O. Mateo Crawley-Boevey

Za naglasiti je (za kontekst pročitaj cijeli prijevod) sljedeće:

Svaki od pet Papa koji su vladali za života Oca Matea dao je svoje puno odobrenje i blagoslov njegovom Radu: Sv. Pio X, Benedikt XV, Pio XI, Pio XII, te Ivan XXIII.

Izvornik za ovaj prijevod je na:

http://www.catholictradition.org/Two-Hearts/enthronement.htm

Ta lokacija ima divnih materijala u svezi:

http://www.catholictradition.org

Napomena: Ovo nije prijevod čitave te web stranice, već onog dijela koji opisuje O. Mateov život. Vjerno prevodim. Izvorna stranica ima za osnovnu temu ustoličenje slike Presvetog Srca kao znak Njegova Kraljevanja u domovima.

Ustoličenje Presvetog Srca u Domovima

Nihil Obstat: William W. Baum. S.T.D.
Censor Librorum; Imprimatur: Leo J. Ruggle
Administrator Kansanpolitanus-Sti. Josephi
19. siječnja 1962.; dvanaesto izdanje 1962.

Utemeljitelj i apostol Ustoličenja

Otac Mateo Crawley-Boevey, SS.CC. (www.sscc.org, op. prev.) Utemeljitelj Djela Ustoličenja Presvetog Srca u domovima, rodio se u Peruu, u Južnoj Americi, 18. listopada 1875. Sa šesnaest godina pridružio se Kongregaciji Presvetih Srdaca Isusa i Marije u Valparaisu, u Chileu, i posvetio se s velikim žarom unaprjeđivanju pobožnosti prema Presvetom Srcu. Potican željom da učini što djelotvornijim obećanja Presvetog Srca Svetoj Mariji Margareti, zamislio je da privuče obitelji što bliže Isusu, Kralju Ljubavi, postavljanjem slike Njegovog Presvetog Srca na časno mjesto u domovima, uvodeći na taj način u život takve obitelji prisnost s Njime.

Godine 1907., radi njegovog narušenog zdravlja nužno je postalo da putuje za Europu. Nakon što je posjetio Majčinsku kuću svoje Kongregacije u Belgiji, otišo je u Paray-le- Monial u Francuskoj, uvelike radostan što je mogao ostvariti svoju želju da posjeti mjesto na kojem se Presveto Srce ukazivalo Sv. Mariji Margareti. Zatim je otišao u Rim, gdje je iznio jednom istaknutom Kardinalu nacrt apostolata koji je naumio za kraljevstvo Presvetog Srca u društvu, zajedno sa grubim nacrtom ceremonijala Ustoličenja. Snažno obodren od ovog prvaka Crkve, Otac Mateo je zatim potražio i dobio privatnu audijenciju kod Pape Pija X, koji mu je sa svoje strane dao vrlo srdačno i potpuno odobrenje i "zapovjedio" ovom mladom svećeniku da posveti svoj život ovom uzvišenom radu.

Primivši ovu "zapovijed" kao nalog s Neba, Otac Mateo se odmah pripravio na vršenje svoje zadaće, uz odobrenje i blagoslov svog Generala (Kongregacije). Prvo se vratio u Paray-le-Monial da se zahvali za ovu jedinstvenu milost i da moli za svjetlost i vodstvo kao i potrebno zdravlje da mogne vršiti svoje poslanje. Dok je klečao u molitvi na ovom štovanom mjestu, čudan osjećaj iznenada je zahvatio čitavo njegovo biće, te je ustao na noge, savršeno izliječen. Istodobno se jasan metodičan plan rada oblikovao u njegovom umu. Bilo je to 24. kolovoza 1907. Te iste večeri, zacrtao je plan "da osvoji čitav svijet za Srce Isusovo, dom za domom, obitelj za obitelji."

Zatim je Otac Mateo hodočastio u Svetu zemlju, nakon čega se vratio u Valparaiso, gdje je nastavio svoje podučavanje u školi koju je vodila njegova redovnička zajednica. U isto je vrijeme započeo svoju vojnu za Ustoličenje Presvetog Srca u domovima. To djelovanje pratili su znakoviti blagoslovi --što je jasno upućivalo na to da je to zaista bilo djelovanje Presvetog Srca. Otpadnici su se vraćali Sakramentima, zloglasni grješnici [uključujući i neprijatelje Crkve] su se obraćali, duhovni život čitave župe se obnovio.

Uz pomoć mnoštva "tajnika" --prvenstveno djece, u početku-- pisma su poslana u razne zemlje i bila oduševljeno primana i uzvraćana. Sam Otac Mateo otisnuo se na vojnu, doslovce prolazeći svijetom uzduž i poprijeko da bi "propovjedao ljubav", kako se sam o tome izrazio. Južna Amerika, Španjolska, Francuska, Portugal, Italija, Švicarska, Luxembourg, Belgija, Nizozemska, Engleska, Škotska, Kina, Japan, Indokina, Indija, Ceylon, Filipini i Havaji, te konačno Sjedinjene Američke Države i Kanada, došli su pod zamah njegove vatrene rječitosti, i uzvratili velikodušno na njegov zov "za ljubav prema Prosjaku Ljubavi". Neke od tih zemalja je posjetio dvaput, pa i triput, kao odgovor na ustrajne pozive od strane hijerarhije i klera.

U svojoj vojni širom svijeta, srce i duša, um i tijelo Oca Matea udružili su se u herojskom naporu da učine najveće moguće dobro što je moguće brojnijim dušama. Propovjedao je jedne duhovne vježbe za drugima (ili seminar za seminarom, op. prev.), obično propovjedajući četiri propovjedi dnevno, svaka od sat vremena. U svojim mlađim godinama propovjedao bi često i do osam puta na dan. U poznijim godinamaIn katkad bi pokazivao znakove velike zamorenosti, ali kad bi ustao da govori, njegova vrela ljubav prema Presvetom Srcu poslala bi čudesnu struju života u njegovo iscrpljeno tijelo i govorio bi sa zapanjujućom energijom i glasnoćom.

Uz Ustoličenje, Otac Mateo unaprjeđivao je i Noćnu Adoraciju (na websiteu www.exdeo.net korišten je naziv "Sveta Ura" prema knjizi prevedenoj u elektronički oblik i prikazanoj, op. prev.) u domovima kao sredstvo osnaživanja pobožnosti obitelji prema Presvetom Srcu te prinošenja naknade Presvetom Srcu, posebno za grijehe počinjene u obitelji i od strane obitelji. Također je našao vremena da napiše knjige o pobožnosti te razne rasprave o Ustoličenju, kao i povremena okružna pisma s ciljem da potiču žar njegovih suradnika u apostolatu.

Tijekom vremena, djelo Ustoličenja djelotvorno je organizirano ustanovljenjem Centara Ustoličenja u svakoj zemlji, gdje svećenici, posvećene osobe i revni laici rade s oduševljenjem na širenju i Ustoličenja i Noćnog Klanjanja (ili Svete Ure, op. prev.). Godine 1917., Benediktinski Samostan Neprestane Adoracije u Clydeu, u državi Missouri, postao je prvi autorizirani Centar u Sjedinjenim Državama, pored onog kojeg vode Sestre Presvetog Srca u Fairhavenu, u državi Massachusetts (postoje li takvi centri u Hrvatskoj? m.rovis [at] inet.hr ili tel 01/6602-633, op.prev).

Svaki od pet Papa koji su vladali za života Oca Matea dao je svoje puno odobrenje i blagoslov njegovom Radu: Sv. Pio X, Benedikt XV, Pio XI, Pio XII, te Ivan XXIII.

Prikazujući se kao "prosjak ljubavi za Kralja Ljubavi", Otac Mateo trošio se neštedimice za kraljevstvo Presvetog Srca nad srcima i domovima naroda. Ali nije to pokušavo postići jedino propovjedanjem. Nego je prije njegovo propovjedanje uvijek bilo plod molitve, žrtve i trpljenja, na koje se on oslanjao da njegov apostolat bude plodan. Također je s velikom umješnošću koristio literarni talent kojim ga je Bog obdario. No najuzvišenija stvarnost njegovog života, sunce i centar svih njegovih dana i vrelo iz kojeg je on zahvaćao svjetlost, i snagu, i nadahnuće, bila je sveta Misna Žrtva. Vidjeti ga kako slavi Sveta Otajstva bilo je po sebi prizor rječitiji od ičega što bi i on sam znao propovjedati. Također je inzistirao na živoj pobožnosti, pobožnosti ljubavi prema Duhu Svetome, vrelu sve unutrašnje svjetlosti i nadnaravnog nadahnuća.

Izmoren svojim neprestanim naporima te posljedicama raznih bolesti, kao i slabošću poodmakle dobi, Otac Mateo je na koncu bio prisiljen da odustane od svog apostolata propovjedanja. U jesen 1946. odveden je u bolnicu u Kanadi, a preostale godine svog života proveo je najvećim dijelom u "klauzuri Božje Volje", kakav je izričaj on sam koristio za bolnicu. Pa ipak je nastavio svoju vojnu ljubavi pisanjem, molitvom i trpljenjem. Još je uvijek vršio svoju Svetu Uru svake noći, a dnevno prinosio Svetu Misu posjednut za jednim improviziranim oltarom u jednoj od soba svoje bolnice, koristeći se povlasticom koju mu je dodijelio Papa Pio XI nekoliko godina ranije. S vremenom mu je čak i to postalo nemoguće radi (sve goreg) tjelesnog stanja, i što nije (više) mogao prinositi Svetu Misu za njega je bila jedna od najvećih prikraćenosti cijelog njegovog života.

Godine 1956., na iznenađenje sviju koji su ga poznavali, smogao je dovoljno snage da se zrakoplovom vrati u samostan Svetih Srdaca u Valparaisu, u Chileu, odakle se bio otisnuo kojih četrdeset godina ranije. Zakratko se činilo da se zadivljujuće povratio snagom i zdravljem, no starost i kronične bolesti nastavile su svoja pustošenja, i umro je 4. svibnja 1960., nakon više mjeseci velikog trpljenja --istinskog raspeća.

O svom voljenom apostolatu Otac Mateo je jednom pisao prijatelju: "Dogodi li se te do tebe dopre glas da sam postao paraliziran, da više nisam kadar propovjedati, pisati, hodati, nemoj reći: "Što će se dogoditi s njegovim poslanjem?". Ne, dokle imam srce da ljubim i tijelo da trpim, i dalje ću biti apostol. Tada ne bih propovjedao četiri ili pet puta dnevno, već stotine puta, na križu. U životu i u smrti ja ću biti apostol, jer ja ljubim Njega, ja ljubim Njega, ja LJUBIM Njega! U bolesti i u zdravlju, ja ću biti apostol, jer ja želim da svi ljube Njega, da svi ljube Njega, da svi ljube Njega!"

NAPOMENA PREVODIOCA: naprosto još ne nalazim vremena prevesti i ovo Pismo Pape Benedikta XV O. Mateu...

Pontifikalno Pismo Odobrenja

Našem Ljubljenom Sinu,

Mateu Crawley-Boevey,

Svećeniku Kongregacije Presvetih Srdaca Isusa i Marije

...

Ovdje slijedi tekst "Pontifikalnog Pisma Odobrenja"

...

... Mi ti udjeljujemo brižno, ljubljeni sine, Apostolski Blagoslov.

Dato pri (crkvi Sv. Petra u Rimu, 27. travnja 1915.

             ---- Benedikt XV, Papa.