoje ljubavi... Bježao sam od pomisli, da se nađem u tvom zagrljaju, da se bez-


- 51 -

granično i zauvijek predam tvome pobjedničkom Srcu, kojemu se ne može odoljeti... Oprosti mi taj kukavičluk, Gospodine Isuse!

Oprosti i zaboravi ovaj grešni nemar, ovo pomanjkanje ljubavi, ovu neodlučnost u žrtvi tolikog broja tvojih prijatelja, koje si ipak odredio za visoku svetost, za veliku slavu... Oprosti, Isuse, i pobijedi:

Radi prvih nježnih riječi tvoga najranijeg djetinjstva, koje su izazvale smiješak tvoje preslatke Majke...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi riječi govora na Gori, u kojem si naučavao blaženstva...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi usrdnih i utješnih riječi, koje si upravio tvojim ljubljenim prijateljima u Betaniji...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi revnosnih riječi, kojima si predobio dvanaest apostola, to prvo sjeme i nadu svoje Crkve...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi riječi neizrecivog blagoslova nad djecom, uvijek tako dragom tvome Srcu...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi riječi ljubavi i nade, koje su iz tvojih usta slušali bolesni, žalosni i siromašni...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi tvojih neusporedivih obećanja nesretnima, poniznima, ostavljenima na ovoj zemlji...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi beskonačno blagih i milih riječi, kojima si se u onoj neusporedivoj noći Velikog četvrtka oprostio od svojih...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

Radi sedam zadnjih riječi, kojima si nam na vrhuncu Kalvarije ostavio svoj Duh i svoju Majku...

Pobjeđuj u pravednicima, o božansko Srce!

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Došao sam donijeti oganj na zemlju, i što drugo hoću nego da rasplamti duše? Da ostvarim ovaj naum, evo u Hostiji Srce, koje je toliko ljubilo ljude, da se trajno žrtvuje na oltaru i u Euharistiji! Radi vas dao sam se lancima sputati na zemlji... a zemlja me tjera u ropstvo svojom ravnodušnosti, svojom srdžbom, svo-


- 52 -

jom okrutnom zaboravi! Ledena je moja tamnica! Gdje su oni, koje sam otkupio? Gdje su duše, koje sam oslobodio od smrti? Gdje su oni, koje sam čudesnim kruhom u pustinji nahranio? Što je od onih slijepih duša, gubavih srdaca, izliječenih na divnom vrelu moga probodenog Srca? Jecajte sa mnom, prijatelji moji, koji ste došli prekinuti bolnu šutnju tamnice moje ljubavi! Zaboravljen sam, a vi ste me došli pohoditi! Nemojte me ostaviti; učinite me robom vaših srdaca i vaše ljubavi! A onda pođite svijetom i upoznajte ga s mojom ljubavi i zapuštenosti, u koju sam stavljen... Dovedite mi ga, neka dođe k meni taj nesretni svijet, koji je željan utjehe...

Dovedite mi duše, probudite u njima žeđ za svetom pričesti!

Propovijedajte moju Euharistiju i proslavite Hostiju, u kojoj živim ja, vaš Isus Nazareta, Betlehema, Kalvarije! Dođite k meni u ovom Sakramentu; častite me pod koprenom Euharistije; ljubite moje ražalošćeno Srce i učinite sve, da ga i drugi ljube..."

S t a n k a

DUŠE.- Euharistijski Isuse, ovo je jedina želja naše ljubavi: privuci duše tvome svetištu... udahni im takvu ljubav prema tebi, da potraže stalno utočište u tvom presvetom Srcu. U tu svrhu polažemo u neokaljano Srce Marijino kao na zlatni oltar jednu molitvu, koja će ublažiti gorčinu tvoje tamnice... Poslušaj nas, euharistijski Isuse...

Radi neiskazane ljubavi, kojom si podnosio pogrde Getsemanskog vrta i podmukli Judin poljubac...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi božanske blagosti, koju si pokazao kad si primio gnjusnu pljusku, kojom je sluga oskvrnuo ljepotu tvoga svetog lica...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi neizmjerne strpljivosti, kojom si kroz čitavu noć Velikog četvrtka podnosio grubo ismjehivanje i krvavo ruganje...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi divne tvoje blagosti u sramoti bičevanja, toj kazni za robove, na koju te osudio kukavičluk jednoga suca...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi tvoje veličanstvene šutnje pred uvredom, koja je nanesena tvojoj božanskoj Osobi, kad su te zaodjenuli luđačkom odjećom i s tobom postupali kao s budalom...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi svoje neshvatljive poniznosti, koju si poka-


- 53 -

zao, kad si pretrpio mrsku usporedbu s prostim zločincem Barabom, kome su te izjednačili i zapostavili...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

Radi ljubavi, kojom si prihvatio krajnju okrutnost krvnika, koji je uz strašne hule položio na tvoje umiruće usne žuč naše nezahvalnosti, ne obazirući se na tvoju agoniju...

Pobjeđuj u svojoj Euharistiji, o božansko Srce!

K r a t k a   s t a n k a

Gospodine, ti ćeš vladati svojim božanskim Srcem, usprkos sotoni i njegovim sljedbenicima! Srca će biti tvoja. Vladat ćeš nad ljudima svojim blagim i milosrdnim žezlom, a oni će ti pjevati i proglasiti će te svojim Kraljem u miru i u buri. Da ispuniš svoje obećanje, požuri Isuse, čas triumfa svoga ljubeznog Srca.

Gospodine, ti ćeš kraljevati slavljen od svoje svete Crkve... Ona će ti položiti na čelo zlatni vijenac duša, a ti ćeš biti uzvišen nad svaku silu neba, zemlje, ponora... Da ispuniš svoje obećanje, o Isuse, požuri triumf svoga ljubeznog Srca!

Gospodine, ti ćeš kraljevati, opjevan i blagoslivljan od ognjišta, koje je posvećeno tvojim bolima i mukama tvoje presvete Majke.,. Tu ćeš biti postavljen na prestolje, za uzvrat tvojoj ljubavi. Da ispuniš svoje obećanje, o Isuse, požuri triumf svoga preljubeznog Srca!

Gospodine, ti ćeš kraljevati, privukavši svome Srcu kao životnom vrelu okorjele grešnike, koji ti uskraćuju svoju ljubav i svoje poklonstvo. Slomit ćeš njihove lance i osloboditi ih iz opačina, da postanu robovi tvoje ljubavi. Da ispuniš svoje obećanje, o Isuse, požuri triumf svoga ljubeznog Srca!

Gospodine, ti ćeš kraljevati u svetoj Hostiji i pobijediti po svetoj pričesti. Vladat ćeš na zemlji svemogućnošću svoje božanske Euharistije... Njome ćeš iznova sebi privući ljude, koje si osvojio, ljubeći ih toliko, da si za njih dao svoju Krv, da si za njih umro na križu i da za njih podnosiš do konca euharistijsku žrtvu. Da ispuniš svoje obećanje, o Isuse, požuri čas pobjede svoga ljubeznog Srca. Požuri se, Gospodine, i spasi nas po svome divnom Srcu.

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

ZAKLJUČNI ČIN POSVETE

Preljubljeni Isuse, božanski oganj, što si ga donio na zemlju, upalio se u našim dušama. Raspaljeni njegovim žarkim plamenom, mi ne znamo ni željeti ni tražiti drugo osim tvoje slave!


- 54 -

Ti sam si to želio, otkrivši divote svog Srca i najviši konačni napor za otkupljenje ljudi. Oslanjajući se na tvoje objave, dolazimo tvome oltaru, da tu potražimo riječi vječnoga života; dolazimo tvome divnom Srcu, žedni ove vode, koja mora preporoditi svijet životom ljubavi prema tebi.

Budi Kralj nezahvalnima, koji te smatraju odbačenim Vladarom svojih nesretnih duša... Oprosti im, Isuse, i ponovno zavladaj nad njima!

Budi Kralj odmetnicima, koji se rugaju tvom kraljevstvu i prezirnim smijehom hoće da mu slome žezlo. Vrati im svijetlo vjere, koje su izgubili i osveti im se za uvrede, opraštajući njihovu izdaju.

Budi, o Isuse, Kralj mnogima, koji su se izopačeni u svojoj mržnji podigli protiv tebe... Stišaj ovaj uzburkani ocean pokvarenih, zavedenih duša. Kraljuj svojim Evanđeljem i svojim presvetim Srcem osvoji srca svih ljudi.

Budi Kralj tolikim dobrim, ali plašljivim i nemarnim ljudima, koji se boje, da će pretjerati, ako ti prinesu poklon žarke svoje ljubavi, koju ti duguju. Rastopi led njihovih srdaca, probudi tolike kršćane, koji kobno spavaju, dok te svijet osuđuje i sudi!

Budi Kralj obiteljima! Utvrdi nad njima svoju kraljevsku vlast, nadahni životom ljubavi, rada i trpljenja ognjišta, koja su ti ponudila počasno mjesto.

Budi napokon Kralj tvojih svetišta, a šutnju tvoje tamnice neka napokon prekine himan čitavoga svijeta; himan obitelji, himan ljubavi, koji će na svakoj točki zemlje po tebi otkupljene ponavljati: Budi hvala božanskom Srcu, koje nam je donijelo spasenje! Njemu, samo njemu, slava i čast u sve vijeke vjekova!

Adveniat regnum tuum! Dođi kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 55 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
s v i b n j u

Klanjamo ti se, euharistijski Isuse, i blagoslivljamo te, jer si svojim božanskim Srcem otkupio svijet.

Spasi nas po njemu, kako si obećao svetoj Mariji Margareti; spasi nas, molimo te, po Srcu svoje bezgrešne Majke.

KLEČEĆI I VRLO SABRANO MOLITE OD ISUSA SVIJETLO, DA SPOZNATE NJEGOVO BOŽANSKO SRCE I MILOST, DA GA SVE VIŠE LJUBITE I DA MU PRIBAVITE SVE VEĆU SLAVU.

K r a t k a   s t a n k a

ISUS GOVORI POVJERLJIVO.- (Čitati polako uz prekide): "Niste vi mene izabrali!... Ja sam vas preodredio i odabrao među tisućama, da ovdje u uzvišenoj intimnosti sa mnom učestvujete kod ove Svete Ure u mom povjeravanju, u ljubavi i milostima, koje vam čuvam u svom Srcu...

Približite se, pružite mi ruke, izvadite trnje iz moje glave; dajte mi utjehu, jer ginem za ljubavlju i umirem od gorčine... Približite se! Toliko sam vas ljubio!

Budući da sam vas dragovoljno odabrao, vi sad ovdje učestvujete u divnoj gozbi moje ljubavi, blizu anđeoskog Kralja i grijete se na žaru mog Srca... Svi ste vi moji, koji ste ovdje prisutni: bili ste moji sluge, sad ste moji prijatelji. Dođite dakle, i u sjeni ovog novog Getsemanija dijelite sa mnom kruh mojih žalosti...

Moram vam otkriti dušu svoju, jer u njoj se krije žalost, nepoznata anđelima... suze, koje se ne prolijevaju u nebu... Poslušajte me, vjerni moji, kad vam se bolno i usrdno povjeravam. Ako i ne možete izmjeriti svu dubinu moje tjeskobe, ništa zato; nema li svaki od vas u srcu jednu žilicu, koja poput moga slomljenog Srca tjeskobno dršće pod žestinom boli i borbe?... Anđeoski duhovi dolaze, da se okrijepe u ovom vrtu agonije... Ali vi ste mnogo bliži, nego anđeli ponoru mojih tjeskoba... vi možete sakupiti moje suze, pridružiti se mojoj Muci, ublažiti moje boli... Ovdje, do mojih nogu, odcijepite se dakle od svijeta, zaboravite njegove licemjerne laži, pa čak i spomen na njegovu ispraznost... Utješite zarobljenog Boga, koji hoće, da učestvujete u njegovoj bolnoj, u njegovoj raspetoj ljubavi... koja je u mukama svoje agonije dala svijetu mir i život."

S t a n k a  


- 56 -

DUŠA.- Gospodine Isuse, daj da progledam; daj da okusim gorčinu tvoje neizmjerne žalosti... Udijeli mi milost, da živom vjerom prodrem u tvoju bolnu dušu... Božanski Umirući, daj mi znak svoje dobrote makar sam grešnik, prinesi duši mojoj u ovoj Svetoj Uri kalež iz Getsemanija; daj mi, da utažim žeđ na vrelu tvoje ljubavi, na tvom Srcu!... Žeđam! Žedan sam tebe, euharistijski Isuse!"

K r a t k a   s t a n k a

GLAS IZ TABERNAKULA.- "Djeco moja, vi me poznate, jer slušate moje riječi vječnog života; poznavajući mene, poznajete i Oca moga, jer ja sam put, koji k njemu vodi! Ali promislite, da milijuni vaše braće, stvorene da mi se klanjaju i otkupljene, da me blagoslivlju, dižu protiv neba ovaj bogohulni poklik: "Nema Boga!" Taj krik mržnje, odjek Luciferove pobune, dopire do mog prijestolja mira, do mog oltara krotkosti... Oni koji me poriču, žive životom, koji sam im ja dao... kreću se u oceanu moje dobrote, a ipak me tjeraju svojim riječima, odbijaju me svojim djelima... Ja, samo ja, ne postojim za njih; moje ih ime smeta; moj jaram, tako sladak, plaši ih; moja ih Kalvarija razdražuje, oni me hule!

K r a t k a   s t a n k a

Oni traže mir! A kako može naći mir onaj, koji se ne klanja meni, ne nada se meni, ne ljubi mene, u kome je život? Gledajte, kako me ravnodušno ostavljaju postrance od svakoga događaja njihova života! Koliko je obitelji, gdje nema meni dijela u majčinoj nježnosti, u očevim brigama, u dječoj ljubavi; gdje me potpuno isključuju iz svake domaće radosti... Ove obitelji odriču mi dapače i daleki spomen u svojoj koroti, zaboravljaju posve na me u svojim poslovima, u svojim nakanama, u svojoj neizvjesnosti, u svojim tako brojnim nesrećama... Hoćete li vjerovati, predragi moji? Ja, koji sam sve ljude stvorio i otkupio, nemam u srcu i u mislima tolikih tisuća ljudi ni onoliko mjesta, koliko ga daju cvijeću i pticama u svojim kućama.

Tako mi svijet naplaćuje, što sam se iz ljubavi prema njemu predao na smrt križa, i još više, na mističku smrt Euharistije.

MOLIMO GLASNO I ŽARKOM VJEROM "VJEROVANJE", DA SVEČANO NAKNADIMO ZA NIJEKANJE BOGA I ISUSA KRISTA...

S t a n k a  

GLAS IZ TABERNAKULA.- "Moje se žalosno Srce već stoljećima napaja suzama. Kolike se duše gube, a otkupljene su mojom Krvi... Trebale bi gorjeti u žaru moje ljubavi, a već su se tisuće njih survale u strašni i osvetnički plamen... A ipak, one su mi pripadale! Slušajte! iz dubine svog pakla one proklinju betlehemske jaslice, moje siromaštvo, moje pozive svijetu... Proklinju krvavi Križ, utisnut u njihovu


- 57 -

savjest, proklinju moju Crkvu, koja im je pružila blago Otkupljenja... Proklinju moju Euharistiju; a uživale bi sretnu vječnost, da su se hranile kruhom besmrtnosti, kruhom moga Srca u presvetom Sakramentu...

Oh, koliko se tih prokletnika bacalo ničice do mojih nogu, kao vi danas!... Zvao sam ih, trčao za njihovim tragom, privijao ih u svoj naručaj! Ali oni su se istrgli iz ovoga božanskog zagrljaja... odabrali su trenutnu radost, iza koje je morala uslijediti vječna bol!... A bili su moji! Kolika mi je žalost kidala dušu u Getsemanskom vrtu, gledajući njihovu vječnu propast...

One postoje i danas: one su kao suze, koje su kapale iz mojih očiju. Podanici, zauvijek izgnani iz mog kraljevstva; sinovi, koji su za čitavu vječnost postali nedostojni nebeskog ognjišta. Vrata paklena zauvijek su se za njima zatvorila. Neizreciva žalost para mi Srce radi njihove propasti. Ali ono je sada otvoreno za vas, koji me ljubite. U njemu ćete naći preobilan život, nebo, vječni život!"

K r a t k a   s t a n k a

GLAS DUŠE.- Ljubim tvoje probodene ruke, o Isuse, i radi tvoje agonije u Maslinskom vrtu molim te, da "tješitelja svog srca" sačuvaš od paklenog plamena... Ljubim tvoje probodene noge, o Isuse, i radi agonije u Maslinskom vrtu molim te, da "prijatelje svog Srca" sačuvaš od vječne osude... Ljubim tvoje otvorene prsi, o Isuse, i radi tvoje agonije u Getsemanskom vrtu molim te da "apostole svog Srca" sačuvaš od vječnog prokletstva!

K r a t k a   s t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "Znate li, koji put najlakše vodi u konačnu propast? To je put nezahvalnosti, put onih, koji zlorabljuju milosrđe Boga, koji je sama ljubav. Ja sam Isus: to znači Spasitelj! Došao sam radi onih, kojima treba liječnik, jakost, mir... osobito radi onih, kojima treba oproštenje... milosrđe... i toliko ljubavi! Svima sam pokazao ribnjak, koji liječi svako zlo; pokazao sam im svoje Srce, koje oprašta sve... Nikad nisam uskratio oproštenje onome, koji ga je ponizno i skrušeno zamolio... nikad!

I zato, jer je moja dobrota neizmjerna, jer s beskrajnom strpljivošću čekam rasipnog sina... jer zaboravljam njegove stramputice, kad se vrati,... jer se radujem ovčici, koja se sva okrvavljena vraća ovčinjaku moje ljubavi, upravo zato tolike duše pune mjeru nezahvalnosti i same se otuđuju, zlorabeći odrešenje, koje im dajem... Ne stupajte, djeco moja, na ovaj put prave nezahvalnosti i oplakujte slijepoću tolike vaše braće, koja me vrijeđaju, zato što sam Isus, što sam tako blag prema njima..."

ZAMOLITE OPROŠTENJE, ŠTO SE BOŽANSKO MILOSRĐE TOLIKO ZLORABI, OSOBITO U SAKRAMENTU POKORE I EUHARISTIJE,


- 58 -

RECITE PONIZNO:

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio,...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a  

ISUS GOVORI POVJERLJIVO.- "Još vam moram nešto povjeriti..."Poslušajte me najpažljivije, jer vam hoću govoriti o mojoj Majci... Sjećanje na nju nikad se nije izgubilo iz mog pamćenja. Na spomen njena imena. kucalo je jače moje Srce; ona ga je punila nježnošću u časovima samoće i agonije...

Koliko sam na nju mislio u Getsemanskom vrtu! Gledao sam je, kako gorko oplakuje smrt svoga Sina i svoje kršćanske djece... radi njene boli prelio se kalež mojih gorčina... Kad sam bio svezan uz stup, krvnici su razdirali moje tijelo, ali su istodobno bičevali i neokaljanu Djevicu, koja mi je dala ovo prečisto tijelo, po kojem sam postao vaš brat... I dok je pod krvničkim udarcima moja Krv prskala zidove sudnice, gledao sam, kako kroz stoljeća moju Majku pogrđuju oni, koji poriču njeno božansko materinstvo, pogrđujući time i Sina i Majku.... Toliki ljudi misle, da se klanjaju meni, a potiskuju nju u ledenu zaborav: oni zadaju najoštriju ranu mome sinovskom Srcu. Marija je Majka vaša... Ljubite je i učinite sve, da je i drugi ljube... Pribavite mi kroz ovu Svetu Uru veliku utjehu; združite moje trpljenje s trpljenjem moje preslatke Majke i tako iskažite sažaljenje mojem bolnom Srcui"

ZAMOLITE OPROŠTENJE OD GOSPODINA RADI BOLI, KOJU MU NANOSE TOLIKI KATOLICI, RAVNODUŠNI PREMA NJEGOVOJ MAJCI...


- 59 -

K r a t k a   s t a n k a

"A sada govorite mi vi, čija su imena upisana u moje božansko Srce... Recite mi riječi, koje su proistekle iz najveće dubine vaših duša, koje su sjedinjene s mojom po trpljenju i dubokoj ljubavi... Imate li tegdba, povjerite mi ih,... osjećate li težinu života, a istovremeno i strah pred smrti, recite mi to... Iskažite mi osobito svoju veliku želju, da budem utješen... svoju želju, da me gledate kao Kralja ljubavi po milosrđu moga svetog Srca... Govorite, vaš Bog vas sluša!"

S t a n k a  

DUŠE.- Gospodine Isuse, u ovoj Svetoj Uri poslušaj i ti žalbu naših srdaca... Evo nas pred tobom, obdareni smo tvojim dobročinstvima... odlikovani obilnim milostima: dok si ti, umirući Učitelju, iscrpljen i zgnječen križem naših opačina... To nikako ne može biti, da ti grešnike obasipaš svojim milostima i da im daješ kalež svojih nježnosti, a da za sebe pridržiš samo tjeskobu agonije, žuč zaborava i bezbrojnih zemaljskih podlosti... Podijeli zato, euharistijski Isuse, s nama kroz ovu Svetu Uru svu žalost. I premda ne zaslužujemo, dopusti, da ti mi svi budemo Cirenci na žalosnom i bolnom putu, koji vodi na vrhunac Kalvarije... Već sada ti zahvaljujemo za tegobe života... primamo ih ne samo predano, kao pravednu pokoru za naše grijehe i za grijehe naše braće... nego te i blagoslivljemo zbog trnja, kojim si radi svog milosrđa posuo naš put... Znaš dobro, Isuse, da naša narav trpi u svakodnevnoj borbi protiv bolesti... siromaštva... klevete... nezahvalnosti... zaborava... umora... žalosti... nesigurnosti...

Govorit ćemo Isusu iz Nazareta, našem bratu, čije je tjelesno Srce - po božanskoj i divnoj slaboći - htjelo osjetiti sve trpljenje ljudske naravi!...

Blagoslivljemo te, Isuse, za gorka razočaranja, što nam ih stvorovi prouzrokuju, a koja nas od njih odcjepljuju. Ti katkada dopuštaš, da u stvorovima po zakonitoj ljubavi nađemo utjehu svog srca, snagu i mir svoga duha... a zatim ti sam kidaš te veze... zadaješ bol našoj duši... jer tvoja ljubav traži, da ti naše srce posve i potpuno pripada.

Hvala ti, Isuse, za ovu božansku i ljubeznu oštrinu. Jer, kako lomiš srce čovječje, da ga posvetiš, isto tako, o neodoljivi Vladaru, kušajući bolesnu djecu svoju, po tjelesnom stradanju, izvodiš spas njihove duše... I udarce sudbine znaš pretvoriti u izvor vjere... Glad i nesreću pretvaraš u uskrsnuće i život... Budi tisuću i tisuću puta blagoslovljeno, o brižno, dobrostivo i spasonosno Srce koje naše velike nevolje pretvaraš u obilje mira, neizrecive slasti i nebeskih milina!...

Božanski Patniče iz Getsemanija, hvalimo te i blagoslivljamo radi nevolja i kušnja, po kojima si htio da


- 60 -

učestvujemo u slavi tvoje muke...

Trnje presvetog Srca Isusova, savij krunu, koja će obaviti moje srce...

Muke i agonijo presvetog Srca Isusova, ugasite moju žeđ za ljubavi i srećom...

Blagoslovljeni križu, i vi plamenovi presvetog Srca Isusova, raspnite moju sjetilnost i moju oholost...

Krvava rano presvetog Srca Isusova, daj da uđem u taj vrt agonije, u to središte tvoje ljubavi i uzvišene svetosti...

S t a n k a  

Prokletstvo strahovite, božanske pravde, koja zauvijek trga tvoju ljubav iz tolikih nevjernih duša, zadaje ranu tvome Srcu, o ljubljeni Spasitelju, ali ono ranjava i naše srce, koje te želi proslaviti, koje želi, da bude posvećeno ime tvoje i da tvoja dragocjena Krv spasi sve duše.

Bit ćemo sretni, ako tokom ove Svete Ure svojom molitvom naknade na slavu tvoga euharistijskog Srca budemo mogli barem jednoj duši spriječiti, da ne padne u pakao!

Primi ovu molitvu, Gospodine, i spasi tolike duše, koje su u pogibli, da se izgube...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Obrati ih, Isuse, po svom božanskom Srcu!

Obrati ohole, koji te odbijaju, nevjerne, koji poriču opstojnost Boga, Stvoritelja neba, zemlje i svega, što postoji...

Obrati ih, Isuse, po svom božanskom Srcu!

Obrati, ljubljeni Spasitelju, nesretnike, koji niječu čudo tvog Utjelovljenja, koji ne će da te priznaju našim bratom po ljudskoj naravi...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati sve one, koji su zavedeni te otpadaju i niječu tvoju ljubav...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji mrze tvoju božansku Osobu i hoće da izbrišu tvoj Križ iz savjesti djeteta, iz duše svakog pojedinca i obitelji...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji pod izlikom znanosti, tobože na umjereni način i bez nasilja hoće da uklone tvoju božansku Osobu iz svih pojava ljudskog života...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji u svom žalosnom neznanju ne mare za tvoju riječ i žive mirno, daleko od vjere i atmosfere tvoje milosti...


- 61 -

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Napokon Isuse, obrati one bezbrojne duše u dalekim zemljama, koje žive, rade i umiru u tami poganstva i krivovjerja...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

S t a n k a  

Htio si nam, Isuse, povjeriti Srce svoje djevičanske Majke, da nadoknadimo za tvoju i njenu bol zbog uvreda tobožnjih kršćana, koji se usuđuju odbijati tvoje zadnje riječi sv. Ivanu na Kalvariji: "Sine! Evo ti matere"! (Iv, 19,28).

Gospodine, zbunjeni tvojom dobrotom, mi prihvaćamo ovaj neizreciv dar. Da zaboraviš pogrdu, koju ti ove duše nanose, prikazujemo ti muke, suze i molitve svih majki, koje ti se klanjaju na zemlji i Mariju proglašuju svojom Kraljicom...

Ti znaš, Učitelju, da je herojska majčinska duša ognjište ljubavi i vjernosti... Ti znaš, koliko majke vrijede, kako one mole, koliko trpe... Isuse, molimo te, radi spomena na bezgrešnu Mariju, radi suza, koje si prolio, videći kako ona oplakuje tvoju odsutnost i boli tvoje teške Muke, poslušaj majke, koje naknađuju i trpe do tvojih krvavih nogu... Gledaj, kako žarkom vjerom vape za spas svojih obitelji!... Slušaj, kako kliču tvome kraljevstvu, nad kolijevkom svoje djece, nad grobom svojih muževa... Gospodine, one te mole za odlučnu pobjedu tvoga božanskog Srca. One ti povjeravaju sve blago svoje ljubavi. Jao, puno je takvih majka, koje se upravo boje za kršćansku budućnost svoje djece... onih, koje u ljutoj boli gledaju žalosne posljedice svojih prvih zabluda!... Previše ih ima, koje suznim očima opažaju, kako svjetovne zabave, raskalašena prijateljstva, pogibeljne knjige kvare savjest njihove djece i u pogibelj dovode njihovo vječno spasenje...

Ti si im povjerio, ljubezni Spasitelju, duše njihovih muževa, njihove djece, a one su ih s ljubavi položile na oltar tvog presvetog Srca! O Isuse, u ovoj Svetoj Uri sjeti se svoje Majke, kako si na nju i u Getsemanskom vrtu mislio... Radi njene nježnosti, njene kreposti, njenog trpljenja, spasi ognjišta, spasi obitelji!...

Gospodine ako je molitva jedne majke mogla ganuti tvoje Srce i postići uskrsnuće njena sina, učini da vapaj tolikih rastuženih rnajka postigne u ovoj Svetoj Uri posvećenje njihovih ognjišta, na slavu tvoga božanskog Srca, o Kralju Ljubavi!

MOLIMO GA SVIM ŽAROM SVOJE DUŠE!

S t a n k a  

O ljubezni Zatočeniče naših oltara, ti si sam zatražio pobožnu vježbu Svete Ure, na utjehu svom patničkom Srcu... Tvoja je ljubav pobijedila. Kako vidiš, odazvali


- 62 -

smo se sa svetom pomnjom; ostavili sve, da zamolimo dolazak tvoga kraljevstva. Zašto čekaš, Isuse, sa svojom pobjedom, kad je došao čas da pokažeš svoje milosrđe i neodoljivu moć svoje ljubavi!...

Prije nego što te ostavimo, sakriveni Bože, u slatkoj sjeni tvoje otajstvene tamnice, dopusti nam, da k nebu uzdignemo poklik pobjedničke ljubavi:

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!


- 63 -

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Gospodine Isuse, probdjeli smo uru s tobom kao u Getsemaniju; bili smo sretni. što smo ostali prikovani uz tvoj tabernakul... Ali mi te ostavljamo, noseći u sebi veliki mir... božansku utjehu i nov život... Zadovoljni smo također, što smo ti, preljubljeni naš Učitelju, pružili utješno svjedočanstvo ljubavi, zadovoljštine i vjere, koje si u suzama zatražio od tvoje pouzdanice Marije Margarete.

Poslušaj, predobri i preslatki Isuse, našu zadnju molitvu:

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... i budi ustrajnost vjere i nedužnosti djece, koja se pričešćuju... Budi im prijatelj...

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... i budi utjeha očevima kršćanskih obltelji... Budi im život!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... i budi ljubav mnoštva koje trpi... siromaha, koji teško rade... Budi im Kralj!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... i budi utjeha žalosnima... budi utjeha dušama, koje tonu u očaju...Budi im Brat!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... i budi jakost napastovanim dušama... i slabim dušama... Budi im pobjeda!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... Budi žar i ustrajnost mlakima... budi im ljubav!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... budi žezlo vojujućeg života Crkve... Budi joj pobjednički stijeg!

Umiruće Srce Isusovo, pobijedi... budi u Euharististiji svetost i nebo dušama... budi im raj ljubavi... Budi njihovo sve!

I dok čekamo onaj vječni i sretni dan, kad ćemo pjevati tvoju slavu, dopusti, o preslatki Učitelju, da u nebeskoj rani tvoga Srca trpimo, ljubimo i umiremo,šapću-


- 64 -

ći ove svete riječi:

ADVENIAT REGNUM TUUM! NEKA DOĐE KRALJEVSTVO TVOJE!

S t a n k a  

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

ZAKLJUČNI ČIN POSVETE

Isuse, beskonačna ljubavi, hoću da ti se posvetim sa svim žarom svoje duše. Prikazujem ti svoje biće na oltaru tvog Srca, gdje se ti sam radi mene žrtvuješ.

Prikazujem ti svoje tijelo, koje ću poštivati, jer je hram, u kojem ti boraviš; dušu svoju, koju ću njegovati kao vrt, u koji ćeš dolaziti da se odmoriš; svoja sjetila, koja ću čuvati, jer se kroz njih napasnik uvlači; svoje duševne moći, koje ću otvoriti milosnim nadahnućima; svoje misli, koje više ne će prianjati uz svjetske varke; svoje želje, koje će težiti nebeskoj sreći; svoje kreposti, koje će procvasti u sjeni tvoje zaštite; svoje strasti, koje ću podložiti jarmu tvojih zapovijedi; same grijehe svoje, koje ću prezirati, dok mi ih srce bude moglo mrziti; koje ću bez prestanka oplakivati, dok se vrelo mojih suza ne ugasi.

Moje srce hoće da zauvijek bude tvoje, kao što si i ti božanško Srce htjelo, da budeš sasvim moje... Sav tvoj, zauvijek, bez grijeha i mlakosti... Služit ću ti za one, koji te vrijeđaju; ljubit ću te za one, koji te mrze; molit ću, trpjet ću, žrtvovat ću se za one, koji te hule. Ti, koji ispituješ dubinu srdaca i poznaješ iskrenost mojih želja, udijeli mi onu milost, koju svemoguća snaga daje slabome. Daj mi, da pobijedim u životnim borbama, i ti ćeš mi jednog dana oviti čelo neumrlim vijencem u mjestu slave... Ti sam bit ćeš moja nagrada, a dragocjena rana tvog preljubeznog Srca bit će moj raj.

Adveniat regnum tuum! Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 65 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
l i p n j u

Klanjamo ti se, o euharistijski Bože! Blagoslivljamo te, Otkupitelju svijeta; ljubimo te, Isuse, u žaru tvog umirućeg Srca...

Ti si jedini velik, ti jedini svet, o Bože, poništen i u božanskoj Hostiji... Ti si jedini svevišnji, o Bože, sakriven u tajni ove nekrvne žrtve... Slava ti, nebeski Kralju, koji hoćeš da živiš u Getsemaniju naših Tabernakula, euharistijski Isuse, na nebeskim visinama, gdje borave anđeli... Neka te ljudska srca dovijeka blagoslivljaju!

Uime svih, a osobito uime onih, koji s vjerom i s ljubavlju trpe, klanjamo se tvojoj samoći, tvojim tjeskobama, tvojoj gorčini, tvojoj agoniji!... Vjerujemo, da si tl Krist, Bog naš i Čovjek bola!

PRIKAŽITE OVU SVETU URU UMIRUĆEM SRCU ISUSOVU KAO POKLON PREDANJA I LJUBAVI, UIME SVOJE I UIME SVIJU, KOJI TRPE.

S t a n k a

(Čitati vrlo polako i uz prekide)

DUŠE.- Isuse, snaga tvoje ljubavi i tvojih suza privukla nas je k ponoru tvog Srca... Tvoja žalost pravo je nebo... beskonačno vrelo snage i utjehe... Neprodorne li tajne, slatke li utjehe za nas, kad znamo, da si ti plakao! Kako je rječit onaj "fiat" tvoje agonije! To je riječ mira, koju si uzbuđen drhtavo izustio, kad je prodrla iz dubine na smrt žalosne tvoje duše!...

Gledaš nas ovdje, Gospodine, kako do tvojih nogu polažemo svoje mnogobrojne nevolje i žalost tolikih iskušanih duša, koje te ljube i klanjaju ti se... Isuse, ti si duboko spoznao ocean žalosti, koji je gorkim valovima preplavio tvoju presvetu dušu!...

Želimo ti, Gospodine, najprije spomenuti one, koji trpe bolest i siromaštvo.

I ovdje, među nama, koji smo došli da budemo s tobom i da te kroz ovu Svetu Uru tješimo, kao i među našim dragima, ima bolesnih, iznemoglih, siromašnih... Kako si uvijek samilosno gledao na bolesnike!

Kako si nježno pogledom tražio gubavce, uzete, slijepe, da ih jednim smiješkom i jednim blagoslovom ljubavi izliječiš! Ako nisu mogli stići do tebe, probio si mnoštvo


- 66 -

i prolazio cestom, duž koje bi oni ležali... Gledao si ih, pružao im ruku... i eto ih na nogama, bili su izliječeni u tijelu i očišćeni u savjesti!...

Još više nego bolesnih ima siromaha... onih, koji teško rade, u oskudici žive... Bez kruha, bez sredstava, bez pomoći, bez utočišta, bez utjehe. A što da govorimo o tegobama siromaštva tebi, božanskom siromahu, nazaretskom radniku, koji si tako privlačiv u svojoj neimaštini.

Bio si gladan, osjećao si studen... podnosio si i prezir, što ga svijet pokazuje prema onima, koji nemaju ni kuće, ni zemljišta, ni novca!... "Kakvo je u njega znanje?" govorili su o tebi tvoji tužitelji. "Kakvo pravo on traži u Izraelu?" Što da traži u Nazaretu onaj, koji se smatrao sinom skromnog tesara?...

Sjeti se u ovoj Svetoj Uri, svojih poniženja, i baci pogled na mnoge siromahe, koji jecaju, na mnoge bolesnike, koji trpe!... Za sve njih molimo od tebe dar tvoga mira i milost tvoga svemogućeg i čudesnog blagoslova. Nagradi ih predanjem... Radi slave tvog Srca pruži olakšanje i utjehu bolesnicima, siromasima i potrebnima... Ti, koji svojom ljubavi nikad ne miruješ, koji brižno bdiješ nad žitnim klasom i poljskom pticom... blagoslovi ovog časa posebnom nježnosti iz Hostije, u kojoj si prisutan, sve žalosne, za koje od tebe molimo vrutak žive vode i blago tvoga divnog Srca!...

K r a t k a   s t a n k a

(Uvijek polagano i uz prekide)

Sjeti se također, ljubljeni Učitelju, svih onih, koji trpe od klonulosti, protivština, poniženja, udaraca sudbine... S dopuštenjem tvoje mudre i ljubezne Providnosti naši se planovi vrlo često rasplinjuju kao dim... ili, poslije svih svojih truda i napora uberemo samo oštro i okrutno trnje, a to je još bolnije... Koliko li razočaranja, Gospodine, u svakoj ljudskoj nadi! Samo ti znaš razlog nenadanih i stalnih protivština, koje pogađaju pojedine obitelji! Ti ne zaustavljaš bujicu, koja ruši zidove nekog ognjišta, kad je to za našu pravu korist, Isuse, opirući se vlastitom predobrom Srcu, ti se sakrivaš u svetoj Hostiji, šutiš kad nam zaprijeti neka nesreća, jer ona mora istodobno donijeti spas onima, koje ljubimo.

Ti vidiš, da plačemo... i onda, ti učestvuješ u našim razočaranjima... Ti si nam blizu u neutješnim časovima, koje svi proživljujemo... Sjećajući se bolnih tjeskoba vlastite agonije dolaziš k nama, uzimaš nas u svoj božanski zagrljaj, iako nam nije uvijek dano osjetiti tvoju božansku nazočnost!... Isuse, mi dobro poznajemo tvoje nježno Srce i zato smo sigurni, da ono s ljubavlju kuca za nas, pa i usred najbolnijih životnih protivština...

Primi, Gospodine, ove nevolje kao naknadu za žalost, koju si u smrtnoj viziji Maslinskog vrta pretrpio... i privini na svoje Srce sve one, koji trpe.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):


- 67 -

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Toliko ih je, ljubljeni Učitelju, koji prikovani na bolnom ležaju čekaju posjet božanskog Liječnika...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Ima bolesne, sirotne djece... staraca bez ognjišta, koji će umrijeti, našavši jedino utočište u tvom velikom milosrđu...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Toliki trpe već mnogo godina... Siromašni, nesretni, nemajući nikakva ljudskog lijeka ni nade...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Uđi, Učitelju, u kolibe, gdje vlada bijeda... u potkrovnice, gdje bijedne majke umiru, okružene jedino svojom djecom, tim nevoljnim, sitnim bićima, koja gladuju...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Blagim svijetlom, što zrači iz tvog otvorenog Srca, obasjaj ognjišta, koja su nekoć znala za obilje, a sada šuteći podnose bijedu...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Budi osobito milosrdan, Isuse, onima, koje ljudi progone... onima, kojima se u času rasplinjuju svi njihovi snovi bogatstva i blagostanja...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Nije ti nepoznato, Isuse, da bezbroj duša i obitelji živi u neprestanoj i teškoj nesigurnosti...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

U neprekidnom sukobu oprečnih interesa, u neizbježivim tegobama, što ih stvaraju poslovi i prirodne čovječje težnje...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

Trpio si, Isuse, jer nisi imao nikakve ljudske utjehe: sažali se, dakle, nad tolikim siromasima, bolesnicima, nad tolikim ranjenim srcima, koja traže barem časak mira i počinka...

Privini na svoje Srce sve one, koji trpe!

K r a t k a   s t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Istinu rekoste: tako sam blizu vama, kad vas bol odcijepi od zemlje... Križ ostaje zauvijek okrvavljeni i spasonosni most, koji vaše žalosno i razočarano srce povezuje s mojim umirućim Srcem!...

Ljubljeni moji, slušao sam vašu molitvu u korist bolesnika, siromaha, onih, koji su žrtve ljudskih sukoba... Koliko li se milosti izlilo na njih toga časa s mog prijestolja milosrđa, otkud bdijem nad vašim teškim i umornim


- 68 -

životom.....

Govorite mi i dalje o svojim nevoljama i svojim bolima... Moje Srce želi, da mu se povjerite... Dira me i vaše trpljenje... Približite se, djeco moja, pa ćemo u tjeskobi iste nevolje trpjeti zajedno!... Pristupite mi... izlijte dušu svoju u moje božansko Srce..."

S t a n k a   i l i   p j e s m a

GLAS DUŠE.- Tvoja osamljenost, ledena šutnja, koja okružuje tvoj tabernakul, tvoja samoća u zapuštenim svetištima, to je posljedica grijeha, kojim se svijet prema tebi ogriješio, a koji tvoje Srce najteže osjeća: grijeha nezahvalnosti.

(Čitati uz prekide)

Ljubiti, a ne biti ljubljen! Blagoslivljati i biti proklinjan... rasipno dijeliti svoja dobročinstva, a za uzvrat primati pogrde, Isuse, kakva li nepravednog i okrutnog vraćanja... Kakve li mrske nezahvalnosti!

Evo, to je onaj pregorki kruh tvog dragovoljnog boravka među nama, blagi Spasitelju... evo cijene tvog uzvišenog robovanja u Tabernakulu... Tako se stoljećima produžuje tvoja smrtna agonija u Getsemaniju...

Isuse, ti si rekao: "Nije učenik nad učiteljem, niti sluga nad gospodarom". Evo, zato smo i mi katkad pozvani, da prinesemo usnama kalež nezahvalnosti. Iz ljubavi prema tebi, i samo radi te ljubavi prihvaćamo ovaj napitak, gorči od smrti... Učitelju dobri, koga prečesto izdaju vlastiti sinovi, daj nam snagu, da bez prigovora u duhu pokore, podnesemo svoj dio agonije za spas onih, koje ljubimo i radi kojih nam je srce izmučeno!

Smiluj se onima, koji ovog časa padaju pod teretom slične nevolje... Smiluj se opustošenim ognjištima, gdje su sinovi nekoć bili nada i radost obitelji, a danas su joj samo na očajanje. Smiluj se nesretnim ženama, koje su već umorne od jecanja nad grijesima svojih milih. Smiluj se tolikim čestitim muževima, koji su puni odricanja i predanja izdani u svom prijateljstvu, ranjeni iz zasjede ili u vlastitoj kući, uvrijeđeni upravo od onih, koji su tražili njihovu ljubav i dobročinstvo...

Svijet plaća dobročinstva, najprije riječima i smiješkom, a zatim nepoštenjem i podlošću.

Ali, jer te ljubimo, otajstveni Gospodine, i samo zato što te ljubimo, zahvaljujemo ti za ove gorke muke i molimo od tebe oproštenje za sve, koji u našem srcu otvaraju onu tako osjetljivu ranu, koju smo i mi toliko puta svojom nezahvalnošću otvorili u tvom preljubljenom Srcu.

K r a t k a   s t a n k a

(Čitati polako i uz prekide)

Dobri Isuse, smiluj se onima, koji trpe samoću i zapuštenost... O preljubljeni Učitelju! Toliko si puta propo-


- 69 -

vijedao divote svoje ljubavi, umnožio svoja čudesa u prisutnosti zanesenog mnoštva, a onda si gledao, kako se taj svijet u nepouzdanju udaljuje od tebe i ravnodušno te ostavlja... A ti si ostajao sam, kao ovdje u svetom Tabernakulu, zapušten od svoje djece... Samo Otac tvoj mogao je izmjeriti silnu bol ove zapuštenosti...

Isuse, ti znaš, da su toliki ljudi lišeni svake ljubavi. To su sirote u životu, što lutaju pustinjom svijeta daleko od topline domaćeg ognjišta... Getsemani i Kalvarija sjećaju te tjeskobe ove samoće. Kako je bolno zvati... i znati, da nam se glas gubi u praznini! Kako je teško plakati... trpjeti... željeti... ljubiti... a ostati sam, uvijek sam!

Nitko nije tako upoznao ovu strahovitu pustoš, kao ti! Tko tako trpi, osjeća na dnu duše nešto od onih strašnih tjeskoba, koje si ti, preljubljeni Spasitelju, osjetio u svojoj agoniji Velikog četvrtka: pustoš, odbojnost, umor života! Jadno ljudsko srce kao da umire!... Ti bijednici trebaju tebe, Gospodine, u časovima najveće bezutješnosti. Trebaju tebe, o umiruće Srce Isusovo!

Da im ne dođeš u pomoć, njihove bi izgubljene duše tražile smrt!... Ali ti ćeš doći, kao što smo i mi došli, da učestvujemo u uri tvoje osamljene agonije!...

Budemo li jednom morali trpjeti samoću, zapušteni od svoje brače...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Daj nam utočište u svom ljubeznom Srcu!

Ako nas kadgod budeš kušao, dopuštajući da nas i naši najdraži zaborave...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Kad nas dob ili bolest otuđi od drugih, raskinuvši veze, za koje smo mislili, da su neprolazne...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Možda će siromaštvo jednom pohoditi naš dom, pa će se naši prijatelji udaljiti od nas, uzdamo se, da nas onda ne ćeš napustiti...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Nesreća nas prati ukorak; ako nas jednom obori i naša nas braća ostave...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Velika je ljudska nepravda! Ako i nas jednom stigne, ne udalji se od nas, Gospodine!...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Ako nas ostave i oni, koje smo toliko ljubili, dođi k nama, Isuse, u tom času gorke nezahvalnosti, u tebe se uzdamo!

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!


- 70 -

Ako nas oni, koji su tražili našu ljubav, pomoć i žrtvu, jednom zamrze, kako su mrzili i tebe, dobri Isuse, oprosti im i u onom času približi se k nama...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

Tvoji su se neprijatelji pogrdnom klevetom nabacili na tvoj božanski lik; kad ona bilježi i naše čelo te nas ponizi, dođi i ne napusti nas, o Učitelju, ti, koji si bio oklevetan...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

I u časovima smrtne šutnje, kad se budemo osjećali posve osamljeni, dokraja survani u ponor zaborava i teške ravnodušnosti...

Daj nam utočište u svome ljubeznom Srcu!

K r a t k a   s t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "U svojoj samoći i nevolji nikad ne ćete biti daleko od mog Srca, koje vas ljubi. Ono vas ljubi neizmjerno, jer ga i vi ljubite i jer trpite s njim.

Kad sam bio sam i zaboravljen, boravili ste uza me, kad su me moji ražalostili, utješili ste me... toliko ste puta razbili led ravnodušnosti, koji okružuje moju tamnicu samoće... Pa kako bi mi sada bilo milije zanosno pjevanje anđela od zazivanja vaše bolne duše, koja treba počinka na mom Srcu, da tamo bude utješena?

Evo, dajem vam ovo beskrajno, nježno Srce, koje će ublažiti vaše rane. Uzmite ga! ono je vaše!... samo vas ja mogu beskonačno i velikodušno ublažiti... ne bojte se! Ja znam zacijeliti i najdublje rane; nemojte oklijevati, dođite samo!... Jedino ja mogu potpuno shvatiti, kako samoća i nezahvalnost braće ubija dušu; dođite i plačite sa mnom sigurno ćete biti utješeni!..."

S t a n k a

GLAS DUŠA.- Isuse, ti na oltaru nosiš ime, kojim stičeš pravo na svu našu zahvalnost i hrabriš nas kad smo slomljeni: ti si žrtva!

(Vrlo polako i uz prekide)

A ipak, ovdje u svetoj Hostiji, ti si veliki Neznanac, zaboravljen od svojih! Evo, već dvadeset stoljeća boraviš među nama, želiš da prodreš u naš život... a ipak, jao! ne ćemo još da te razumijemo!... Još uvijek si gost, koji ostaje udaljen, gotovo si tuđinac usred svoje djece... To si rekao i svojoj službenici Mariji Margareti, da te najviše žalosti hladnoća i nepoznavanje, na koje nailaziš u vlastitoj kući.

K r a t k a   s t a n k a

Hvala ti, preljubljeni Učitelju, što nam daješ kušati gorčinu svoga kaleža! Kako je bolno, Isuse, slušati, kad


- 71 -

nas dobre, a katkad i najdraže osobe vrijeđaju... i osuđuju u tvoje ime, radi navodnih razloga revnosti i savjesti. Ljudski je prevariti se! Ti, koji sve znaš, dopuštaš tu zabludu, da nas tako naučiš pouzdavati se jedino u tebe... Dopuštaš to, da možemo ovu veliku bol podnijeti u duhu zadovoljštine za sve ono pomanjkanje pažljivosti, kojim smo ražalostili tvoje Srce mi, koji smo posvećeni tvojoj slavi... Dakle, hvala, velika hvala za sve one bolne rane, što ih je prijateljska ruka stvorila u našoj duši!

Hvala ti i za onu drugu neizbježivu kušnju, koja nemilosrdno muči sve smrtnike... hvala za hladnu i neumoljivu smrt, što od nas trga osobe, koje si povjerio našoj ljubavi... Sjeti se, Isuse, svoje žalosti, kad si se približavao kući u Betaniji, gdje te više nije čekao tvoj prijatelj Lazar... Još do danas se nije osušilo vrelo suza, koje si prolio radi smrti ovog prijatelja tvoga Srca... Jest, tvoje lijepe svete oči, kao da su još ovlažene suzama Boga-Čovjeka, koji je ljubio nježnošću našega tjelesnog srca...

A taj isti Isus, ti sam, prisutan si u ovoj Hostiji, pred kojom ti se mi klanjamo ničice prostrti... Pogledaj nas, dakle, Isuse, iz svog Tabernakula! Pogledaj sve one, koji su prije nas hodali istim životnim putem... pogledaj na sve one, koji su nam bili dragi... koji su bili dijelak našeg srca... otišli su... ostavili su nas... Kako je težak rastanak smrti!... Ti si plakao nad Lazarovim grobom, premda si znao, da ćeš ga kroz koji čas uskrisiti... Unatoč živoj vjeri, kojom prihvaćamo korotu, što nam je šalješ ipak nam dopuštaš osjetiti tešku i ljutu bol, kad izgubimo kojeg člana našeg ognjišta... Ti znaš, da se ta rana može ublažiti, ali ona se ne zatvara...

Isuse, dođi, ispuni u našem srcu i u našoj obitelji prazninu, koju je po tvom dopuštenju smrt stvorila. Dođi dakle i daj preživjelima mir, da predano mole nad grobnim humcima... Dođi, Učitelju, uslišaj našu molitvu za naše drage pokojnike... Molimo te, neka im uvijek pred očima svijetli tvoje svijetlo i tvoj vječni smiješak. Počivali u miru, u slatkome tvom Srcu!

(Polako uz stanke)

Prije nego što završimo ovu Svetu Uru, molimo te, Isuse, da pogledaš duboko u našu dušu, do dna ponora naših boli, naše bijede... Jedino ti nas poznaješ! Tvoj slatki pogled, Gospodine, neka prodre u dušu našu, kao sjajna zraka; ona ne će nikada pokvariti ni povrijediti lomni kristal našeg ranjenog srca... Spasitelju Isuse, siđi još dublje u ovo srce, gdje kliju tajne boli, podnašane samo za tebe... Svojim stvaralačkim rukama dotakni ove rane, koje nitko ne poznaje, a one već tako odavna krvare!

O božanski Spasitelju, katkad mi ne plačemo premda smo žalosni, jer se bojimo, da svijet ne vidi naših suza; on ih ne bi razumio, a možda bi nas radi njih osudio!

Slatko je ovako govoriti tebi, koji se u svom sakramentalnom životu napajaš neizmjernom gorčinom, koju nitko i nikad ne bi mogao naslutiti... Samo ti, Učitelju, možeš


- 72 -

sve znati... Pogledaj dušu našu, zagledaj u njenu dubinu...

U Getsemaniju, uza te u smrtnoj agoniji, želimo naučiti tajnu, kako da trpimo šuteći, s vjerom i ljubavlju... Ondje, pod žestokim pritiskom tvoga Srca, proisteklo je vrelo suza, koje ne teče iz očiju, nego struji tvojim žilama kao bujica, pretvarajući se u krvavi znoj...

S t a n k a

(Polako uz stanke)

Šutjeti, kad se umire u dubokoj i skrovitoj agoniji, znači dvostruko umirati... Tu si bol ti upoznao, o božanski Smrtniče Getsemanija! Gledao si u duhu nepredviđeni rastanak duša... materinska mračna predosjećanja... bojazni i uzbuđenja otaca... tjeskobe, razočaranja i nemir službenika Božjih... teške, brojne, duboke nevolje mnogobrojnih pobožnih duša i svih onih, koji samo za te, Isuse u Hostiji, čuvaju djevičansku tajnu svojih žalosti...

Sveta Ura je čas pouzdanja i utjehe... Otvorili smo ti, Isuse, svoju bolnu dušu, ne toliko, da se potužimo, koliko da ti prikažemo svoje najbogatije blago, blago naših najskrovitijih boli, svih onih gorčina, kojima nema imena u zemaljskom govoru...

Primi je, dakle, Gospodine, na slavu tvoje ljubavi!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Da, Isuse, posveti protivštine, koje nam dolaze od dobrih... i one, što nam ih nanosi ljudska nepravda!...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Primi rane, zadane nam od onih, koje ljubimo... a koje nam u duši ostavljaju teško razočaranje.,.

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Primi Gospodine, kao struk mirhe, neumrli spomen naših dragih pokojnika... oni su nas ostavili samo na tvoj božanski poziv...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Primi suze, što ih predano prolijevamo nad grobovima ljubljenih bića... sjeti se ražalošćenih obitelji, osobito nejake siročadi...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Dođi, ljubljeni Spasitelju, i na našem ognjištu zauzmi mjesto onih, koji su ga napustili... Samo ti možeš ispuniti prazninu, stvorenu njihovom odsutnošću...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

Pogledaj, Gospodine, na skrovito trnje, što razdire našu dušu... primi to trpljenje, što ga nikakva ljudska samilost ne može utješiti...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!


- 73 -

Primi nemir naših majka, poslušnu odanost otaca, neplodne, mučne napore tolikih svećenika... uzmi, Gospodine, naše razboljene duše...

Posveti naše patnje, o božansko Srce!

S t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "Djeco moja, slatka je i utješna bila ova Ura, u kojoj ste mi otkrili rane svoje duše, dok sam ja dopustio, da prodrete u krvavu ranu mojih prsiju. Ah, kolike li sličnosti!... Kako su slični jecaji, što nam se otkidaju pod težinom ljudskih žalosti!... Getsemani je za nas svetište molitve, agonije i neprekidnog otkupljenja...

Ljubimo se u trpljenju, ljubimo se, braćo moja, prijatelji moji, dječice moja, ljubimo se u Križu!...

(Polako uz stanke)

Dođite k meni vi, što trpite siromaštvo i bolest, donesite k mojim nogama breme svojih jada i ja ću vas okrijepiti u rani moga svetog Srca.

Dođite k meni vi svi, koji trpite protivštine od stvorova, vi, koje je pogodila ljudska nepravda, vi, koji ste pretrpjeli udarce sudbine i bolne obiteljske kušnje, i ja ću vas utješiti u rani moga svetog Srca!

Dođite k meni vi, koji plačete nad nezahvalnosti ljubljenih bića, katkad i članova vaše vlastite obitelji, nemojte oklijevati. Ta bol krši i ledi dušu vašu, dođite k meni i ja ću vas ugrijati žarom moga svetog Srca!

Dođite k meni vi, kojima je život prazan; vi, koji živite u tamnici i samoći; dođite k meni vi, zaboravljeni, koji već od zore svoga života znate za umor izagnanstva... bacite se u moj naručaj i ja ću vas nagraditi nježnošću, u vrtu moga svetog Srca!

Dođite k meni vi, koji ste prezreni, zapušteni i neshvaćeni, pa i od dobrih; vi, koji ubirete prijekor radi svojih napora oko moje slave; dođite k meni, prijatelji moji i ja ću vas utješiti, napojivši vas iz kaleža moga svetog Srca!

Dođite k meni vi, koji ste u crno zavijeni; dođite vi, koji plačete radi gubitka sina, majke, muža, brata; požurite u moje svetište vi svi, čiji je dom smrt obilježila križem suza, dođite, i ja ću vas utješiti u neizrecivom miru moga svetog Srca!

Dođite, vrijeme je sjena, koja prolazi, ali nebo je vječno; dođite vi, koji žeđate za pravdom, dođite; ja sam vaš Bog i za vas sam također umirao; dođite i jedite Kruh živi, moju Euharistiju; da možete nastaviti borbu, dođite, ja ću vas okrijepiti u raju moga svetog Srca!

S t a n k a

GLAS DUŠE.- Što imam, Gospodine, a da mi ti nisi dao, pa i blago mojih suza?


- 74 -

Što znadem, a da me nisi naučio, osobito kako se trpi ljubeći?

Što mogu, ako ne ostajem uza te, kad plačem, a ti umireš?

Što zaslužujem, ako u svojim bolima nisam sjedinjen s tobom, na tvojoj Kalvariji?

Radi svoga križa i radi mojih križeva, oprosti mi grijehe, koje sam protiv tebe počinio!

Ti si me stvorio, a da toga nisam ni zaslužio...

Otkupio si me, iako sam zaboravio tvoju Muku i premda to od tebe nisam tražio...

Mnogo si učinio, stvorivši me...

Mnogo, otkupivši me...

Ne će se smanjiti tvoja moć, ako mi oprostiš,

Jer sva krv, koju si prolio,

Okrutna i bolna smrt, koju si pretrpio,

Nije bila za anđele, koji te hvale, a ne trpe,

Bila je za me i za druge grešnike, koji te vrijeđaju i jecaju, okajavajući svoje grijehe.

Ako sam te zatajio, daj da te priznam u svoj ljepoti tvoje agonije...

Ako sam te pogrdio, dopusti da te hvalim u krvavom Otkupljenju Kalvarije...

Ako sam te uvrijedio, daj mi da ti služim i da trpim za uzvišenje i pobjedu tvoga božanskog Srca!

Neka dođe k nama kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

ZAKLJUČNI ČIN POSVETE

Božanski Patniče Getsemanija, otajstveni Isuse, udostoj se sjediniti svoju dragocjenu Krv i svoje trpljenje s bolima ovih sinova tvoga Srca, udostoj se primiti, blagosloviti i olakšati naše križeve! Neka oni budu na neizmjernu slavu tvoju i za otkupljenje mnogih duša, zavedenih zemaljskim užicima.

Iz ove Hostije potraži i nježno ljubi one, koje nitko ne ljubi; ublaži njihove rane, što im zadaju nezahvalni i ravnodušni sinovi i neiskreni prijatelji!

Živeći kraj mora naših suza, ublaži ih tajanstvenim balzamom svoga Križa.

Božanski Sužnju oltara, pohodi zrakom svog svijetla one, kojima je život žalostan i neutješan ili ogorčen vlastitom krivnjom... Okupi sve prezrene, sve nas nauči mirno i s vjerom trpjeti i udijeli nam dragocjeni dar, da znamo druge tješiti. Daj našim bolima božansku, neodoljivu snagu, koja će nas ranjenih srdaca ponijeti u bezdan tvoga probodenog Srca. U tome nebu hoćemo živjeti, trpeći u tvoje ime i radi tvoje ljubavi. Istrgnut ćemo iz njega tvoje trnje, da ono bude samo naše. Budi Kralj svijeta, ti Bog i Čovjek bolova, vladaj njime iscjeljujući rane, koje svijet nasiljem i zlobom nanosi.


- 75 -

Preljubljeni Učitelju, neizreciva Dobroto, Bože svih suza i svih utjeha, dođi, da s tobom trpimo. Pohrli, jer žalosti se gomilaju, a tako je velika nevolja onoga, koji plače daleko od tebe. Ne, divni Nazarenče, ne odbijamo trnje križnog puta ni neutješnost pustoši! Ali molimo tvoju okrepljujuću prisutnost, pogled tvojih božanskih očiju, blagost tvoje krvave desnice...

Ne molimo, da nam pošalješ anđela, koji bi nam pomagao u časovima naše agonije: zovemo tebe, jer je naše sveto pravo tražiti, da ti s nama plačeš. Daj nam mir u nevoljama i snagu u patnjama, pa ako hoćeš, udijeli nam i utjehu iz kaleža tvoga umirućeg Srca!

Radi, tvoga Križa, radi naših križeva, neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 76 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
s r p n j u

zadovoljština za javne pogrde Isusu Kristu

Do kakve li je radosne promjene dolazilo u duši žalosnih i nesretnih ljudi, kad bi se na zavoju koje uske judejske ceste namjerili na samoga Isusa!...

Kolike li utjehe za one povlaštenike Jeruzalema, Naima i Betanije, što su mogli posve slobodno u tom pogodnom trenutku izliti svoje suze i molitve u Srce Isusovo!...

U ovoj blagoslovljenoj Uri i mi smo ti sretni povlaštenici... Sreli smo te, Isuse iz Nazareta i tabernakula... pogledaj nas... Došli smo, da te potražimo, da se časak okrijepimo u divnoj sjeni tvog Svetišta... Ali smo došli također braniti tvoju stvar. Krikovi bijesa i srdžbe govore nam, da ne miruju tvoji neprijatelji, koji te žele protjerati iz duša.

Ako moraš trpjeti, ako moraš podnijeti smrtnu borbu, ako moraš umrijeti, evo malenog stada, koje hoće da bude udareno zajedno sa svojim Pastirom i radi njega!

Ti si s gorčinom u duši rekao svojoj službenici Mariji Margareti... "Hoću, da sudjelujete u mojoj smrtnoj muci; trebaju mi srca, koja će mi se prikazati kao žrtve!" Raspolaži s nama, Gospodine, mi te žarko ljubimo. Mi te svi ljubimo...

K r a t k a   s t a n k a

Ukloni, Gospodine Isuse, koprenu, koja našim očima sakriva Svetinju nad Svetinjama: tvoje božansko Srce... Dopusti svojoj djeci, da kroz ovu Svetu Uru razmatraju žalosti, što ti ih ljudi nanose svojim pogrdama, i bol, koju osjećaš radi mržnje onih, koje si otkupio svojom Krvi. Obasjaj svojim svijetlom našu dušu i dopusti, da te slijedimo na ovom nekrvnom Križnom putu, koji je počeo u sjeni Getsemanija, a završit će se tek u posljednji dan svijeta...

Usprkos našoj nedostojnosti dopusti nam, da budemo tvoji pouzdanici i tješitelji, da učestvujemo u tvom kaležu pogrda i agonije... Udijeli nam, ljubljeni Sužnju oltara, samo jednu povlasticu, da te ljubimo u sramoti tvoje Muke, da se u ovoj Svetoj Uri sjedinimo s tvojom agonijom, da te do smrti tješimo u trajnom Getsemaniju tvoga euharistijskog Srca i da dišemo na tvom Srcu u tijesnom jedinstvu zadovoljštine i ljubavi...


- 77 -

MOLIMO SVIJETLO I LJUBAV, DA MOŽEMO PROMATRATI ISUSA KRISTA U OTAJSTVENOJ ŽRTVI SV. EUHARISTlJE.

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- Premila dušo, evo ovdje u Hostiji, gdje me gledaš, ja živim šutljiv i nijem, neprekidno vođen pred moderne Herode, Ne čuješ li, kako do neba dopire drsko preslušavanje kojem podvrgavaju mene, jedinu istinu i najboljeg Učitelja? "Jesus autem tacebat" (Mt. 26, 63). Da tebe spasim, podnosim sramotnu osudu zemaljskih mogućnika. Ja sam trajno njihova žrtva... Njima zlatno žezlo, meni uvijek trska poruge; njima mnoštvo, koje odobrava i kliče, meni povorka prezira i sramotna odjeća; njima kruna i poklonstva, meni trnov vijenac. Meni zaborav, uvijek zaborav! Osuđuje me ovaj svijet, koji samo po meni živi. Ja šutim, jer sam u Euharistiji utjelovljeno milosrđe i ljubav... Usprkos tome ostajem među ljudima u oltarskom Sakramentu.

Nisu li ove pogrde pravi izazov euharistijskom Bogu, onome, koji ti i sada govori iz dubine svog tabernakula, koji se često pretvara u Pilatovu sudnicu? Ovdje, u tabernakulu, podnosim uvrede robova i prezir najnižih ljudi, a da se ne tužim... Vaše su naknade utjeha mome božanskom Srcu! Žarka ljubav mojih prijatelja daje mi zadovoljštinu u ovoj Svetoj Uri za izrugivanje zlobnih oholica. Vi, bogataši, nadoknađujte mi te uvrede svojim poniznim srcem; vi, siromasi, svojim smirenim predanjem...

Odavde, iz mog tabernakula, blagosivljem sve vas, vjerni prijatelji moji! Govorite dakle, djeco moja! Zatražite čudesa od mog Srca, jer ja sam Kralj beskonačnog milosrđa!

S t a n k a

DUŠE.- Gospodine Isuse, tvoja duša, osjetljiva na našu vjernost, pruža nam čudesa oproštenja! Udostoj se, dakle izliti svoju milost svijetla i snage nad mogućnike i nad sve upravitelje i poglavare, koji nadasve trebaju tvoje svijetlo. Neka upoznaju tebe, Isuse, u tvojoj Euharistiji i neka prihvate tvoje otkupiteljsko kraljevstvo mira i spasenja.

Kao zadovoljštinu za uvrede, koje si podnio pred opakim Herodom, i za one, koje podnosiš u palačama zemaljskih velikaša...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Božansko Srce Isusovo, ispuni svoja pobjedonosna obećanja!

Kad se svijet buni, vrijeđa tvoju otkupiteljsku nauku...

Božansko Srce Isusovo, ispuni svoja pobjedonosna obećanja!

U igri tolikih interesa, kad nesretni zemaljski špekulanti traže samo trijumf imetka i materijalnog bogatstva.


- 78 -

Božansko Srce Isusovo, ispuni svoja pobjedonosna obećanja!

U nerazumljivom spokojstvu tolikih kršćana, u nehaju i ravnodušnosti mnogih, koji misle, da se vjerno klanjaju, a ipak ne će da te slijede na Kalvariju...

Božansko Srce Isusovo, ispuni svoja pobjedonosna obećanja!

U neobuzdanoj težnji za veličinom i raskoši, koja zavodi veliki broj duša, uz cijenu tvoje otkupiteljske Krvi i njihove vječne osude...

Božansko Srce Isusovo, ispuni svoja pobjedonosna obećanja!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

ISUSOV GLAS.- "Ja sam svetost; vi to na koljenima priznajete pred ovom Hostijom; nebo to proglašuje i kroz ovu Svetu Uru združuje se s vašim poniznim klanjanjem... Ja sam svetost, a ipak su me zapostavili razbojniku Barabi. Jao, koliko se puta ovo opako zapostavljanje ponavlja iz mržnje, iz prezira ili zaboravi!...

Ta je uvreda okrutna rana mome Srcu; uza sve to ja ostajem u tabernakulu Bog poniznosti... Raspojasani svijet živi u oholosti i ne shvaća poništenje Boga, koji je rođen u staji...

Gle, kako ohole duše prolaze mimo mog oltara, užurbane, željne isticanja, tražeći poštovanje i pljesak ljudi! Prolaze i zapostavljaju me kakvoj lažnoj počasti...

Živim povučen u sjeni svog Svetišta, iz kojeg ovako progovaram: Učite se od mene, koji sam ponizan i siromah... Jest, siromašan sam, jer sam se odrekao svih zemaljskih dobara, da bih vam otvorio blago raja. Postao sam siromah i prosjak... i eto zato me prezire svijet, pohlepan za zlatom i njegovim lažnim sjajem...

Što ja značim za svijet, kad sam rođen u siromaštvu Betlehema, živio sam u zabačenosti Nazareta, izdahnuo gol na Kalvariji i trajno živim poništen u Euharistiji?...

Iz ljubavi sam postao siromašan i po nekom nevjerojatnom protuslovlju, ja sam prezren siromah, kojega zapostavljaju bijednim dobrima ovoga svijeta!...

K r a t k a   s t a n k a

Pokriven sam ranama... Ruke moje, koje pozivaju i blagoslivlju, probodene su... probijene su i moje noge... čelo mi je izmučeno... modre su mi usne... potamnio je sjaj mojih očiju,.. tijelo mi je krvlju obliveno... velika rana otvorila se u mojim grudima, koje toliko ljube... A ljudi bjesne, gledajući Boga, krvlju oblivena i bolovima skršena. Samo radi svoje ljubavi prema vama nalazim se u ovom položaju... Tako okajavam žeđ za uživanjem i nasladom, koja upropašćuje svijet.

Iz svoga Svetišta, gdje boravim, ja vam pružam mir i sreću, ali preko trnja i Križa!... Gdje su moji prijatelji, moji vjerni, učenici moji?... Ostavili su me i otišli u potragu za užitkom... zapostavili su me blatu grijeha!...


- 79 -

Ubojica Baraba, zadnji čovjek, slavi u svijetu slavlje s oholima i razuzdanima, koji truju djecu i odrasle... On slavi slavlje, veličan od svih onih, koji se mene odriču i koji mene proklinju... A ja, vaš Isus, ostajem osamljen u svom tabernakulu, gdje me ljubav zadržava... Napušten sam od dobrih, odbačen od plašljivih, zaboravljen od većine... osuđen, izbičevan od mnoštva, pobunjenog protiv mene. Ljubio sam svoje do smrti, a moji ukućani zapostavili su me prahu i blatu ulice...

Gledajte i vidite, ima li boli, kao što je moja bol!

S t a n k a

DUŠE.- O Isuse, učenik ne smije biti nad Učiteljem. Ti, koji si nam dao primjer, hoćeš da te slijedimo s ljubavlju noseći spasonosni Križ. Tražimo ga od tebe u ovoj Svetoj Uri, molimo te sa žarkom ljubavi Marije, Žalosne Majke tvoje. Hoćemo zato, da te utješimo i da izmolimo obraćenje grešnicima. Da, mi grlimo Križ radi pobjede tvog Srca u presvetoj Euharistiji. Poslušaj nas, Isuse, u ovoj Hostiji... Dolazimo, da ti prikažemo molitvu Getsemanija, molitvu tvoje žrtve i tvog oltarskog poništenja. Molimo te poslušaj nas dobrostivo!

(Polako uz stanke)

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam slavu, da budemo zapostavljeni svima, iz ljubavi prema tvom ožalošćenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam slavu, da budemo poniženi iz ljubavi prema tvome ojađenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam milost, da budemo zaboravljeni radi slave tvoga milosrdnog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nezasluženu čast, da budemo prezreni iz ljubavi prema tvome razboljenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nagradu, da budemo ismijani radi slave tvoga ranjenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam žuđenu sreću, da budemo pogrđeni radi slavlja tvoga božanskog Srca.

Ljubimo te Isuse! Daj nam neusporediv užitak, da budemo jednog dana progonjeni radi ljubavi tvog preljubljenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam kao krunu, da budemo oklevetani u apostolatu tvog presvetog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam najvišu milost, da se tebi do kraja vjerni prinosimo za žrtvu kao žarka naknada tvome žrtvovanom Srcu.

Da, molimo te, udijeli nam, da s ljubavlju primimo dio koji nam pripada od pogrda i agonije tvoga otajstvenog Srca...

Utješi se, preljubljeni Učitelju! Svaki od nas želi ti izreći riječ poniznosti i pouzdanja, izjavljujući, da si mu samo ti njegovo jedino dobro i sva njegova nada!...

K r a t k a   s t a n k a


- 80 -

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio,...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- "Svi ste vi ovdje prisutni moji dobri prijatelji, zato dopustite, da pred vama izlijem svoje potišteno Srce. Ono trpi od duboke boli, od rane, koja kida dušu moju.

Izrael, moj odabrani narod, tražio je moju osudu... htio je moju smrt... smrt na križu!...

Izrael, radi kojega sam bičevima udario Egipat, mene je izbičevao...

Raskinuo sam njegove lance... a on je sputao ruke svog Spasitelja!

Ovom odabranom puku dao sam manu u pustinji... a on je meni spleo trnov vijenac...

Na moju riječ proključala je čudesna voda iz pećine, da utažim njegovu žeđ... a on se narugao žarkoj žeđi moje agonije...

Sišao sam s neba, ostao s njime u pustinji, u otajstvenom Kovčegu... toliko ga puta htjedoh skloniti pod svoja krila... a Izrael mi je zadao smrt...

Zašto me moj puk i dalje lišava moje kraljevske časti? Zašto i dalje baca kocku za moju odjeću i na vjetru poruge razbacuje moje Evanđelje ljubavi i utjehe?...

Gledajte, kako se mnoštvo buni i bjesni protiv mog zakona ljubavi... čitavi narodi, zavedeni ohološću, slomili su sveto jedinstvo moje nauke i raskinuli nešivenu haljinu moje Crkve!...

Srce mi se kida slušajući i danas mnoštvo, koje viče kao i nekoć u Pilatovu predvorju: "Ne ćemo ovoga, raspni ga, raspni!"

Izraele, opraštam ti!

K r a t k a   s t a n k a


- 81 -

Moj Namjesnik je trajna žrtva ovog bezumnog mnoštva, koje mu se ruga... U njegovoj osobi ja i dalje primam ćuške od hulitelja moje Crkve. Ta me pogrda osobito boli.

Jao onome, koji svoju svetogrdnu ruku podiže na Papu, svetog Pomazanika moga Oca!

Zaustavite osvetničku ruku Božju; posredujte u ovoj Svetoj Uri, zajedno s mojim pogrđenim Srcem, jer želim biti milosrdan.

Da, radi bestidnih napadaja na mog Namjesnika, radi opake mržnje protiv moga svećenstva, radi gomile grijeha radi svjetine i mnoštva, koje me jednodušno udara, molite milost od mog Srca i zazovite moje milosrđe!"

DUŠE.- O Sužnju ljubavi, otajstveni Isuse, učini, da naša molitva kroz rešetke tvoje tamnice dopre kao tamjan poklonstva i ljubavi, što ti ga prinosimo preko ruku bezgrešne Djevice.

Litanije presvetog Srca Isusova s pripadnom molitvom.

S t a n k a

ISUSOV GLAS.- "U svojoj ljubavi prema ljudima, ja sam sa ustanovom presvete Euharistije izvršio najviše, što sam mogao. Ali je i ljudska nezahvalnost prema meni u ovom divnom Sakramentu izvršila najbolniji čin.

Djeco moja, gdje ste bili, kad me na Kalvariji obavila šutnja samoće, okrutnija od samoće moga groba?

Gdje ste bili, prijatelji mog Srca, kad su moje oči zastrte suzama u agoniji gledale samo gnjevna i zlobna lica mojih krvnika?

A kad sam, misleći na vas, žeđao da vas vidim sjedinjene s mojom beskonačno tjeskobnom dušom, zašto su tada moje goruće usne bile nakvašene sa žuči odsutnosti... zaborava... lukavštine... i mlakosti... onih, koji su bili povlašteni uzvanici moje srdačne i prijateljske gozbe?

Dobro znate, da se to nije zbilo samo prije dvadeset stoljeća. Promotrite me u ovoj Hostiji i recite mi nije li nezahvalnost gorki i svakidašnji kruh Boga, koji je postao hrana ljudima? Kad sam vas i na koji način ražalostio iz ove svoje dragovoljne tamnice, da ste joj zapečatili vrata praznog i pustog groba?

Dođite, okružite me, okupite se do mojih nogu! Hoću da vas osjetim blizu u mističnoj agoniji mog Srca, u oltarskom Sakramentu...

Blagoslovljena je i sretna ova Sveta Ura, u kojoj vaš Bog ponovno dobiva svoju baštinu i naknadu za cijenu svoje Krvi!

Blagoslivljem vas, jer sam bio gladan, a vi ste ostavili svoj počinak i došli da sa mnom lomite kruh ljubavi... Smatram Vas svojima, jer sam bio žedan, a vi ste mi dali utjehu suza... Primam vas na svoje žalosno Srce, jer ste mi došli ranjenom i žalosnom u samoći ove tamnice i učinili mi društvo, koje me tako tješi...


- 82 -

Zaista, zaista vam kažem, da su vaša imena slovima ognja i smrti zauvijek upisana duboko u mom Srcu, koje vas ljubi!

Otpočinite na ovom Srcu, kao što i ja sada otpočivam na vašemu, vi ljubljena djeco moje ljubavi!"

S t a n k a

DUŠE.- Došli smo, Učitelju, ne da počivamo, nego da trpimo s tobom, da dijelimo tvoj kalež, da nadoknadimo za grijehe, koji te vrijeđaju i da izmolimo dolazak tvoga kraljevstva!

Zato te pomoću tvoje milosti, ne ćemo ostaviti, dok ti ne povjerimo žarki uzdah tvojih tješitelja. Isuse, jedina želja tvojih prijatelja je ta, da te vidimo, kako kraljuješ i vladaš svojim presvetim Srcem... Objavi se tvojim poniznim apostolima, da osjete neiskazani žar, koji se može ublažiti samo posjedovanjem tebe i tvoga kraljevstva.

Približi se, dakle, preljubljeni Isuse, i usred žalosti i nemira ovoga života...

(Svi glasno ponavljaju podvrčene riječi):

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U prolaznoj i varavoj zemaljskoj ljubavi...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U razočaranju zemaljskog prijateljstva i u nestalnosti zemaljske ljubavi...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U zavodljivom blistavilu taštine i usred tako čestih zapreka na putu...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U čistoj i zakonitoj radosti ognjišta, koja te neiskazano ljube...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

Usred hirovitog laskanja i zavodljive isprazne sreće...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U časovima mirne savjesti; kao i u trenucima njene spasonosne grižnje...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U nevolji naših milih i kad vidimo, da trpe oni koje ljubimo...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U potištenosti srca i kad osjećamo umor izgnanstva...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U neprekidnim protivštinama i u danima nesigurnosti,


- 83 -

kad nam se srce u gorčini para...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

U času napasti i osobito u posljednjem času rastanka sa zemljom u zadnjoj sv. pričesti...

Dođi! Žeđamo za tvojim božanskim Srcem!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

DUŠE.- Videći te, Isuse, tako blizu i tako dobrostiva, ne ćemo uskliknuti kao tvoj apostol: "Udalji se, Gospodine, udalji se, jer smo bijedni grešnici"... Naprotiv, doći ćemo ti ususret, skratit ćemo udaljenost i u sretnom prijateljstvu povezat ćemo tvoje Srce s našim srcima...

(Polako uz stanke)

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kad oholice ove zemlje proklinju tvoje ime...

Sjeti se, da smo tvoji i da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kad mnoštvo sakupljeno oko Lucifera i njegovih sljedbenika juriša na tvoja svetišta i traži tvoju Krv...

Sjeti se, da smo tvoji, da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kad jecaš radi pogrda, kojima svijet i lažni mudraci, pogrđuju tvoje svetinje...

Sjeti se, da smo tvoji, da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kada tisuće kršćana zaboravljaju tvoju božansku Osobu i okrutno zadaju rane svojom spokojnom ravnodušnosti, kao ledenim bodežom, što se zarinuo u tvoje presvete grudi...

Sjeti se, da smo tvoji, da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kada ti toliki vjernici škrto mjere svoju ljubav i slabo se pouzdavajući u te, uskraćuju ti utjehu požrtvovnosti i svetosti...

Sjeti se, da smo tvoji, da smo posvećeni slavi tvoga božanskog Srca!...

Dođi, Isuse, i otpočini u našoj ljubavi, kad si potišten radi nevjere, kad si ogorčen radi mlakosti osamljenih duša, koje bi po svom zvanju morale biti potpuno tvoje i svete... Onda, više nego ikada, u tim časovima neizrecive žalosti, sjeti se, da smo tvoji; svrati na nas svoj pogled tuge i molbe i ne zaboravi, da su ova tvoja djeca zauvijek posvećena slavi tvoga božanskog Srca!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom


- 84 -

Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

(Polako)

Ti si, Isuse, sakriveni Bog... sakrij se u duši mojoj i preobrazi me u drugu; poniznu Hostiju. Ostanimo, Gospodine, vječno sjedinjeni, kao u Pričesti, kao u ovoj Svetoj Uri... Ti u mome bijednom srcu, a ja zauvijek izgubljen u ponoru nebeskog svijetla tvoga presvetog Srca...

Adveniat regnum tuum! Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 85 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu

k o l o v o z u

Tumačenje sedam riječi. - Agonija Kalvarije i agonija tabernakula

Stavimo se u prisutnost milosrdnog Boga s Kalvarije. Ovdje, dva koraka od nas, u ovoj svetoj Hostiji, nalazi se Isus, a naš oltar je Golgota, na kojoj on neprekidno otkupljuje svijet, koji ga ne priznaje... Približimo se te vjerom i ljubavlju saberimo njegove zadnje riječi, kao oporuku njegova umirućeg Srca.

ŽIVOM VJEROM PROBUDITE ČIN DUBOKOG KAJANJA!

K r a t k a  s t a n k a

"I kad dođoše na vrh Kalvarije razapeše Isusa između dva razbojnika" (Lk 23, 33).

Kakvo li će biti nebo, kad nam se Kalvarija sama ukazuje tako veličanstvena i uzvišena u času smrti Gospodina Isusa!...

Gledajte!... Evo već se rastvara otajstvena koprena, koja je vašem oku sakrivala Isusa, nestvorenu ljepotu, Sveca nad svecima... Puni vjere uzdignite pogled prema oltaru. To je stalna Golgota, gora velikog okajanja... Ne bojte se... Podignite oči svoje i uprite ih u onu Hostiju... Anđeli svetišta tiho jecajte, da ne narušite mističnu agoniju Ljubljenoga!... Samo mi, koji smo otkupljeni njegovom Krvi, možemo mu govoriti o svome gorkom kajanju...

Pođimo naprijed, da uhvatimo njegove zadnje riječi, jer imamo pravo na njegov zadnji dah... Uspnimo se na Kalvariju! Čeka nas žalosna Majka; približimo se... Raskajana Magdalena, kojoj je oprošteno, ulijeva nam preslatko pouzdanje... Molimo sa sv. Ivanom, najvjernijim prijateljem umirućeg Isusa... Evo našeg Boga, pribita na Križ... Promatrajmo ga!

I.

Jao, kako se obistinila prorokova riječ: "Od tabana nogu, pa do vrha glave nema više ništa zdrava na njegovu božanskom Tijelu" (Iz. 1, 6).

Njegovo čelo mirisavo od cjelova Marijinih, raskidano je trnjem... žeđ pali one usne, koje su svojim smiješkom dozivale zoru božanskog mira u rastužene duše... Modra su


- 86 -

usta, iz kojih je tekao najslađi melem za svaku ranu... oči njegove, iz kojih je svakom grešniku zablistao bljesak nade, prekrio je crveni oblak njegove krvi...

U njegovim probodenim rukama, u njegovim probijenim nogama upisana je povijest tolikih rasipnih sinova, koje je Srce Dobrog Pastira neprekidno slijedilo... Tu je svakako upisana i naša povijest grijeha i oproštenja... Kako je golema milost oproštenja i milosrdne njegove ljubavi, a kako malo o njoj razmatramo!

Poslušajte: Isus hoće, da ovog časa obnovi za nas odrešenje ljubavi. Njegovo Tijelo, pretvoreno u jednu ranu, dršće i trza se od bolova... Podigavši bolnu glavu, promatra pogledom bezgraničnog svijetla i ljubavi ovaj svijet, koji ga ubija. Dajući oduška svome Srcu u ovoj Hostiji, kojoj se klanjamo on kliče:

"0če! oprosti im, jer ne znaju što čine." (Lk. 33, 34). "0če, ne gledaj na trnje moje krune: Ja sam ga sam tražio, ono je naravni proizvod ove nesretne zemlje... Oprosti i ljudsku oholost, koja neće da zna za misiju, koju si mi povjerio... oprosti mojim krvnicima, mojim strašljivim prijateljima... oprosti grijehe velikima... malenima... siromašnima... Ne kažnjavaj... jer stvorovi su tek prah i tama... Oprosti roditeljima i djeci... toliki ponori zijevaju uz put njihova života! Zaboravi lukavštine... podlosti... jer sve ove izgubljene ovčice meni pripadaju! Ne udari ove nesretnike, jer "oni ne znaju što čine!"

S t a n k a

DUŠE.- A sada, raspeti Isuse, dopusti da svoju molitvu sjedinimo s tvojom...

Božanski Spasitelju duša, sav zbunjen padam nišice pred tobom i podižući svoj pogled prema osamljenom tabernakulu osjećam, da mi se srce steže gledajući, u kakav su te zaborav potisnuli toliki tvoji vjernici...

Ali budući da mi u svojoj velikoj dobroti dopuštaš, da u ovoj Svetoj Uri sjedinim svoje suze s onima, koje si prolio iz svoga slatkog Srca, molim te, Isuse, za one, koji ti se ne mole... Blagoslivljam te za one, koji te proklinju i svom dušom hvalim te i klanjam ti se u jedinstvu sa sveopćom molitvom, koja se diže iz svih svetišta na zemlji. Primi, Gospodine, pokajnički poklik, što ga je iskrena bol istrgla iz naših žalosnih i raskajanih srdaca; ona te mole oproštenje!...

Naše grijehe i grijehe naših rođaka i prijatelja...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Oprosti, o božansko Srce!

Klevete i oskvrnuća svetih blagdana...

Oprosti, o božansko Srce!

Razuzdanost i javne sablazni...

Oprosti, o božansko Srce!


- 87 -

Zavođenje djece i mladeži...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

Svijesni neposluh svetoj Crkvi...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

Obiteljske zločine, grijehe roditelja i djece...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

Napadaje protiv Svetog Oca...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

Zloporabe sakramenata i pogrde Euharistije...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

Napokon, dobrima, koji se kolebaju i grešnicima, koji se opiru milosti...

Oprosti, o božansko Srce Isusovo!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

II.

Tako je ljupko Srce Isusovo i tako je slatko govoriti mu ovdje u Svetoj Uri, stojeći do njegovih okrvavljenih nogu! Tek smo svršili molitvu za milosrđe grešnicima, i eto već, dobrostivo odjekuje njegov glas kao glazba mira, kao oproštenje žuđenog neba... Dobri razbojnik progovorio je u ime svih grešnika... I mi, koji smo već možda blizu smrti, slušamo kako nam ljubljeni Otkupitelj s neba odgovara:

"Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" (Lk. 23, 43)... Kajanje ti je otvorilo nebo moga Srca!

Kršćanske duše, očekujte čas, kad će se rasplinuti san ovog života i vi s pokornicima i s anđelima pjevat ćete milosrđe svog Boga...

Grešne duše, što stenjete i trpite, sklonite se u ove moje rane, što su mi ih vaši grijesi zadali... ne bojte se... nikad nije kasno moliti moju ljubav i uteći se mojoj beskonačnoj nježnosti! Govorite mi i o svojoj braći, koja se bore i umiru... govorite... Hoću da budem žrtva za sve: vaš sam Brat, vaš sam Isus!

(Polako uz stanke)

Srce Isusovo, preblago s nesretnim grešnicima, evo grešnika, koji ti govori.

Srce Isusovo, preljubezno prema siromašnima, evo prosjaka, koji se u te uzda.

Srce Isusovo, zdravlje bolesnih, evo bolesnika, koji te zazivlje.

Srce Isusovo, pute zalutalih, evo rasipnog sina, koji te traži.

Srce Isusovo, utjeho onima, koji plaču, evo nesretnika, koji ti se obraća.


- 88 -

Srce Isusovo, prevjerni prijatelju čovjeka, evo nezahvalnog prijatelja, koji plače.

Srce Isusovo, mire i utočište u životnoj nesigurnosti, evo ugrožene duše, koja te zove u pomoć.

Srce Isusovo, neugasiva peći ljubavi, evo duše, koja se želi rasplamsati na žaru tvoje ljubavi.

Srce Isusovo, nado umirućih, sjeti se onih, koji se ovog časa bore sa smrću.

Kao raskajanom razbojniku i njima obećaj, Isuse, da će zauvijek ostati u tom divnom raju, ako izdahnu na tvom božanskom Srcu... Smiluj se umirućima... pošalji im getsemanskog Anđela i prinesi kalež tvoga samilosnog Srca njihovim usnama, koje više ne mogu govoriti, koje te više ne mogu zazivati... O Isuse, budi pomoć onim umirućima, koji su najzapušteniji...

MOLIMO ZA UMIRUĆE!

Stanka

III.

Naslonjena na Križ, upirući pogled u svog božanskog Sina, stoji Marija... To je ona ista Majka, koja je uz pjev golubice, okružena anđelima, njihala ovog istog Isusa, koji je onda tako malen spavao na njenim koljenima. Kako su brzo prošli betlehemski dani! Kao u zanosu proletjelo je onih trideset godina u nezaboravnom Nazaretu... Čini joj se, kao da je to jučer bilo, kad je ova žrtva ljubavi, dijete Isus, molio od nje komadić kruha i njen majčinski zagrljaj...

Njegove kose, što su još jučer odisale mirisima njenih cjelova, natopljene su danas krvlju Sina Božjega... Ali on je uvijek njen Isus. On je traži pogledom ljubavi, koja je jača od smrti. Prije nego ga smrt pokosi, on hoće da svojoj djevičanskoj Majci progovori o najvišoj misiji... Kleknimo, i s ljubavlju primimo blagoslovljenu ostavštinu Isusa Raspetoga: "Ženo! Evo ti sina!" (Iv. 19, 26). U Ivanovoj osobi povjeravam ti sve ljude, darujem ti ih; oni su otkupljeni tvojim suzama; spašeni su cijenom Krvi, koju si mi ti dala... A tebi, Ivane, apostole moj, i najdraži moj prijatelju velim: "Evo ti Majke!" (Iv. 19, 17). Ljubi je u moje ime; tješi je u mojoj odsutnosti, primi je u svoju kuću... Neka ona odsada bude Majka svih ljudi, utjeha svakoj žalosti.

Milosrdne duše, što okružujete Kalvariju ovog oltara, znate sada, da je Marija vaša Majka, kao što je i moja Majka. Od časa Otkupljenja mi smo braća."

S t a n k a

DUŠE.- Što da ti uzvratimo, o dobri Isuse, za sveti dar Majke tvoje! Dok te s ljubavlju u duši primamo i dajemo joj utočište pod istim bijednim krovom, koji ti nisi prezreo, prikazujemo ti za uzvrat preko njenih djevičanskih


- 89 -

ruku boli onih jadnih duša, koje ti toliko ljubiš. Uime žalosne Majke, tvoje i naše, molimo te, da ih pohodiš u njihovim bolima, da ih okrijepiš u njihovoj nesigurnosti, da ih prosvijetliš u njihovim sumnjama. Ah, radi nje, Djevice Mučenice, zaklinjemo te, da ublažiš suze tolikim majkama... Onima, što plaču nad vazda otvorenim grobom svoga djeteta... Osobito te molimo za one majke, koje trpe smrtnu tjeskobu radi duhovnog života i vječnog spasenja svoje djece... A budući da je bezgrešno Srce Marijino tvoj najmiliji oltar, dopusti da ti na njemu prinesemo svoju zahvalu kao svečanu naknadu za ljudsku nezahvalnost...

Preko ruku tvoje preslatke Majke i zajedno s njome mi ti govorimo:

(Polako uz stanke)

Zato, što si nas predusreo dragovoljnim i neprocjenjivim darom vjere...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi milosnog blaga i kreposti nade u nebo, gdje prestaju sve boli ovoga života...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi spasonosne lađe tvoje Crkve, koja se bori, ali i ostaje uvijek vjerna tebi...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi neshvatljivog Milosrđa, kojim opraštaš svaki grijeh u sakramentu sv. Krsta i Pokore...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi nježnosti, kojom obasipaš duše, što te u nevoljama i pod teretom križa smjerno blagoslivlju...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi svetog žara tvoje ljubavi, kojom obraćaš i na okorjelije grešnike..,

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi dobročinstva mira ili borbe, zdravlja ili bolesti, siromaštva ili bogatstva, kojim otkupljuješ tolike duše...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi izvrsnih darova, koje daješ tolikim nezahvalnima, a oni zaboravljaju na njih i zlorabe zdravlje, novac i talente, koje duguju samo tebi...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Radi nebeskog dara, po kojem si nam povjerio čast i zaštitu tvoje Majke i njenog bezgrešnog Srca...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!


- 90 -

Radi tvoje svete Euharistije i radi tvoje tamnice u tabernakulu, radi tvoga divnog društva, koje nam je obećano do konca vremena...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Napokon, Isuse, radi neizrecivog raja, koji si nam otkrio preko svoje službenice Marije Margarete, radi čudesnog i neshvatljivog dara tvoga presvetog Srca...

Beskrajna hvala tvome preljubeznom Srcu!

Stanka ili pjesma

IV.

Sačuvajmo mir i predanje na Križnom putu svog života... Daleko teže i strašnije bilo je Isusovo mučeništvo na Križu! Kako je bila strašna samoća raspetog Učitelja, koji je bio nepojmljivo napušten i od onih, koji su se gostili na sjajnoj gozbi njegove ljubavi, njegove božanske ljepote, njegovih čudesa! Gdje su svi oni sada?

Ali jedna misao još je bolnija njegovoj duši, zasićenoj pogrdama... To nam on sam kaže u vapaju beskrajne tjeskobe, koji se vinuo iz potištenog Srca božanstvenoga Umirućeg...

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mat. 27, 46). Dođoh k onima, kojima si me poslao, da ih otkupim... nisu me primili... nego na križ uzdigoše svog Spasitelja... Oče, neka bude volja tvoja...

Ali, ako su oni proboli moje ruke i moje noge, zašto si me ti ostavio? Ipak, ne moja, nego volja tvoja neka bude!...

U zamjenu za ovu zapuštenost spasi sve one, koje si mi povjerio... Da u mome ranjenom Srcu svi budu jedno sa mnom, kao što smo ti Oče i ja jedno u ljubavi!... (Iv. l7. 22-23).

Kako li je gorak ovaj kalež! Srce mi se kida u ovoj beskonačnoj zapuštenosti... Oh, Oče, zašto si me ostavio?...

S t a n k a

DUŠA.- Naslućujem, Dobri Pastiru, koja ti je bol izazvala taj krik neizrecive gorčine... to je vječna smrt grešnika, koji propada, jer je ostavio tebe... Jao, koliki žive u ponoru tame, bez vjere, bez ljubavi, bez nade!... Spomeni ih se, Isuse! Radi zapuštenosti, u kojoj te Otac ostavio, ne zapusti ih, blagoslovljeni Otkupitelju!...

Za njih, za one, koji pokvarenošću potkapaju ognjišta, za tolike nesretnike, koji proklinju tvoj Križ i tvoje oltare... molim te svim žarom duše svoje, molim te Isuse, da ih sebi privučeš, da im oprostiš... radi milosrđa i agonije tvoga božanskog Srca!

S t a n k a

MOLIMO ZA OBRAĆENJE GREŠNIKA!


- 91 -

Pjesma: Parce Domine - Oprosti Gospodine...

V.

Zašto se danas povećala mržnja protiv Isusa Krista, blagog i krotkog mučenika Kalvarije? Zašto taj gnjev i ogorčena upornost, da se njegovo Ime izbriše s lica zemlje? Plačite, vi, revne duše!... Jer njegovi neprijatelji zgrću svu žuč podlosti i nezahvalnosti, da je saspu na one usne, koje se ni poslije dvadesetstoljetnih pogrda nisu umorile ponavljajući u Hostiji riječ, u kojoj je sažeta sva njegova bolna duša. Uhvatimo s ganućem i ljubavi tu riječ: "Žedan sam! (Iv, 19, 28). Žedan sam vaše ljubavi, gorim od žeđi, da doživim s vama vaš naporni život; muči me neugasiva žeđ, da vam dadem mir i sreću, a onda vječno blaženstvo.

Žeđam za vašim dušama, žeđam za vašim suzama, koje ćete isplakati na mojim grudima..."

Pružite mi utjehu, dajte mi da pijem, a za uzvrat otvorit ću vam u svojim prsima vrelo života!... Ljubite me, žedan sam ljubavi!...

S t a n k a

DUŠE.- I mi, Isuse, umorni u pustinji, žeđamo za vodom, koju si nam obećao... žeđamo za tobom... Ta će se žeđ utažiti samo dolaskom tvoga kraljevstva uz pobjedu tvoga ljubeznog Srca... Ne, Gospodine, nije nam dosta tvoje milosrđe... mi hoćemo, da tvoji interesi budu naši, mi željno čeznemo za tvojim kraljevstvom!

Molimo te, dakle, Gospodine, da izvršiš obećanja, koja si dao svojoj pouzdanici sv. Mariji Margareti, za dobro duša, koje ti se klanjaju u neizrecivoj ljepoti, neiskazanoj nježnosti i neshvatljivoj ljubavi tvoga presvetog Srca.

Radi toga mi te jecajući prosimo zajedno s tvojom svetom Crkvom, molimo te s tvojom djevjčanskom Majkom, zaklinjući te, da radi neoskvrnute časti svoga Imena utvrdiš i ubrzaš kraljevstvo tvog Srca!

S t a n k a

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju


- 92 -

samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavži nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a


- 93 -

VI.

"Mir moj bio s vama, duše, mile Srcu mome, jer sam bio žedan i dali ste mi piti. Jest, sada, kad sam vašoj revnosti povjerio čast moga Imena, sada mogu uskliknuti: "Svršeno je!" (Iv. 19, 30). Nedostaje li još nešto mome otkupiteljskom djelu, upotpuni ti, Oče, neiscrpivim milosrđem moga Srca.

Predajem ti, Oče, one, koje si mi povjerio; ako se netko izgubio nije tome kriv nedostatak milosrđa...

Molim te radi mog Križa i moje nježnosti, da u mojoj Crkvi umnožiš broj odabranih i svetih...

Izvrši, Oče, djelo svoga raspetog Jedinorođenca i proslavi me na zemlji, koja je pila moju Krv... Predajem ti dušu svoju i sve otkupljene duše, ali im ostavi moje Srce, baštinu palih, siromašnih i svih onih koje izgara želja, da porastu u intimnosti sa mnom po ljubavi...

S t a n k a

DUŠE.- Rekao si, Isuse, da nam tvoje Srce pripada: izvrši dakle, svoje djelo i posveti sve, koji hoće da te slijede do žrtve; umnoži našu vjeru, oživi našu nadu, ispuni mjeru ljubavi, koju ti dugujemo.

Dovrši, Isuse, svoje djelo pobjedom svoje Crkve: dahom svojim rasprši čete licemjera, oholica, nečistih, i svih, koji je napadaju. Govori, o Bože svijetla, i uzmaknut će sinovi tame i zla. Govori, o Bože ljubavi, i bit će uzveličano tvoje Ime... A kad se izvrši tvoje djelo, odjeknut će s jednog kraja zemlje do drugoga zanosan poklik slatkoj i neodoljivoj ljubavi tvoga svemoćnog Srca.

Gospodine, okruni svoje djelo i olakšaj strašne muke dušama u Čistilištu... Smiluj se, Isuse! Skrati nevolje dušama, koje trpe prvednu kaznu... osobito onima, što u plamenu očekuju rosu mojih molitava: mojim rođacima, dobročiniteljima i prijateljima, kojima dugujem utjehu i pomoć. Spomeni se mojih milih pokojnika, o predobrostivi Isuse... Uzeo si mi ih... budi stoga blagoslovljen! Ne zaboravi njihove duše i daj im vječni pokoj!...

MOLITE ZA POBJEDU SRCA ISUSOVA U NJEGOVOJ VOJUJUĆOJ CRKVI I U ČISTILIŠTU!

S t a n k a

VII.

Sveta je Ura prvog Velikog petka. Tama je zastrla prirodu... Prestale su pjesme nebeskog Jeruzalema: čitavo je nebo sišlo i klečeći pred Isusom - Žrtvom čeka, da uhvati zadnji kucaj Srca Boga-Čovjeka...

Pobožne duše, i mu smo ovdje na svetom vrhuncu Kalvarije!... Sveta je Ura: uzvisinama odzvanja glas, koji kliče: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" (Lk. 23, 46)... I raspeti Krist, prignuvši glavu, umire od ljubavi... Njegovo ga je Srce dovelo do smrti... Neka živi njegovo prelju-


- 94 -

bljeno Srce, koje nas je dovelo na život...!

S t a n k a

DUŠA.- O Isuse, sva moja ljubavi, preko ruku žalosne Marije prikazujem ti sve svoje biće i sav svoj život. Nisam više svoj, Gospodine, tvoj sam potpuno. Dajem se tebi, zaboravljam na se, sav se posvećujem pobjedi tvoga božanskog Srca. Primi me, Isuse, i poslušaj sada moju zadnju molitvu...

(Polako uz stanke)

Kada te budu anđeli Svetišta blagoslivljali u presvetom Sakramentu, a ja budem umirao... sjeti se bijednog sluge svoga božanskog Srca.

Kad te budu pravedne duše na zemlji hvalile, kad budu prolivale suze ljubavi, a ja budem u agoniji... moje će biti, njihove hvale i njihove suze... Sjeti se rasipnog sina, svladanog od tvojeg božanskog Srca!

Kada te budu tvoji svećenici, djevice u hramu i tvoji apostoli proglasili Vladarom, kad budu propovijedali o tebi dušama i narodima, a ja budem u agoniji, moj će biti njihov žar i njihova revnost... Sjeti se apostola tvoga božanskog Srca!

Kada tvoja Crkva moli i jeca pred tabernakulom, da zajedno s tobom otkupi svijet, a ja budem na samrti, moja će biti njena žrtva i njene molitve... Sjeti se prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada budu tvoje omiljene duše u Svetoj Uri svojim trpljenjem i zadovoljštinom nastojale, da zaboraviš zapuštenost, svetogrđa i izdaju, a ja budem umirao, moji će također biti njihovi razgovori s tobom i njihove žrtve... Sjeti se tvoga siromašnog oltara i ove žrtve tvoga božanskog Srca!

Kada ti se tvoja božanska Majka bude klanjala u presvetoj Euharistiji i naknađivala za bezbrojne grijehe, a ja budem u agoniji, njezino će klanjanje biti i moje... Sjeti se djeteta tvoga božanskog Srca!

Da, sjeti se ovoga bijednog stvora, kojega si toliko ljubio... sjeti se, kako si tražio, da on iz ljubavi prema tebi na sebe zaboravi... Ali ne, Gospodine! Zaboravi me, ako hoćeš, ali me ostavi uvijek zaboravljena u lijepoj rani tvoga preslatkog Srca!

S t a n k a

Što imam Gospodine Isuse, a da mi ti nisi dao?...

Liši me svega, svih svojih darova, ali me uroni u plamenove tvoga preljubljenog Srca!.,.

Što znadem, a da me ti nisi poučio?...

Neka zaboravim znanost zemlje i života, ali daj mi, da bolje upoznam tebe, o ljubezno Srce!

Što vrijedim, ako ne ostanem uza te?...


- 95 -

Što zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?...

Sjedini me, dakle, sa sobom vezom, jačom od smrti...

Odričem se svih milina tvoje ljubavi u zamjenu za ovaj drugi raj, za raj tvoga prenježnog Srca!...

Pokopaj u njemu grijehe, koje sam protiv tebe počinio...

Kazni i osveti se za njih i smrtno rani strelicom tvoje žarke ljubavi onoga, koji te toliko uvrijedio!...

Ako sam se tebe odrekao, daj da te priznam u Euharistiji, u kojoj živiš...

Ako sam te uvrijedio, daj da ti služim vječnim robovanjem tvojoj vječnoj ljubavi...

Jer život, koji se ne troši u ljubavi i radu za tvoje zaboravljeno i divno Srce, više je smrt, nego život...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu Presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih, za našu domovinu.

Čin posvete presvetom Srcu Isusovu

Leon XIII

+ + +


- 96 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
r u j n u
i na Veliki Četvrtak

Spustila se večer Velikog četvrtka. Užas strašne agonije s prvim je sjenama preplavio izmučeno Srce Isusovo. Isus iz Nazarete bio je Sin Čovječji. Imao je Majku, jedinstveno nježnu, božanski lijepu. Njena ljubav, njen pogled značili su za Isusa više nego pjevanje anđela, više nego mirisava zora nebeska... Ona je bila od Oca blagoslovljena. A on je mora ostaviti radi ljudi... Veliki je četvrtak, dan Učiteljeva konačnog rastanka. Došao je njegov čas; prostrt ničice na zemlju, klečeći pred Djevicom Marijom, Sin Božji traži od nje pristanak, da umre za otkupljenje svojih vlastitih krvnika...

Naslonivši glavu na njene majčinske grudi, Isus joj ganut povjerava ovčice svog stada. Marija ga privija u svoj naručaj. Sjeća se Betlehema, dok njen pogled, božanski osvijetljen, unaprijed počiva na Kalvariji...

I ona plače, oblijevajući suzama Spasiteljevu glavu. Plače i prikazuje vječnom Ocu ovu žrtvu, neokaljano janje, svoga Sina... plače; blagoslivlje svijet, čije je otkupljenje počelo u sretnoj nazaretskoj kućici, a dovršit će se sutra na drvetu groze, krvi i sramote!

U zanosu ljubavi Majka grli Sina; prije nego će mu trnje oskvrnuti čelo, ljubi ga uime neba, čiji je Bog... ljubi ga u ime zemlje čiji je Kralj... I ovaj put izgovara bolni i svemoćni Fiat!...

Već je noć. Isus je svoju žalosnu Majku povjerio svojim prijateljima iz Betanije i anđelima te se udaljio, dok mu duša roni u agoniju težu od smrti!...

S t a n k a

DUŠE.- Otajstveni Spasitelju, kako je dobro, što se u ovoj Uri, ovoga znamenitog dana sjećamo tvoje prve najdublje tjeskobe, skupa s bolima i žrtvama tvoje Majke, koje je podnijela za grešni ljudski rod!... Gospodine, ne samo kao Bog, nego i kao Bog-Čovjek i Marijin Sin, ti proničeš i shvaćaš samrtničku okrutnost zemaljskih rastanaka... bol radi odsutnosti, odlaska i smrti... Upravo, jer si Isus, to jest, jer si istodobno čovjek i Bog, mi osjećamo s tobom ovu bol tvoga tako ljubeznog i nježnog Srca, dok se rastaješ od tvoje Majke, žalosnije nego će ikada biti ikoja maj-


- 97 -

ka... Gledaj u njoj, Isuse, tolike majke, tolike žene, tolike duše, koje danas pred tvojim tabernakulom plaču radi odsutnosti svojih najmilijih bića... Kolike će od njih kasnije doći same, da ničice padnu pred okrvavljenim Križem! Da, doći će same, jer je brat, muž, sin daleko od ognjišta ili od hrama radi kakve nesreće, a možda i radi pomanjkanja vjere...

Daleko su, ali nipošto nisu protjerani od svetišta tvoga presvetog Srca, koje je uskrsnuće palih... U njemu će one plakati s tobom u ovom Getsemaniju. Plakat će u tjeskobi odsutnosti tolike rastužene majke, toliki kršćanski očevi, tolika neutješna braća, moleći od tvog Srca mir, koji može doći samo pobjedom tvoje ljubavi u njihovim ognjištima... mir radi povratka njihovih rasipnih sinova... mir u predanju, kad ih pohodi okrutna smrt!...

Ništa zato, Učitelju, što trpimo mi, koji smo ovdje uza te, samo da se naši brzo vrate među tvoje... da ti se klanjaju, da te svi ljube kao u onaj vedri dan prve sv. Prišesti! Sjeti se, blagi Nazarenče, Marijine žalosti u času rastanka na Veliki četvrtak... Ne zaboravi zadnji zagrljaj svoje Majke, a uime njene boli bdij u svojoj Euharistiji osobitom nježnošću nad žalosnim majkama i nad svima, koji su daleko od ognjišta!...

S t a n k a

MOLITE OD PRESVETOG SRCA ISUSOVA I MARIJINA DA RADI NJIHOVE UZAJAMNE ŽALOSTI VELIKOG ČETVRTKA IZLIJEČE TOLIKU MORALNU BIJEDU NAŠIH OGNJIŠTA. NA OVAJ PRVI DAN, KAD NAM JE NJEGOVO SRCE DALO PRESVETU EUHARISTIJU, ON NAM NE ĆE USKRATITI TU MILOST!

Bolna srca, glava mu još orošena suzama njegove božanske Majke, Isus se penje na sionski brežuljak i dolazi sa svojima u dvoranu, gdje će proslaviti Posljednju Večeru. Ranjen je ljubavlju, suze mu naviru, hoće da zamrače one prelijepe oči, ali božanski Učitelj suspreže val plača u svom Srcu, koje već umire. Budući da nas je uvijek ljubio neizmjernom ljubavlju, on nas je i u ovaj uzvišeni čas ljubio bez kraja... Božanski zanesen u svojoj ljubavi, postao je naš Kruh, učinio se Euharistijom i goloruk, bespomoćan, poništen predao nam se u Hostiji do konca svijeta!

Svladala te ljubav, Isuse: neka živi tvoje Srce u presvetom Sakramentu!

S t a n k a

Sjetivši se božanske Euharistije, tog divnog dara Srca Isusova, uskliknuli smo: "Neka živi tvoje euharistijsko Srce!" Ali jao, svijet ne kliče ovako, jer je baštinio tvrdoću bogoubilačkog naroda i podlost izdajničkog učenika. Tu je otajstveni Bog, a tolike ga tisuće njegovih otkupljenika zaboravljaju... Pretvorio je tabernakul u svoju tamnicu, pronašao je za nas nebo Euharistije, a njegov puk uzvratio mu je sa zaboravom... Njegov puk stvorio je prazninu


- 98 -

i šutnju oko svetog kovčega... Gledajte kako je posvuda zapušten u sjeni svoga bijednog boravišta... On sam, Bog, blaženstvo neba!...

On zove, a glas mu se gubi u pustinji... On traži, a molitva mu odjekuje u šutnji... tuži se, a jecaji su mu često ugušeni bukom nezahvalnih i nemarnih sinova, koji su zaboravili božanskog roba na oltaru...

Posvećujući prvi kruh u noći Velikog četvrtka, Bog-Čovjek predvidio je ove uvrede i okusio ih je u svoj njihovoj neizrecivoj gorčini... Da, on je sve ovo znao... i Srce njegovo nije se uskolebalo... jer je čekao vas, vjerne duše, jer je vidio, da dolazite s molitvom utjehe i pobjede pred njegov oltar... Molimo jednoglasno, a ta molitva neka bude u isto vrijeme zadovoljština za ovu pogrdnu zaborav i odlučni zahtjev za milosnom pobjedom Srca euharistiskog Isusa...

DUŠE.- Dubokim žarom, kojim se pričestio Ivan iz tvojih blagoslovljenih ruku, i žarkom vjerom Petra molimo te, euharistijski Isuse, da u dušama probudiš neodoljive želje i božanski glad za pričešću. Zaklinjemo te, da nas slušaš:

Radi prve pričesti, podijeljene tvojim apostolima kod otajstvene Večere Velikog četvrtka...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi izjava ljubavi i vjernosti tvojih učenika, kad si im predao blago svoga presvetog Srca...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi čudesne vlasti, koju si dao apostolima, kad si ustanovio svećeništvo, da vječno nastavlja euharistijske tajne...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neprestanog obnavljanja žrtve Cenakula i Križa u božanskoj žrtvi sv. Mise...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neiscrpive darežljivosti tvoga Srca, po kojoj u oltarskom Sakramentu daješ snagu svojoj Crkvi...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neprekidnih čudesa svetosti, proizvedenih čestom i svagdanjom hranom euharistijske mane...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi tvog vjernog i stalnog boravka u tabernakulu kroz dvadeset stoljeća unatoč zaboravi, preziru i svetogrđu...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi mudrosti, kojom tvoja Crkva tako brižno poziva na često i svagdanje primanje božanskog Sakramenta...


- 99 -

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi otkupiteljske nježnosti, kojom je Crkva u zalutalom svijetu otvorila dječici sklonište tvoga svetog tabernakula i tvoga Srca...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

OVE VEČERI MOLITE POSEBNIM ŽAROM, DA SRCE ISUSOVO POBIJEDI U SVAGDANJOJ PRIČESTI.

Onaj, koji je Gospodar neba i vladar zemlje, postao je božanskim robom ljudi... Poništio se onaj, koji nam je dao život... Onaj, koji je raskinuo naše lance, sam se njima sputao i od večeri Cenakula postao je u svojoj neshvatljivoj ljubavi naš sužanj. Vezan nevidljivim lancima ljubavi silazi sa Siona, ulazi u Getsemanski maslinjak i padnuvši na koljena, moli: počinje smrtna borba... Tog časa provali oluja svih boli nad njegovim slomljenim Srcem i on usred ove tjeskobe i muke moli uzdišući: "Oče, ljubim ih... rani mene, ali spasi ljude... oprosti im!"

Njegova tjeskoba raste... Pred njegovim očima prolaze krvnici, hulitelji, psovači, oni koji niječu i pobijaju njegovo Evanđelje i njegovu ljubav, a on ponavlja: "Ljubim ih, Oče, oprosti im!"

Prolaze otpadnici, nesretni apostate, koji gaze oltar, pred kojim su se klanjali... prolazi beskonačno mnoštvo kukavica, koji ga se boje priznati; mnoštvo onih, koji se stide njega, svoga Kralja i Spasitelja i on žalostan kliče: "Oče, ljubim ih, oprosti im!"

Prolazi nebrojno mnoštvo onih, koji oskvrnjuju dušu u blatu niskih strasti i uživanja, a božanski Umirući ponavlja: "Ljubim ih, Oče, oprosti im!"

Prolaze mlaki i nevjerni svećenici, nemarni roditelji, koji su krivi zbog propasti vlastite djece... Prolaze obitelji sa svojim opačinama; društva sa svim svojim orgijama... Prolaze oni, koji pogrđuju Papu, njegova Namjesnika... A on jecajući, gušeći se u ovom bezdanom jezeru tame, užasa i smrtne borbe, muca: "Da, ljubim ih, Oče... oprosti im!"

Kao vihor svetogrdnih strelica pogađaju mu napokon lice i probadaju Srce svi prokletnici, bezbrojne legije odbačenih... Obilježeni njegovom Krvlju, otkupljeni njegovom smrti, oni hoće na svaki način, da bez njega umru, da ga onda vječno proklinju...

Iz Srca Isusova provaljuje tada jecaj beskonačne boli i ono žestoko kucanje Srca kida mu žile...

Isus blijedi, a časak zatim njegovo mrtvački pomodrilo lice, njegove rasute kose, čitavo njegovo dršćuće tijelo namočeno je krvlju. I padnuvši licem na zemlju, on vapi: "Oče, došao sam izvršiti tvoju volju... ali ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj Kalež!"

Još je bio prostrt na zemlji, kad odjeknuše naša imena u njegovu umirućem Srcu. Vidio nas je, jest, vidio je nas


- 100 -

koji se nalazimo ovdje u ovoj Svetoj Uri utjehe... Vidio je i nas, kako se s anđelom približujemo, da ga okrijepimo... Osjetio je, da mu umornome, pružamo počinak na našim rukama, da ga tješimo žrtvama, nježnošću i ljubavlju naše duše. Odtada nas on slijedi i kroz suze i rešetke svog zatvora, gleda nas kao prijatelje, kao pouzdanike svog ucviljenog Srca... A to Srce kuca i ovdje u otajstvenom grobu oltara...

Umuknimo, kucaji njegova Srca neka nam govore o njegovoj tajanstvenoj muci, o dozivu njegove ljubavi, o njegovoj čežnji za pobjedom!

S t a n k a

POSVETITE SE U OVOJ SVETOJ URI NJEGOVU PRESVETOM SRCU; PRISEGNITE MU VJEČNU LJUBAV U NJEGOVOJ BOŽANSKOJ EUHARISTIJI.

...Duboka je noć. "Pođimo,"reče Isus, probudivši apostole "pođimo, približio se moj izdajnik" (Mat. 26, 4,6). Još časak, i njegovo Srce, grozno izmučeno, potreslo se, kad je vidio Judu, svoga izdajicu... Kako ga je ljubio!... Odabrao ga je među tisućama, učinio ga svojim apostolom i svećenikom... a Juda je za šaku bijednog novca izdao Spasitelja...

...Skrajnjom podlosti pruža Isusu ruke... i približi se Učitelju te utisne cjelov u ono lice, koje je ljubila njegova bezgrešna Majka...

Duboko potresen, Isus mu blago reče: "Prijatelju, zar me cjelovom izdaješ?..."(Mat. 26,50),(Luk. 22,48).

Ni kroz sva stoljeća nije se izgubila ova riječ sramotnog prijekora!... Izdajice još žive uhađajući svog Učitelja; još ima onih, koji žive od njegove Krvi, koji i dalje bacaju kocku za njegovu haljinu i trguju njegovim Evanđeljem... A Gospodin Isus, jer je blag, jer je vječan, šuti u ovom Tabernakulu, ovom svetohraništu, koje svjedoči o tolikim obećanjima, što su zadana Isusu, a koja trajno optužuju njihovu izdaju...

Toliki ga cjelivaju i izdaju, odriču se svog Učitelja radi lažne opsjene nekog uglednog društvenog položaja ili radi šake niskog novca...

Podmuklo i izdajnički cjelivaju ga nesretnici, koji kažu, da su se razočarali u njegovoj spasonosnoj nauci... a zapravo ne mogu podnijeti svetost njegova pogleda i njegova Zakona...

DUŠE.- Isuse, kažu, da su se razočarali u tebi, a ti si jedina istina, jedini put i život, koji nikad ne propada! (Iv. 14, 6).

U ovoj Svetoj Uri zakopaj u zaborav krvavu pogrdu tolikih, koji su sjeli za tvoju gozbu, koji su primali tvoje povjerenje, koji su bili tvoji prijatelji, a onda su te zapostavili zemaljskom talogu...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!


- 101 -

Radi neizmjerne boli, koju je tvome Srcu nanijela izdaja Jude apostola, kad te on podmuklim poljupcem predao tvojim neprijateljima...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi velike boli nad naglim bijegom jedanaestorice učenika, koji su prisegli, da će umrijeti s tobom...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi duboke gorčine nad trostrukom Petrovom zatajom i radi poniznih suza, kojima je on okajavao svoju umišljenost i svoju žalosnu kukavštinu...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi tvoje ucviljenosti nad vlastitim narodom, koji je najprije veličao tvoje Ime, a onda je pljeskao tvojim krvnicima i tražio tvoju Krv...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi velike tuge nad nezahvalnošću onih, koje si ozdravio na svome putu, koji su gledali tvoja čudesa, a ipak su se bez oklijevanja pridružili ubilačkoj rulji...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi plača, što ti ga je izazvao vapaj onih majka, čiju si dječicu blagoslovio, i radi žalosti, koju ti je prouzročila pogrda sa strane ove iste djece...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi duboke rane koju ti zadade Judino očajanje i nepouzdanje u tvoje neizrecivo milosrđe...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi žalosti nad mnogim otpadima, što si ih predviđao u Getsemaniju, koji će te stoljećima pogrđivati, kidajući nešivenu odjeću tvoje Crkve...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi smrtne agonije, koju ti prouzročiše javni otpadi nekih službenika oltara, koje si unaprijed gledao i radi jecaja, što ti ih izmamiše ovi nesretni Jude, čije te kletve raniše kao ubodi koplja...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

PRUŽITE ČASNU ZADOVOLJŠTINU ISUSU RADI TOLIKIH IZDAJA, IZAZVANIH KUKAVIČLUKOM I NISKIM INTERESIMA.

S t a n k a   i l i   p j e s m a

"Koga tražite?" kaže Isus, svladavajući božanskim veličanstvom svoju neizmjernu bol... "Isusa Nazarećanina" jednoglasno odgovaraju oni, koji su došli, žedni njegove Krvi...

I eto, preblagi Učitelj dolazi prema njima, pruža ruke sagiba glavu i daje se sputati kao zločinac... I zarobljen on ljubi, još im jednom daruje svoje Srce!


- 102 -

A vi, revne duše, koga tražite u ovoj noći, u ovom Getsemaniju njegova Svetišta?

DUŠE. Dolazimo, da potražimo tebe, Isuse iz Nazareta... u ovom satu, kad vlada tama, pustoš i grijeh... Zato smo odabrali najteži čas tvoje zapuštenostl, o božanski smrtniče Oltara, da te nađemo sama i da u ovoj Svetoj Uri zauzmemo mjesto Ivana i anđela...

Da, ja sam tvoj gospodar, o Sužnju naših tabernakula, i u svojoj bijednoj duši tvoj sam gospodar, kao što sam toliko puta bio i tvoj krvnik...

Dopusti, dakle, da se približimo tvojoj dragovoljnoj tamnici; dopusti, da poljubimo tvoje lance i blagoslovimo sretne zidove tvoje tamnice; dozvoli, da plačemo od ljubavi, razmišljajući o uzvišenom i neshvatljivom zatvoru Sina živoga Boga...

Nije to grešnik, tko te je ovdje zarobio, nego je samo tvoje preljubezno i nježno Srce odgovorno za ovo ropstvo ljubavi. Dozvoli nam, da ti sada gorčinu tvog tamnovanja nadoknadimo usklicima našeg poniznog poklonstva. Približi se, Isuse, vratima tvoje tamnice i primi molitve svoje vjerne djece...

U svim tabernakulima ove zemlje i posvećenim Hostijama čitavog svijeta...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U potpuno zapuštenim ciborijima, po zabačenim mjestima, gdje kroz duge mjesece ostaješ zaboravljen u prašini oltara...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U bezbrojnim crkvama, gdje se s nepoštovanjem vrijeđa ponizno veličanstvo tvoga Sakramenta...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

Na podovima svetišta, u prašini cesta, u blatu neprohodnih staza, gdje svetogrdne ruke oskvrnjuju posvećenu Hostiju...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

Na usnama onoga, koji te kao Juda prima u srce, okaljano grijehom...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U sjajnoj raskoši, kojom te Crkva časti javnim pohvalama u ovom Sakramentu ljubavi...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U mirnom samostanskom zatišju, u srcu tvojih djevičanskih zaručnica, koje Janjetu pjevaju neokaljani himan nježnosti...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U jedinstvu sa svim tvojim prijateljima, koji u vječ-


- 103 -

nom klanjanju i u Svetoj Uri dolaze da te posjete i da ti dadu zadovoljštinu, o zarobljeni Bože...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U grudima umirućeg, koji te zazvao u pomoć srcem, što prestaje kucati, jer ga je već ranila smrt...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Nije bilo strašnije ni bolnije noći, nego što je bila noć prvog Velikog četvrtka.

Revne duše, ne trebate se mnogo naprezati, da sebi predočite taj prizor, koji se odigrao prije dvadeset stoljeća. Jer evo, Isus je ovdje još uvijek na optuženičkoj klupi, kriv samo zato, što beskonačno ljubi. Njegove su božanske oči odtada stalno natopljene suzama, koje izaziva mlakost njegovih... dobrih duša...

Tu je on neprestani predmet ruganja sa strane zemaljskih mudraca i oholica... Tu je on i dalje krvavo ruglo onima, koji ga se boje, u prividnoj pasivnosti u svojoj sakramentalnoj šutnji... A On šuti i čeka, da oprosti...

Ali iznad svega, grijeh oholosti i nadutosti pogrđuje preblagu poniznost njegova tabernakula... Luciferova pobuna, ljudska oholost, najgorči je talog njegova kaleža...

U ovaj dan, Isuse, imaš pravo tražiti, da te utješimo svojom poniznošću... Primi ovu utjehu, euharistijski Isuse, kao naknadu ljubavi za onu vječnu noć svetogrdnog oskvrnuća tvoje osobe, što si ga podnio na Veliki četvrtak.

(Polako uz stanke):

DUŠE.- Ljubimo te Isuse! Udijeli nam slavu, da budemo zapostavljeni svima iz ljubavi prema tvom ožalošćenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam slavu, da budemo poniženi iz ljubavi prema tvome ojađenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam milost, da budemo zaboravljeni radi slave tvoga milosrdnog Srca!

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nazasluženu čast, da budemo prezreni iz ljubavi prema tvom razboljenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nagradu, da budemo ismijani radi slave tvoga ranjenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam žuđenu sreću, da budemo pogrđeni radi slavlja tvoga božanskog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam neusporediv užitak, da budemo jednog dana progonjeni radi ljubavi tvog preljubljenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam kao krunu, da budemo oklevetani u apostolatu tvoga presvetog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam najvišu milost, da se tebi do kraja vjerni prinosimo za žrtvu kao žarka naknada tvome žrvovanom Srcu.

Da molimo te, udijeli nam, da s ljubavlju primimo


- 104 -

dio koji nam pripada od pogrda i agonije tvoga otajstvenog Srca...

Utješi se, preljubljeni Učitelju! Svaki od nas želi ti izreći riječ poniznosti i pouzdanja, izjavljujući, da si mu samo ti njegovo jedino dobro i sva njegova nada!...

K r a t k a   s t a n k a

Veliki četvrtak bio je tek osvit ovog dugog niza vjekova ljubavi i agonije, kroz koje je euharistijski Isus stoljećima sakriven u našim tabernakulima, rob i gost naših srdaca...

Veliki Četvrtak Cenakula i Getsemanija nastavit će se na proslavljenje Isusovo do kraja vremena. Ovaj Sakramenat ljubavi i vjere ostat će s nama, dok se i zadnja Hostija ne potroši u grudima zadnjeg umirućeg čovjeka...

Ipak, ovo sunce ljubavi, ovo Srce, sakriveno u Isusovim grudima i u ovoj Hostiji, nije uvijek bilo sakriveno našim očima...

U svojoj žarkoj ljubavi i u sjaju svoga milosrdnog svijetla, nije moglo izdržati, te nam je iz široke rane svojih grudi, progovorilo ovo presveto Srce i jednoga blagoslovljenog dana otkrilo se u svoj krasoti svoje ljubavi.

To je bio onaj Isus s Posljednje Večere; on božanski Nazarećanin, Učitelj Judeje, strastveni ljubitelj duša. Onaj isti divni osamljenik, isti pobjednički rob Getsemanija... On se javio zanesenom oku Marije Margarete i pokazavši joj svoje Srce, obavijeno plamenom, reče joj: "Evo Srca, koje je ljude toliko ljubilo... Nisam mogao dulje zadržati ljubav, kojom za njima izgaram: dolazim dakle, da tražim ljubav za ljubav: hoću da svoj život dadem za vaš život... Žalostan sam... zaboravljaju me... i pogrđuju... Tražim utjehu: želim svečanu naknadu ustanovom blagdana posvećenog mome Srcu: Tražim pobjednički kult za moje Srce, jer po njem hoću, da zavladam... Pridružite mi se s poklonstvom zadovoljštine, sjedinite se sa mnom, da Svetom Urom obratimo svijet. Dođite, pričestite se... Dođite! Želim da se klanjate u oltarskom Sakramentu... Dovedite mi duše... Uvedite me na obiteljska ognjišta... do srca, koje trpi, do postelje tvrdokornog grešnika... i vidjet ćete slavu i čudesa moje ljubavi.

Uzmite i primite u Euharistiji moje božansko Srce... Ono vam pripada: ljubite ga, ljubite ga i učinite, da ono zavlada..."

Tako je govorio Isus u Paray-le-Monialu.

Tako on nastavlja govoriti i nama o otvorenoj rani svojih prsiju. On čeka odgovor ove večeri... u ovoj Svetoj Uri, koja će se kao nebeska vizija završiti i stopiti s urama sretne vječnosti...

S t a n k a

DUŠE.- Getsemanski Anđele, ljubljeni Ivane, Marijo Margareto, sretni poklonici Cenakula, bezgrešna Djevice... približite se svi, bdijte i molite s nama, te položite


- 105 -

našu zadnju molitvu ne do nogu Isusa u Hostiji, nego u krvavu ranu njegovih prsiju.

Gospodine Isuse, ti si rekao, da si Kralj i da si zato došao na svijet (Iv. 18,37). Radi ovoga kraljevstva ustanovio si trajnu oltarsku žrtvu, radi njega si nam otkrio blago i kucaje svoga božanskog Srca... Nisi nam uzalud zajamčio, Isuse, da ćeš svojim Srcem zapaliti oganj svoje ljubavi u čitavom svijetu...

Izvrši, dakle, svoje obećanje, uspostavi kraljevstvo svoga ljubeznog Srca.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već


- 106 -

davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovljedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Naslonivši glavu na tvoje presveto Srce, dopusti nam Gospodine, da kažemo:

Blagoslivljemo te, Isuse, i ljubimo, za sve one, koji te mrze.

Blagoslivljemo te, Isuse, i ljubimo, za sve one, koji se odriču tebe u Sakramentu ljubavi.

Blagoslivljemo te, Isuse, za sve ravnodušne, koji te zaboravljaju.

Blagoslivljemo te, Isuse, za sve dobre, koji zlorabe tvoju milost.

Blagoslivljemo te, Isuse, srcem tvoje božanske Majke i ljubavlju svih tvojih odabranika.

Ako smo te kadgod zatajili, oprosti, o sakriveni Bože... kao naknadu dopusti nam, da te priznamo prisutna u Sakramentu ljubavi, u kojem živiš...

Ako smo te, po slaboći ili zlobi, uvrijedili, dopusti nam, da ti služimo kao vjerni robovi vječne ljubavi, jer je smrt svaki život, koji nije posvećen ljubavi tvoga ljubeznog, zaboravljenog, božanskog Srca u presvetoj Euharistiji!

Neka dođe k nama kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.


- 107 -

ZAVRŠNI ČIN POSVETE

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za milijune stvorova, koji ne znaju za tvoju stvarnu prisutnost u tabernakulu. Uime svih ovih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji vjeruju u ovu uzvišenu tajnu, ali žive ravnodušno i ne pričešćuju se nikad, prezirući manu tvojih oltara. Uime svih njih mi ti se klanjamo, o Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji vjeruju u Euharistiju, a oskvrnjuju je strahovitim svetogrđem. Uime svih njih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji te vrijeđaju, jer se radi grešne mlakosti povlače od pričesti i primaju te samo rijetko iz pretjeranog straha. Za sve njih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za tolike dobre i samilosne duše, za tolike svećenike, koji bi mogli biti sveti, samo da se velikodušno posvete pobožnosti presvete Euharistije, da se bez pridržaja predadu ovoj najvećoj ljubavi, ovom neusporedivom štovanju i naknađivanju. Uime svih njih klanjamo ti se, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Isuse, nastavi i dalje otkrivati nam divote tvog Srca iz ove Hostije! Približi se, Isuse, sakriveni i pobjednički Bože; napreduj osvajajući za tvoju gozbu dušu po dušu, obitelj za obitelji, dok sva zemlja oduševljeno ne usklikne: "Hvaljeno bilo božansko Srce, u svojoj spasonosnoj Euharistiji... Njemu, samo njemu, na oltarima, bila čast i slava u vijeke vjekova!

Adveniat regnum tuum! Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 108 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
l i s t o p a d u

(Polagano)

Ova je Ura trostruko sveta radi Isusove blizine našim jadnim dušama. Uvijek otvorena rana njegovih grudi govori mu o zemlji i potiče ga, da uz nebeske pjesme sluša prošnje i jecaje, koji se iz progonstva dižu...

On se sagiba ponoru našeg ništavila, jer žeđa za dušama... Približimo se i mi bezdanu njegova Srca, dok se u njemu ne izgubimo... Gospodine Isuse, daj da shvatimo neizreciv dar tvoga božanskog Srca!

K r a t k a   s t a n k a

MOLITE OD ISUSA SVIJETLO VJERE, DA GA UPOZNATE; ŽARKU LJUBAV, DA GA LJUBITE, TE DA POMOGNETE KAKO BI GA I DRUGI UZLJUBILI.

Getsemani, vrt Učiteljeve smrtne agonije, nije iščezao, nego se nastavlja u svakom zemaljskom tabernakulu... On je ovdje, u Hostiji. Umirući Isus osjeća u njoj tegobu krajnje muke i nesuzdržive ljubavi...

I u ovom tabernakulu on je žalostan do smrti... On želi - preslatkog li milosrđa - naći zadovoljštinu, želi počinuti na našem srcu, povjeriti nam blago svoje nježnosti, svoje slomljeno, božansko Srce...

Zemlja, na kojoj mu se ovog časa klanjamo, sveta je zemlja: tu doista boravi Isus, čarobni nazaretski Mladić... Isus, Učitelj iz Tiberijade... ovdje je Isus, Prijatelj iz Betanije... dva koraka od nas, ljubezni Osamljenik Getsemanija... divna žrtva Kalvarije... Oj noći, krasnija od zore! U njenoj sjeni neizreciva mira kao da se ovom oltaru približuje ljubljeni Ivan i Marija Margareta, da s nama podijele tajnu, koju su, počivajući na njegovu Srcu, primili od božanskog Zaručnika...

S t a n k a

SLATKO I USRDNO IZJAVITE ISUSU, DA GA LJUBITE SVOM DUŠOM I NAKNADNOM LJUBAVLJU.

Sami s Isusom!... Koje li naslade?... Sami s njime, da dijelimo njegovu samoću i njegovu agoniju! Ali slušajte, ondje napolju bjesni oluja mržnje protiv Krista... Još pred


- 109 -

vratima njegove tamnice stoljetna jeka ponavlja strahovitu kletvu nahuškanog mnoštva: "Uzmi ga, zaslužio je smrt! Raspni ga!" (Iv. 19, 15). "Kakvo nam je zlo učinio ovaj krvlju obliveni Bog?" (Mat. 27, 23). Pobožne duše, željne da ga utješite, gledajte ga u ovoj Svetoj Uri sagnuta pod teretom njegova Križa... On dolazi, ranjen u duši, prolazeći svojim križnim putem, kojemu kao da nema kraja... Dolazi, stalno noseći svoj križ. Toliko nas ljubi! Gledajte ga... Dolazi izmučen, ljepotu njegovih očiju kao da je prekrila ljepota suza...Dolazi prolijevajući svoju Krv, dok mu se Srce prelijeva milosrđem... Evo ga, napokon! Neizrecive li tajne! Kad bismo shvatili dar ovoga Isusova približavanja i neusporedivu milost njegove utješne prisutnosti u tabernakulu!... Tu je, samo korak od nas, da nas blagoslovi... već nas dotiče sjena njegove ruke...

K r a t k a   s t a n k a

A što traži? Malo olakšanja svojoj boli... Traži ljubav svojih prijatelja... Neka dođe i neka otpočine pod ovom Svetom Urom, u toploj, iskrenoj zadovoljštini naših duša...

Anđeli svetišta slušaju roneći u tužnu i otajstvenu harmoniju... Slušaju nikad ugaslu jeku božanske tužaljke, getsemanake žalbe... To je jecaj golgotskog Spasitelja, koji odzvanja u nekrvnoj žrtvi, što se obnavlja na oltaru...

Njegove usne nakvašene žučju svih nezahvalnosti, dozivaju nas svakog poimence sa dna tabernakula. Ljubavlju blagoslivlju sve nas, koji smo došli, da u ovoj svetoj Uri plačemo s njime, jer smo neutješni radi njegove prezrene ljubavi. Velika je i neizmjerna žalost, koja ga muči, ali još je veća bezgranična ljubav, koja ga stavlja na muke...

Kako je ljubezan naš Spasitelj! Želi nam povjeriti svoju tugu... čezne, da mu svojom ljubavi naknadimo gorčinu, što su mu je nanijeli oni, koji su bili obasuti njegovim darovima i nazivali se njegovim učenicima, a zatim su ga ostavili... Budimo vjerniji, nego što su bili Petar, Jakov i Ivan u vrtu agonije, te ga poslušajmo, jer nam želi govoriti o rani svoga preljubeznog Srca!

S t a n k a

ŽARKO I PONIZNO MOLITE MILOST, DA OSJETITE GLAS GOSPODINA, KOJI SE TUŽI I VAPI

(Polako)

UČITELJEV GLAS.- "Ljubljena dušo, odavna sam te ovdje čekao u Hostiji, da ti povjerim svoju ljubav od koje ginem... Blagoslivljem te, jer si se sažalila nad svojim utamničenim Bogom u njegovoj gorkoj samoći...

Žeđao sam za tobom... Na kraju sam te svladao...Reci mi to sama, jest, priznaj mi, da te moje Srce pobijedilo!...

Uvjeri me, da i ti mene ljubiš... da i ti žeđaš, da


- 110 -

te muči žeđ za tvojim Bogom!... Prah si i ništavilo... koliko si puta tražila nasladu i radost daleko od tvog Otkupitelja... A naprotiv, ja tvoj Bog, da te otkupim, ostavio sam anđele, napustio sam nebo i nakon trideset i tri godine života na zemlji izdahnuo na križu... Jednog dana razbila si lance, kojima sam te uza se vezao... trgnuvši se iz mojih ruku, odabrala si grijeh... Jao, kako si mogla ljubiti tu žalosnu slobodu? Pogledaj lance, koje sam za uzvrat sebi skovao na zemlji, da se približim tvome nezahvalnom srcu! I zadržavam se ovdje, jer sam postao sužanj tvoje ljubavi!... A kako si mi to naplatila?... Ipak ti opraštam. Ali za naknadu od danas budi moja, potpuno moja dovijeka.

Sinko moj ljubljeni, promatraj me, kako sam izdan, kako sam proklinjan, sam, prezren i uvijek zapušten... Kako me boli ova zaborav, osobito zaborav dobrih... Kako me žalosti kukavičluk i ravnodušnost onih, koji se zovu moji prijatelji!..

Evo Srca, koje je toliko ljubilo ljude, a oni mu tu ljubav tako slabo uzvraćaju!

Ima li boli, slične mojoj boli? Žalosna je duša moja do smrti! Približi se, položi usne na ranu mojih prsiju, u naknadu za ljubav reci mi, da me ljubiš svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom... Daj mi dušu tvoju i utjehu tvoju... žeđam za tvojom srećom!...

(Čitati vrlo sporo i uz prekide)

Toliko sam ti puta svojom milosti taknuo savjest, a ti si ostao nijem. Sjećaš li se?... Opraštam ti tvoj prezir i tvoju šutnju...

Čekao sam na vratima tvoje duše, tjednima, mjesecima, dugi niz godina; molio sam te, da mi otvoriš, a ti si me otjerao... Sjećaš li se?... Opraštam ti tu okrutnu nevjeru...

Svagdje odbijen, prosjačio sam utjehu i molio te, da me skloniš u svom srcu... Ti si mi to uskratio radi ljudskog obzira, radi nedovoljnog odricanja ili radi mlakosti... Sjećaš li se?... Opraštam ti ovu podlost...

Kad si svoju ljubav dijelio svima, molio sam te za mrvicu te ljubavi... Svi su stvorovi uvijek na vrijeme došli na red... svi... a ja, dušo draga, ja uvijek kasno dolazim. Zašto me ranjavaš? Kada i u čemu sam te ražalostio? Odgovori mi...

K r a t k a   s t a n k a

Tako sam želio tješiti bolesne i žalosne... Tražio sam utočišta u skloništima, gdje se gine od ljudske žalosti... Ušao sam gotovo bojažljivo, jer sam Bog, koji tješi svaku nevolju... I bio sam nemilo odbijen iz tolikih bolnica... sa uzglavlja staraca i sa dječjih kolijevki... Kakvo sam zlo nanio svojom utjehom... i svojom nježnosti?... Djeco moja malena, ljubite me u naknadu za toliku okrutnost!... Ljubite me jako, ja sam Isus!... Žeđao sam za netaknutom ljubavi, za ljubavlju cvjetnog djetinjstva... tražio sam


- 111 -

ljubav djece... Silazeći s Kalvarije ovolike zapuštenosti, sjećah se ljiljana i lahora mog nezaboravnog Nazareta, kad sam i ja bio dijete... Ali jao! odgurnuli su me i udaljili iz ovog polja ljiljana... O dušo, koja me tješiš, pogledaj, kako me proklinju, kako me se odriču oni, koji se nazivaju mudraci ovoga svijeta. Kakvo sam zlo nanio vašoj djeci?... Ljubite me mnogo, ljubite svog Isusa!...

Želio sam vas usrećiti, dati vam mir, što ga svijet ne može dati; molio sam vas, da me primite na svoje ognjište kao jednoga od svojih... Htio sam, da me zovete Ocem, ljubljenim Zaručnikom, nerazdvojivim Bratom... a vaše me ognjište protjeralo... Ja ipak ne odlazim... Tu sam, krotko čekam, da mi netko otvori svoja vrata, makar i kasno, jer vrata mog Srca nikad se ne zatvaraju: Ja sam Isus, mir i ljubav obitelji!

Ako baš hoćete, ostavite na mom čelu krvavu trnovu krunu, ali dajte - molim vas radi moje Majke - primite me kao gosta u svoje domove; dopustite, da kraljujem na vašem ognjištu! Ljubite me u obitelji, ja sam joj život, ljubite me mnogo, jer sam Isus!..."

D u g a   s t a n k a   i l i    p j e s m a

A sad progovori mi, sretna dušo. Govori dubokim pouzdanjem svome Bogu, koji je sama ljubav. Evo me ovdje, krotka i ponizna Srca: Ja sam onaj Isus iz Nazareta... Zar ti mogu nešto odbiti u ovoj Svetoj Uri, kad si došao da sa mnom podijeliš moju zapuštenost i moju agoniju? Tu sam, da ti dadem svoje Srce, koje te je toliko ljubilo... Ne mogu suzdržati žar svoje ljubavi prema tebi... Zovi me, bit ću tvoj... Govori mi, tvoj sam brat... Klanjaj mi se, tvoj sam Bog!... Utješi me ljubavlju duše svoje: Ja sam Isus...

S t a n k a

DOK TOLIKE DUŠE SPAVAJU, DOK TOLIKI NESRETNICI GRIJEŠE, ISUS NASTAVLJA SVOJU MISTIČNU AGONIJU TABERNAKULA: PRIBLIŽIMO SE, PROGOVORIMO SLATKOM USRDNOŠĆU NJEGOVU SRCU, KOJE NAS GLEDA.

(Uvijek polagano i uz prekide)

GLAS DUŠE.-
O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio...


- 112 -

Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

K r a t k a   s t a n k a

Kako je dobro i slatko nasloniti glavu na tvoje Srce, koje je nebo dušama! Ono i samo ono je mjesto moga vječnog počinka... to je tabernakul, otkud slušam tvoje riječi života, dozive tvoje ljubavi i žrtve! Prestani trpjeti, Isuse, i primi himan moje duše, željne da se s tobom sjedini u vječnom zagrljaju... Isuse, Brate, usliši moju molitvu!

(Polako)

Srce Isusovo, preblago grešnicima, evo grešnika, koji ti govori...

Srce Isusovo, pute zalutalih, rasipni sin te traži...

Srce Isusovo, meleme patnicima, zove te jedan nesretnik...

Srce Isusovo, prevjerni prijatelju čovjeka, evo nezahvalnog prijatelja, koji uza te plače...

Srce Isusovo, jakosti u neprekidnom životnom kolebanju, evo duše, koja u borbi zaziva tvoju pomoć...

Srce Isusovo, žarka peći ljubavi i svetosti, duša mi čezne, da se zasiti u tebi, u svetosti, u ljubavi...

Umiruće Srce Isusovo, nado umirućih, spomeni se onih, koji se ovog časa bore u grču smrti! Smiluj se umirućima, spasi ih po svome velikom milosrđu!... Pošalji im, Gospodine, getsemanskog Anđela, a njihovim usnama približi kalež svoga milosrdnog Srca. Isuse, budi Spasitelj onima, koji umiru u najvećoj zapuštenosti!...

S t a n k a

Tvoja nježna Majka i tvoj Križ svjedoci su ovih tvojih preljubeznih riječi: "Došao sam, da potražim bolesne i grešnike... izgubljene ovčice Izraela!" (Mat. 9, 12; 15, 24).

Preblažena Djevica Marija je s ljubavlju sakupila tvoje krvave suze na korist grešnika. Zato s njom, dobrom i milosrdnom, s njom, koja je utočište grešnika, molim od tebe za njih milosrđe, jer "ne znaju što čine" kada te vrijeđaju.

Ljudi te nemilosrdno osuđuju, ali ti, Isuse, koji poznaš ljudsku slabost i koji čitaš najveće dubine duše, smiluj im se, budi strpljiv s njima, oprosti im po svome ljubeznom Srcu. Uime tvoje Euharistije, molim te za jadne


- 113 -

grešnike; oprosti im, Isuse, i ovoga časa upiši njihova imena u knjigu života!...

Božanski Spasitelju duša, sav zbunjen bacam se ničice pred tobom i dok upirem pogled u tvoj osamljeni tabernakul, srce me boli videći, kako te toliki tvoji otkupljeni sinovi zapostavljaju!...

Ipak, jer mi tako dobrostivo dopuštaš, da u ovoj Svetoj Uri stopim svoje suze s onim, što ih je tvoje strpljivo Srce prolilo, molim te, Isuse, za one, koji ti se ne mole... blagoslivljem te za tolike, koji te proklinju, i svim žarom duše svoje hvalim te i klanjam ti se u svim svetohraništima na zemlji... Primi, Gospodine, pokajnički krik, što se uz iskrenu žalost izvija iz naših žalosnih duša. One te mole, da im se smiluješ!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Oprosti, o božansko Srce!

Klevete i oskvrnuća svetih blagdana...

Oprosti, o božansko Srce!

Razuzdanost i javne sablazni...

Oprosti, o božansko Srce!

Zavođenje djece i mladeži...

Oprosti, o božansko Srce!

Svijesni neposluh svetoj Crkvi...

Oprosti, o božansko Srce!

Obiteljske zločine, grijehe roditelja i djece...

Oprosti, o božansko Srce!

Napadanje protiv svetog Oca...

Oprosti, o božansko Srce!

Zloporabe sakramenta i pogrde Euharistije...

Oprosti, o božansko Srce!

Napokon, dobrima, koji se kolebaju i grešnicima,koji se opiru milosti...

Oprosti, o božansko Srce!

S t a n k a

Nije nam dosta tvoje milosrđe, Gospodine, tvoji su interesi ujedno i naši interesi: mi hoćemo tvoje kraljevstvo! Molimo te, o dobri Isuse, da na nama izvršiš obećanja, koja si dao svojoj pouzdanici Mariji Margareti na korist duša, koje ti se klanjaju u neizrecivoj ljepoti, neiskazanoj nježnosti, u neshvatljivoj ljubavi tvoga presvetog Srca!

Zato te molimo i s tvojom svetom Crkvom, vapijemo k tebi radi tvoje djevičanske Majke, zaklinjemo te radi neo-


- 114 -

kaljane časti tvoga Imena, da utvrdiš i pospješiš kraljevstvo tvoga preljubeznog Srca!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odustnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obasuta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime, molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!


- 115 -

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, pavlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraIjevstvo tvoga Srca.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

MOLITE ISUSA, DA IZVRŠI SVOJE OBEĆANJE, DA ZAVLADA U DUŠAMA I U DRUŠTVU.

S t a n k a   i l i   m o l i t v a

Dobri moj Isuse, u krugu moje obitelji ima vrlo dubokih i tajnih boli...

Kad bi ti zavladao među mojima, kad bi te oni ljubili, kako ti to zaslužuješ, ne bi u mojoj kući bilo tolike i tako gorke žalosti...

Dođi, o dođi, prijatelju iz Betanije, jer u mojoj obitelji boluje netko, koga ti ljubiš... Kad si ti ovdje, onda su i nevolje slatke, a kraj tebe trnje odiše mirom... Dođi, dakle, i ne kasni, prijatelju iz Betanije, približi se, jer je moje ognjište ranjeno odsutnošću ljubljenih bića: oca, majke, braće... Svi smo združeni rasli do nogu tvog Križa, ali kasnije po odredbi neba, sam nas je ovaj Križ odvojio od svetog domaćeg gnijezda...

Smiluj se našim dragima, koji su odsutni, koji se bore i rade daleko od obitelji... i tko zna, možda daleko od tvojih oltara... Budi nam blag i dođi brzo u našu kuću, dobri Isuse, dobri prijatelju iz Betanije!...

SJETITE SE DRAGIH ČLANOVA SVOJE OBITELJI, SJETITE SE RASIPNIH SINOVA, KOJI SU VAM NA SRCU.

K r a t k a   s t a n k a

Učitelju, brate, prijatelju moje duše, Isuse dragi, smiluj se i mojim dragim pokojnicima, onima, koji su za tobom poletjeli u vječnost. Mirno snivaju, jer su te ljubili, jer si ti neizmjeran u svojoj ljubavi... Svojim odlaskom, ostavili su nam sjenu i žalost u duši, trnje i grob na našem putu... Ali ja znam, da u tvome preljubeznom Srcu nema rastajanja... Ono je život i zato smrt nema u njemu nikakve vlasti... Stoga zazivam mir na njihove grobove!... A nama, koji smo ostali tugujući u ovoj suznoj dolini, udijeli predanje, koje uzdiže i odcjepljuje od zemlje. Udijeli nam ljubav prema trpljenju, jer to su jedine sile, koje nas nerazdvojivo sjedinjuju s tobom!...


- 116 -

(Sjetite se svojih nezaboravnih pokojnika, koje oplakujete)

S t a n k a

Gospodine Isuse, ne zatvori mojoj molitvi dragocjenu ranu tvojih prsiju. Želim te osobito moliti za one, koji trpe, Gospodine; za one, koji te traže očiju izmorenih od plača; za tolike, koje su nesreća, žalost, razočaranja, siromaštvo, bolesti i same njihove slaboće na smrt ranile... Preljubljeni Nazarenče, ti si sam gorko iskusio, kako su oštri ubodi trnja na putu... utješi dakle nevoljnike, smiluj se onima, koji trpe!...

(Molite od Isusa hrabrost, koja vas jača u nevoljama)

DUŠA.- O sebi ti ne govorim, jer sam se bez ikakovih ograničenja predao tvome božanskom Srcu. Ti, koji me toliko ljubiš, koji me jedini razumiješ, sigurno me ne ćeš zaboraviti!... Isuse, poslušaj moju zadnju molitvu, koja je još uvijek sjedinjena s agonijom tvoga otajstvenog Srca... Prikloni se i poslušaj me dobrostivo!...

(Polako uz stanke)

Kada te budu anđeli Svetišta blagoslivljali u presvetom Sakramentu, a ja budem umirao... sjeti se bijednog sluge svoga božanskog Srca.

Kada te budu pravedne duše na zemlji hvalile, kad budu prolivale suze ljubavi, a ja budem u agoniji... moje će biti, njihove hvale i njihove suze...Sjeti se rasipnog sina, svladanog od tvojeg božanskog Srca!

Kada te budu tvoji svećenici, djevice u hramu i tvoji apostoli proglasili Vladarom, kad budu propovijedali o tebi dušama i narodima, a ja buden u agoniji, moj će biti njihov žar i njihova revnost... Sjeti se apostola tvoga božanskog Srca!

Kada tvoja Crkva moli i jeca pred tabernakulom, da zajedno s tobom otkupi svijet, a ja budem na samrti, moja će biti njena žrtva i njene molitve... Sjeti se prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada budu tvoje omiljene duše u Svetoj Uri svojim trpljenjem i zadovoljštinom nastojale, da zaboraviš zapuštenost, svetogrđa i izdaju, a ja budem umirao, moji će također biti njihovi razgovori s tobom i njihove žrtve... Sjeti se tvoga siromašnog oltara i ove žrtve tvoga božanskog Srca!

Kada ti se tvoja božanska Majka bude klanjals u presvetoj Euharistiji i naknađivala za bezbrojne grijehe, a ja budem u agoniji, njezino će klanjanje biti i moje... Sjeti se djeteta tvoga božanskog Srca!

Da, sjeti se ovog bijednog stvora, kojega si toliko ljubio... sjeti se, kako si tražio, da on iz ljubavi prema tebi na sebe zaboravi... Ali ne, Gospodine! Zaboravi me, ako hoćeš, ali me ostavi uvijek zaboravljena u lijepoj


- 117 -

rani tvoga preslatkog Srca!

(Polako uz stanke)

Što imam Isuse, a da mi ti nisi dao? Liši me svega, svih svojih darova, ali me uroni u žarko ognjište svoga plamenog Srca!...

Što znam, a da me ti nisi naučio? Neka zaboravim svaku ljudsku i zemaljsku znanost... u zamjenu, daj da bolje upoznam tebe, o ljubezno Srce!...

Što vrijedim, što zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?

Združi me dakle sa sobom vezom, koja će biti vječna. Odričem se svih milina tvoje ljubavi, samo da mogu savršeno posjedovati ovaj drugi raj, tvoje božansko Srce!

Sahrani u njemu grijehe, koje sam protiv tebe učinio... kazni me, osveti se za sve, ranivši užarenom strelicom ljubavi onoga, koji te je toliko uvrijedio!...

Ako sam te vrijeđao, daj da te priznam u Euharistiji, u kojoj živiš...

Ako sam te vrijeđao, daj da ti služim u vječnom ropstvu vječne ljubavi, jer nije život, nego je smrt onaj život, koji se ne troši u ljubavi, koji ne širi ljubav prema tvome božanskom Srcu, toliko zaboravljenom u svojoj ljubavi!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih, za našu domovinu.

Zaključni čin posvete - Leon XIII.

+ + +


- 118 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
s t u d e n o m

Ecce Homo!... Ah, evo Čovjeka svih boli, Spasitelja Isusa, pod prilikama ove Hostije! Prignimo koljena, klanjajmo se njemu u blagom i pobjedničkom veličanstvu ove tajne. Sigurno, on nas traži...

Gledajte ga... Približava se onakav, kako ga je jednog dana vidjela njegova službenica Marija Margareta; dolazi bez sunčanog bljeska, bez krune, svezan lancima, prognan... Duša mu je puna tjeskobe, oči oblivene suzama... traži mjesto mira, gdje će moliti u svojoj agoniji... i došao je ovamo, da nam povjeri svoju beskonačnu ljubav i svoju beskonačnu žalost. Šutite, braćo, i u šutnji duše zaboravite na svijet; odcijepljeni časak od jadnih zemaljskih interesa, poslušajte Gospodina Isusa u ovoj Svetoj Uri... Promatrajte njegov bolni, okrvavljeni lik - Ecce Homo -, kako se u Paray-le-Monialu objavio svojoj prvoj revniteljici i pouzdanici, tražeći od svojih prijatelja ljubav, utjehu, zadovoljštinu...

Isuse dobri, na početku ove Svete Ure dopusti nam, da žarkom ljubavlju i nebeskom opojnošću duše poljubimo ranu tvojih prsiju, dopusti nam, da prodremo u najveću dubinu tvoga umirućeg božanskog Srca...

UPRAVITE ISUSU POSEBNE MOLBE, KOJE MU ŽELITE PRINIJETI U OVOJ SVETOJ URI.

UČITELJEV GLAS.- "Ljubljena djeco moja, hoćete li pružiti utočište ljubavi, vjerno sklonište svome Bogu, koga progoni strašni vihor grijeha? Vi svakako ne vidite moje izmučeno tijelo... ipak mene i dalje bičuju!... Ne vidite, kako mi je lice plačem obliveno... a ipak, trnje se bijesno zabada u moje čelo!... Nije vam pred očima tjeskoba moje smrtne borbe u Getsemaniju... a ipak njena neiskazana gorčina do ruba puni kalež moga zapuštenog Srca!... Grijesi ne dopuštaju, da se moje boli smire... Već dvadeset stoljeća progoni me ta bujica opačine, koja razjarena slijedi moje korake... i pohlepno traži, da proguta djelo mog otkupljenja... da upropasti duše!

Što sam mogao učiniti, za te, puče moj, a da nisam učinio? (Iz. 5,4). Žrtvovao sam tijelo svoje, dušu svoju, Srce svoje... žrtvovao sam se na Kalvariji i u Euharistiji. Sve sam izvršio! (Iv. 19,30)... A unatoč tome, grijeh kao pakleni zadah prodire u savjesti i u njima ubija ljubav i slavu Imena mojega! Otvorite mi odmah, prijatelji moji.


- 119 -

otvorite mi utočište svojih srdaca, zaštitite me od ove ledene i crne noći grijeha, koja obavija svijet...

Djeco moja, raskrilite mi u djetinjoj ljubavi svoje ruke. Grijeh današnjeg svijeta, a ne uspomena na Kalvariju, zadaje nemilosrdnu ranu mome neutješnom Srcu! Gledajte me u ovoj uri, kako plačem u tuzi: povjerit ću vam oluju svojih boli... Ovog istog časa zabada se tisuću strijela u krvavu ranu mojih prsiju... Oh! dajte mi u svojim dušama mjesto naknade i utočišta, dajte sklonište "ljubavi" i nježnosti svom Isusu, koga grijeh vječno progoni i pogrđuje!"

S t a n k a

DUŠE.- Isuse, Kralju oltara i Gospodaru duša, dođi i utvrdi znakove svoga vladanja u svim srcima... Ne ćeš biti među nama gost, nego vladar i Otac; ne putnik, nego slatki Otkupitelj, tisuću puta blagoslovljeni Gospodin... Dođi... pa ako te grijeh stalno vrijeđa, mi hoćemo da ti se još ustrajnije klanjamo poklonstvom svoje ponizne zadovoljštine.

Otvori svoju tamnicu, otajstveni Gospodine, a anđeli, koji bdiju kraj tvoga siromašnog tabernakula, neka se pridruže tvojim vjernim prijateljima i neka ti s nama govore:

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

Usprkos očajnim naporima pakla, koji želi zauvijek unesrećiti duše...

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

Usprkos ljudskoj slaboći, koja tolike dovodi na rub propasti...

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

Usprkos bijesu paklenog neprijatelja tvog nepokolebivog morala i tvojih nepromjenljivih dogma...

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

Usprkos nasrtajima bolesnog razuma i isprazne zemaljske mudrosti, što se dižu protiv tebe, da te obore s tvog oltara...

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

Usprkos sramotnoj razuzdanosti, koju bi mnogi htjeli proglasiti prirodnim zakonom savjesti...

Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!

ŽARKO MOLITE, DA DOĐE KRALJEVSTVO SRCA ISUSOVA!

UČITELJEV GLAS.- "Recite mi, predragi moji pouzdanici, zašto su sinovi tama često mudriji i revniji od vas, sinovi moje boli i svijetla? Gledajte moje neprijatelje: stalno nastoje, da me osame u svetištu, da sruše moje oltare... da me unište u ljudskim savjestima. A vi... i toliki


- 120 -

moji ostali... što ste vi učinili?... Niste li mogli sa mnom jednu uru probdjeti?... Radi slaboće, radi zemaljskih briga... radi svoga slabog karaktera... radi nedostatne ljubavi prema svome Bogu i Učitelju, vi ste počivali, dok sam ja bio u smrtnoj borbi!... Mirno ste spavali između svog umirućeg Spasitelja i neprijateljske ruke, koja je došla, da ga ugrabi!... Sigurno ne biste ovako ljubili svoje roditelje, svoju braću i najmilije prijatelje!... A samo za me nemate nježne ni odlučne ljubavi. Zašto?..

Obećali ste mi velikodušnost... Blagoslovio sam i prihvatio vašu dobru volju... a vi ste malo pomalo popustili u svojim odlukama... i zaboravili ste me... Oprostio sam tolika vaša skretanja, zaboravio sam vašu nemarnost... a vi, pripadnici moje kuće, vi i dalje živite u drijemežu mirne ravnodušnosti, koja me ljuto boli...

Obuzeo vas je san mrtvila... sebičnosti... ohladnila je vaša ljubav prema meni... Ustanite! dakle!... Otresite se mlakosti... Približio se neprijatelj, koji donosi pogrdu vašem Bogu, a vama lance i smrt... Došla je čudesna ura iskrenog obraćenja...

Dođite, pratite me, ako je potrebno i do Kalvarije, ovčice moje, ne napuštajte me, dok udaraju vašeg Pastira."

S t a n k a

DUŠA.- Što imam, o izbičevani Bože, a da mi ti nisi dao? Pomozi mi, Isuse, da bez kolebanja slijedim slatke zahtjeve tvoje milosti i tvoje ljubavi!...

Što vrijedim, ako ne stojim uza te?...

Što zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?

A budući, da priznajem svoje ništavilo, svoju nemoć, molim te, da ne ustegneš svoju ruku. Ne dopusti, da se makar za časak udaljim od tvog tabernakula...

Oprosti moja odstupanja od tebe... toliko je slaboća u mom srcu... oprosti i zaboravi...

Mnoga Krv, koju si prolio...

Teška smrt, koju si podnio...

Nije bila radi anđela koji te hvale...

Bila je radi mene i tolikih, koji su mlaki i nemarni prema tvojoj ljubavi, koji te ne slušaju, nego te vrijeđaju...

Zato, Gospodine, u ovoj Svetoj Uri, kad obnavljam odluku, da ću biti revan u tvojoj službi, dopusti, da ti bolne duše kažem:

Ako sam te zatajio, daj da te priznam...

Ako sam te pogrdio, daj da te hvalim...

Ako sam te uvrijedio, dopusti da ti služim...

Jer živjeti, a ne širiti tvoju slavu, na utjehu i uzveličanje tvoga božanskog Srca, smrt je, a ne život!

ISPOVJEDAJTE ISUSU SVOJU MLAKOST I MOLITE GA ZA USTRAJNU REVNOST U NJEGOVOJ SLUŽBI!

UČITELJEV GLAS.- "Koliko vas je, vjernih duša, koje sa mnom bdijete u ovoj Svetoj Uri?... Svakako velika je va-


- 121 -

ša ljubav... Ali jao, neizmjeran ocean zločina i orgija upravo ovoga časa gorčinom i neprolaznom tugom zasićuje moje Srce!... Bjesnilo grijeha... vrtlog ljudske razularenosti prolazi ovog časa pred mojim očima... Kakvih li prizora smrti... kakav li vihor sjetilnih strasti na pozornici? Svijet se smije i plješće prizorima, gdje se obnavlja moje bičevanje!... Nedozvoljene zabave moje djece nova su Kalvarija za njihova Oca i njihova Spasitelja!... Samo vi, prijatelji moji, možete naslutiti tjeskobu ovog trajnog umiranja na križu, što ga moji podigoše za me! Nižu se pred mojim očima velike metropole, ponosne kao Niniva, živahne kao Babilon, u kojima se moje Evanđelje smatra nesnosnim pretjerivanjem! Vi, tješitelji moji, proniknite moju žalost, izlijte melem na moju ranu!... Nadoknadite za ovu grešnu opojnost, žarkom molitvom prigušite viku, što se ove iste noći kao blatna bujica diže sa stotine gozba, svečanosti, kazališta i plesova, pogrđujući svetost mog Evanđelja i bjelinu moje Hostije, u kojoj se krijem!"...

DUŠE.- Da, Učitelju, neka siđe s neba oganj, koji će očistiti, koji će opraštanjem spasiti tisuće nesretnika, što žive bez ljubavi, prionuvši ludo uz materiju i porok...

Toliko ih je, koji troše novac i radost u svjetskim užicima i tako te vrijeđaju...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

Toliki se koriste javnim zločinima, kvareći moral i savjesti...

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

Toliki nastoje uzbuditi strasti na kazališnim pozornicama, gdje se pod izlikom umjetnosti sve dozvoljava...

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

Tolike slabe duše, koje su gluhe na glas savjesti, učestvuju u društvenoj pokvarenosti sablažnjivom i nečednom modom...

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

Sve one, koji ušutkavaju svoj kršćanski osjećaj i iskrivljuju svoju savjest, ne videći nikakvo zlo u tome, što zaboravljaju tvoje svete zapovijedi...

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

One, koji bi po svojoj zvaničnoj dužnosti morali, Gospodine, odvraćati od tebe najteže uvrede, a ne čine toga radi bojažljivosti ili kukavnog nagađanja sa svijetom...

Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!

ZADOVOLJIMO ZA JAVNE I DRUŠTVENE GRIJEHE, KOJIMA SE ISUS U ČITAVOM SVIJETU VRIJEĐA!

UČITELJEV GLAS.- "Puče moj, dragocjena baštino mog Srca, što ti učinih, u čemu te ražalostih? Odgovori meni!


- 122 -

Iz ove Hostije dan i noć promatram malo stado onih, koji su mi prisegli vječnu ljubav, kao žarište mojih osjećaja, kao tabor Izraela mojih nježnosti... Iz ovog Tabernakula gledam srca svojih prijatelja; onih, koje sam osobito ljubio. Odatle slijedim korake onih, koje sam preodredio za gozbu moje slave... Ah! Koliki mi od njih izazivlju suze, nekoć prolivene u mom zavičajnom Jeruzalemu.. koliko je nazahvalnih među onima, koji su bili najbliži mojoj duši... koliki daleko od mene razbacuju darove razuma, imetka, ugleda, kojima sam ih obasuo, da ih posvetim! Za njih sam ustanovio prijestolje među knezovima nebeskim, a eto mjesto, što sam za njih spremio, morat ću dati drugima, grešnicima, koji su se pokajali i u zadnjoj uri zazvali moje Ime.

Ponajviše zato, da zaboravim ovaj grijeh, najgorči od svih, da mi se zasladi kalež ljudske nezahvalnosti, zatražio sam od svoje službenice Marije Margarete divno društvo u Svetoj Uri. Suze, koje prolih nad raspršenim mojim stadom i bijegom moje djece, pretvaraju se ovdje u suze blagoslova i ljubavi... Ljubljeni moji, plačite ovdje pred oltarom, jer žeđam za utjehom, koju mi uskraćuju moji nezahvalni ukućani."

DUŠE.- Božanski Spasitelju Isuse, udostoj se milosrdnim okom pogledati sinove svoje. Združeni jedinstvenom misli vjere, nade i ljubavi mi dolazimo, da pred tvojim presvetim Srcem okajemo svoju nevjeru i nevjeru svoje grešne braće.

Dao Bog, da svojim svečanim obećanjem možemo ganuti ovo božansko Srce i od njega postići milosrđe za sebe, za nesretni i zločinački svijet, za sve one, koji nisu toliko sretni, da te poznaju i ljube!

Jest, od danas svi obećajemo:

Radi ljudske zaboravi i nezahvalnosti...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi tvoje zapuštenosti u svetom tabernakulu...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi zločina grešnika... i radi mržnje opakih...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi kletva protiv tebe izrečenih... i radi uvreda nanesenih tvome božanstvu...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi nepoštovanja tvoje božanske prisutnosti... i radi izdaje prema tebi...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi hladnoće tolikih tvojih sinova i kćeri... i radi zloporabe tvojih milosti...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi naše vlastite nevjere... i radi neshvatljive


- 123 -

tvrdoće naših srdaca...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi naše spore ljubavi... i radi naše mlakosti u tvojoj svetoj službi...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi gorke žalosti, prouzročene gubitkom duša... i radi dugog čekanja na vratima naših srdaca...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi gorkog prezira, kojim te odbijaju... i radi tužbe tvoje ljubavi...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

Radi ropstva i mučeništva tvoje ljubavi...

Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!

O Isuse, božanski naš Spasitelju, kome se iz Srca vinula bolna tužba: "Tražio sam, tko bi me utješio i ne nađoh ga" (Ps. 68,25). Udostoj se primiti skroman doprinos naše utjehe. Pomozi nam božanskom milosti, da ubuduće sve to više izbjegavamo sve ono, što ti se ne mili, te da se u svakoj prigodi, u svako doba, na svakom mjestu pokažemo tvoja vjerna i poslušna djeca. To te molimo radi tebe samoga, koji kao Bog živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova...

MOLITE OD ISUSA OPROŠTENJE ZA TOLIKE NEZAHVALNIKE!

UČITELJEV GLAS.- "Vi, koji mi hoćete zadovoljiti, ne pitate me, zašto me trajno razapinju ruke mojih otkupljenika... Svijet se osvjedočio, da zaista zaslužujem smrt i sramotu križa... Toliki pobožni mudraci i oholice ovoga svijeta okrutnim mirom ponavljaju riječi mojih tužitelja pred Pilatom: "Da ovaj Nazarenac nije zločinac, ne bismo ga k tebi svezana doveli" (Iv. 18,30). Jest, bičuju me i osuđuju kao zločinca!... Postupaju sa mnom kao s bijednim luđakom... Ja sam doista za mnoge uvijek "vermis et non homo"... crv, kojega gaze... Barem me vi, najvjerniji moji, priznajte i svojim pohvalama stišajte viku mnoštva, koje u svojoj krajnjoj oholosti juriša na moje Srce i uz porugu hoće, da baci kocku za ogrtač moje kraljevske ljubavi... Zato mi vi kličite i s ljubavlju me blagoslivljajte!

DUŠE.- Približi se, preslatki Učitelju, privij se svojoj djeci, primi iz njihovih ruku zlatni vijenac, koji ti htjedoše strgati tvoji neprijatelji. Prah su zemaljski a videći tvoju poniznost misle, da te smiju vrijeđati... Približi se i dođi pobjednički u ovu gorljivu zajednicu tvoje braće... Ne krij rana svojih nogu ni svojih ruku... Ne blistaj svojim sjajnim likom, radije nam pokaži svoju okrvavljenu glavu! Napose te molimo; ne zatvaraj duboku i nebesku ranu svojin prsiju nego nam je ostavi otvorenu... Ovako okrvavljen, pokriven grimizom ljubavi i plaštem svakog rugla, o Isuse... onakav, kakav si bio u noći Velikog četvrtka, pojavi se, siđi i primi zanosni "hosana" ove po-


- 124 -

časne straže, što bdije na slavu Srca Isusa Krista, svoga Kralja!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Živjelo tvoje presveto Srce!

Opaki bogataši i oholice, razuzdani i svjetovnjaci smatrat će preživjelim tvoj moral, koji svojom nepopustljivošću, kako kažu, ubija slobodu savjesti... Ali oni će iščeznuti, kao sjena u grobu zaborava, a tvoji sinovi i dalje će te priznavati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Slavični i sebični, koji radi časti i zgrtanja novca obećavaju drugima krivu slobodu i varavu veličinu, udarit će o stijenu Kalvarije, na kojoj je osnovana Crkva i nestat će ih u tome grobu zaborava; a tvoji apostoli i dalje će te priznati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Farizeji, samoljupci i bestidnici ostarjet će snujući propast Evanđelja i Crkve. I oni će se izgubiti, zakopani u grobu vječnog zaborava, a tvoji otkupljenici i dalje će te proglašavati svojim Kraljem.

Živjelo tvoje presveto Srce!

Da, neka živi presveto Srce Isusovo! Neka zauvijek pobjeđuje! I kad Lucifer, anđeo tmine, konačno bude protjeran s naših ognjišta i iz ljudskog društva vječno okovan u paklenom bezdanu, mi, prijatelji tvoji, i dalje ćemo ponavljati u vijeke vjekova:

Živio naš Kralj! Živjelo presveto Srce Isusovo!

Isuse, živi u slavlju Euharistije i svoje Crkve!

Uvijek živjelo tvoje presveto Srce!

S t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "Ljubio sam vas do konca Kalvarije... Stigavši na njezin vrhunac, šuteći sam poslušao i pružio se na sramotno drvo križa... I otada sam ovdje, u vlasti svojih krvnika, svetogrdnih duša. Ako mnogi misle, da nisam prisutan u Hostiji, zašto je oskvrnjuju, zašto me vrijeđaju? A ako vjeruju u moju stvarnu prisutnost, zašto me pogrđuju u ovoj tajni, u kojoj ljubim do ludila, u kojoj opraštam neiscrpivom ljubavlju?...

Znajte, da su moje suze ostavile bolni trag na svim stazama, kojima su me u tolikim oskvrnućima povlačili poslije onog Velikog četvrtka!

Bijesno su me gazili, uz kletve su me bacali u plamen [vjerojatno, u hrvatskom prijevodu od kojeg je rađen ovaj elektronički teskt, stoji "uz klevete su me bacali...", napomena], zakapali me u blato. Bogoubilačkim bodežima probadali su me... u jazbinama, gdje se uz kletve snuje protiv mene... Toliko se baca izdajničkog novca, a ne manjkaju ni Jude, koji se pričešćuju, da me onda svetogrdnim poljupcem


- 125 -

izdaju...

Razbojnici su palili moje tabernakule i u pepeo pretvarali posvećene Hostije... a to kao za uzvrat, što sam među vama ostavio svoje Srce, da požarom svoje otkupiteljske ljubavi zapalim svijet...

Koliko su puta nesretnici, u pohlepi za zlatom Ciborija, napali na tamnicu moje ljubavi i bacali me na pod bez posvećenog kamena...

Ta je strahovita vizija ranila moje tjeskobno Srce u Getsemaniju... Vi, što prolazite, gledajte i vidite, ima li boli slične mojoj boli..."

S t a n k a

DUŠE.- Hosana! Slava Bogu na visini!... Slava, blagoslov i ljubav tebi, otajstveni Isuse, u neshvatljivom poništenju tvoje presvete Euharistije!

Neka ti pjevaju nebesa, jer si ti Bog naših tabernakula, a najveća radost samog raja!... Neka ti pjevaju, o Isuse u Hostiji, polja i mora, snijeg i cvijeće, sva stvorena ljepota, da se razvesele tvoje oči, umorne od plača nad samoćom i ljudskom nezahvalnošću... Slatki sužnju neka ti pjevaju ptice i lahori, neka ti pjevaju oluje i neka ti odnose jecaje ljudskog srca i njegove radosne kucaje za tebe, Sužnju naših oltara!... Slava Bogu na visini, slava, blagoslov i ljubav tebi, otajstveni Isuse, u neizrecivom poništenju tvoje božanske Euharistije!

DAJTE ISUSU PUNU ZADOVOLJŠTINU LJUBAVI RADI STRAŠNOG ZLOČINA SVETOGRĐA, KOJIM GA POGRĐUJU U NJEGOVU TABERNAKULU!

K r a t k a   s t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "Ne udaljite se, djeco moga Srca, a da u ovoj Svetoj Uri ne primite izljev moje ljubavi, koju samo vi, moji povjerljivi prijatelji, možete shvatiti u svoj njenoj gorčini...

Oskvrnjivanje tabernakula nije najokrutniji napadaj protiv moga prezrenog gospodstva! Ima jedno drugo, dragocjenije svetište, koje svijesno odbija svoga Spasitelja... to je ljudsko srce! Ono srce, koje ja toliko ljubim!...

Tisuće kršćana oskvrnjuje ga otrovom poganske ljubavi!... Ono bi moralo biti kalež svih mojih utjeha... otkupiteljski žrtvenik nesretnog svijeta, koji me ljubi nadnaravnom, čistom ljubavlju moga Evanđelja!... U nj sam izlio svoje suze, da ga očistim, svoju Krv, da ga ojačam... Saopćio sam mu plamenove, što sukljaju iz žarke peći mog Srca, da utažim njegovu neodoljivu želju, da ljubi i da bude ljubljeno... Ali tom ljudskom srcu nije dovoljna ova beskonačna dobrohotnost ljubavi... ono traži stvorove i zaboravlja na me u deliriju užitka, koji nije ni ljubav, ni mir, ni život... Ostavljaju me... i zato, nesretnici, toliki trpe ljutu bol u duši, neutaživu glad sramotnih strasti...

Vi svi, koji žeđate za ljubavlju, dođite k meni!... Ja


- 126 -

sam ljubav, koja čuva trnje za sebe, a vama daje svoje cvijeće... Vi, koji osjećate potrebu i čežnju, da budete ljubljeni... dođite i pijte, da utažite žeđ na vrelu moga Srca...

Djeco moja, dajte mi srca svoja, dajte mi ih u zamjenu za moje Srce u otajstvu oltara!..."

S t a n k a

DUŠE.- Euharistijski Isuse, vrši na nama svoja prava; jer mi hoćemo da ti dademo zadovoljštinu... Dođi, nemoj moliti, nemoj prosjačiti... samo dođi! Ljubeznim nasiljem uzmi ono, što je tvoje, uzmi naša srca! Ako su siromašna... ti ćeš ih obogatiti... Dajemo ti ih preko ruku tvoje slatke Majke i tvoje službenice Marije Margarete... Molimo te, da ih primiš kao vrući zov kraljevstva tvoga božanskog Srca... Ne odbaci ova bijedna i siromašna srca zato, što su se nekoć okaljala!... Kada ti opraštaš, zaboravljaš zauvijek sve!...

Vojujuća Crkva, tvoj Namjesnik, naše ognjište, kome toliko treba, grešnici, duše u mukama Čistilišta, pravednici... svi se mi nadamo od tvoga svemogućstva bujicama milosti, što si ih obećao dati pobožnosti Svete Ure, koja je za tebe ura utjehe, a za svijet ura čudesa i milosrđa...

Ali na osobit način sjeti se onih, koji su poput Arkanđela Gabrijela došli, da ti u tvojoj agoniji pruže ljubeznu utjehu... Primi njihove interese, njihove nevolje, njihove nade, njihov život... Sve ovo oni polažu u rajsku ranu tvojih prsiju, koju nam je Longin otvorio... Primi sada na rastanku ovu našu molitvu:

Umiruće Srce Isusovo, ove duše povjeravaju ti svoje trnje...

Ljubezno Srce Isusovo, ove majke povjeravaju ti svoje muževe i blago svoje djece...

Ljupko Srce Isusovo, ovi putnici povjeravaju ti svoju budućnost i svoju nesigurnost...

Preslatko Srce Isusovo, ovi rasipni sinovi povjeravaju ti svoje slaboće i svoje kajanje...

Dobrostivo Srce Isusovo, ovi tvoji prijatelji povjeravaju ti mir i otkupljenje svojih obitelji...

Milosrdno Srce Isusovo, ovi bolesnici povjeravaju ti duboku i tajnu bol svoje savjesti...

Ponizno Srce Isusovo, ovi poklonici povjeravaju ti svoju žarku revnost radi pobjede tvoje ljubavi u presvetoj Euharistiji...

Otajstveno Srce Isusovo, u te se uzda svijet, koji, neutješan, u želji da se spasi od smrti, hrli onamo, gdje nam je koplje otvorilo vrelo života...

Dođi, Isuse! budi naš prijatelj u teškim zemaljskim žalostima!...

Dođi, Isuse! budi naš brat u čistim radostima kršćanske ljubavi!...

Dođi, Isuse! budi naš Kralj u napastima i olujama, koje potresaju društvom i dušama! Svladaj vihor iz ovog svetog tabernakula... razvedri prijeteće nebo bljeskovima


- 127 -

mira i ljubavi tvoga svemogućeg Srca!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih za našu domovinu.

KONAČNA MOLBA PRESVETOM SRCU ISUSOVU
od sv. Marije Margarete

Skloni nas, o slatki Spasitelju, u svetište svojih prsiju, to žarko ognjište čiste ljubavi, i mi ćemo tu biti sigurni.

Odabiremo tvoje Srce za boravak, čvrsto uvjereni, da će ono biti naša jakost u borbi, uporište u našoj slaboći, naš vodič i naše svijetlo u tami, zadovoljština za sve naše grijehe, posvećenje svih naših nakana i naših čina.

Zajedno s tobom prikazat ćemo ti naša djela, da ona budu neprekidna priprava za primanje tvog Sakramenta ljubavi.

Da iskažemo počast tvojoj žrtvi u ovom otajstvu vjere, dolazimo također, da ti se prikažemo kao hostije, moleći te, da ti sam budeš Svećenik-posvetitelj, i da nas žrtvuješ na oltaru tvoga presvetog Srca!

Ali, jer smo toliko grešni, molimo te, Gospodine Isuse, da nas plamenom tvoga presvetog Srca očistiš i prekališ kao savršenu žrtvu ljubavi i milosti, da tako dobijemo nov život i da doista možemo reći:

"Nemamo ništa, što bi bilo naše u životu i u smrti, Isus je naše sve! hoćemo potpuno i dovijeka pripadati njegovu božanskom Srcu!"

Adveniat regnum tuum! - Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 128 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
p r o s i n c u 

Pet glavnih molba, koje je Isus iznio sv. M. Margareti

Evo Isusa! Gledajte ga živom vjerom! U ovoj je božanskoj Hostiji onaj isti Isus, kog je vidjela sv. Marija Margareta. Iz te Hostije ona je čula žalosni njegov glas, njegove tužbe i jecaje njegova Srca, izmučenog ljubavlju i ljudskom nezahvalnosti. Evo Isusa, gledajte Boga vječnoga, koji se blag i milosrdan pojavio u Paray-le-Monialu...

Prenesimo se duhom u poniznu i tajanstvenu Kapelicu, te u društvu sretne odabranice, sv. Marije Margarete bacimo se ničice u prah i dušom punom nebeskih milosti, klanjajmo se Isusu Kristu. U ovoj Svetoj Uri on nam hoće govoriti o željama, o tuzi, o pobjedi, o božanskim obećanjima svoga presvetog Srca... Evo vam Isusa! Gledajte ga živom vjerom.

S t a n k a

U OVAJ PRVI PETAK ZADNJEG MJESECA U GODINI MOLITE ISUSA, DA VAM OPROSTI MNOGE GRIJEHE, MNOGU NEVJERU I TOLIKU MLAKOST. ALI U ISTO VRIJEME, ZAJEDNO SA SV. MARGARETOM, ZAHVALITE MU ZA MNOGE MILOSTI, KOJIMA VAS JE OBASULO NJEGOVO LJUBEZNO SRCE!

I.

Naš Gospodin traži čestu pričest naknade i zadovoljštine.

ISUSOV GLAS.- "Podignite oči, djeco moja; iako ste zbunjeni radi svojih grijeha, gledajte me bez straha, ne bojte se... Ja sam Isus, koji vas ljubi, koji vam oprašta.

Dođite, želim osjetiti žar vaše ljubavi, pričestite se uime tolikih, koji se, nažalost, nikad ne pričešćuju...

Kad biste znali, kako silna bol i žalost obuzima mi dušu, kad prolazim kroz ljudsko mnoštvo i kad pružajući ruku kao prosjak tražim srce, koje me odbija...

I pošto sam doživio bezbrojna odbijanja, vraćam se onda sam sa svojom tjeskobom...

Ali moje Srce, Srce je dobrog Pastira, te ne prestaje ljubiti ljude... Iznova se vraćam, molim i vapim, da me kao gosta prime...

Katkad, u večernji suton, okrvavljenih nogu od uzaludnog obilaženja, sastanem koje dijete ili nekog siromaha, koji prihvaćaju poziv na moju nebesku gozbu...

Predrage duše, to pomanjkanje ljubavi zadaje mi smrt-


- 129 -

nu ranu!... Koliko ih je, koji u svom dugom životu nisu nikad okusili milinu svete pričesti!... A ipak, sveta je Hostija baština, unaprijed okušano i isključivo nebo ljudi.

Žedan sam ljubavi!... Gorim od žeđe, da budem ljubljen u ovom Sakramentu ljubavi!... Beskonačno žeđam, da se u mojoj presvetoj Euharistiji svakog dana dajem tisućama i tisućama duša!

Dođite, ljubljeni moji, i nadoknadite odsutnost premnogih, koji preziru ovaj najviši dar!

Primajte naknadnu pričest, dajte mi ljubav, koju mi toliki uskraćuju; privinite se uza me mjesto onih, koji bježe od mog zagrljaja!... Zarobite me, svega me prisvojite u naknadu za žalosnu odsutnost bezbrojnih sinova. Zaglušeni i omamljeni svijetom zaboravljaju, da u ovom tabernakulu pod prilikama euharistijske mane boravi njihov Otac i njihov Bog...

Ja, Isus Hostija, želim biti potpuno vaš, više nego što je vaša hrana, vaša krv i sama vaša duša...

Dođite, nemojte više oklijevati! Dođite pred moj oltar i ponovno mi obećajte veliku utjehu naknadne pričesti.

Zar ćete ostati tvrdi na moju ljubav i moje tužbe? Odgovorite mi, djeco moja..."

S t a n k a

BOG ČEKA ODGOVOR NAŠIH USANA. ODGOVORIMO MU SVOM DUŠOM SVOJOM.

DUŠE.- Kao što žedan jelen traži izvor vode, tako i mi dolazimo tvome Srcu, hrlimo k tebi, o izvore, o živote, o raju, o Isuse euharistijski!... Ne, nisu to samo riječi, Gospodine. U ovoj Svetoj Uri mi ti dajemo svečano obećanje, da ćemo živjeti euharistijskim životom, u nadokanadu za žalosnu udaljenost tolikih tvojih sinova, koji se nikad ne pričešćuju...

Primi, dakle, našu molitvu i s ovog oltara namiješi se, utješen, o ljubezni Sužnju tabernakula!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu ljubavi.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu beskrajne blagosti...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu izvoru svake svetosti...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu božanskom vrelu jakosti...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu ne-


- 130 -

iskazane utjehe...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu izvoru vrhunaravne nade...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu jamstva vječnog života...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu beskonačne miline...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu neiskazanog mira...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu nebeskih slasti...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu koji je zalog slavnog uskrsnuća...

Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!

S t a n k a

NE ZABORAVITE: ONO, ŠTO SMO REKLI, NIJE BILA RIJEČ ČASOVITOG, PROLAZNOG ODUŠEVLJENJA, NEGO ODLUKA I VELIKO OBEĆANJE, DA ĆEMO SE ČESTO, ŠTO ČEŠĆE MOŽEMO, PRIČEŠĆIVATI U DUHU KAKNADE.

II.

Proslava svakog prvog petka u mjesecu

UČITELJEV GLAS.- "Vaša me velikodušna ljubav tješi. Osjećam se okrijepljen vašim obećanjem; budući da je ono tako žarko i iskreno, čujte, djeco Srca moga, drugi zahtjev vašeg Boga i Učitelja... Hoću, da mi posvetite jedan dan posebne naknade, kad ću vas osjetiti bliže mome božanskome Srcu. Na vašu korist kanim vas u onaj povlašteni dan ispuniti milostima, koje spremam za moje najvjernije, za moje najmilije... Neka svaki prvi petak u njesecu bude taj dan ljubavi i revnosti, zadovoljštine i utjehe...

Posvetite svaki prvi petak posebnom ljubavlju mome Srcu i proslavite ga posebnim žarom na moju hvalu...

Jest, svi vi, koji me razumijete bolje, nego što me razumije svijet, dođite i posjetite me u mojoj svetoj Euharistiji, zauzmite mjesto Ivana, mog najmilijeg učenika i govorite mi glasom Marije Margarete, kojoj sam povjerio svoje Srce... A onda, u tišini i sabranosti podno oltara, grijući se toplinom moga Srca, dušom gotovo uronjenom u ra-


- 131 -

nu mojih prsiju, govorite mi o svemu, što vas žalosti i zanima. Imenujte mi one, koje vi ljubite, a koji mene ne ljube; izrecite mi svoje težnje za svetošću i svoje nevolje; povjerite mi svoju gorčinu... Recite mi sve, sve!...

Prvi petak bit će dan milosti do svršetka vremena... dan velikog milosrđa... Saberite to obilno milosrđe za svoje ognjište, i za grešnike. U ovaj dan osobito molite i tražite od mene milosti za moje svećenike i apostole... molite za njih... da budu sveti i da posvećuju duše, koje su im povjerene... A sada slušajte, dat ću vam svoju riječ kao jamstvo beskonačne nagrade:

U svom prevelikom milosrđu obećajem milost konačnog pokajanja svima onima, koji se budu pričestili redom kroz devet prvih petaka. Učinite li tako, nećete umrijeti u mojoj nemilosti niti bez sakramenata. U svome zadnjem času naći ćete sigurno utočište u mome božanskom Srcu!

Što ćete odgovoriti, ljubljeni moji, na ove riječi moje svemogućnosti, koje vas u vremenu i za vječnost vežu uz moje Srce?..."

S t a n k a

PREMDA NE ĆEMO NI U NEBU MOĆI DOVOLJNO UZVRATITI ZA TOLIKU VELIKODUŠNOST, POČNIMO IPAK VEĆ SADA, OVDJE PRED OLTAROM, SVOJU VJEČNU ZAHVALU... PROGOVORIMO ISUSU VATRENIM RIJEČIMA!

DUŠE.- U naknadu, što smo te dužni ljubiti, možeš nam ponuditi nebo, jer ti si Bog... Ali što ti mi, jadnici, možemo dati za uzvrat, što si nas nevrijedne ljubio... do prekomjernosti Križa i Euharistije?... Što bismo dali, o Isuse, da nam je ovaj čas plamen ljubavi sv. Ivana, sv. Marije Magdalene i sv. Petra; da nam je herojska žrtva Marije Margarete i neusporediva ljubav tvoje Majke, pa da utažimo žeđ ljubavi, da se rastopimo u ljubavi, da umremo od ljubavi usred plamena tvog slatkog i božanskog Srca?... Tražiš, Gospudine, da ti na poseban način posvetimo i proslavimo prvi petak svakog mjeseca.

Da, Isuse, onaj dan bit će posve tvoj od zore do noći, svaki kucaj naših srdaca pratit će koja riječ, koje čuvstvo, koji uzdah utjehe i zahvalnosti prema tebi... Za uzvrat molimo te preljubezni Učitelju, samo jednu milost: da nas i dalje strpljivo i dobrostivo podnosiš usprkos mnogoj i neprekidnoj bijedi naše slabosti i naše nepostojane volje. Smiluj se, Gospodine,... ne ostavi nae, o božansko Srce!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zazovemo, Isuse, kad nam srce klone osjećajući, da se u nama hladi ljubav prema tebi...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zovemo, Isuse, usred neizbježivih napasti, u


- 132 -

kojima koleba i slabi naša vjera...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zovemo, Isuse, usred napora, koji prate život, ispunjen žrtvama i neprekidnom borbom...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zovemo, Isuse, klonuli radi bolnih i neočekivanih razočaranja...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zovemo, Isuse, u našu kuću, da ublažiš skrovite muke i nesreću, koju nitko ne bi mogao utješiti...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te zovemo, Isuse, da kao milosrdni Samaritanac dođeš k ležaju bolesnog na duši, onome, kome je toliko potrebno tvoje milosrđe...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

Kada te napokon zazovemo, o Isuse, u svojoj posljednjoj uri, da te u sv. pričesti zadnji put na zemlji zagrlimo, tada dođi, da nas povedeš u vječni život...

Ne ostavi nas, o božansko Srce!

K r a t k a   s t a n k a

Budući da si ti to od nas tražio, Gospodine, hoćemo da te molimo za tvoje svećenike, za službenike tvog oltara, za tvoje apostole... Daj im, slatki Spasitelju, svijetlo žive vjere... daj im dar bezgranične ljubavi... daj im blago prokušane poniznosti. Oh, daj im, Isuse, svetu, odlučnu, gorljivu i žarku revnost za tvoju slavu!... Žetva je velika, Isuse, umnoži broj doista svetih žetelaca na polju tvoje Crkve i pošalji u svoj vinograd radnike po Srcu svome!...

MOLITE ZA SVETOG OCA, BISKUPE I SVEĆENIKE. NA POSEBAN NAČIN PRIKAŽITE DOBRA DJELA OVOGA PRVOG PETKA ZA POSVEĆENJE SVEĆENIKA!

Neka nam Isus nastavi otkrivanjem svoje želje: njegov glas, koji zanosi anđele svetišta, neka nam pokaže put prema njegovu Srcu..

S t a n k a

III.

Isus traži Svetu Uru klanjanja

ISUSOV GLAS.- Svi vi, koji ste ovdje posebno ste mi dragi. Vaše duše svojom ljubavi i saučešćem donijele su mi slatku utjehu u najstrašnijoj i najtjeskobnijoj uri moje Muke. Vidio sam vas tada usred sjene... Jest, vi me sigurno mnogo više ljubite, nego tolika vaša braća... I zato imate veće pravo na moje povjerenje... Osobito mi pripada-


- 133 -

te, kad u Svetoj Uri sa mnom dijelite moju tamu, moju zapuštenost i muke moga umirućeg Srca...

Golema je moja utjeha, kad vidim, da nisam uzalud molio svoju zaručnicu Mariju Margaretu, tražeći od nje ove ure slatke intimnosti radi dolaska mog kraljevstva i radi obraćenja nesretnih grešnika!... Držite mi uvijek ovu stražu počasti i utjehe; ljubite me, molite, bdijte sa mnom, radite, požurite moju pobjedu preko Svete Ure!... Vršite je uvijek žarkom ljubavlju, obavljajte je u duhu žrtve... Jeste li me možda htjeli ostaviti u času izdaje, u trenutku, kad sam okusio kalež najveće gorčine?... Oslonivši se na ruke mojih vjernih prijatelja, ne ću zvati čete anđela, nego ću točiti svoje suze i izlit ću Krv svoju na one, koje sam otkupio... Moje ranjeno Srce, moje Srce što plače, umiruće Srce vašega prvorođenog Brata vaša je baština, koja vam se nikad ni dovijeka ne će oduzeti!... Učinite me dakle svojim sužnjem u ovoj Svetoj Uri, sputajte me uz vaše duše i kao roba ljubavi povedite me u svoje obitelji... Radi toga sam vas zvao, miljenici moji, i radi toga ste došli k mome oltaru... Približite se... Ja sam Isus iz Nazareta!... Evo vam mojih ruku, mojih nogu... sputajte me vezom ljubavi! Evo vam moje Srce! Uzmite ga i zauvijek zatvorite u svojim srcima!...

A sada, tješitelji moji, što hoćete?... Što tražite od mene?...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Uza te zaboravit ćemo svoje materijalne probitke, a za nagradu tražimo od tebe samo jedno:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Odričemo se propadljivih dobara zdravlja i imetka, a u srcu nam je samo jedna želja:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Svom svojom velikodušnosti darujemo se tebi, ljubljeni Spasitelju, a ti nam pomozi u našoj slaboći i ostvari našu neprestanu težnju:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Da ti zauvijek pripadamo, udijeli nam ljubav i jakost tvojih mučenika i tvojih svetaca; dajući ti svoje duše, zajedno s njima kličemo ti samo jedno:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Isuse, pomozi nam svojom milosti u našoj želji za svetošću; raskrili nam svoje božanske ruke, potpuno uzmi naša srca i ispuni našu najmiliju težnju:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Božanski prijatelju naših duša, usred zemaljskih nevolja i gorčina, usred razočaranja nad lažnom ljubavi stvorova, dopusti, da od tebe tražimo samo jednu utjehu:


- 134 -

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Isuse, dobri i toliko velikodušni, mi ti želimo svojim molitvama i žrtvama pribaviti beskonačnu slavu, moleći od tebe ovdje samo jednu nagradu:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

Slatki Isuse u tabernakulu, koji si veliki zapuštenik, prosjak, koji moliš sinovsku sućut, baci jedan pogled na svoj vjerni puk. Hoćemo, da budemo tvoji tješitelji u duhu i istini. Ali i ti nas ne zaboravi, kad budemo odlazili s ovog svijeta... Ako smo za vrijeme ove Svete Ure utješili tvoju agoniju, molimo te, da i ti ublažiš i posvetiš našu smrtnu borbu, da primiš žrtvu našeg života, da se u slavlju vječnosti izvrši ova najviša želja naše duše:

Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!

OBEĆAJTE PRESVETOM SRCU, DA ĆETE KROZ ČITAV SVOJ ŽIVOT NASTAVITI LIJEPU POBOŽNOST SVETE URE I ŠIRITI OVU VJEŽBU, TAKO BOGATU PLODOVIMA SPASENJA.

S t a n k a

IV.

Pobožnost presvetom Srcu Isusovu

ISUSOV GLAS.- "Neprijatelji vas traže... Bura bjesno na vas nasrće, sinci moji... Oluja bezdana, u kojemu mene proklinju i kamo vječnom odlukom propadaju oni, koji su odbili pomoć moje milosti!... Bijesno viče i raste ovaj orkan sotonske srdžbe, koji donosi smrt dušama... Ali ne bojte se: Ja sam svladao svijet!... Mir s vama! Evo sad nosim siguran znak dobrohotnosti, znak pobjede: svoje božansko Srce!... Padnite na koljena i obuzeti silnom ljubavi primite ga svetom radošću, a onda mu se pobožno poklonite... jer to je Srce vašeg Boga i Spasitelja, koji vas je ljubio do ludosti Kalvarije i Hostije... Ono kuca milosrđem i oproštenjem... U jecajima vas moli, da ga ljubite iznad svega, što je na nebu i na zemlji... Svojim trnjem, svojim Križem, a osobito svojom dubokom i krvavom ranom, zaklinjem vas, da ga neizmjerno proslavite. Učinite, da ga upoznaju i ljube toliki nesretnici, kojima je potrebno ovo božansko vrelo uskrsnuća!

(Polako uz stanke)

Dođite, dakle, vi, prognanici iz raja zemaljskoga, i ne bojte se... U rani moga Srca naći ćete mir duše, za kojim čeznete! Dođite, vi, razočarani trnjem, što ga nalazite u pustinji ovoga vazda izdajničkog svijeta... Ne bojte se, uđite u moje Srce, u njemu ćete naći svetu stvarnost moje ljubavi, koja taži svaku žeđ!...

Dođite, vi, putnici na putu, opkoljenom bezdanima, trpljenjem i zabludama... Ne plašite se mene, uđite u moje Srce, gdje ćete naći nadu i utjehu, koju je Bog-Ljubav spre-


- 135 -

mio za svoje odabrane!

Dođite, vi, udarani životom, vi tako mnogobrojni, razočarani bogatstvom i ljudskim obećanjima... Ne bojte se! Uđite u moje Srce, gdje ćete naći svijetlo, mir i slatkoću nepoznatu usred opće nestalnosti svega što je zemaljsko!...

Dođite odmah, vi, kojima je duša otrovana lažnim zemaljskim užicima... požurite i uđite u ranu mojih prsiju, uđite u nju u cvatu mladosti, uđite u nju u kasnoj svojoj starosti, u svako doba svog života! Ona vam se otvara, u njoj je Bog vječnog mira, vječne ljubavi!...

Dođite, Longin je otvorio vrata mog Srca, a ja sam još više proširio duboku ranu otkupljenja... i zovem pravedne, grešnike, nezahvalne, žalosne; u ovoj rani mog Srca pružam svima mjesto vječne sreće... Tko se posveti mojoj ljubavi, živjet će dovijeka!..."

S t a n k a   i l i   p j e s m a

DUŠE.- Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao pobjedu onima, koji će se boriti pod stijegom tvoga presvetog Srca...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si ponudio mir ognjištima, koja s ljubavlju izlože sliku tvoga presvetog Srca!...

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao obratiti najtvrdokornije grešnike otajstvenom snagom svoga presvetog Srca!

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao posvetiti duše dobrih, koje se živom vjerom predadu tvome presvetom Srcu!

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao ublažiti muke žalosnih duša, koje potraže utjehu tvog presvetog Srca!

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao rastopiti led vjerske ravnodušnosti i rasplamtjeti svijet žarom tvoga presvetog Srca!

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!

Smiluj se, Isuse!... Sjeti se osobito, da si obećao na svojim rukama uljuljati u san mirne i svete smrti prijatelje, tješitelje i apostole tvoga presvetog Srca!

Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!


- 136 -

PREPORUČITE SADA SRCU ISUSOVU SVOJE NAJSKROVITIJE NAKANE.

S t a n k a   i l i   p j e s m a

V.

Ustanova svečanog blagdana u čast presvetog Srca

ISUSOV GLAS.- Znate li, djeco moja, zašto vas toliko ljubim i zašto se tako nježno nad vas nadvijam?... Poslušajte me: jer u vašoj malenkosti i vašoj bijedi, u vašoj samoći, siromaštvu i nesreći ja moram biti vaš brat, moram biti vaš Isus.

Ponor vašega grijeha i vašega ništavila privukao je ponor mog milosrđa. Ovo Srce stvoreno je od tijela kao i vaše, ono je sama nježnost i beskonačno milosrđe.

Bilo je dakle potrebno, da djeca siromašnih, žalosnih, svi nesretnici ove zemlje i ovaj vaš Spasitelj, da svi mi imamo jedan svoj dan, jedan dan nebeske intimnosti, u kojem bismo zajedno proslavili svečanim ugovorom svoj vječni savez! Ovaj neusporedivi dan bit će petak iza Tijelovske osmine, a nazvat će se dan moga presvetog Srca... Volja je moja da to bude velika svetkovina čitave zemlje, pravi blagdan smrtnika, onih, koji trpe, onih, koji sa mnom žive pod šatorom u pustinji.... To će biti vaš blagdan, dječice moja! Slavite u taj petak veliki uskrs mog milosrđa; proslavite sreću, što je ova nezahvalna zemlja osvojena suzama i opraštanjem Boga vašega! Pjevajte mi na taj dan i veselite se nepomućenom radošću... proglasite me Kraljem svojih ognjišta! Jest, radi neiskazanih nježnosti moga predobrostivoga Srca proglasite me pobjednikom mira i poniznosti. Pričestite se na taj dan zadovoljštine kao u svečanu naknadu za uvrede, kojima me pogrđuju, dok sam na oltarima izložen."

OBEĆAJTE ISUSU, DA ĆETE PRED OLTAROM I NA SVOJIM OGNJIŠTIMA SA SRDAČNOM RADOSTI PROSLAVITI VELIKU SVETKOVINU NJEGOVA PRESVETOG SRCA KAO OBITELJSKI BLAGDAN.

S t a n k a

DUŠE.- Jest, Isuse, pjevat ćemo himan zahvale, pjevat ćemo ti euharistijsku pjesmu, koju anđeli ne bi mogli zapjevati, jer nisu nikada sagriješili... jer nisu trpjeli... jer se nisu nikad pričestili!

Mi, kojima je oprošteno obliveni suzama kajanja i zahvalnosti, reći ćemo ti sa učenicima iz Emausa pri kraju ove sretne i Svete Ure: Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih otkupljenih grešnika! I kada te naša slabost i napasti hoće istrgnuti iz savjesti ove tvoje djece, nemoj nas ostaviti, dobri Učitelju!


- 137 -

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih, koji su u žalosti našli utjehu! I kad nam neizbježive patnje tvojom dozvolom zadaju ljute rane, nemoj nas ostaviti, Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih siromaha, ojačanih tvojom nadom! I kad nas umori naš trpki život, kad nam on postane vrlo težak... nemoj nas ostaviti, dobri Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih slabih duša, koje nađoše utjehu u tvom obećanju! I kad nam zemlja nudi svoje naravne plodove, to jest trnje i bodljike, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih razočaranih duša, koje je tvoja milost sretno rasvijetlila! I kad nam nezahvalnost kida dušu, te se razočaramo u stvorovima, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih, koji su pali, a onda se preporodili s tvojom ljubavi! I kad nas naša slabost goni na smrt grijeha, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Hvala ti, Gospodine, uime tolikih umirućih, koji su ti se povratili u "jedanaestoj uri"! I kad nas agonija opomene, da se približio čas božanske pravde, oh, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!

Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!

Jest, u onoj strašnoj uri, kad iščezavaju sve laži i obmane svijeta, u strahovitom sjaju nepogrešivog suda bez ikakva priziva, ostani s nama!... U onaj sat mi te čekamo, sjećajući te već sada na tvoje obećanje. Molimo te, da našu konačnu osudu pročitaš iz one knjige ljubavi, u kojoj si, prema riječi tvojoj, upisao naša imena: izreci svoju osudu dobrotom i nježnošću tvoga preslatkog Srca!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih, za našu domovinu.

ZAZIVI ZA SMRTNI ČAS

Ljubljeni i božanski Patniče iz Getsemanija, otajstveni Isuse, evo vjernih tješitelja tvoje smrtne agonije. Dolazimo, da od tebe zamolimo najveću milost, koja je obećana štovateljima i apostolima tvoga rastuženog Srca...


- 138 -

Gospodine, ne molimo te za zdravlje, ni bogatstvo, ni dug život, molimo te samo, da nam u času naše smrtne borbe pružiš ruke, da nam pokažeš goruću ranu svoga Srca i u trenutku umiranja da nam dadeš, Isuse, izdahnuti naš zadnji uzdah ljubavi, klanjanja i zadovoljštine u ranu tvoga presvetog Srca!...

Kad nam u onoj uri iskrsne u duhu naše djetinjstvo, naša mladost, čitav naš život sa svim svojim slaboćama, sjeti nas tada, ljubljeni Isuse, tvojih obećanja, pokaži nam slavnu ranu svoga Srca, pokaži nam svoje Srce, da umiriš naše, koje je na umoru!...

Kada u onom odlučnom času budemo nastojali osloniti se na tvoj Križ, privinuti se uz to sidro spasenja, kada te budemo u jecajima molili oproštenje, zazivajući tvoju Majku i šapćući tvoje ime... Ah! ako ga naše usne više ne budu mogle izgovoriti, ti, o Isuse, ti, koji si dao život za naš život, ti, koji si nas zagrlio u pričesti, ti, koji si nam se nasmiješio u Svetoj Uri, približi se u svoj blagosti svojoj, pokaži nam svoje Srce, da smiriš naše, koje umire!...

Sjeti se, Isuse, koliko smo te htjeli ljubiti, a ne kolika je naša mlakost!... Sjeti se naših molitava, da ti privedemo duše, a ne naših grijeha!... Sjeti se naše revnosti, da te postavimo kao Kralja ljubavi, a ne naših nezahvalnosti!... Oh! sjeti se, da si naša imena upisao tamo, odakle ih nitko ne će moći nikada izbrisati!...

Ne tražimo od tebe prolaznih užitaka, ni varave zemaljske slave, ni utjeha svjetske ljubavi... nego molimo od tebe jedno, da nam u našem smrtnom času dopustiš izdahnuti zadnji dah ljubavi, klanjanja i zadovoljštine u tvom božanskom Srcu!...

Sada, Gospodine, i u času smrti naše!...

Adveniat regnum tuum! - Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


[139]
 

S V E T E   U R E
 

u raznim prigodama
 


[140]


- 141 -

SVETA URA

u o č i   N o v e   g o d i n e

Da bi početak godine bio u duhu Srca Isusova i na njegovu veću slavu

OVA SVETA URA MOŽE SE OBDŽRAVATI I U DRUGIM SVEČANIM I ODLUČNIM ČASOVIMA ŽIVOTA: UOČI VJENČANJA; U ČASU ODLASKA IZ OBITELJI U SAMOSTAN, A OSOBITO U DUHOVNIM VJEŽBAMA I T.D.

Pravo Sunce mira, nade i ljubavi, što se diže za sve nas, u zoru novog dana, to je Srce Isusovo, koje žari iz Hostije.

Slava njemu na nebesima, slava njemu i samo njemu na zemlji!... Dođi kraljevstvo tvoje! Neka dođe njegovo kraljevstvo na zemlji kao i na nebesima!... Neka ova nova godina bude za kraljevstvo ljubavi Srca Isusova datum novog slavlja!...

Dubokim činom vjere i klanjanja stavimo se u njegovu prisutnost... Učitelj je ovdje, on će nam progovoriti.. Poslušajmo njegov lijep i plodan glas, koji srećom ispunja vječnost!...

ISUS.- "Pax vobis!... Mir moj bio s vama, dječice moja... Donosim ga vašim patničkim dušama, dušama koje se bore, ali su dobre volje... Mir donosim vašim ognjištima, koja bol zamračuje, iskušava nesreća, neizbježiva u ovoj suznoj dolini... Mir donosim društvu usred kojeg živite... Toliko mu je potrebno kršćanskog duha, da doista postane moja baština... Donosim ga vašoj domovini: tražite od mene, da ona postane moj Jeruzalem Cvjetnice... Donosim svoj mir, veliki, pobjednički mir mojoj Crkvi... Molite, da ona obilnom i bogatom žetvom napuni nebeske žitnice moga Oca...

Ne bojte se, kao što su se apostoli bojali približiti sasvim svome Kralju, Bratu, Prijatelju... svome Isusu... Približite se što više... Hoću, da dotaknete rane mojih ruku, mojih nogu, osobito ranu mojih prsiju... stavite u nju ruku, uđite u nju sasvim, ostanite u ovom boravištu, koje je vaše u vremenu i vaše će biti, ako hoćete, u vječnosti.

Vjerujte, ja sam isti Isus, dobar, nježan, milosrdan, koji se rodio od Djevice Marije... Ja sam njen Sin, vi ste moja braća... ne bojte se mene!... A sada, djeco moja, primite poslušno i zahvalno kao dar moje ljubavi u zoru ove godine jednu duboku, božansku misao. Htio bih, da ona bude temelj ovog novog razdoblja vašeg života... Ispraznite svoju dušu, neka u njoj sve utihne, da možete primiti ovu


- 142 -

veliku pouku mog Evanđelja... Ljubljene duše, razmislite o ovoj riječi svoga Boga: Za jednu godinu bliže svojoj vječnoj sudbini!... Razmislite, vjerni moji, o ništetnosti svega, što nisam ja!...

(Polako uz stanke)

Ništetnost cvijeta mladosti, koji umire.
Ništetnost dima besmislenog častohleplja, koji prolazi.
Ništetnost blijeska kratkotrajne radosti, koji nestaje.
Ništetnost zlatne i nestalne sreće, koja se lomi.
Ništetnost sjaja visokog položaja, koji iščezava.
Ništetnost opojnosti užitaka, koji odlazi i truje.
Ništetnost sklada zemaljske ljepote, koja propada.
Ništetnost ljudske ljubavi, koja se mijenja i zaboravlja.
Ništetnost ljudske mudrosti, koja se gasi i vara.
Taština!... sve je taština, osim vašeg Isusa!...

Djeco moja, poslušajte glas prohujalih stoljeća s njihovom povijesti slave ili laži, glas naroda, koji su nekoć bili, a sada ih više nema... Oni vam sa mnom dovikuju da je ovdje na zemlji sve taština, osim vašeg Isusa...

Toliki milijuni ljudi, nestali u vrtlogu i plamenu groznih ratova, rječito vam dovikuju glasom iz svog pepela: Ispraznost!... sve je ispraznost ovdje na zemlji, osim vašeg Isusa!...

Milijuni drugih zalutalih stvorova, osakaćenih srdaca: majke, zaručnice, siročad, napušteni, uništeni... neizmjerna karavana slomljenih duša, svi vam dovikuju potresni jecaj: Taština!... sve je taština ovdje na zemlji, osim vašeg Isusa!...

K r a t k a   s t a n k a

Ali ne žalostite se previše, djeco moja, ne smijete klonuti; jer ako i jest ovaj svijet samo tašta ispraznost, ja sam ga svladao najvišom stvarnosti moje ljubavi... Hrabro!... gore srca, jer ja ostajem vječna, božanska Stvarnost vjernih duša ovdje na zemlji!... Jedina velika i trajna Stvarnost to sam ja... a ta vam Stvarnost dostaje!... Vjerujete li?...

Djeco moja ljubljena, meni, koji sam vaš Bog, a uvijek postavljen u drugi, a često i u zadnji red, učinite mi silno zadovoljstvo, da vas čujem, kako to podno mog oltara izjavljujete...

Prijatelji mog Srca, mislite uvijek na taštinu mladosti, koja traje tek jedno jutro, a onda vene... I što očekujete umjesto toga?...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Tješitelji mog Srca, mislite uvijek na taštinu zavodljivog i pogibeljnog častohleplja, koje prolazi!... A što očekujte umjesto toga?...


- 143 -

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Apostoli mog Srca, mislite stalno na taštinu svjetovne radosti, na tu svjetlucavu rosu, koja hlapi!...A što očekujte umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Pouzdanici mog Srca, mislite uvijek na ispraznost bogatstva, koje se kvari i rasplinjuje!... A što očekujte umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Učenici mog Srca, mislite svaki dan na prolaznost užitka, koji truje i nestaje!... A što očekujte umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Klanjaoci mog Srca, mislite svakog trena na ispraznost stvorene ljepote, koja vene i propada!... A što očekujete umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Vi, koji naknađujete mome Srcu, mislite dan i noć na ispraznost zemaljske ljubavi, koja se mijenja i koja izdaje!... A što očekujte umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Djeco mog Srca, mislite neprekidno na ispraznost ljudske mudrosti, koja luta i često se vara!... A što očekujete umjesto toga?...

Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!

Da, Gospodine... Samo tebe, samo ovu divnu i vječnu stvarnost hoćemo!... Iako je život tako prazan, bez mira i bez ljepote, uz ovu stvarnost bit će nam sladak i podnošljiv!...

Godina, koja počinje, kraj svih svojih neizvjesnosti, što ih sobom nosi, ne plaši nas, ali samo uza te, Isuse!...

Zemaljskog raja nema više, ali što nam je do toga! Mi imamo tisuću puta bolje: tvoje Srce, koje prosvjetljuje, oživljuje i krijepi za vječnost!... Naš raj ovdje na zemlji to si ti, Isuse!...

U TIHOJ ZAHVALNICI ZAMOLIMO MILOST, DA NAUČIMO CIJENITI PRAVU VRIJEDNOST DARA NOVE GODINE I OBEĆAJMO, DA ĆEMO JE ISKORISTITI NA SLAVU SRCA ISUSOVA I ZA SRETNU VJEČNOST NAŠIH DUŠA.

K r a t k a   s t a n k a

DUŠE.- Sveta Ura je čas povjeravanja. Isuse, dopusti nam dakle, da ti kažemo sve, bezuvjetno sve, što osjećamo. Osjećamo naime neodoljivu potrebu, da svoja srca izlijemo podno tvoga svetog tabernakula... Gospodine! neka


- 144 -

tašti, sjetilni, svjetovni i lakomisleni ljudi i dalje sanjaju nad ruševinema svojih besmislenih iluzija... A mi, obuzeti tvojom milosti, kojom si nas u svome silnom milosrđu više obdario, nego mnoge druge, iako to nipošto ne zaslužujemo, mi izjavljujemo, da nam ti jedini dostaješ...

Podržavani tvojim božanskim Srcem, želimo započeti ovu novu godinu razočarani nad svijetom, njegovim lažnim dobrima i nasladama...

Od osvita ove nove godine, tog novog koraka prema vječnosti koja će nas konačno baciti u tvoj naručaj, obećajemo ti, da ćemo odsada htjeti samo tebe, Isuse!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi}

Hoćemo samo tebe, Isuse!

U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u zdravlju i u bolesti gledati samo tebe, Isuse!...

Gledat ćemo samo, tebe, Isuse!

U osvitu ove godine, pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u siromaštvu i u blagostanju blagoslivljati samo tebe, Isuse!...

Blagoslivljat ćemo samo tebe, Isuse!

U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u žalosti i u radosti tražiti samo tebe, Isuse!...

Tražit ćemo samo tebe, Isuse!

U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajmo, da ćemo se u sreći i u križu samo tebi klanjati, Isuse!...

Klanjat ćemo se samo tebi, Isuse!...

U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u životu i na smrti samo tebe ljubiti, Isuse!...

Ljubit ćemo samo tebe, Isuse!... (tri puta svi)

K r a t k a   s t a n k a

Dobri Učitelj ne oglušuje se nikada. Evo ga sasvim blizu, da život svog Srca prelije u vaša srca...

Poslušajmo ga pomnjivo i željno!

ISUS.- Hvala vam, vjerni moji pouzdanici, za melem, što ga vaša žarka ljubav stavlja na moje rane... Dolazi vam i govori vaš Bog i vaš Kralj, vaš Otac i vaš Prijatelj, Sin Bezgrešne... Moje Srce, Sunce ljubavi diže se na ovom oltaru, donoseći vam oganj i svijetlo za godinu, koja počinje... Dolazim vam krcat milostima, da vas obaspem; htio bih, da osiromašim samoga sebe, kad bi to bilo moguće, povjerivši vam sve svoje blago... Dolazim vam kao oblak krcat poplavom milosti, koju bih htio izliti na vas i na vaše o-


- 145 -

bitelji u zoru ove nove godine, da to bude godina milosti za sve vas... Ali ja očekujem još jednu riječ s vaše strane...

Otvorite sami tabernakul moga Srca, tražite bez straha... Koju milost, koje blago osobito molite od mog milosrđa?...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

To mi govorite večeras, ovdje, podno mog oltara, ali kad budete daleko, u jeki borbe, u svijetu, kakvu tajnu snage i pobjede tražite?...

Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

Ako vas razjareni svijet izvrgne ruglu radi mene... ako vas prinudi, da birate izmedu nas dvoje, što ćete odabrati?...

Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

Ali ako se borba zaoštri, ako vas obaspu muke i križevi, kakav će se uzdah vinuti iz vaših duša?...

Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

Lijepi su vaši osjećaji! A da li tako misli i čitava vaša obitelj, svi oni koji su vam dragi?... Što tražite od mene za njih ove godine?

Za njih tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

Ali možda ima na vašem ognjištu, koji me ne ljube? Jadni li su oni i bijedni!... Govorite umjesto njih. Što tražite od mene u njihovo ime?...

Za njih tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...

Oh, vi ćete njih spasiti svojom vjerom, ovom velikom molitvom Svete Ure... Ali što vi sami tražite, kakvu krunu slave želite za se na času vječne pravde?...

Za nas tvoje Srce. Za te tvoju slavu!...

(Pjesma Srcu Isusovu)

Dok nebeski Knezovi donose Isusu-Kralju darove, njega dostojne, on sam, zaljubljen u zemlju, misleći na nas, snizujući se do nas, izlazi nam ususret i donosi nam rajske darove: tri velika blaga izvađena iz škrinje njegova presvetog Srca... Razmotrit ćemo sada ako hoćete neizmjernu cijenu ovih darova u tri evanđeoske slike...

MOLIMO RAZMATRAJUĆI! RAZMATRAJMO LJUBEĆI!

I. Dar svijetla

Slijepac vapi: "Gospodine, daj da progledam!" Ali ima netko, tko šuti; a i te kako je slijep: To je Nikodem! Oh, onaj pogled Učiteljev koji ga je kod prvog susreta osvojio!... Zamislimo, kako su Isusove riječi i njegova blizina ustalasale ovu slijepu dušu... Neodoljiv je Isusov pogled i Srce njegovo, koje progovara u svakoj riječi... Isus


- 146 -

se kao sunce približuje ovoj zamračenoj duši... Usprkos svojoj dobroj volji ona se duboko potresena potajno bori... Ljudski se obzir zacijelo, nadasve, svom snagom opire... Dogovoren je sastanak. Noć je... Evo ih nasamo. Isus i Nikodem... Na rastanku Spasitelj uporno govori. Doći ću k tebi. Ja te ljubim!... Nov sastanak ponovno dovodi sučelice tamu i žarko svijetlo. Kao iz blistava sunca ključaju riječi s Isusovih božanskih usana... To svijetlo blago, ali duboko probija oblake, topi led ove rabinske duše... Sunce slavi slavlje... Nikodem je svladan!... I koliko ovaj izraelski učitelj sebe zaboravlja, koliko se trga od predrasuda strasti... od samoga sebe, toliko ga veliko svijetlo preplavljuje... Tako će biti i s nama!... Postat ćemo djeca svijetla samo putem žrtvovanja... t.j. samo po križu Isusovu i našim vlastitim križevima...

Povijest Pavlova puta u Damask uvijek se ponavlja iako u različitom obliku... Spasiteljeva dobrota silovito nas obara. Sišli smo s visine naše oholosti... A onda poniženi u trpljenju slušamo na dnu svoje duše ove neiskazano svijetle riječi: "Ja sam Isus iz Nazareta!..." Ako ima među vama bojažljivih, kolebljivih duša, neka dođu k Učitelju, neka ne drhću u njegovoj prisutnosti, neka se ne plaše, a osobito neka se ne opiru njegovu ljubeznom pozivu... Ako u bijegu i bojazni pred njegovom ljubavi na svoj način krenu u Damask... ljubav će ih oboriti, ranit će ih, da dovrši djelo svijetla... Sretnih li srdaca, koja radi Učitelja krvare, duša, koje radi njega plaču, jer on će im se objaviti u svom sjaju svoje zanosne ljepote!...

Ova spasonosna kiša čisti nebo zastro gustim oblacima, uklanja mrenu, što nam zastire vid i dovodi nas licem u lice Isusu. "Ja sam svijetlo!" kaže on, "slijedite me i ne ćete više hodati u tami!"

(Svi glasno ponavljaju tri put podvučene riječi)

Gospodine, daj da progledam!

Isuse, Bože svijetla, daj da vidim!

Isuse, daj da u svim svojim križevima tebe gledam!

S t a n k a

II. Dar milosrđa

Primijenimo priču o milosrdnom Samaritancu na postupak Srca Isusova prema dušama... To je povijest svih nas.

Na cesti netko leži... opljačkan, ranjen... Ljudi prolaze ravnodušno mimo njega: ne smatraju se odgovornim za nesreću tog čovjeka. Dosta im je, da bace na njega jedan pogled, to je sve... i idu dalje svojim putem... Krivac leži svojom krivnjom... neka dakle okajava svoj grijeh. Tako svijet kroji pravdu...

Ali evo nekoga... blago mu svijetlo prethodi; napokon zaustavlja se kod ranjenoga... Obavija ga neko blago veličanstvo, koje osvaja... U njegovu pogledu sjaji smilovanje, a u njegovim crtama nebeske ljepote otsijeva neiz-


- 147 -

mjerna dobrota...

Rekli bismo - čovjek, iz koga će provaliti jecaji - a ujedno Bog beskonačne nježnosti!

Jest, to je on... to je Isus!... Bog-Čovjek svih boli, svega milosrđa!... Bog veličanstva na putu Anđela... Bog milosrđa na putu k ljudima, braći... Gledajmo ga u njegovoj ljubavi: silazi do ranjenoga... Sagiba se... kleknuo je do njega... Još časak... Napaja ga svojim suzama. Zavija ga svojom odjećom... Ah! divan li je u svojoj dobroti!... blago i s ljubavlju uzima ga u svoj naručaj, a onda žuri s tim svojim blagom, oživljuje ga i liječi toplinom svoga Srca!... Vodi li ga u gostionicu?... Ne!... u svoju vlastitu kuću, uzima ga k sebi!... I ondje ga ne povjerava plaćenim rukama, pa ni anđelima... O, ne! Što dakle čini? Predaje ga u ruke Marije, svoje Majke, moleći je, da za ovog jadnog ranjenika učini ono, što je učinila za njega u jaslicama i na Kalvariji... Ali i on ostaje uz Kraljicu ljubavi... U svojoj misiji Spasitelj ne počiva ni danju ni noću... Pomažući božanskoj Majci, Isus sam previja rane, stavlja na njih ulje i vino svoje Krvi... melem svojih cjelova... Pere ih i čisti u kupelji svog Srca!... A kad se ranjenik oporavio, odijeva ga kao kraljevića... Kad je ozdravio drži ga uza se, postavlja ga svojim baštinikom, postupa s njime kao s intimnim prijateljem, razmaženim djetetom... Nije li to povijest svakog od nas? Ah! samo je jedan Isus, ali on sam dovoljan nam je!...

Neka provali sada naša zahvalna ljubav! Hvalimo ovo beskrajno milosrđe, slavimo dirljivom, žarkom molitvom bezgranično milosrđe Srca Isusova.

DUŠE.- Isuse Kralju, Isuse Brate, Isuse Prijatelju i Spasitelju, došao si, da imamo život, i to preobilan život... Sišao si k teškim bolesnicima, koji propadaju jer ih je život osakatio, došao si, da ih ozdraviš, ukrasiš i uresiš, da ih učiniš ugodnima svome Ocu, koji ih je tebi povjerio... Jao! mi smo, preljubljeni Učitelju, često bili:

Zalutala ovca... i rasipno dijete...

Izgubljena drahma... i slomljena trska...

Stijenj, što se gasi... i dužnik nesposoban da plati...

Sluga, koji je ubio kraljeva sina... i kamen, što smeta sjemenu, natopljenom tvojom Krvlju...

Oprosti, o božanski Spasitelju!... Oprosti, o Bože ljubavi!...

Oprosti, Oče beskonačnog milosrđa, brojne nevjere našega prošlog života... Toliko smo zlorabili neiscrpiva blaga tvoga neumornog milosrđa... Oprosti!

Da uzvratimo za božansko milosrđe, koje nam je iskazano, mi ćemo ga svetom silom istrgnuti od tvoje blagosti i za tolike druge... To su naša braća, Isuse... Tvoja su to djeca, što se lome usred šikare i trnja ovoga svijeta i grijeha!...

Poslušaj nas, slatki Spasitelju:

Smiluj se djeci, čija se nevinost i vjera zamračila na ognjištu nesreće... Radi Kraljice ljubavi, o Srce božan-


- 148 -

skoga Kralja, budi im Isus!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Budi im Isus!

Smiluj se mladeži, koja je već otrgnuta od tvog Srca, jer se bacila u pogibeljan vrtlog nezdravih užitaka pokvarenog svijeta, a ne gleda nikad u nebo... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa, ljubljenog Brata, budi joj Isus!

Budi joj Isus!

Smiluj se tolikim nesretnim obiteljima, koje životare, koje se bore, koje pjevaju ili plaču bez svijetla vjere, bez potpornja tvoje ljubavi... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa-Prijatelja, budi im Isus!

Budi im Isus!

Smiluj se ogromnoj povorci slijepih, koji nisu ni na domaćem ognjištu ni u društvu doživjeli neusporedivu milost, da tebe upoznaju... Smiluj se osobito tolikim dragovoljnim slijepcima, koji su te vidjeli samo izdaleka, a nisu nikad znali, kako si dobar... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa Spasitelja, budi im Isus!

Budi im Isus!

Smiluj se grešnicima, koji ovaj čas umiru, osobito onima, koji nisu bili zli, nego slabi, neuki i prevareni, koji su bili milosrdni siromasima i patnicima... Radi Kraljice ljubavi, o Srce umirućeg Isusa, budi im Isus!

Budi im Isus!

K r a t k a   s t a n k a

III. Dar njegova Srca

I napokon, kao da darežljivosti našega Gospodina nisu dovoljni darovi svijetla i milosrđa, nego on ih sve sažimlje u daru svoga divnog Srca.

Posegnimo za Evanđeljem, jer ova sasvim božanska ljepota nadmašuje sve, što bi nam ljudska mudrost ili rječitost mogla pružiti kao plodnu pouku.

Anđele je zanijela slika Ivana kod Posljednje Večere!... Isus je ustanovio božansku Euharistiju... sjena tjeskobe, gotovo agonije, prekrila je crte njegova lica: Eno Jude, u njega je novac, što ga je primio, da izruči svog Boga.

Kao da je Ivan sve pročitao u očima božanskog Prijatelja, i da mu dadne naknadu, privija se uz njega, te jednostavno i povjerljivo, tako da se i anđeli tome čude, naslanja svoju glavu na Srce Isusovo!...

A Isus u ovoj svečanoj uri počiva Srcem prislonjenim na srce Ivana, svog premilog apostola. I on predaje Ivanu svoje Srce, a u tom predanju oni se međusobom združuju vezom jačom od smrti...

Je li Ivan imao pravo na tu povlasticu?... On je bio


- 149 -

čist, djevičanski duhom i srcem, to je istina, ali on je tek počeo ljubiti...

Nije još imao ni prigode ni vremena, da Učitelja ljubi do krvi...

Ah! ali Isus, koji ga tako ljubi, pretekao je svog pouzdanika!... Samo Isus može tako ljubiti i darovati takav dar, uvijek nezaslužen...

K r a t k a   s t a n k a

Ali, uskliknut ćete malodušno, rijetki su, koji su poput Ivana uvijek ostali čisti, velikodušni i poslušni... Istina je, a ipak ne bojte se, jer ima u Evanđelju i jedna druga, vrlo utješna slika, koja upotpunjuje pouku prve...

Na Kalvariji... blizu Ivana, a još bliže Kraljici neokaljanoj... eno Marije Magdalene.

Oboje, Ivan sačuvana čistoća, i Magdalena ponovno stečena čistoća, primaju u prisutnosti Bezgrešne potpun dar Isusova Srca!...

Koji je od njih dobio bolji, intimniji dio?...

To zna samo Isus!... A ta šutnja samo je dubok, silan poziv dvjema skupinama, koje uz razne stepene obuhvaćaju silnu vojsku duša na njihovu usponu preko Kalvarije prema vječnom Taboru... Izlijmo radi toga svoju radost i zahvalnost u molitvi, za koju Isus hoće da bude prava pjesma hvale, zanosa, zahvale, himan same ljubavi prema njegovu ljubeznom Srcu.

O, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što na svom prolazu nisi nikad blagoslovio poljsko cvijeće ni ljiljane u dolini... a mi smo bili trnje i bodljike tvoje krune...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Oh, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što nisi nikad blagoslovio žitna polja i galilejske vrtove... a mi smo često puta bili grešni kukolj tvoje Crkve!...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Isuse, ti si nas blagoslovio, kako nisi nikad blagoslovio ptice nebeske ni betlehemska i nazaretska stada... a mi smo tebe ranili, nemajući pouzdanja u tvoju beskrajnu dobrotu...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Evo, zato kao naknadu ljubavi, završit ćemo ovu Svetu Uru, kličući s Prorokom: "Duhovi anđeoski, nebeski Dvore Gospodnji, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama."

Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Zvijezde, sunce i mjeseče, razvijte svoj plašt svijetla nad njegovim tabernakulom, svetijim od onoga u Jeruza-


- 150 -

lemu... Tabernakul, pun slatkog veličanstva Riječi, koja postade tijelo i hrana smrtnicima... Blagoslovite njegovo milosrđe prema nama...

Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sjajna zoro, jutarnja roso, blagotvorni oblaci, hvalite plodnost Gospodinove milosti... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Tihi oceane, uzburkano more, pjevajte veličje Gospodinovo... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Lahore blagi, razbješnjela olujo, cvijeće i bujice, pjevajte slavu Gospodinu, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju. koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sniježe, šumo, žetvo, vulkani, brežuljci i doline, pjevajte moć Gospodnju, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Svi vi, stvorovi, pritecite nam u pomoć, nadoknadite za nas, koji ne možemo dovoljno zahvaljivati ni blagoslivljati Boga... Dođite, ugušite svojim pjesmama hulu, zadovoljite za šutnju i hladnoću nezahvalnog i grešnog čovjeka... blagoslivljajte Gospodinovo milosrđe prema nama... Hosana, hosana Stvoritelju, koji postade Dijete, Žrtva, Hostija radi ljubavi!"

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

POSVETA LJUDSKOG RODA PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Leon XIII.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 151 -

SVETA URA

Intimno
o b i t e l j s k o
kraljevstvo Srca Isusova

Duboki je smisao i značaj velike svetkovine Bogojavljenja!

Kralj nebesa drhće na slami u jaslama. Onaj, čije se carstvo prostire nad čitavim stvorenim svljetom, smiješi se i blagoslivlje u Marijinu naručju...

I eto dolaze Kraljevi izdaleka, da u tom Djetetu priznaju velikog Kralja kraljeva, božanskog osvajača duša, društva i svih naroda na zemlji...

Nebo ga je već proglasilo Vladarem, pjevajući nad štalicom o njegovoj slavi i o kraljevstvu mira i ljubavi u dušama dobre volje...

I sretni pastiri došli su, da mu se poklone, ljubeći mu noge i grle ga svojim rukama...

Trebao je samo još prijesto, koji će biti više kraljevski nego što su to jaslice i krasniji grimiz od skromnoga plašta neokaljane Majke...

To prijestolje je Križ.

Lijep je, moćan i velik, pokriven grimizom njegove Krvi!...

Neka svi njegovi podanici, sve duše i svi narodi, koje mu je Otac dao u baštinu, dođu i proslave Epifaniju njegove slave; neka ga priznaju Kraljem i podvrgnu se njegovu carstvu svijetla, milosrđa i ljubavi... Tada će se njegovo kraljevstvo posvuda ostvariti...

Kraljevstvo njegovo počelo je prije XX stoljeća... otada se proširilo kao plašt blistavog i dubokog svijetla, razvilo se kao božanska duša otkupljenog čovječanstva... Blagdan Duhova trajan je u Crkvi, on sve više produbljuje duhove, neprekidno naglašuje gospodstvo raspetog Učitelja.

Velik događaj u Paray-le-Monialu kao da je dao odlučni polet njegovoj pobjedi... Novi ognjeni Duhovi obavijaju svijet... obuzimlju duše... oduševljavaju apostole, te slavodobitno potiču i proniču svetu Crkvu...

A cijela zemlja, od jednog pola do drugoga, odjekuje ovim poklikom nade, pobjede i ljubavi: "Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!"

Evo, dolazi opet Kralj ljubavi!... Gledajte mu na grudima, što ljubavlju dišu, žarko sunce, njegovo usplamtjelo Srce!...

Gledajte njegovu blagoslovljenu kretnju, koja poziva, koja privlači neodoljivom snagom...


- 152 -

Umuknite!... Poslušajte skladni glas, koji puni svemir riječju nesavladive nade za nas, ali strahovite strave za sotonu i njegove sljedbenike...

Poslušajte, Isus nam govori: "Vladat ću svojim Srcem!..."

Odgovorimo uime svojih obitelji, uime svoje domovine, jednoglasno s Crkvom:

"Hosana Sinu Marijinu, Kralju našemu!"

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Hosana Sinu Marijinu, Kralju našemu!

Hoćemo, Isuse, da nad nama kraljuješ!

Hoćemo, Isuse, da nad nama kraljuješ!

Hosana Srcu Isusovu, jedinome Kralju!

Hosana Srcu Isusovu, jedinome Kralju!

(Čitati mirno i polako)

Ali više od kliktanja, Srce Isusovo traži djela, ona će potvrditi onaj iskreni hosana, koji danas odjekuje u njegovu tabernakulu... Nažalost! I prečesto je Isus primao ovacije sa usana, a zatim... smrtni udarac u Srce!

Koliko se puta ponovila prevrtljivost jeruzalemskog puka... U jednom trenu pretvoriše se pobjedničke pjesme u krikove srdžbe i smrti... palme i lovori postadoše u rukama tih nezahvalnika bičevi krvavog šibanja... odbacili su ubrano cvijeće, a dohvatili kamenje i trsku...

(Nastaviti gorljivom vjerom)

Ne, o Kralju kraljeva, mi te ne ćemo tako slaviti niti ćemo ti u ovoj Svetoj Uri tako klicati... Ti, koji čitaš u dnu duša, ti, koji sve vidiš, ti znaš, da te mi ljubimo i da dubokom i iskrenom voljom hoćemo surađivati na širenju tvoga intimnog kraljevstva u obitelji i društvu...

S tom nakanom, jedino radi tvoje slave dolazimo kao tvoji podanici, da primimo tvoje božanske želje odlučni, da sve dademo, da sve žrtvujemo i tako požurimo čas tvoje božanske pobjede...

Evo te, Isuse divni! Ti si zarobljenik u našim rukama, još više zarobljen nego u Getsemaniju...

Ali, Isuse, nemoj danas ponoviti ono čudo, koje si pred dvadeset stoljeća učinio, kad si izmaknuo svom puku, kojemu se radi njegova vremenita interesa začas prohtjelo, da te proglasi Kraljem... Ovaj puta ostani našim zarobljenikom, da te učinimo svojim Kraljem, ali u velikom interesu tvoje slave!...

Jest, tu se radi o tvojoj slavi kao i o našoj.. Diktiraj nam dakle svoje odredbe, zapovijedaj nam kao naš Gospodar!...

Već znamo pouke, kaje si dao svojoj pouzdanoj Učenici u Paray-u... ne bi li i nama objavio sunce, o Kralju ljubavi, koje je sjalo pred njenim očima?...

Daj nam, dobri Isuse, samo mrvicu... Oh! samo jednu


- 153 -

mrvicu s tog kraljevskog stola, na kome objavljuješ intimnosti i nacrte svoga milosrdnog Srca...

Pokaži nam, da si velikodušniji od najdarežljivijega kralja...

Mi te slušamo, Isuse...

(Velika sabranost, duboka šutnja)

ISUSOV GLAS.- Quid dicunt de me? Što kažu o meni?... Što misle o vašem Učitelju, djeco moja?...

Vjeruju li ljudi u moju istinu i moju pravdu?... Vjeruju li osobito u moju ljubav?... Moje prvo kraljevstvo je unutar u vašim srcima... U vama, u tajnom svetištu vaših duša hoću položiti temelj moga božanskog kraljevstva...

A ovo kraljevstvo mora biti puno svijetla, jer ja sam svijetlo, koje je došlo na ovaj svijet i tkogod vjeruje u mene, ne će hodati u tami.

Oj žalosti! Sin Božji ne nalazi više na zemlji velike vjere...

(Polako)

Svijet vjeruje u prijateljstvo stvorova i vjernost ljudskog srca... Vjeruju u obećanja velikih i u laskanja sebičnih... Jest, vjeruju u plemenštinu, u ispravnost i dobrotu ljudi usprkos strašnim razočaranjima, usprkos teškim iznenađenjima svakog časa... Još vam ranjeno srce krvari, a već u njemu ponovno cvate vjera u čovjeka, koji vas je udario...

Ali, ja sam ranjen u Srcu, da vam prištedim druge smrtne rane... Ja, vaš Prijatelj, jedini uvijek vjeran Prijatelj... ja, istina, koja ne može lagati... mudrost, koja nikad ne vara... beskonačna ljubav Božja... milosrđe Oca... ja, Spasitelj, pribijen na drvo križa, da na pragu raja dočekam raskajane svoje krvnike... samo ja ne nalazim vjere koja bi me proglasila Učiteljem umova i Kraljem savjesti...

A ipak ja jesam i ostajem svijetlo svijeta!

Oh! kako želim, da to svijetlo potpuno pobijedi u vašim dušama!... Dajte mi, da pobijedim!...

Zašto je sve manji broj onih, koji su gladni ljubavi, i koji me traže za svetim stolom?...

Njihova nedostatna vjera ih udaljuje od moje Euharistije!

Neznanje, kriva pobožnost i nedostatna vjera zaustavljaju na putu one, koje sam ovdje čekao, da im dadem piti živu vodu, što iz mene izvire!...

Kad bi vi imali veliku vjeru u moju ljubav, ne biste se dali zaustaviti ovom krivom bojazni, koja ruši vašu ljubav, a mom Srcu zadaje tako krutu ranu.

Kad biste znali, a znali biste, kad biste bili prožeti živom vjerom, da, kad biste znali, tko vas čeka, tko je onaj, koji vas zove is tabernakula!...

Dajte, da vas vjera svlada i preobrazi, ona će vam otkriti tajno blago, koje vam je moje Srce spremilo, ona će mi izvabiti, kao nekoć, najsjajnija čudesa...

Pustite, da vas moje svijetlo zaslijepi... i opojeni


- 154 -

njime uživat ćete u objavi moje ljepote i u mojoj divnoj ljubavi.

Djeco mog Srca, prijatelji, koji mi dajete zadovoljštinu, vjerujte dubokom, živom, neizrecivom vjerom, vjerujte osobito u moju ljubav!...

Hoćete li doista, da kraljujem intimnom i čvrstom pobjedom u vašim dušama? Molite, da umnožim vašu vjeru!...

KAD BI OVA SVETA URA MOGLA OŽIVJETI VAŠU, PREČESTO SLABU VJERU, BILA BI TO SILNA DOBROBIT. ZLO NAŠEG VREMENA NIJE TOLIKO U BEZVJERSTVU OPAKIH, KOLIKO U SLABOJ VJERI VJERNIKA. TU SE RADI O SLAVI SRCA ISUSOVA.

DUŠE.- Isuse, svijetlo naših duša, položi svoje stvaralačke ruke na našu malaksalu vjeru... Zapovjedi kao Kralj i past će ljuske s naših očiju!... Daj, da te ugledamo i: umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Svijetlo naših duša, Isuse, u tako rijetkim časovima intimne radosti, kada dopustiš, da uživamo pokoji trenutak sunca i životnog cvijeća, oh! učini, da te onda ugledamo i u tim radosnim urama:

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Isuse, svijetlo naših duša, u gorčini tajnih patnja, kad dopuštaš tjeskobe, kojih stvorovi ne mogu ni utješiti ni shvatiti, oh! učini, da te vidimo u toj duševnoj buri,

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Isuse, svijetlo naših duša, u onim tako teškim borbama između savjesti i bijedne naravi, između naših želja i krute životne stvarnosti, oh! učini, da u tako teškom sukobu ugledamo tebe!

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Isuse, svijetlo naših duša, u našoj težnji za srećom i mirom, kada stvaramo planove za vremenitu i kršćansku budućnost naših milih, oh!, daj, da tebe vidimo u tim planovima.

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Isuse, svijetlo naših duša, u tjeskobnoj nesigurnosti života, kada se obzorje oko nas smrači, a ljudi i nebo kao da nas napuštaju, oh! daj, da te ugledamo u toj oluji tame.

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Isuse, svijetlo naših duša, u neizbježivim žrtvama, koje nam ih dužnost nameće, kad nam se srce para, a kušnja snalazi naša ognjišta, koja te ljube, oh!, daj, da tebe vidimo u tim teškim krizama.

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!


- 155 -

Isuse, svijetlo naših duša, u osjetljivom pitanju našega nutarnjeg života, kad mudro dopuštaš, što mi ne bismo htjeli: borbe, protivštine, kušnje, koje se ne mogu predvidjeti, oh! daj, da te vidimo u tom osjetljivom i tako ozbiljnom času.

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

Samo si ti, Gospodine, istina, put i život... Kome da idemo, kad samo ti imaš riječi vječnoga života?... Poput slijepca iz Evanđelja i mi ti od sveg srca vapimo: "Sine Davidov... smiluj nam se, rasvijetli naše duše!..." Oh! učini, da tebe svagdje i uvijek vidimo.

Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!

K r a t k a   s t a n k a

Jednog dana sišao je anđeo u Nazaret navijestivši Kraljici djevica, da će Kralj - Spasitelj kraljevati nad Izraelom i nad cijelim svijetom, ako ona pristane.

Ali on je postavio jedan uvjet: izgradnju tabernakula - ognjišta! Ona će mu biti Majka, a Sin će otud vladati nad kućom Davidovom i nad cijelim svijetom.

Danas više ne silazi anđeo, nego sam Kralj kraljeva, da nam predloži svoje kraljevstvo među ljudima, svoju veliku pobjedu, koja će ujedno biti naše spasenje. Marija Margareta prenijela nam je tu divnu poruku. Ali i ovaj put on traži žive tabernakule, otkuda će on slavno žariti zemljom, traži naša ognjišta!

Ova svetišta on je načinio u cilju, da se dovrši pobjeda njegove Kalvarije; sagradio ih je za sebe samoga!... Nažalost! Protjeran je često otuda... Tu ga ne priznaju... Često postupaju s njime kao s prosjakom, a ne Kraljem...

On kuca na sva vrata... Ovdje ga s omalovažavanjem pitaju: tko je?... ondje ga drsko pitaju: kojim pravom kuca... drugdje opet otpremaju ga uljudno ili srdito, već prema bijednim ljudskim interesima.

I opet se ostvaruju riječi sv. Ivana: "Došao je kao Kralj u svoje, a njegovi ga ne htjedoše priznati."

Ah! kad bi te duše i te obitelji znale, tko je onaj, koji u ovaj čas kuca na njihovim vratima... tko je onaj, koji im donosi tako željeni mir... Što li bi sve učinio ovaj božanski Kralj, kad bi te obitelji bile pod njegovim jakim uplivom, u carstvu njegove ljubavi!...

On nas tu sluša, dva koraka od nas, u tabernakulu. Iskoristimo ovu šutnju, da si po njegovim suzama i osmjehom stvorimo sliku raja... Upijte svu njenu ljepotu i sav njen zamašaj kao onda, kad je blagi Učitelj, žareći svijetlom, pričao koju parabolu mnoštvu, a ono ga netremice gledalo...

Slušajte: Zimska noć, studeno je, snijeg pada..

(Polako, usrdno)

Oko ponoći, jedan Putnik, vlažnih kosa, uzdahtanih grudi, lica sjajna, ali slaba i blijeda, kuca na vrata


- 156 -

skromne kolibe... Otvaraju mu, on ulazi i blagoslivlje: "Mir vama!" Divni, skladni glas, blago budi djecu, malene, oni osjećaju tajni doziv, hrle... Tiskaju se oko njega, okružuju ga i posjednu ga kraj velike vatre...

"Vidite li", govore tiho roditelji, "kako se u ljepoti njegovih očiju čita bolna agonija njegova Srca..."

A djeca među sobom šapću: "Kako je dobar i blag... ali gledajte na rukama mu je krv, a čelo mu je izranjeno!"

Putnik govori, a njegova riječ kao da otkriva nebo, kakvo nebo!.. I svi u sebi misle: "Reklo bi se, da nosi nebo u svom Srcu!"

Otkad je ušao, nebeski lahor neizrecivog mira kao balzamom ovija sretne, zanesene duše... Zaboravile su na sve nevolje, ne osjećaju više ledenu studen, koja je još duvala, kad je ovaj tajanstveni Putnik ulazio... Svako se srce dosta brzo ugrije u njegovoj blizini!... Čudno, naslućuje, da je on Kralj, a nitko se ne boji njegova veličanstva, ni roditelji, jer su trpjeli... ni djeca, jer su malena i čista. Ali blage i prodorne oči Kralja-Putnika već su ugledale udarce na srcu roditelja. Iz samilosti prema njihovoj boli ne govori o odsutnima... Prebrojio je praznine... Mališi su ovdje, ali drugi... što je od starijih?

Ispraznio se zlatni kavez!... A onda uz ove tjeskobe nadošle su i druge muke... Čudesni Putnik doziva ih sve potajno, nebeskim pogledom, i roditelji već jecaju i padaju do njegovih nogu kao ptičice, što nagonski traže gnijezdo pred olujom, koja već negdje tutnji...

"Ne plačite beznadno", govori im on, "nego plačite sa mnom, ja vas poznam i ljubim... Vaše boli i vaše suze privukle su me ovamo..."

Ah, i nebeski stranac plače!... I dok mu suze kvase čelo i kose mališa, koji se oko njega stišću, sklanjajući se na njegovu Srcu... nad tim ognjištem lebde tišina i novi nepoznati mir... Reklo bi se, da je nebo pohodilo ovaj kutić zemlje!

Kad obriše svoje oči, baca pogled neizmjemog milosrđa, duboke ljubavi na ovu tako jednostavnu i lijepu Betaniju, oazu prognanoga Kralja...

Otvara nasmiješene usne i blagom tugom govori: "I ja sam imao mnogu djecu... Ostavili su me, a ja ih uvijek tražim... Čekam, da se pokaju, da me ljube...

Prijatelji moji gostoljubivi, znajte, da ova studen napolju, da oluja nad krajinom nije ništa prema tjeskobi, koja kao vihor bjesni u mom Srcu..."

I rekavši to, on otkriva grudi... Kakve li rane... odjeća mu je od nje krvava....

Časak šutnje, a zatim blagi neznanac nastavlja: "Vaš doček pun dobrote, bit će velikodušno nagrađen, jer ja sam Kralj, ali ne bojte se, ja sam Kralj potpune ljubavi!

(Polako i žarkom ljubavi)

"I evo jedne tajne, moje tajne: vi, koji žeđate za srećom, ljubite me. Povjerite mi sve svoje jučerašnje ža-


- 157 -

losti i boli, sve sadanje tjeskobe, buduće kušnje, svoja srca, vaše mališe, uskrsnuće onih, kojih nema na ognjištu, sve mi povjerite... Čuvajte moju veliku tajnu mira: Ljubite me neizmjernom ljubavlju!"...

Ove riječi su balzam, jakost i svijetlo, mame bujicu suza, ali suza sreće, jer one pjevaju o nadi i ljubavi!

Suze još uvijek teku, dok veliki i mali ljube njegove noge i ruke, što miluju, svi mu govore, jednostavno, ali poletno: "Reci nam tvoje ime, Kralju ljubavi... tko si ti?"

"Ja sam Isus", odgovori on, pružajući svima ruke, "ja sam vaš Kralj!" "Ali", odgovara Betanija, "onda ostani i živi s nama zauvijek... Budi naš Prijatelj!..."

K r a t k a   s t a n k a

Srce Isusovo želi, da ova slika postane stvarnost na svakom našem ognjištu... On uporno kuca na vrata. U ovoj Svetoj Uri Isus želi, da uđe u njih kao Kralj... On traži, da tu ostane kao Prijatelj... Hoće, da vlada u našim obiteljima intimnom, dubokom, doživljenom vlašću... Tražit će da mu to svečano obećamo, a mi izrecimo to obećanje iskreno, ozbiljno i odlučno...

ISUS.- Evo, dolazi vam vaš blagi Kralj. Donosi vam mir i nudi božansko prijateljstvo svog Srca. Ali vi ne možete istodobno služiti dva gospodara, ne možete povezati Isusa i svijet jednom istom ljubavi... Tko će dakle, djeco moja zavladati u vašoj obitelji? Tko će u njoj biti Kralj ljubavi?

DUŠE.- Samo ti ćeš biti naš Kralj, o Srce božansko!

ISUS.- A kog odabirete svojim intimnim prijateljem?

DUŠE.- Samo tebe, Isuse iz Nazareta, tebe, Prijatelja Betanije.

ISUS.- Mogu li vam dakle postaviti svoj božanski zakon i kao Gospodar vladati na vašem ognjištu?... Priznajete li me svojim Kraljem?

DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!

ISUS.- A tko će biti intiman prijatelj u vašim skrovitim obiteljskim bolima?

DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, Prijatelju Betanije!

ISUS.- Ja mogu dakle raspolagati vašim osobama i vašim dobrima. Ona mi dakle pripadaju... Ali kome priznajete pravo, da uredi i raspolaže svim žalosnim i radosnim, sretnim i nesretnim događajima u vašem životu? Tko će odrediti stazu, kojom će vaša obitelj poći?

DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!

ISUS.- Kad vam odluke moje mudrosti nametnu borbe i trpljenja, tko će biti vaš pouzdanik, vaš prijatelj, vaš


- 158 -

tješitelj?

DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!

ISUS.- Ako zapovijedam kao Kralj, moja se vlast mora protegnuti na sva djela vašega svagdanjeg života... Pristajete li, da mudro i u ljubavi odredim vaš svagdanji, obični životni put?

DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!

ISUS.- Ali ja toliko želim, da mi uvijek date moj dio i to... najbolji dio, sve do najmanjih potankosti vašega obiteljskog života... U jednoličnosti ovoga svakodnevnoga zadatka tko će uvijek biti vaš veliki Prijatelj?

DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!

ISUS.- Pozivate me dakle zauvijek, da budem vaš Učitelj i savjetnik u časovima teških i ozbiljnih odluka... a časovima kobnih kriza, kad vas stvorovi prepuste vašim bolima... Mogu li odsada u ovom kutiću sretne zemlje, na ovom ognjištu, koje je postalo moje, mogu li tu zapovijedati kao apsolutni Kralj, kako zapovijedam i na nebu?...

DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!

ISUS.- U časovima nužnog odlaska i bolnih rastanaka, u času, kad vam se smrt približi na krilima neke bolesti ili nepredviđene nesreće... Tko će u tom krajnjem času biti intiman, nerazdvojiv, prvi i zadnji Prijatelj ognjišta mog Srca?...

DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!

NE PROPUSTITE NIKADA, DA U VELIKOJ RADOSTI, KRUTOJ BOLI, TEŠKOJ ODLUCI U BILO KOJOJ OBLJETNICI VAŠEG OGNJIŠTA OBAVITE U OBITELJI POSVETU SRCU ISUSOVU, KAO KRALJU I PRIJATELJU BETANIJE!

S t a n k a

Lijepa Isusova pobjeda ljubavi ne može ostati obiteljska pobjeda, ona mora postati opća društvena pobjeda. Proživljujemo providonosno doba presvetog Srca, koje je Kralj i središte katoličkog svijeta... Da bismo se svi spasili zazivajmo u pomoć Isusa, božanskoga Kralja i osvajača duša. To nužno traže interesi mira i reda, pravde i sreće obiteljske i društvene. Nažalost!... svijet je osudio onoga, koji je mir neba, raspeo je Boga, koji je život. Zato vidimo, da se svijet drma i cijepa kao gora Kalvarija, u grču agonije... Ako se ljudi vrate Srcu raspetoga Krista i njegovu svetom Evanđelju, ako Kralj ljubavi bude duboko i sigurno vladao u srcima i na ognjištima, počet će djelo preporoda... svijet će biti spašen...

Zazivajmo ovoga Kralja i Spasitelja, jer je potrebno, da se njegovo nebesko kraljevstvo protegne na sve nas.


- 159 -

Ali budući da je Sveta Ura prije svega velika molitva naknade, približimo se Gospodinu, koga je moderni svijet smjestio na klupu zločinca. Iskažimo mu svoj poklon i ganuće, prinesimo njegovu nepoznatom kraljevskom veličanstvu časnu naknadu vjere i ljubavi... Dijeleći njegove pogrde i boli recimo Isusu, duboko, skrušenim srcem:

DUŠE.- Pokaži nam, o Kralju ljubavi, pet božanskih rana tvoga izmučenog tijela...

Još si pribijen na sramotno drvo križa od onih, koje očekuješ na pragu raja...

Neka naša ljubav naknade preobrazi tvoje rane u životna vrela! Neka tvoj križ postane prijesto milosti i milosrđa, otkud ćeš svom Srcu privući zalutale narode!...

Približujemo ti se, Isuse, pod vodstvom žalosne Kraljice, dopusti, da pritisnemo svoje usne na tvoje svete rane, da izlijemo u njih molitvu ljubavi i naknade, koju si sam zatražio od sv. Marije Margarete...

Klanjamo ti se i cjelivamo ranu desne ruke, koju ponovno otvara život bez Boga.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ljubimo te, Isuse, za one, koji te mrze!

Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje lijeve ruke, koju ponovno otvara nesređeni bračni život.

Ljubimo te Isuse, za one, koji te pogrđuju!

Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje desne noge, koju ponovno otvara razorena obitelj bez vjerskog života.

Ljubimo te, Isuse, za one, koji te bičuju!

Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje lijeve noge, otvorenu mlakim kršćanskim životom.

Ljubimo te, Isuse, za one, koji za te ne mare!

Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoga presvetog Srca, koju neprekidno otvara nezahvalnost prema tebi, otpad i strašna hladnoća, koja pogrđuje tvoju ljubav.

Ljubimo te, Isuse, za one, koji ne će da te poznaju!

K r a t k a   s t a n k a

Stari pakleni neprijatelj odavna je odlučio, da razori Nazaret, da oskvrne kršćansku obitelj... O božanski Nazarećanine, po Mariji svojoj Majci, koja je i naša Majka, dođi k nama i zavladaj ovom tužnom zemljom... Obrati sve, koji te ne ljube, a oni su nažalost tako mnogobrojni... Srce Isusovo, proširi svoje sveto kraljevstvo ljubavi!...

A sada, o Kralju ljubavi, evo zadnji zbogom i zadnje molitve tvojih vjernih prijatelja, tvojih apostola u ovoj Svetoj Uri...

Isuse, u prisutnosti bezgrešne Kraljice i anđela, koji ti se klanjaju u ovoj Hostiji, pred cijelim nebom i pred nezahvalnom zemljom... priznajemo te svojim Gospoda-


- 160 -

rem i Učiteljem, jedinim izvorom svake kreposti i svetosti, svake pravde i svake ljepote...

I zato u duhu svečane naknade priznajemo, da si ti, Isuse, temelj svake sreće i mira... da si ti, Isuse, naša nestvorena ljubav, naše nebo!...

(Otpjevati "Credo" ili koju pjesmu)

POSVETA LJUDSKOG RODA PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Leon XIII.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +


- 161 -

SVETA URA

Zatvor V e l i k o g   Četvrtka
i
tamnica tabernakula

Tamnica, u koju je Isus bio zatvoren kad su ga uhvatili na Maslinskoj gori navečer Velikog četvrtka.

Tabernakul, nova tamnica, u koju se Isus sam zatvorio iz ljubavi prema nama i gdje će ostati do konca vremena.

Prošlo je dvadeset stoljeća, ali danas kao i onda, u jednoj i drugoj tamnici, isti je Isus, osramoćen, ismijan, zasićen pogrdama.

Ova Sveta Ura mora biti s naše strane svečani čin zadovoljštine za veliki grijeh, što ga čini ona vrsta kršćana — a biva nažalost sve brojnija — koji hoće jednako ljubiti Isusa i svijet. Neka to bude istodobno milosrdna i stroga pouka mnogim katolicima, koji u manifestacijama svoga vjerskog života ističu vjernost našem Gospodinu, ali u svom društvenom životu ne poznaju i teško krše zakon velikoga Kralja ljubavi... Vječno ostaju istinite Isusove riječi: "Nitko ne može služiti dva gospodara", osobito kad su oni tako među sobom oprečni...

S t a n k a

Bilo bi divno čudo, kad bismo mogli poput sv. Pavla zagledati Riječ iza otajstvene koprene njene slave!... Nažalost! Dok živimo na ovoj zemlji kušnja, Bog će uvijek ostati na visinama, koje su za nas nepristupačne. Ipak, njegovo se milosrđe udostojalo pomoći našu nemoć. On je sam sišao među nas i ostaje na dohvat našim srcima...

Dođite, približimo se svi ove večeri, jer želimo iznenaditi božansku Riječ u drugoj slavi, u slavi zatvora Velikog četvrtka... Promatrajte u zanosu vjere prizor, što ga anđeoski zborovi zaprepašteno motre. Kraljevska palača — podzemna tamnica, prijestolje — mala klupica; bol umjesto diadema; trska prezira mjesto žezla, napokon, svita ovoga Kralja je pripita vojnička rulja, čopor opojen sotonskom mržnjom!...

Promatrajmo skupa našeg Kralja Isusa, u ovoj tamnici, izvrgnuta smijehu, podrugivanju, udarcima: blag ali veličanstven u svojoj poniznosti, svojim pogledom on moli milosrđe i ljubav, dok mu strahovita tjeskoba podrhtava na božanskom licu natopljenom Krvlju, u koju se miješa žuč bo-


- 162 -

li!...

S t a n k a

DUŠE.- U takvom te stanju večeras nalazimo, Gospodine Isuse, i nakon proteklih dvadeset vjekova, u ovoj istoj tamnici ljubavi i tolikih prezira; ovu je tamnicu tvoje Srce htjelo čudom ovjekovječiti i učiniti je nerazorivom...

O neumrli Kralju, sjaj tvoga kraljevskog, ali krvavog veličanstva uvijek je isti. Ništa se nije promijenilo: ni lanci ljubavi, kojima si postao naš zarobljenik, ni podla patnja, koja te obasiplje pogrdama, ni mržnja sudaca, ni okrutnost tamničara... Ali osobito tvoje Srce, o Isuse, ljubavi naše ljubavi, ono se nije promijenilo!... Ostalo je isto, kakvo je bilo i onda, uvijek isto, nepromjenljivo u svojoj milosrdnoj odluci, da ostaneš naš zatočenik do konca vjekova...

Mi, božanski Učitelju, mi moramo i hoćemo zamijeniti svoju griješnu pobunu sa slavnim zarobljeništvom, lance grijeha sa lancima ljubavi, koji će nas vjerno sjediniti s tobom. Zato ti raskajani i s ljubavlju u duši kličemo večeras: Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

O Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, ukroti živom vjerom našu jadnu slobodu!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, svladaj žarkom ljubavi naše srce tako bijedno u ljubavi, tako hladno u svojoj nezahvalnosti!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj svojom pobjedničkom milosti sva naša buntovna osjetila!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj nadnaravnom snagom našu promjenljivu i slabu volju!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, svladaj spasonosnim strahom naš oholi duh!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj svojom nježnosti i milosrđem našu slabu i nepostojanu narav!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Jest, božanski Kralju tabernakula, učini, da od robova ovoga varavog svijeta, koji nam uz pjesmu i smijeh prodaje otrov i pakao, postanemo robovi tvoga božanskog Srca. Tebe ljubiti i tebi uvijek služiti, nije li to veća


- 163 -

čast i slava, nego kraljevati nad ljudima?

A sada, ljubljeni Učitelju, dostoj se baciti pogled kroz rešetke ovoga zatvora na sretnu četu tvojih vjernika, prijatelja... Oni su, Gospodine, propustili u Getsemaniju svoju dužnost prema tebi, ali večeras hoće, da pred tabernakulom zadovolje za odvratnu revnost Jude i tvojih brojnih neprijatelja... Oni ti ovdje daju časnu naknadu osobito za ono nebrojeno mnoštvo, koje drijema i počiva, dok se ti boriš u smrtnoj stisci... Tvoji prijatelji ovdje čuvaju stražu; zamjenjuju one, koji su te kukavičkim bijegom napustili, kad si bio uhvaćen u vrtu...

Isuse, nemoj pozivati anđele, oni su u slavnoj vječnosti!... Pokloni svojim zemaljskim prijateljima intimna povjeravanja svog Srca u tabernakulu!... Progovori nam molećim i tužnim govorom božanskog sužnja i ujedno vlašću Učitelja i Gospodara!...

Govori, Isuse, i obaspi nas svijetlom!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Govori, Isuse, i obaspi nas svijetlom!

Govori, Isuse, i obaspi nas ljubavlju!

Govori, Isuse, i obaspi nas ljubavlju!

Govori, Isuse, i pobjeda je tvoja!

Govori, Isuse, i pobjeda je tvoja!

Jest, Isuse, progovori, jer samo ti imaš riječi života, istine i ljubavi, koje vode k vječnom životu.

Učini, Gospodine, da stvorovi ušute i da čuju tebe, Isuse, samo tebe, Riječ Božju!

Neka nebesa siđu, da čuju tebe, vječnu Riječ, samo tebe da čuju!

Ne oklijevaj dulje, Isuse, tvoje sluge, tvoja djeca, tvoji prijatelji, koji ti zadovoljuju, slušaju te.

POSLUŠAJTE SABRANO GLAS, KOJI NAVIRE IZ OVE ČUDESNE I BOŽANSKE TAMNICE; NEKA ZAVLADA ŠUTNJA, SABRANA ŠUTNJA DUŠA U MOLITVI... ZAUZMITE MJESTO, LJUBAV I BOL ANĐELA U ONOJ TUROBNOJ NOĆI VELIKOG ČETVRTKA.

ISUSOV GLAS.- Maleni moji, prijatelji moji, evo Srca, koje vas je ljubilo iznad poništenja jaslica i Nazareta, da, i preko samog raspeća mog tijela i moje duše na Kalvariji; evo Srca, koje vas je ljubilo do iznemoglosti, do uzvišenog ludila; Srca, po kojem ću ostati vaš zarobljenik dovijeka, vaš sužanj u svetom tabernakulu... Ovdje, u božanskoj Euharistiji, iscrpio sam svoju neizmjernu ljubav. Jao! ovdje i čovjek iscrpljuje svoju neizmjernu nezahvalnost!

Vi roditelji, koji ste po prirodi tako osjetljivi, čije srce je toliko pretrpjelo, koji ste bili tako kruto izranjeni rukom vlastite, odviše razmažene djece, zbrojte ako možete sve svoje gorčine, dodajte im sve suze, prolivene od početka svijeta u zemaljskom raju: sve ovo samo je kap vode prema bezdanom i beskrajnom moru mojih tjeskoba na svetom oltaru...


- 164 -

Dođite k meni, dođite svi, vi žalosni, ranjeni razočaranjem, pogođeni u srce od svojih na vlastitom ognjištu; dođite vi, skršeni nepravdom, izmučeni krutim rastancima, nesrećama i tjeskobama, koje su često bolnije od same smrti!... Dođite i vi, koje je sreća razbaštinila ovdje na zemlji, svi vi mnogobrojni, koji vučete sa sobom izmrcvarenu dušu!... Dođite napokon vi, koji ste okusili kalež svih boli, kojih se dotakla životna okrutnost u svim njenim oblicima... Oh! dođite svi k meni, ne samo da budete utješeni, nego da u svijetlu tabernakula kao kršćani shvatite, da je bujica vaših nesreća tek jedna kap, jedna kap onog gorkog oceana, što ga Bog Otac izlijeva na svog Sina, vašega skrivenog Boga!... U ovoj tamnici on okajava nezahvalnost čovjeka, koji zaboravlja svog Boga i koji ranjava svog Spasitelja, kao što nikad ni najnezahvalniji sin nije napojio svoje roditelje sramotom i tjeskobom!...

Evo me zaboravljena, stavljena u zadnji red i prezrena, kao što nikad nije bio zaboravljen ni najobičniji prijatelj, kao što nikad ne će biti prezren ni zadnji zločinac!... A ipak, ja sam vaš Učitelj i Spasitelj svijeta! Ja sam vaš Bog i vaš Brat, Isus! Maleni moji, smilujte se mojoj duši, žalosnoj do smrti!...

NASTOJTE OKUSITI I DUBOKO RAZMATRAJTE BESKONAČNU GORČINU OVE TUŽBE!

S t a n k a

Ali na zaborav ja ne odgovaram sa zaboravi! Moja je osveta ljubav! Evo zato sa dna svoje tamnice suznim pogledom pratim silnu povorku svoje djece, koja su otkupljena mojom Krvlju, a koja se nikad ne pričešćuju!...

Živjeli su kraj mene, naše kuće su se doticale, dao sam im ognjište, kruh za njihov stol, koji im je govorio o meni!... Nažalost! Nisu nikad došli na moja vrata zatražiti kruh vječnog života, koji sam ja sam! I tako će umrijeti od gladi kraj kuće svoga Oca!...

Ima također mnogo duša, koje su poput Samaritanke razgovarale sa mnom uz ogradu zdenca moje ljubavi. Nježno sam ih pozivao, čudesa sam činio, da ih k sebi privučem... One su došle do ruba zdenca, do tabernakula, ali su odbile da ugase svoju žeđ, nisu htjele okusiti žive vode, koje iz moga probodenog Srca izviru i struje do vječnog života...

A što da vam sada kažem, djeco moja, o tolikima, koji su mnogo i mnogo puta okusili slatkoću moga Srca u presvetoj Euharistiji, koji su tako često prislonili svoje usne na dragocjenu ranu mojih prsiju, a onda me zaboravili i otišli, da se nikad više ne vrate... Ja ih uvijek očekujem, ali nažalost, uzalud!... Njihova nezahvalnost probada mi dušu i bolno je razdire...

Evo napokon nebrojenih duša, omamljenih svjetskim užicima, koje nerado, više od straha nego iz ljubavi, tek tu i tamo, vrlo rijetko otkidaju nekoliko časaka od svojih poslova i stvorova, da ih posvete Bogu u tabernakulu; a pritom su uvjerene, da mi time, što se približuju, iskazuju


- 165 -

sasvim neobaveznu počast!... Pa još, kad bi barem to malo, što čine dobro obavile; ali one brzo odlaze, tako im se žuri, kao da nemaju ni minute vremena za onoga, koji za njih sprema vječnost!..."

Nije li možda netko od vaših, neki član vašeg ognjišta u ovoj trostrukoj karavani nezahvalnika? Evo ure milosrđa!... Plačite i molite za njega! Ljubite u njegovo ime, jer je Isus i ustanovio Svetu Uru, da bi dijelio milosti; molimo ga pouzdano, da ih izlije na nas i na sve naše. U tom cilju udružimo se u veliku molitvu zadovoljštine. Neka ona postigne spasenje svih onih duša, koje gladuju — a da toga i ne znaju — za svojim euharistijskim Isusom, koje venu, jer nemaju kršćanskog života i umiru od svoje nesvijesne čežnje: od čežnje za Hostijom...

GLAS DUŠA.- Euharistijski Isuse, neumrli Kralju stoljeća, Kralju, koji s poniznog prijestolja tabernakula želiš osvojiti svijet, ne dopusti, da netko od naših pogine od žeđi dva koraka do tvoga Srca, tog nepresušnog vrela žive vode. Ne dopusti, da odbace tebe, posvećeni Kruše, koji si s neba sišao za zemaljske prognanike. Oh! ne dopusti da oni klonuli padnu na životnom putu. Budući da si Isus, prekorači ponor, koji ih dijeli od tebe, ne obaziri se na njihovo neznanje, osvoji ih unatoč njihovoj slaboći, slušaj samo svoje milosrđe i molitvu vjere i ljubavi, koju ti prinosimo za njih, možda bez njihova znanja, ali i na tvoj milosrdni zahtjev... Molimo te, Isuse, spasi ih!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Preko bezgrešne Kraljice, daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, slatkih nježnosti, kojima te obasula Marija u betlehemskim jaslicama?... Sigurno nisi zaboravio onih prvih milovanja, prvoga smiješka, ni prvog poljupca ljubavi tvoje neokaljane Majke!... Oh, ako je još uvijek ljubiš kao onda, one noći prvog Božića privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, da su ti se pastiri i kraljevi poklonili, dok si ležao u Marijinu naručju?... Oh, sjeti se, da se je one večeri na prijestolju njenih djevičanskih grudi upalio u tvoju počast tamjan prvog klanjanja zadovoljštine... Ako je još uvijek ljubiš kao Bog-Dijete, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, svog bijega u Egipat kad si bio naslonjen u potpunoj sigurnosti na srce Marijino, oknužen rukama, sakriven njenim materinskim plaštem pred Herodovom srdžbom?... Oh! Nisi zaboravio ljubomornih briga, skrbne ljubavi ove neusporedive Majke za vrijeme nezahvalnog boravka u zemlji izagnanstva!... Ako je još uvijek lju-


- 166 -

biš kao Dijete-Bog, privuci po njoj tabernakulu sve duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, nebeskih nazaretskih oaza i svojih prvih molitava na Marijinim koljenima?... Oh! Još uvijek slušaš skladni romon pjesama, kojima te Majka u kolijevci uspavljivala!... Nisi zaboravio prvih suza, što su ih tvoje oči ugledale u Marijinim očima!... Ako je još uvijek ljubiš kao Bog-Dijete, privuci po njoj tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, Isuse, silne tjeskobe tvoje Majke, koja te je kao dječaka tri dana tražila u Jeruzalemu? Još se uvijek spominješ goleme radosti, koja je zasjala u njenu pogledu, zastalog kucanja njezina srca, kada te je pronašla u hramu i ponovno zagrlila?... Ako je još uvijek ljubiš kao Dijete-Bog, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

I sjećaš li se napokon, Isuse Spasitelju i Kralju, svojeg rastanka od Marije u četvrtak navečer,... njene duboke tuge, kada te je susrela na putu prema smrti?... Za vječnost čuvaš sve ono, što su ti u onim časovima posljednjeg oproštaja i agonije izrekli njeni pogledi, puni ljubavi... Ako je još uvijek ljubiš kao Dijete-Bog, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

MOLIMO ČASAK ZA VJEČNO SPASENJE SVIH RASIPNIH SINOVA!

Koji su to tako jaki i otajstveni okovi, koji je to tako moćni lanac, kojim Bog postaje ljudski zprobljenik?... zarobljenik tako nezahvalnog i tako podlog čovjeka?...

Koji je temelj ove neprodorne tajne euharistijskog misterija?... Koji je to najviši i odlučni razlog ovog čuda nad čudesima?...

K r a t k a   s t a n k a

Odgovori pokliku naše vjere, vapajima naše ljubavi, odgovori ti sam, Isuse, jer ni anđeli ni ljudi ne bi nam mogli otkriti ove duboke tajne, tog bezdana tvoje ljubavi. Otvori nam vrata, objasni nam, zarobljeni Isuse, svoj tabernakul!

Zašto taj zatvor?... Zašto si ga podigao protiv nasrtaja stoljeća i mržnje tvoje djece?... Kako je to, da si se ti, Kralj kraljeva, koji posjeduješ raj, sam učinio vlastitim stražarom i vlastitim zatočenikom?... Već si unaprijed, na Veliki četvrtak, znao za sav kal našeg srca... Ti si dakle, Gospodine, u prvom redu odgovoran za svoju sudbinu u tamnici tabernakula!... Tko bi bio toliko moćan, da


- 167 -

Boga prisili prihvatiti ove lance? Tko te ovdje zadržava? Raskini, Isuse, veo ove tajne, odgovori nam!...

POSLUŠAJTE DUBOKIM GANUĆEM VJERE UČITELJEV ODGOVOR!

ISUSOV GLAS.- Sveto ludilo, božanska mahnitost moje ljubavi... moje me Srce izdalo, svladalo, ono me sputalo!

Poslušajte me, maleni moji, prijatelji moji: ljubav je odlučila moje Utjelovljenje, ljubav me pribila na Križ. Ah! znajte ljubav i samo ljubav pronašla je Euharistiju, najveće čudo moje beskonačne ljubavi...

(Polako uz stanke)

Dušo ljubljena, Ja sam tvoj Bog, a ti, ti si samo jedan grešan stvor. Pa ipak, radi tebe, o nevoljno biće, radi tebe buntovni praše, samo radi tebe, ja sam ostao u ovoj Hostiji!... Oh, daj mi napokon tvoje srce, tako opako, oskvrnjeno, daj mi ga u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ja sam tvoj Bog, a ti, ti si bolesnik, gubavac, odgovoran za svoju gubu!... A unatoč tome, za te, prezira vrijedni crve, nadut ohološću, samo za te ja živim u Hostiji!... Daj mi dakle napokon svoje gubavo srce u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ja sam tvoj Bog, a ti si tek izgubljeni ostatak zemaljskog raja, nesretnik, koji je tražio svoju vlastitu nesreću... Ali za te, i samo za te, koji si jedna odsječena grana, određena za vatru, ja sam ostao u Hostiji, da bi ti mogao steći nov život, hranjen neumrlim sokom! Daj mi dakle tvoje iznemoglo i klonulo srce u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ah! ti hoćeš znati, koja me otajstvena svemogućnost ukorijenila u ovoj zemlji, što je nakvašena i natopljena mojom Krvi. Poslušaj moj odgovor... To je ljubav, ne zaboravi nikad; samo ljubav... A hoćeš li znati, predraga dušo, koja je sada moja najveća gorčina i tjekoba? Poslušaj... i plači: Ja ljubim, kako samo Bog može ljubiti, a moji me ne ljube! Moji, moja preodređena djeca, oni, koji se nazivaju moji vjernici, moji intimni prijatelji, ne ljube me, kako bi mogli, kako bih ja htio!...

Evo moje duboke žalosti... A ipak, vi tako snažno možete ljubiti, ta već toliko ljubite svoje na domaćem ognjištu!... Kad biste svome Bogu poklonili barem onoliko ljubavi, koliko dajete onima, koji su vam dragi!... Ali nažalost, ne, stvorovi često dolaze prije mene, pa se vaš Kralj mora zadovoljiti mrvicama... Zar tako postupate sa svojim Isusom?...

Vi toliko ljubite one, koji vas ljube i u toj ljubavi dajete se bez računa, iskazujete im često prekomjernu ljubav... Za njih vi pridržavate svoju osobitu nježnost i polet svoje velikodušnosti i tankoćutnosti... Prema njima ste pažljivi, susretljivi, zahvalni... A kad ja dođem k vama, ne znate više onako gorljivo ljubiti... Za mene, zarobljenika ljubavi, vaše srce, koje je netom još bujalo,


- 168 -

ispraznilo se od svoga najboljeg blaga... Zar tako postupate sa svojim Isusom?...

Dobri ste siromasima i siročadi, nasićujete ljubavlju one, koji su zapušteni, imate nježnosti i samilosnih suza za sve, koji trpe, bili to rođaci ili stranci!... Ali kad se radi o meni, nestalo je svih ovih plemenitih i dubokih čuvstava. Zar tako postupate sa mnom, velikim osamljenikom, sa mnom putnikom, koji nikad ne nalazi skloništa, sa mnom, dragovoljnim izagnanikom iz raja?... Smilujte se, ne postupajte tako s božanskim Siromahom Betlehema i prosjakom i zarobljenikom tabernakula!... Što su zapravo svi vaši prijatelji i vaši siromasi? Prolazna sjena... A ja sam božanska stvarnost, ja sam Bog ljubavi, ja sam Isus!

Ja sam veliki ranjenik i moja rana je duboka kao nezahvalnost svih onih, koji bi me morali ljubiti... A usprkos svemu, moja je tužba samo jecaj nježnosti, moj prijekor je milovanje mog Srca, koje bi htjelo vaša srca omekšati i osvojiti... O, dajte mi vaše ljubavi, ali osobito gorljivije i iskrenije ljubavi!...

"Sitio!" — Žeđam za velikodušnijom ljubavi, za požrtvovnom ljubavi u savršenoj poslušnosti mome zakonu!...

"Sitio!" — Žeđam za ljubavi, kojom ćete mrziti ovaj svijet odviše lakomislen; kojom ćete mrziti prokletog anđela tmine, koji, pošto je razapeo mene u vremenu, htio bi u svojoj okrutnosti razapeti i vas, djecu moju, u nesretnoj vječnosti!...

Ginem od ljubavi i tjeskobe u ovom vrtu moje mistične i sakramentalne agonije... Poput getsemanskog anđela i još bolje od njega, krijepite me, tješitelji moji, i recite mi vatrom ljubavi u duši i na usnama, o recite mi, da me doista ljubite, da ćete me sve više ljubiti!...

K r a t k a   s t a n k a

SLIJEDEĆI RECI NEKA BUDU VJERNI IZRAZ DUBOKIH OSJEĆAJA, KOJI VAS PROŽIMLJU. PROŽIVLJUJTE IH S LJUBAVLJU, A VAŠA SRCA NEKA IH PONAVLJAJU JAKIM I ISKRENIM KUCAJIMA!

GLAS DUŠA.- Duboko zbunjeni, ljubljeni Isuse, ali ipak proniknuti vrlo velikim pouzdanjem, ponizno priznajemo, da se samo neizmjernost tvoje ljubavi može mjeriti s neizmjernošću naše nezahvalnosti... Jest, Gospodine, mi, tvoji prijatelji, sagriješili smo pomanjkanjem prave ljubavi. Priznajemo, da ti je žuč naših grijeha bila gorča od svih bogoubilačkih udaraca tvojih okrutnih neprijetelja... Ali budući da si ti Isus, osobito za svoje prijatelje, usuđujemo se nadati, dapače mi smo uvjereni, da nas čekaš u ovoj Svetoj Uri, da zaboraviš i oprostiš... Zaboravi dakle naše zablude, o Isuse, i oprosti nam ovdje, što smo tvojoj božanskoj osobi pretpostavili bijedne zemaljske interese, čuvstva i užitke... A da budemo sigurni u ovo oproštenje, ti Učitelju, blaga i ponizna Srca, udostoj se primiti preko ruku neokaljane Kraljice, s našim kajanjem i veliko obećanje za budućnost. Poslušaj, Isuse, ovaj najdublji krik na-


- 169 -

ših duša: Prisižemo ti, da ćemo ti ljubav ljubavlju vratiti!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

U zahvalnom poklonstvu za tvoje suze u jaslicama, ljubit ćemo te osobito onda, kada ti budemo i mi trebali suzama posvjedočiti svoju ljubav. I kao naknadu zo one, koji ne cijene zaslugu i slavu kušnja:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Kao poklon i zadovoljštinu za tvoj trnov vijenac, ljubit ćemo te, Gospodine, kad nam udijeliš milost, da budemo dionici ove kraljevske krune. Za tolike kršćane, koji žive u nemiru bezumne groznice užitaka:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Klanjajući se tvojim tjeskobama i tajnim brigama, ljubit ćemo te, Gospodine, kada nam pružiš mrvicu toga kruha gorčine. I u naknadu za našu nedostatnu hrabrost u primanju križeva, koji nam dolaze od tvoje božanske ruke:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Ganuti radi svega, što si morao pretrpjeti od svojih odabranih prijatelja, klanjamo ti se i ljubit ćemo te, Gospodine, kada na naše usne spustiš po koju kap iz svoga tako gorkog kaleža. I u naknadu za nedostatnu blagost i poniznost u prihvaćanju ove kušnje:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Kao poklon i zadovoljštinu za dvadeset stoljeća tvog zatočeništva, što ga provodiš u tabernakulu zatvoren, nepriznat i pogrđen, ljubit ćemo te, Gospodine, kada dopustiš, da naša braća onako s nama postupaju, kako s tobom stalno postupaju tvoja vlastita djeca u oltarskom sakramentu. U naknadu za sve uvrede, koje ti nanosimo svojim pomanjkanjem vjere i predanja u podnašanju križeva:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

S t a n k a

Već se prlbližio konac Sveta Ure... Oko jedanaest sati navečer Velikog četvrtka Isus je podnio krvavu pogrdu prvoga i zločinačkog suda. To sudište primilo ga je kao što peć prima suho drvo, što pada u njen plamen... Još nekoliko časaka i Sudac nad sucima, Kralj nad kraljevima bit će sramotno bačen u strašnu tamnicu i tu prepušten divljaštvu preokrutnih vojnika, krvnika, koji su plaćeni da svo-


- 170 -

ju divlju okrutnost do skrajnosti iskale... Zato u polumraku ove podzemne tamnice, odigrao se pred pogledom ogorčenih anđela jedan od najstrašnijih i najbolnijih prizora muke. Bilo je tada izbičevano ne samo tijelo, nego osobito duh i Srce Učiteljevo. Nije onda raskidana samo Isusova odjeća, nego također i nadasve i nedužna Isusova duša. Doista, kršćanin mora drhtati i zanijemiti obuzet svetim zaprepaštenjem, kad u svijetlu vjere razmatra ovaj strašni prizor Velikog četvrtka. Ovu tajnu božanske boli ne može nitko objasniti ni riješiti osim samoga božanskog Zarobljenika. Neka nam dakle on otkrije plodnu grozu i ljepotu svoje agonije!... Tada se moć tame, razularena do krajnosti, unaprijed osvetila na božanskom Utamničeniku za onaj niz divota, što će ih on u budućim stoljećima izvršiti djelovanjem nadnaravnog života, božanske slobode, koja će proizlaziti iz ove druge tamnice tabernakula.

Da, neka nam Isus govori!... Poslušajmo svetim ganućem i dubokom sabranosti njegov glas blag, svijetao i tugaljiv...

ISUSOV GLAS.- Zašto tražite od mene, dječice moja i prijatelji moji, da otkrijem tajnu boli, koja i danas, pred vašim očima izbija u tako kobnom svijetlu?... Ali vi poznate tu tajnu, jer neprekidno i u naše dane gledate tužnu stvarnost ove muke!... Ne tražite od mene, da vas podsjetim na povijest, koja se na nesreću svakog dana ponavlja; ona je od jučer i od danas, ona se na trajan način ostvaruje na mojim oltarima; ta je povijest stara ali i povijest uvijek nova... Tamnica Velikog četvrtka nestala je, moj zatvor ostaje, a to je euharistijski tabernakul... Nažalost! u ovoj tamnici nisu više samo moji neprijatelji, koji me bičuju, koji vrijeđaju moje veličanstvo, koji pogrđuju moju kraljevsku čast... to su često puta moji prijatelji... Ondje, u zatvoru Velikog četvrtka, tukli su me samo krvnici i plaćenici... ovdje nažalost to čine djeca mog Srca, moji prijatelji, moji sljedbenici...

GLAS DUŠA.- Isuse, božanski Isuse, dopusti, da jedan poklik ovog stada, koje ti hoće biti vjerno, prekine tvoju tužbu... poklik poput onoga, koji se izvio tvojim apostolima kod Zadnje večere, uveče Velikog četvrtka. Dopusti, da on bude izraz naših žestoko potresenih duša, punih tjeskobe... Ljubljeni Učitelju, koji su ti nesretni prijatelji ta nevjerna djeca, što tvoju slavnu tamnicu pretvaraju u zatvor sramotnog mučenja? Oh, reci nam, koji su to? Imenuj ih... Jer mi svi, ovdje prisutni, svi, koje si ti odabrao u svome beskonačnom milosrđu, prisižemo, da ćemo te braniti i slijediti do smrti... Je li to nožda netko od nas?...

ISUSOV GLAS.- Svi ste vi danas čisti, ali nažalost! niste takvi uvijek. Među onima, koji sjedaju za moj stol, koji jedu iz moje zdjele, koji piju iz mog kaleža, koji su prema tome moja djeca, moji prijatelji, moja braća, moji ljubljeni učenici, ima ih, koji mi razdiru Srce i okrutno ga probadaju!... Dok ovo slušate nemojte tražiti pogledom


- 171 -

jednostavne neuke duše u predgrađima i selima, koje ne znaju, što čine, kad hule na moje Ime... Nisu oni najveći krivci, niti su oni najoštriji u svojim pogrdama! Oh ne! To su svi oni nesretnici, koji se nazivaju kršćani, a mrsko me pogrđuju u raznim oblicima svoga društvenog života... Oh, kako bole udarci biča, što ih primam od svojih svjetovnjačkih katolika! Ti udarci mi na ramenima ponovno otvaraju rane moga božanskog tijela i razotkrivaju moje kosti...

Zar me ne bičuju krvavo one, katkad pobožne duše, koje se usuđuju voditi me navečer blatnim i mrskim putevima, dok su mi ujutro za svetim stolom prisizale vjernost?... Zar dakle zaboravljaju da sam ja svetost?... Jest, varate se dječice moja, kad protivno načelima krašćanske savjesti proglasujete, da je nemoral dozvoljen, da umjetnost ovlašćuje i ispričava svaku bestidnost i sve sablazni vašega modernog kazališta?... Ja sam zgazio Veneru, prokleo sam svaku nečistoću, osudio svaku razvratnost, svako izazivanje drske nečednosti...

Pomislite, dakle, kako mi Srce puca od boli, kad se nađe krašćanskih duša, koje tvrde, da je osuđivanje mode, romana, kazališta samo pretjerivanje odviše djetinjih skrupula!... Boli me, kad se nađu duše, koje kidaju moj božanski zakon i gaze ga u komadiće u svemu onome, što je u njemu najozbiljnije i najosjetljivije! Kakve li strašne tjeskobe mome Srcu, kad vidim, kako moja djeca, moji prijatelji, svojim novcem podržavaju tu nedostojnu modu, izazovni blud, podjarivanje strasti!... a sve pod izlikom užitka, društvenih obaveza, modernih zahtjeva!...

Molim vas, ne spominjite mi krvnike, koji su u grobu; gledajte radije oko sebe, tu kršćansku publiku, koja prolazi ulicama, koja puni kazališta i koja prima i trpi, odobrava i hrabri na pozornici ona djela, što bi u svojoj savjesti osudila kao grijeh, a na svom ognjištu kao zločin...

Koliko trpim radi onih duša dvostruke savjesti, koje mi podno oltara odlučno izjavljuju svoje vjerno prijateljstvo, a u svom društvenom životu kukavički izdaju moju čast i moje zapovijedi, davajući tako podršku mojim krvnicima... Svojim griješnim zadovoljstvom trajno me bičuju!! Sav onaj novac, što ga ostavljaju na ulazu takve predstave, jest kao trideset Judinih srebrnika, zarumenjenih mojom Krvlju!... Drhćite i plačite sa mnom, jer je pisano: Jao onima, koji izazivlju i podržavaju sablazan!...

Smilujte se meni svi vi, koji se radi svog imena, svog imetka ili radi svog društvenog položaja svojim primjerom možete odlučno suprostaviti strastima ili nažalost! i druge sa sobom povući na dno ponora!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnosti, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi, koji živite u raskoši i obilju, vi mogućnici, vi utjecajni ljudi, koji primate kao opravdanu svaku novu naviku, svaku društvenu zabavu, svaki nov oblik osjetilnog užitka!... Ublažite me vi, koji svojim imenom, svojim društvenim ugledom ovlašćujete kao pečatom dobrog tona i elegancije razne pronalaske istančane sjetilnosti, po-


- 172 -

gibeljne užitke i odviše svjetovne zabave... Pazite, da vas vaša odgovornost jednog dana ne smrvi!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi veliki, otmjeni, bogati, čiji saloni nikada ne bi smjeli trpjeti one sloboštine, ono ponašanje, one plesove i zabave, što ih moje Evanđelje odbacuje i koje sam ja javno osudio, kad sam u komade razbio poganske idole... Nažalost! među onima, koji se pričešćuju za mojim stolom, ima ih, koji bi htjeli obnoviti te iste idole, jer — tako kažu — vremena su se promijenila... Jest, ali ja se nikad ne mijenjam!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi, majke i žene, koje sam tako oplemenio... koje možete uvijek svojom velikom, katkad odlučnom moći djelovati na dušu vaših ili meni u prilog ili protiv mene... osobito vi, majke i žene, koje sam u svojoj dobroti visoko postavio, da budete za svoju okolinu uzor u potpunom izvršivanju svoje dužnosti i u vršenju socijalnih kreposti. Oh, ne bojte se, da ćete pretjerati u božanskom zakonu stidljivosti, koji je odraz čistoće!... Bdijte na svom ognjištu, da na čelu vaših kćeri uvijek blista sjajna ljepota kršćanske čednosti. Neka vašim nastojanjem, a na moju slavu ova krepost bude sjajno svojstvo njihove mladosti!... Odbijte odlučno, daleko od obiteljskog praga ovaj pokvareni i opaki svijet... U toj borbi ne zaboravite, da sam samo ja Gospodin u vašoj kući... Sjetite se, da sam ja jedini Učitelj, vječni zakonodavac u crkvi i u salonu, u privatnom životu i u javnom, za života kao i na smrti... Orošen svojom Krvlju plačući nad tim zločinima, Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

I vi, koji uživate život, vi slabe duše, što ih sirene užitka tako lako zavode; duše boležljive, žedne utisaka obuzete društvenim ludilom, srca dobra, ali koja su radi slabog karaktera i labave kreposti često tako povodljiva... savjesti odviše lagane, a koje mijenjaju sa svakim vjetrom svoje mišljenje, modu i nauku... zaustavite se na svom putu prema rastvorenom bezdanu pokvarenog svijeta, paklenog predvorja! Zaustavite se! moje vas Evanđelje ne vara! Vaše jamstvo — moj zakon; vaša mudrost, mudrost Crkve!... Zaustavite se, molim vas, nemojte nogama svoga ispraznog življenja gaziti moj okrvavljeni Križ!... Ja vas jedini ljubim istinitom ljubavlju!... Ja vam pružam ruke, zaboravljam vaše zablude; ljubite i vi mene potpunom, odanom ljubavlju!... Da biste ušli u dubinu mog Srca, ja rado joj više otvaram već rastvorenu ranu mojih prsiju!... Uđite kroz nju i uzmite si Srce Boga, koji jo zaljubljen u vaše srce... Ponesite ga bez povratka, neka bude vaše u vremenu i u vječnosti!... Ali smilujte mi se!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zloćinima, izbičevan društvenom bestidnošću, vaš Isus moli vas, da mu se smilujete!...

S t a n k a


- 173 -

POŠTO SMO ČULI OVO BOŽANSKO ŽALJENJE, NA NESREĆU I ODVIŠE OPRAVDANO I OSNOVANO, NE PREOSTAJE NAM DRUGO, NEGO DA SUŽNJU NAŠIH TABERNAKULA DADEMO ODUŠEVLJENI ODGOVOR LJUBAVI I ZADOVOLJŠTINE, PUN PONIZNOG KAJANJA... A TA MOLITVA NAŠIH USANA, KOJA TREBA NOSITI ZNAČAJ ISKRENOGA I SVEČANOGA OBEĆANJA, MORA PROKLJUČATI SA DNA NAŠIH SRDACA.

DUŠE.- Božanski i ljubljeni Učitelju, zacijelo nisi ti onaj, koji mora tražiti samilost od svoje grešne djece. O ne! Sjeti ih samo na svoja vrhovna prava i ti se nama smiluj! Obnovi neizbrisivo u našem duhu misao na vrhovnu vlast tvoga božanskog zakona, koji zapovijeda u društvu otkupljenom i obnovljenom tvojom Krvlju... Društvo te uklanja i odbacuje opreznom ali pogibeljnom sporošću sumraka, koji tiho i polako prekriva zrake sunca!... Smiluj se, Gospodine, smiluj se svojim nezahvalnim prijateljima!

Po primjeru tvojih anđela, Magdalene i Veronike, koji su uveče Velikog petka s ljubavlju tražile tvoje krvave tragove, da ih poljube i da u prašini, na kamenju, na oruđu tvoje muke saberu još svježe kapi božanske Krvi, mi tvoji najvjerniji prijatelji, ucviljeni i raskajani, prolijećemo večeras na krilima naše vjere kroz mjesta tvoga bičevanja u ljudsko društvo... I bez ikakva straha, bez niskih ustupaka svjetskom obziru ili griješnim nagodbama, mi ćemo pogledati večeras u duhu sva ona otmjena predavanja i dvorane, one raskošne salone i sablažnjive kazališne prizore, još rumene od božanskog grimiza, što je tekao iz tvojih raskidanih žila... Ah! Večeras plačemo pred starim goblenima, plačemo nad svim onim ukrasom i kulisama, svim izazovnim laganim haljinama, plačemo pred onim bogatim sagovima, koji kao svjedoci optužuju, rumeni još od tvoje Krvi. Ona se tu isto onako okrutno prolijeva kao u Pilatovom predvorju i u mračnoj tamničkoj ćeliji, u kojoj si bio zatvoren uveče Velikog četvrtka...

Smiluj se, Isuse-Kralju, svima onim prijateljima, koji su nevjerni više od slaboće nego od zlobe; a kao divnu osvetu dostojnu tvog neiscrpivog milosrđa kao i dokaz svog oproštenja: daj da izgaramo u nebeskom ognju, u ognju tvoje ljubavi!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

Smiluj se, Isuse-Kralju, onim doista dobrim obiteljima, ali koje su toliko slabe, da ne mogu stresti sa sebe jaram poganskih zahtjeva velikog svijeta... Kao osvetu svog neiscrpivog milosrđa i kao dokaz svog oproštenja,

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

Smiluj se, Isuse-Kralju, onim majkama, koje u prevelikoj popustljivosti žrtvuju stid i čednost svojih kćeri. Smiluj se i onim djevojkama, koje bez zlobe, ali omamljene žarom mladosti i ponesene taštinom ili ljudskim obzirom, svojim vladanjem i modom možda nesvijesno postaju bič, koji razdire tvoje nedužno tijelo... Kao osvetu svog neiscrpivog


- 174 -

milosrđa i kao dokaz svog oproštenja,

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

A sada, dobri Isuse, u času, kad napuštamo sveti tabernakul i kada te ostavljamo brižnoj skrbi tvoje Majke Marije i anđela u ovom vrtu agonije i slave, dopusti nam, da zapjevamo himan hvale tvojoj božanskoj Euharistiji... Sakramenat naših oltara najodličniji je dar tvoga Srca. Ustanovio si božansku Euharistiju, da nam dadeš zalog neumrlog života i da utvrdiš našu hrabrost za vrijeme našeg progonstva ovdje na zemlji... U svojoj milosrdnaj dobroti ti si ga pronašao u samoj noći Velikog četvrtka, u času, kada su tvoji neprijatelji i tvoji podanici kovali urotu crnju od svih spletaka protiv tvoje božanske osobe, kad su protiv tebe Kralja blagosti, Kralja mira, izrekli opaku smrtnu osudu!... Prikuči se dakle, zarobljeni Kralju, rešetkama svog zatvora ljubavi, da smiješeći se kroz suze poslušaš i primiš pjesme hvale, naknade i ljubavi, što ćemo ti pjevati uime tvojih odabranika na slavu tvoga euharistijskog Srca:

O, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što na svom prolazu nisi nikad blagoslovio poljsko cvijeće ni ljiljane u dolini... a mi smo bili trnje i bodljike tvoje krune...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Oh, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što nisi nikad blagoslovio žitna polja i galilejske vrtove... a mi smo često puta bili grešni kukolj tvoje Crkve...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Isuse, ti si nas blagoslovio, kako nisi nikad blagoslovio ptice nebeske ni betlehemska i nazaretska stada... a mi smo tebe ranili, nemajući pouzdanja u tvoju beskrajnu dobrotu...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Evo, zato kao naknadu ljubavi, završit ćemo ovu Svetu Uru, kličući s Prorokom: "Duhovi anđeoski, nebeski Dvore Gospodnji, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama."

Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Zvijezde, sunce i mjeseče, razvijte svoj plašt svijetla nad njegovim tabernakulom, svijetliji od onog u Jeruzalemu... Tabernakul pun slatkog veličanstva Riječi, koja postade tijelo i hrana smrtnicima... Blagoslovite njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sjajna zoro, jutarnja roso, blagotvorni oblaci, hva-


- 175 -

lite plodnost Gospodinove milosti... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Tihi oceane, uzburkano more, pjevajte veličje Gospodinovo... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Lahore blagi, razbješnjela olujo, cvijeće i bujice, pjevajte slavu Gospodinu, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sniježe, šumo, žetvo, vulkani, brežuljci i doline, pjevajte moć Gospodnju, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Svi vi, stvorovi, pritecite nam u pomoć, nadoknadite za nas, koji ne možemo dovoljno zahvaljivati ni blagoslivljati Boga... Dođite, ugušite svojim pjesmama hulu, zadovoljite za šutnju i hladnoću nezahvalnog i grešnog čovjeka... blagoslivljajte Gospodinovo milosrđe prema nama... Hosana, hosana Stvoritelju, koji postade Dijete, Žrtva, Hostija, radi ljubavi!

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

OTPROŠNJA PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za naj!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

+ + +


- 176 -

SVETA URA

M u k a   našega Gospodina
u Jeruzalemu, na oltaru i u dušama

(Svi glasno ponove triput)

Krv tvoja, Isuse, neka padne na nas i na djecu našu!

Da, Gospodine, neka padne kao mana na duše naše, kao rosa na naša srca, kao nebeski blagoslov na naše obitelji, kao najveći pozdrav našoj domovini...

(Svi glasno ponove triput)

Neka nam po njoj dođe kraljevstvo tvoje!

Spasiteljeva muka nije se završila na Golgoti; ona se nastavlja na oltaru i u dušama... Ali kao što je božanskim milosrđem proključalo otkupiteljsko vrelo iz Isusovih rana zadobivenih na Kalvariji, tako će po tom istom milosrđu iz rana, ponovno stvorenih ljudskom nezahvalnošću, poteći novo i obilno vrelo milosti... I doista, na našem svetom oltaru nalazi se opet tajinstveni Getsemani i Kalvarija...

Ura onoga zatvora bila je ura tame... ovdje neka to bude blistava ura svijetla!... Judin čas bio je čas mržnje i grijeha... ovo neka bude čas hvale i ljubavi!...

Pođimo ususret umirućem Isusu i bdijmo jednu uru s njime. Naše društvo naknadit će za mnogobrojne i velike grijehe, koji izazivlju njegovo mučeništvo...

MOLIMO VELIKOM VJEROM!

DUŠE.- Gospodine Isuse, kad se tvoj izdajnik približio apostoli su se probudili i vidjeli su, kako na zemlju teče znoj s tvoga božanskog tijela... Bezgrešna Djevica, sveti Ivan i Magdalena također su vidjeli vrela tvojih otvorenih rana, iz kojih je tekao naš život... Ah, otkrij nam večeras svoje probodene prsi, pokaži svojim tješiteljima duboku ranu tvog Srca... jer mi želimo u nju staviti balzam naših nježnosti... Umnoži našu vjeru, da nam bude dano ugledati nebo plamenova i agonije, koje je nekoć zanijelo tvoju pouzdanicu Mariju Margaretu... Oh! Ne zadrži nikakvih tajna pred svojim prijateljima, koji ove večeri odgovaraju na tvoj poziv iz Paray-le-Moniala. Loquere, Domine! Govori, Isuse, izlij svoje tužbe, iznesi svoje zahtjeve, a osobito pouči nas u znanosti ljubavi i znanosti trpljenja, kojom ćemo te ljubiti sjedinjeni s tvojim umirućim Srcem... Isuse, govori!...


- 177 -

(Velika sabranost)

ISUSOV GLAS.- Blaženi, koji žeđaju za mojom spoznajom, koji me žele upoznati i proniknuti u tajnu moje nutarnje muke. Ja je otkrivam samo prijateljima, onima, koji žarko ljube moje Srce... Poslušajte me: krvavi znoj, kojim je preplavljen moj oltar, to su suze moje duše; koju su nezahvalnici izdali i izranili!

Oblikovao sam ih svojim svijetlom... Uljepšao sam ih svojom ljepotom...

Hranio sam ih svojim tijelom... Smjestio sam ih u dubinu svog Srca...

Okružio sam ih svojim anđelima... Obogatio sam ih svojim blagom...

Povjerio sam im svoje tajne... Posjeo sam ih na svoj prijesto...

Predao sam ih svojoj vlastitoj Majci... Obećao sam im vječno nebo...

A sve to uz cijenu beskonačne boli i ljubavi!... Gdje su ti moji miljenici, gdje su?...

Nažalost, kukavičluk je učinio svoje... slabost ih je odvukla na klisku strminu zla; strast je povećala daljinu, a zaborav i nezahvalnost izvršile su napokon djelo tame i smrti!

Vi vjerni prijatelji i apostoli moji, plačite sa mnom... Nezahvalnici su me zaboravili, otišli su sa žalcem grižnje savjesti... Ali danas mnogi od njih pjevaju i smiju se u urnebesu pokvarenog svijeta... A ja, Isus, kao da ne značim za njih više ništa!...

Nažalost! Ima još nešto mnogo gore: među njima već ima opakih otpadnika, koji osjećaju samo mržnju prema meni. Izdali su me radi nekog stvora, pretpostavili su me novcu, nasladama, nekom trenutku... onome, što će sutra svršiti kao šaka pepela u grobu... A onda će doći čas strašne i vječne pravde!... Tako rade moja djeca, rođena mojom moći i otkupljena mojom Krvlju!... Djeca, oj žalosti!, koji se danas crvene nad mojim jaslicama... pred mojim križem... radi mojih oltara!...

Tako sam ih nježno ljubio, a oni mi sada predbacuju porugu, kojom sam se prekrio, da njih obaspem slavom!...

Gorljivi prijatelji, revni apostoli, plačite i vi sa mnom... Nema li možda kod vas, na vašem ognjištu, koji tako nezahvalan član... Možda je vaš sin, kći, brat, muž, otac daleko, vrlo daleko od oltara svoje prve pričesti... Sveta Ura je čin zadovoljštine za njihove grijehe, a tom zadovoljštinom počinje njihovo spasenje. Odvažno!... spasimo ova draga bića, makar i protiv njih samih. Plačimo mjesto njih, molimo za njih!...

K r a t k a   š u t n j a 

DUŠE.- Umjesto suza naših očiju, Srce Isusovo, mi ti prikazujemo molitvu naše duše; prinosimo je bogatu ljubavlju, jer je prikazujemo u kaležu bezgrešnog Srca Majke Ma-


- 178 -

rije, velike Naknaditeljice...

Srce Isusovo, slomljeno našim grijesima, obrati prema nama svoj pogled beskonačne tuge i, kada te tvoji nekadanji prijatelji zapuste, dođi, utješi se kod nas...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad pod izlikom ljudskog razbora zaborave na tvoja vrhovna prava...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad radi svjetske mudrosti zaborave na dužnost savjesti, prezirući tvoj križ i zaboravljajući na tvoju ljubav...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad mnogi radi društvenih obzira zaboravljaju na propise tvoga svetog Evanđelja...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad tvoje tijelo kidaju u komade, da bi udovoljili griješnim zahtjevima sablažnjivog svijeta...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kada te svetogrdnom računicom stavljaju u isti red s Barabom...

Dođi, utješi se kod nas!

ŽELIMO LI NEŠTO USRDNO ZAMOLITI, ISPROSITI NEKO OBRAĆENJE, ISKORISTIMO OVE DRAGOCJENE TRNUTKE: ENO PAR KORAKA OD NAS, U SVETOJ HOSTIJI, SLUŠA NAS KRALJ MILOSRĐA...

Kratka stanka

Pođimo za našim Spasiteljem, korak u korak, na križnom putu njegove muke... Evo ga zarobljena, evo tamnice; još nekoliko sati i on će biti žrtva, doći će Kalvarija... Zašto ova drama?... Svijet je stavio Isusa u isti red s Barabom... i razbojnik je pretegnuo... Nažalost, to je zločin svih vremena...

On je Bog... On zabranjuje idole. On je žrtva, on zaustavlja smrt na njenom putu...

On je ljubav, on zabranjuje mržnju i strast. Evo zato su se urotile tmine protiv njega napale ga i osudile...

On je najveća ljepota. On mora zabranjivati svaku razuzdanost. On je najveća istina: on mora osuditi neisprav no mišljenje... On je najveća pravda: on mora osuditi lažnu slobodu savjesti... On je riječ nestvorene svjetlosti, on je ljubav i život, on mora osuditi razvratnost duha i svjeta... Ta razuzdanost je osveta idola, razbijenih u komade. Ona je vrata paklena, koja uzalud hoće nadvladati njega, Gospodina nad svima! Ne ćemo ni njega ni njegovo kraljevstvo istine i ljubavi! Neka ode! viče razuzdano mnoštvo... Ali


- 179 -

on jest i ostat će Stvoritelj, Osloboditelj i Kralj sviju naroda!

(Ovdje koja pjesma, na pr.: "Hoćemo Boga" i sl.)

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ne ćemo drugog Učitelja, osim tebe, Isuse!

Tražimo, da kraljuješ nad nama ti, Isuse!

Obrati svoje neprijatelje, Isuse!

S t a n k a

Herod je poznavao Isusa samo po imenu, sličan je u tome mnogim našim suvremenicima, koji se diče naslovom kršćana... Predočimo si potresni prizor: Isus se nalazi pred Herodom!... Ispituje ga, navaljuje na njega da odgovori, a blaga žrtva šuti božanski veličanstvena.

Isus je spreman slušati, otvoriti Srce slabima, najodvratnijim gubavcima; ali za oholu i razuzdanu rulju njegova usta ostaju nijema. Isus šuti pred onima, koji oskvrnjuju njegove jaslice i kaljaju njegov križ...

Onda ti se, Isuse, tvoj sudac osvetio, zaodjenuvši te u luđačku haljinu!... Ali ti u tom bolnom i svečanom času još šutiš, kao da svojim držanjem odobravaš mrski čin svog tužitelja... Jest, tvoje Utjelovljenje, tvoj križ, i tvoj tabernakul govore nam, da si ti božanski luđak beskonačne ljubavi... Tu si u Hostiji i opet odjeven u bjelinu, da zemaljskim mudracima propovijedaš divno ludilo svoje ljubavi... A ovo božansko ludilo naknađuje pustošenja, što ih ohola ljudska mudrost nanosi vječnoj sreći duša...

Ali ti znaš, Gospodine, da ti poslije dvadeset stoljeća svijet dobacuje u lice istu pogrdu: ti si i dalje za svijet bezuman i luda!... O ljubezni Spasitelju, iznesi nam ti sam svoju gorku tužbu u intimnim časovima ove Svete Ure...

Govori našoj tami, ti, nestvorena i vječna mudrosti!

POSLUŠAJTE POTRESNOM DUŠOM BOLNI PRIJEKOR I PRENESITE GA OSOBITO ONIMA, KOJIMA JE ON TAKO POTREBAN, ONOM MNOŠTVU KRŠĆANA, ČIJE JE PROSUĐIVANJE POKVARENO SVJETSKIM NAČELIMA.

ISUSOV GLAS.- Ja sam svijetlo, koje je došlo među vas, da rastjera vašu tamu, ali tama ga ne htjede primiti. Prosudite vi, prijatelji moji, između ludosti svijeta i božanske mudrosti mog Evanđelja i moga Križa... Ugušit ću svoje jecaje, da čujete moje riječi!

(Vrlo polako i ganuto)

Opravdano je, kaže svijet, žrtvovati tjelesno zdravlje časovitim i pogibeljnim užicima... Pravo je, kažu oni, žrtvovati noćni počinak razlozima svjetovnih potreba... Svjetovnjacima se uvijek činilo vrlo razborito društvenim zahtjevima i vremenitim poslovima žrtvovati životni mir,


- 180 -

duhovno spokojstvo i tjelesni počinak... Ah! Ali ako ja tražim četvrtinu ili još manje tih žrtava, prinesenih taštini i užitku; ako se usuđujem za se bojažljivo zatražiti jedan sat naknade po danu ili po noći, nudeći za uzvrat ovdje mir, a gore nebo... onda nailazim na tvrdo odbijanje... Udovoljiti mojoj želji za njih je nerazboritost. Prinijeti mi tu žrtvu smiješna je pretjeranost, zato, iako Kralj kraljeva, moram često kao prosjak povući ruku, koju sam pružio... Samo sam ja uvijek bezumnik!...

(Svi glasno 2 put ponove podvučene riječi)

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Djeco moja malena, svijet smatra, da je opravdano i razborito, kad utrošite mnoge sate u društvenim dušnostima, izmjeni posjeta, podržavanju prijateljskih odnosa... Često se to čini i nerado, ali se ipak čini... Ali ako ja tražim češće sv. pričest, ustrajnije posjete mome zatvoru ljubavi, koji časak molitve u obiteljskom svetištu, moje se želje za gorljivom pobožnosti smatraju bezumnim zahtjevima... Bog nema tog prava... Samo sam ja uvijek bezumnik!...

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Gledate svakog dana, o ljubljene duše, kako i oni, koji se u svijetu nazivaju kršćani, revno mijenjaju modu i slijede nametnutu struju... slijepo prihvaćaju diktate svijeta, diktate, koji su često tiranski, a gotovo uvijek pogibeljni za stid i za savjest... puni su pogibli za mir i krepost ognjišta... Ali to je moda... moderni svijet je progovorio, a on ima uvijek pravo, čak mu se ne pokušavaju ni oprijeti... Ali ako se ja usudim tražiti od kršćana više ozbiljnosti u vršenju kreposti... više žrtve u ljubavi, koju mi duguju... Ako glasom moje Crkve tražim koji čin razboritog i ublaženog mrtvenja, odmah viču, da je to nemoguće, da je to nerazumno; oni idu dalje svojim putem, hodaju po zatrovanom trnju svijeta, okreću mi leđa... Ja, samo ja sam uvijek bezumnik!

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Djeca obitelji imaju uvijek puno pravo da si odaberu zvanje, ali za uvjet da odluče ostati usred svjetskih pogibli... Ta se spremaju, odnosno sprema im se sjajna karijera, zavodljiva budućnost... Roditelji onda poštuju volju svoje djece kao svetu stvar... Ali ako se ja usudim pokucati na vrata kršćanskog ognjišta... ako moj božanski glas pozove koju djevojku ili kojeg mladića, da od njih učinim nebesku zaručnicu ili apostola mog Srca... Oh! onda obitelj prosvjeduje... kažu, da je to zvanje samo časovita fantazija, sanjarenje, koje treba raspršiti... A ti roditelji, koji su krutim iskustvom upoznali zemaljske tjeskobe i razočaranja, viču na me kao na kradljivca, kad pozivam dijete, koje sam im privremeno povjerio na čuvanje... Ah, kako zaboravljaju, da sam ja Gospodar duša i njihovih sudbina!... Obitelj je kršćanska, ali, oj, žalosti!... Da, samo ja sam uvijek bezumnik!...


- 181 -

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Neizmjerne li žalosti Srcu Isusovu, kad je ono na taj način veliki neznanac i usred dobre kršćanske okoline: ludost je pobožnost, ludost je mrtvenje, ludost je prezir svijeta i ozbiljan kršćanski život ognjišta, ludost svećeničko ili redovničko zvanje djece... A istovremeno svijet ima sva prava, pa i onda kad si prisvaja prava Kralja nad kraljevima... Utješimo božanskog Učitelja žarkom molitvom naknade.

DUŠE.- Gospodine, jer s dobar, ali jer si Kralj ustani, svladaj oluju, obnovi svoje nepriznato gospodstvo nad dušama... Ustani u svemogućnosti svog Srca i kraljuj božanskom mudrosti svoga križa!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj svih ognjišta, gdje su savjesti slabunjave, a duše pogibeljno uspavane!

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih ognjišta, gdje umjesto počasti, koja tebi pripada, stoluju i vladaju svjetovni idoli, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih kršćanskih ognjišta, koja ti služe bijednom i mlakom ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih ognjišta, gdje se boje tvog jarma i tvojih zahtjeva ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih pobožnih obitelji, gdje se boje svećeničkog ili redovničkog zvanja, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih obitelji, koje osuđuju kao besmislena pretjerivanja izljeve gorljivosti, velikodušnosti u ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

K r a t k a   s t a n k a

Ne ćeš li, o dobri Isuse, odgovoriti na poklik ljubavi svojih prijatelja?... Reci nam jednu riječ, a naše ozdravljene duše postat će jake i sposobne, da izdrže borbu za tvoju stvar!

NA BOŽANSKI ODGOVOR NE MORAMO NIKADA DUGO ČEKATI. .. POSLUŠAJTE GA RADOSNE DJŠE!

ISUSOV GLAS.- Duša mi je bila veoma žalosna; ali vi, intimni prijatelji moji, vi ste me utješili... Oh! Ka-


- 182 -

ko vas blagoslivljem... Ali vi hoćete, a ja još više... da kao svjedoci moje agonije budete učesnici i svjedoci pobjede moga božanskog Srca!... Da pospješite taj čas pobjede, čiju ćemo slavu dijeliti, što hoćete, vjerni moji prijatelji?... Samo kucajte svim pouzdanjem na vrata mog tabernakula... Koju milost tražite od mene večeras?...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Plamen tvoje svete ljubavi!

Lijep je vaš doziv, djeco moja, ali kao nebesku naknadu za zla, koja vas tište, što očekujte od mog presvetog Srca?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Vi trebate taj plamen i vi ćete ga dobiti... Ali da učvrstite svoje oslabljene duše i klonula srca... što biste htjeli kao božansku jakost?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Ja sam svemogućnost... pružite dakle ruku na korist svoga vlastitog posvećenja... što hoćete kao život milosti, koja krila svojim željama?... Odgovorite mi!...

Plamen tvoje svete ljubavi!

A vaše boli, vi ih dakle zaboravljate radi mojih... To me ganulo, privlači me vama... Ali zatražite nebeski melem i svojim ranama... Koji želite?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Nemate li mi ništa reći o svetim interesima vaše obitelji?... Kakvu sreću želite, da izlijem na vaša ognjišta?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Prije nego se dovrši ova Sveta Ura, pomislite na ovaj posljednji čas svoje agonije... Kad se nađete na pragu vječnosti... koji siguran zalog spasenja tražite za onaj krajnji trenutak?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

ŽARKOM I POUZDANOM MOLITVOM PROSIMO OD SRCA ISUSOVA NEIZMJERNU MILOST, DA GA LJUBIMO, KAKO JE ON NAS LJUBIO.

K r a t k a   s t a n k a

Nije pokvareni svijet pronašao robovski postupak prema svom Bogu... on samo u svojoj opačini oponaša Pilatov postupak, koji je uvidio, da je Isus nevin i pravedan, ali... daje ga bičevati; da utaži krvožedne Učiteljeve neprijatelje...

Tako radi i svijet kroz sva stoljeća... Ne usuđuje se uvijek očigledno nijekati, da je Isus ono, što jest... Ali popuštajući glasu tijela i krvi, bijesnim krikovima oholosti, častohleplja i sve dublje bijede modernog društva


- 183 -

on im predaje Isusa i daje ga bičevati kao roba!... A grubost rimskih vojnika nikako nije veća od okrutnih krvnika naših vremena...

Pokaži nam, Gospodine Isuse, te krvnike, da se odstrane pogibelji, koje nas okružuju i da bude snažnija naknada Svete Ure.

(Polako uz stanke)

ISUS.- Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ste opojeni griješnim užicima i koji gorite groznicom nezdrave sjetilnosti!... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji živite zaglušnim životom ulica, klubova, salona i pogibeljnih plaža... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji se sagibate pred svim zahtjevima pogibeljne i sjetilne mode, koji svojom sablažnjivom smionosti izazivate na zlo. Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ludo rasipate svoj novac, svoju mladost i svoje zdravlje... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji idete za radostima prolaznog časa, koji se vrtoglavo omamljujete razularenošću strasti... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ludite za igrankama i zabavama, za koje je sve dopušteno i kojima je šesta zapovijed ruglo... Zaustavite se, djeco moja!... Oh, u svijetlu tabernakula i vječnosti, koja se približava gledajte tu rijeku blata, razuzdanosti, gadne nečednosti i niske sjetilnosti, koja se zaustavlja kod mojih nogu, vrijeđajući sve, ona prijeti vjeri i moralu ognjišta, nedužnosti vaše djece... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?... Smilujte se svome Kralju!... Ne postupajte s vašim Bogom kao s robom!...

IZMOLIMO (ILI PJEVAJMO) OVDJE: "PARCE DOMINE - OPROSTI GOSPODINE" U ČAST PET RANA ISUSA RASPETOGA!

S t a n k a

Sveti Franjo Saleški duhovito kaže: kad bismo u želji, da pronađemo uzrok smrti Isusa Kralja izvršili autopsiju njegova božanskog mrtvog tijela, kako se to čini kod zemaljskih kraljeva, našli bismo, da mu je Srce bilo duboko ranjeno i raskidano još mnogo prije Longinova probadanja kopljem... Glavni uzrok njegove smrti i njegove muke bila je duboka rana ljubavi, koja je probola njegovo Srce.

Budući da si, Gospodine, ljubio malene, siromašne, nesretne, sav puk, svoje neprijatelje i krvnike, jer si ih do kraja ljubio ljubavlju svetog ludila, vikali su tvoji suci i tvoj narod: "Reus est mortis - zaslužio je smrt."


- 184 -

Taj isti poklik i taj isti udarac kopljem probadaju još i danas tvoje Srce. Njegovu prekomjernu ljubav mi uzvraćamo nezahvalnošću... Govorimo li istinu, Isuse?... Odgovori nam radi krvave rane tvoga božanskog Srca!...

ISUS.- Istinu kažete, djeco moja malena: ja sam se sam predao iz ljubavi; moje Srce je taj veliki krivac!... Ali ima i jedan drugi krivac, a vi ga morate poznavati, to je vaše vlastito srce... Vi često plačete radi svojih bolesti i nesreća; plačite radije zbog svoje tako malo velikodušne ljubavi; plačite nada mnom, što sam tako malo ljubljen!

U miru i u ratu vi se služite svojim pravima. A što radite od mog prava da budem ljubljen?

Ali ja se nikada ne kajem radi svojih darova... Danas obnavljam dar svoga Srca... Ljubljeni prijatelji moji, ne ostavite ovo svetište, ne dopustite da svrši ova Sveta Ura, a da mi u zamjenu za moje Srce ne pružite svoja srca, koja neka gore istim plamenom, kojim izgara moje... Oh! dajte mi svoje srce!...

DUŠE.- Dopusti, Isuse, da te ovaj krug tvojih prijatelja zaziva kao svoga Kralja ljubavi... Uime svih onih, koji te blagoslivlju i ljube, a ujedno i kao svečanu zadovoljštinu za zločine nesretnika, koji te ne priznaju, koji te zaboravljaju i proklinju, izjavljujemo, da te ljubimo, Isuse, jer si ti Isus.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, mališa i djece...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, siromaha i prosjaka...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, zaboravljenih, napuštenih, siročadi...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja pravednih i revnih...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, uskrsnulih, raskajanih, onih, kojima je oprošteno...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, izudaranih, žalosnih, iskušanih...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!

Uime tvojih prijatelja, apostola, svećenika, posvećenih duša...

Ljubimo te, Isuse, jer si ti Isus!


- 185 -

U naknadu za izdaju nezahvalnog Jude: neka dođe kraljevstvo tvoje...

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

U naknadu za izrugivanje podlog Heroda...

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

U naknadu za osudu kukavnog Pilata...

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

U naknadu za pogrde križnog puta...

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

U naknadu za svu muku, žalosti, zločina, otpada i sramote, koju već dvadeset stoljeća podnosiš u svetom tabernakulu...

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

(Pjesma o muci Isusovoj)

LITANIJE PRESV. OLT. SAKRAMENTA

+ + +


- 186 -

SVETA URA

A p o s t o l a   Srca Isusova
koji trpljenjem, molitvom, Euharistijom i ljubavlju
šire i utvrđuju kraljevstvo Božje u dušama.
Osobito namijenjeno zajednicama

U svome beskrajnom milosrđu pozvao si nas, Isuse, da dijelimo slavu propovjednika i misionara tvoga božanskog Srca... Hvala ti!...

Također hoćeš, da mi sa svoje strane u skrovitosti budemo ribari, da osvajamo duše i obitelji, za tebe, Isuse, Kralja ljubavi... Hvala!...

U tvoje ime, dakle, okrijepljeni tvojom moći, vjerujući neograničeno u tvoju ljubav i u tvoja obećanja, bacamo u dubokoj noći tvoje mreže... Tvoja će vjernost dati, da one jednog dana popucaju pod divnim teretom čudesnog ribolova... Nije nam potrebno, dobri Učitelju, da svojim očima ustanovimo čudo... Mi čvrsto vjerujemo, da će se čudo ostvariti, jer ti si Isus, jer proživljujemo dragocjeno vrijeme tvoga božanskog Srca... Ti si svojoj pouzdanici i učenici Mariji Margareti obećao čudo ljubavi, a to je tvoje kraljevstvo u dušama... Ona je bila u tvojim rukama poslušno oruđe tvojih divnih planova, ne toliko riječima, koliko molitvom, trpljenjem i ljubavlju...

Poput nje i mi želimo svojim intimnim apostolatom propovijedati slavu tvoga milosrdnog Srca. Udijeli nam, dakle, neusporedivu milost, Gospodine, da nas sve uvrstiš u vojsku, koja se bori i pospješuje pobjedu tvoje ljubavi nad dušama, obiteljima i društvima, preko tvog božanskog Srca...

Preko Majke Marije, kraljice Cenakula, molimo te, Isuse, da umnožiš one, koji će poput Marije, ostati uzdignutih ruku na molitvu, sve dok tvoji apostoli, radnici, ne utvrde tvoje kraljevstvo u dušama...

Evo molitvene falange, evo ciborija, koji pun tvojih hostija, očekuje od tebe, Kralja tabernakula, najvišu pouku apostolata... Tu se radi o tvojoj slavi, Gospodine, govori, dakle, izlij na nas svijetlo i plamen tvoga presvetog Srca, govori!...

MOLIMO OD ISUSA MILOST, DA SHVATIMO I OKUSIMO POUKE KDJE ĆE NAM DATI TOKOM OVE SVETE URE, TAKO VAŽNE ZA NJEGOVU SIAVU.

(Izmoli u tišini, koju žarku molitvicu)


- 187 -

ISUS.- Dignite pogled i vidite: žetva je sazrela, čeka žeteoce... Ali ne varajte se, djeco moja, apostolat nije isključivo pridržan sijačima i žeteocima. I što je apostol drugo nego kalež, koji se prelijeva mojom Krvi i mojim životom, izlijevajući na svijet preobilje razbuktalog Srca?...

Dođite, dakle, dođite i vi u moj vinograd i zamolite u ovoj Svetoj Uri, da nađem mnogo drugih intimnih apostola, kao što ste vi... Ah ne manjka mi sjajnih propovjednika. Ali čemu njihova gromka riječ, ako je ne proniče Božja riječ?... Ona, samo ona, a ne bučna rječitost, osvaja duše...

Koji me ljube doista velikom ljubavlju, uvijek i nužno ižaruju tu ljubav oko sebe. Ja je samo razlijevam daleko, vrlo daleko od njih... Duše, koje su mi posvećene propovijedat će i raditi kao apostoli samo onda, ako su me postavile za Kralja duboko u svom intimnom životu... One mi se predaju... a ja se sa svoje strane predajem dušama preko njih...

Ali ja ljubomorno čuvam tajnu njihove tajinstvene plodnosti. Tu objavu slave pridržao sam im za dane slave u mom nebu.

I. Apostol molitve ore prvu brazdu, rađa zvanja, obraća grešnika

Znate li, tko su oni, koji oru prvu brazdu i spremaju njivu za sjetvu? To su duše, koje mole u jedinstvu s mojim presvetim Srcem!...

Veliki su to radnici!... oni krče zemljište... katkada svojim ustrajnim molitvama kupuju nova i dragocjena polja... moji anđeli vrše ta čudesa, ali pripravljaju ih molitvene duše...

Mnogo je takvih, koji više govore i rade nego što mole!... vi ste to razumjeli. Zato dolazim k vama, da vam ponovim veliku pouku iz Nazareta... Kroz trideset godina ja sam ondje kao Spasitelj molio... Uz Mariju i s njom spremao sam se na svoje propovijedanje i čudesa...

U Nazaretu odabrao sam apostole i položio temelje svojoj Crkvi...

U Nazaretu sam spremio Kalvariju i Uskrs, Uskrs Posljednje Večere i Uskrs moje slave, po mojim svetim mučenicima i apostolima...

Silno želim, da se domovi molitve i sabranosti, da se duše meni posebno posvećene, hrane ovom uzvišenom misli.

Neka se njom proniknu i sva ona ognjišta, gdje je moje Srce Kralj i središte srdaca. S pravom očekujem, da obitelji, koje žive u mojoj intimnosti, napokon shvate i vrše ovaj nazaretski apostolat.

Molite, djeco moja, prijatelji mog Srca, da svi postanete moji apostoli, preteče onoga kraljevstva, koje ćete vi pripraviti...

Molite mnogo, jer ovaj apostolski napor stvara u obiteljima, koje su posvećene mojoj ljubavi druge velike


- 188 -

apostole, koji će kasnije proslaviti moje Srce...

Molite pouzdano i neprekidno i vaše će molbe i vapaji biti kao ognjeni Duhovi, koje će raspaliti mlake i oduševiti ravnodušne. Još više, vaša će molitva razbiti stijene i obratiti ohole grešnike!... Ja krijem moć tog apostolata pred onima, koji ga vrše, da tako tajno i bez njihova poznavanja i vlastitih zasluga umnožim otkupiteljsku snagu njihovih molitava, osobito u korist zalutalih i rasipnih sinova...

Molite s vjerom! molite sa mnom, spasite svijet, koji više ne treba proroka, koji gine i umire, jer nema apostola molitve... Molite i tražite ovakove radnike, udvostručite vapaje prošnje, ustrajte neumorno... Svijet se pružio pred vama, osvojite ga, sjedinivši se u skrovitosti svog obitavališta i podno tabernakula s neprekidnom molitvom, koju ja upravljam svome Ocu.

Molite! molite! da ja primim slavu, koja mi pripada, sveti amanet, koji vam povjeravam...

K r a t k a   s t a n k a 

DUŠE.- Uzvišena pouka, koju daješ nama, svojim prijateljima, krijepi naše duše, što žeđaju za tvojom slavom, Isuse!... Toliko želimo poslužiti planovima tvoga milosrđa. Dosada smo zaviđali sretnim radnicima u tvom vinogradu, velikim sijačima ljubavi, koji sretniji od nas prolaze svijetom kao ognjeni orkan...

A evo, ti nas ove večeri umiruješ. Uvjeravaš nas, da i onda, kad ne možemo raditi vanjskim načinom, ipak možemo, dapače moramo ubrojiti se među najbolje tvoje apostole...

Oh! bilo radi toga tisuću puta blagoslovljeno Srce Isusovo; a kao zahvalu za tako veliku milost primi naš prvi doprinos apostolata molitve... Poslušaj nas, usliši nas, božanski Sine Djevice Marije:

Nazaretski Isuse, koji si već u krilu svoje bezgrešne Majke otkupio svijet, primi, kao žarku molitvu apostolata, naše želje, kucaje naših srdaca, naše skrovite misli, sav naš intimni život, u koji samo ti prodireš!... Uzmi ga čitava, o Kralju ljubavi, ali u zamjenu: Neka dođe kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Neka dođe kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji!

Nazaretski Isuse, koji si postao naš Spasitelj već u jaslicama u Božićnoj noći, u Marijinu naručaju, primi kao žarku molitvu apostolata osmjehe i suze djece, njihove cjelove ljubavi, prvijence njihovih molitava, što ih tepaju na koljenima svojih dragih mama... Primi taj nektar, o Kralju ljubavi! s usana malih Benjamina, ali u zamjenu:

Neka dođe kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji!

Nazaretski Isuse, koji si već u radionici svog poočima bio naš Otkupitelj, primi kao žarku molitvu apostolata naš svakidanji rad, napore i brige našeg obiteljskog ži-


- 189 -

vota... O Kralju ljubavi! u jedinstvu s božanskom svojom Majkom iz Nazareta, primi male radosti, nezapažene uspjehe, sitne pojedinosti, tu prašinu na običnom životnom putu: primi sve što je lijepo u jednostavnosti i siromaštvu našega svakidanjeg života, a u zamjenu:

Neka dođe kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji!

K r a t k a   s t a n k a 

POTVRDIMO SVOJ PRINOS TIHOM I ŽARKOM MOLITVOM!

II. Apostolat "trpljenja" natapa sjetvu krvlju duše
Dovršava djelo propovjednika i misionara

Nitko nam sada ne može bolje otkriti ljepotu i moć žrtve i trpljenja za kraljevstvo Srca Isusova, nego sveta Marija Margareta.

Sam božanski Učitelj poučio ju je u ovoj božanskoj znanosti. On je uputio svoju pouzdanicu u zasluge i praktičnu primjenu ovog apostolata putem križa: "Značajni apostolat" pobožnosti prema Srcu Isusovu.

Poslušajmo sveticu istim onim ganućem, kojim je ona slušala Isusa; njen glas bit će samo vjerni odjek Učiteljeva glasa.

RIJEČI SV. MARIJE MARGARETE.- Vi me zovete... i Kralj ljubavi šalje me vama, prijateljima i apostolima njegova Srca, da vam, braći mojoj u ljubavi i slavi Srca Isusova, kažem ono, u čemu je njegovo milosrđe poučilo poniznu učenicu... Oh! kad biste znali slavu, kojom me Kralj obasuo za svu vječnost, jer se udostojao baciti pogled na svoju malu, siromašnu sluškinju...

Jest, onaj, koji je velik, učinio me velikom; uzeo me iz prašine, da me učini oruđem svojih tajanstvenih nacrta... U zamjenu za njegovo božansko Srce dala sam mu svoje, da ga on po svojoj volji oblikuje i da tako uspostavi i proširi svoje kraljevstvo ljubavi u svijetu...

U svojoj dobroti prihvatio je žrtvu mog srca sa svim njegovim neizmjernim željama. Primio je moju ljubav i čitav moj život... A znate, što je onda Spasitelj učinio, da postanem poslušnom, plodnom i moćnom u misiji, koju mi je htio povjeriti?... Nadahnuo mi je žarku želju za križem, jakost da se žrtvujem, da trpim, da živim umirući od ljubavi, da tako svijet po meni upozna i uzljubi Ljubav!...

Od toga časa pa do moga zadnjeg daha sav se moj apostolski rad usredotočio u radosnom, dragovoljnom i zahvalnom primanju križeva, koje mi je on slao...

Ono nekoliko redaka, koje sam katkad morala napisati, tražeći poklonstvo časti i ljubavi prema božanskom Srcu, bili su rječiti, pobjedonosni, takvi će ostati ubuduće samo zato, što sam ih pisala krvlju svoje duše i mučeništvom srca...

Evo, tako ćete i vi, apostoli Srca Isusova, nesumnjivo izvršiti sjajno djelo njegove slave, unatoč sotoni i njegovim nastojanjima... Isus vas je odabrao, da dovršite


- 190 -

i upotpunite misiju, koju je meni povjerio...

Ali ako sam ja morala na taj način vršiti apostolat, a bila sam njegovom milosti pozvana u prvi sat, kad je sunce Srca Isusova tek počelo kidati i slati svoj poziv svijetu — ni vi današnji apostoli njegova kraljevstva, ne možete misliti na neko drugo evanđelje osim onoga, koje je on sam propovijedao na Kalvariji i u Paray-le-Monialu...

Morate znati trpjeti ljubeći, pjevati trpeći, na slavu Srca Isusova!... On je toliko želio da bude kršten krstom Krvi... da bude uzdignut na križ, on, Kralj ljubavi, da sve privuče svome Srcu!...

Pustite dakle, da vas on danas sa svoje Kalvarije privuče na Kalvariju!... Ne bojte se, ne drhćite, ne oklijevajte: Onaj, koji daje volju, dat će i nadnaravnu milost, da se ona izvrši!...

Dođite, dakle, tabernakulu sa svojim tjelesnim bolima... Prinesite Kralju ljubavi bijedu i blago svojih bolesti... Položite taj prinos u ranu njegova Srca i recite mu žarkom ljubavlju: prihvaćam, Gospodine, slavu trpljenja, ljubeći tebe; prihvaćam čast, da budem čestica otkupiteljske Hostije, koja si ti, Isuse!... Ali za uzvrat, izliječi bolesne duše... Oh! u zamjenu za našu Kalvariju, uspni se na Tabor, o Isuse!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Uspni se na Tabor, o Isuse!

Dođite tabernakulu sa svojim duševnim patnjama... Prinesite Kralju ljubavi bijedu i blago svojih tmina, svojih nemira... Položite taj prinos u ranu njegova Srca i recite mu mirno, žarkom ljubavlju: prihvaćam, Gospodine, slavu trpljenja ljubeći tebe; prihvaćam, da budem čestica otkupiteljske Hostije, koja si ti, o Isuse!... Oh! u zamjenu za našu Kalvariju...

Uspni se na Tabor, o Isuse!

Dođite tabernakulu svi, kojima srce boluje... Prinesite Kralju ljubavi bijedu i blago svojih žalosti, svojih muka i tjeskoba... Položite taj prinos u ranu Srca Isusova i recite mu mirno, žarkom ljubavlju: prihvaćam, Gospodine, slavu trpljenja, ljubeći tebe; prihvaćam čast, da budem čestica otkupiteljske Hostije, koja si ti, o Isuse... Ali za uzvrat izliječi tolika zalutala, pokvarena srca, koja umiru daleko od tebe... Oh! u zamjenu za našu Kalvariju...

Uspni se na Tabor, o Isuse!

Dođite tabernakulu sa svojim obiteljskim žalostima. Prinesite Kralju ljubavi bijedu i blago krutih razočaranja, materijalnih i moralnih briga, sve vaše boli... Položite taj prinos u ranu Srca Isusova i recite mu mirno, žarkom ljubavlju; prihvaćam, Gospodine, slavu trpljenja, ljubeći tebe; prihvaćam, da budem čestica otkupiteljske Hostije, koja si ti, o Isuse... Ali za uzvrat izliječi ranjene sinove ognjišta, blagoslovi obitelji... Oh! u zamjenu za našu Kalvariju...


- 191 -

Uspni se na Tabor, o Isuse!

K r a t k a   š u t n j a 

U vječnoj slavi Srca Isusova ja ostajem i dalje, još više nego u Paray-le-Monialu, njegov pouzdanik, njegov glasnik, njegov apostol... Zato poslušajte glas svoje sestre u istom zvanju, glas Marije Margarete...

Pjevajte vi, koji ste bolesna i ranjena srca: sijte ljubav apostolatom trpljenja!...

Pjevajte vi, žalosne i iskušane duše, izmučene tjeskobom: sijte ljubav apostolatom trpljenja!...

Pjevajte vi, veliki i maleni, koji vodite tajnu nutarnju borbu i koji ste izvrgnuti paklenim ili ljudskim napadajima: sijte ljubav apostolatom trpljenja!...

Pjevajte vi, posvećene duše, koje želite biti revne, a stenjete pod pritiskom napasti, suhoće, neosjetnosti srca: sijte ljubav apostolatom, koji je snažan kao križ, plodan kao ljubav: sijte božanski oganj apostolatom trpljenja!

Jest, Isus će kraljevati, njegovo će Srce iznijeti pobjedu Križem i žarkom ljubavi raspetih apostola!

III. Apostolat putem Euharistije umnaža utjecajnu moć apostola, koji propovijedaju. Tajna moć širenja.

Prije onoga zadnjeg dana, kada ćemo te vidjeti, o Isuse, gdje na oblacima silaziš kao sudac, da ljudima sudiš, noseći svoj Križ, koji će optuživati grešnike, mi te želimo promatrati u sjaju drugog veličanstva... u veličanstvu tvog milosrđa!...

Ne skidajući koprenu euharistijskog otajstva, javi nam se blistav pred očima naše vjere i pokaži nam se, požuri, o Kralju ljubavi, dođi opet u veličanstvu svoga pobjedničkog milosrđa...

Onako, kako te sveta Marija Margareta vidjela jednoga prvog petka, sa suncem tvoga rasplamsanog Srca u grudima, takav siđi danas s oltarskog prijestolja među svoju djecu; otvori tabernakul i pođi kao neodoljiv osvjač duša, pobjeđujući ih svojom božanskom euharistijom...

Otuda proizađoše velike objave i obećanja tvojoj pouzdanici iz Paray-le-Moniala... Tamo se mora usmjeriti i pokret duša i obitelji, koje su doboko uzgibane snažnim dozivima tvoga presvetog Srca...

Isuse - Hostijo, obnovi svoje kraljevstvo, Izrael novog zakona, kraljevstvo duša i obitelji, svoju baštinu u vremenu i za vječnost...

Isuse - Hostijo, znamo, da tvoje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, ali ti si ovdje bio Brat, prvenac obitelji! Ti ovdje i dalje ostaješ u ovoj pustinji, pod šatorom tabernakula... Pravo je dakle, da vladaš u ovom svijetu, koji je tvoj kao i samo nebo, obitavalište tvoga Oca...

Dok čekaš da dođeš odlučiti sudbinama živih i mrtvih, iziđi, o euharistijski Isuse, iziđi kao Kralj ljubavi i donesi presudu uskrsnuća i života mrtvima, koji još


- 192 -

mogu naći neumrli život u pobjedi tvoga presvetog Srca...

Crkva to hoće, ona nas potiče da molimo pobjedu tvoga kraljevstva ljubavi preko tvoje Euharistije...

Poslušaj dakle kroz rešetke svog zatvora ljubavi iskren, jednodušan poklik svojih odabranih prijatelja, koji uime svih duša i svih euharistijskih pothvata na čitavom svijetu dolaze, da kod tebe svetim nasiljem požure čas spasenja duša...

Uslišaj nas, Gospodine i Kralju!

Srce euharistijskog Isusa, proširi svoje opće kraljevstvo po misama svojih svećenika tom svetom žrtvom, koja se prinosi od jednoga zemaljskog pola do drugoga... Ne daj, da se ijedna kap tvoje dragocjene Krvi izgubi... Ovom uzvišenom molitvom, tim zanosom tvoje Crkve, posveti svoje svećenike, glasnike i djelitelje tvoje ljubavi! Kralju ljubavi, posveti svoje svećenike!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

O Kralju ljubavi, posveti svoje svećenike!

Srce euharistijskog Isusa, proširi svoje opće kraljevstvo putem žarkih pričesti onih milijuna odabranih duša u samostanu i u svijetu, koje su prisegle, da će biti samo tvoje... Pretvori ih sve u gorući grm, da izgore, u plamenu tvoje ljubavi... A po tom plamenu uvećaj krepost, božansku ljepotu tih zaručnica...

O Kralju ljubavi, posveti svoje svećenike!

Srce euharistijskog Isusa, proširi svoje opće kraljevstvo putem žarkih pričesti tolikih preodređenih duša, čistih, punih ljubavi, koje žive u vrevi svijeta, a koje te hvale i tebi služe divnom vjernosti... One se žele još savršenije s tobom sjediniti... Učini od onih dobrih duša oruđe svoje slave, umnoži njihov broj, povećaj vjeru ovih iskrenih prijatelja!...

O Kralju ljubavi, posveti svoje svećenike!

Srce euharistijskog Isusa, proširi svoje opće kraljevstvo žarkom pričesti čitavih četa raspetih duša, patničkih srdaca... Ti znaš, koliki je njihov broj, broj onih, koje te ljube samo zato, jer si ih raspeo... One znadu, da si im radi njihova dobra i svoje slave poslao te križeve. Tih duša nalaziš u obiteljima, u svojim Betanijama... Nalaziš ih, Isuse, i u samostanima, u bolnicama, u potkrovnicama... Kako li su te hostije prionule uz Boga u Hostiji!... a ipak one te hoće još više ljubiti... Uzmi ih sve za sebe, ojačaj ih, Gospodine, i raspi taj plamen daleko... još dalje... Blagoslovi ove žrtvene duše, obaspi njima svoj put!

O Kralju ljubavi, posveti svoje svećenike!

Srce euharistijskog Isusa, proširi svoje opće kraljevstvo žarkom pričesti djece tvojih velikih prijatelja.

Ovi mališi, mezimci tvoje ljubavi, postaju ne tisuće apostoli tvoga božanskog Srca... Svrati se često u njihove redove, u obitelji i na kolijevku... Osmjehni se onim mirisa-


- 193 -

vim cvjetovima, blagoslovi ih blagoslovom, koji će obradovati Mariju, tvoju i njihovu Majku... Uzmi samo za sebe njihova milovanja, njihove cjelove, proljetnu ljepotu ovih ljiljana... Zanesi zauvijek njihova srca, učini od njih, Gospodine, svoje male prijatelje i svoje velike apostole...

O Kralju ljubavi, posveti djecu - apostole!

OBEĆAJMD GORUĆU LJUBAV SRCU ISUSOVU U SVETOJ EUHARISTIJI I PRIKAŽIMO MU TU LJUBAV ZA PROŠIRENJE KRALJEVSTVA NJEGOVA PRESVETOG SRCA.

(Ovdje, ako je moguće, pjesma Srcu Isusovu u presv. Sakramentu)

IV. Apostolat ljubavi — snaži djelovanje aktivnih apostola — osigurava trajnost skupljenih plodova

Pisano je, o dobri Učitelju: "Kako su lijepe stope mirovnih glasnika, vjesnika dobrote!" Ali nisu li još ljepša, Gospodine Isuse, Kralju ljubavi, rasplamsala srca onih, koji ne mogu krstariti svijetom noseći baklju u ruci, i zato povjeravaju Mariji, kraljici Cenakula baklju svojih razgorjelih duša?...

Svi ne mogu propovijedati, Gospodine... svi ne mogu raditi... svi se nažalost ne mogu pričešćivati, kako bi željeli... svi ne mogu trajno trpjeti... Ti sam to dopuštaš, o Isuse!!

Ali svi možemo ljubiti... svi možemo uvećati i razviti ovaj božanski plamen svakim daškom sreće ili nevolje. Svi mi možemo uvijek i svagdje ljubiti: u crkvi i u Betaniji, to jest u životu i na smrti!...

Da, svi! veliki i maleni, bogati i siromašni, u svijetu i u samostanu, u radosnim časovima i na križnom putu... svi mi možemo te svagdje i uvijek ljubiti!...

Golema je to milost!... a ona ovisi samo o nama, jedino o nama!... Nevolje i radosti dolaze i odlaze po tvojoj volji... izrazi naše vjere, naša sabranost, naše molitve, naša pokora, naša djela ne ovise o našim žarkim željama... Ali nitko, pa ni ti, Bože ljubavi, nitko nas ne može spriječiti, da ljubimo tvoje Srce, puno ljubavi! Ti upravljaš s nama jer smo tvoje dobro!... Ali ti nas ne možeš spriječiti, da te ljubimo u životu, u borbi... pa i na smrti... Naprotiv, kad izgleda, da si se udaljio od nas, da si nas usred pustinje ili usred žestoke borbe prepustio našoj silnoj slaboći, onda si ti upravo najbliži našim srcima, i onda te mi možemo još više ljubiti!

Doći će smrt, nemilosrdna, okrutna, Gospodine, ledenom rukom iščupat će iz korijena svu čovjekovu snagu, ugasit njegov život... Ah!... ali uprvo tada, osobito tada, vraćajući ti velikodušno naše dobro života, mi ti pružamo najveći dokaz svoje ljubavi!... Ovako umrijeti najveće je dobročinstvo, to znači zauvijek se ustaliti u Srcu Boga, beskonačne ljubavi!...

"Magnificat..." Naše duše, Gospodine, hvale te, bla-


- 194 -

goslivlju te, zahvaljuju ti, što si položio tu nebesku, neumrlu, pobjedničku moć u naša bijedna slaba srca, koja su od zemlje sazdana...

A sada, božanski Učitelju, ne bi li htio kazati zadnju riječ, dati zadnju pouku, ovoj četi tvojih intimnih apostola?...

Progovori nam, jer tko će nas naučiti da budemo apostoli ljubavlju, ako ne ti, Kralju ljubavi?... Povjeri nam tajni razgovor, koji se odvijao između tvog Srca i srca Ivanova na rastanku, kod Posljednje Večere?...

SABERIMO SE TAKO, DA NAM DUŠE MOGU ČUTI KUCANJE SRCA ISUSOVA!

ISUS.- "Sitio"... Žeđam, dajte mi da pijem ljubav, svu ljubav, koju tražim od apostola mog Srca!...

Oh! Ne zaboravite nikada, da je pravi apostol samo ljubav, koja žari... Ali da ona može žariti, ona mora biti velika, silna, gotovo beskonačna, mora se hraniti u mom božanskom Srcu...

Kad bi kod mene, u kućama sabranosti i molitve, kad bi kod mene u zavodima i obiteljima mog Srca uvijek znali, da jedna mala duša, samo jedna duša, koja ljubi izgarajući u ljubavi bolje propovijeda moju slavu i više pospješuje čas moga kraljevstva, nego čitava vojska užurbanih i zaposlenih, koji ljube samo malom ljubavlju!... Znajte, da bi unatoč svoj radinosti dobrih, svijet hrlio ususret vječnoj propasti, kad ja ne bih imao svetišta odabranih duša, koje su shvatile ljepotu i otkupiteljsku, misijsku moć Marije iz Nazareta i Marije iz Betanije... Njihov dio jest i ostat će uvijek najbolji i za njih i za mene, a također i za duše, koje će njihovom ljubavlju biti otkupljene...

Ja spremam i umnažam tu ognjenu falangu, da sačuvam od propasti svijet, koji je ohladio: samo milosrdna ljubav spašava, otkupljuje, posvećuje...

Jedan čin goruće ljubavi sa strane jedne skrovite duše vrijedi koliko jedna čitava misija...

A tko ne može tako ljubiti među prijateljima, koji su primili objavu tajne moga Srca?...

Znam, svi ne mogu biti aktivni radnici moje slave, jer sam ja u svojoj mudrosti tako razdijelio darove i zvanja, to je moja tajna. Ali moje Srce pripada svima po ljubavi, te očekujem i tražim od svih uzvrat silne ljubavi: to je prvi, najjednostavniji i najplodniji apostolat!...

"Sitio" — Dajte mi, da pijem svu ljubav vaših srdaca, vi maleni i siromašni... vi bolesni, nemoćni i žalosni, vi iskušani, napastovani i bogati mojim milostima, svi vi, poučeni u mom Evanđelju, miljenici mog milosrđa, ispunjeni mojim Srcem!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

"Sitio" — Dajte mi da pijem svu ljubav vaših srdaca,


- 195 -

da obratim i preobrazim nesretnike, koji žive od mržnje, koji vide u meni tirana, koga bi htjeli skinuti s prijestolja duša i oltara...

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

"Sitio" — Dajte mi, da pijem svu ljubav vaših srdaca i da tako platite za one, nažalost tako brojne, koji su primili mnogo mog milosrđa, a onda su rasuli i izgubili sve ovo neizmjerno blago, te danas bijedno životare i ginu od gladi!...

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

"Sitio" — Dajte mi da pijem svu ljubav vaših srdaca, da privučem one, koje sam obdario zlatnim srcem, koje je sposobno ljubiti plemenitim i velikodušnim čuvstvima, ali koji su to blago poklonili stvorenim kumirima, a mene su ostavili praznih ruku, žalosne duše...

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

"Sitio" — Dajte mi da pijem svu ljubav vaših srdaca, da osvojim one, koji su me ostavili u svojim križevima, koji su me zanijekali radi svojih kušnja i patnja i koji su me zatajili na Kalvariji... Oni žele uživati moju slavu, ali odbijaju da kušaju moj gorki kalež!...

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

"Sitio" — Dajte mi da pijem svu ljubav vaših srdaca, da tako povučem i predobijem sve one, koji su se udaljili od straha, koji zatvaraju oči pred neiskazanim ljepotama moje beskonačne ljubavi, gledajući u meni samo strašnog suca, strahovitog Gospodara, koji sije strah...

Isuse, daj da umremo od ljubavi!
Ljubimo te, Isuse, jer ti si Isus!

MOLITVA SVETIM RANAMA ISUSOVIM

Presveto Srce Isusovo, dođi kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

(Pjesma: Krist pobjeđuje, vlada, kraljuje)

+ + +


- 196 -

SVETA URA

P r i j a t e l j a   presvetog Srca
Namijenjeno osobito posvećenim dušama

Gospodine i Prijatelju, Isuse divni, evo tvoje braće i tvojih najbližih, koji ovog časa kucaju na vrata tabernakula. Oni žele s tobom govoriti daleko od mnoštva; hoće da ti povjere tajnu, čeznu da s tobom nasamo govore, naslonivši glavu na tvoje Srce poput Ivana, predano poput Lazara, Marte i Marije, iskreno poput Nikodema... Otvori, Isuse, otvori sva vrata na tabernakulu tvoga Srca, jer žeđ, da te ljubimo, i da te i drugi ljube, goni nas večeras slatkom i svetom silom k tebi... Ne molimo te, da nam se pokažeš u sjaju, koji je na Taboru zabliještio oči trojice tvojih povlaštenih apostola; o, ne! Gospodine... Ali sretniji od ove trojice prijatelja molimo od tvoga beskonačnog milosrđa drugu, ljepšu, plodniju objavu, objavu tvoga milosrdnog Srca u žrtvi jaslica, Križa, presvete Euharistije... Ovdje, u sjaju tvoje trpeće ljubavi, želimo te, Isuse, upoznati, da te uzljubimo ljubavlju jačom od smrti...

Otvori, dakle, svojim prijateljima, tu neopisivu ranu... Evo tvoje braće, tvojih pouzdanika, koji ti žele govoriti jezikom, što si ih ti sam naučio u Betlehemu, na Kalvariji i u Paray-le-Monialu...

Otvori, dobri Isuse, ne oklijevaj, dan se već nagnuo, sjene se mogu svaki čas spustiti na nas, stvorovi nas mogu rastresti, bolovi skršiti, a pakao smutiti... Za vrijeme Svete Ure, koju si ti sam pronašao, o Kralju ljubavi, želiš primiti od svojih prijatelja usrdno povjerenje, koje ćeš im ti srdačno uzvratiti. To će biti uvod u vječnu intimu, koju ćeš jednog dana uspostaviti između svoga Srca i naših srdaca...

Klečeći na koljenima, dršćući od sreće i ljubavi, klanjamo ti se kao pastiri i kraljevi, ili još radije, kako ti se klanjala sama neokaljana Kraljica... Ljubimo te žarom Magdalene u dan njena oproštenja, vjerom tvojih učenika u dan Uzašašća, ljubavlju tvojih apostola u času silaska Duha Svetoga. Ovako, Kralju naš, stariji naš Brate, preljubljeni Prijatelju, Isuse - Spasitelju naš, ganuti i puni pouzdanja mi ti se klanjamo u svetinji nad svetinjama tvoga siromašnog tabernakula...

Neka ti Marija kaže ono, što bi naše usne znale samo promucati, što naše prosjačko srce ne bi moglo ni osjetiti, ni izraziti... Naša nemoć moli te u potpunom pouzdanju i svoj poniznosti, da ti sam progovoriš našim dušama u ovoj


- 197 -

Svetoj Uri... O Riječi Božja, ustreptaj još jednom, odjekni zemljom, kaži nam riječi što blaženike opajaju... one riječi, što su pohranjene u srcu tvoje Majke i u duši apostola za spasenje svijeta... Kaži riječi najviše istine i vječnoga života... Govori, Isuse ljubavi naša, tvoji prijatelji slušaju!

U VELIKOJ ŠUTNJI I DUBOKOJ SABRANOSTI, KAO DA VIDITE ISUSA U SVETOJ HOSTIJI, PROBUDITE U SEBI ČIN VJERE U STVARNU PRISUTNOST I PRINESITE OSOBITO BOŽANKOM UČITELJU POKLON SVOJE LJUBAVI I NAKNAĐIVANJA!

K r a t k a   s t a n k a

Budući da ne možemo dokinuti rod izdajnika i krvnika Kalvarije, umnožimo barem broj prijatelja raspetoga Boga, falangu onih, koji ga vjerno ljube i slijede, prkoseći svim pogiblima i pogrdama...

Kako li je bila teška agonija u Getsemaniju, teža od one na Križu! Jer tu sasvim blizu dotičući se okrvavljenog drveta, stoji Marija, neusporediva i jedina Majka, kraljica svetih... Sa strane pokornica Magdalena sva u suzama... Ivan i nekoliko rijetkih prijatelja... Ali u Getsemaniju, to je agonija samoće... Ona satire Srce Isusovo... San trojice njegovih odabranih miljenika, jači je od njihove ljubavi... Oni spavaju, a par koraka od njih Učitelj se bori u smrtnoj Muci... Isus je sam, zahvaćen strahovitom vizijom naših zločina... Ali nažalost, nije tako s onima, koje mržnja raspiruje... Oni hoće ove noći imati u rukama plijen za kojim žude. Zato oni bdiju s bijesom u srcu...

Oh, bdijmo dakle i mi, bdijmo vjerni u ljubavi!... Prikažimo ovu Svetu Uru Učitelju, kao svečanu naknadu za grijehe njegovih, nestalnih, mlakih i nemarnih prijatelja, koji se boje i dršću, koji ne znaju ljubiti onako, kako su ljubljeni... Jer Isus osobite uvrede prima od svojih. Tako ga slabo razumiju i često puta tako ga malo ljube oni, koji su nezasluženo primili dar njegova božanskog prijateljstva! Evo zato večeras dolazimo ovamo kao Anđeo Getsemanija...Ili još više, okupljamo se oko Isusa u smrtnoj stisci u društvu Kraljice žalosti, svetog Ivana, Magdalene, Marije Margarete. Svetim ganućem, dirnuta srca, saberimo tužbe Ljubljenoga, njegove želje i njegove zahtjeve, njegov "sitio", što tako pali, što doziva našu žeđ ljubavi; da utaži njegovu...

NEKA SVE IŠČEZNE PRED NAŠIM OČIMA, NEKA SVE UTIHNE OKO NAS, OSIM ISUSA. ON ĆE NAM SE SAM OGLASITI BOŽANSKIM GLASOM!

(čitati polako i ganutljivo)

ISUSOV GLAS.- Tako sam dugo među vama, a vi me još ne poznate!... Ljubljene moje duše, srce mi je obuzeto dubokom žalosti; bolna me tjeskoba tišti... izazivlje je nevjera, nezahvalnost i pomanjkanje velikodušnusti mojih prijatelja... Gdje su moji pravi prijatelji? Gledam oko sebe... Ni-


- 198 -

koga!... Svi su me ostavili, osobito u časovima borbe i tame... Rijetki su, vrlo su rijetki, koji su sposobni sa mnom probdjeti jednu uru agonije. Uvijek me nalaze, da im pomognem uspeti se uza strminu Kalvarije njihova života... a mene ostavljaju zapuštena, sama... Moje Srce bdije... to Srce, koje su oni tako često ranili... Oni spavaju, dok se izdajice, gonjeni mržnjom, žure što prije izvršiti svoj zločin... Mržnja mojih neprijatelja jača je i dublja od ljubavi mojih prijatelja... Dok oni počivaju, krvnici revno spremaju bičeve, čavle, trnovu krunu, Križ!... Svakako moji bi anđeli mogli doći, moj bi ih Otac poslao na moj zahtjev, ali kad plačem hoću uza se samo prijatelje, koji rone suze... Hoću vas, braću svoju, odabranike moga Srca, koje je radi vas satrveno... Oh, ne ostavite me u getsemanskim časovima, okupite se oko mene i na svojim vjernim srcima zadržite Srce svog Isusa... Žalosna je duša moja... žalosna do smrti... Umirem, jer me moji ne ljube!

K r a t k a   s t a n k a

DUŠE.- Evo nas Isuse, odlučni smo da naknadimo za svoje grijehe... Ali, o divni Isuse, iznesi nam potanko svoju tužbu protiv nas... Ne boj se, da će se naša zbunjenost time povećati... Navedi nam te grijehe svojih prijatelja, te slaboće svojih vjernih... Koja je to žuč napunila kalež tvoga Srca?... Govori, Isuse!...

ISUSOV GLAS.- Poslušajte me, dječice moja, otkrit ću vam čitav razlog moje žalosti... Slušajući prikaz vlastitih slaboća, nemojte se nipošto udaljiti od mene puni straha i bojazni... Naprotiv, u najusrdnijem saobraćaju s Prijateljem iz tabernakula potražite jedini uspješni lijek svojoj nevolji... Ovdje sam vaš, Spasitelj i Prijatelj, ali na pragu vaše vječnosti bit ću vam istinit i pravedan sudac!...

Vaše pogreške, prijatelji moji!... Prije svega pomanjkanje velikodušne ljubavi u vas! Gladan sam, imate li što da jedem, djeco moja?...

Ne trebate vi kupovati kruha kao moji prijatelji u Samariji... Vas ja hoću, prijatelji moji, ali vas potpuno i nepodijeljeno... Oh, gladujem, ali ne za pogledom vaših očiju, ne za prolaznim smiješkom vaših usana, ne za kojom riječi vaših ustiju ili Srca, ne... Gladujem za čitavom vašom dušom... U zamjenu za moje Srce tražim vaša srca, a tražim ih za sebe samoga! Toliko sam vam dao. Što kažem? dao sam vam sve... a vi? Oh, zašto mi tako mjerite svoju ljubav?...

Stvorovima dajete prednost... A ja, vaš Bog, ja sam tek sluga, prosjak na gozbi vašeg života!...

Odavna čekam, da mi potpuno darujete svoje biće, koje mi po pravu pripada... Moja strpljivost je beskonačna, jer ja sam Isus!... Često puta tek poslije dugih mjeseci, čak i dugih godina ljubavi i čekanja primam napokon jednu nesretnu mrvicu, koja je pala sa stola!... Ja je primam... Blagoslivljem ovu mrvicu, koja mi o vama govori, ali i plačem, dok je skupljam... Odavna čekam prvo mjesto u vašim dušama, na vašem ognjištu, posvuda... Sretni stvorovi, nažalost!


- 199 -

Često su oni zauzeli to odabrano mjesto... Kažu, da ne će, da ne mogu čekati... i odlaze... A ja!... Ja čekam na vratima. Čekam poziv vašeg srca i često je to zadnji poziv... No prečesto čekam uzalud! A onda sjednem za kućni prag i strpljivo čekam, jer sam vječno milosrđe!... I ja živim od vaših mrvica, čekajući da vam dadem čitav kruh svoga tijela na gozbi, koja vam je odvijeka pripravljena na nebesima!... Ja vam pružam beskonačnu sreću, a vrlo često primam od vas samo mrvice vašeg vremena... Brojite trenutke, koje mi dajete...

K r a t k a   s t a n k a

A dokaz, djeco moja, te manjkave velikodušnosti sa strane mojih prijatelja jest, nedostatak zahvalnosti prema meni... U svojim plemenitim osjećajima, po svom profinjenom odgoju vi srdačno zahvaljujete svima, koje smatrate svojim dobročiniteljima... Ali nažalost, ja sam često isključen iz njihova broja... Obasuo sam vas svojom darežljivosti, svojom nježnosti, svojim svijetlom, svojim oproštenjima, svojim utjehama, a vi me zaboravljate, kad dođe čas zahvale... Gdje su sva ona lijepa čuvstva zahvalnosti, što ste mi ih tako rječito obećali, kad ste molili moje milosti... pa i čuda! Njih sam pridržao za velikodušne prijatelje, za zahvalne duše...

Ali evo, došao je čas kajanja, zadovoljštine i milosrđa... Obećajte mi ovdje, da će te me odsada ljubiti neizmjernom zahvalnosti i prokušanom velikodušnosti... Ne bojte se onoga, koji poziva i očekuje duše, koji im od Srca oprašta, samo da bi ih mogao obogatiti... Gladujem za vašom ljubavlju, za kruhom vašeg ganutog srca... Dođite Bogu ljubavi, koji se voli nazivati vaš Brat, vaš Prijatelj, vaš Isus...

(Koja pjesma zahvalnica, po mogućnosti "Magnificat")

DUŠE.- Dobri Učitelju, na dnu tvog kaleža još je ostao ljupki i pravedan prijekor, koji nam trebaš upraviti... Tvoje tužbe i tvoje suze rasplamćuju naše srce, one ga liječe... Govori još, dakle, i blagoslovi naša srca, otkrivajući nam ranu svojega Srca...

ISUSOV GLAS.- Vi, moje stado odabrano, dođite bliže, da vam potiho govorim o jednoj muci, koja mi razdire Srce... Moji me prijatelji ne ljube pouzdanom i jednostavnom ljubavlju... Strahuju preda mnom!... Kako me to boli, što se boje umjesto da me ljube... A ipak ja sam Bog ljubavi!... A što da još učinim, da izliječim ovo zlo, koje toliko pustoši u redovima mojih najboljih sluga?... Ne usuđuju se smatrati me svojim prijateljem... Ja im govorim, ponavljam im i u najdirljivijem obliku: "Ne bojte se... Ja sam... vi ste moji prijatelji..." Ali ove bojažljive duše ne usuđuju se uzeti si izvrstan med ovih riječi... Što bih još morao učiniti, da od njih postignem pouzdanu ljubav?...

Ljubljena dušo, radi tebe sam ostavio plašt veličanstva, a ti se mene plašiš...

Pogledaj moje jaslice. Postao sam sasvim malen, da ti


- 200 -

budem sličan kao brat, da te sasvim k sebi privučem... A ti se još bojiš...

Promatraj moj tako jednostavan i tako siromašan život u Nazaretu... moj tako skrovit i radin život u radionici poniznog tesara Josipa... Što te tu može plašiti?... I ti se još bojiš... Slijedi me u mom propovijedanju: Privlačim mnoštva, pružam ruke, a djeca, bolesnici, prosjaci, i svi, koje je društvo izopćilo, natiskuju se oko mene, natječu se radosni, koji će mi se više približiti... Ja sam isti onaj Isus... a ti se još mene bojiš!...

Ne bih se, dušo draga, niti usudio pozvati te na gozbu kod Zakeja i Simona ili na Levijevu gozbu, na gozbu javnih siromaha i grešnika, ti ne bi ni prihvatila moj poziv... A ipak ja sam došao spasiti, što je izgubljeno... pale ljude, lješine moralnog poretka, teške gubavce srca... Spadaš li i ti u taj broj?... I još se bojiš!...

Ne znaš li za čuda moje ljubavi kod Posljednje Večere?... Zar si dakle zaboravila moje zadnje riječi nade i oproštenja na Križu, oporuku mog Srca, povjerenu mojoj Majci, koja je i tvoja?... Znaš li to?... I još se bojiš!...

I evo me poništena, manjega nego u jaslicama, siromašnijeg nego u Nazaretu, tu sam krotkiji, nježniji, strpljiviji i milosrdniji nego u Samariji, u Kafarnaumu, u Galileji. Evo me, gdje sam, ako je to moguće, više Spasitelj, nego na križu!... Evo me u Hostiji... Ja sam Isus, sama ljubav... a ti se još bojiš!...

Ali reci mi onda, dušo draga, što bih još trebao više učiniti, da raspršim tvoje bojazni, da izazovem i potaknem u tebi veliko pouzdanje, koje tražim od svojih prijatelja kao dragocjeni dokaz njihove ljubavi...

Ne zaboravi, da ljubav spasava. Ta ljubav je s moje strane samilost i milosrđe, a kod onoga, koga nazivam svojim prijateljen mora izazvati velikodušno srce, radosnu jednostavnost i bezgranično pouzdanje... Oh, vidim!... Čitam u duši tvoj odgovor: blijediš na spomen vlastitih prošlih grijeha... Ti živiš od grižnje savjesti, umjesto da živiš od ljubavi... Tvoji grijesi?... Predaj ih sve meni... Ja sam ih već oprostio!... Vjeruj!... Vjeruj u moju milosrdnu ljubav i dođi, baci se u moje Srce!...

Što? Bojiš se svoje velike bijede?... Nije li zato tu moja nježnost, da se za to pobrine i da to popravi?... Bojiš se svoje slaboće?... Pa dobro!... A što će onda moja moć i snaga moje milosti?... Bojiš se moje pravde, ti još tražiš neku ispriku... Znaj, da je moja pravda strašna samo za one, koji odbijaju moje milosrđe... Dušo draga, daj, živo od ove ure blagoslovljene milošću, jakošću i svijetlom! Nema više tvojih prošlih grijeha... Sjeti se, da se ja zovem Isus, a to znači Spasitelj!...

K r a t k a   s t a n k a

GLAS DUŠE.- Istina je, i odviše je istina, da nismo uvijek bili vjerni prijatelji tvoga božanskog Srca. Ti si nam uvijek pružao svoje ruke i svoje Srce... ali naše je


- 201 -

ostalo uvijek zatvoreno za božanskog Prijatelja, jer nismo imali pouzdane ljubavi, koju s pravom od nas tražiš... Oprosti, Isuse, nama, svojim prijateljima, naše nepouzdanje, našu slabu vjeru u tvoju ljubav, našu pretjeranu bojazan, koja te tako često uvrijedila... Poslušaj danas glas našega kajanja, koji ti kliče:

Usprkos naših grijeha i radi njih...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših nezahvalnosti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših slaboća,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naše tame,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših napasti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi našega moralnog siromaštva,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi zloporabe tvoje dobrote,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naše velike nemarnosti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših ponovnih padanja,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Jest, blagi i milosrdni Isuse, da ti dokažemo svoju neograničenu vjeru u tvoju ljubav, beskonačno veću od naše bijede, uvijek ćemo ići k tebi, smjesta ćemo se obratiti tvome milosrdnom Srcu, osobito kad osjetimo žalac vlastite bijede i vlastite krivnje... Hoćeš li još više, ljubljeni Učitelju?...

ISUSOV GLAS.- Oh! da!... Hoću vašu intimnost, jer hoću, da mi doista budete prijatelji... Ne vjerujte međutim, da imate na to neko pravo; ali moja dobrostivost obvezuje vas, da mi sa svoje strane uzvratite pravu prijateljsku ljubav sa svom intimnosti, koju ona uključuje...

Ubuduće, ne ću trpjeti nikakve udaljenosti među nama... Gledajte i razmatrajte pouku Hostije, koja me vama predaje tolikom intimnošću, da joj se i anđeli čude... Moja mudrost, zajedno s milosrđem, dokinula je u božanskoj Euharistiji beskonačni bezdan, koji nas dijeli... Ako sam ja, poznavajući vašu bijedu, ispunio taj bezdan... Ako vas ja, usprkos vaših slaboća i vaše nedostojnosti i dalje pozivam, dapače ako vam nalažem, da dođete i počinete u miru


- 202 -

i predanju moga Srca, zašto onda hoćete ponovno otvoriti taj bezdan vašeg straha?... Zar da vi mene učite pravdu i mudrost, a ja sam vaš veliki Prijatelj, Brat, Spasitelj Križa i tabernakula, vaš Učitelj?...

Vi iskazujete tu intimnost majci, bratu, prijatelju, nemojte da budem ljubomoran videći, da je uskraćujete meni, božanskom Prijatelju siromaha, žalosnih, grešnika, malenih, koji su prvi pozvani na gozbu mojih biranih nježnosti...

Ovo veliko obećanje očekujem od vas u ovoj Svetoj Uri, ja ne ću robove, nego tražim prijatelje, koji su puni intimnosti, pouzdanja i predanja...

ŠUTEĆI, U ŽARKOJ MOLITVI, OBEĆAJMO SRCU ISUSOVU DA ĆEMO MU ISKAZIVATl POTPUNO POUZDANJE I SLATKU INTIMNOST, KOJU ON OD NAS TRAŽI... SABERIMO SE... PROGOVORIMO BOŽANSKOM PRIJATELJU!

A KAO VANJSKI I SVEČANI IZRAZ OVOGA INTIMNOG OBEĆANJA RECIMO PET PUTA U ČAST PET RANA SPASITELJEVIH DVIJE KRATKE, ALI ŽARKE STRELOVITE MOLITVICE, KOJE ĆE OBRADOVATI KRALJA, ZAROBLJENIKA TABERNAKULA!

(Svi glasno ponove 5 puta)

Ljubimo te Isuse, jer si ti Isus!

Presveto Srce Isusovo, uzdamo se u te!

K r a t k a   s t a n k a

ISUSOV GLAS.- Oh vi, prijatelji moji, obasuti mojim milostima, dođite i vidite, ima li boli, slične mojim bolima!... Stoljećima se bolno uspinjem na Kalvariju... a gdje su Cirenci mog Srca?... Gdje su moji pravi prijatelji?... Mnoštvo se natiskivalo oko mene u dan umnažanja kruha,.. Mnogo je bilo mojih učenika na Cvjetnicu... moji prijatelji nisu na Taboru spavali... okruživali su me i za vrijeme Posljednje Večere, ali gdje su bili u Getsemaniju?... Što je od njih bilo u sudnici?... na Kalvariji?... Htjeli bi sjediti uza me u budućem kraljevstvu slave, hoće ovdje osjetnu ljubav, udobnu pobožnost, laganu krepost... Ljudi ne vole stvarnu ljubav, ljubav Križa i Žrtve!... Primam izjave, koje su nažalost često puta samo porivi prolaznog oduševljenja, kratkotrajne ljubavi, koja nije duboko u duši ukorijenjena... Katkada se i moji najbolji prijatelji boje Raspetoga, boje se Križa!...

Kad se javljam kao Čovjek bolova, kako me pokazao Pilat... kad hoću kod svojih prijatelja pobuditi želju da učestvuju u mojoj slavi, noseći kraljevski plašt, rumen od vlastite krvi... Oh! Onda se uklanjaju i ja često ostajem sam s mojom Majkom, Ivanom, Magdalenom... Ne osjećate li želju, da se pridružite ovoj maloj, odvažnoj obitelji?... Hoćete li me i vi ostaviti, kad od vas zatražim, da me slijedite na Kalvariju?... Ah, kad bi ljudi htjeli shvatiti, da sam najslađi, najnježniji onda, kad svojim pouzdanicima povjeravam i svoje suze, i svoj Križ, to blago moje i vaše... Možete li piti iz mog kaleža?... Odgovorite mi!...


- 203 -

IZJAVIMO BEZ OKLIJEVANJA U SVOJOJ NUTRINI GANUTIM SRCEM, DA ĆE SPASITELJ U NAMA NAĆI VJERNE PRIJATELJE, ODLUČNE I VELIKODUŠNE CIRENCE, KOJI ĆE GA SLIJEDITI NA KALVARIJU KAO I NA TABOR, DA TAKO UTVRDE SVOJU LJUBAV!

GLAS DUŠA.- Da, Isuse, raspeti Učitelju, klanjamo ti se osobito u ljepoti tvoga krvavog preobraženja, pjevat ćemo tvojoj slavi i dokazati ti svoju ljubav, utisnuvši u sebe rane tvojih boli. Misleći na svoje obiteljske brige, što paraju srce, na unutarnje kušnje, na zlu kob sudbine, na okrutna razočaranja, izjavljujemo ti od sveg srca:

U svojim tjelesnim bolima i na križu naših bolesti, još ćemo te više ljubiti... Hosana Kralju s Kalvarije!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U najtjeskobnijoj borbi, u časovima smrtne žalosti...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U nepoznatim i tajnim bolima, u časovima preteške osame...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U protivštinama svakidanjeg života, u obiteljskim kušnjama...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U žalostima i teškoj klonulosti srca, kad smo u svom prijateljstvu izdani i prevareni...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U strogoći tvoje milosrdne pravde, u času nužnih rastanaka...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U neuspjehu i nesreći, kad nam se planovi izjalove, u časovima ljudske nepravde...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

K r a t k a   s t a n k a

PRIBLIŽIO SE KONAC OVE SVETE URE; PRISTUPIMO JOŠ VIŠE SRCU ISUSOVU, ZAUZMIMO MJESTO NJEGOVA PRIJATELJA IVANA KOD VEČERE, DA NIŠTA NE IZGUBIMO, NIJEDNU KAP IZ KALEŽA, NIJEDNU ISKRU OGNJA I SVIJETLA!

ISUSOV GLAS.- "Sitio" - Djeco moja, vjerni prijatelji moga Srca, pali me žeđ, silna žeđ, koju vi možete svojom revnošću ugasiti!... Sve sam vam ja dao, sve ste primili od moje darežljivosti... Koji su plodovi ovoga silnog dobra?... Moja slava!... Hoćete li biti pravedni, zahvalni, želite li vjerno namiriti svoj dug ljubavi? Oh! dajte mi onda mnogo duša... "Sitio!"... Hoćete li naknaditi zločine grešnika, a u isto vrije-


- 204 -

me vaše brojne slaboće?... Proširite moje kraljevstvo ljubavi!...

Hoćete li još više zadobiti moje Srce, učvrstite vezu prijateljstva, koja vas s njim sjedinjuje i obavežite ga, da na vas još obilnije izlije svoje milosrđe... Budite apostoli ognja... "Sitio!"... Dajte mi duše u zamjenu za sve ono, što sam učinio za vaše duše...

Kad biste poznavali moju neizmjernu želju, da nad moje prijatelje izlijem blago svoga Srca!... Ako me ljubite, postanite svi doista poslušno oruđe, koje će mome božanskom Srcu privući duše, obitelji, društvo!...

Kažete, da ste nemoćni za tu misiju, koja je tako slavna za vas i za mane... Svijet ne govori tako... Eto, grešnici mogu stalno spremati Kalvariju, a vi, ne biste mogli spremati Tabor?... Kakav li ocean, kakvo li nebo milosti spremam pravim apostolima moga Srca!... Vama pripada neiscrpivo blago njegove nježnosti, njegove svemoći: dođite, uzmite ga i podijelite među tolike siromahe, gladne, neuke, slijepe, kljaste, koji nisu nikada primili ono, što vi znate o mojoj dobroti... Oni su moja djeca, a vaša braća... Smilujte se meni u duši ove braće, koja propadaju... Zar da drugima, koji će biti revniji od vas, podijelim tajne i interese moje slave?... Vrijeme leti, došao je čas milosrđa, čas da moje Srce kraljuje nad svijetom... Ja sam to obećao i održat ću riječ, jer svijet prolazi zajedno sa svojim ludostima, a moje riječi i moja obećanja nikad ne prolaze, a da se ne ostvare. Ja sam vjeran Bog, ja sam Kralj ljubavi!

"Sitio!"!... Žedan sam ljubavi!... Zahvatite iskre u ognju mog Srca i pođite osvajati svijet, pođite sijati moj plamen, ovu tako slabo shvaćenu nauku moje ljubavi!... "Sitio!" Ljubite me silno i učinite, da me svijet neizmjerno ljubi... Vama povjeravam svoje Srce, njegovo blago i svoju slavu za vrijeme i za vječnost... Potrebno je, da kraljujem svojom ljubavlju!...

ODGOVORIMO KRALJU LJUBAVI ZADNJOM MOLITVOM; IZRECIMO JE ŽARKIM PLAMENOM GORLJIVOG APOSTOLA!

ZAVRŠNA MOLITVA

Isuse, Kralju ljubavi i milosrđa, molimo te uime obećanja, što si ih dao Mariji Margareti, u korist duša, posvećenih tvome presvetom Srcu, da se preko tvojih svećenika i apostola proširi kraljevstvo tvoga božanskog Srca u čitavom svijetu... Ako smo tvoji prijatelji, mora nam biti na srcu, da se tvoja slava proširi!

Molimo te za posebno djelo posvete obitelji tvome presvetom Srcu, što ga je Crkva blagoslovila, a koje je već tolike duše dovelo ponovno k tebi. Neka to bude gorušičino zrno, koje će brzo postati ogromno stablo, da se na njemu sklone tisuće i tisuće obitelji, pjevajući ti u radostima i mukama svoj "hosana" ljubavi. Blagoslovi ovaj čin posvete svojim moćnim i dobrim Srcem, da on ostvari sve tvoje zahtjeve iz Paray-le-Moniala. Ta posveta će te na slatki način prinuditi, da zajedno s nama izvršiš obećanja, koja


- 205 -

si dao svojim apostolima.

Ti si rekao: "Kraljevat ću preko svoga Srca!" Blagoslovi dakle ovo djelo, da ono bude sve plodnije i učini, da ga također blagoslivlju oni, kojima su povjereni interesi Crkve; neka se i oni posvete u ovoj ljubavi i ovom apostolatu. Tvoja slava naša je slava; tvoja stvar, naša je stvar; tvoji interesi naši su interesi; tvoja ljubav naša je ljubav; jer po tvome velikom milosrđu i tvoje Srce naše je srce!...

Evo zato te molimo preko bezgrešne Djevice, Kraljice obitelji, preko Marije Margarete, tvoje pouzdanice i prve učenice, preko žara svih apostola, posvećenih slavi tvoga presvetog Srca, udostoj se s nama, tvojim prijateljima i po našem apostolatu ostvariti svoje divno i neizrecivo milosrđe, koje si obećao! A jer smo mi tek slabi i bijedni stvorovi, primi nas kao poslušno oruđe svojih milosrdnih planova. Mi ti obećajemo, da ćemo svim sredstvima, što ih tvoja Providnost stavi u naše ruke, uvijek i posvuda biti apostoli tvoga kraljevstva ljubavi!

Hvala, tisuć puta hvala, o ljubljeni Učitelju, za nezasluženo zvanje, kojim si nas obogatio, kad si nam povjerio neisporedivo blago i slavu tvoje milosrdne ljubavi!

(Svi glasno izgovaraju ove zazive)

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoga Križa!

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoje Euharistije!

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoje Crkve!

Vjerujemo Isuse, u pobjedu tvoga kraljevstva ljubavi!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

POSVETNA MOLITVA
od sv. M. Margarete

(Ako ima vremena može se na kraju pjevati "Credo" ili koja pjesma Srcu Isusovu.)

+ + +


- 206 -

SVETA URA

Druga Sveta Ura za duše
koje   t r p l j e n j e m   postaju apostoli

Napomena - Mnoge pobožne osobe misle, da križevima prije svega udovoljujemo pravdi, jer smo ih grijesima zaslužili. Misle, da je bitna i gotovo isključiva krepost trpljenja očišćenje, namirivanje našeg duga prema uvrijeđenom Bogu. Ima u tome istine, ali to nije sve. Tu misao treba povezati s drugom, vrlo utješnom misli: križevi su vrlo često dragocjeni zalog Isusove ljubavi prema dušama, pravi dar, svjedočanstvo milosrđa i divne nježnosti njegova Srca. Zato je on svoju neokaljanu Majku učinio kraljicom mučenika, koja je učestvovala u njegovoj muci; zato on također dopušta, da se u nevoljama obogate i posvete duše, koje su njemu najmilije. Trpjeti ne znači dakle uvijek podnositi bič Boga osvetnika; naprotiv, trpljenje je vrlo često očiti dokaz izvanredne ljubavi njegova Srca prema požrtvovnoj duši.

+ + +

ISUS.- "Vi, koji trpite, vi, koji stenjete pod teretom svojih križeva, dođite k meni; dođite prije nego što podlegnete na križnom putu. Požurite se, jer hoću biti vaš Cirenac ljubavi... Dođite! Jest, ja vas hoću podržavati, utješiti, hoću da vam olakšam vaš križ i zasladim njegovu gorčinu. A onda, također i nadasve hoću, da vas, djeco moja, naučim znanosti mirnog trpljenja, velikoj znanosti trpljenja sa mnom...

Ne zaboravite, prijatelji mog Srca, da sam ja podnio sve vaše trpljenje... Sve sam vaše nevolje poznavao kao Bog. Sve sam ih okušao kao Bog-Čovjek... kao Isus!...

I otada vi trpite, da naknadite za moja trpljenja... Trpite, da posvetite svoju dušu!...

Oh! Ne bojte se svoga raspetoga Spasitelja, kad vas učini dionicima svojih slavnih rana... Onda ste, više nego ikad povlaštenici njegova Srca...

Ja znam, slaba narav se buni, ne prihvaća ovu krvavu slavu, ovu uzvišenu nauku Kalvarije... Ona bi se rado odrekla jednog dijela nebeske slave, koju joj ovo mučeništvo pribavlja, samo da ovdje na zemlji može uživati veće blagostanje...

Djeco moja, pustite meni da radim, jer ja sam beskonačna mudrost i milosrđe; pustite da vas ja usrećim, ne kako svijet usrećuje, ili na vaš način, nego na način Boga,


- 207 -

koji je postao vaš Otac, vaš Prijatelj, vaš Spasitelj, iz ljubavi putem svoga Križa!...

Dođite k meni bez straha... Neka vas moje rane privuku, one vam govore o vašim ranama...

Dođite, jer vaše su duše, znam, napojene vrlo gorkom vodom, vodom vaših suza; da ih ublažim trebate ih baciti u bujicu mojih suza...

Da možete trpjeti hrabro, u miru i u slavi, morate trpjeti u mom naručju, isplakati sve svoje suze u kalež mog Srca...

Evo tog kaleža, ja vam ga pružam, tješitelji moji, nemojte oklijevati... Ja vas zovem, ja, Isus, božanski Tješitelj, ja vas čekam!..."

MOLIMO MILOST, DA MOŽEMO RAZUMJETI OZBILJNE POUKE OVE SVETE URE. RECIMO PET PUTA U ČAST PET RANA NAŠEGA GOSPODINA:

Umiruće Srce Isusovo, smiluj se nama!

Ima pet vrsta velikih patnja, koje nas manje ili više razapinju na Križ Spasiteljev. Pet velikih patnja, kao pet dragocjenih čavala, ako ne za sve ljude, a ono barem za kršćane i apostole.

Poput bezgrešne Marije, poput Ivana i svetih žena na Veliki petak ispitajmo i mi vjerom i pravim, poštovanjem ovih pet šiljaka, obojenih otkupiteljskom Krvi. Te velike kušnje privezat će nas uz Isusa raspetoga, na njegovu slavu i na našu korist.

I. Nepriznavanje i nepravda stvorova

DUŠE.- O Kralju s Kalvarije, naša je slava u tome, da naša bol bude uvijek slična tvojoj!

Naše suze samo su poneka kap u oceanu tjeskoba, što ti nosiš u svom božanskom Srcu!...

Jer nisi nikad bio shvaćen, Gospodine, i jer to još nisi ni poslije tolikih stoljeća, dopuštaš, da i mi budemo neshvaćeni od stvorova...

Hvala ti za gorčinu priprostih i velikih, siromašnih i bogatih, svjetovnih ljudi i svetaca, koji su udareni bolnim udarcem nepravednog mišljenja, zadanog možda sa strane onih, koji su im bili obvezani na najveću pravdu i ljubav.

Budi milosrdan, dobri Isuse, prema zapuštenima, osumnjičenima... prema onima, koji kritiziraju... osuđuju. Budi im milosrdan, jer svijet koji je još grešniji neumoljiv je i okrutan prema svojim žrtvama...

Požuri se, dobri Učitelju, da im pomogneš melemom svojih nježnosti... Požuri se, da spriječiš udarac, koji bi ako ne danas, a ono sutra, udario duše, možda grešne, ali i slabe, kolebljive, boležljive...

Oh, Kralju kraljeva, nismo mi sami pred ovim sudištem, na kojem ljudi sude svoju braću. Ti, Bog, bio si na tom sudu prije nas; tu te još uvijek vrlo često sude tvoji vlastiti stvorovi, ne priznaju ti prava i osuđuju te...

Daj nam, Gospodine, u ovoj Svetoj Uri veliku pouku


- 208 -

poniznosti, podigni našu klonulu hrabrost, ojačaj svojim primjerom, a večeras svojom riječi, veliki duh vjere u tvojoj djeci... Govori nam, božanski Učitelju!...

K r a t k a   s t a n k a

ISUS.- Vi niste veći od Učitelja, malena djeco moja, a svijet je zatajio mene svoje svijetlo i svog Spasitelja...

Tama se nada me nadvila, i ja sam još poslije tolikih stoljeća pod udarcem te osude...

Moje Evanđelje i moj Srce postalo je cilj kamo nišani nepravda ljudi, onih, koje svijet smatra poštenima i razboritima, dobrima i mudrima... A zar ste vi pravedniji, svetiji, jači od svoga Učitelja?... Propovijedao sam narodu koji je bio onda i još je uvijek spreman, da se usprotivi i mojoj nauci i mojim darovima ljubavi te da ih daleko odbaci...

Vi, moji stvorovi, pogođeni nepriznanjem sa strane drugih stvorova, dođite i razmotrite pogrdu, nanesenu Bogu, nepriznatom od svojih najmilijih prijatelja... od svojih odabranih apostola... To se zbilo jučer, to se obnavlja još i danas! Koliko ih ima, koji mi se žele približiti, da me bolje upoznaju? Koji su oni, što se sa mnom bave? Nažalost! To su oni, koji napadaju moju nauku, koji se bore, da pogrde moju Crkvu, oni, što me žele zakopati u vječnoj zaboravi ljudi, koje sam ja ipak otkupio svojom vlastitom Krvlju!...

Ako su tako postupali sa mnom, zelenim stablom, što da onda očekujete vi, suho drvo, spremne za vatru? Zar je čudno, ako prezru i zataje vas, maleni mlaz stvorenog svijetla, kad na taj način postupaju sa mnom nestvorenim Suncem pravde i istine!

Oh, djeco moja! Naknadite prije svega za grijeh nepriznavanja, koji vrijeđa vašeg Boga, a ja ću milosrdno naknaditi za vaše grijehe!... Naknadite osobito za vlastito nepriznavanje prema meni... Budući, da govorite o nepravdama koje su stvorovi nanijeli vama, ne zaboravite na one, koje ste vi možda nanijeli meni, svome Kralju i Gospodinu!...

Jest, u tim osjećajima poniznosti i silnog pouzdanja dođite k meni, približite se mom Srcu, dođite onome, koga zemlja ne priznaje!...

PONOVIMO U SEBI, POTRESENI, OVE NAŽALOST TAKO ISTINITE RIJEČI... PONIZIMO SE!... NAKNADIMO... A ONDA PUNI POUZDANJA POĐIMO SRCU ISUSOVU!

DUŠE.- Crvenimo se, Isuse, što se tebi, toliko nepriznatome, Bogu izbičevanom nepravdom stvorova, dolazimo tužiti, jer nas ljudi dosada tako malo i slabo shvaćaju i što su nas naša vlastita braća bičevala...

Mi smo svoju kaznu zaslužili, ali zašto si ti, klanjanja vrijedni Isuse, uvijek izvrgnut pogrdi i zaboravu?

Ah! tvoje ljubljeno lice pokriveno blatom, tvoje probodeno Srce prinio si Očevoj pravdi i time si suspregnuo njegov gnjev... Hvala ti, Gospodine,... smiluj se, o Isuse!


- 209 -

Bože beskonačne ljubavi, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznavanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi tog nepriznanja daj nam nešto više od slave tvojih ispovjedalaca... daj nam milost, da upoznamo tebe, Isuse!...

Bože beskonačnog milosrđa, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi toga, daj nam nešto, što je više od slave mučenika... slavu, da upoznamo tebe, Isuse!...

Bože beskonačne dobrote, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi toga, daj nam nešto, što je više od slave tvojih djevičanskih zaručnica... milost, da upoznamo tebe, Isuse!...

Anđeli, Arkanđeli Gospodnji, dajte nam svoju čistoću, da Isusa dobro upoznamo i da ga svijet svagdje upozna kao Kralja božanske ljubavi!...

Kneževstva i Vlasti, dajte nam svoje svijetlo, da dobro upoznamo Isusa i da ga svijet svagdje upozna kao Kralja neiskazane ljubavi!...

Kreposti i Sile, dajte nam svoj razum, da dobro upoznamo Isusa i da ga svagdje upoznaju kao Kralja božanske ljubavi!...

Kerubi i Serafi, dajte nam svoj nebeski plamen, da ljubimo Isusa - Ljubav, i da ga svagdje upoznaju kao Kralja božanske ljubavi!...

(Prikladna pjesma)

II. Kušnje srca

DUŠE.- Učitelju, na srcu nam je duboka rana: ne nalazimo ljubavi! U svojoj božanskoj mudrosti dopuštaš, o Isuse, da stvorovi ne ljube, da uskraćuju svoje osjećaje onima, koji ih očekuju ili koji ih zaslužuju... Onda, Gospodine, onda trpimo od samoće, od osamljenosti srca!

Onda se budi u nama patnja, ali i milost, budi se žeđ, čežnja za jačom, čišćom i vjernijom ljubavi!...

Isuse, ti i predobro poznaš muku, koju izaziva hladnoća i ravnodušnost, sa strane onih, koje ljubimo!...

A ta tjeskoba ne dolazi sama, ne ostaje odvojena, često je prati kidanje intimnih obiteljskih veza...

Nezahvalnost je tu uvijek ili gorki sok ili otrovni plod... Kako neutaživu glad za ljubavlju tada osjećamo!... Bezdan srca tada se još produbljuje!... I kad u toj stisci nesrećom kucamo na vrata stvorova, pa i onih, koje smo obasuli dobročinstvima, često puta umjesto kruha dobivamo "štipavce" - odbijaju nas!...

Gledamo onda oko sebe, očekujemo makar neznatni izraz zanimanja, samilosti, ali nažalost, nailazimo samo na pustoš... mračni zaborav!...

A kad pomislinio, Gospodine, da se uvijek radi o nekom bijednon interesu, kao i onda na Veliki četvrtak!... Onda zaboravljamo na sve, a srce, izgarajući u pohlepi za novcem ili svjetovnim nasladama ukrućuje se i gubi svaki pojam pravde i dužnosti...


- 210 -

Evo, Gospodine, neki od onih, koji gladuju za ljubavlju, ranjeni u srcu... Ali duga je povorka onih, koji su poput nas ranjeni i silno razočarani...

Smiluj im se, Srce Isusovo!...

Smiluj se i nama, Isuse raspeti!...

K r a t k a   s t a n k a

OVE SU OZBILJNE MISLI VELIKA I DRAGOCJENA POUKA KRŠĆANINU. U SVAKOJ SUZI, U SVAKOM RAZOČARANJU MORALI BISMO NAĆI POZIV ISUSA, JEDINOGA, UVIJEK VJERNOG PRIJATELJA... NJEGOV GLAS NIKAD NE VARA, SLUŠAJMO GA, SLIJEDIMO GA; ON NAM GOVORI U SVETOM TABERNAKULU!

ISUS.- Kome govorite o nedostatnoj ljubavi, koja vaše srce pogađa?... Vi znate, prijatelji moji, da sam ja onaj veliki ranjenik... evo moga probodenog Srca!...

Ako vas stvorovi ne ljube, to je stoga, što ne ljube mene, vječnu ljubavi... Oh, ja osobito poznam ovu smrtnu gorčinu!...

Djeco moja malena, žao mi je radi onoga okrutnog trpljenja, koje vas muči. Ja preuzimam intimni dio vaše intimne tjeskobe, kako to nitko ne može učiniti. Ali ja ću vam otkriti jednu riječ, koja će velikim nadnaravnim svijetlom obsjati vašu ranu... Poslušajte me, djeco moga Srca:

Ne tužite se pregorko na one, koji su prema vama nezahvalni, ne predbacuje li vam savjest, da ste i vi prema meni bili i te kako nezahvalni?...

Zaboravljaju vas!... Ah! a niste li vi mene prečesto zaboravili, odviše ljubeći stvorove?...

Kažete, da vam otimlju ljubav, koja vam pripada. A niste li je vi sami meni uskratili u svom srcu ili ukrali ljubav, koju su drugi dugovali meni?...

Lijek vašem zlu ne sastoji se u tome, da vam vratim ljubav stvorova, nego u tome, da se putem ljubavi približite svome Stvoritelju!...

Dođite k meni svi, koji gladujete za pravom ljubavlju, jer stvorovi vas ne mogu nasititi, oni su tako siromašni plemenštinom i velikodušjem!...

Dođite k meni i u mom Srcu naći ćete vrelo prave ljubavi, ali dajte mi svoje srce!...

Vi, koji trpite, jer niste ljubljeni, dođite i vidite, koliko je veća i dublja moja bol, kad vi meni uskraćujete dar, što ga braća vama uskraćuju!...

Zeđam za žarkom, gorućom ljubavlju!...

K r a t k a   s t a n k a

SVRATIMO PAŽNJU NA OVU TVRDNJU, KOJA ĆE I KRŠĆANIMA MOŽDA BITI ČUDNA: SAMO NAŠ GOSPODIN IMA DOISTA PRAVO, DA BUDE LJUBLJEN... BLAGOSLOVLJENA BILA HLADNOĆA STVOROVA PREMA MENI, KOJA TAKO NAKNAĐUJE ZA NAŠU HLADNOĆU PREMA BOŽANSKOM UČITELJU!

DUŠE.- Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše ne-


- 211 -

dostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe studen u duši radi nedostatka ljubavi. Daj, da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi okrutno slomljene ljubavi. Daj da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi izdanog prijateljstva. Daj, da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi pomanjkanja obiteljske ljubavi. Daj, da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nazahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe od gorkih posljedica griješne ljubavi. Da, da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe tjeskobnu samoću srca. Daj, da te oni sve više ljube!

Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koje ljudi nisu nikad dovoljno ljubili: dobre, velikodušne, najbolje. Daj, da te oni sve više ljube!

Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova, da naknadimo za tako prosječnu i nisku ljubav prema tebi: Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo za mlakost vjernika...

Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo zaborav velikog broja ljudi...

Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo nedovoljnu velikodušnost prema tebi...

Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo za tako nehajan vjerski život mnogih katolika bez dostatne ljubavi...

Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!

Stanka

(Prikladna pjesma Srcu Isusovu)


- 212 -

III. Fizičke i materijalne kušnje

DUŠE.- Tijelo, koje si nam, Gospodine, dao, da tebi služi; zemlja, koju si nam povjerio i sva vremenita dobra, koja si nam stavio na uporabu za naše dobro, urotili su se našom krivnjom protiv samoga tebe, božanskog Dobrotvora... Peccavimus: Sagriješili smo... Miserere!... Da, smiluj nam se u našim velikim vremenitim patnjama, što ih je naš grijeh na sve nas izazvao...

Prođi još jednom, milosrdni Učitelju, našim putevima; dođi ponovno, da okrijepiš, blagosloviš, izliječiš nebrojnu legiju nesretnih! Ne kasni, dobri Isuse, vrati se, požuri se, jer te naši bolesnici čekaju na tvom prolazu...

(dvi tri put žarko ponove podvučene riječi)

Gospodine, ako hoćeš, možeš me izliječiti!

Vrati se na naše puteve, božanski Učitelju i Prijatelju, kucaj na vrata tolikih ognjišta, gdje vlada neutješnost, očajanje... Ako ti i ne odgovore, ti ipak uđi, Isuse. Već ta šutnja govori ti o velikoj bijedi, koju treba izliječiti... uđi!...

Pogledaj oko svog tabernakula tu gomilu ruševina!... Gle kako propadoše toliki ljudski nacrti; kako su iščezli toliki snovi o blagostanju, tolike tlapnje, što ih kuje i miluje naša bolesna narav...

Pogledaj, Isuse, oko sebe podrtine, što se dime, pogledaj razorena ognjišta, propale imovine, a pod njihovim ruševinama možda leži koji tvoj prijatelj...

Baci na njih jedan pogled, nagradi jednim kucajem svog Srca one, koji su jučer u obilju velikodušno iskazivali milosrđe, a danas ga prose od tebe... plačući nad materijalnom nesrećom, koja prijeti, da sve proguta...

Isuse, Sine Marijin, smiluj se nesretnima!

K r a t k a   s t a n k a

Božanski Samaritanče, mi znamo, da sve, što ti dopuštaš, mudro pridonosi našem vječnom životu. I zato večeras želimo blagoslivljati, u tim nesrećama, iako ne možemo uvijek shvatiti njihovu tajnu sreće i milosrđa.

Ne želimo, otkriti tvoje tajne u zagonetki ovoga života, a još manje buniti se protiv tvojih odluka, koje se katkad protive našim interesima zdravlja, poslova, nacrta ovdje na zemlji...

Gospodine, hoćemo onakav život, kako ga ti hoćeš za nas: ni sretniji, ni manje nesretan... mi ga prihvaćamo, kako nam ga je tvoje Srce zacrtalo... Dovoljno nam je znati da ni vlas ne će pasti s naše glave, ako ti to ne dopustiš iz ljubavi.

A jer čvrsto vjerujemo, da si ti, o Isuse, objava Božje dobrote i milosrđa, mi se slijepo bacamo u tvoj naručaj i na tvoje božansko Srce!

Gospodine, koji zapovijedaš olujama, slušat ćemo te iz ljubavi, a u obilju kao i u siromaštvu govorit ćemo ti:


- 213 -

"Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!"

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!

Gospodine, koji zapovijedaš moralnim zakonima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u obilju kao i u siromaštvu govorit ćemo ti...

Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!

Gospodine, koji zapovijedaš prirodnim zakonima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u uspjehu kao i u porazu vremenitih poslova govorit ćemo ti...

Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!

Gospodine, koji zapovijedaš zakonima, koji ravnaju društvima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u počastima kao i u poniženjima mi ćemo ti govoriti...

Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!

S t a n k a

IV. Duhovne tjeskobe i propast svega, što je ljudsko

DUŠE.- Dobri Isuse, ti znaš bolje od nas, da najokrutniji čavao našeg raspeća nije ni bolest, ni brige za imovinu, oh ne!... To je duhovna tjeskoba, nemir, izazvan propadljivošću i propašću svega... to je nesigurnost radi budućnosti, pomanjkanje unutarnjeg pokoja, dubokog mira...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ti, Isuse, budi naš mir!

Jest, ti sam i ti jedini budi naš počinak, naš mir, o božanski Učitelju!...

Ti ne varaš... Ti se ne mijenjaš... Ti ne umireš!...

Tako je hladno bez tebe, Isuse!

Ma koliko mi tražili stvorove u njima nije nipošto tajna naše sreće... Ona je samo u tebi, Isuse, samo u tebi! Uime rane tvoga Srca, budi naša radost, o Isuse!...

Budi naša radost, o Isuse!

Uime tvoje trnove krune, budi naša slava, o Isuse!

Budi naša slava, o Isuse!

Uime tvoga krvavog znoja u Getsemaniju, budi naša ljubav, o Isuse!

Budi naša ljubav, o Isuse!

K r a t k a   s t a n k a

ISUS.- Jest!... Ja hoću biti vaš mir, vaša radost, vaša slava, vaša jedina sreća!... Ali i vi budite moja


- 214 -

slava, moja ljubav, moje veselje...

Vi mi govorite o svojim duhovnim tjeskobama, o patnjama vaše duše radi propasti osoba i dobara, jer je sve na ovoj zemlji prolazno...

Da!... ali vi niste u prvom redu radi toga nesretni. Djeco moja, vama nedostaje nebo moje ljubavi!... ali i meni manjkaju vaša srca, to moje voljeno dobro...

Kažete, da su vaše materijalne nevolje malene prema moralnoj muci, prema duhovnom trpljenju...

Jest! To mi vi i dokazujete svojim vladanjem prema meni. Getsemanska tjeskoba bila je za mene mnogo okrutnija od betlehemske i nazaretske neimaštine...

Poznam dubinu ponora, u kome se često muči vaš duh pod udarcem velikih oluja... Evo me večeras sasvim blizu vas; približite se, djeco moja, dođite k mome Srcu, povjerite mi sve svoje bolne nevolje, svoju budućnost i teške obiteljske brige, neprilike svog poslovanja, opravdanu bojazan radi neke nesreće... Izlijte bez straha čitav kalež svojih tjeskoba u moje Srce, koje vas ljubi!

SVETA URA JE URA UZAJAMNE INTIMNOSTI IZMEĐU SRCA ISUSOVA I NAŠIH SRDACA. RECIMO MU DAKLE TIHIM, INTIMNIM RIJEČIMA SVE, ŠTO NAS MUČI!

Stanka

A sada, djeco moja malena, mislite i na moj Getsemani... Vaš Getsemani upućuje vas da jasno uočite i razmotrite beskonačnu gorčinu, kojom je moje Srce bilo natopljeno!...

U svojim žalostima i nesigurnostima... u svojim razočaranjima i iznenadnim bolima mislite na Boga ljubavi iz Getsemanija... na onoga, koji boravi ovdje na svetom oltaru...

Vi ste samo stvorovi, skrenuli ste s puta... lutali ste daleko izvan ovčinjaka... zaboravili ste nebo radi zabranjenih plodova zemlje, a sada podnosite žalosne posljedice, ublažene mojim neizmjernim milosrđem... Oh! Što bi bio vaš život, da nisam usred vašeg trnja zasadio svoj Križ, koji otkupljuje, koji krijepi, i blagoslivlje!...

Ljubite me svojim ranjenim srcem, ljubite me svojim tjeskobama!... Svi, koji ste došli razmatrati moje boli i na njih me sjećate pričajući mi djetinjski o svemu; približite se i vidite, ima li agonije slične agoniji mog Srca prezrenog i napuštenog, izdanog i pogrđenog... Dođite i vidite, ima li ljubavi slične mojoj ljubavi. Ona zacjeljuje sve rane, sve, osim rane mog Srca, koja ostaje uvijek otvorena za moju djecu, što plaču!...

(Prikladna pjesma Srcu Isusovu)

V. Prolaznost života. Sve prolazi! Rastanci...

Ništa nije stalno osim Isusa! Samo je on božanska vječna stvarnost!...

Sve ostalo, stvorovi i imanje, san o veličini, ugod-


- 215 -

nosti, razne prolazne radosti, bljeskovi ljudske slave... sve prolazi, sve odlazi u metežu i boli, sve to odnosi vihor vremena. Usred toga potopa suza, na rubu ponora svih ruševina, na pragu vječnosti, koja svojim svijetlom prodire sjene vremena... Učitelj, Spasitelj, Kralj, Prijatelj... Isus, jedina je živa stvarnost, koji iz svog tabernakula vlada životom i smrću...

On, vladar života, on, vladar smrti!...

Osobito smrti, najvećeg, najbolnijeg, najodlučnijeg rastanka ovdje na zemlji...

Kako li je utješno promatrati Riječ Božju, Isusa, koji je stao u borbu s ovom velikom žalosti!...

Uzvišena je to i slatka pouka...

Razmatrajmo je koji časak u četiri slike, sačinjene od žalosti i suza Srca Isusova:

1. Smrt svetog Josipa.- Pogledajmo veliku žalost, koja je jednog dana obavila nazaretku kućicu: Josip Pravedni, onaj, koga je Isus s poštovanjom i ljubavlju nazivao Ocem, umire...

Isusove ruke podržavaju njegovo klonulo i iznemoglo tijelo... glava poočima počiva na njegovu božanskom Srcu...

Marija plače... ona Kraljica, ljubljena zaručnica, nadasve blaga i vjerna: plače, dok joj se srce kida...

Ah! Ali i Isus Kralj, koji je od ovog Pravednika primao milovanja i kruh, kupljen njegovim naporima, također bolno plače, a on je Bog!

Srce Isusovo, smiluj se udovicama i siročadi u njihovoj velikoj nesreći!

2. Rastanak s Nazaretom.- Razmatrajmo Isusa, koji se u blagoslovljenom svetišu Nazareta rastaje s bezgrešnom Marijom, koju će ostaviti jer on ulazi u javni život...

Isus zna, što ga čeka na novom putu, koji će poduzeti... Isus zna, što ostavlja u ovom kutiću zemlje, gdje je živio kroz trideset godina u najnježnijoj i najdivnijoj intimnosti sa svojom neusporedivom Majkom... Otac nebeski poziva Isusa i on odlazi! I djeca ognjišta, kao ptice iz gnijezda, moraju također jednog dana otići iz obiteljskog svetišta i raskidane duše ostaviti tabernakul roditelja, koji plačući blagoslivljaju svoje, koji odlaze...

Životna zbivanja, teške dužnost, koje treba izvršiti, izraz su volje Svevišnjega i onda treba slušati kao vjernici...

Srce Isusovo, smiluj se, smiluj se djeci i roditeljima, koji trpe u toj tjeskobi!

3. Rastanak iz Betanije.- Gledajmo Isusa, kako se rastaje od vjernih, intimnih prijatelja u Betaniji uoči Kalvarije, polazeći dragovoljno u smrt...

Oni, koji su mu pružali počinak prijateljstva i intimnosti, primaju u najvećem povjerenju objavu sutrašnje Golgote... Kako se kidalo Srce tih ucviljenih duša za ovog krajnjeg rastanka od jedinstvenog Prijatelja, kraljevskog Prijatelja iz Betanije... Ostavio ih je rekavši im "Do-


- 216 -

viđenja, na Kalvariji!"

To je i oproštaj odabranih, preodređenih za život žrtve, bilo u samostanu, bilo u svijetu, koji treba krvlju otkupiti.

Srce Isusovo, smiluj se obiteljima, koje moraju podnositi ovu agoniju srca!

4. Rastanak na Kalvariji.- Razmatrajmo raspetog Isusa, kako se zadnji puta rastaje s Kraljicom žalosti, s Kraljicom njegova Srca, u punoj kalvarijskoj agoniji!

Smrt je već primila Očevu dozvolu, da se približi, da sledi tijelo Spasiteljevo; isto ono tri puta sveto tijelo, što ga je Marija grijala u božićnoj noći privijajući ga na svoje majčinsko i djevičansko Srce...

Još jedan ogled beskonačne nježnosti, kojim je on povjeravao Ivana, Crkvu, svijet i svoje vlastito Srce... a onda... on prikloni krvavu glavu... i... izdahnu!

MOLIMO SVI BOŽANSKO SRCE ISUSOVO, DA SE SMILUJE OŽALOŠĆENIM MAJKAMA... OBITELJIMA, KOJE SU PRETRPJELE ILI ĆE PRETRPJETI OVAJ TEŠKI UDARAC SMRTI!

Preko ruku Kraljice mučenika prinosimo ti, umiruće Srce Isusovo, suze neutješnih majka i žena... patnje tolikih rastavljenih ognjišta, opustošenih nesrećom, uzdasima i plačem premnogih mladih srdaca, gorčinom zasićenih još u proljeću njihova života! Umiruće Srce Isusovo, pruži im počinak božanskog mira, povećanu snagu, utjehu nadnaravnog svijetla na njihovu bolnom putu.

Ali i ti sam, raspeti Učitelju, dođi i kod nas, u intimnosti naših duša, koje te ljube, u intimnosti naših obitelji, primi počinak ljubavi, za kojom žeđaš počam od svoje Kalvarije!

A da ti dokažemo, ljubljeni Učitelju, da smo razumjeli pouku tvoga i našeg trpljenja, mi ćemo prepuna srca završiti ovu svetu Uru poklikom neizmjerne vjere i neizmjerne ljubavi:

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Srce Isusovo, hvala ti za slavu trpljenja!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!

Sveti Josipe, moli sa nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

+ + +


- 217 -

SVETA URA
z a   m a j k u
koja bdije kraj kolijevke malog Benjamina
ili
kraj postelje Tarzicija, tih malih apostola
Srca Isusova

Uvodna primjedba.- Ova Sveta Ura sastavljena je osobito za majke, koje se ozbiljno zanimaju za kršćansku budućnost svoje djece.

Da mogu lako ocijeniti svu nadnaravnu vrijednost ove velike molitve i da se spreme za primanje osnovnih misli i finih osjećaja ove Svete Ure sasvim posebne vrste, spominjemo im slijedeće:

1. Prvi i osnovni temelj kršćanskog odgoja djece jest majčina vjera i molitva.

2. Glavna duhovna korist ove pobožnosti bit će povećanje milosti za samu rnajku, jer blagoslov, što ga bude zazivala na svoje dijete, bezuvjetno će se odraziti i na njoj.

3. Potrebno je, da već u prvim počecima života poslušnu, gipku i čistu dušu djeteta pronikne ljubav prema Isusu i njegovom presvetom Srcu. Veliko načelo kršćanskog odgoja ne sastoji se u sasvim teoretskom i spekulativnom poznavanju nauke i zakona, nego osobito u ljubavi prema božanskom Učitelju i božanskom Zakonodavcu.

4. Da ova ljubav bude duboka i praktična, mora biti prije svega euharistijska i prema tome požrtvovna, revna i utjecajna. Ovo zajedništvo, ova snažna i božanska veza između duše djeteta i same osobe Isusa, koji živi i boravi u Hostiji, govori o velikoj mudrosti kršćanske pedagogije.

5. Logična je posljedica ove ljubavi prema Isusu, da se u duši djeteta užeže plamen revnosti, koji će ga potaknuti da radi na slavu Srca Isusova i da mu duše predobiva. A taj će apostolat vršiti svojim pričestima, molitvame, žrtvicama. Tim nadnaravnim radom apostolata, usavršit će se, profiniti i utvrditi religiozni odgoj djeteta i zajamčit će se njegova postojanost... Porast će u njegovoj duši čistoća... mržnja na grijeh... djetinja odanost Mariji... pobožnost... žarka ljubav prema Euharistiji... svagdanja pričest... revnost... molitve i žrtve za kraljevstvo presvetog Srca!

Ovaj ideal nastojat ćemo ostvariti pobožnošću Benjamina i Tarzicija, tih apostola Srca Isusova.

+ + +


- 218 -

I. Marija uz jaslice

Marija pjeva i plače... Ona je žena, blagoslovljena među svim ženama... ali ona je i nadasve žalosna Majka... U daljini gleda kako se ocrtava Kalvarija... Majka kraj kolijevke... također pjeva i plače... Moli za svoje dijete... Budućnost je tako nesigurna!...

1. Prve strelovite molitvice malog Benjamina Srca I.

ANĐEO ČUVAR DJETETA.- Kršćanska majko, sretna majko, klekni puna ljubavi pred Gospodina Isusa... Klanjaj se Isusu zajedno sa mnom u ovom živom tabernakulu, u ovom ciboriju čistoće u duši svoga djeteta... Poklonimo mu se zajedno, jer oboje čuvamo, oboje smo odgovorni za blago njegova ognjišta, povjereno našoj skrbi ne samo u vremenu, nego i za vječnost... Moli, kršćanska majko, moli silnom vjerom i neka tvoje molitve, više nego tvoje pouke, urode u tvom djetetu darom pobožnosti... Moli s ljubavlju... jer molitva mora biti plamen, koji se diže iz srca. Moli pouzdano, da uhvatiš Isusa za Srce, da na dijete koje obojici pripada i na čitavo svoje ognjište zazoveš rijeke milosti, koje on čuva za obitelji posvećene njegovoj ljubavi... Padni na koljena, kršćanska majko!... Uzet ću tvoju molitvu i prinijeti je tvome i mome Bogu, mome Kralju i tvom Kralju Isusu, u kaležu Srca njegove božanske Majke!... Moli se, moli! Ja te pratim s anđelima čuvarima Nazareta i tvoje obitelji... Ja molim, klanjam se i ljubim s tobom zakriljujući svojim krilima dijete i njegovu majku... Molimo za naše zajedničko blago!...

MAJČIN ČIN VJERE.- Gospodine, evo tvoje službenice, neka bude volja voja! Neka dođe kraljevstvo tvoje na ovaj kutić zemlje, na ovu obitelj kako je i na nebu!... Ti si me, Isuse, počastio slavom materinstva... Hvala! Ali ja ti uzvraćam tu slavu, posvećujem ti ovo dijete, neka bude tvoje, sasvim tvoje, isključivo tvoje, jer vjerujem u tvoje božansko kraljevstvo... u tvoja vrhovna i apsolutna prava... Vjerujem, Isuse, u tvoju mudrost, jedinu, koja vodi svijet naših duša i moralni svijet, koji je oko nas... Vjerujem u tvoju Providnost, punu obazrive nježnosti, vjerujem u tvoju svemogućnost...

Ti si ovo dijete i njegovu majku stvorio samo za sebe... Zato Gospodine i božanski Učitelju, mi ćemo oboje biti tvoji u vremenu i u vječnosti... Ali jer me zbunjuje kad vidim svoju odgovornost, svoju dužnost i svoju nemoć, obraćam se tebi, Bogu ljubavi i svom snagom svog srca vapijem ti: Spasi nas, Isuse, i majku i dijete, ja vjerujem u tvoju ljubav, vjerujem u tvoje presveto Srce!

Prikazujem ti, Isuse, svog mališa preko prečistih Marijinih ruku i u čast tvog Prikazanja u hramu... Prikazujem ti ga kao poklonstveni prinos ove obitelji, koju ti ljubiš... Uzmi moje dijete u svoj naručaj, kako je i radosni Simeon uzeo tebe, Dijete - Isusa... Privini ga snažno na svoje Srce... U njegovo ime, kao uzvrat na tvoja milovanja, ja ti ponavljam: Jest, mi nadasve vjerujemo u tvoju


- 219 -

ljubav!... Stisni ga na svoje Srce još jače... i ja te molim, Isuse, ne vraćaj mi ga više... Oh! sretna li mališa! Neka ostane samo privinut na tvoje nebeske grudi! Dozovi kraljicu-Mariju, neka se raduje, videći kako uživaš u Benjaminu svoje ljubavi, kao što je i ona sama nebrojeno puta uživala, dok si ti bio ljubljeni Benjamin njena bezgrešnog Srca...

Vjerujem... vjerujem u tvoje Srce, Isuse, Sine Marijin! A jer vjerujem u tvoju posebnu ljubav prema djeci i u tvoje veliko, božansko milosrđe prema majkama, rado se odričem svojih prava i naslova... Na koljenima te zaklinjem, da samo za sebe zadržiš moje dijete... Budi zauvijek njegov Kralj ljubavi!... A budući, da mu je prema tvojoj zamisli potrebna majka, povjeri ga ti sam, Isuse, onoj, čije neiskazane i divne nježnosti i sam iz iskustva poznaješ... Neka uz tebe i s tobom Kraljica ljubavi bude prava Majka djetetu, koje se, dobri Isuse, smješka i sniva u tvom naručaju, udišući s nasladom život i toplinu tvoga božanskog Srca... Uime svoga djeteta i svoje obitelji, vjerujem u tvoju ljubav i klanjam se tvom Srcu, o Isuse!

KRATKA, USRDNA MOLITVA, KOJA ĆE ISKRENO POTVRDITI OVA ČUVSTVA VJERE, ALI UVIJEK UIME DJETETA I CIJELE OBITELJI!

MARIJINE POUKE I SAOPĆENJE MAJCI.- Približi se, ljubljena kćeri i majko, već sada žalosna, približi se onoj, koju opravdano nazivaš Kraljicom ljubavi i svojom Majkom... Dopusti, da pred tobom izlijem svoju dušu, dopusti, da ti u slatkom, povjerljivom razgovoru ispričam nekoliko intimnih stranica božanske povijesti Betlehema... Ta se slika sastoji od Isusovih osmjeha i mojih materinskih suza... Kako je bila blistava i radosna ona Božićna noć!... Anđeli su pjevali, ali pjesma kucaja mog srca bila je jača, slađa i intimnija... Da, kćeri moja, Srce moje je pjevalo, hvaleći velikodušnost i milosrđe Gospodina Boga, koji postade moje Dijete... Radosti mojoj nije tada bilo premca i nikada je ništa ne će dostići ni na nebu ni na zemlji... Moja je slava dakle jedinstvena... Ipak, ti si majka i ti ćeš moći donekle razumjeti, što će ti tvoja nebeska Majka povjeriti... Naslućuješ, kako su siromašne betlehemske jaslice bile za me pravi raj slave i sreće... Lako možeš naslutiti kakva me zanosna radost obuzela i kakve su nebeske skladbe zahvalnosti odjekivale te noći u mojoj duši...

O, da! Ali ovo Dijete bilo je naš Osloboditelj!... Sve mi je u njemu najavljivalo strašnu Kalvariju... Zašto ovo tijelo, čudesno sazdano od Duha Svetoga?... Čudo se dogodilo, da bi Riječ mogla trpjeti... To tijelo? bilo je čudesno stvoreno, da bude raskidano... Bit će smaknuto, kad dosegne mjeru svoga križa!...

Znala sam, da će njegove božanske oči postati vrelo suza... Jedini cilj njegovih usana bit će, da pije iz kaleža smrti... Svaka suza govorila mi je o neizlječivoj rani ljubavi... A njegovo Srce! Oh, to Srce, koje je kucalo uz moje, već je nosilo duboku ranu, koja će bivati to veća što


- 220 -

se Isus bude više bližio Kalvariji... A što da ti kažem, ljubljena kćeri, o nutarnjoj muci ovoga malenog božanskoga Kralja?...

Kada je pio iz mojih djevičanskih grudi krv i život, ja sam u svakom poljupcu njegovih usana nalazila gorčinu Getsemanija, koju je on u sebi nosio. Bili smo nerazdvojivi, kao Sin i Majka, u radostima Božića kao i u bolima muke, bez sumnje ovdje je tajna, ali ipak već prave muke njegova Srca... Predala sam se sama Ocu, njegovoj svetoj volji... A predala sam mu svoga Sina Isusa, otrgnuvši ga od vlastitog srca, za vaše spasenje na njegovu slavu.

A sada, kćeri moja, odgovori: nije li ova povijest, ta otajstvena mješavina radosti i tjeskobe, pomalo i tvoja intimna povijest?

Oh! Radovala si se, što si majka, i imala si pravo, jer to je božanska slava... ti se još i sada raduješ, ali... Što će s vremenom biti od ovoga ljupkog djeteta, što sniva? Što će ono biti u Božjoj vječnosti?...

Draga moja kćeri, ozbiljno promisli, što ćeš mi odgovoriti... I prije nego odgovoriš meni, koja te ljubim više nego itko poslije Isusa i koja ljubim tvoje dijete kao cvijet moje ljubavi... poslušaj, što ti govori tvoja blaga Vladarica: dijete će vjerojatno biti ono, što ti odlučiš da bude, ti, njegova majka!... Ova te tvrdnja malo zbunjuje... ali ta je zbunjenost samo na vječno dobro i majke i djeteta... Čuvaj tu pouku u skrovitosti svoje duše, razmatraj o njoj pred Gospodinom... Ova kršćanska briga donijeti će plodove sreće i mira...

Kršćanska majko, ti imaš uzvišeni zadatak, zadatak nadnaravan i božanski... Tvoje dijete dolazi od Boga... ono je samo na nekoliko dana povjereno tvojim brigama, posuđeno ti je, da kršćanskom slavom kao suncem obasja tvoje ognjište... Ali doći će dan, kad ćeš ga ljepšega i odraslog morati vratiti Gospodinu, koji očekuje sina iz ruku njegove majke...

Ovo dijete može kasnije biti vrlo dobro, sveto...

To će dijete moći učiniti mnogo dobra...

Ali to dijete može biti i trnova kruna svome Bogu i svojoj majci...

Gledaj ga: to je cvijet, koji se mora razviti, budeš li ga natapala milošću i krepostima...

To je duša, koju treba njegovati i razvijati, koju treba odgajati... neumrla duša, koja bi mogla, jao! i propasti... Tako mnogo ih propada!...

Majko draga, u tvome djetetu ljubim Isusa, a zajedno s dušom djeteta tražim tebe, tvoju dušu. Tražim ih za Isusa, jer ja sam vam obadvome Majka i vaša Kraljica... Vidim, da si zamišljena, a sigurno imaš i pravo... I ja sam vrlo često jecala uz kolijevku božanskog Djeteta... tiho, sasvim tiho, da ne probudim Kralja u njegovim pelenama... Ah! ali znala sam, dok su mu oči spavale, njegovo Srce je jecalo s mojim...

Kaži mi, ljubljena kćeri, svoje brige, povjeri mi sve muke svog srca... reci mi, zašto su ovi oblaci na nebu tvoje duše... Ali više od tvog odgovora, koji unaprijed po-


- 221 -

znam, ja tražim tvoje pouzdanje, tvoju djetinju dušu... Govori, kćeri moja!...

MAJKA, KOJA TRPI.- Djevice, puna ljubavi... Kraljice svega milosrđa... Majko svake nježnosti, ja te ljubim! I ja znam, da me ti ljubiš, moje dijete i mene... Djevice Majko, Kraljice ljubavi, duša mi jeca od tjeskobe kraj ove lađice, u kojoj mirno spava moje dijete, naše dijete, Marijo... Lađica je danas čvrsto privezana uz obalu, zaštićena je od oluje... Ali sutra?... Oh! neutješna misao, koju ti razumiješ, Djevice blagoslovljena, zvijezdo ovoga burnoga mora, što čeka moje čedo... da, ono ga čeka sa svojim virovima i hridinama. Darujem tebi, Majko, svoje dijete, predajem ti ga, ljubljena Kraljice... spasi, oh, spasi moje dijete na oceanu života!... Zahvali Isusu u moje ime, Djevice blagoslovljena, što mi je dao da shvatim svoju odgovornost i što mi je dao hrabrosti da je razmotrim i omjerim u svijetlu njegove milosti... Blagoslivljaj, o Marijo, božansko Srce Isusovo radi tjeskoba i nutarnjih muka radi krutih bolova, koji su poput tvojih pridonijeli spasu mog djeteta... Da, zahvaljujem Bogu, što mi je dao okusiti gorčinu, koja će, kako se nadam, poštedjeti i moje dijete i moje ognjište od one, mnogo teže gorčine, od gorčine grijeha i njegovih kobnih i strašnih posljedica u vremenu i vječnosti...

Evo zato, o Marijo, uzore svima majkama, ne ću da se uzalud tužim ili da jecam pod težinom bezbrojnih nemira, koji su neminovni. Ja prihvaćam svoju misiju, koju mi je Srce Isusovo zacrtalo... On je divni Učitelj; on je Kralj našeg ognjišta; molim te dakle, nježna Majko, da mu kažeš, da se potpuno uzdam u njegovu beskonačnu ljubav...

Prihvaćam slavu i muke majčinstva, kako si ih i ti, neusporediva Majko, prihvatila u Božićnoj noći...

Pred mojim suznim očima iskrsava mi i jedna neizmjerna slika... Hoće li ovaj mališ jednog dana zaboraviti na svog Boga... Hoće li ovo dijete mojih suza zaboraviti na svoju majku i njene nauke?...

O Majko, kakve li tjeskobe u mom srcu, na pomisao, da će teška pogibao neizbježivo sutra ugroziti dušu mog djeteta... pomisao, da rastvoreni ponor spremno čeka, da proguta svoju žrtvu!...

Međutim, njegova kršćanska sreća, vjernost njegove savjesti jesu problemi, koje samo ti, Isuse i Marijo možete riješiti...

Da moje dijete bude sretno, uzmi ga, o Marijo, daruj ga Srcu Isusovu, pohrani ga u nebeskoj rani njegovih prsiju... Bdij, Majko, da ono zajedno sa mnom ostane u toj rani za života i na smrti...

Molitva dviju majki

Majke Isusove i majke Benjaminove

MARIJA.- O Srce moga Djeteta Isusa, radi mene, tvoje ljubljene Majke, koja toliko ljubi, blagoslovi ovo dijete.


- 222 -

MAJKA.- O Srce Isusovo, sjeti se svojih prvih suza, koje je Marija osušila... a onda pomisli na moje suze i blagoslovi moje dijete!...

MARIJA.- O Srce Isusovo, ako me uvijek ljubiš istom ljubavlju, ako imam neku vlast nad tvojim kraljevskm Srcem, obilježi ovo dijete kao vjernoga svog prijatelja u budućnosti... Radi njegove majke, Isuse, i radi tvoje, neka ono ostane zauvijek potpuno tvoje!...

MAJKA.- Jest Isuse, ja ga ljubim samo za tebe...hoću ga samo onakva, kakva ga ti hoćeš: bogat ili siromah, velik ili skroman, ali hoću da bude tvoj, zajedno sa mnom posve tvoj... Isuse, to mi je dovoljno!...

MARIJA.- Moj Isuse, uzmi ove majke, moje ljubljene kčeri, ja ti posvećujem dijete, polažem ga u gnijezdo blagosti i ljubavi tvog Srca... A budući, da kao kraljica mogu zapovijedati, jer ja zapovijedam da tu i ostane, očekujući slavnu vječnost... Nasmjehni se, Isuse, majci, nasmjehni se djetetu, tvoja majka to od tebe traži...

(Majka uime djeteta tri puta ponovi uzdahe i poljubi sliku presvetog Srca).

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Ljubim te, Isuse, jer si ti Isus!

NE SUMNJAJ, POBOŽNA MAJKO, MALENI BOŽANSKI KRALJ, IZ NARUČAJA NEOKALJANE MARIJE, KAO SA SVOG SLAVNOG PRIJESTOLJA BLAGOSLIVLJE MAJKU I DIJETE... TU ON PRIMA TAMJAN PRVIH MOLITAVA, KOJE MU TEPA MALI BENJAMIN NJEGOVA SRCA.

II. Bijeg u Egipat.

Marijino uzbuđenje, pogibeljan put i zemlja izagnanstva.

Prve pogibli djeteta. - Ono se mora boriti i živjeti u zemlji progonstva... Kumiri ga posvuda okružuju... Njegove mane... Njegovi prvi grijesi...

Prva Benjaminova ispovijed

ANĐEO ČUVAR DJETETA.- Potresen prisustvujem, kršćanska majko, tim božanskim prizorima, koje sam već nekoć promatrao u Betlehemu... Slušam razgovore između neba i vas, griješnih stvorova, razgovore, kojima se zapanjeni čude anđeoski duhovi... Ti se prizori i razgovori još uvijek obnavljaju i ponavljaju pred mojim očima. Pobožna majko, budi vjerna tolikim milostima! Gledaj na ovo dijete u svijetlu velike vjere... Jednog dana ono mora zajedno sa mnom pjevati vječne hvale Gospcdinu... Ah! ali znaš li, uz koju cijenu?... Ne plaši se... Zašutit ću i pustiti da sama moja nebeska Vladarica tebi, prognanoj, ispriča svoje vlastito progonstvo i tegotan prolaz kroz pustinju, koja je od smrti spasila božansko Dijete, našega Kralja... Ja ću klečeći slušati ovo opisivanje tjeskoba Kraljice ljubavi... Kroz to vrijeme klanjat ću se tiho milostima i suzama Djeteta Isusa, koje su pohranjene u čistom kaležu bijelog lji-


- 223 -

ljana srca tvog djeteta... onako, kako sam mu se često klanjao, dok je bio u naručaju svoje neokaljane Majke... Ali, da budeš manje nedostojna čuti Marijine pouke, klekni i opet, kršćanska majko, moli. Moli ponizno, da postigneš milost, te dobro shvatiš veliki zadatak prema svome djetetu. Moli, da dobiješ nadnaravno svijetlo, koje će raspršiti svaku obmanu i koje će ti jasno pokazati ne samo pogibli, nego i pomoć Svevišnjega. Vidiš, čitavo se nebo zanima za tvoje dijete... ono je ovdje samo na prolazu... to je privremeno izagnanstvo... Mi te čekamo zajedno s njime na pragu vječnosti, koja vam se približava... Moli, pobožna majko... ja pratim tvoju molitvu božanskim žarom...

ČIN MAJČINA POUZDANJA.- Srce Isusovo, što ti se više približujem to jasnije opažam u svijetlu tvoga božanskog plamena strahovit ponor, koji bi htio progutati dušu mog djeteta... Ali i što se ti više približuješ jadnoj majci i njenom dragom djetetu, to se osjećam mirnija i sigurnija, jer onda gledam drugi bezdan, koji nebeskom ljepotom smiruje oluju moje majčinske duše... Taj ponor to je rana tvojih probodenih prsiju, to je tvoje Srce, uvijek otvoreno, osobito za majke i za bijelo cvijeće, za njihovu djecu...

Mogu se svega bojati, Isuse, od moje slaboće i mog, neznanja, ali mogu više očekivati od tvoje milosrdne ljubavi, koja me uvijek prati... Uostalom, zar mi ti sam ne pružaš dokaza, kad mi daješ milost, o Kralju slave, da shvatim, kako je majčinstvo posve božanski poziv i zadatak. Po milosti spoznajem, da su majka i dijete samo dvije kapi, koje se moraju vratiti u vječni ocean, k tebi...

Budući dakle, da neizmjernom vjerom slijepo vjerujem u tvoju ljubav, ja se sa svojim djetetom bacam u tvoj naručaj, u žarku peć tvoga Srca... Čuvaj nas oboje, Isuse, usprkos naporima pakla i zavodljivosti ispraznoga i varavog svijeta... Ti si mi, ljubljeni Učitelju, povjerio neumrlu dušu, da je sposim. Tko sam ja, da je mogu uputiti na put pravde?... Ali i ja mogu sutra nestati i ostaviti svoje siroče, da ga tvoje beskonačno milosrđe čuva... Ipak ne ću pretjerano strahovati, Gospodine, ne ću se uznemirivati, ma kakav bio tajanstveni put, koji si mi zacrtao: dijete ne će nikad biti pravo siroče, jer ti si blag i nježan Otac, jer tu je Marija, da ga primi i da bdije nad njegovom dušom... Vjerujem, o Isuse, u tvoju ljubav i zato nepokolebivim pouzdanjem počivam u miru i predanju, u tvome božanskom Srcu... Ti se brineš za vrapce i za klasje... Ali, Gospodine, ovo čedo, za koje si ti prolio svu svoju Krv, više je od čitavog polja klasova, više od svih nebeskih ptica... Sačuvaj ga sasvim za sebe... očuvaj ga i za mene... sačuvaj nas oboje za tvoje nebo ondje gore i za tvoju slavu ovdje dolje...

Srce Isusovo, ja se potpuno uzdam u tebe... Gnijezdo i ptica, majka i dijete nalaze zaklona u pukotini stijene... Rana tvog Srca bit će mjesto našeg vječnog počinka.

KRATKA, VRLO ŽARKA I VRLO INTIMNA MOLITVA, KOJA ĆE POTVRDITI OVA ČUVSTVA POUZDANJA, ALI UVIJEK UIME DJETETA I


- 224 -

OBITELJI.

MARIJINA SAOPĆENJA I POUKA MAJCI.- Anđeo ti je rekao, ljubljena kćeri, kako se nebo preneraženo čudilo gledajući intimne prizore, slušajući razgovore između Vječnoga i njegovih siromašnih stvorova u Betlehemu i u Nazaretu. Anđeo se divi tvom pouzdanju i tvojoj jednostavnosti, kojom govoriš Kralju, i Kraljici raja; u njegovim očima ti obnavljaš nekadanji prizor... Ah! kad bi anđeoski duhovi proniknuli Srce mog Isusa i moje majčinsko Srce!... kad bi mogli dokučiti i shvatiti našu radost, naše duboko ganuće, ushit naših srdaca u dodiru s vašima!... Draga kćeri, usprkos ponoru, koji nas razdvaja, mi smo obadvije stvorovi, sestre jednake naravi, sazdane od tjeskoba, slaboća i suza...

Zato ja, kao majka, bolje od anđela razumijem tvoje brige i tjeskobe, a također osjećam, da me i ti bolje shvaćaš... Kad si mom Isusu govorila o neizlječivim pogibeljima, na koje će tvoje dijete u budućnosti neminovno naići... prošla sam u misli svoj put od Nazareta do Egipta, kroz pustinjski pijesak... Oh, onaj neočekivani i nagli bijeg, onaj teški i pogibeljan put, onaj tjeskoban boravak u tuđoj i neprijateljskoj zemlji!...

A to izagnanstvo, kćeri moja nije dovršeno... Isus, naš Kralj, još je odasvud proganjan... U samim kršćanskim obiteljima on je neprijatan stranac... U svome samotnom tabernakulu on je nepriznat, napušten od mnoštva, koji svim poštovanjem okružuju svjetske idole...

I u tom Egiptu svijeta morat će tvoje dijete živjeti!... Kršćanska majko, čuvaj ga već od rana doba od utjecaj tih idola, koji ga svagdje okružuju. S tobom trpim i ja misleći na to, kako će ovaj cvijet, danas tako lijep i nježan, sutra pustiti korijenje u žarkom pijesku pustinje ili u baruštinama poganskog svijeta... Ali hrabro, kćeri draga, pronikni božanskom snagom dušu djeteta... već u zoru njegova života izgrađuj u njemu velikog kršćanina... A i svoju vlastitu dušu spremi, da zajedno sa svojim sinom izdržiš prve napadaje, koje će morati podnijeti, jer se majka i sin moraju zajednički boriti za stvar Isusa-Kralja... Njegovo prvo kraljevstvo jest duša i srce tvog djeteta, koje će mu sotona osporavati, to ćeš ubrzo vidjeti... Miran san tvoga djeteta, san, koji je kao osmijeh anđela, ne može trajati dovijeka... Ubrzo ćeš osjetiti prve trzaje i prvo buđenje njegove naravi... Vidjet ćeš njegove mane, oporosti njegova karaktera, a nažalost! bit ćeš i tužan svjedok njegovih prvih padova, gorkih prvijenaca grijeha u njegovoj djevičanskoj duši...

Oh! približi ga Isusu, čudesnom moru njegova srca. Spremi ga za spasonosnu kupelj njegove prve ispovijedi... uroni ga u Krv Janjeta... Vezama intimnog prijateljstva zarana poveži dušu svog djeteta s dušom Isusovom... Kolike ćeš pogibli spriječiti, kršćanska majko, ovim divnim prijateljstvom: naša dva sina, jedan u naručaju drugoga!... Zar ne, tako bismo htjele, da ovdje na zemlji putuju prema vječnosti?... Hrabro, kćeri moja, nemoj se nikada previše žalostiti... Potrebno ti je, da izliječiš svoju dušu... Reci


- 225 -

mi, nisam li ja Majka tvog djeteta i ljubljena Kraljica njegove majke?...

K r a t k a   s t a n k a

MAJKA, KOJA TRPI.- Jest, mi smo obadvije majke!... Ali ti si Kraljica, a ja kao sretna ropkinja i kći takve Vladarice nalazim u tebi, o Marijo, svijetlo i utjehu, kakvu mi anđeli ne bi mogli dati... Ostani dakle mojom slatkom Kraljicom i dopusti mi, da ti ostanem povlaštena ropkinja, makar da sam ovako bijedna...

Jest, Majko, ti mi blago raskidaš koprenu budućnosti... Nježno mi daješ unaprijed osjetiti, što je moje majčinsko srce nagonski i nevoljko slutilo: prve borbe, pa i prva padanja mog djeteta!...

O, jedinstvena Majko, koja si morala bježati, privijajući Dijete - Isusa na svoje grudi, braneći ga od pandža smrti... Ti već znaš što osjeća moja duša svijesna, da je nesposobna u tolikoj mjeri obraniti dušu i božanski život svog djeteta... Trpim zbog toga kao u agoniji...

Brani ga dakle ti sama, Kraljice svemoćna, sjećajući se svog izagnanstva u Egiptu... Što bih radila bez tebe i bez Isusa, kad Egipat našeg društva, ta još pogibeljnija zemlja sa svojim živim idolima, pokuša oteti moje drago čedo... tvoje dijete, o Marijo!... Brani dakle svoje dobro, kao što si branila Isusa... Brani u njemu samoga Isusa!... Smiluj mi se!... Smiluj se njegovoj žalosnoj majci, o Majko Božja! Prekrij ga svega plaštem svoje zaštite, jer kamo god svrati svoje djetinje oči, njegovo nedužno srce nalazi već spreman zavodljiv otrov... nesvijesno i posvuda udiše vatru, koja tali snijeg djevičanskih duša... Smiluj se!...

Majko čistoće, reci jednu riječ onome, koji se hrani neokaljanim ljiljanima, neka uzme samo za sebe Benjamina svog Srca, neka ga uzme... pa ako treba, neke ga otrgne, makar i smrću! Jest, prihvaćam i ovu žrtvu, ako uz tu cijenu osiguram savršenu Isusovu radost nad netaknutom ljepotom nevinosti i savršenom srećom mog djeteta...

Ljubljena Kraljice, ja znam i drugi plamen, koji će zaštititi naše duše protiv smrtonosnog plamena pokvarenog svijeta... Baci nas oboje, o Marijo, u gorući plamen Srca Isusova... A ti, koja si vrata nebeska, ti koja si djeliteljica blaga Kralja ljubavi, ne dopusti, da ijedno od nas, ni majka ni dijete, izađe iz ovog svetišta mira i ljubavi, iz vječnog života!

Molitva dviju majki

Majke Isusove i majke djeteta

MARIJA.- O Srce mog Djeteta Isusa, spomeni se moga uzbuđenog srca na vijest o smrtnoj opasnosti, koja se spustila nad tvoju siromašnu kolijevku... Sjeti se, moj slatki, maleni Kralju, teških i napornih dana, koje sam proživjela prolazeći pustinjom, da te zaštitim od pogibli... Sjeti se našega hladnog izagnanstva u tuđoj zemlji... A za svu ovu gorčinu tvoje ljubljene Majke, koja toliko ljubi,


- 226 -

obujmi ti sam svojim rukama ovo dijete, koje ja ljubim i koje posvećujem tvojoj ljubavi... Spasi ga!

MAJKA.- Sjeti se, Isuse, nebeskog počinka, koji si uživao u Marijinu naručaju dok je njeno majčinsko srce u potaji jecalo... Radi tih jecaja, da platiš njenu skrb, njenu nježnost, spasi, oh! molim te spasi i moje dijete, koje sam povjerila Marijinu naručaju!...

MARIJA.- Ako imam još neku vlast nad tvojim kraljevskim Srcem, ne dopusti, da ti svjetski idoli oduzmu ovo nježno srce... sačuvaj ga, neka bude samo tvoje!...

MAJKA.- Tako neka bude dovijeka, Isuse! Jest, neka bude samo tvoje... Ja ga ljubim samo radi tebe... Već na samu pomisao, da bi te jednom moglo prestati ljubiti, trpim teško... Radi Marije, ne dopusti nikada ovo zlo, jedino zlo ovdje na zemlji!...

MARIJA.- Uzimam to dijete, kako sam uzela i tebe, maleni Isuse, na vijest o pogibli, ali uzimam ga s njegovom majkom. U tvome društvu, o Kralju ljubavi, obadvije ćemo proći pustinjom i kroz Egipat... I s nama, poslije progonstva, poći će ono u Obećanu Zemlju: Isuse, to te na koljenima moli tvoja Majka!...

(Majka uime djeteta ili s njime 3 puta ponovi uzdahe i poljubi sliku presvetog Srca)

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Ljubim te, Isuse, jer si ti Isus!

S t a n k a   i   p j e s m a

MIRNO PJEVAJ, KRŠĆANSKA MAJKO, JER OVA JE MOLITVA GANULA SRCE ISUSOVO... NE BOJ SE ODVIŠE NI EGIPTA NI NJEGOVIH IDOLA, AKO POSLIJE PRVE ISPOVIJEDI SVOG DJETETA NASTAVIŠ U NJEMU RAZVIJATI MRŽNJU NA GRIJEH I LJUBAV PREMA ISUSU!

III. Dijete-Isus izgubljeno u Jeruzalemu.

- Tjeskoba prvog neočekivanog razdvajanja -

Užurbana potraga. Muka Marijina!

Čas krize približuje s djetetu. Nježan odgoj... Izgradnja srca... Neizbježivi rastanci, što ih njegov odgoj traži... Znakovi slaboće... borbe...

Prva pričest i euharistijski život Tarzicija

ANDEO ČUVAR I DIJETE.- Imala bi razloga da plačeš, neutješna majko videći osjetljivo i kritično razdoblje, koje se približuje tvom djetetu... Imala bi razloga da jecaš, i da ti se srce kida, kad bi bila sama, zapuštena... Ali, ne!... Kraljica ljubavi ti govori: s Isusom i Marijom izvršit ćemo taj teški prijelaz... Osuši dakle suze, uzdigni srce, počni svoje djelo molitve i rada...


- 227 -

Ne zaboravi, da će se borbe tvog djeteta, njegove bitke, odvijati u njegovu još slabom srcu... Potrebno je dakle, da budućnost u njemu nađe Isusa Kralja ljubavi, duboko ustaljena po presvetoj Euharistiji...

Želiš li, pobožna majko, spriječiti brojne pogibelji?... Hrani njegovo mlado srce svetom Hostijom... Hoćeš li, da on postane Tarzicije, hrabar i odlučan usprkos svoje mladenačke dobi? Hoćeš li, da bude jak kao atleta, iako uvijek jodnostavan i bezazlen?... Vodi ga na samo vrelo neka u dugim gutljajima pije iz kaleža Srca Isusova... Da bude ne samo vjeran, nego jak i gorljiv u vrhunaravnoj borbi, oblikuj mu srce u topionici tabernakula... da ga troši glad za euharistijskim Isusom... Ti, majka njegova, budi mudra kao dobra kršćanka, te pobuđuj tu žeđ i taj glad za Euharistijom u duši svog djeteta, time ćeš ga spasiti... Neka se pričešćuje vrlo često, neka se pričešćuje, ako je moguće svaki dan, za se... za roditelje, za one, koji se ne pričešćuju... Tako će doista biti apostol svetog Stola.

Majko, ako si za se, za svoje dijete dobro shvatila veličinu ove nauke, tvoje će se suze ubrzo pretvoriti u radost... Ah! moli sa mnom za dijete, koje nam je nebo povjerilo, moli milost, da postane Tarzicije Isusa u Hostiji... žarki prijatelj i vjerni apostol Srca euharistijskog Isusa. To moli, pobožna majko, a sve će ti se ostalo dodati...

MAJČIN ČIN LJUBAVI.- U duhu, ganuta, ljubim tragove tvojih djetinjih stopa kroz ulice grada Jeruzalema, o božanski Kralju, kad si kroz tri dana trpio radi odsutnosti Marije i Josipa... Isto tako ljubim tragove stopa neokaljane Kraljice, kad je sva zadihana i tjeskobnog srca trčala tražeći tebe!...

Osjećam, Isuse, da ti ne trebam govoriti, u mom pogledu zastrtom suzama, otkrivaš sve, što bi ti moje majčinsko srce htjelo reći o mom djetetu i o mojim obiteljskim brigama... Ali jer znam, da ti želiš da ti sve otkrijem, ja ću govoriti... To će biti samo jedna riječ, jedina, koja uvijek može ganuti tvoje Srce, jedina, koja ti može otkriti svu moju dušu, riječ neizmjerne ljubavi...

Jest, ljubim te Isuse, u svoje vlastito ime, jer si ti Isus!... Ti si me obasuo milostima, a da to nisam zavrijedila. Oh! kako bih i ja htjela tebe obasuti svojom ljubavlju... Ali budući da sam sama za to nesposobna, želim silnom željom, da ovo dijete, koje je već tvoje, a s njime i moje obiteljsko ognjište, bude živa pjesma moje ljubavi i mojih zahvala.

Ljubim te, Isuse, uime mog djeteta, jer si ti Isus! Neka to već sada razumije i neka ti to često, vrlo često govori, osobito za svetim Stolom; neka ti ono to dokazuje osobito svojim sitnim žrtvama. Učini da te srca majke i djeteta, stopljena u jedno jedino srce na tvoju slavu ljube, da se u ljubavi s tobom sjedine, kao što ste ti i Marija nerazdvojivi živjeli ovdje na zemlji...

Ljubim te, Isuse, jer si ti Isus, ljubim te ljubavlju jačom od smrti i molim od tvoga božanskog Srca milost, da te nikad ne izgubim. Molim te dar ustrajnosti za moje


- 228 -

dijete i za sve one, koje si mi povjerio... Isuse, Bože ljubavi, tako malo shvaćen, tako malo ljubljen i od onih, koji se smatraju kršćanima... dođi, nastani se kod nas, koji u progonstvu očekujemo domovinu... Ostani s nama pod istim krovom, dijeli s nama naš život, naše radosti, naše boli, kao što je Marija dijelila tvoje i kao što ih mi još uvijek dijelimo... Budi naš Kralj po ljubavi, budi naš Prijatelj u intimnosti naših srdaca. Ljubi nas, Isuse, usprkos naše bijede i učini, da ti svi članovi naše obitelji uzvrate ljubav, darujući ti neograničeno svoje srce u zamjenu za tvoje!...

ČASAK ŠUTNJE, A U SEBI, SVIM ŽAROM DUŠE POTVRDITE OVAJ ČIN LJUBAVI, IZREČEN UIME DJETETA I ČITAVOG DOMA.

MARIJINA SAOPĆENJA I POUKE MAJCI.- I predobro razumijem uzbuđenje tvoga majčinskog srca: ovo milo, čisto, dobro, privrženo dijete, ovo dijete tvoje ljubavi možda ćeš jednog dana izgubiti, možda će se ono udaljiti od svoje majke i zaboraviti je... Možda ga više ne ćeš moći prepoznati... Ali ti znaš savršeno, ta nesreća bila bi prava sitnica u usporedbi s gubitkom Isusa prognanog iz njegove duše... Isusa, koga je ono pomalo uklonilo iz svoga srca. Isusa, jednom raspetoga nevjerom ovoga istog djeteta, što smo ga nas dvije i Isus pazili kao zjenicu naših očiju...

Dijete će možda izgubiti tjelesno zdravlje...

Možda će s vremenom trpjeti od stvorova...

Nesreća ga može staviti na teške kušnje...

Ali ako ne upozna strahovitu, jedinu smrtonosnu muku, gubitak kršćanske savjesti - moći će lako podnositi sva druga zla; dapače ona će mu u duši izavati silnu bujicu milosti...

Znaš, draga kćeri, da mir nije blizanac ni imetka, ni zdravlja, ni sjajnog položaja... Mir je dar Isusa, njegova Srca!

Tvoje će dijete uživati taj mir i dapače bit će sretno, pa i u nesrećama i nedaćama, bude li kao dobar Tarzicije odvažno čuvao, privijao na grudi i branio od brojnih neprijatelja Isusa-Hostiju, koji je život njegova života... mir njegova mira... nebo njegova neba!...

A Isus u Hostiji čuvat će svog Tarzicija, tvoje dijete!

Kako su bila bolna i teška ona tri dana, kad smo po jeruzalemskim ulicama, kod putnika i prijatelja, tražili blago našeg ognjišta, cvijet i izvor naše oaze, sunce našeg neba... i nebo naših duša - Isusa!... Iako nisam nikad sišla u paklene ponore, ipak shvaćam strašnu neutješnost, preteško očajanje onih prokletnika, nesretnika, zauvijek lišenih Isusa, jer sam i ja okusila jednu kap iz njihova kaleža, kad sam na čas izgubila svog ljubljenog Sina...

Pravo imaš, ljubljena kćeri, kad se ozbiljno baviš ovim jedino osjetljivim, jedino važnim predmetom u odgoju tvog djeteta.

Što zato, ako izgubi sve imanje... samo ako ima dobročinitelja?... Zato bdij, oh! bdij nad njim... Na probu-


- 229 -

đeni razum već nasrće neprijatelj duša... njegova pokrenuta sloboda htjela bi poći predaleko. Bdij nad njegovim srcem i nad savršenom čistoćom njegovih sjetila. Bez milosrđa uklanjaj od njega sve, što bi moglo laskati njegovim strastima... Neka ono ostane anđeo ognjišta... da ne oprži krila svoje nevinosti i čistoće... Ta ono je tako lijepo!

Nježno ali snažno upravljaj ga prema tabernakulu... Potreban mu je Isus iz Hostije, koji u njemu živi... Euharistijski Isus, koji živi po čestoj, pa i svagdanjoj pričesti... Ne zaboravi to nikada, moja draga kćeri. Sveti Stol, pričesna klupa, to je polazna točka tvog neba, kao i neba tvog djeteta.

Nauči ga revnosti, nauči ga da žeđa za slavom Srca Isusova, za njegovim kraljevstvom ljubavi... Učini ga apostolskim Tarzicijem, "nosiocem Isusa", živim ciborijem mog Isusa za one nesretnike, koji ga ne poznaju i ne ljube!

Neka već u svojoj ranoj mladosti, bude sretan sijač ljubavi našeg dobrog Isusa... Ti znaš, ljubljena kćeri, iz svog vlastitog iskustva, da božanski Kralj ne zaboravlja nikada... Oh! kako li će on za se i za svoju Majku čuvati ovo dijete, apostola, svog božanskog Srca!

Euharistija!... Euharistija! Euharistija!... Uznemirena majko, poslušaj me: dijete, koje po nebeskom kruhu nađe u hramu svojega Boga, Isusa, naći će u Isusu zaštitu ovdje na zemlji i za vječnost...

MAJKA - PATNICA MARIJI.- Divna Majko, reci Isusu, da se nikad ne udalji od duše mog djeteta... Kraljice njegova Srca, zapovijedi mu, da se zauvijek nastani u ovom poniznom ciboriju... Radi žalosti, koju ti je prouzročio trodnevni gubitak Isusa, reci mu, da ti ne obnovi tu muku, time, da ga moje dijete, koje je i tvoje, izgubi. Radije bih već od sutra suzama natapala ljiljane njegova groba, nego da gledam oskvrnut živi ljiljan i posvećeni kalež, u kome je tvoj Isus počivao...

Raskrili nad djetetom svojim... mojim, o Djevice Marijo, svoj djevičanski plašt, čuvaj zajedno srce moje i njegovo, koje je premda tako bijedno, cijena Krvi tvog božanskog Sina... Bdij nad njegovim malenim srcem, čiji mi tajni kucaji tako često izmiču. Ti Kraljice neba, možeš ih proniknuti, ravnati i predusresti, možeš ih obuzdati i blagoslivljati... Pronikni do dna ovu mladenačku dušu, probudi u njoj žeđ za Euharistijom, koju ništa ne može utažiti, žeđ, koja će po sv. pričesti bivati sve više neutaživa...

Ako pak vidiš, najnježnija Majko, neki mali nedostatak, za koji ja ne znam... ako u njegovu duhu, koji se razvija vidiš pogibeljna zastranjivanja, što ih moje zamračene oči ne uspijevaju otkriti... ako vidiš u daljini oluju koja se sprema... prijetnju neke napasti... o Djevice blagoslovljena, obrani tada u svom naručaju Isusa, koji sniva u siromašnoj kolijevci srca moga djeteta... Obrani Isusa, utvrđujući vjeru, ljubav i nevinost mog djeteta, ono je više tvoje nego moje!...

Na pragu vječnosti čekam iz tvojih ruku, o Marijo, dušu moga djeteta...


- 230 -

Molitva dviju majki

Majke Isusove i majke djeteta

MARIJA.- Grlim te, božansko Dijete, onako nježno kao i onoga sretnog dana, kada sam te opet u hramu našla i privijajući te na srce, slatko blago moje, molim te, da mi se smiluješ u osobi ove majke... Ako su te moje suze ganule, o Isuse, daj radi nas troje, čuvaj u svome božanskom Srcu, dušu ovog djeteta, tvoga apostola...

MAJKA.- Ne tražim od tebe, Gospodine Isuse, da se odrečeš svojih prava na moje dijete... o ne!... Radi tvoje Krvi, radi Marijinih suza, radi mojih suza, sačuvaj za se dovijeka ovo dobro, slatko blago svoga Srca, dijete, koje si mi povjerio na svoju slavu!

MARIJA.- Radi slave tvoga Oca, koji me lišio tvoga društva i za koju si radosno pošao u smrt... jest, Isuse, radi interesa tvoga kraljevstva molim te, da mi prištediš bol gledajući, kako vene ovaj cvijet, nekoć orošen tvojom Krvlju... Daj mi ga zauvijek, da ga spasiš...

MAJKA.- Zajedno s djetetom daruj i mene, o dobri Isuse, Djevici Mariji... ne razdvoji ono, što si ti sam združio... Kraljice ljubavi, čuvaj sve ono, što ti je Kralj povjerio, sve za Isusa, u životu, na smrti i za vječnost!

MARIJA.- Poslušaj moju zadnju molitvu, božanski Kralju, kad sam te pronašla u hramu, nadokanadio si mi tu bol vrativši se sa mnom u Nazaret i više me nisi ostavljao, nego si mi ostao potpuno podložan... Učini to i danas, slatki moj Nazarenče, ostani sa mnom, ja sam za te podigla nov Nazaret... evo ognjišta tvoje Majke... budi na njemu Kralj! Ostani i vladaj... ali ako imam pravo zapovijedati, točnije, ako želiš pribaviti veliku, silnu radost svojoj Majci, živi i kraljuj ovdje u ovoj obitelji svoga Srca... I jer svi oni s ljubavlju pružaju zaklon Kralju i Kraljici tražim za sve njih vazda otvoreno nebo tvoga božanskog Srca!

(Majka uime djeteta ili s njime ponovi 3 puta ove zazive i poljubi sliku presvetog Srca)

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Ljubim te, Isuse, jer ti si ljubav!

(Izmoliti ili otpjevati Zdravo Kraljice)

ZAVRŠNA MOLITVA

Gospodine Isuse, probdjeli smo jednu uru s tobom u Getsemaniju i bili bismo sretni, kad bismo duhom bili sputani uz tvoj tabernakul... Ostavljamo te, noseći sa sobom mir, veliki mir, božansku utjehu i nov život... Zadovoljni smo, što smo ti, o žarko ljubljeni Učitelju, pružili utješna svjedočanstva ljubavi, naknade i vjere, koje si u suzama zatražio od svoje pouzdanice Marije Margarete.

Poslušaj, o dobri i slatki Gospodine, zadnju našu


- 231 -

molitvu:

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi ustrajnost u vjeri i nedužnosti djece, koja se pričešćuju... budi im Prijatelj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj....i budi utjeha poglavarima kršćanskih obitelji... budi im život!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi ljubav mnoštva, koje trpi... siromaha, koji se muče... budi im Kralj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi utjeha žalosnima... dušama u dubokoj neutješnosti... budi im Brat!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi jakost napastovanih... slabih duša... budi im pobjeda!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... budi revnost i ustrajnost mlakih... budi im ljubav!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi središte života vojujuće Crkve... budi njen slavni stijeg!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... i budi žarka, pobjednička revnost svih apostola... budi im Učitelj!

Umiruće Srce Isusovo, pobjeđuj... budi u Euharistiji svetost i nebo dušama... budi im raj ljubavi... budi im sve!

Očekujući vječan i blažen dan, kad će sva naša ognjišta pjevati tvoju slavu, dopusti, o preslatki Isuse, da trpimo, ljubimo i umiremo u nebeskom otvoru tvojih prsiju i da u toj rani tvoga Srca šapućemo ove zajedničke riječi: neka dođe kraljevstvo tvoje!

Kada te anđeli svetišta budu blagoslivljali u svetoj Hostiji, a ja i moje dijete nađemo se na samrti, njihove hvale bit će i naše... Sjeti se jadnih robova tvoga božanskog Srca!

Kada te budu pravedne duše na ovoj zemlji tješile, raspaljene ljubavlju... a moje dijete i ja nađemo se na samrti... njihovo saučešće i njihove suze bit će i naše... Sjeti se ranjenih sinova, svladanih tvojim božanskim Srcem!

Kada te tvoji svećenici, tvoje djevice i tvoji apostoli budu proglašavali Kraljem, kada te budu propovijedali dušama i posvetili svijet tvome Srcu... a ja i moje dijete nađemo se na umoru... njihova revnost, njihov žar bit će i naš!... Sjeti se apostola svoga božanskog Srca!

Kada te tvoja Crkva moli i jeca podno tvojih oltara, da ti pomogne otkupiti svijet i kada se ja i moje dijete nađemo na samrti... njena žrtva i njena molitva bit će i naša!... Sjeti se vjernih prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada budeš za vrijemo Svete Ure, radi duša, koje te ljube, zaboravio izdajstva i podlosti radi njihove ljubavi, njihova trpljenja i naknađivanja... i kad se ja i moje dijete nađemo na samrti... njihovi razgovori i njihove utjehe bit će i naše!... Sjeti se ove Betanije i ovih intimnih prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada ti se tvoja božanska Majka bude klanjala u presvetoj Euharistiji, da tako nadoknadi za bezbrojna zločinstva na zemlji... a kada se ja i moje dijete nađemo na samrti... ta će klanjanja biti naša!.. Sjeti se djece svoga presvetog Srca!


- 232 -

Ali ne! Zaboravi nas radije, ako hoćeš, samo da nas na času smrti primiš zauvijek u blaženu ranu tvoga ljubeznog Srca!...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

(Pjesma Majci Božjoj)

+ + +


[233]

[Napom. priređivača: još niže možeš vidjeti kakva je kvaliteta izvornog materijal, a sasvim na dnu odakle potječe taj materijal.]
 
 

D O D A T A K
 

1. M o l i t v e
 

2. P j e s m e


 

[234]


- 235 -

1. M O L I T V E
 

A) POBOŽNOST PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU
 

Molitva sv. ranama Isusovim

Molim te, Gospodine Isuse, radi onih spasonosnih tvojih rana, koje si pretrpio za naše spasenje na Križu, iz kojih je potekla ona dragocjena Krv, kojom smo spaseni, rani ovu moju grešnu dušu, za koju si se udostojao umrijeti. Rani je ognjem i snažnom strelicom svoje prevelike ljubavi. Probodi mi srce strelicom svoje ljubavi, da ti rekne duša moja: ranjena sam tvojom ljubavlju, tako da iz rane ljubavi tvoje poteknu obilne suze dan i noć. Udari, Gospodine, udari, molim te ovo moje tvrdo srce snažnom sulicom svoje ljubavi i prodri u nj duboko svojom božanskom snagom. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
 

Molitva sv. Alfonza Liguorija

Gospodine moj, Isuse Kriste, koji od ljubavi k ljudima dan i noć u ovom Sakramenu boraviš, te pun milosrđa i ljubavi zoveš i primaš sve, koji dolaze, da te pohode: ja vjerujem, da si prisutan u presvetom oltarskom Sakramentu. Smjerno ti se klanjam i hvalim ti za tolike milosti, koje si mi udijelio, osobito što si mi darovao svoju Majku Mariju za moju zaštitnicu i što si me pozvao, da te u ovoj crkvi pohodim.

Sada pozdravljam premilo Srce tvoje a s tri razloga hoću, da ga pozdravim: prvo, da ti zahvalim za tako veliki dar; drugo, da zadovoljim za sve uvrede, što ti ih u ovom Sakramentu nanose tvoji neprijatelji; treće, kanim ti se ovim pohodom pokloniti na svim mjestima na zemlji, na kojima te u presvetom Sakramentu najmanje štuju i najviše na te zaboravljaju.

Isuse moj, ljubim te od svega srca svoga. Kajem se što sam dosada toliko puta uvrijedio tvoju neizmjernu dobrotu. Odlučujem da te otsada uz tvoju milost ne ću više uvrijediti. A sada, evo sebe svega, kako već jesam nevoljan, tebi posvećujem i svu ti volju svoju, sva čuvstva i sve želje i stvari svoje darujem, te ih se odrićem.

Ubuduće učini sa mnom i s mojim stvarima sve što hoćeš. Samo te molim i želim, da mi dadeš, da te ljubim, da u dobru ustrajem do smrti, da volju tvoju potpuno izvršim. Preporučam ti duše u čistilištu osobito one, koje su štovale presveti oltarski Sakramenat i blaženu Djevicu Mariju. Preporučam ti i sve nevoljne grešnike, ljubezni moj Spasitelju, sjedinjujem sva čuvstva svoja sa čuvstvima premilog


- 236 -

Srca tvoga; i tako ujedinjena prikazujem ih vječnom Ocu tvome moleći ga u tvoje ime, da ih tebi za ljubav primi i usliši. Amen.
 

Svesrdna prošnja euh. Srcu Isusovu
od sv. M. Margarete

Sva snižena u duši bacam se preda te, presveto božansko Srce Isusovo, da ti prikažem svoju hvalu, da ti se poklonim, da te ljubim i slavim, koliko god mogu. Tebi, kao najmilijem prijatelju duše svoje, izručam sve svoje potrebe i nužde, sve nevolje, siromaštvo, zapuštenost, slaboću, lijenost, mlakost; jednom riječju: sve rane svoje duše i molim te usrdno, neka te to gane na sućut, te mi pritečeš u pomoć po množini svoga milosrđa.

O Srce ljubavi, spasi me! Zaklinjem te svime, što te može ganuti, da meni i svima, koji su u jednakoj pogibelji za spasenje, udijeliš milost konačne ustrajnosti u milosti i ljubavi svojoj. Ah, Srce božansko, ne daj, da propadnem zbog zločina svojih. Učini sa mnom što god hoćeš; samo neka ostanem vazda u ljubavi tvojoj. Nemoj me odbaciti od sebe, jer sve ufanje stavljam u tebe. Molim te, zazivam te kao jedino spasenje od svakoga zla, a najviše od grijeha. Uništi ga u meni i oprosti mi sve zlo, što ga počinih protiv tebe. Kajem se za sve, čime te uvrijedih; i od srca te molim, da mi oprostiš. O svake ljubavi predostojno Srce, podaj, da ja i svi, koji se preporučiše molitvi mojoj i za koje sam dužna moliti, oćutimo presvetu zaštitu tvoju.

O Srce smilovanja, umekšaj tvrda srca grešnika i okrijepi duše pokojnika u čistilištu. Budi utočište umirućima, utjeha potištenima i nemoćnima; a napokon budi meni, o Srce ljubavi, sve u svemu. Osobito budi utočište duši mojoj na času smrti moje, te je onda primi u naručaj milosrđa svoga. Amen.
 

Litanije presv. oltarskog Sakramenta

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože,
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Kruše anđeoski,
Kruše pretili i slasti kraljeva,
Kruše živi, koji si s neba sišao,
Kruše, koji daješ život svijetu,
Kruše, koji krijepiš srce čovjeku,
Žito izabranima,
Vino, iz kojega niču djevice,
Mano sakrivena,
Duhovna sladosti,


- 237 -

Stole prečisti,
Hrano i goste,
Nebeski ustuče protiv grijeha,
Liječe besmrtnosti,
Spomene čudesa Božjih,
Divno čudo nad čudesima,
Hostijo sveta,
Kaležu blagoslova,
Prinose čisti,
Neprestana žrtvo,
Preslatka gozbo,
Otajstvo vjere,
Svezo ljubavi,
Okrepo dušama svetim,
Popudbino onima, koji umiru u Gospodinu,
Založe buduće slave,
Sakramente pobožnosti,
Životvorni Sakramente,
Časni Sakrmente,
Presveti Sakramente,
Riječi tijelom postala,

Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine,
Milostiv budi, usliši nas, Gospodine,

Od nedostojna primanja Tijela i Krvi svoje,
Od požude tijela,
Od požude očiju,
Od oholosti života,
Od svakoga grijeha,
Po želji, kojom si ovu pashu s učenicima, blagovati želio,
Po prevelikoj poniznosti, iz koje si učenicima, noge prao,
Po pregorućoj ljubavi, iz koje si ovaj božanstveni Sakramenat naredio,
Po tvojoj dragocjenoj Krvi, koju si za nas na Križu prolio,

Mi grešnici,

Da se dostojiš goruću želju za primanjem ovoga nebeskog kruha u nama probuđivati,
Da se dostojiš na dostojno i često primanje presvete pričesti spremne nas učiniti,
Da se dostojiš dragocjene plodove ovoga životvornog Sakramenta udijeliti nam,
Da se dostojiš na polaženje i klanjanje presvetom Sakramentu probuđivati nas,
Da se dostojiš na času smrti ovom nas nebeskom popudbinom okrijepiti i zaštiti,
Sine Božji,

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      oprosti nam, Gospodine.

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      usliši nas, Gospodine.

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      smiluj se nama.


- 238 -

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

      Oče naš... Zdravo Marijo...
      R. Kruh s neba dao si njima.
      O. Koji svaku slast u sebi ima.

P o m o l i m o   s e . - Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, daj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Zdravo, predobrostivi Isuse, Sine Božji i Marije Djevice, Bože i Spasitelju ovdje sakriveni, presveto i preslavno Otajstvo, čudo nad svim čudesima: tebe hvalim, tebe slavim, tebe blagosivam; a jer je moja hvala i slava slaba, zato s anđelima i arkanđelima i sa svim dvorom nebeskim pjevam slavi tvojoj pjesmu bez svršetka, govoreći: Neka hvale presveti Sakramenat svi narodi i koljena, svi puci i jezici. Amen.
 

B) POBOŽNOST PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Posvetna molitva presvetom Srcu Isusovu
Pape Leona XIII.

Isuse preslatki, - Otkupitelju ljudskoga roda, - pogledaj na nas - pred oltarom svojim, - preponizno prostrte. - Tvoji smo, - tvoji hoćemo da budemo; - a da mognemo s tobom - što čvršće biti sjedinjeni, - evo se danas - svaki od nas - drage volje posvećuje - presvetom Srcu tvojemu. - Tebe, istina, mnogi - nisu nikada spoznali; - tebe su - prezrevši zapovijedi tvoje, - mnogi odbacili. - Smiluj se na jedne i na druge, - predobrostivi Isuse; - i sve ih pritegni - k svetomu Srcu svojemu. - Kralj budi, Gospodine, - ne samo vjernima, - koji nisu ni u jedno vrijeme - odmetnuli se od tebe, - nego i rasipnim sinovima, - koji su te ostavili; - učini, - da se ovi - u kuću očinsku brzo povrate, - da od bijede i glada ne poginu. - Kralj budi onima, - koje ili kriva mnijenja zavaravaju - ili nesloga rastavlja, - i prizovi ih natrag - k luci istine - i k jedinstvu vjere, - da naskoro bude - jedno stado i jedan pastir. - Udijeli, Gospodine, - Crkvi svojoj - sigurnu i potpunu slobodu: - udijeli svim narodima - mir i red: - učini, - da sa obadva stožera zemlje - jedan odliježe glas: - Budi hvala božanskom Srcu - po kojem nam je stečeno spasenje: - njemu slava i čast u vijeke. Amen.


- 239 -

Pomirna molitva Pape Pija XI.

Premili Isuse! Ti si neizmjerno ljubio ljude, a oni tu tvoju ljubav tako nezahvalno zaboravljaju, zanemaruju i preziru. Klečeći pred oltarom tvojim hoćemo evo mi, da ti iskažemo osobito poštovanje i njime popravimo toliki opaki nemar i uvrede, kojima ljudi odasvud udaraju na ljubezno Srce tvoje.

Znamo nažalost, da smo se i mi katkada tako nevrijednim pokazali, pa žalimo to s najdubljom boli i molimo milosrđe tvoje ponajprije za sebe. Spremni smo okajavati svojevoljnom pokorom ne samo grijehe, koje smo počinili sami, već i zla djela onih, koji su daleko odlutali s puta spasenja i otvrdnuli u svojoj nevjeri, pa ne će da idu za tobom, vođom i pastirom, ili su pogazili krsni zavjet i odbacili slatki jaram tvoga zakona.

Sve te žalosne opačine hoćemo da okajemo. No, napose kanimo naknađivati za nečedno i ružno življenje i odijevanje, za tolike zamke, što ih stavlja pokvarenost nevinim dušama, za oskvrnjivanje bagdana, za mrske psovke izbacivane protiv tebe i tvojih svetaca, za napadaje na tvog namjesnika i svećenstvo, za nemar i strašna svetogrđa, kojima se pogrđuje sam Sakramenat božanske ljubavi i napokon za javne prestupke naroda, koji se diže na prava Crkve, što si je ti osnovao i na njezino učiteljstvo.

O, da možemo oprati te opačine krvlju svojom! Međutim, da naknadimo za pogrđenu božansku čast, prinosimo ti onu zadovoljštinu, što si je nekad na Križu ti sam prikazao Ocu i koju obnavljaš svaki dan na oltarima. Tomu pridružujemo pokore Djevice Majke, sviju svetaca i pobožnih kršćana. - Obećajemo ti od svega srca, da ćemo grijehe, što smo ih počinili mi i drugi i nemar za toliku ljubav, koliko bude do nas s pomoću tvoje mllosti popravljati tvrdom vjerom, čestitim življenjem i točnim vršenjem evanđeoskoga zakona, osobito zakona ljubavi. Obećajemo, da ćemo svim silama sprečavati uvrede, što ti se nanose i da ćemo poticati sve, koje bude moguće, da nasljeduju tebe.

Primi, molimo te, dobrostivi Isuse, po zagovoru naše pomiriteljice bl. Dj. Marije ovu dragovoljnu naknadu i daj nam veliki onaj dar postojanosti, da te do smrti vjerno slušamo i služimo, da svi napokon stignemo u onu domovinu gdje ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
 

Otprošnja Srcu Isusovu

Božansko Srce Isusovo! Pred tobom ničice padamo i prinosimo ti sve štovanje, svu hvalu i slavu prečistoga Srca Marijina, sviju anđela i svetih na nebu i cijele svete Crkve na zemlji želeći, da bi te tako svi stvorovi štovali, hvalili i slavili na sve vijeke. Isto tako zahvaljujemo ti za dobročinstva naravi, milosti i slave, što od tebe, neiscrpljiva vrela, ističu. U zajednici sa svim stvorovima, koji te ljube, molimo te, da nam oprostiš svaku nevjeru, nezahvalnost, nehajnost i mlakost, svaku pogrdu i uvredu, ko-


- 240 -

je ti ljudi, osobito u presvetom oltarskom Sakramentu, nanose. Primi zato milostivo našu vjeru, naše ufanje, našu ljubav, te milostivo usliši naše prošnje.

R. Božansko Srce Isusovo, smiluj se svojoj svetoj Crkvi, svima duhovnim i svjetovnim poglavarima i svim vjernicima.

O. Molimo te, usliši nas!

R. Božansko Srce Isusovo, smiluj se svima, koji pobožno štuju tvoje presveto Srce.

O. Molimo te, usliši nas!

R. Božansko Srce Isusovo, mi ti preporučujemo svoje posebne potrebe.

O. Molimo te, usliši nas!

R. Božansko Srce Isusovo, smiluj se svim vjernim mrtvima u čistilištu, osobito onima, koji su za života štovali tvoje presveto Srce.

O. Molimo te, usliši nas!

Božansko Srce Isusovo, ti si se na Križu žrtvovalo vječnomu Ocu za spasenje sviju ljudi, te ponavljaš tu žrtvu svaki dan nebrojeno puta na oltarima našim; daj, da se svi okoriste ovom neprocjenjivom žrtvom.

Čuvaj, brani i ravnaj svoju svetu Crkvu i njenu vrhovnu glavu. Ujedini s vrhovnom glavom biskupe, s biskupima svećenike, a sa svećenicima sve vjernike, da svi budemo jedna zgrada, sazidana na temelju Apostola, na pećini Petrovoj i na tebi, vječnom ugaonom kamenu. Ukloni od svoje svete općine svako krivovjerstvo, raskolništvo, sve smutnje, progonstva i svaku nehajnost.

Štiti vladaoce, poglavare i pretstojnike, da sve podložnike tvojom mudrošću i jakošću u miru i slozi, u pravdi i ljubavi, u pravoj bogoljubnosti vode k vječnom spasenju i vremenitom blagostanju.

Podaj roditeljima milost, da djecu odgajaju tebi na slavu, a njima na spasenje; da im djeca u nevinosti i kreposti ponarastu te budu djeca Božja i baštinici neba.

Daj, da djeca budu poslušna, puna poštovanja, zahvalnosti i ljubavi prema roditeljima i božanskim ih blagoslovom obilno blagoslovi. A i slugama daj, da vjerno i zdušno ispunjuju svoje dužnosti, da budu strpljivi i ponizni, da žive čisto i da se raduju u Duhu Svetom.

Čuvaj nevine, jačaj pokornike, obrati grešnike, ponizi neprijatelje kraljevstva svoga te ih opet privedi u ovčarnicu svoju. Raširi slavu imena svoga sve više i više i daj, da svi ljudi spoznaju istinu te se spase.

Napokon ti preporučujemo sve ljude. Smiluj se i vjernim mrtvima; našim roditeljima, rođacima, prijateljima, dobročiniteljima i svima onima, kojih se nitko ne spominje, i daj, da s njima skupa u vječnom veselju i blaženstvu tebe hvalimo i slavimo po sve vijeke vjekova. Amen.


- 241 -

Posvetna molitva sv. Margarete

Ja... darujem i posvećujem presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, djela, muke i patnje svoje, da otsada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je moja čvrsta volja, da budem sva njegova i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe dakle, o presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za sigurno utočište svoje na času smrti.

Budi ti, o predobro Srce, moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi dakle u meni sve što bi ti moglo biti neugodno i protivno. Nek se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikad ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj, da moje ime bude u tebi upisano, jer hoću, da živim i umrem kao rob tvoj.
 

Litanije presvetog Srca Isusova

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože,
Sine, otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Srce Isusa, Sina Oca vječnoga,
Srce Isusovo, u krilu Djevice Matere od Duha Svetoga sazdano,
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno,
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga,
Srce Isusovo, hrame Božji sveti,
Srce Isusovo, šatore Višnjega,
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska,
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi,
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo,
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno,
Srce Isusovo, kreposti sviju bezdno,
Srce Isusovo, svake hvale predostojno,
Srce Isusovo, Kralju i središte sviju srdaca,
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja,
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva,


- 242 -

Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo,
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo,
Srce Isusovo, željo bregova vječnih,
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa,
Srce Isusovo, bogato za sve, koji zazivaju tebe,
Srce Isusovo, izvore života i svetosti,
Srce Isusovo, pomirište grijeha naših,
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama,
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših,
Srce Isusovo, do smrti poslušno,
Srce Isusovo, kopljem probodeno,
Srce Isusovo, izvore sve utjehe,
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše,
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše,
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe,
Srce Isusovo, spasenje onima, koji se u te ufaju.
Srce Isusovo, ufanje onima, koji u tebi umiru,
Srce Isusovo, milino sviju svetih,

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      oprosti nam, Gospodine.

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      usliši nas, Gospodine.

Jaganjče Božji, koji uzimaš grijehe svijeta,
      smiluj se nama.

      R. Isuse blaga i ponizna Srca.

      O. Učini srce naše po Srcu svojem.

Pomolimo se. Svemogući, vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenoga Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje uime grešnika tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe tvoje mole, ti oproštenje udijeli, umilostivljen, uime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
 

C) POBOŽNOST BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

Sedam žalosti bl. Djevice Marije

1. Od srca te sažaljujem, Majko Marijo, radi one žalosti, koju je tvoje nježno Srce oćutjelo na proročanstvo starca Simeona. O ljubezna Majko, po ovom tvom rastuženom Srcu, izmoli mi od Boga krepost poniznosti i dar svetoga straha Božjega. Zdravo Marijo...

2. Od srca te sažaljujem, žalosna Majko Marijo, radi straha, što ga je tvoje nježno Srce oćutjelo na bijegu u Egipat i za vrijeme tvoga boravka ondje. O ljubezna Majko, po tvom Srcu, koje je bilo puno straha, izmoli mi krepost darežljivosti, osobito prema siromasima i dar pobožnosti.


- 243 -

Zdravo Marijo...

3. Od srca te sažaljujem, žalosna Majko Marijo, radi one strave, koja je obuzela tvoje brižno Srce, kad se je tvoj mili Sin izgubio. O ljubezna Majko, po ovom tvom zabrinutom Srcu, izmoli mi krepost čistoće i dar znanja. Zdravo Marijo...

4. Od srca te sažaljujem, žalosna Najko Marijo, radi one groze, koja je obuzela tvoje materinsko Srce, kad si susrela Isusa, gdje nosi Križ. O ljubezna Majko, po tvom ljubavi i boli punom Srcu, izmoli mi krepost ustrpljivosti i dar jakosti. Zdravo Marijo...

5. Od srca te sažaljujem, žalosna Majko Marijo, radi onih muka, što ih je tvoje jako Srce podnijelo, kad si gledala Isusa na Križu u smrtnoj borbi. O ljubezna Majko, po tvom tako bolnom Srcu, izmoli mi krepost umjerenosti i dar savjeta. Zdravo Marijo...

6. Od srca te sažaljujem, žalosna Majko Marijo, radi one rane, koja je tvome samilosnom Srcu zadana, kad je sulicom otvoren bok Isusov i probodeno njegovo Srce. O ljubezna Majko, po tvom tako rastrganom Srcu, izmoli mi krepost bratske ljubavi i dar razuma. Zdravo Marijo...

7. Od srca te sažaljujen, žalosna Majko Marijo, radi one tajne boli, koju je trpjelo tvoje premilo Srce, kad su Isusa položili u grob. O ljubezna Majko, po tvom toliko rastuženom Srcu, izmoli mi krepost revnosti i dar mudrosti. Zdravo Marijo...

      "Rane drage, Majko sveta,

      Spasa za me razapeta,

      Tisni posred srca mog."

  R. Moli za nas, prežalosna Djevice,

  O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

P o m o l i m o   s e .  Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, udijeli nam milostivo, da se sada i u časa naše smrti kod tvojega božanskog milosrđa zauzme za nas preblažena Djevica Marija, tvoja Majka, kojoj je presvetu dušu u času tvoje muke probo mač boli. Po tebi, Isuse Kriste, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
 

Posveta Srcu Marijinu

Presveta Djevice i preljubezna Majko Isusova i Majko naša! Puni djetinje ljubavi i saučešća dolazimo k tebi sa željom, da te svojom ljubavlju i zahvalnošću utješimo i zadovoljimo za sve uvrede, kojima zaslijepljeni grešnici probadaju tvoje majčinsko Srce. Oprosti svima bijednim ljudima, a i nama, koji smo također toliko puta vrijeđali tebe i božansko Srce tvoga Sina.

Primi našu zahvalnost, našu vjeru, naše pouzdanje i našu ljubav za sve one, koji su ti nezahvalni, koji su nev-


- 244 -

jerni, koji se ne uzdaju u te i ne ljube te. Da zadovoljimo za te uvrede i nezahvalnosti, rado primamo iz Božje ruke sve životne poteškoće i žrtve i sve to prikazujemo tvom bezgrešnom Srcu za obraćenje grešnika. Otvori nam svoje predobro Srce, da u njemu nađemo utočište i spas. Učini, da ne vrijeđamo više dragoga Boga, koji je već previše vrijeđan. Daj, da po zaslugama tvoga Srca, ostanemo vazda vjerni tvomu Sinu i da nasljedujemo tvoje neokaljano Srce u čistoći, u poniznosti, u dobroti, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Prečisto Srce Marijino, budi nam utočište sada i na čas naše smrti. Amen.
 

Molitva za grešnike, koju je anđeo naučio djecu u Fatimi

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti! Ponizno te molim i darujem ti predragocjeno tijelo, krv, dušu i božanstvo Isusa Krista, koji je prisutan u svim svetohraništima širom svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i nemarnosti, kojima te vrijeđaju ljudi. Po neizmjernim zaslugama njegova presvetog Srca i neokaljanog Srca Marijina molim te: obrati jadne grešnike!
 

2. P J E S M E

A) O MUCI ISUSOVOJ:

1. Počinje se strašna muka, - koju trpi Isus Bog,
- Našto njega samo nuka - Naroda grijeh nevoljnog.

Pripjev: Daj nebeski sveti Oče,
Da nam srce proplače.

2. Židovi su nemilosni - Okrutno ga. mučili,
Pa ga svega pogrđena - Pod Križ teški skučili.

3. Uhvatiše ga u vrtu - Kad se Ocu molio,
Gdje mu krvav znoj od muke - Blago lice polio.

4. Ah što Isus tad podnese - Ne će nitko do vijeka,
- Nit izreći to ne mogu - Usta bijedna čovjeka.
 

1. Narode moj ljubljeni, među svim odbrani
I od Oca mojega na službu izbrani.

2. Narode moj reci mi, a na čudo sebi:
Kakvu li sam nepravdu učinio tebi?

3. Izvedoh te iz ropstva teška misirskoga,
A ti kruto sveza me, kao roba svoga.

4. Kroz to more Crveno vođah te po suhom,
Faraona utopih u valovlju morskom!

5. A ti mene kroz more smrtnih goniš jada,
U Krvi me vlastitoj utopit si rada.


- 245 -

6. Četrdeset punih ljet u pustinji hranu,
Davo sam ti obilnu anđeosku manu.

7. I čudesa stvaro sam međ tobom živući,
Bolesne ozdravljajuć, mrtve podižući.
 

1. Prosti moj Bože, kajem se, prosti:
Gle, u žalosti srce mi mre.

Pripjev: Prosti moj Bože, moje slaboće
Pakosne zloće, prosti mi blag!

2. Bez broja dare meni si dao,
A ja sam jao, neharni stvor.

3. Milost mi tvoja prečesto sinu,
Ali je rinuh od sebe ja.

4. Nema mi mira, premnoge dane,
Peku me rane, ubog sam, nag.

5. Odavno veće crnu mi pakost,
Ludu mi mlakost, podnosiš ti.

6. Digoh se na te s paklenim zmajem,
Kajem se, kajem, Isuse moj!

7. Zaslužih pako mnogo već puta,
Ludo odlutah od tebe ja.

8. Mrzim na grijehe, oprati želim,
Suzama vrelim svaki im trag.
 

1. Ja se kajem Bože mili, od svakoga grijeha moga,
Moje srce gorko cvili, jer uvrijedih tebe Boga.

2. Milosrđe tvoj veće, nego moje sve krivine;
Tvoja milost pustit ne će, skrušen grešnik da pogine.

3. Ja te ljubim, dobri Bože, iz dna srca ljubim tebe,
što mi više duša može, više nego samog sebe.

4. Ja sam spravan svekoliko izgubiti i umrijeti;
Nego tebe, rajska diko, unapredak uvrijediti.

5. Grijehe svoje i prikore namjesniku tvome otkrit ću:
I štogod mi da pokore, bogoljubno izvršit ću. Amen.
 

B) EUHARISTIJSKE

1. Ovdje je sada Sin živoga Boga,
Ovdje je sada svjetlost svega svijeta,
Ovdje je sada sva nebeska sila - Na tom oltaru.

2. Ovdje je sada hrana sviju gladnih,
Ovdje je sada pilo sviju žednih,
Ovdje je sada utjeha svih tužnih - Na tom oltaru.

3. Hodite amo, blagujte tu hranu,
Milošću Božjom nama gladnim danu,
Da nam se duše s Isusom sastanu - Po tom oltaru.


- 246 -

Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, Svetim Duhom upućeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, u jaslice položeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, velegorko izmučeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, za nas na Križ pribijeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, mrtvo u grob sahranjeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, treći danak uskrsnulo.
Zdravo Tijelo Isusovo, po svem svijetu proslavljeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, na nebesa uzneseno.
Zdravo Tijelo Isusovo, s desne Oca posađeno.
Zdravo Tijelo Isusovo, nam za hranu svima dano.
Tebi hvala, tebi dika, tebi slava prevelika!
O Isuse, budi hvaljen po sve vijeke vijeka! Amen.
 

1. Moj Isuse, raskriljujem tebi ruke,
Da se sjetiš svoga Križa, svoje muke.

2. Moj Isuse, otvaram ti usta svoja,
Da sve čuješ, što mi želi duša moja.

3. Moj Isuse, otkrivam ti srce svoje,
Prijestolje da sveto u njem nađeš svoje.

4. Moj Isuse, uzdižem ti bolne oči,
Zvijezdo moja, svijetli meni u toj noći.
 

1. Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš.
Srce ti se moje cijelo predaje,
Jer dok promatra te, svijest mu prestaje.

2. Vid i opip, okus varaju se tu,
Al za čvrstu vjeru dosta je što čuh,
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
Istine nad ovom nema istinom.

3. Samo Bog na Križu bješe oku skrit,
Ovdje je i čovjek tajnom obavit,
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.

4. Rana kao Toma ja ti ne vidim,
Ipak Bogom svojim priznajem te s njim;
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
Da se ufam u te, da te ljubim ja.

5. Uspomeno smrti Spasa premilog,
Živi Kruše, što si život puka svog;
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Dokraj žića budi najslađi mu Kruh.

6. Pelikane nježni, Spasitelju moj,
Blatna me u Krvi umij presvetoj;
I kap njena može svijet da spasi cijel,
Da bez ljage bude, posve čist i bijel.


- 247 -

7. Isuse, kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, ti mi uslišaj:
Daj da otkrito ti lice ugledam,
I u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
 

C) SRCU ISUSOVU

1. O Srce Sina Božjega, o slava ti i čast,
Dobrote ti si izvor čist, i rajska naša slast.

Pripjev: U tebi nam je radost sva,
      U tebi nam je nada sva,
      U tebi žića kras,
      U tebi vječni spas.

2. U tebi ljubav gori, sja - Ko sjajnog sunca žar,
O kako divan taj je sjaj - I kakav li mu čar.

3. I nas učini, Isuse - Po svetom Srcu svom,
Da srce naše misli vijek - Što godi Srcu tvom.
 

1. U slavu svetog Srca - Nek jekne pjesme glas,
I nebu, zemlji javi: - Tko ljubi brani nas.

Pripjev: Nek hvaljeno i slavno,
      U svaki bude čas,
      To divno sveto Srce,
      U kom je jedin spas.

2. 0 Srce probodeno - Ti nosiš znamen drag;
To ljubavi je tvoje - A mojih grijeha trag.

3. U rani tvoga Srca - Tu tražim pokoj svoj,
Il' sretan ili bijedan - Ja kličem zemlji svoj:

4. Božanski Spasitelju - Čuj želju srca mog;
Daj meni stanak mali - U srijedi Srca svog.
 

1. Do nebesa nek se ori - Naših grudi gromki gias;
Neka jeknu rajski dvori - Nek nas čuje Isus Spas.

Pripjev: Isukrste, Srcu tvom,
      S nama naš se kune dom;
      Dušom, tijelom vijek sam tvoj,
      Za Krst časni bijuć boj.

2. Čujte puci širom svijeta - Oci naši čujte sad,
Čujte sluge pakla kleta - Kako Hrvat kliče mlad.
3. Stijeg Hrvata Srce Krista - Tu nam rudi sreća, spas,
Tu sloboda zlatna blista - Tu se ori slavski glas.

4. Kralju slave, silni, blagi - Blagoslovi zavjet taj,
Blagoslovi rod nam dragi - U svom Srcu stan mu daj.
 

D) BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

1. O Marijo, zvijezdo mora - Svijetli nama do na kraj.

Preko tvoga zagovora - Daj nam doć u vječni raj.


- 248 -

Pripjev: O Marijo, lijep si cvijet,
      Tebe štuje cijeli svijet.

2. Primi nas, o Majko, primi - Pod okrilje milosti,
S duša naših bijednih snimi - Breme svake grešnosti.

3. Brani našu domovinu - I hrvatski narod vas,
Daj, da jadi svi ga minu - Daj mu sreću, vječni spas.
 

1. Zdravo budi Kraljice, - Zdravo Majko sveta.
Ti si naša nada sva - Ti si sunce svijeta.

2. K tebi oči dižemo - Na pomoć nam budi,
I privini svakog nas - Na majčinske grudi!

3. Hrabri nas smalaksale - Žalosne nas tješi,
Teškim putem kreposti - Korak nam pospješi!

4. Slatka naša utjeho - Majko Božjeg Sina,
Tek po tebi čeka nas - Rajska domovina!
 

1. K tebi oči podižemo - Djevo sveta, Djevo čista,
Ti si sjajna ona zvijezda - Koja spasom nama blista.

2. Kad nas strasti bura vije - Kad nas studen grijeha bije.
Ti si Djevo sunce naše - Što nas zlatnom zorom grije.

3. Grij nas, grij nas, s tvog nam žara - Zlatnim plodom duša rodi,
Blistaj, Djevo, blistaj zvijezdo - U raj sveti ti nas vodi.
 

1. Ljiljane bijeli nebeskog kraja,
Ljepši i draši no sunašca sjaj,

Mirisni cvjete vječnoga raja,
Kraljice neba, pomoć nam daj.

Pripjev: Majčice, čuj svoje dječice glas,
      Brani i štiti nas, moli za nas.

2. Čudesnog kipa milosti cvijeće,
Sipala ti si na hrvatski dom,
Zanosno narod do tebe kreće,
Moleć se tebi i Sinku tvom.
 

1. Hoćemo Boga, Djevice sveta, o slušaj Majko vjere nam glas,
Naša se molba diže i sreta, Na svome putu, tebe, svoj spas.

Pripjev: O majko blagoslovi žive nam vjere jek,
      Hoćemo Boga za Oca svoga,
      Hoćemo Boga za Kralja vijek

2. Hoćemo Boga dušmani brojni, Protivu Bogu podižu bijes;
I protiv Krista u red su bojni, Stali i pale idolu krijes.

3. Hoćemo Boga u svoje škole, Nek blista Križa presveti trak.
Hoćemo djecu, koja se mole, Kršćansku kuću, kršćanski brak.

4. Hoćemo mladež iskrenu, smjelu, Nek djevu resi ljiljana čar,
Hoćemo Boga pri svome djelu, Hoćemo žive muževnosti žar.


- 249 -

5. Hoćemo Boga, tamo gdje sude, Neka nam zakon prodahne on,
Gdje je vjenčanje neka ga bude, I kada zadnji zazvoni zvon.
 

1. Tebe Boga hvalimo, vjerno ispovijedamo,
Vjenog Oca slavimo, složnim glasom pjevamo.
Na nebes'ma anđeli štuju te s arkanđeli.

2. Kerubini složno svi, duboko se klanjaju
Serafini smjerno ti, jednoglasno pjevaju:
Svet, svet, svet je Gospod Bog, Kralj preslavni puka svog,
 

1. Na Isusov se spomen sam
U duši budi dragi plam,
Al' vrh milinama je svim
U milom društvu kad si s Njim.

2. Što nježnije da zapjevaš,
Što ljupkije da poslušaš,
Il što da draše promatraš,
No Isus što je Gospod naš?

3. O blag spram sviju Isuse,
Što mole ili kaju se,
Il traže Te kroz žića vaj,
Tko Tebe nađe, nađe raj.

4. Govoriti je uzalud,
Badava peru sav je trud,
Tko kuša taj tek pravo zna,
Što znači ljubav Gospodnja.

5. Ti, Isuse, milinom svom
I našom budi nagradom,
Naš ponos cijeli bio tek
U Tebi, Spase, zauvijek. Amen.

+ + +


- 250 -

T E  D E U M

Te Deum laudamus * te Dominum confitemur.
Te aeternum Patrem * omnis terra veneratur.
Tibi omnes Angeli * tihi coeli et universae potestates.
Tibi Cherubim et Seraphim * incessabili voce proclamant:
Sanctus * Sanctus * Sanctus * Dominus Deus Sabaoth.
Pleni sunt coeli et terra * majestatis gloriae tuae.
Te gloriosus * Apostolorum chorus:
Te Prophetarum * laudabilis numerus:
Te Martyrum candidatus * laudat exercitus.
Te per orbem terrarum * sancta confitetur Ecclesia:
Patrem * immensae majestatis.
Venerandum tuum verum * et unicum Filium,
Sanctum quoque * paraclitum Spiritum.
Tu Rex gloriae * Christe!
Tu Patris * sempiternus es Filius.
Tu ad liberandum suscepturus hominem * non horuisti Virginis uterum.
Tu devicto mortis aculeo * aperuisti credentibus regna coelorum.
Tu ad dexteram Dei sedes * in gloria Patris.
Judex crederis * esse venturus.
Te ergo quaesumus, tuis famulis subveni * quos pretioso sanguine redemisti.
Aeterna fac cum Sanctis tuis * in gloria numerari.
Salvum fac populum tuum, Domine * et benedic haereditati tuae.
Et rege eos * et extolle illos usque in aeternum.
Per singulos dies * benedicimus te.
Et laudamus nomen tuum in saeculum * et in saeculum saeculi.
Dignare Domine, die isto * sine peccato nos custodire.
Miserere nostri Domine * miserere nostri.
Fiat misericordia tua, Domine, super nos * quemadmodum speravimus in te.
In te, Domine, speravi * non confundar in aeternum.


- 251 -

CREDO

III.

hhzzPic11.jpg

- 252 -

hhzzPic12.jpg

- 253 -

MAGNIFICAT

hhzzPic13.jpg

- 254 -

hhzzPic14.jpg

- 255 -

S R C E  M A R I J I N O

Marija je Kraljica naših dana! Kao nikada u crkvenoj povijesti širi se u carstvu duša sjaj njezine bezgrešne ljepote, njezine divne dobrote i njezine majčinske zaštite.

Umjetnici prikazuju Srce Marijino ovjenčano vijencem ruža, da nam predoče svu krasotu i radost, kojom ju je presv. Trojstvo u svojoj vječnoj zamisli okrunilo još prije njezina začeća. Iz prečistog Srca Božje Odabranice raste bijeli ljiljan njezine uzvišene i nedostižive čistoće, koja je bila prva kolijevka Očeva Prvorođenca, našega Spasitelja. Ovo odlikovano Srce obasjano je neizmjernim sjajem "punine milosti", ali je i probodeno mačem. Uzvišena Majka boli i suotkupiteljica svijeta milo se smiješi, jer je ona već za sva odlikovanja i za sve boli rekla anđelu svoj Fiat - neka bude! Za sve to je već zapjevala svoj Magnifikat - veliča duša moja Gospodina!...

Dok u duhu s udivljenjem i ljubavlju promatramo milu nebesku Majku, molimo ju, da nam pomogne shvatiti sve dubine njezinog prečistog Srca.

Približimo joj se smjerno i sabrano, jer je Srce nebeske Majke svetište duhovne izgradnje i duhovne ljepote. Ono je neokaljani hram, kolijevka Utjelovljene Ljubavi... Promatrajmo ga s ljubavlju i hvalimo Gospodina, koji je stvorio to svetište. Izgrađeno je po nacrtu božanskog Uma, ukrašeno milošću i obdareno milinom i rajskom ljepotom. Promatrajmo ga, da shvatimo sve njegove tajne, pristupimo svetim strahopočitanjem i poslužimo se evanđeoskom riječi: ecce venio - evo dolazim! Dolazim, da promatram svu ljepotu tog svetišta, pa da onda pokušam nasljedovati presvetu Djevicu. Dolazim, da je zamolim, da ona i moje srce učini svojim svetištem, pa da mogu pozvati Isusa k sebi. U svojoj poniznosti ponavljam svoju molbu: Veni, Domine Jesu - dođi, Gospodine Isuse!

Da Srce Marijino bude svetište, da bude sveto i posvećeno mjesto, mora u njegovu središtu biti oltar, kadionica i žrtvenik; oltar klanjanja božanskom Veličanstvu i oltar za prinošenje žrtve paljenice. Život tome oltaru daje Hostija. Presveto Isusovo božanstvo utjelovljeno u ljudsku narav vječna je Hostija, koja daje milosni život dušama. Toj velikoj Hostiji pridružuje se u Marijinu Srcu manja neokaljana hostija njezinog bića, da svojim doprinosom poveća svetu otkupiteljsku Hostiju. U tom svetištu neprestano se slavi tajinstvena misna žrtva sa svim bitnim dijelovima. S uzvišenim poklonom prikazuje se duša Marijina svakog časa u Prikazanju, koje je najuzvišenije iza prikazanja njezina Sina. Toj prikazbi kojoj nema ravne među stvorenjima, priklanja se nebeski Otac, Riječ i Duh Sveti, te u divnoj Pretvorbi pobožanstvenjuje dušu presvete Djevice, da se s njom po neprestanoj pričesti sjedini u vječnom jedinstvu, koje je ljudskom umu neshvatljivo. A što radi Marija u tvom uzviše-


- 256 -

nom svetištu? Marija prisluškuje divnom zbivanju u nutrinji svog srca, gdje živi Srce njezina Sina i odaziva se težnji svog Srca, da mu se svidi. To je tajna Marijina Srca, to je njezin nutarnji život.

Srce Marijino bilo je Isusu: prvi oltar, neokaljano svetište neokaljane Hostije!

U Srcu Marijinu žrtvovao se Isus, a i ona je sama žrtvovala Isusa u savršenoj suglasnosti i sličnosti duha i srca s njim. Srce Isusovo bilo je opet za Mariju neokaljano svetište neokaljane hostije.

Marijina beskrajna svetost i čistoća prikazala je nebeskom Ocu sasvim čisto stvorenje ujedinjeno sa žrtvenom Hostijom.

Dušo moja, težiš li i ti za uzvišenim životom Božjeg svetišta? Da uzmognemo biti svetište, potrebno je da budemo hostije, kako je to bilo Srce naše nebeske Majke, male žrtvene suotkupiteljske hostije. Neka nas ne straši ovaj uzvišenl poziv. Iako smo slabi, siromašni, rastrgani brigama i poslovima svagdanjeg života, možemo svoja srca čuvati kao svetišta i biti ugodni stan svojemu Bogu. Kada smo okruženi svijetom, koji ne mari za Boga, čuvajmo ga mi, štovatelji i štićenici presvete Djevice, u svetištu svoga srca po čvrstoj vjeri, po velikom ufanju i po iskrenoj svetoj ljubavi.

Srce Marijino nije samo svetište, ono je i vrelo, čisto, bistro i obilno vrelo. Kad čujemo riječ vrelo, predstavljamo si izvor bistre, svježe vode pod visokom gorom, koji obraduje umorna putnika. On će kraj njega sjesti, odmoriti se i osvježiti u bujnoj prirodi, koju podzemno hrani voda onoga bistrog vrela. Ili će nam se u duši pojaviti slika pustinjske oaze sa svježim rašćem i palmama usred pusta kraja. Malo živo vrelo podržaje život cijele oaze. I naš teški zemaljski život ima doista jedno životvorno vrelo: Srce naše nebeske Majke. To neokaljano i bistro vrelo istječe podno "Vječnih bregova" presvetoga Trojstva, a dobiva vodu iz beskrajnog Oceana. Taj je ocean božansko Srce Isusovo. Iz njega se u njeno Srce izlijeva poplava ljubavi. To obilno, nepresušno vrelo napaja sve naše duše, samo ako mu se približimo. Približimo se u duhu ovom vrelu i ne gubimo vremena, nego crpimo iz njega živu vodu, koja miriši ljiljanima svete staleške čistoće, crpimo iz njega slasnu vodu, da utišamo žeđu svoje duše za srećom, te da iza toga još više žeđamo nebeske snage i okrepe. Crpimo po nakanama sv. Crkve iz Srca bezgrešne Majke, jer su to i Isusove nakane. Častiti Srce nebeske Majke znači ne samo crpsti iz njega, nego i nasljedovati ga, jer bez nasljedovanja nema prave pobožnosti.

Nasljedujmo Mariju:

Kao svetište životom sjedinjenja s Bogom, kao vrelo životom davanja i predanja.

Kad se naša duša ispuni milostima i blagodatima iz toga vrela, dajmo da iz našeg srca poteknu mali izvori za naše bližnje...

+ + +


- 257 -

S a d r ž a j

Strana

UVOD

5

S V E T A  U R A
 
SVETA URA uoči prvog petka kroz dvanaest mjeseci u godini

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu SIJEČNJU i uoči svetkovine presvetog Srca Isusova

13

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu VELJAČI

22

SVETA URA uoči prvog petka u mjeseču OŽUJKU i uoči blagdana bezgrešnog Srca Marijina

32

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu TRAVNJU

44

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu SVIBNJU

55

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu LIPNJU

65

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu SRPNJU.- Zadovoljština za javne pogrde Isusu Kristu

76

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu KOLOVOZU

85

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu RUJNU i na Veliki Četvrtak

96

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu LISTOPADU

108

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu STUDENOM

118

SVETA URA uoči prvog petka u mjesecu PROSINCU.- Pet glavnih molba, koje je Isus iznio sv. M. Margareti

128

SVETA URA u raznim prigodama

SVETA URA uoči Nove godine..

141

SVETA URA Intimno obiteljsko kraljevatvo Srca Isusova

151

SVETA URA Zatvor Velikog Četvrtka i tamnica tabernakula

161

SVETA URA Muka našega Gospodina u Jeruzalemu, na oltaru i u dušama

175

SVETA URA Apostola Srca Isusova, koji trpljenjem, molitvom, Euharistijomi ljubavlju šire i utvrđuju kraljevstvo Božje u dušama.

[186]

- 258 -

      Osobito namijenjeno zajednicama

186

SVETA URA Prijatelja presvetog Srca.- Namijenjeno osobito posvećenim dušama

196

SVETA URA Druga Sveta Ura za duše, koje trpljenjem postaju apostoli

206

SVETA URASVETA URA za majku, koja bdije kraj kolijevke malog Benjamina ili kraj postelje Tarzicija, tih malih apostola Srca Isusova

217

D 0 D A T A K
 
1. Molitve; 2. Pjesme

A) POBOŽNOST PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU

Molitva svetim ranama Isusovim

235

Molitva sv. Alfonza Liguorija

235

Svesrdna prošnja euh. Sreu Isusovu - od sv. Margarete.

236

Litanije presv. oltarskog Sakramenta.

236


B) POBOŽNOST PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Posvetna molitva presvetom Srcu Isusovu Pape Leona XIII

238

Pomirna molitva Pape Pija XI.

239

Otprošnja Srcu Isusovu

239

Posvetna molitva sv. Margarete

241

Litanije presvetog Srca Isusova.

241


C) POBOŽNOST BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

Sedam žalosti bl. Djevice Marije

242

Posveta Srcu Marijinu.

243

Molitva za grešnike, koju je anđeo naučio djecu u Fatimi

244


P J E S M E
 
A) O MUCI ISUSOVOJ:

Počinje se strašna muka

244

Narode moj ljubljeni

244

Prosti moj Bože

245

Ja se kajem Bože mili

245

B) EUHARISTIJSKE

Ovdje je sada

245

Zdravo Tijelo Isusovo

246

Moj Isuse

246

Klanjam ti se smjerno

C) SRCU ISUSOVU

O Srce Sina Božjega

247


- 259 -

U slavu svetog Srca

247

Do nebesa nek se ori

247

D) BIAŽENOJ DJEVICI MARIJI

O Marijo zvijezdo mora

247

Zdravo budi Kraljice

248

K tebi oči podižemo

248

Ljiljane bljeli

248

_______________

Hoćemo Boga

248

Tebe Boga

249

Na Isusov se spomen sam

249

Te Deum

250

Credo (III) - koralni

251

Magnificat - koralni

253

Salve Reglna - koralni

254

Srce Marijino - razmatranje

255

Sadržaj

257

 

 

 

 

 

 

 

 

R.P.Mateo Crawley-Boevoy SS.CC.
HEURE SAINTE

PRIREDIO, IZDAO I ODGOVARA: Fra Roko Tomić, Zagreb Vrbanićeva 35.
UMNOŽENO u samostanu ss. Naše Gospe, Zagreb Primorska 20
Zagreb 1961.