Ovaj je materijal BEZ COPYRIGHT-a. Trenutačno, osobno niti ne znam s potpunom sigurnošću radi li se o materijalu istovjetnom tiskanim knjigama istoga naslova koje se mogu kupiti u Ćirilometodskoj knjižari u Zagrebu.

Spreman sam ako bi tko sumnjao i pokaže se potreba, pokazati moj izvornik: skenirani preslici (fotokopije) daktilografiranih stranica, a ne tiskanog teksta. Vidi također napomenu sasvim na kraju ove iste elektroničke datoteke (ili njenog otiska, jer tiskanje posjetiocima i preporučujem, ako ne bude drukčije navedeno, za sve elektroničke knjige na lokaciji -- pozor, trenutačna inačica ove knjige je samo oko 17 % gotova...).

9. prosinca 2007.        obrađeno: 85 str. /480 str. = 17 %

17. prosinca 2007.        obrađeno: 147 str. /480 str. = 31 %

25. prosinca 2007.        obrađeno: 204 str. /480 str. = 43 %

27. prosinca 2007.        obrađeno: 241 str. /480 str. = 50 %

Isus nas zove 2


1976. - lipanj

"Mi svećenici u Nebu..."

424

Lice zemlje za vrijeme katastrofe

424

"Došli smo da radimo!"

425

"Svi oni čekaju na vaše molitve!"

425

Oltar u Žrtvenome plamenu

426

Blagoslov s kaležom i Hostijom

426

Veliki Blagoslov Oca Nebeskoga

427

"Žalosna vremena!"

427

21. Pon. - Sv. Alojzije Gonzaga

"To ide!"

427

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:

Duh Sveti

429

Sv. Alojzije i Dominik Savio ministriraju

429

Sv. Misa u Veličanstvenom Hramu u Nebu

430

Alojzijevo u Nebu

432

"To je ponor u kojemu se duše odmaraju!"

433

Nježna ljubav Nebeske Majke

434

Majka svetog Alojzija

436

Kometa tame

436

Mitre nad Čistilištem

437

"U mukama je za prelaz u Vječnost!"

437

"Gledaj dobro, šta je to!"

438

Majka Božja od Čudotvorne Medaljice

438

22. Utorak - Sv. Paulin, bisk. i prizn.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:

Duh Sveti

439

Sa sv. Paulinom u Nebeskim Krajevima...

439

Sv. Terezija od Isusa s Dječicom na izletu

441

Riječi Božje s Neba na zemlju dane

441

"Spašene su duše njihove!"

442

"Teren za Anđeoske Korove Djece!"

442

"Razdragano je Moje Srce..." (Draga Gospa)

443

Nepoznata mistika na jednome otoku

443

Sveti Mihael s britkim mačem

444

Sveti Paulin pomaže nevoljnima

444

Isus dragi posjećuje bolesnoga brata

444

Ukazanje Majke Božje u Pliskovici

446

XXX


1976. - lipanj

23. Srij. Vigilija Sv. Ivana Krstitelja

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:

"Na svim putovima biti ćete zagrljeni..."

446

Zaštita Majčice Božje na putovima Gospodnjim

446

"U Žrtvi Svojoj sve radim"

447

"Došao sam na zemlju u Gospodinu" (Ivan Krst.)

447

"U svemu vremenu Ja upravljam!"

448

Sveta Pričest

448

"Vidiš li ovu zgradu?"

449

"Hvala vama svima!" (sveć. Franjo)

450

"Blago kući gdje se prikazuje Žrtva..."

450

Sveti Josip

451

Od Majčice k Poočimu, pa natrag...

452

Sveti Ivan Krstitelj

452

"Ja sam bujna, kalemita loza..." (Ivan Krst.)

453

"Izbjegavaj nepotrebne razgovore!"

454

"Obrađuj Djelo Moje!"

454

24. Čet. - Sveti Ivan Krstitelj

.

"Mi ćemo tebe uništiti..."

455

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:

Duh Sveti između Oltara i kipa Majke Božje

455

"Rodio sam se od Gospodina na zemlju" (Ivan)

456

Sveti Ivan ministrira

456

Slavna Nebeska Majka

457

Svećenička Hostija u Presvetome Srcu

457

Pouka Svetog Ivana misticima

458

"Pogledaj Blago koje sam mu dao!"

458

"Još ću ti ovo dodati!"

459

"Govorio je Gospodin iz srca mojega na usta moja"

460

"Kazat ću ti, tko je Nebeska Majka!"

460

"Vidiš, u Kaležu ljiljani!"

461

"Sadio sam cvijeće iz Vrta Nebeskoga..."

461

"Dolazim u Srcu Mojemu..." -

462

O Svetom Ivanu Krstitelju

463

"Zaštićujem svu braću redovnike, svećenike..."

463

Špilja u kojoj je živio

463

Ljiljani u Kaležu - značenje viđenja

463

XXXI


1976. - lipanj

Sv. Ivan i Sv. Josip - s Neba dani zemlji!

464

Zlatna ruža...

465

"Učinit ću srca vaša..." (Mali Isus)

466

Blagoslov Oca Nebeskoga

466

"Veliko je polje na zemlji, sine Moj odabrani!"

466

25. Pet. Blagdan Presvetoga Srca Isusova

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:

Duh Sveti

468

Krvave Suze Nebeske Majke

468

"Evo ti!" (Mali Isus)

468

Sveti Josip

469

Sveti Ivan kao dječak ministrira

469

"Gospodine, put je pred njom!" (Sv. Josip)

469

Sveti Mihael Arkanđeo

469

"Moje Srce omiljelo je Mojemu Ocu!"

469

"Hvala ti, što nas se sjećaš!"

470

"Imam malo dobrih svećenika..."

470

"Polje Duha Mojega, koje je obrađivao Ivan."

'470

Sveta Pričest i Blagoslov Oca Nebeskoga

472

"Suze krvave koje si vidjela..."

472

"Dajem vam do znanja, što je za završiti.."

473

O Svetome Josipu

473

"Traže, a ništa ne drže do toga!"

474

"Uzdaj se još malo u Moje Presveto Srce!"

475

"U ruševinama zemaljskih zgrada..."

475

"Ti si dijete mojega roda!" (Sv. Ivan Krst.)

475

MOLITVE:

Krunica naše drage Gospe od Suza

476

Molitva Gospođe Svih Naroda

477

"Moj Bože, ja vjerujem u Tebe!" (Fatim. mol.)

477

"Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti"

477

"Josipe, Sine Davidov"

478

"Sveti Mihaele Arkanđele"

478

"Sveti Rafaele Arkandele"

478

"Sveti Gabrijele Arkanđele"

478

Nebeski način Križanja - dulji

479

NAPOMENA UZ KNJIGU

480


kolovoz 1974.

1974 - KOLOVOZ

29. Čet. - Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

Ovako govori Gospodin u Troj Osoba:

Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti:

"ZATVORIT ĆU SVOJA USTA PRED SRCIMA NEVJERNIM.

Neće se postidjeti Moja Mudrost

u Mojima na zemlji,

pred mudrošću ovoga svijeta,

koja zloupotrebljava Moje darove.

Spustit ću Svoju Desnicu nad zemljom;

osjetit će zemlja Moju Jakost i Moć,

uzdrmat ću srca ljudi na njoj.

Dozivat će sa zemlje Ime Moje,

ali neću slušati glasa njihova,

jer ne spoznaše Zakona Mojega na vrijeme.

Uzdrmat ću sve temelje zemlje,

promijenit ću lice njezino,

da upozna Gospodara svojega

i živi po Zakonima Njegovim.

Nijesam Ja stvorio zemlju za sablazan mnogima,

koji Meni služe u Zakonu Mojemu.

Ja sam stvorio Nebo poradi zemlje,

da stanovnici njezini uđu u Slavu Moju,

da žive sa Mnom u radosti Mojoj do vijek vjekova.

Što obradih za Svoje radove u duhu,

poradi duša besmrtnih, bi srušeno.

Moja Riječ na zemlji

- kao da nijesam Vladar i Gospodar roda,

kojega dadoh na tlo zemlje,

da upravlja Mojim darovima,

što ih dadoh čovjeku da se njima okoristi

za svoju potrebu tijela i duše - u Imenu Mojemu.

Znanje, uzdizanje i oholost,

ubijanje i kršenje Mojih Zakona, uzdignuše se tako,

da nema više života Mojega

u srcima ljudi na zemlji.

Ono malo što Meni služi - prezreno je,

potisnuto izvan društva ljudi,

- 1 -


kolovoz 1974.

da niti velike patnje i molitve,

nijesu na korist zlome rodu na zemlji.

Bezdani se pune dušama,

a Moja Pravda osporava nad zemljom,

da je poštedi od srdžbe Moje;

ali ne upozna zemlja dugotrpnost ljubavi Moje,

nad djecom nevjernom.

Lebdim nad svime što sam stvorio;

njegujem sve suncem Svoje Ljubavi,

ali će tvrdoća srca stvora Mojega,

da Moj gnjev raspali u vremenu ovome.

Pokazat ću ljudima na zemlji,

gdje je njihov Bog,

kad počnem rušiti zemljom.

Kome da govorim,

i tko sluša Moj Glas s Neba?!

Tužno je Moje Očinsko Srce

nad stvorom Svojim." (Dn 180-1)

Listopad

1. - Utorak

Bilo je razloga da preko dana ostavimo naše boravište. Tako smo sproveli dan u Bulle-u, i u kući naših dobročinitelja. Kod njih smo ručali i večerali. Iza oduljeg razgovora u Gospodinu o Gospodinu dođe poruka: "U ovoj kući otkrij djela Moja!" (Dn 167)

2. X. Srijeda - Sv. Anđeli Čuvari

Majčica Bežja posreduje za vidjelicu - Imala sam trpljenje. Bilo mi je tako teško, da nisam znala za sebe. U zraku, blizu mene, bila je prisutna Majčica Božja s Malim Isusom u naručju. Gledala je prema Nebu i sklopljenim rukama molila se za mene Presvetome Trojstvu. (Dn 167)

3. X. Čet. - Sv. Terezija od Djeteta Isusa

"Dobila si mušku službu!" - Opet sam imala trpljenje. Uzela sam lijek, ali mi nije pomoglo. Već sam misli-

- 2 -


listopad 1974

la da se danas neću moći dići. "Bože moj, kako mi je teško!" Onda mi Anđeo rekne blago: "Ustani! - i nastavi - Dobila si mušku službu. Mnogi je muškarac ne bi primio, poradi velikih kušnja koje su s njom povezane."

Anđeo s kablom u ruci - Pod Svetom Misom najedanput ugledam kako s Neba leti velik Anđeo, bijel kao snijeg. U ruci drži kabao pun vode. Leti hitro nad zemljom kao da se žuri, i promatra dolje. Onda podigne kabao i naginje ga. A dolje curi kao iz kabla. Leti Anđeo dalje i gleda gdje će sad istresti kišu. Nije svuda izlijevao - birao je mjesta, gdje će to učiniti. (Dn 167)

Mali Isus: "Al' su Moje Riječi potresle Papu!"

Najedanput dođe s Nebeskog terena u ovu sobu, gdje je bila Sveta Misa, velika prekrasna Majčica Božja s Malim Isusom u naručju. Bila je mlada. Imala je ružičastu haljinu, plavi plašt i bijelu maramu. A Mali Isus bio je kao dijete od dvije godine. I On je bio u ružičastoj haljinici, bos. Imao je lijepu kovrčastu i valovitu kosicu.

Mali Isus siđe iz naručja Nebeske Majke, i kako sam zbog nemoći sjedila na stolici, pođe ravno k meni. Nasloni Svoju glavicu na moje krilo i sav se prisloni uza me. A Majčica Božja Ga gleda, pa se smiješi.

A ja se počnem ispričavati: "Gospodine, oprosti mi, tako sam slaba. Čim mi pošalješ kušnju, odmah klonem i tako sam izvan sebe. Više nemam snage ni za što... Gospodlne, - tužim se ja dalje - bili smo u Rimu. Toliko smo nastojali da izvršimo Tvoju Volju, i da Tvoje Riječi predamo... I zadržali smo se... i nastojali smo sve moguće... i nismo imali pristupa.. Nismo gotovo ništa postigli..."

Mali Isus podigne Svoje oči prema meni, pa reče: "Al' su Moje Riječi potresle Papu! Pročitao ih je... uhvatio se je za glavu... zamislio se... i metnuo ih

- 3 -


listopad 1974.

je na posebno mjesto... Potresao sam Ja njegovo srce." Onda upitam: "Gospodine, a tko mu je predao?" Kaže: "Onaj mali svećenik mu je dao." Kako sam se ja tužila dalje, kao da ni Papa ništa ne može, On reče: "Nije on sam! Ima pokraj sebe onih koji mu ne dopuštaju da izjavi Moje Riječi."

A Majčica Božja bila je ostala stajati. Onda pruži ruke prema Malome Isusu neka dodje. A On kao dijete brže bolje sjedne u moje krilo, glavicu nasloni na moje srce i gleda na Majčicu Božju.

Još sam se tužila kako je teško, i kako đavao hoće da sve zavede, sve duše upropasti. Sve je beskorisno... čovjek više ne može ništa učiniti.

Na to mi Mali Isus pokaže prstićem na Oltar - najnajprije na Hostiju, a onda na Kalež. Pogledam, a na Oltaru, pred Keležom, lebdi u zraku ogromna bijela Hostija - velika poput tanjura. Kad se Sveta Hostija uklonila, bio je podignut prekrasni veliki Kalež. Onda iz Kaleža potekoše po Oltaru dva jaka mlaza guste Krvi. Presveta Krv tekla je ravno prema meni.... I ja gledam... i ništa nisam rekla Isusu, nego sam samo pomislila: dođe li do mene, morat ću je pokupiti; grijeh je da teče po tlu... Ali došla je samo do kraja Oltara.

Dok mi je dragi Isus sjedio u krilu, i imao prislonjenu glavicu, primijetim da se kraj vašeg noćnog ormarića nešto miče. Opazim samo donji dio tamno crvene haljine, ukrašene tamnosmeđim prugama. Kad sam se poslije opet tamo okrenula, vidim Svetog Josipa kako sjedi.

Negdje oko Svete Pričesti bila sam u posjetu kod Svetog Oca. Sjedio je za ovećim pisaćim stolom, koji je imao udubinu. Gleda i razmišlja, i uhvatio se za glavu....Najedanput si počne brisati oči... Onda opazim kako mu prilazi fra Sergio. Stao je uz pisaći stol i nešto mu je ozbiljno govorio. I gleda fra Sergio u vas i na mene kao da stojimo nedaleko, okrenjeni prema Papi. Dulje vremena je on Papi - ispružena prsta i mašući rukom gore dolje - nešto

- 4 -


listopad 1974.

tumačio. A Papa onako pozorno sluša... i gleda na istu stranu kamo i fra Sergio. A dva tri koraka iza fra Sergia stoji velika Nebeska Majčica, gleda na njega i sluša što on Papi govori. Od Pričesti pa do kraja Svete Mise, skroz je fra Sergio bio kod Pape.

4. X. PRVI PETAK

Kutije s naslaganim nitima - Izgledalo je to nekako kao prozorčić na stanici, gdje se kupuju karte. Najedanput pred zatvoreni prozorčić dođe sa strane dugùljasta kutija. Bila je puna bijelih niti. Ali niti su bile tako naslagane da se svaka nit posebno vidjela. Onda dođe i druga kutija. No u njoj su bile svega dvije-tri niti.

Kušač: "Tako ti i treba!" - Došao je kušač u blizinu vidjelice i počeo joj se ovako rugati: "Tako ti i treba! Nisi htjela živjeti kako drugi žive. Trčala si da Bogu služiš, a sada gdje si!?. Sve si uništila: i sebe, i dijete... Sada trpi! Pošla si u Rim, da im o Bogu govoriš, a oni te nisu primili. Da si ti biskup! Ali obična žena koja vidi Isusa! Šta ćeš ti njima dokazati, kada Ga oni ne vide. Trčala si od mene, a Bog te je zapustio i ostavio. Kuda ćeš sada poći?! Svi te mrze, jer si živjela drukčije od njih. Smiju se od tebe: luda žena! Sada živi kako znaš! Tuđe čuvaš, a tvoje je propalo. Bolesna hodaš po svijetu, gdje ćeš i umrijeti. Sve ti je propalo, ništa nemaš poradi Isusa. Sada plači, kasno ti je, prošla su vremena tvoje jakosti."

Odstupi kušač. Sjeća se vidjelica strašnih muka i teških kušnja razne vrsti. Na kraju neizvjesnost muči srce, i njezino tijelo klone poradi tužnih doživljaja u životu.

Iza boli utjeha - Navečer pod Svetom Misom bila sam jako potištena. Tako mi je bilo strašno, da mi je išlo srce puknuti. Umalo se nisam srušila. Došlo mi je teško, što ne mogu Bogu dragome služiti, kako sam

- 5 -


listopad 1974.

Mu nekoć služila. Potpuno sam se izgubila...

Kad sam plakala, dođe dragi Isus od Oltara, kao Bog u tijelu... Stane mi s lijeve strane, i s obadvije ruke uhvati me za ramena da se ne srušim... I Svoju svetu glavu nasloni malo k meni, ne lijevo rame... Dosta dugo je dragi Isus tako stajao uza me.

Par koraka dalje stajala je Majčica Božja. Gledala je na Isusa, pa na mene, neću li pasti... I sva je bila kao zbunjena - hoće li vidjelica klonuti, kad je tako boležljiva i slaba...

Poslije dragi Isus ode od mene, i pretvori se u trpečeg. Stoji trnjem okrunjen, a lijevom rukom drži zagrljen Svoj Križ. Isus dragi stane pred Svoju Majku i gleda na mene, kao da želi da Mu pomognem nositi Križ.

Gledajući na Gospodina i Nebesku Majku utješi se vidjelica u životnim patnjama, i požali izmučenoga Gospodina i Majku Nebesku. (Dn 169-170)

5. X. PRVA SUBOTA

OGNJIŠTE BOŽJE LJUBAVI

Našla sam se na istočnoj strani, negdje pod Nebom, na nepoznatome tlu. Taj je teren bio ravan, ali na njemu nisam vidjela ni trave, ni zemlje, ni pijeska, nego je bilo više kao kamenito. Na tome tvrdome tlu stajalo je ognjište, veličine 4 puta 4 metra, a visoko oko metar. Izgledalo je poput žrtvenika iz davnih vremena, na kakovome su nekoć pobožni ljudi prikazivali Bogu žrtve paljenice. Plamenovi su se dizali do Neba. Zidovi ognjišta bili su tako stari, da se nije raspoznavao oblik gradnje. Nad ognjištem bilo je Presveto Trojstvo. Uokolo ognjišta hodao je svećenik - u svećeničkom civilu s kolarom oko vrata - kao da bi nešto trebao tamo raditi. Taj mi je svećenik bio nekako poznat, ali čim bih ga bolje promotrila, pokrio bi svoj izgled.

Gledajući kako se vatra u velikim plamenovima diže s ognjišta prema Nebu upitam toga svećenika:

- 6 -


listopad 1974

"Kakvo je to veliko ognjište?" Odgovori svećenik: "To je Ognjište Božje Ljubavi! Na ovome se Ognjištu grije cijeli svijet!"

Na jednoj strani Ognjišta, na debelome vanjskom zidu, bile su poredane tri jednake kutije, srednje veličine. Kutije su bile prozirne kao da su od stakla, i malo razmaknute jedna od druge. Prva kutija bila je puna lijepih bijelih niti, druga se počela puniti, a treća je bila još potpuno prazna. Niti su izgledale kao malo deblji bijeli konac, a bile su naslagane jedna do druge, i sve ih se moglo vidjeti.

Malo kasnije okrenem se opet prema svećeniku... gledam ga... - pa to je Gospodin! Onda rekoh: "Gospodine, jučer sam ove prozirne kutije vidjela pred zatvorenim prozorčičem, a sada se nalaze ovdje na Ognjištu, blizu Vatre! Da li one niti znače koliko smo dana ovdje?" Odgovori Gospodin: "Ne! Te kutije označuju ovo. Ona puna kutija, to su Moje Riječi koje ste već označili. Druga su Riječi koje ste počeli označivati. I još ću ti dati od Sebe, da se napune i ove dvije kutije."

Onda opet promotrim okoliš tog Ognjišta. Sa sjeverne strane, blizu Ognjišta, na malo povišenom tlu, opazim čitavu gomilu stolaca. Bilo ih je toliko, da je to izgledalo kao mali brijeg. Ali svi su bili kao od jednog majstora: jednostavni, i bez naslona, s četiri noge, neobojeni i bez ukrasa. Međutim, bili su različite veličine i od različitog materijala. Nekoji su bili čvršći, jači i veći, drugi opet krhki, slabiji i manji. Gdjekoji stolac je već bio sav popljesnivio, poneki i istrunuo. Ne smiješ ga se ni dotaći, jer će se raspasti. Bilo ih je i tamnih i crnih...

Malo sa strane bio je jedan stolčić tako malen, kao de je dječja igračka. Uzmem ga u svoje ruke i ogledam. Bio je truo i pljesniv, kao da je stotinu godina star; a mekan kao spužva; samo da se ne raspadne. Na ovome stolčiću ne bi mogla niti bebica sjediti, jer čim bi sjela stolčić bi se zrobio, a

- 7 -


listopad 1974.

ona bi pala dolje. Onda upitam Gospodina, koji je u taj čas stajao kod velikog Ognjišta: "Kakvi su to stolci za odrasle i djecu?" Odgovori Gospodin: "To su posebna zvanja... posebno primljene Moje Milosti". - "A kako to, da su ti stolci tako nejednake jakosti i različitog oblika?" - "Kakvo svojstvo ima tijelo u sebi, takovu i milost u njega dajem!"

Onda me Gospodin pouči u prispodobi: "Vreća ima puno, ali nijesu sve jednako dobre i trajne. Neka je od dobrog sukna, mala i trajna. Ima ih velikih i prozirnih, ali malo trajnih; iako zahvaćaju mnogo pšenice u sebe, brzo se poderu. Ima umjetnih, koje su na oko lijepe, no kada se stavi hrana u njih pokidaju se. Ima papirnatih, koje mogu primiti mnogo toga, ali za malo vremena ispucaju. Ima ih od takvoga sukna, koje se već nakon par puta poderu. Ima vreća rjeđih žica, te svi vide što je u njima spremljeno, i po putovima sve se prospe između žica. Dobre vreće skrivaju hranu i dugo se drže; iako su srednje veličine, jake su i otporne za teret i prikladne za upotrebu.

Tako je i s tijelom mnogih na zemlji. Razne naravi, razne volje, razni pristupi Mojoj milosti. Kakva je stabljika, takav rod od sebe daje. Nekoja je rodna i plod joj je ugodan; nekoja opet slabo rodi i njezin plod nema u sebi ukusa i slasti. Kakovo je tijelo, takovu i Milost u njega mogu dati. Sastavi raznih tijela razlićiti su za službu Meni. Svaki Meni služi na svoj način."

Na sve ovo upitam Gospodina: "Imam li i ja tu stolac?" Odgovori mi: "Pogledaj pred sebe, i naći ćeš ga!" Uzmem u ruke jedan stolac s jakim sjedalom. Bio je srednje veličine, malo duguljast, napravljen od debele kvrgave daske, ali je bio čist i daska je bila izglađena. Onda primijetim: "Ovaj je dosta dobro izrađen. Jednostavan je, ali jak. Čije je ovo sjedalo?" Pogleda Gospodin na mene i kaže nasmijan: "To je tvoj stolac!" Na to kažem: "Taj će

- 8 -


listopad 1974.

stolac svojom jakošću mene preživjeti!" Držeći ga u rukama dobro si ga pogledam kao stvarnost u životu svojemu.

Upitam dalje Gospodina: "A što će se raditi sjedeći na stolcu?" Odgovori mi Gospodin: "Dotični će runiti ljudima Moje Milosti!" Nasmijem se na to i sjednem na svoj stolac i stanem runiti zrnje, poput klipa kukuruza. I gledam: ima tu još hrpa što je treba runiti! Samo što to nije kukuruz, nego su to Riječi Božje, Milost Božja svijetu. Stolac je služba od Boga dana.

Onda je đavao zavidno gledao na taj stolac. Zamislio se kako će me uništiti, jer da mi je Gospodin dao neki posebni stolac na kojemu sjedim i kojim upravljam, što od Boga primam... Gleda, šta će to biti od tog stolca. Jučer me je izmučio radi duhovnih stvari. Poplaši me, onda ja klonem.

Ovako govori Gospodin za tegobe vidjelice Julke po putovima:

"MNOGI OD LJUDI, IZMEĐU KOJIH STE BILI, i neki od onih koji su u Mojoj službi, zaviđahu tebi na službi Meni, i daru koji sam Ja tebi dao: Služba nad Mojim slugama, svećenicima. Postali su hladni i potreseni, na riječi koje su čuli o tebi, misleći u srcima svojim: Zašto nama nije dana ova milost zvanja. Između običnih ljudi, u čijoj ste blizini živjeli, jedni od njih tebe gledahu kao običnu ženu i sluškinjn Mojega sluge. Bila si im trn u oku, smetnja srcima njihovim. Jedni od ovih, među kojima bijaste, gledali su Mene u vama, i blizina vaša zagrijala je srca njihova; ostadoše tužni na odlasku vašemu. U mnoge dane spominjahu se vaše blizine i vaših imena, želeći se još susresti s vama u žlvotu, poradi Mene i Riječi Mojih."

Ovako govori Gospodin vidjelici Julki o ženama, među kojima smo kretko vrijeme živjeli:

- 9 -


listopad 1974.

"POJEDINE IZMEĐU NJIH željele su da im budeš na korist kao sluškinja u radovima. Ne gledahu tebe kao Moju posudu, već sluškinju Mojega sluge. Kažem vam: Mnogi Moj sluga, svećenik, rob je trulim srcima, tijelima dubokih džepova. Koriste njihove blizine za razonodu tijela svojih, a ne za korist duša svojih. Ti posluži Mojega slugu kada možeš, kada nijesi Meni u službi, a druge s njihovim zahtjevima služiti ne možeš. Očekivale su one od tebe radove za sebe. Ti ne možeš služiti zemaljske gospodare sa zahtjevima njihovima u radu, jer ti je tijelo slabo, i Moj si sluga u molitvi i patnji. Moji odabrani sluge imaju posluge svoje; da Meni služiti mogu, posluženi jesu."

"DOBAR SLUGA KOD ZEMALJSKIH GOSPODARA Meni služiti ne može, jer je roblje poslova njihovih. Poslovi su gusti i naporni, pa umaraju zdravo tijelo, te duh klone u njemu. Premoreno tijelo nije sposobno za službu Meni. Mnogi poslovi zarobljuju duh u tijelu, da Meni ne može služiti, iako je volja spremna za službu Moju. Tko robuje zemlji, dušu svoju gubi. Ljudi se previše uzbrinuše za prolazno, što ostaje na zemlji, a za vječno ne imadoše vremena raditi, za duše svoje. U dane posljednje bit će ih mnogo poput ludih djevica, jer se ne potrudiše, u dane života svojega, za vječnost. Ako čovjek dobije cijeli svijet, a dušu svoju izgubi, ništa dobio nije. Luđaci trče u radovima za sadašnjost, a mudri rade za vječnost; za tijelo se pobrinu koliko je to potrebno za život. Tijelo treba imati svoj red, rad, odmor i molitvu. Gdje na zemlji nema molitve na ustima, tamo duše umiru. Amen."

Još reče Gospodin: kad sam hodala između Njegovih slugu vidioca, bilo ih je koji su mi zavidjeli na milostima koje mi je On dao, i na patnjama preko kojih sam prošla. Bilo im je čak žao govoriti sa mnom, takovu zavist su imali; da zašto nije njima

- 10 -


listopad 1974.

dao takav dar; da su me prezreli u srcima svojim i ozloglasili, dok su njihova djela gora od mojih.

Posjet svetoga Franje - Danas sam doživjela i svetoga Franju. Inače, kad je njegov blagdan prikažem Bogu po svetome Franji i po pet Krunica, i da ne znam što ću sve izmoliti... A jučer ništa, niti jedan Slavaocu. Zato je on došao da vidi, što je to s Julkom. Bio je jako tužan; stajao je žalostan i gledao na mene; i samo što ne plače...

Teško mi je u tuđem kraju među tuđim ljudima... I svakojake senzacije, i svakakova potezanja, tako da sam iz onoga duhovnoga grifa kao potpuno izbačena... U Asizu sam još bila kao kod kuće. Nisam imala smetnje, jer su tamo bile samo časne sestre. Nisam imala duhovnih poteškoća... Poslije smo bili u civilnim kućama, među raznim osobama... Onda su došla trpljenja, razni zahtjevi, razna ubacivanja, i tako sam se posve izgubila...

DRAMA OTKUPLJENJA

Tajna Presvetoga Trojstva - Još niste ni započeli Svetu Misu, već je Duh Sveti bio nad Oltarom. Bio je ogroman, jak, čudo velik! Tako velike ptice kako je On ni nema!

Iza toga sam doživjela ovo. Bog Otac Nebeski bio je u Nebu, prema Oltaru, ali nisko, malo više od tog stropa. A bio je velik i jak... za pet vaših tijela... i još jedanput visina. Bio je krasno obučen, kao da je blagdan. Na haljinama su Mu bile divne izradbe, umetnuti sitni križići, kao da su prilijepljeni. Haljina je bila gore malo raskriljena, tako da Mu se vidjelo Srce.

A ispred Njega stoji Isus u visini obična čovjeka. Kao da je stanovao u Srcu Boga Oca, i onda Mu izišao iz Srca... i stao pred Njega.

A Duh Sveti nije bio nad Njima, nego je sjao kao da je sakriven u Njima Dvojici. Svoje trake pustio je kao iz Njihovih Osoba, kao da je iz Njih izašao;

- 11 -


listopad 1974.

jer te sjajne crte iz Njih su izlazile... od Boga Oca i od Boga Sina.

Bezgrješna pritište zmiju - Najedanput se ispred Presvetoga Trojstva stvorila Majka Božja kao Bezgrješna. Bila je malo sa strane, ne baš u sredini. Bila je u bijeloj haljini i imala je plavi plašt. Oko struka bio joj je svezan pas, širok četiri prsta, i visio je dolje. Bosa je bila.

Stajala je na nekom tlu, koje je bilo malo povišeno i malo zaokruženo. I na tome je bila velika zmija; visjeli su joj rep i glava. I Bezgrješna je stajala na toj zmiji.

A ja sam bila ovako malo sa strane i gledala sam što Majčica Božja redi. A Majčica Božja promatrala je zemlju.

Nevina zemlja i zemlja u grijehu - A zemlja je bila lijepa zelena, s neba suncem obasjana. Tako je bila lijepa, kao meli raj zemaljski.

A zmija je glavom bila okrenuta prema zemlji. Najednom se razljuti, nakostruši i od nje postane kao aždaja. I poleti naglo prema zemlji, kao da će sve ljude ujesti. Kako se zmaj zaletio da zemlju ugrize, uništi, tako se u zemlju uvukla crnina. Postala je crna kao ugljen. Kroz to crnilo vidjelo se kako hodaju čiste duše, oni što više Bogu služe. Izgledali su kao bijele ribice u vodi. Kad je zmija htjela jurnuti na zemlju, Majka Božja ju je pritisnula. I samo malo nakon što je Majka Božja uhvatila ravnotežu, najedanput opet ta zmija hoće da poleti... Četiri puta je poletjela prema zemlji.

Velika svetost Svetoga Josipa - Nakon što je to učinila četvrti puta, najedanput odnekle dođe Sveti Josip. Stao je u blizini i gledao na Majku Božju kako stoji na zmiji. Imao je tamnosmeđe odijelo. A od njegove osobe, po cijelome tijelu sa strane, izlazilo je kao od sunca. Kako Svecima sja oko glave, tako je stalno kao vatra odsijevalo, sjajno kao sun-

- 12 -


listopad 1974.

ce, oko cijele osobe Svetoga Josipa. To je bilo kao okvir oko Njega.

Veliki Anđeo... protiv đavla - I opet gledam zemlju, ali sada drugi prizor. Doleti jedan ogroman, jak Anđeo, s mačem u ruci. Haljina mu je bila crvena kao krv. Po njoj su bili nebeski ukrasi. Imao je bujnu kosu i velika krila, a bio je bos. Kako je Anđeo doletio i stao na čelo zemlje, digne mač iznad svoje glave... i gleda ozbiljno na zemlju. I nešto je čekao... kao nalog....

I najedanput iz zemlje, između naroda, iz onog crnila, izađe crni đavao. Bio je velik i jak. Imao je rogove debele kao bik, velike krupne oči, repinu... I onako glomazan, kao medvjed, pođe prema velikome Anđelu. I izbulji rogonja oči na Anđela, podigne na njega svoju šapu - nokte je imao kao pijetao - i sav se nakostruši, kao da će ge uništiti. A Anđeo samo mirno stoji, drži uspravan mač i ništa ne govori. Đavao se na to povuče u zemlju, među narod... i nisam ga više vidjela.

Grad gori, mnoštvo se bije... - Onda ugledam jedan velik grad, kao velegrad. Iz njega su izbijali silni plamenovi. Sve je gorjelo. Ja gledam: Joj, pa tko je to potpalio! Kad najedanput ugledam gdje se straga, malo dalje, tuče mnoštvo svijeta. Muškarci su se tako nemilice mlatili kundacima i boli bajunetama, da je sav onaj teren bio pokriven krvlju.

Velike ruže oko Fatimske Gospe - Najedanput sam vidjela Fatimsku Majčicu Božju. Stajala je na nečemu u zračnom prostoru i gledala na zemlju. Imala je na Sebi bijelu haljinu, a plašt je bio malko na "krem". Majčica Božja bila je čitava okružena valikim krasnim ružama. Ruže su bile iznad Nje, ispod nje i oko Nje, a svaka ruža posebno. Bile su velike kao mali lavor. Onda upitam: "Kakove su to ruže?" Kaže: "To su molitve sa zemlje, koje su Meni dane... preporučene!"

- 13 -


listopad 1974.

"Zemljo, slabo stvorenje..." - Kad je bilo Podizanje, a to na Oltaru sjedi dragi Mali Isus... onako malešan kako se rodio. Sjedi na slamici, a slamica sja kao sunce. Jednu nožicu pružio je ovako a drugu onako. Ručice je ispružio kao da milostinju prosi, i smiješi se. Imao je zlatnu kosicu, a bio je u ružičastoj haljinici. Onda Mu se potužim: "Gospodine, oprosti mi sve grijehe i slabosti moje! Slaba sam. Budi milostiv meni grješnici na svemu..." A On me pogleda i reče: "Krhka... runi se... stegne.. vrati se... pane... Zemljo, slabo stvorenje, u Meni si jaka. Ja sam tvoja jakost. Bez Mene ne možeš ništa. Sa Mnom, u Meni... - još mi je nešto rekao..."

A neki dan mi je slično rekao. Kad sam bila u kuhinji, popila sam aspirin i još sam se rušila. Rekoh: "Što ću, Gospodine?! Smiluj mi se! Tako se rušim; nisam više ni za što!" Najedanput čujem glas: "Tvoje tijelo... jedna sjena! Ja tebe jačam, u tebi radim, s tobom idem, i tebe dižem u snazi." Tako sam bila slaba, da sam jadva stajala. Kaže mi, da bih se već srušila, da me On ne podiže - jer Mu trebam. U pojedinim časovima osjetim da nemam više snage ni za što. Uhvati me agonija, kao da sam gotova... temperetura, a onda ohladim... i nekad sam hladna kao led, o Bože!

Anđeli mole uzdignutih ruku - Kad je bilo Podizanje Svete Krvi nad Oltar gdje je Mali Isus sjedio došlo je s Neba dvanaestak Anđela. Imali su tamnocrvene haljine, a po nebeski ukrašene. Na glavama su imali vijence od nebeskog cvijeća. I krila su imali. I kako je netko podigao veliki Kalež, dvaput viši nego vaš i znatno širi, Anđeli su zaokružili Kalež i svi su digli ruke poput Mojsija, kao da mole Boga Oca nešto... A Oltar je bio ukrašen kao na Nebu... tako je bilo lijepo.

Pater Pijo veseo i nasmiješen - Kad je to prošlo, s desne strane Oltara, u zračnom prostoru, pojavi se pater Pijo. Bio je u misnom odijelu, s kazulom,

- 14 -


listopad 1974.

štolom, sve... A mlad, tako da ne znam da li bih mu dala 35 godina... I veseo, nasmijan... I gleda na Oltar gdje se prikazivala Sveta Žrtva. Ali to sve je bilo kao na Nebeskom terenu. Pater Pijo je dosta dugo stajao... I gleda raspoložen i smiješi se onako radosno, kao kad je Čovjek dobre volje... Poslije najedanput njega više ne vidim... Kad sam došla k sebi, vidim da je Sveta Misa već pri kraju. Molila sam Krunicu Bogu Duhu Svetome; nisam je ni svršila. Izmolila sam samo dvije desetice; moram je naknadno izmoliti .

Uzajamna ljubav Isusa i Anđela - Kad ste trebali dati blagoslov, na čelu Oltara stajao je živi dragi Isus. I okrenuo se na stranu i gleda nešto. Pogledam ja, što se to dragi Isus tamo okrenuo... Kad najednom, u zraku... cijeli oblak Anđela u bijelim haljinama. Kao da idu k Misi, u blizinu dragog Isusa. Kad su došli bliže u zračnom prostoru, najednom se svrstaju u povorku po četiri u svakome redu. Povorka je bila tako duga, da joj nisam vidjela kraja. A Isus dragi stoji pa to gleda.

I onda je od svih Anđela išlo nešto bijelo keo snijeg prema Isusu, prema Njegovoj Osobi... kao neke trake, crte. A od Isusa, kako je stajao s bijelim haljinama, okrenut prema Anđelima, od Njegova Presvetog Srca, ovako iz nutrine, najednom zasja kao sunce, izađe veliki sjaj. I taj sjaj je išao prema Anđelima, i to svakome Anđelu u srce. A kada ste rukom pravili znak križa, Anđeli su već bili svrstani o obliku Križa. U hipu su ga oblikovali. Oni naprijed ostali su u liniji, samo su se podigli u zrak, pa je ta linija bila okomita. A od ostalih Anđela jedan dio je pošao lijevo, drugi desno, pa su napravili lijevi i desni krak križa. A svi Anđeli, kako su bili po četvorica u jednome redu, razmakli su se od sredine lijevo-desno, tako da je u sredini ostalo prazno. Izgledalo je to kao da su svi Anđeli zajedno uokvirili golemi Križ na nebu.. A kako ih je bi-

- 15 -


listopad 1974.

lo mnogo, Križ je zahvaćao odozgo do dolje. Nešto takova nisam joŠ nikada vidjela. A Isus je promatrao. To su oni Njemu u počast učinili. A napravili su to tako hitro, tako su se brzo "isprebacivali", da mi je došlo na smijeh.

Ujutro je rekao dragi Isus neka se ispovijedim. Imam male napasti od sotone... svašta mi dođe u glavu... imam smetnje pod molitvom... A kad se ispovijedim onda nemam. Kada sam se dakle ispovijedala dragi Isus se pojavio tamo u kutu i jako je zasjao. (Dn 170-179)

6. NEDJELJA

Ujutro sam imala lakše trpljenje za grupu Trećoredica. Među njima je bila i znanica kojoj sam dodavala Riječi Božje, a umrla je prije jedno pet godina.

Pod Svetom Misom bilo je nad Oltarom prisutno Presveto Trojstvo. Ali Duh Sveti, koji je bio iznad Boga Oca i Sina u obliku Goluba, nije bio raširenih krila, kao inače, nego sklopljenih. Sjedio je kao krasan Golub, bijel kao snijeg, i okrenuo je glavu pa gleda svojim crnim okom.

Onda sam vidjela desetak Svetaca. Odnekud su išli ususret Presvetome Trojstvu. Na čelu je bio sv. Ivan Krstitelj. Prepoznala sam i sv. Alojzija, sv. Judu Tadeja... Onda su zastali. Jedan ili drugi među sobom su nešto kao razgovarali. Drugi su stajali i gledali prema Presvetome Trojstvu.

Majčica Božja blaži trpljenje dušama u čistilištu - Dok su Sveci tamo stajali i gledali prema Presvetome Trojstvu, dođe Majčica Božja pred Presveto Trojstvo. Bila je mlada i obučena u samu bjelinu. Najedanput Majčica Božja pođe prema dolje. I ja gledam kuda će. I vidim da ide kao prema zemlji. Pogledem bolje - a to jezero vatre, dugačko i duboko,

- 16 -


listopad 1974.

a ljudi unutra. Izgledalo je kao da sjede u toj vatri... Gorjeli su kao drvo. Majčica Božja došla je nad tu vatru valjda na jedno pet metara, i onda pruži Svoju desnu ruku nad njihove glave i gleda ih. A iz Njezine ruke sijevaju kao trake nad njih... valjda za olakšanje muka... Kad je Majčica Božja pošla u čistilište nastupilo je trpljenje, tako da mi je bilo jako zlo. Mislila sam da neću moći izdržati. Trpjela sam za te duše. (Dn 179-180)

7. Pon. - BLAGDAN SVETE KRUNICE

P R 0 P 0 V I J E D   N A   G 0 R I

Viđenje je bilo navečer pod Svetom Misom. Najprije se pokraj Oltara prošetala jedna mala osoba u zlatnim haljinama. Ispočetka sam mislila da je to dragi Isus, ali ne znam zapravo tko je bio.

Ovako je bilo jezero - Isus dragi je rekao da se zove Genezaretsko jezero. Okolo jezera, prema jugu, bila su zelena brda, a ovdje na čelu jezera, iznad dugačke ravnice, dizalo se malo brdašce. Na njemu, malo niže, sjedio je dragi Isus. A ravnica je bila puna svijeta, glava do glave. Bilo je mnoštvo muškaraca i žena. Čudo jedno koliko ih je bilo! A djece nisam vidjela.

Dragi Isus je sjeo i počeo im je govoriti. A u krilo, na koljena, metnuo si je veliku debelu Knjigu. Dok im je govorio imao je Knjigu zatvorenu, a poslije ju je otvorio. A ti ljudi su Isusa tako pozorno i napeto slušali, da ni daha nisu imali. U prvi čas Apostole nisam vidjela, nego samo Isusa s Knjigom. Kasnije sam ih vidjela na čelu pred ljudima.

A ja sam s nekog brda gledala dolje na taj narod. Onda me je s tog brda uzelo pa ponijelo preko jezera. Prvo sam opazila jednog Anđelčića u plavoj haljinici, kako leti preda mnom. Kasnije vidim cijelu četicu. Letjeli su naprijed, jedan do drugoga,

- 17 -


listopad 1974.

u malom razmaku, a ja za njima. Onda sam se počela plašiti da ću pasti i utopiti se... Došli smo do početka jezera, na vrh onoga brijega, blizu Isusa, iza Njegovih leđa. Klečala sam i sklopljenih ruku slušala dragog Isusa kako im propovijeda.

Onda je Majčica Božja došla ravno s Neba. Stala je odmah do Isusa, s Njegove dasne strane, malo prema ljudima. Gledala ja na taj svijet i slušala što Isus govori. Onda je jedan čas nisam vidjela.

Poslije je ugledam u blizini Isusa, ali s druge strane. Bila je u bijeloj haljini. I vidjelo se kako Majčici Božjoj kuca Njezino Prečisto Srce. Bilo je živo, potpuno svježe, a nježno ružičastog tkiva. Oko Prečistoga Srca bio je vjenčić od lijepih ružica: plavkastih, ružičastih... I mač je bio zaboden u Njeno Srce.

Odjednom doleti s Neba velik lijep Anđeo. Bio je visok valjda tri metra, a onako jak, još jedanput jači od vas. Imao je lijepe krasne spuštene kose. Kad je silazio s Neba, bijele haljine sve su mu lepršale. Anđeo dođe do Isusa, ispred Majke Božje i Apostola, gdje je bila mala praznina, i uzme Knjigu s Isusovih koljena. Zatim pođe s Knjigom u Nebo, i više se nije vraćao.

Kako sam tamo klečala i gledala za Anđelom, najedanput vidim da se ozgor spušta nešto bijelo. U dugačkoj bjelini, od sebe sašiveno, i sve u zraku vijori. Pomisila sam da je to možda Anđeo koji poslužuje. A ono se malo okrene, kad tamo, pa to sam ja, Bože moj! Odozgor sam došla...

Poslije sam opet vidjela Apostole. Prepoznala sam sv. Petra i sv. Ivana. Kad je Propovijed bila gotova, Petar je s još nekim Apostolom stalno nešto hodao i govorio, i kao neki raspored davao tim ljudima...

Sveti Mihael vatrenom metlom čisti đavole - Još sam nešto neobično vidjela. Sveti Mihael Arkanđeo bio je u crvenoj odjeći, po kojoj je bilo malo plavoga i zlatnoga. Najprije se pokazao silno velik, goto-

- 18 -


listopad 1974.

vo četverokutan oblak, crn kao čađa. Spuštao so dolje, i to je samo kuhalo u njemu... nešto se po njemu kotrljalo. Gledam što je to... i vidim, pa to su đavoli. Do pol tijela sam ih vidjela... crne... s rogovima... Sveti Mihael meo ih je dolje ispred Presvetoga Trojstva s velikom metlom prema nakakvom terenu. I to je bilo kao zatvoreno. Najednom kao da se odmaklo, i svi su nestali u toj zemlji i opet je postala ravna... Metla s kojom je Sveti Mihael pomeo đavole bila je poput one s kakovom se mete štala i dvorište. Samo je mjesto raširenog pruća bila nekakova vatra... Šištala je vatra iz te metle.

Anđeo odnosi Kalež pred Boga Oca - Zapazila sam velikog Anđela, u nježnocrvenoj haljini, s plavim i zlatnim ukrasima. Imao je i plašt preko ramena, kao što ga neki Anđeli nose. Po plaštu je bila zlatna izradba. Taj je Anđeo nosio Kalež pred Boga Oca. Nisam vidjela otkuda ga je uzeo, već samo kako ga u zraku nosi pred Boga Oca,

Majčica Božja s Golubom na ruci - Pri koncu sam vidjela Majčicu Božju gore u Nebu, u prekrasnom velikom Vrtu. Taj Vrt sam već jedanput vidjela... Ima lijepe široke staze, da mogu i dvoje ići po njima. U njemu su prekrasne ruže, i to one prave, cijepljene, niske: crvene, plave, žute, bijele, pa ljubičaste... i to čitavi buseni. U tom prekrasnom Vrtu vidjela sam samo majčicu Božju. Stajala je gdje su te ruže. Na ruci je držala i milovala lijepog krasnog Goluba, bijelog kao snijeg. Kako je Golub sjedio na Njezinoj ruci, najedanput se podigne iz Njezinih ruku i poleti ravno u Nebo, gdje je Bog Otac. I zasjao je kao sunce, i obasjao cijeli onaj teren... Čak do zemlje, sve je bilo obasjano onim sjajnim trakama. Iza toga opet sam vidjela Majčicu Božju. Ali više nije bila u onom prekrasnom Vrtu, nego više u Nebu.

Nebeska Kruna Majka Božja sjedila je kao na jednom terenu, i bila je kao Kraljica, prekrasno obu-

- 19 -


listopad 1974.

čena. Imala ja krunu nad glavom. Onda ta kruna pođe k Presvetome Trojstvu, Isusu nad glavu. Na koncu od Isusa ode Bogu Ocu nad glavu, gdje je i ostala. (Dn 181-3)

8. Utorak

U svećeničkom habitu i pelerini - Kad sam ujutro ustala osjetim da ću nešto doživjeti. I kao da sam bila u prenosu. Najedanput sam otišla. Našla sam se u jednoj ovećoj crkvi na Svetoj Misi. Na Oltaru je bio p. I. U crkvi je bio uglavnom stariji svljet. Na Svetu Pričest ljudi su pošli u grupama po starinski. Pošla sam i ja. Kad sam išla prema pričesnoj klupi, bila sam kao obično obučena. Ali dok su svi bili obuti, jedino sam ja bila bosa. Zato sam putem razmišljala: Bože moj, ako me istjera od pričesne ograde! Kad me je p. I. trebao pričestiti, prepozna me, zastane i kaže mi: "Pokrij vrat! Pokrij vrat!" Na to odgovorim: "Moj vrat je uvijek pokriven!" Onda vrati natrag u Kalež onu malu Hostiju što ju je imao u rukama, uzme veliku, prelomi je da je mognem progutati, i metne mi je u usta. A kad me je pričestio, o Bože moj, opazim da imam crnu svećeničku haljinu i još gore pelerinu. A p. I. dohvati pelerinu, pa me po licu njom pljesne. Šta ću sad, rekoh. Onda mi je bilo neugodno, kad sam išla natrag na svoje mjesto. Pod Misom sam bila molila misne dijelove iz molitvenika, kao nekada.

Mučenice s okrenutim palmama - Kad sam došla u vašu sobu na Svetu Misu, tek što sam sjela - jer mi je bilo jako zlo - vidim na nepoznatom terenu, šest-sedam duša, ženske. Bile su obučene u duge starinske haljine i gologlave. I idu prema meni po dvije-tri u grupi. Kad su se niže spustile, gledam ... pa to su mučenice! U rukama su držale palme... ali dolje okrenute... I onda mi je odmah pozlilo... i više nisam mogla podnijeti. Kad sam pošla prema

- 20 -


listopad 1974.

svojoj sobi bojala sam se da ću pasti... Ni ne znam kako sam se raspremila i legla. Za vrijeme trpljenja bila sam tako vrela, da mi je čak iz usta vrućina išla. Kad je prestala vrućina, počne jaka glavobolja.

Providnost - Drugi dan ujutro tijelo mi je bilo tako izmučeno, da se nisam mogla ni dići... Kasnije mi Anđeo rekne: "Operi se, rashodaj se... Obuci se u toplu donju odjeću!" A ja mislim, pa zašto to kaže. Od sinoć nisam gledala van. Poslije pogledam, i vidim da je zapao snijeg.

Moliti za vidjelicu - Anđeo mi još reče: "Reci duh. o. Zvonimiru, kad god može, neka iznoli Zdravomariju i Slavaocu na čast i slavu Svetoj Obitelji za tebe, da ti Gospodin dade jakosti, da možeš vršiti Njegovu Službu."

Jedna naša dobročiniteljica, inače dobra vjernica, imala je kojekakvog muža. Gospodin nam reče: "Ne gledajte na njezinoga muža, jer je bezbožan. Pođite do nje kad god možete, i uvijek će vam nešto dodati."

Razgovarali smo o svemu što dolazi. Vidjelica se potuži Gospodinu: "Gospodine, a šta ćemo kada dođe to zlo? Ljudi će se brinuti svaki za svoje, a što ćemo mi?" Onda joj Gospodin odgovori: "Živjet ćete između ljudi... Kako budu ljudi jeli, tako ćete i vi!"

Govorili smo o događajima što dolaze... kojim bi redom zlo išlo... već prema objavama. Kad je o tome kasnije razmišljala, Gospodin reče: "Neće se to tako brzo svršiti!" (Dn 184-5)

9. Srij. - Sv. Ivan Leonardi

Prisutnost Duha Svetoga

U svojoj sobi, blizu prozora, okrenuta prema vani, molila sam Krunicu Svetim Ranama Isusovim. Još

- 21 -


listopad 1974.

su mi bila ostala svega tri zaziva. Najednom se nasred prozora, na onom pragu, stvori prekrasan bijeli Golub. Stoji tu, i okrenuo je glavu, a oko mu je crno kao ugljen. I sluša kako molim. I čudim se, otkud tu najednom golub? Da nije možda doletio od obližnje crkve ili hotela? I dok sam molila i gledala u njega, najedenput kako je nenadano došao, tako nenadano i nestane. Ostala sam iza toga jako uzbuđena, jer sam vidjela da nije odletio, nego je nestao. Onda sam izmolila još jednu Krunicu Svete Krvi Isusove i zatim pošla na Svetu Misu.

Još nisam pravo ni stala za Svetu Misu, kad najednom evo istoga Goluba... Leti i kruži po sobi. 0nda stane okrenut prema vama... i gleda me kako stojim... pa odleti nad Oltar.

Poslije ugledam Duha Svetoga kako leti nad kuglom zemaljskom, a Svoje sjajne trake spušta u zemlju... Najedanput se digne gore, među Boga Oca i Sina... I ozgor je spustio Svoje zrake preko čitave zenlje i cijelu je zemlju rasvijetlio... A u mene je ulazila tako velika Njegova prisutnost, da me je svu elektrizirala. Kao da vam netko gura žice u cijeli organizam.

Isus pričešćuje već i ranije... - Kad je trebalo biti Podizanje, živi Isus stajao je pred vama, na sredini Oltara, iza Kaleža. Bio je u bijeloj haljini, bos.

Poslije opazim kako u zraku, pred Njegovim Grudima, malo ispod Presvetoga Srca, lebdi velika bijela svećenička Hostija. Isus dragi tu Hostiju uzme Svojom rukom i pričesti vas. Na to pogledam prema Oltaru i vidim kako vi tek lomite Svetu Hostiju. Primili ste Svetu Pričest iz Njegove ruke, prije nego što ste se sami pričestili.

Živa Presveta Krv... - Poslije sam vidjela u Kaležu s kojim služite Svetu Misu, živu Presvetu Krv, do gotovo tri četvrtine Kaleža. Bila je lijepa, krasna, nježnocrvena. I kako se Kalež pomaknuo, kad

- 22 -


listopad 1974.

ste ga uhvatili, tako se Presveta Krv unutra zaljuljala. Onda sa strane Poslanice dođe u blizinu Kaleža Majka Božja. A Majčica Božja promatra u Kaležu živu Presvetu Krv kako se miče. Onda dođe Sveti Josip, stane iza Majčice Božje, pa i on gleda. I poslije su tako ostali. A vi ste uzeli Kalež i pili živu Presvetu Krv. Kad ste Kalež stavili na Oltar, još je u njemu bilo malo Svete Krvi, niste sve ispili. Tek kada ste drugi puta pili iz Kaleža - iza ablucije, ispiranja - onda ste ispili svu Presvetu Krv.

Mali Isusić za vrijeme molitava... - Kad ste na koncu molili Zdravo Kraljice... - izgleda da je trebalo izmoliti još zazive "O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo" - najedanput ugledam kako u blizini Oltara, na tepihu, stoji Mali Isus... Onako malešan stoji i gleda vas onako djetinje, kako klečite i molite. I kako sam stajala, najedanput potrči k meni, i zgrabi mi noge i prigrli ih. A glavicu je naslonio na moja koljena... Tako je naglo poletio da sam se u taj čas uplašila. I jedno vrijeme drži i ovako gleda... a onda pusti. Još ste onda molili zazive: "Presveto Srce Isusovo - smiluj nam se!" A Mali Isus ode opet na ono isto mjesto... i gleda na vas kako dalje molite... Poslije pogleda još jednom na mene, i nestane... Dražestan je bio. To je On meni valjda zagrlio noge zato što sam dva puta poduzela veliki put za Njegovu Nauku, na Njegovu Zapovijed. (Dn 185-6)

10. Čet. - Sv. Franjo Borgija

"Pođite prema Zagrebu!" - Pod Svetom Žrtvom dođe Glas od Svete Hostije: "Sutra ubacite pisma!... Pođite prema Zagrebu!... Hoćeš li i ti poći s njom?" Poslije smo razgovarali i kombinirali. Htio sam još na brzinu pregledati preostali materijal, izostaviti nepotrebno i nezgodno, a ostalo prepisati. Trebalo bi mi za taj posao možda dva tjedna, ako ne i više. Međutim, jedva što sam izišao iz kuhinje,

- 23 -


listopad 1974.

progovori Gospodin: "Nemaš mnogo vremena na raspolaganju!" (Dn 186-7)

11. Pet. Blagdan Materinstva Bl. Dj. Marije

"Pobrinut ću se Ja za djecu Svoju!" - Otputovali smo u Montreux da ubacimo pisma i nabavimo nešto namirnica. Poslije smo malo šetali uz obalu Lemanskog jezera. Kad smo se vratili s puta, progovori joj Gospodin: "Pobrinut ću se Ja za djecu Svoju!"

Pod Svetom Žrtvom bila je iznad Oltara prisutna draga Nebeska Majka. Isus dragi bio je prisutan kao raspet na križu. Julija obavlja devetnicu Nebeskoj Majci, Svetome Josipu, sv. Judi Tadeju, sv. Ivanu Krstitelju i sv. Antunu Padovanskome, da budu uklonjene razne smetnje. Dok je pod Svetom Misom pred Raspetim tako molila, reče Gospodin: "Može li tko što vama učiniti, a da Ja ne dopustim?!"

Tražili smo, pitali smo: Kamo? Kada? Ali Gospodin drži da nam je jučer dovoljno rekao. (Dn 187)

12. Subota

"Neka oni dođu k nama!" - U viđenju je gledala duhovne osobe u velikoj zgradi bez krova. Raspravljali su o njoj i čudili se, gdje je? A između onih koji su raspravljali i drugih nekih, bio je velik zid. Vidjelica upita ženu druge vjere: "Zašto ne dođete k ovima?" Ali ona odgovori: "A, neću ja k njima! Neka oni dođu k nama!"

Dvije bijele krave - Vidjela je nešto smiješno. Išla jedna bijela krava s golemim rogovima. Druga, također bijela i s velikim rogovima dođe s druge strane. Približe se jedna drugoj do na dva metra i gledaju jedna drugu. Kad najednom ova zadnja pođe prema prvoj. Nakon malo kolebanja ukliješte rogove i malo se pohrvaju. Onda odustanu od hrvanja. Nakon kraćeg nećkanja druga se krava udalji. Na to se prva krava okrene, sagne, i zaleti prema pasti-

- 24 -


listopad 1974.

rici, kao da će je rogovima pritisnuti. Ona baci prema njoj štap. Krava se zaustavi, začudi, i pokupi. Prije nego su krave došle bio je velik mrak, kao u rogu; kad se druga krava povukla, opet je bio mrak. Obje su krave bile bijele kao snijeg, a jednakog rasta i debljine, te jednakih rogova.

Živica od trnina - Na dosta velikom Štednjaku bila su razna jela. Od štednjaka najednom postane plot od trnina. Ali makar je već bila jesen, bile su trnine još uvijek kisele. Došlo je nešto svijeta, pa ih kušaju, jedu. S njima dođoše i dječica, sva ispod tri godine. A vidjelici se stvorio u ruci pun tanjur variva od graha i još žličica u tanjuru. Čudi se ona, otkuda joj to u rukama. Nije vidjela, tko bi joj to dao. Na to jedan muškarac kaže: "Daj ti toj djeci jesti, gladna su! Mi im nemamo što dati za jelo." Djeca se poredala, i vidjelica je svakome djetetu dala jesti. Na koncu se u blizini našao i mali ćuko. Bio je bijel kao snijeg, a crnih očiju. Stane i on u red, da i on štogod dobije. "Pa neću valjda i tebi dati s tom žlicom!" Ali on stoji i zinuo... A oni kažu: "Daj mu, već je na dnu!" Najedanput tanjur ode dolje sam. Ali ćuko nije jeo ostatak, nego stoji i veselo gleda. A djeca traže još. A ljudi dovikuju: "Daj im jesti!" Vidjelica na to odgovori: "Kad su tako gladni, eto tamo je živica. Naberite im trnina i skuhajte ih sa šećerom, ako ga imate, pa im dajte..."

Čula je i glas poznate župljanke: "Dođi, Julka, dodi, Julka!"

Sv. Mihael čisti put - Doživjela je mnoge tračnice, i kao da leti iznad njih. I eto je u Zagrebu. A kad smo stigli ispred nas su bili mali Anđelčići. Iza njih je stupao Sveti Mihael, službeno obučen. Držeći nešto u rukama meo je put pred nama. (Dn 188)

"Jer si molila, nema moći. Jer si molila, Gospodin je uklonio..."

- 25 -


listopad 1974.

13. NEDJELJA - Sv. Eduard, kralj

"Neće oni vas čekati!" - Mislili smo ovdje još dva puta prati rublje. Ali Majčica kaže samo jednom, i još ga na brzinu posušiti i poglačati, jer: "Neće oni vas čekati!" Onda smo uključili zidno grijalo u kupaonici i pojačali centralno grijanje, i rublje je do ujutro bilo suho. Htjela je još jednom spremiti čitav stan, ali Gospa komentira: "Sve je čisto!" A za mene reče, da ne trebam poći u Bulle na oproštaj i dogovor, jer ću izgubiti čitav dan; može se to i telefonom obaviti.

Potrčali momci, a Sveti Mihael poleti pred njih, podigne ruku i zaustavlja ih. Ne tako brzo! Bio je službeno obučen.

Majčica Božja i Sveti Josip spremno interveniraju. Već su htjeli spustiti brklju, ali Ona im kaže neka malo pričekaju, dok prođemo. (Dn 188)

14. Pon. - Sv. Kalisto I.

NEBESKA ZAŠTITA NA PUTU

Pokraj pruge, malo sa strane, vidjela sam gdje stoji hrpica ljudi. Gledam bolje... pa to je Sveta Obitelj, a malo iza Njih svi oni kojima prikazujem Pedesetnice i obavljam Devetnicu za sretan povratak: Sv. Ivan Krstitelj, sv. Juda Tadej, sv. Antun... I oni stoje kao da nas čekaju. Sveta Obitelj je bila malo naprijed, kao vođa, kao počasno, pa ona grupica. Najedanput opazim kako je došao i Sveti Mihael s četicom malih Anđela pred sobom.

Kad smo krenuli, najprije su pošli Anđelčići sa Svetim Mihaelom, zatim Sveta Obitelj, onda grupica Svetaca, i na koncu mi s prtljagom. A onda je bio prelaz... stanka... Prije nego što smo prešli, dragi Isus se okrene, blagoslovi nas, i reče? "Nijesu vaši putovi uzaludni!"

Kad je bilo Podizanje došla sam malo k Sebi. Najadanput zasja i ugledam Boga Oca koji je bio prekrasno obučen. Gore je bio Bog Duh Sveti, a u sredini Isus dragi. Pokraj Isusa bio je od Neba do

- 26 -


listopad 1974.

zemlje zaboden veliki KriŽ. Poslije je to nestalo.

Onda smo svi pošli opet naprijed. A nad Anđelčićima je prošao Bog Duh Sveti, u liku Goluba. Proletio je nisko iznad njihovih glava i gledao ih je.

Na slijedećem prelazu stajao je prometnik sa službenom kapom, i gledao je na vlak. Isus dragi, koji je do sada bio velik, pretvori se u Maloga. Onako malešan dođe prometniku iza leđa pogleda ga smiješeći se, onda pogleda na nas, i kao od šale, s dva Svoja prstića baci brklju u zrak. Zatim podigne prometnikovu ruku s prometnom palicom, da vlak krene naprijed.

Onda sam doživjela svoje kod kuće kako au bili silno veseli. Vidjela sam sestru i njezinu djecu... Cijela grupa ih je bila... I toliko su se radovali, što sam ih utješila u pismu, da su djeca čak skakala od veselja. Pa gledaju prema Zagrebu, kad ćemo doći... Majku i sina nisam vidjela. (Kasnije je saznala da je majka u to doba već preminula, a sin je bio zbog svega veoma žalostan.) (Dn 188-9)

15. Ut. - Sv. Terezija Velika

OTAJSTVO SPASENJA

Pod Svetom Misom, jedno pola metra nad Kalež, došao je Duh Sveti i spustio je zrake prema dolje. Poslije se malo podigao, i odozgo je raskriljen sjao i dolje gledao.

Mali Isus promatra more Milosti - Poslije vidim dragog Malog Isusa na nekom brdašcu. Bilo Mu je pet-šest godina, a imao je bijelu haljinicu. I kao da se nečim zanimao... i gleda na ovu stranu... Najedanput vidim ovo. Odozgo s Neba nešto je letjelo. Čitav jedan zračni prostor bio je prepun sjajnih crvenkastih zrnaca. I toga je bilo more... toga je bio pun zrak. I to je stalno u zraku kolutalo, titralo kao biserje. A dragi Mali Isus u to gleda... pa je veseo... pa se slatko smiješi. A ja nisam znala, šta je to. Onda kaže dragi Isus: "To je Ljubav

- 27 -


listopad 1974.

BoŽja!... To su zasluge Moje Muke koje koriste dušama... Moja Milost za duše." A Mali Isus se naslađivao s tolikim Milostima, što ih je po Svojoj Muci stekao. Bio je veseo, što je tolike Muke podnio i tolike Milosti dušama pribavio.

Zemlja crna kao ugljen - Poslije sam vidjela kuglu, veliku kao velika kuća, a crnu kao ugljen. Onda je došla prekrasna Majčica BoŽja. Išla je ovamo, a gleda na crnu kuglu sa strane, i na onaj zračni prostor po kojemu je išlo more milosti. Upitala sam kakova je to crna kugla? Onda kaže: "To je zemlja... tako crna u grijehu!"

Sv. Ana na čelu milosti

Onda je došla jedna Svetica i stala pred to more Isusovih milosti. Samo je gledala i promatrala. Bila je već postarija. Bila je u dugačkoj haljini tamnije boje. Na glavi ja imala bijelu koprenu do preko čela. I ja gledam - pa to je sveta Ana!

Duše što ih treba spasiti - Na to pred tu crnu zemlju stane veliki Isus. A na jednom terenu izvan zemlje, kao u dolini, stajale su duše koje su pošle s ovoga svijeta, a koje još nisu spašene. Ja sam bila dosta visoko... gledala sam ih ovako dolje... muško, žensko, djeca... Bilo ih je jako puno, valjda na milijarde. To je bilo kao onaj kongres u Rimu kad Papa govori... samo glave ste vidjeli. Onda reče, da su to duše koje će se spasiti po Njegovoj milosti.

Isus kao Seraf - Iza toga vidjela sam kako po zraćnom prostoru, opet izvan zemlje, leti jedan... kao Seraf... Kao kad Anđeo leti i raširi krila. Ali kad je došao bliže k meni, prepoznam dragog Isusa. Bio je u haljini bijeloj kao snijeg.

Isus joj daje Svetu Pričest - Kad ste dijelili Svetu Pričest, bio je ovdje prisutan veliki prekrasni Isus. Stajao je blizu Oltara. Imao je haljinu malo na krem, i malo nježnoplavkasto, s izradbama. Pred Njim je bila Hostija, onda ju je uzeo u ruke i pristupio mi je, pa me je pričestio.

- 28 -


listopad 1974.

Veliko svjetlo - Kao zadnje pod Svetom Misom, iza ovih brojnih Viđenja, iznad onoga terena na kojemu je bila Majčica Božja i dragi Isus, otvorilo se Nebo i prekrasno je zasjalo... Prekrasno sjajno svjetlo obasjalo je teren na kojemu su stajali... Ali zemlja kao da nije bila od tog obasjana, ostala je i dalje onako crna kakova je i prije bila. Iza toga su Isus dragi i Majčica Božja pošli u Nebo. (Dn 189-91)

16. Sr. - Sv. Hedviga; 10-god. San Damiana

POVRATAK

Ujutro najprije Sveta Misa. Kao prvo vidjela sam Majku Božju kako ide po pruzi... trči pred vlakom. Čak trč1? - Da, trči pred nama. Poslije opazim i Svetog Josipa, a onda i dragog Isusa, kao odraslog. Išli su po pruzi pred nama. I stojeći na pruzi, kaže mi dragi Isus: "Ti moraš biti na mjerodavnome mjestu radi Moje Pouke, da potvrdiš Moje Riječi." Još je rekao i ovo: "Odveo sam te s mjesta tvojega poradi Sebe, i doveo sam te (natrag)."

Doživjela sam sestru Šteficu iz Zagreba i njezinoga muža s još nekoliko osoba. Bili su tako veseli zbog našeg povratka, da sam se morala smijati. To je bilo tako, Bože moj, kao da su im otac i majka došli, izvanredno! Pa su bili onako kao ushićeni.

Poslije njih doživjela sam opet svoje kod kuće. Nisam ih vidjela, nego sam samo osjetila njihovo veliko veselje. Radovali su se kao i ovi u Zagrebu.

Onda sam vidjela kako na Hrvatsku - na Zagreb i dalje - po čitavom jednom terenu padaju milosti... onako nešto okruglo... Kao kad pada snijeg - tako je to gusto padalo.

Pri kraju sam čula i ove riječi: "Veseli su sluge Moji u srcima svojim, što se je vratio!"

Kad je bila, valjda, Pričest, veliki dragi Isus držao je u ruci Svetu Hostiju i pričestio me je. A k vama je, dok ste bili kod Oltara, pristupio, pa vas je pogladio i pomilovao po ramenu i po glavi. I re-

- 29 -


listopad 1974.

kao je ove riječi: "Ti si Moj dabar sluga!" I nasmiješio se je.

Brat Pierre došao je oko 9 sati po nas. Zadržali smo se u srdačnom duhovnom razgovoru sve do podne. Objedovali smo u njegovoj obitelji u Bulle-u. Poklonio mi je "Život Bl. Dj. Marije - Mistični Grad" od sv. Marije Agredske. Iza ručka i kraćeg razgovora odvezao nas je sve do Fribourg-a. Dok sam ja u apoteci uzimao nešto lijekova, a on razgovarao s prijateljem što ga je slučajno sreo, dođe Riječ Gospodnja: "Moje darove dajem ljudima preko srdaca ljudi na zemlji." Kad sam mu to prenio, bilo mu je drago.

U 15.20 produljujemo vlakom za Bern, pa onda za Zürich. U 18.45 krećemo prema Zagrebu. Prolazeći uz Züriško jezero molim Gospodina neka im se smiluje, kad dođu zli dani... Kasnije večeramo, pa opet molimo, a onda razgovaramo do Innsbrucka. Zatim smo se i nešto odmarali. Gospodin se pobrinuo, pa nam je na našu molitvu osigurao slobodan odjeljak, tako da smo imali obilje mjesta i mira. Podjutro reče Julija, kako je po noći došla i draga Nebeska Majčica... i legla se u zraku kao na nekom terenu. Kasnije je došao i dragi Isus, te i On legne u zraku... (Dn 191-192)

17. Čet. - Sv. Margareta Alacoque

U domovini - Pregled isprava iznenadio nas je na počinku. "Malo brže, malo brže!" - požurivao je službenik. A za stvari bilo je još manje formalnosti. Neki petljanac prilijepio se uz službenika, simpatičnog brku, pa ga je malo i uzrujao...

Ovih dana bilo je dosta ružno vrijeme. Međutim jučer, kad krenusmo na put, okrenulo je na lijepo. I na putu je bilo uglavnom veoma lijepo: vedro i sunčano. Kad dođosmo u domovinu, bilo je nešto magle prema Ljubljani, ali dalje je bilo vrlo lijepo: vedro, sunčano, mirno. U kupe je došla najprije

- 30 -


listopad 1974.

draga Nebeska Majčica sa Svetim Josipom. I smiješe se. Malo zatim evo i dragog Isusa. I On se smiješi i komentira: "Al' sam vas prebacio!" Eto nas u dragom Zagrebu nešto prije 10 s. Odvezli smo se autom do obitelji sestre Štefice, da se raspitamo kakova je situacija u rezidenciji. Smjestili su nas. Dobra sestra Štefica baš je trebala na put, na hodočašće. Isus dragi reče: "U vrijeme nesigurno nije dobro po putovima hodati." I tako je ona otkazala i ostala s nama.

Julija se veoma veselila povratku u domovinu. Čitav je dan bila neobično vesela. Gospodin reče: "Danas razveselih srce tvoje, kada te dovedoh u narode Svoje."

SAN DAMIANO - Duhovno stanje hodočasnika i promatrača - Pod večernjom Svetom Misom našla se u San Damianu. Po rajskom vrtiću hodala je sama Majka Božja. Bila je žalosna, pognute glave i kao sva utučena. Ljudi su, kao i obično, jedni hodali, jedni razgovarali, a neki molili. Odjednom spazi vidjelica neobičan prizor. Kako se dolazi prema kući mame Roze, stoji između mnoštva svećenik, kome su cijela glava i vrat bili tako crni kao da su namazani pastom za cipele. Stajao je na uglu, sa strane, nešto gledao - po tom mnoštvu i promatrao. Ali bilo je tamo i drugih ljudi koji su bili crni: jedni po čitavome tijelu, drugi opet do pola, a nekoji su imali samo pojedine udove crne. Malo je osoba među tim mnoštvom bilo posve čistoga tijela. Vidjelica se začudi tom prizoru, a posebno onom svećeniku.

Anđeo s Kaležom - Najednom opazi kako dvije Čete Anđela silaze s Neba prema San Damianskom vrtu. Čete Anđela bile su malo razmaknute jedna od druge. Nisu se spustile potpuno nad vrt, već su ostale u zračnome prostoru, u visini do jedan kilometar. Između njih sletio je Anđeo u bijelim haljinama, sa zlatnim Kaležom u ruci. I kao da će nešto učiniti. Ozbiljno se držao. Onda pođe na istočnu stranu, pa prema sjeveru.

- 31 -


listopad 1974.

Krunice s Neba - Duhovnom ocu Zvonimiru, govori Gospodin ovako: "Ne zabranjuj Moje Milosti, hranu dušama, koje dajem Mojim stvorovima, ljudima na zemlji. Neka mole Krunice s Neba. Doći će vrijeme da će ih crkvena vlast odobriti. Rodit ću se Ja u ovome narodu. Svi oni koji šire Slavu Moju, bit će u nevoljama Moj štit nad njima."

Više osoba počelo je ispitivati vidjelicu o raznim Krunicama. Budući da je davala razne varijante, bio sam sklon da se malo počeka dok dotjeramo jedinstveni "službeni" tekst. No Gospodinu je više do moljenja, nego li do naših točnosti - koje u praksi znače veliko odlaganje i odugovlačenje.

(Dn 192)

18. Petak - SVETI LUKA

Sv. Franjo Ksaverski - Kad se vidjelica jutros molila u bazilici Srca Isusova, križići na slici sv. Franje divno su sjali. Bili su 20-30 cm izvan slike i prelijevali su se u sjaju. A netko - valjda Anđeo - izašao je iz kapele sv. Franje u lađu crkve.

Golub oko Isusove Desnice A na slici Svoga Presv. Srca Isus dragi se smiješio, a oko Njegove Desnice, oblijetao je divni Golub, bijel kao snijeg.

"Lijo dolijala!" - Jedna duhovna osoba ozloglašavala nas je dok smo bili vani. Ovako govori Gospodin Isus Krist za nju: "Lijo dolijala, koja izbacuješ sa štrcaljkom usta svojih otrov na čiste i nevine osobe."

DIVNE RUŽE IZ BEZGRJEŠNOGA SRCA - Iza Evanđelja došla je prekrasna Majka Božja, u bijeloj haljini i s plavim ogrtačem. Na glavi je imala bijelu maramu, oko pasa plavi pas koji je bio naprijed svezan. Prema dolje visjele su tri široke trake: plava, ružičasta i žuta. Majka Božja bila je vesela i lijepa, a nježna kao da ima 15 do 16 godina. Na grudima se vidjelo Njezino živo Prečisto Srce. Prema go-

- 32 -


listopad 1974.

re je bilo kao otvoreno i kroz taj otvor su izlazile prekrasne ruže, kakvih se ne vidi na zemlji. Nanizale su se kao u buket iz Njezinoga Srca. Već su iz pupoljka kao napola procvale. Ruže su bile: bijele, ružičaste, žute, plave... latice ruža odsijevale su u bojama kao zlato. Majka Božja žurila se prema ljudima i ženama, koji su prisustvovali Svetoj Misi.

SVETI JOSIP: "DALEKO SAM ODSTRANJEN OD OLTARA..." S desne strane Oltara došao je i Sveti Josip, u žućkastokafenastim haljinama, bos. Onako ponizan stane uz Oltar, s desne strane. Gleda svećenika i Žrtvenik, pa se okrene prema prisutnima pod Svetom Misom i promatra ih, kao da bi želio i njima nešto kazati. Na to se čuo nad glavom Svetoga Josipa ovaj glas: "Daleko sam odstranjen od Oltara, a moje je mjesto uz sam Oltar i Žrtvu Gospodinovu."

A od strane Oltara čuo se Glas:

"NIJE MOJA ŽRTVA BILA PJESMA I RADOST,

nego bol i žalost velika.

Sve dijelove uvodne u Moju Žrtvu ukinuše,

otkloniše i skratiše,

umjesto da ih proširiše,

i shvatiše Moju veliku Milost,

danu puku Mojemu na zemlji.

Tražim Ja od slugu Svojih svećenika,

da se dopuni sve ono što je oduzeto od Moje Žrtve.

Odbaciše dana milosti i blago Moje,

što im ga dadoh za duše njihove,

Jer je nemarnost i nevjera

pokrila srce čovječje na zemlji.

Ugašeno je u srcu tvojemu, čovječe,

svjetlo ljubavi s Neba Moje."

Prije Svete Mise razgovarali smo, kako bi u duhu Božjih Poruka trebalo produbiti ulogu Svetoga Josipa u Otajstvu Spasenja; uvrstiti Njegovo ime u "Ispovijedam se", zatim "Izbavi nas, molimo, Gospodine" itd.

- 33 -


listopad 1974.

19. Subota

MISLI SU SRCA ISUSOVA I MARIJINA... - Iza Svetog Evanđelja dođe ususret Oltaru velika Majka Božja. Imala je ružičaste haljine, plavi plašt i bijeli rubac na glavi. Bila je ozbiljna i kao da će zaplakati. Vidjelo se Njezino živo Prečisto Srce. Odjednom ugleda vidjelica puno velikih strelica, zabodenih u Srcu Marijinome. Stoji Marija i gleda na svijet koji je pred Njom, i kao da misli što joj je započeti s narodom. Odjednom se u Srcu Marijinom nešto dogodi i kao da izlazi iz Srca pred ljude neka masa. Hodalo je to u Srcu Marijinom kao vijugave poluge, a bilo je smeđe. Isus pristupi žurno k Svojoj Majci i gleda joj u Srce, što se to miče u njemu; i kao da je Isus načas nestao, a onda se opet pojavi iz Njezina Srca. Stane Svojoj Majci uz rame, tako da Mu je Ona bila zdesna. I stoji kao Bog i čovjek uz Majku. Gledajući Srce Majke, pokaže se Srce Isusovo, i mač zaboden u njemu, s lijeve strane živoga Srca. Na to se je čuo ovaj Glas nad glavom Isusa i Njegove Majke:

"RAZORIŠE ZIDOVE DO TEMELJA MOJEGA U DANE ZLA,

ali ću ih Ja podići na temelju Mojemu,

i bit će izgrađeni u Duhu Mojemu;

u ljepoti Slave Moje podignut ću je Ja,

i zidovi Crkve Moje dopirat će uzdignuti do Neba.

Podići ću službenicu Juliju i slugu Svojega Zvonimira,

poradi Imena Mojega, uz Mene, u Slavi Neba.

Opustošena zemljo, obnovit ću Ja lice tvoje.

Tko je tvoj Gospodar, čije Ime zazivaŠ,

i kome se u srcu svojemu klanjaš.

Zidovi bezdana sakriše ti radost tvoju.

Tužna si, zemljo!

Što ti Ja ne učinih,

a da ti srce tvoje ne razveselim!?"

Mali Stjepan s mnoštvom Anđelčića - Nestaje ovaj prizor Nebeske stvarnosti, ostaje mali predah vre-

- 34 -


listopad 1974.

mena. Na taj isti teren dođu iz Neba dvije brojne čete malenih Anđela. Po zelenoj travi pođu ususret Oltaru i vidjelici. Bili su u bjelini, a na glavicama su imali vjenčiće. Pred njima je bio veliki Andeo-vodič, također u bijelim haljinama. Vodio ih je i davao im je naloge. Kad je podignuo ruku, progovoriše maleni Anđeli vidjelici svi u jedan glas: "Pođosmo do tebe, da te uvedemo u visine do Gospodina, koji živi u vijek vjekova." Anđelčići su se ponašali kao nejaka dječica od 3 godine. Jedan od njih istupi pred vidjelicu, držeći se prema njoj kao prema majci svojoj. Pogleda ga ona, a on joj ovako progovori: "Dozvoljeno mi je od Gospodina, da stanem u blizinu majke svoje, iz reda Anđela, poradi djela Gospodinovih, što ih vrši majka moja." Pogleda majku i nasmiješe se ustašca njegova, a onda opet stane u redove mnogobrojnih Anđela.

Anđeo drži palu - Na to pristupi do vidjelice Gospodin Isus Krist, i pričesti je dva puta uzastopce velikom svećeničkom Hostijom. Anđeo u bijelim haljinama uzme s Kaleža palu i dok ju je Gospodin pričešćivao držao joj je palu ispod brade. Nad Isusovom glavom čuo se Glas: "Ja tebe odabrah za Sebe i ti živje za Mene u radovima Nauke Moje."

S obzirom na namjeravano hodočašće Kraljici Svijeta u Porto di San Stefano: "Pusti ljude neka idu gdje su pošli, ako žele poći. Oni će sami uvidjeti što se zbiva u narodu gdje ulaze. I ako budu mogli, poći će, ako ne, vratit će se. Utrošeni trud i želje naplatit će se njima kod Mene."

Sutra namjeravaju posjetiti bolesnog svećenika Josipa. Isus dragi upozorava: "Bolesniku odnesite nježna jela za okrepu, da mu ne naškodi tijelu!"

Jutros sam imao dosta dugi razgovor s o. Provincijalom. Traži da se vidjelica vrati svojoj kući, a ja da pođem na liječenje. Ne prihvaća ni njezino ni Moje poslanje. "Provincija ne prihvaća tu pomoć!"

- 35 -


listopad 1974.

Vidjelici Gospodin reče: "Pođi u mjesto otkuda si i došla. Ako te ustrebaju, dođi na saslušanje, da potvrdiš Riječi Moje pred Upravom Crkve Moje."

Pitao sam Gospodina, što da radim u vezi sa zahtjevom da se vratim u zajednicu. Vidjelica se povukla na molitvu, a onda se ubrzo vrati sva potresena, gotovo zaplašena. Kaže da je Gospodin tako snažno vikao, da su se zidovi tresli: "Govori Gospodin Isus Krist ovako za duhovnoga oca Zvonimira: 'Uklonit ću Ja zapreke tvoje, u dane čišćenja stavit ću neprijatelje Nauke Moje pod noge Svoje." Podvečer sam pokupio najnužnije stvari i odvezao se u rezidenciju. Zasad su mi dali sobu dobroga Pape Ivana XXIII. (Dn l94-6)

20. NEDJELJA

Ujutro prije Svete Mise dobila je slijedeće kratke Poruke: "Ovako govori Gospodin Isus Krist sa Svetim Duhom: 'Jao, jao, slugama Mojima na zemlji, koji Moje Svjetlo gaze!'"

Za putovanja i hodočašća ovako progovara dobri Spasitelj:

"U DANE OVE MIRUJTE SA PUTOVIMA

poradi onoga što će se sve zbiti na njima.

Ne tražite čuda od Mene,

jer sam Ja o ovim danima govorio javno svima

po Mojim odabranicima."

U vezi s raznim poteškoćama na koje nailazimo:

"Sinovi i kćeri Moje na zemlji!

Ne bojte se onih što vam prijete

poradi Imena Mojega!

Bojte se od onih koji vam dušu pogube!"

Žalosna Majka Božja nad zemljom... S istočne strane hodala je po nekom terenu Majka Božja žurno nad teren zemlje. A dolje po zemlji ljudi su hodali kao u mravinjaku; samo su im se glave vidjele.

- 36 -


listopad 1974.

Majka Božja bila je zabrinuta. Smeteno je i pognuta glave hodala i sva utučena gledala na zemlju, prema tim ljudima. I tako je ruke imala kao začuđena. I kao da želi još nešto dodati s Neba, kao da bi htjela nešto posredovati, a ne može. Majka Božja bila je u bijeloj haljini i plavom plaštu.

VELIKI ANĐEO VRŠI RASPORED - U to doleti s juga. veliki Anđeo u bijelim haljinama, visok, valjda, i četiri metra. I stane kao služben, ozbiljnoga lica nad tim terenima. Pogleda tužnu Majku Božju, ali izvršava primljene naloge. Gledao je po zemlji i po ljudima i onda je u zraku nad zemljom povlačio razne oznake, kao ograđivao i označivao zemaljske terene - drugim Anđelima. Na mjestu nad zemljom, od istoka prema jugu, drugi Anđeli počeli su tamo nešto raditi nad zemljom. Odjednom ovaj veliki Anđeo skoči i dade im znak da stanu. I ne znam koji je Anđeo tamo htio nešto učiniti, a on je odlučno pokazao drugi pravac.

Sa iste strane otkuda je došla Majka Božja, malo prema sjeveroistoku, odjednom dođe i dragi Isus. Bio je u bijelim haljinama, kao Uskrsnuli. Stane zamišljen nad zemljom kao izviđač, da vidi što zemlja radi. Nestane ovaj prizor i postane drugi.

OSUĐENICI SE OPTUŽUJU PRED USKRSNULIM ISUSOM

Uskrsnuli Isus, u haljinama bijelim kao snijeg, stoji i ozbiljno gleda zemlju, koja je postala veliko groblje. Ali nijedan grob na tome groblju nije imao križa Isusovog. Kao da su na njemu svi mrtvaci nevjernici. I najedanput se grobovi pred Isusom otvoriše i iz tamnih raka izađu smrtni ljudi, mrtvaci. Jedan od njih, muškarac srednjega rasta, mršav, svijetle puti i ćelave glave, stupi pred Gospodina, i stojeći pred otvorenim grobom počne se, u ime svih, optuživati:

"GOSPODINE, TI SI DOBAR
Mi Tvoju dobrotu nijesmo koristili.

- 37 -


listopad 1974.

Gospodine, sveto je Ime Tvoje

- mi sveto živjeli nijesmo.

Gospodine, Ti si postio da naše duše spasiš

- mi te u postu ne slijedismo.

Gospodine, Ti si nam dao sve

- a mi od Tvojega dara davali Tebi nijesmo.

Gospodine, Ti nas ljubiš

- a mi Tebe ljubili nijesmo.

Gospodine, Ti si se molio Bogu Ocu za nas

- a mi Tebi molili se nijesmo.

Gospodine, Ti si Čist

- a mi smo grješnici.

I jer u Tebe ne vjerovasmo

i ne slušasmo Glasa Tvojega nad sobom

u dubine tame nestasmo,

i zato je prokleta sudbina naša

u dubinama tame u vijek vjekova."

("Gospodine, Ti nam dade darove Svoje

- a mi ih ne primismo.

Gospodine, Ti nam pokaza djela Svoja,

a mi ne vjerovasmo.")

I ode smrtni čovjek u grob, i rake koje su se otvorile, opet se za njima zatvore.

Žalosna Gospa vapi za Svoju djecu - Iza toga poleti Nebeska Majka nad zemljom i stane na terenu izvan zemlje. Bila je žalosna. I kako je došla nešto je gledala u ovome pravcu... I podigne ruke Svoje prema Nebu kao Mojsije; dlanovi su Joj bili okrenuti jedan prema drugome. I nešto moli za narod na zemlji. I ostala je kao ukočena... kao mrtva... Žalosna Majka Božja bila je u haljinama zagasite boje. Na glavi je imala kao časne sestre. Sva je bila u tamnome.

Po samostanu cirkusiraju đavli - Onda sam se našla kao u nekoj crkvi... a to je bio kao samostan, ta crkva. U toj crkvenoj zgradi bilo je mnogo svećenika. Gledam... obučeni su u haljine kao vi sada. I žurili su se na svoju dužnost. A nečisti duhovi su

- 38 -


listopad 1974.

između njih hodali i zadirkivali ih. I onda, kako je jedan redovnik bio ponizan, i tako se skrušio, a nečisti duh gurne ga ispod brade, a poslije uhvati za haljinu i ovako ga vuče. Onda mu metne svoja glavu pokraj njegove i gleda na one druge... Ti su đavli između svećenika cirkusirali, potezali ih, i kojekakve akrobacije pravili... (Dn 196-198)

"Ne ugađaj ljudima..." (O Svetoj Misi) - Bilo je želja i prijedloga da pod Svetom Misom bude više toga na našem jeziku. Zato sam postavio upit: Gospodine, što bi bilo korisno da u obične dane imamo u Svetoj Misi na sjojemu jeziku?

Ovako govori Gospodin Isus Krist:

"NE UGAĐAJ LJUDIMA!

DRŽI SE MOJIH ZAKONA I PRAVILA!

Nisam Ja pretrpio gorku Muku

za ugodnosti ljudskoga tijela.

Ja sam trpio da duše spasim po Mukama Mojim!

Za iznakaženo služenje obreda,

u Žrtvi Mojoj Meni prikazanoj,

odgovarat će se pred Mojim Očima,

za djela nedopuštena

na sablazan Mojim stvorovima, ljudima na zemlji.

Želim da se obredi Moje Žrtve služe na latinskome jeziku!" (Dn 215-6)

21. Ponedjeljak

VELIKO ČIŠĆENJE

Najprije je Bezgrješna Nebeska Majka došla sa strane zapada, ravno k nama u sobu, među nas...

Poslije sam vidjela kako se cijela zemlja savijala kao u velikim valovima. Kao kad na moru .bijesni strašna bura, pa podigne velike valove. Tako se je i cijela zemlja dizala gore i spuštala dolje... savijala se i previjala, kao da će se prelomiti...prepuknuti...

Iza toga sam vidjela kako je ozgor s Neba, s istočne strane, pala na zemlju velika vatra. Bila je

- 39 -


listopad 1974.

bačena na zemlju kao plamen, ne kao žeravica, nego baš kao plamen...

Poslije sam vidjela Boga Oca gore na Nebeskom terenu. Bio je veoma ljut, - kao kad čovjeka dobro raspalite. Hodao je ljutito po Nebeskom terenu i gledao dolje na zemlju kako se previja, kao da na njoj bijesni strašna bura. Onda je izgovorio Riječi: "Ljudi sa zemlje će nestati, Moje Prijestolje će ostati!" Nikad nisam vidjela Boga Oca Nebeskoga ovako ljuta kao danas.

Bezgrješna Kraljica - Zamalo dođe prema zemlji Nebeska Majčica kao prekrasna Kraljica. Imala je veliku krunu na glavi, visoku gotovo pola metra. I bila je tako lijepo obučena, kao Djevica, vitka onako. Haljine je imala u bojama... nešto kao ružičasto, plavo, bijelo... i još je neku boju imala... pa izradba... i gore plašt.

Preporođena zemlja - Onda sam vidjela zemlju kako će izgledati iza te katastrofe. Tako je bila lijepa za pogled. Kao da gledate najljepši vrt s lijepim plemenitim ružama. Zemlja se prelijevala u sjaju sunca i u nekoj čistoći... Tako prozirno je bilo, kao kad gledate u staklani, gdje je sve čisto, uredno, prozirno... Nije bilo velikih brda, bilo je više ravno, ravnica je bila...

Poslije sam vidjela dragog Isusa kako stoji s vaše desne strane, okrenut prema nama, i drži veliku Hostiju... (Dn 198-9)

22. Utorak

Bezgrješna okružena Anđelčićima u znaku pobjede - Za vrijeme Svete Mise, prije Evanđelja, doletjela je sa zapadne strane velika prekrasna Majka Božja, kao Bezgrješna. Imala je na Sebi bijelu haljinu, povezanu u struku plavim pasom svezanim u petlju. Preko toga bio je nježnoplavkasti ogrtač. Na svetoj glavi imala je bijeli rubac.

Bezgrješnu Majku pratili su Anđelčići, sitni

- 40 -


listopad 1974.

kao dječica od dva-tri mjeseca. Doletjeli su s Njom, poredani u znaku slova V (Victoria). Bezgrješna je stala do Oltara, u sredini. Pratila je Svetu Misu i gledala svećenika koji je služi. Anđelčići su bili uz Nju poredani u znaku Pobjede. Oko Nebeske Majke bio je sjaj, kao da je i Nebo došlo s Njom na zemlju. Draga Gospa je dosta dugo tako stajala i promatrala... kao da sluša molitve Njoj usmjerene.

Biserje Milosti iz Bezgrješnih ruku - Poslije, Anđeli su ostali gore, nad Oltarom, a Nebeska Majka siđe dolje s tog terena. Stane na stranu Poslanice uz Oltar, okrenuta prema sredini sobe, koja je postala crkva, hram Božji. I gleda nas i ima ruke ispružene prema dolje, a dlanove okrenute prema nama. A iz Njezinih ruku prosulo se je na nas mnoštvo sjajnih dragulja... biserja... To je samo sipalo... kotrljalo se prema nama, kako smo klečali.... To je bilo veliko kao koščice od limuna.

Odjednom s juga dođe ususret Majci Božjoj pater Pijo. Stane blizu Nje, do na jedan korak, i slatko joj se smiješi.

Službenicu Božju Marija miluje, Otac Nebeski blagoslivlja, Isus pričešćuje - U taj čas pomoli se vidjelica za službenicu Božju M., koja je klečala uz nju, a nalazi se u potrebi. "Dragi Isuse, draga Nebeska Majčice, Sveti Josipe, budite joj siroti u pomoći, i vodite je putovima svojim, onako kako je sveta Volja Božja." I onda zamoli: "Majčice Božja, ponizno Te molim, smiluj mi se, i moli Boga Oca Nebeskoga, Boga Sina i Boga Duha Svetoga za ovu sestru M., da mi daju do znanja, što je njoj činiti za Boga u životu... da joj pokažu koji je put života njezinoga..." Najedanput, kako je Majka Božja bila prema nama okrenuta, a pater Pijo uz Nju, nađe se ova pobožna djevojka pred Majkom Božjom i onako ponizno kleči pred Majkom Božjom do Njezinih svetih nogu. A draga Gospa je gleda i žali... i gladi po glavi... miluje ju... I kako je ona onako utučena

- 41 -


listopad 1974.

klečala pred Majkom Božjom, odjednom se uz njih stvori i dragi Isus i pogleda na nju.

Najedanput se pojavi na Nebu - otkuda je došla Nebeska Majka s Anđelima - Bog Otac i Duh Sveti. A dragi Isus, ovaj što je bio dolje, stvori se sada gore. I kako ju je Majka Božja gladila po glavi, Bog Otac napravi nad njom znak križa, blagoslovi je, i izgovori ove Riječi: "Uzeo sam tijelo njezino, da Mi služi među ljudima, i dodaje Moje Svjetlo u srce ljudi. Do sada vrši Volju Moju, i doći će dani, kada će je vršiti još više!"

Poslije Majčica Božja ode opet na Oltar, gdje je ostala do Svete Pričesti; pater Pijo iščezne, a M. se opet stvori uz vidjelicu.

A Isus dragi stoji pred Oltarom u bijeloj haljini. U ruci drži Kalež i veliku Svetu Hostiju. I dragi Isus dođe do mene i pričesti me, a zatim pođe do nje, pa i nju pričesti s velikom Svetom Hostijom. Na to se vidjelica slatko nasmije, radosna što je Isus to i njoj učinio. Bila je onako utučena i.kao da ne zna da je dragi Isus pričešćuje... A dragi Isus me pogleda i klima glavom... Onda se vrati prema Oltaru držeći Kalež u ruci...

A vidjelica poviče za Njim i zamoli Ga: "Gospodine, blagoslovi nas Svojim Kaležom, da Ti možemo služiti dostojno po zaslugama Tvoje presvete i pregorke Muke, kako je Tvoja sveta Volja, ako što i treba podnijeti za ljubav Tebi, da imamo Tvoju jakost." Nasmiješi se Gospodin Isus Krist, okrene se prema vidjelici i M., uzdigne Kalež s Presvetom Krvlju i blagoslovi ih.

U vrijeme Svete pričesti oživi žalosni Isus na zidnoj slici pokraj Oltara (Isus s trnovom krunom i obliven Krvlju). Iz Rana svete Glave, ispod svete Krune, tekla Mu je sveta Krv u obilju po Presvetome Licu. I onako ispaćen i utučen gleda nas kako se molimo... Oko slike sjalo je svjetlo Nebesko, mijenjajući veličinu sjaja oko okvira.

Za službenicu Božju M. i druge slične, kaže dra-

- 42 -


listopad 1974.

gi Isus: "Imam Ja na zemlji između naroda slugu i službenica svojih koji Meni služe ali ih svijet ne poznaje. Sakrio sam ih Ja od ljudskih očiju."

Duše u čistilištu - Iza svega bile su duše iz čistilišta, za koje sam molila zadnju deseticu na čast i slavu Svete Obitelji. Nisu bile u vatri. Majčica Božja došla je na taj teren i gledajući na duše pružila je ruke prema njima. (Dn 199-201)

23. Srijeda

IZA USKRSNUĆA DUHOVI PA POSLANJE...

Na jugu, bilo je kao brdašce. Dragi Isus sjedio je na travi, a pred Njim su stajali Njegovi Učenici. Isus ih je poučavao, a oni su Ga mirno slušali.

Nedaleko je bila kuća i u njoj velika soba, sala. Na čelu sobe stajao je jednostavan stol, hrapav, od tvrdog smeđeg drveta, visok do jedan metar, a dugačak dva i po do tri metra. Stol je bio prostrt za blagovanje.

Odjednom dođe Isus sa Svojim Učenicima i Nebeskom Majkom da večeraju. U sredini je sjedio dragi Isus, oko Njega su sjedili Apostoli, a Majčica Božja je stajala u blizini Isusa. Nisam ih vidjela dok su jeli, nego samo pripravljen stol i kako su sjeli za stol.

Onda sam vidjela kako se dragi Isus uzdigao i pošao u Nebeski prostor, u Nebesku Slavu. Bog Otac je krasno obučen sjedio na zlatnome Prijestolju. Na glavi je imao trokutastu krunu. Kada je Isus dragi došao Gore, sjedne s desne strane Boga Oca, a Nebo zasja kao da ga je obasjalo zlatno sunce. Bog Otac Nebeski bio je u takovoj Slavi, da je sav Isus od Boga Oca odsijevao kao najveće sunce. Dragi Isus je od onoga sjaja Boga Oca tako sjao, da je taj sjaj išao skroz kroz Njega. Nad glavom Boga Oca i Boga Sina sjao je Duh Sveti, kao veliko sunce, tako da je urasao u Njih zrakama svjetla. I čitav taj teren, kako je bilo Presveto Trojstvo, bio je kao jedno veliko sunce.

- 43 -


listopad 1974.

Za to vrijeme je Sveta Misa bila, valjda, već oko Podizanja. Odjednom vidjelica ugleda kao pašnjake za stado. Malo sa strane, u brijegu, bila je ubačena mala špilja, niža od ormara. I tako je bila jednostavna. Ali špilja je bila zatvorena. Koliki je ulaz u špilju, tolika su bila naprijed zlatna vrata s ključanicom, kao na Svetohraništu. Začudi se vidjelica ovome prizoru. Na pustome mjestu jednostavna mala špilja sa zaključanim zlatnim vratima! Kad je bilo Podizanje Svetog Tijela, zlatna vrata postala su prozirna kao staklo. Na dnu špilje, na malo povišenom, opazi gdje na slamici leži Mali Isus, i smiješi joj se.

Odjednom vidjelica opazi kako Sveti Josip, od juga prema istoku, na užetu vodi živinče. Na njemu je sjedila Majka Božja držeći Malog Isusa u naručju. Odlaze na istok. A ta životinja je tako čudno izgledala. Bila je dosta velika, i onda je imala dugi vrat i malo duguljastu glavu. A tijelo joj je imalo grbu, kao malo brdašce.

A kad je bilo Podizanje Presvete Krvi najednom opazi Nebesku Majku, kako sjedi kao na kamenu, i žalosna drži mrtvo Tijelo svoga Sina. Sva je uronjena u Isusa, i nema snage pogledati na svijet, na zemlju.

Onda je Bog Sin progovorio ove riječi... ali kao da sa zemlje govori gore prema Bogu Ocu. Od Malog Isusa u Betlehemskoj špilji postao je veliki Isus: "Izvršio sam Oče Volju Tvoju (Sve sam Ja izvršio, što Mi je Otac naložio).. U Ljubavi Tvojoj podigoh zemlju pred Prijestolje Tvoje (Podigao sam ljude sa zemlje do Prijestolja Tvojega)." Radosno je Isus ove Riječi izgovarao, kao da uživa u činu Svojemu. I onda Ga opet vidim u Slavi Gore, i onda je zazive govorio što je sve učinio; ima ih, valjda, pet ili šest.

Apostoli su ostali s Nebeskom Majkom u onoj dvorani - zaključani. To je bilo kao na povišem, na

- 44 -


listopad 1974.

katu. Pred ulaznim vratima stajao je vojnik. I onda je malo prisluškivao što rade unutra i razmišljao, da li da navali i uđe unutra. A vidjelica gleda sa strane. Poslije se vojnik zamisli, okrene se, i ode otkuda je i došao. Njegovo odijelo bilo je ovako kao zagašeno... crnkasto i tamnoplavo. Na glavi je imao kao bijelo sa crnkastim... i nekakovu smiješnu kapu... To nije bila kaciga, jer kaciga se sva priljubi, a ovo ne. Ovdje je bilo priljubito malo, a ovdje je odstojalo...

Odjednom se Bog Otac s Neba nagne nad Majku Božju i Apostole. I sjaj Nebeski obuhvati zračni prosstor do zemlje, do dvorane gdje su večerali. A iz Sjaja ispruži se Ruka Boga Oca nad Majku Božju i stavi joj plamen kao svjetlo na glavu. I tako svim Apostolima. Duh Sveti bio je kao Veliki Golub. I od toga Goluba sjajila je Ruka. I onda je Bog Duh Sveti Majci Božjoj, kako je stajala malo dalje od toga stola, Njoj je prvoj Svojom Rukom davao nad glavu kao vatru. I to onako gori mala vatra... kao kad zapalite veliku svijeću... kao plameni jezici... I onda im je te vatrene jezike, to svjetlo, tu vatru, metao kao na mozak, u pamet.

Nakon što je Duh Sveti podjelio te plamene jezike, Majčica Božja i Apostoli izađu van. I Majka Božja i Petar počnu raspoređivati Apostole, na dvorištu, u dvorani, kuda će koji poći. Tako su i otišli, na sve strane zemlje.

Za vrijeme večernje Svete Mise, velika Hostija doletjela je od Oltara, od Isusa u pravcu gdje je klečala i vidjelica je primi u svoja usta. (Dn 201-3)

24. Čet. - SVETI RAFAEL

Majčica Božja i sveti Rafael prate hodočasnike za San Damiano - Najprije sam vidjela nepoznati teren. Tlo je bilo onako "kamenito", kako to već bude gdje je trg. A gore, sa strane, stajali su auti. Nasred jednog velikog autobusa stajala je Majka Božja.

- 45 -


listopad 1974.

Jedno vrijeme je stajala i čekala nešto, kao da nema vozača, kao da je autobus prazan. Gledala je prema ovoj strani. Ukazala se kao Bezgrješna, obućena u bijelo kao snijeg, s plavim pasom.

Poslije, iz pokrajne ulice, između tih auta, ali ozgor, dođe veliki bijeli Anđeo. Kad je došao rekao je: "Ja sam Rafael!" Bio je širok i velik... još jedanput kao vi. Kosa mu je bila "razbačena". Imao je lijepe bijele haljine... sve su mu lepršale. A preko ramena pa do pasa, imao je nježnoplavu traku, tri prsta široku. Izgledao je kao dežuran. Nešto je držao u desnoj ruci, ali ne znam što. Kada je došao malo je stao i nešto čekao. Bio je okrenjen isto prema ovamo. Nije bio potpuno do autobusa, već više na uglu. Najedanput se okrene i dade znak, digne desnu ruku kao prometnik - za polazak. I autobus krene, i Majka Božja na autobusu. (Sutra polazi hodočašće za Porto di San Stefano i San Damiano!)

Bezgrješna - Nekako u vrijeme Evanđelja, najedanput sa zapadne strane, iz Neba, iznad oltarnog križa dođe ogromna, prekrasna Majka Božja. Još je nisam gotovo nikada takovu vidjela. Bila je tako velika, da je zahvatila cijeli prednji dio. Imala je nježnocrvenkastu haljinu. I promatra one koji su prisutni Svetoj Misi. I kako je stajala i gledala prema nama, i vi kako služite Svetu Misu, iza Nje kao da je Slava nekakva... prostor kao crkva... ovako nešto... Za Majkom Božjom spustilo se Nebo u sjaju... kao da je s Njom došao jedan dio Neba. Uz Nebesku Majku doletjeli su s Neba Anđeli u dvije velike grupe. Svi su bili u bjelini.

Otac Nebeski blagoslivlje svećenikovu majku - Odjednom vidjelica ugleda Boga Oca kako silazi s Neba na zemlju. I nešto je veseo, ushićen, raspoložen i razdragan, kao da ide negdje u goste, kao da želi nekoga iznenaditi... Onda je vaša majka već bila došla na Svetu Misu. A mjesto gdje se služila Sveta

- 46 -


listopad 1974.

Misa, postalo je krasna crkvena zgrada, dom Božji. Kada se je Bog Otac približio majci duhovnog oca Zvonimira, kako je ona sjela na stolicu, tako ju On pogleda i onako se veselo smiješio, i napravi ozgor s Neba Desnicom Svojom znak križa nad njom, blagoslovi je. Gledajući ovaj čin, najedanput Majka Božja siđe s Oltara i pođe ususret svećenikovoj majci, te joj pruži Svoju ruku, kao da se želi s njom rukovati, kao na pozdrav. U taj čas progovori Glas s Neba: "Ne plači u srcu, svećenička majko! Tvoje dijete, koje sam ti Ja dao, sluga je Mojega Žrtvenika u Žrtvi Mojoj!" Iza toga se vaša majka kao rasplakala. Kad sam došla k sebi vidjela sam da briše suze. (Nakon 14 mjeseci izbivanja i neizvjesnosti danas smo se prvi puta sreli. Saznala je za ovu Svetu Misu pa je došla prisustvovati.)

Anđeli pjevaju "Slava Bogu na visini!" - Poslije, malo sa strane, najedanput vidim mnoštvo Anđela. I onda opet vidim Oca Nebeskoga kako se sagnuo malo prema dolje da blagoslovi vašu majku između nas. Zatim Otac Nebeski pođe u Nebo otkuda je došao... S lijeve strane toga mnoštva Anđela, koji su bili svi u bjelini, dođe naprijed jedan veliki Anđeo. Njegova je haljina bila u bojama i imala je izradbe. Stupi pred ostale Anđele i bijelim štapićem, što ga je držao u desnoj ruci, dirigirao je Anđelima kako da pjevaju note. Uz Anđela-dirigenta stajao je prvi sa zlatnom trubom na ustima. Nisam čula da bi trubio, nego ju je samo imao na ustima. Anđeli su dugo pjevali. Odjednom vidjelica začuje kako su zapjevali "Slava Bogu na visini!" Nisu pjevali sve nego samo ovo ispočetka. Usred Anđela stajala je, i sve je slušala, krasna Nebeska Majka, kao da se vrši obred večernjice. Onda kao da se Sveta Misa služi u Nebu. Poslije sam čula glas iz Neba - gdje je prije bio Otac Nebeski - "Gloria in excelsis Deo!" Kad je ta rečenica izgovorena, vidim da su pred Anđelima Mučenici. Bili su u bijelim haljinama,

- 47 -


listopad 1974.

a u rukama su držali zelene palme. Nisam ih odmah prepoznala, jer su izgledali kao Anđeli. Najedanput su se stvorili pred Anđelima, uz Majku Božju. Odjednom ugleda vidjelica sebe kako stoji naprijed pred Majčicom Božjom, uz mučenike - i gleda na viđenje. Na čelu pred Anđelima bio je širok put u Nebo, kao pripravljen za Boga. kao crkva je to izgledalo... u sredini prazno, a sa strane ukrašeno kao Nebo.

Isus dragi dijeli tri Svete Pričesti - Najedanput kako su ti Anđeli skroz pjevali, vidim kako u zračnome prostoru, na sredini, leži Janje. Imalo je bijeli barjak, mali križ, i još je nešto bilo, možda knjiga. I tako je bilo u zraku okrenuto prema nama. Onda se uz Oltar, uz svećenika, pojavi dragi Isus. Kad najedanput, kako On stoji, od Svog Presvetoga Srca uzme tri velike svećeničke Hostije i drži ih u desnoj ruci. Isus dragi pristupi svećenikovoj majci, pa je pričesti velikom Hostijom, još i prije nego što ste je vi pričestili. Onda pođe k vidjelici pa nju pričesti. Iza toga odnese Kalež na Oltar, i s trećom Hostijom pričesti slugu Svojega. (Dn 203-205)

25. Petak

JOŠ NIJE VRIJEME...

Nebeska Majka promatra zemlju - Ima gore jedan teren što po njemu hodaju kao na zemlji, ali je proziran kao staklo. A nije gore na Nebu, ni dolje na zemlji, to je između Neba i zemlje. Odjednom se nađem na tome tlu, i na južnoj strani ugledam Nebesku Majku kako promatra ljude na zemlji. I kako sam bila na tom terenu, gledam i ja dolje, i promatram kao kroz ogledalo ljude na zemlji...

"Neka osjeti miris tih ruža!" - Na tome tlu, s desne strane Nebeske Majke, bilo je polje krasnog cvijeća. Te prekrasne ruže bile su nježnoružičaste boje; latice su bile pri vrhu ljubičaste i imale su zlatne rubove. A ja sam bila odmah pokraj toga

- 48 -


listopad 1974.

polja, u blizini Majke Božje. Onda mi Majčica Božja rekne: "Reci im, zašto si danas žalosna! Reci im da trpiš za duše, za koje ti je Gospodin odredio da moraš danas pretrpjeti." (Bilo se osjetilo u saobraćaju da nešto s njom "nije u redu". Bila je pomalo tvrda u odgovorima.) Najedanput Majčica Božja zapjovijedi: "Podignite se ruže, da vaš miris Julija okusi!" I najedanput se dio tih ruža podigne prema meni, da su mi se doticale nosa. I tako su mi opojno, zanosno zamirisale, da sam ih upijala kao najljepši parfem. Mirisale su poput lijepih svježe ubranih lipanjskih ruža, punih onog mirisa. Opila sam se tim divnim ružama. Radosno sam ih gledala upijajući i udišući njihov miris u sebe. Onda se ruže spustiše od moga lica na svoje mjesto do Nebeske Majke.

Sotonin crni križ i kalež... - Najedanput, tamo gdje smo stajali, u zračnome prostoru iznad ljudi na zemlji, pojavi se crn križ i postavi se na taj isti teren. Bio je velik, a nezgrapan i neuredno izrađen... neravno otesan... i onako kao da mu nešto nedostaje... kao da nije Isusov. Bio je manji i uži od Isusovog Križa. Najprije je bio malo crn, a poslije jako crn. Gledam ja, šta taj križ tako stoji. I upitam Majku Božju: "Kakav je to crni križ nad zemljom uspravljen?" Odgovor se čuo s Neba: "Ovaj križ je đavao htio baciti na ljude na zemlji (Taj križ hoće sotona da baci na ljude, da ih njime pobije)."

Najedanput trči davao srdito sa sjevera kao nezgrapan, mršav čovjek, s rogovima na glavi. Dotrči do onoga crnog križa i stane uza nj kao da je to od njega tamo dano. Kad me đavao opazi poviče ljutito: "Ti meni duše uzimaš!" I potrči prema meni da me napadne i uništi. Režao je na mene kao pas: "Ti meni duše uzimaš!" Jedno četiri puta mi je tako vikao i prijetio prstom. Dok je trčao prema meni, a Majka Božja, kako je stajala gdje je to cvijeće bilo, pruži Svoju desnu ruku ispred mene da me obrani. A đavao stane, i nestane s toga tla.

Odjednom se Nebo jače otvori i ugledam na čelu

- 49 -


listopad 1974.

Sveto Trojstvo, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti gledali su na zemlju i Svojim sjajem sve su obuhvatili. Sjajne zrake Duha Svetoga upravo su urasle dolje u zemlju. I zemlja je ispod nas bila tako prozirna, da sam ozgor dolje sve jasno vidjela. A Presveto Trojstvo gledalo je odozgora i na mene. I Bog Otac dade Bogu Sinu neki znak da sam se jako uplašila đavla.

Najedanput dođe po zražnome prostoru crn kalež. I taj kalež, crn kao ugljen, dođe i stane u blizinu onog crnoga križa. A ja gledam i upitam: "Što će taj crni kalež značiti? Pa Isus nema takovoga kaleža; Njegov je zlatan i lijep." I opet se čuo Glas odozgo: "Taj kalež se trebao izliti na ljude na zemlji... To je njegov kalež!" - kao sotonin, i pokaže na njega da je to njegov kalež - "Ne izlijevaj svoje na ljude Moje na zemlju!" - nastavi još Glas s Neba.

Anđeo Posrednik između Neba i zemlje - Najedanput doleti Anđeo, onako srednjega stasa i više vitak. Imao je žuti oval, haljinu bijele i smeđe boje. Doleti i stane malo sa strane nad onim mjestom gdje je bio taj crni križ i kalež. I ništa nije radio nego samo gleda na zemlju i promatra je. Onda sam postavila upit: "Kakav je to Anđeo?" Odgovor se čuo s Neba: "To je Anđeo Posrednik između Boga i zemlje - Ovaj je Anđeo Posrednik između Neba i zemlje." I ništa nije uredovao, nego je samo gledao dolje na zemlju, i na Majku Božju, i stajao je kao da čeka neku zapovijed.

Isus pričešćuje - Odjednom dođe Isus s Neba do Oltara gdje se služila Sveta Misa. Nešto je malo radio na Oltaru, a onda krene između prisutnih, s Kaležom i s velikom Svetom Hostijom u ruci, i pričesti vidjelicu.

Čistilište - Iza ovoga ugledam mjesto vatre... čistilište... gdje duše trpe i gore. Bile su same ženske. Velika vatra plamsala je i pucketala oko njihovih tijela, kao kad se kukuruz peče. Onda sam se

- 50 -


listopad 1974.

počela plašiti. To su duše za koje danas trpim. Cijelo tijelo mi je puno trpljenja, samo što dragi Isus, ne da da legnem, da se drugi ne sablažnjavaju.

Ujutro prije Svete Mise jedna sestra iz zajednice donijela je aparat i htjela je pod Svetom Misom slikati. Majka Božja se javi ovako: "Puno se slika, puno se govori, a malo se živi po Zapovijedima Mojega Gospodina."

Poslije podne, kad je trebalo poći na hodočašće u Porto di San Stefano i San Damiano brat Ivo požurivao je sestru Šteficu neka se brže spremi, da ne čekaju kod autobusa na nju. Na to se Mali Isus u naručju Svoje Majke nasmiješi i kaže: "Već čekaju na nju!"

Molba jednog svećenika Gospodinu: "Želio bih biti dobar svećenik, i nek mi Marija isprosi što veće milosti za posvećenje..."

Govori Gospodin Isus Krist slugi Svome ovako: "Sine Moj, sluga Moj!

POGLEDAJ PUTOVE PO KOJIMA SAM JA HODAO PO ZEMLJI I MOJA MAJKA. Živi po njima, i izvršit ćeš Volju Moju. Tko ljubi Moju Majku, ljubi Mene. Tko ljubi Mene, ljubi ga Majka Moja. Činiti dobro u malome oko spasa duša, u Mojim očima je puno. Tko ide za Mnom u životu svojemu, radi za Mene. Ja sam Onaj koji dozivam stvora Svojega. čovjeka na zemlji, da Mi se približi u Slavi Mojoj, jer pretrpjeh za duše mnogo. Malo ima onih koji ustrajaše jakošću Mojom u Duhu Mojemu na zemlji. Zato moli Mojega Duha da se nastani u tijelu tvojemu Moja jakost. Bez Mene ne mogoste ništa učiniti, sa Mnom sve učiniste po Volji Mojoj. Glas preko Moje Majke je Glas Moj. Zovem i dozivam djecu Svoju sa zemlje, dok dan traje i noć ne nastane. Koliko možeš toliko Meni služi prema snazi Svojoj. Zadovoljan sam Ja s tobom. Budi oruđe Ruku Mojih - dano ti je na zemlji. Ja sam Alfa i Omega. Amen." (Dn 205-6)

- 51 -


listopad 1974.

Ponizni redovnik brat Petar molio je Majčicu Božju, što bi Joj bilo drago da još moli Njoj na čast, za spas duša.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Sine Moj, dijete Moje!

JA SAM ZADOVOLJAN S TOBOM!

Živi i dalje kako si živio dosad,

i vidjet će oči tvoje slavu svoju u Meni.

Ja i Majka Moja doći ćemo po dušu tvoju.

Skupljaj biserje za dane,

kada ćeš unići u Nebo vijek vjekova. Amen."

Govori Majčica Božja ovako:

"Sine Moj!

OMILJELO JE MENI SRCE TVOJE,

jer moliš Otajstva Krunice Moje.

Ja sam Majka divne ljubavi djece Svoje.

Tko Mojim putovima hoda

izgubit se neće nikada.

Ja sam Majka ruža mirisnih, duša čistih.

Uzdaj se, sinko, u Mene!

Ja ću te dovesti u dvorove Nebeske.

Lebdim nad tobom i čuvam te. Marija."

A dobri brat Mato, kojemu je već 86 godina, i koji već više godina moli svakog dana po 24 Krunice, obavlja 4 Križna Puta i prisustvuje i ministrira na pet do šest Svetih Misa (pa i više) - pitao je Gospodina što bi još mogao učiniti za spas duša.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Dijete Moje, ljubimče Moj!

UČINIO SI TI MENI MNOGO!

I dalje čini tako!

Vidjeh djela tvoja pred Sobom

i razveselih Srce Svoje u tebi.

Živ si ti u Meni,

i Ja sam živ u tebi.

Što učinih u tebi,

učinih Ja dušama Sebi.

Moj si miljenik,

i Duh Moj u tebi živi i raste.

- 52 -


listopad 1974.

Ti ljubiš Mene,

i Ja ljubim tebe!

Dijete si Moje!

Dani života na zemlji su kratki,

a Slava Moja traje u vijeke.

Brineš se za duše Moje,

i Ja ću se pobrinuti za zdravlje duše tvoje!

Nebeskim ukrasima dušu ću tvoju uresiti,

Moj sin, u Slavi Mojoj, u vijeke ćeš biti!

Sada ti tijelo tvoje zemlja umara,

u radosti Mojoj tvoja će duša da se odmara.

Ja sam Onaj koji sam bio, jesam i ostajem

- u vijek vjekova.

U Meni hodaš i sa Mnom ćeš poći,

da primiš nagradu od Mene za djela svoja. Amen."

Kad je vidjelica primala riječi za ova dva dobra i ponizna redovnika, braću D.I., bila je uronjena u takovu radost i ushićenje, da je bila gotovo u ekstazi. (Dn 216)

26. Subota

Posjet Svetoga Josipa - Ujutro prije molitve došao je u vidjeličinu sobu Sveti Josip s Malim Isusom u naručju. Dugo je Sveti Josip stajao pred njom, i gledao je na nju kao da joj želi puno toga kazati.

VELIKA BRIGA MALOG ISU5A: "HAJDE DA VIDIMO KAKO JE CRKVA SRUŠENA!"

Vidjelica doživi brijeg obrastao zelenilom. Najedanput se sa zapadne strane otvori Nebo, i ona ugleda kako po tome brijegu silazi Sveta Obitelj. Dok su se približavali, Sveti Josip se preko glavice Maloga Isusa nešto s Majkom Božjom savjetovao. Majka Božja i Sveti Josip vodili su dragog Isusa za ručice. A Isus dragi je bio tako malešan, kao da ima samo godinu dana. Bio je u haljinici dugoj do ispod koljena, a bijeloj kao prečista hostija. Kosica Mu je bila zlataste boje. Bio je bos, a nje-

- 53 -


listopad 1974.

žan kao janješce. Očice su Mu sjale kao zvjezdice, kao dragulji.

Kad je Sveta Obitelj došla u blizinu mjesta gdje se prikazivala Sveta Žrtva, Mali Isus pusti ruku Majčice Božje i Svetoga Josipa i pođe do vidjelice, koja je klečala. Onda je pozove: "Hajde da vidimo kako je Crkva srušena!"

Majka Božja i Sveti Josip ostali su na podnožju brijega, a Mali Isus prihvati vidjelicu za desnu ruku i povede je na drugi jedan teren. Ovdje je bila više kao ravnica. U toj ravnici zastanu pred ogromnom ruševinom. Ta je ruševina izgledala kao velika crkva srušena do temelja. Kao da je pretrpjela strahovito bombardiranje. Više nema ni krova ni zidova. Mnoštvo materijala razneseno je po velikom terenu zemlje nadaleko i naširoko. Preostala gromada krša prekrila je 1 zatrpala temelj da ga se više ni ne razaznaje.

Kad vidjelica ugleda te silne ruševine crkve, sjedne žalosna na zemlju na travu. Mali Isus nasloni joj se na krilo i kaže: "Sve je srušeno! Šta ćemo sada raditi?!" Vidjelica odgovori: "Gospodine, teško je tu gromadu ukloniti i očistiti sve do zdravog i čvrstog temelja!" Mali Isus će na to: "Crkva je srušena... i ako ovako produljim, ti ćeš morati još jedanput dodati Moje Zapovijedi Poglavarima, i tražiti da ih izvrše u Mojemu narodu!" Vidjelica će na to: "Gospodine, a kad neće! Bili smo, pa sve odbacuju... Ne primaju Tvojih Riječi. Drže ih u ruci, a svijetu ih ne daju... Ako pak ovako produljiŠ, Gospodine, a tko će se spasiti?" Misli Mali Isus, pa nastavi: "A morali bi dati u svijet Moje Zapovijedi... Morali bi poduzeti korake da svijet živi onako kako to Ja tražim..." Mali Isus metne desnu ručicu pod bradicu, i gledajući dugo žalostan na tu crkvu u ruševinama, žalostan razmišlja. Onda zaključi: "Hoćemo! Očistit ćemo Moj Temelj, da se mogu nanovo podići zidovi srušene Crkve kako su bili prije!"

Vidjelica pristane na tu odluku i na taj rad.

- 54 -


listopad 1974.

Mali Isus se podigne, prihvati je za ruku i pođu do strašne ruševine.

Prije Svete Pričesti dragi Isus pričestio ju je s velikom Hostijom. Amen.

Bila sam duhovno jako umorna, pa mi je dragi Isus rekao: "Moli i odmori se!" (Dn 208-210)

Govori Gospodin Isus Krist ovako: "Mogao bi, ali kada dođe u uši... neće oni to tebi dozvoliti. Sada ti je dopušteno poradi Moje službenice... Iza njezinoga odlaska više će obratiti pažnju na tebe. Pokušaj, vidjet ćeš što ti je činiti. Malo ima ljudi na zemlji, koji znaju tajnu u srcu svojemu držati. Zato ima na zemlji toliko pogibelji od bližnjih svojih, koji umjesto dobra, zlo učine svojima najbližima mačem usta svojih. Blagoslivamo te Otac, Ja i Duh Moj u Nama. Ostani s Nama." (216)

27. NELJELJA

ZAZIV DUHA SVETOGA - Bio sam nezadovoljan što nemamo neposredne priprave za Svetu Misu. Da tome doskočimo predložio sam, da kao duhovnu pripravu na Svetu Žrtvu izmolimo himan "Dođi, Duše Presveti!"

Kad ste počeli moliti te krasne zazivne molitve odmah je zasjalo... otvorilo se Nebo i pojavilo se Presveto Trojstvo u velikome sjaju, u prekrasnoj Slavi Nebeskoj. I sav onaj sjajni Nebeski prostor obasjao je ovu sobu. Čitav onaj dio Neba gdje je bilo Presveto Trojstvo kao na Prijestolju - Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti - i sva ona ljepota - spustili su se prema zemlji, nad ovu sobu, bliže Žrtveniku. Cijela soba je bila kao da pada velika sjajna kiša. Tako su sjajne zrake Duha Svetoga prožele svu prostoriju. I ta sjajnost ostala je skroz dok ste molili. Duh Sveti je posebno sišao nad ovaj prostor. Kad je Presveto Trojstvo otišlo u Nebo, nestao je onaj Nebeski teren.

- 55 -


listopad 1974.

KOD ENZE: "NE KUŠAJ GOSPODINA BOGA SVOGA!" - Iza toga sam se našla nigdje manje nego kod sluge Božjeg Enze, u Italiji. (Baš su danas naši hodočasnici kod njega.) I vidjela sam ga pred kućom, pred mnoštvom svijeta, kao da je došao pred njih. I jedna grupa pristupi k njemu. Okrenut prema njima Enzo ih gleda i sluša njihove želje, i dodavao im je riječi i savjete. A Isus dragi dođe sa strane i stane potpuno do njega, i sve sluša. Isus je bio u bijeloj haljini i bos.

Onda je netko iz grupe postavio Enzi neke upite, tražio od njega da potvrdi neke riječi (primljene valjda preko vidjelice Julke). A Enzo se zagleda na te grupe i vidi mene gdje stojim pozadi. Dugo je gledao u mene i šutio na postavljeno pitanje. A Isus pogleda grupu iz koje se tražio odgovor, i gledajući na ljude kaže Enzi: "Ne kušaj Gospodina Boga svojega! Ja sam rekao!" I pri tom je Isus dragi mahao rukom (kao diktirajući), i dva prsta je držao nekako neobično (kao L), i onda ovako pokaže prema ljudima... I prolazio je Isus između tih grupa, a da Ga nitko od ljudi nije vidio.

U SAN DAMIANU: Nebeska Majka dijeli milosti - Poslije sam se našla u San Damianu, gdje je bilo mnoštvo svijeta. Onda ugledam Majku Božju, ali ne u rajskom vrtiću, nego između hodočasnika. Bila je visoka i jaka. Haljina joj je bila više crvenkasta, plašt nježnoplavi, a rubac na glavi bijel. Majčica Božja prolazila je između hodočasnika, gledajući pozorno i pažljivo u njih. Kao da im gleda u dušu. I ovdje ondje zastane i desnom rukom kao da dotičnoj osobi nešto stavlja u grudi, u srce. Mnoge je obišla, ali mogu reći da od stotinu osoba, samo pet ih je dobilo nešto od Majke Božje.

Sveti Rafael skuplja molitve - Odjednom nad rajski vrtić sleti velik Anđeo u bijelim haljinama. Ostane u zračnome prostoru, u visini do tri metra od zemlje, držeći u ruci kadionicu. I onda je Anđeo

- 56 -


listopad 1974.

taj narod tamjanom pokadio, kao Bogu na slavu. Odjednom Anđeo počne nešto promatrati nad ljudima. Okretao se je svuda gdje su stajali. Njegov je pogled bio služben i ozbiljan, a držanje rezervirano. Na to se Anđeo sagne i iz vrta nešto uzme i podigne. I drži to na rukama, kao kad nosite oveći svežanj nečega. Kao da je taj narod, što je dolje molio, nešto imao, i on je to od njega prihvatio. Zatim se Anđeo podigne nad tim vrtom u zrak, i kako se podigao i poletio, tako se okrene prema Majci Božjoj, i gleda jel ide i Ona. I drži svežanj na rukama, i čeka Majku Božju da pođe s njim u Nebo. Gledajući to upitam: "Što Anđeo nosi od ljudi sa zemlje Gore!" Odgovor se čuo iz visina nad vrtom, u blizini Anđela: "Andeo Rafael nosi u rukama svojim molitve sa zemlje u Nebo, Bogu." Onda dođe i Nebeska Majka od ljudi, i Anđeo poleti s Njom u Nebo, kao vodič i pratioc drage Gospe. Iza toga došao je dragi Isus pa me je pričestio.

Naši hodočasnici bili su na hodočašću u Porto di San Stefano i San Damiano od 25. - 28. o. mj., tj. od petka iza podne, do ponedjeljka ujutro.

"TO JE PRETPAKAO!" - Iza toga sam odnesena preko velike vode, kao preko nekog oceana. Odjednom me neka sila stavi u zračnom prostoru, blizu nepoznatog kopna, kao blizu nekog pristaništa. A bilo je tamo pri lično mračno. Najedanput dođe velika grupa ljudi: muževa, žena, djevojaka i mladića. Stajali su na obali i nešto kao čekali. Odjednom od tog mora postanu mlazevi vatre, i kako je ta vatra kuhala, vatreni jezici povuku ljude i smotaju u velike dubine. Na to doleti Bezgrješna Nebeska Majka, u bijelim haljinama s plavim pasom. Stane nad tim vatrenim ponorom i Svojom ga prisutnošću rasvijetli. I onda se vidjelo skroz do dna te vatre što je kuhala, u dubinama od 50 metara, ako ne i više. Jedni su dolje na dnu žalosni sjedili, drugi su se od očaja bacili ničice nemajući više snage ni za plač; treći su opet

- 57 -


listopad 1974.

hodali kao ludi... Mnogo ih je bilo dolje. Onda sam čula Glas: "To je pretpakaoi Ove duše će iz ove vatre izaći!" I dok sam tako stajala i to gledala, najedanput ne draga Nebeska Majka prihvati za ruku i odnese na zemlju, na mjesto gdje sam bila uzeta. A mjesto gdje je bila vatra, postalo je opet tamno. Svršetak. (Dn 210-2)

28. Pon. - SV. ŠIMUN I JUDA TADEJ, Apostoli

Anđeo nosi Svetu Pričest u čistilište - Najprije sam pod Svetom Misom imala duše. Sestra L. zamolila me je neka se zauzmem za njezinoga pokojnoga oca i majku. Pa sam molila. I vidjela sam ih gdje sjede u čistilištu, jedno blizu drugoga,i čekaju na njezine molitve i Mise. Najedanput sam vidjela kako ona za njih moli, i kao da će prikazati Svetu Pričest za njih. A Anđeo u lijepoj bijeloj haljini s Neba nosi Kalež i siđe u čistilište. Prihvati iz Kaleža malu Hostiju i pričesti njezinu majku. Onda nisam znala šta je to. Na to kaže: "Kad ona prikaže Svetu Pričest za svoju majku, onda joj Anđeo donose tamo Svetu Pričest."

Sveta Marija Agredska moli - Iza toga vidjela sam jednu sobu, kao ćeliju. U njoj je klečala i molila sveta Marija Agredska. Redovničko odijelo bilo joj je više sivocrnkasto. I tu je imala ispod plašta ovako nešto... a tu je imala nešto bijelo zamotano.

Sirota u nevolji - Nebesnici pomažu! - Već prije Svete Mise izmolila sam Pedesetnicu za sirotu činovnicu, koja se našla u velikoj neprilici - pa plače jadnica. Uzeli su joj glavni pečat. Pod Svetom Misom opet sam molila na tu nakanu. Onda je nastupilo viđenje. Neki lopovi htjedoše u uredu nešto uzeti iz ladica. Dragi Isus dočekao ih je s kratkim bičem, i tako ih je počeo udarati da su letjeli kao jabuke preko šikarja... Najedanjut vidim p. Pija gdje nosi pečat u ruci, i pokaziva mi ga, i nosi na stol.

- 58 -


listopad 1974.

Zatim dođe Majčica Božja sa Svetim Josipom... I najedanput se ta sirota nađe pred Majčicom Božjom, i Ona je gladi po glavi, i pokrije ju Svojim plaštem.

Kad se o Njoj govori, Ona je u blizini - Kad smo ručali pričali smo o Majčici Božjoj. Onda sam je vidjela u prekrasnim limunastim haljinama, sjajnim kao sunce. Naglo je zasjala... cijeli prostor... i prošla je pokraj nas. (Dn 213)

"Ja sam maramice blagoslovila!" - Jedan duhovni otac imao je dosta San Damianskih maramica. Međutim iskrsla je sumnja, da li su sve bile odnesene u San Damiano da ih Nebeska Majka blagoslovi. Vidjelica se pomolila i onda je imala ovo viđenje. Nebeska Majka stoji u San Damianskom vrtiću. Pred Njom je hrpa bijelih maramica. Nebeska Majka gleda u njih i blagoslivlje ih u znaku Križa. I onda reče: "Ja sam maramice blagoslovila sve!" (Dn 216)

Izdavanje Poruka - Duhovni otac Josip sprema se da izda knjigu o Gospinim ukazanjima. Jednog časa pomislih da možda izdamo u povećoj nakladi. Ali to bi nam donijelo mnoge glavobolje.

"Sine Moj, 1jubimče Moj! Radi za Mene onako kako ti je bolje i vrijeme donosi. Ti znaš okolnosti svojega rada za štampu; čini kako ti je bolje u plaćanju. Bit ću Ja s vama. Svaki rad je sa Mnom započet i dovršen. Ja sam u njemu. U vama ću Ja živjeti za duše Moje na zemlji. I bit ću Ja jakost vaša u mnogim danima. Putovi vaši u Meni, bit će Moji putovi oko spasa duša besmrtnih na zemlji." (Dn 217)

29. Utorak

SVETA OBITELJ PRATI JE NA PUTU KUĆI

Danas se vidjelica napokon vraća svojoj kući. Na početku Svete Mise kad ste molili "Dođi, Duše Presveti", Duh Sveti... Sveto Trojstvo, sve nas je obasjalo.

Poslije, odmah sam se našla na stanici. Najedan-

- 59 -


listopad 1974.

put ide Sveti Josip, Nebeska Majčica i dragi Isus. Idu u zagrebačku stanicu, i ja za Njima. A tko je nosio prtljagu ne znam, nisam vidjela. Sveti Josip i Majka Božja išli su naprijed, a Mali Isus uhvatio me je za ruku i vodio. On me je vodio. A kad se Mali Isus bio odvojio da pođe prema meni onda je rekao: "Odveo sam te u radu Svojemu, dovest ću te domu tvojemu!"

Kad smo došli pred vlak, pred ulaznim vratima vagona stajala su dva velika Anđela, Rafael i Mihael, kao počasna straža. A nad vlakom je bila četica malešnih Anđela. Onda Majka Božja i Sveti Josip uniđu u vagon. A Mali Isus zakorači preda mnom na stepenice, onda se okrene, pa me je za ruku vukao da se lakše uspnem. A Majčica Božja i Sveti Josip rezervirali su mi mjesto na ovoj strani, da mogu gledati i moliti. I onda su Oni sjeli pokraj mene, a dragi Mali Isus, kako sam ja sjela, On se nasloni na mene i metne glavicu na moje krilo. I dragi Isus reče: "Blago vozilima gdje se Ja vozim i Moja Majka i Poočim."

Onda kad smo došli u N. nisam vidjela tko me je sve dočekao. Samo sam vidjela tetinu najmlađu kći. Ona je stajala na stanici. Kad smo najedanput došli pred našu kuću, u dvorište, vidjela sam Damira, njegovu pojavu. I tako se je okrenuo i smije se. A Mali Isus ga blagoslovi tri puta. A ja zamolim:. "Gospodine, blagoslovi ga da Tebi služi, da bude Tvoj i da Te ljubi! A Mali Isus pogleda na mene i nasmiješi se... Naprijed su išli Arkanđeo Mihael i Rafael, onda Majčica Božja i Sveti Josip, onda dragi Isus vodeći me za ruku. A četica malih Anđelala gore u zraku. Jedan od Anđela objesio je nad ulazna vrata jeruzalemsko raspelo koje mi je poklonio fra Sergio, i tako je ostalo. Onda Anđeli opet stanu pred vrata, jedan ovako drugi onako, kao počasno. I kako smo uzlazili po stepenicama, opet me dragi Isus uhvati za ruku i povuče gore. A ona mala četa uletjela je unutra. Onda uđu Sveti Josip


listopad 1974.

i Majka Božja, a tko je nosio prtljagu ne znam. Kad smo došli unutra vidjela sam da je sve doneseno.

"JA SAM PRISUTNA U ŽRTVI!"

Poslije, kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela Isusovoga, bila je prisutna velika Majka BoŽja, nasred Oltara, iza Kaleža, malo u zraku. Imala je prekrasnu nježnoplavu haljinu i bijeli plašt sa zlatnim izradbama, a na glavi veliku krunu, gore široku, a dolje malo užu. Stajala je raširenih ruku (kao svećenik) i malo nagnuta nad Kalež, gledala je u nj. A pokraj Kaleža nisam vidjela Isusa, nego je bila stavljena misna knjiga, i preko nje štola. Onda je Majka Božja ovako rekla, evanđeoski je izgovorila: "Ja sam prisutna u Žrtvi!" A iza Kaleža, kako je Majka Božja stajala, čuo se glas Ozgor: "Ja sam živ u Žrtvi Mojoj na zemlji!"

Dok je Majčica Božja stajala na Oltaru, odnekle je došao p. Pijo, i sa strane promatrao kako služite Svetu Misu.

Poslije me je dragi Isus, obučen u bijelu haljinu, pričestio... ( (Dn 214-5)

Studeni

Isus u zlatnom oblaku - Dok sam jednom molila večernje molitve, zasja cijela soba kao suncem obasjana. Onda se taj sjaj počne uzdizati. Kako sam molila Krunicu zastanem i gledam kuda odilazi sav taj veliki sjaj. Zid od sobe gdje sam bila otvorio se, kao nestao, a ja promatram kako se u zraku, od naše kuće na istočnu stranu, uzdiže prema Nebu, po čistom zračnom prostoru, krasan oblak, sjajan kao sunce. Odjednom taj zlatni oblak, koji je bio velik kao poveća soba, stane u visini do jedan kilometar. Vidjelo se da u njemu netko hoda. Odjednom se na oblaku otvore zlatna vrata, i na čist zračni prostor izađe živi Isus Krist. Hodao je u zračnome prostoru kao po zemlji. Isus pogleda zemlju naokolo, okrene

- 61 -


studeni 1974.

se prema meni, pa mi se nasmiješi. A ja Mu kažem ovako: "Gospodine, a to si Ti bio u tom oblaku sjajnom kao sunce!" Onda je Gospodin pošao zračnim putem prema meni, i kao da bi mi želio nešto kazati. Ali kao da nema mnogo vremena za zadržavanje, vrati se natrag u zlatnu sobu, u oblak. Gledala sam za njim, dok mi nije nestao s vida. (Dn 218, 224-5, 228)

Posjeti Nebeske Majke - Nekoliko puta došla je draga Nebeska Majka s malim nejakim Isusom u naručju. Ponekad bi i sama došla i stajala bi blizu mene, u zraku, nada mnom. Svaki puta je bila drugačijeg oblika. (Dn 218)

"Bez Mene tijelo je svako slabo!" - Jednog dana imala sam za vrijeme molitve takve kušnje, da sam rekla Gospodinu: "Da ništa ne trpim, već tolike smetnje i lupanje po stanu, dosta bi mi bilo za moje slabo tijelo!" Đavao je lupao kao da će sve porazbijati, i mene. Odjednom ugledam dragog Isusa od 12 godina, kako ide od južne strane prema istoku, i smiješi se i gleda na mene. Kada sam Ga zapazila, bio je daleko do 500 metara u zračnome prostoru. Hodao je kao po zemlji. A ja povičem plačnim glasom: "Gospodine, gdje si bio? Pogledaj na mene bijednu, koliko se kušnja oborilo na mene. Nemam više snage da molim." Isus, okrenut prema meni, sasluša moju tužaljku, pa kaže ovako:*

"ZNAM TVOJE TIJELO I SVAKO TIJELO NA ZEMLJI OD LJUDI;

svakoga pojedinoga znam.

Bez Mene, tijelo je svako slabo, neotporno kušnjama.

Sa Mnom i u Meni, svako je tijelo jako

i otporno protiv kušnja na zemlji.

Gdje Mene u tijelu nema, to tijelo se ruši.

Gđje sam Ja, tu je Moja jakost u tijelu

i tijelo je otporno kušnjama na zemlji.

Bez Mene ne možete ništa učiniti.

Sa Mnom ćete sve učiniti, po Mojoj Volji."

I ode Isus u Nebo, prema istočnoj strani. (Dn 218)

- 62 -


studeni 1974.

Kod kuće... - U prve dane po povratku duša mi je radosno pjevala Bogu najsvetije hvalospojeve, i to uvijek drukčije. Naš je stan odjekivao od pjesme - iako sam ustima šutjela. Kad sam tih dana došla u dom Božji, za vrijeme molitve javi se Gospodin i nasmiješen kaže nada mnom: "Doveo sam Ja tebe iz daljina u dom Moj, i u dom tvoj!"

Dok sam kod kuće bilježila ovaj događaj, progovori Gospodin Isus Krist:

"SVE JA MOGU, I NIŠTA NIJE MENI NEMOGUĆE!

Tko izvrši Moju Zapovijed na zemlji,

od sinova i kćeri Mojih,

dobio je više za dušu svoju,

nego što vrijedi sve vidljivo blago na zemlji.

Tko nije izvršio Moju Zapovijed,

koju sam Ja dao pojedinim Mojim sinovima i kćerima na zemlji,

bolje bi bilo onome, ili onoj,

a da se i rodio, rodila, nije na zemlju.

Više vrijedi Moja jedna Riječ,

nego sve blago što ga zemlja ima.

Zato će Moja Mudrost osvojiti srca ona,

koja su poslušna svojemu Gospodaru

i slušaju Glas Moj,

hodajući putovima Moje Mudrosti.

Tko će Meni od stvorova ljudi

da bude sudac Mojih Riječi!?

Ja sam Sudac živih u Meni

i mrtvih pred Mojim Očima.

Na Glas Moj sravnat će se uzdignute visine

i pokrit će velike dubine.

Što imadoh na zemlji,

da Ja u tome ne upravljah?

Ako sam Ja Onaj što jesam,

zašto se vaša srca otvrdnuše, okoriše,

na Glas Riječi Mojih.

Zavaravate tijela svoja udobnošću, uglednošću,

sklonošću razne vrsti, pred smrtnicima,

da vas vide, hvale, cijene.

- 63 -


studeni 1974.

Natjecajući se mnogi među vama

idu žurno u vječnu propast.

Nijesu Moji darovi vama dani,

da ih zlorabite, zloupotrebljavate.

Ja sam dao zemlji darove Svoje,

da se okoristi s njima za svoje dobro,

i za spasenje duša vaših." (Dn 219)

Lucifer prijeti - Kad sam se vratila kući doživjela sam Lucifera i njegove. Ali najedanput ih je nekakova snaga s Neba odostraga zgrabila, i pali su u takovu dubinu, da joj nisam mogla dna vidjeti.

Oklevetana... - Ozloglašena sam po cijelome mjestu i okolo. Jedna je osoba došla u naše mjesto i hodala okolo, te govorila rodbini i drugima svakojake laži i klevete. Po mjestu su se kasnije svađali zbog mene, i još se svađaju. Jedne me brane, a druge govore protiv...

"Ne povjeravajte se ljudima na zemlji..." - Kaže Gospodin, da sve što ste govorili našim svećenicima, kada ste prije našeg putovanja bili kod nas, saslušali su i nijesu vjerovali ništa. Smijali su se od svega, kada su o meni govorili. Zato kaže dragi Isus ovako: "Ne povjeravajte se ljudima na zemlji, dok ne spoznate njihovu ćud i narav!" Ali treba više vremena da se upozna narav pojedinaca, s kojima čovjek dolazi u kontakt. Gospodin je mnogo učenika pozvao, i pošli su za Njim, ali se Gospodinu nijesu svidjeli, jer su bili lukavi i nevjerni, i svakojako se zlo krilo u njima. Ostavili su Gospodina na putu, u službi... (Dn 217-219)

Isus dragi nezadovoljan novotarijama - Pod Svetom Misom uveče, od glavnog Oltara, od Svetohraništa, dođe dragi Isus. U ruci je nosio veliku Hostiju. Bio je zamišljen i kao nezadovoljan radovima u domu Svojemu. Prođe pokraj modernog Oltara i sluge Svoga, koji je na njemu služio Misu, i zaputi se

- 64 -


studeni 1974.

do vidjelice, koja je nedaleko utučena klečala, pa je pričesti. Isus dragi ode opet k Oltaru, uzme još jednu Hostiju veliku, dođe do vidjelice, pa je po drugi puta pričesti. Kad je ponovno pošao do Oltara, uzme ispred sluge Svoga misni Kalež, donese ga do vidjelice i dade joj piti Svetu Krv. Bila je crvene boje, ukusna 1 mirisava, i okrijepila ju je kao najljepša medicina.

"Klečećki Mene primi!" - Isti dan, u istome domu Božjem, desio se je još ovaj prizor. Pred samu Sv. Pričest vjernika, zapovjedi dragi Isus vidjelici: "Pristupi Stolu Mojemu i klečećki Mene primi!" - Ona učini tako. - "Pokaži ljudima, koji su prisutni u ovoj zgradi, kako se prima Moje Tijelo u srca vaša!" I nastavi Gospodin ovako:

"USLAVIŠE SE SMRTNI LJUDI IZMEĐU SEBE,

jedan drugoga,

a ne dadoše slavu Gospodinu svojemu.

Neka vaša usta ne hvale i ne slave sebe

i ono što prolazi,

već neka slave i hvale Onoga koji ih stvori

i sve učini tako.

Mene, Boga svojega, primati stojećke

jest svetogrđe.

Kada na dolazak Mojim slugama

moraš pokleknuti i prsten im poljubiti,

u znak Mojega Imena,

koliko više moraš pokleknuti pred Gospodarom

koji smrtnike stvori.

Ako se slugama Mojim iskazuje tolika slava,

a koliko više se mora iskazivati Onome,

koji je SVE i u svemu.

Svi oni sluge i službenice Moje,

koji izopače Moj Zakon u narodu,

odgovarat će Meni za duše njihove." (Dn 220)

NEBESNICI KLEČE OD SVET SVET DO BLAGOSLOVA - Iza par dana, za vrijeme Svete Mise uveče, nad glavnim Oltarom oživio je sveti Antun Padovanski. Sjaj Ne-

- 65 -


studeni 1974.

beski koji je iza njega prožimao zračni prostor, bio je sad jači sad slabiji. Par puta je od njegove glave tako jako zasjalo, da je cijelo svetište bilo osvijetljeno. Iza svetog Antuna, s desne strane, pojavila se četa velikih Anđela. Bili su u bijelim haljinama, bosonogi, a kose su im prekrivale leđa. S druge strane je došla četa Svetaca u bjelini, bosonogi. Između njih bilo je par Mučenika, koji su stajali naprijed, držeći palmu u ruci. Kada se u Svetoj Misi došlo do Svet Svet, onda Anđeli i Sveci svi do jednoga kleknuše. Ostali su klečati sve dok svećenik nije podijelio blagoslov na kraju Mise. Dok je svećenik oko modernoga Oltara ljude stojećki pričešćivao, Sveci i Anđeli klečali su u strahopočitanju sklopljenih ruku, držeći ih svi uvis. Kada se je Misa završila, Nebesnici se pokloniše Isusu u Svetohraništu, i uzletješe u Nebo. (Dn 220, 224)

Pobožni sluga Božji upita, što mu je činiti da bude dobar. Odgovara draga Nebeska Majčica ovom svećeniku: "Tvoje je ime zapisano u Mojemu Srcu!" Dok je vidjelica ove riječi zapisivala, progovori draga Nebeska Majka: "I tvoje je ime zapisano u Mojemu Srcu!" (Dn 220)

Prosinac

ČETICA ANĐELČIĆA KOD MOLJENJA KRUNICE

Dobili smo novog svećenika. Ne znam odakle je, ali jako je pobožan i duhovan. Svakog dana prije Svete Mise, kod Oltara Majke Božje izmoli najprije svetu Krunicu, koju namjenjuje u razne svrhe: sad za očuvanje mira, sad za obraćenje grješnika, i slično. Pozvao je vjernike da ih što više dođe na to moljenje. Napose želi da dođu nejaka dječica, koja onda zajedno s njim predmole. Ali kako su djeca nestašna - još ni u školu ne idu - koji puta dođu, a koji puta ne. Ni ovaj puta nije bilo nijednog djeteta.

Kad najednom, kako sam klečala naprijed u klu-

- 66 -


prosinac 1974.

pi, ugledam s desne strane, blizu pokrajnih ulaznih vrata, četicu Anđelčića. Bilo je to dvadesetak djevojčica od četiri-pet godina. Jedva koja među njima imala je šest godina. Bile su u bjelini i bose. Na glavama su imale bijele vjenčiće, a na leđima malena krilašca. Anđelčiči-djevojčice pođu najprije do Oltara Majke Božje, gdje se molila Krunica. Četicu je predvodio Anđelčić od jedno 6 godina. Držao je u ruci kalež pun hostija; jedno tri četiri su bile velike kao svećeničke.

Kad je moljenje Krunice završeno Anđeo-predvodnik krene prema glavnom Oltaru. Ostali Anđelčići potrče kao razdragana i nestašna djeca za njim. Kada su došli do mene veselo me, sa smiješkom na licu, opkole. I onako kao naivna dječica nešto su se počeli smijati ti Anđelčići. Nastao je kao žamor među njima. Dotle Anđeo-predvodnik drži kalež s hostijama i gleda na njih i gleda na mene, pa se smiješi. A ja mu, onako klečeći, kažem: "Pa kad imaš hostije, mogao bi ih pričestiti!" On me na to pogleda, nasmije mi se, okrene se Anđelčićima pa im rekne: "Kleknite, da vas pričestim!" I oni svi kleknu.

A kako je i on sam želio kleknuti na oba koljena, da ih klečećki pričesti, malo se je prenaglo sagnuo pa je nagnuo kalež iz kojega je ispalo nešto hostija; i one velike su ispale. Anđelčić se uplaši, ustane, i gleda na mene, šta će sad! A ja mu kažem: "Ne boj se! Pokupi hostije s prstićima i pojedi ih ti sam!" Anđelčič se na to nasmiješi kao da mu je lakše, opet klekne, te pokupi hostije i sve ih pojede. Zatim klečećki pričesti ostale Anđelčiće. Onda kažem Anđelčiću-predvodniku: "Pa kad imaš toliko hostija i mene bi mogao pričestiti!" On me pogleda i odgovori: "Tebe moram pričestiti s Hostijom iz Tabernakula!"

Odu na to pred glavni Oltar, mimoišavši moderni, gdje se pripravljala Misa. Odjednom cijela četica poleti u Nebo.

- 67 -


prosinac 1974.

Što će biti s nama mudrima na oko, a ludima u srcu, kad se s prestupcima razne vrsti nađemo pred Sucem Nebeskim! Anđeli se pričešćuju klečećki, a mi smrtni grješni ljudi stoječki! (Dn 221,223-4)

JER KLEČI SVEĆENIK JOJ ODBIJA PRIČEST

Moleći za vrijeme Svete Mise doživjela je nad sobom veliku prisutnost Presvetoga Trojstva. Kad je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik zapovjedi da se ljudi kroz crkvenu zgradu svrstaju u dva reda, jer je bilo puno pričesnika. Kako su jaslice bile napravljene na glavnom Oltaru, gdje je Tabernakul, a Presveto uklonjeno na Oltar Majke Božje, trebalo je proći kroz crkvu, kada se je išlo po Svete Hostije za Pričest. Tom zgodom vidjelica je kleknula, i ostala je tako klečati, očekujući Svetu Pričest, jer je bila blizu oltara. Ali mladi svećenik, koji je dijelio Svetu Pričest na ovoj strani, nije ju htio pričestiti, premda je bila prva na redu - jer kleči. Kad su pričešćeni pošli na svoja mjesta pođe i vidjelica. Ali ljudi su vidjeli što se zbilo nad njezinom glavom. Jedni su se smijali, drugi je žalili, a treći se čudili, zašto samo nju nije pričestio. Vidjelica se povukla i Bogu zahvalila za to veliko poniženje.

Poslije svršene Svete Mise pođe k Oltaru, da se zahvali Bogu na primljenim darovima pod Svetom Misom. Dok je još molila, dotrči jedna lijica tome svećeniku i kaže mu podrugljivo: "Nijeste ju pričestili?" Na to će svećenik ljutito: "Nijesam je pričestio, nijesam! Nije ona bolja od onih koji stoje!" Na to će stara cura povlađujući: "Pravo ste imali, velečasni, pravo!"

Došavši svojoj kući vidjelica pozdravi: Hvaljen Isus i Marija - i Sveti Josip s Njima! I još nije skinula ni odjeću, kad u prostoriju u koju je unišla, s južne strane doleti velik Anđeo s Neba. U ruci je nosio Kalež i nad njim veliku bijelu Hostiju. Dođe u blizinu vidjelice, koja je bila kle-

- 68 -


prosinac 1974.

knula, okrene se prema njoj i pričesti je. Zamalo Anđeo poleti u Nebo, otkuda je i došao. Bijele haljine samo su lepršale oko njegova tijela. Bio je bosonog, a kose su mu prekrivale ramena. Kalež je bio ukrašen i zlatan.

Na to se s istočne strane pojavio dragi Isus. Ide u zračnom prostoru ravno k vidjelici. Kada je došao blizu, stane, pogleda ju i nasmiješi se. Vidjelo Mu se živo Presveto Srce. U Njegovome Srcu stajale su dvije bijele Hostije. Odjednom pođe jedna Hostija iz Srca Isusova u njezina usta. Zamalo dođe tako i druga Sveta Hostija. Isus još malo ostane i promatrao je prirodu. Onda pogleda vidjelicu i ode otkuda je došao, u Nebo.

Za nevjernog slugu Svoga govori Gospodin: "Za ovo djelo, što si ga učinio nad glavom Moje službenice, odgovarat ćeš Meni, kada dođeš k Meni. Zar Ja nijesam dostojan Slave od puka Mojega. Svi na prolazu stoje kada Ja prolazim, kao da to nijesam Ja, Bog, koji sam ih stvorio. Uvrijedio si Moje Dostojanstvo i Božanstvo dva puta nad glavom ove žene, sirote i udovice."

Taj mladi svećenik mrzi vidjelice i mističarke. Prije godinu i pol također je nije htio pričestiti, zato što kleči - a ona to čini iz strapoštovanja prema Isusu. (Dn 221-2)

Brat Marko se sažalio nad poniženom vidjelicom - Kada je za ovaj žalosni događaj čuo brat Marko, sažali se nad vidjelicom i poruči joj ovako. Ja tu ženu ne poznam, ali sam čuo o njoj, i žao mi je nje. Pozdravite je puno od mene, i lijepo je molim, da me se sjeti, kad bude u blizini Gospodinovoj. Ja to vjerujem, a što mogu, kada moja brača ne vjeruju u objave.

Na ovu poruku, Gospodin odgovara ovako: "MARKO, SINE MOJ, sluga Moj! Jer si se pouzdao u Mene, nagradit ću dušu tvoju, kada se nađe u blizinama Mojim. Sa Mnom radi, i Ja ću raditi s tobom; veselje duši tvojoj u Meni, neće se oduzeti nikada!"

- 69 -


prosinac 1974.

Eto što znači vjerovati u Božje Riječi! Isus će ga nagraditi za to. (Dn 225)

Govori Gospodin Isus Krist u iste dane, za nevjerne sluge Svoje i kćeri:

"Zapovijed Juliji:

ZATVORI VRATA USTA SVOJIH

pred nevjernim slugama Mojim, sinovima i kćerima.

Slušaju Moj Glas, a ne čuju.

Govore, a ne žive po Mojim Zapovijedima.

Pravdu Istine Moje gaze, a laži uzdižu,

i mjesta im dadoše u srcima svojim.

Hodaju putovima ovoga svijeta,

i Moje sluge progone,

gdje god im se približe.

Mojemu Žiću nema početka, niti je svršetka;

tko će od vas dokučiti Moje putove!

Tražiste Me, a Ja sam s vama.

Pogrdiste Me, a Ja slušam zloću srca vaših.

Ako bez Mene ništa ne učiniste,

a zašto Mene toliko progoniste

nad glavama djece Moje!

TRI SU LJUBAVI:

Prva je ljubiti Mene, Boga svojega,

svim srcem, bićem i umom svojim.

Druga je povezanost u braku,

i oko sebe ljubiti ono,

što diše Mojim dahom.

Treća ljubav je ovaj svijet,

u svojemu sjaju, mamoni, koji ga zarobljuje

u strastima, ljepotama, bogatstvu zamamnom.

Raskošna srca osvajaju mnoge,

da im robuju u tijelu,

a duh je Moj daleko od Njih." (Dn 225)

25. Srijeda - B O Ž I Ć

Slavni Isus - Na prvi dan Božića doživjela sam ovo. Na istočnoj strani pojavio se dragi Isus. Bijaše tako velik, da je zahvatio čitavo Nebo. Na Njemu je bila uskrsna haljina bijela kao snijeg. Vidje-

- 70 -


prosinac 1974.

le su Mu se i Presvete Rane. A Božansko Srce bilo je tako lijepo, da je izgledalo kao prekrasna jarkocrvena ruža. Kako je Isus dragi stajao, lijevom rukom je ogrlio bijeli uskrsni barjak, na kojemu je bio križ.

Trostruka Pričest - Kad sam bila u crkvi, Svetu Misu služio je novi pobožni svećenik. Blizu modernog oltara, sa strane, bio je okićeni bor. Kako sam došla u crkvu, stala sam u blizinu bora. Nisam htjela poći u klupe, jer me je stid, budući da su svašta izgovorili na mene. Ovako sam manje uočljiva, pa manje griješe kad me ne vide.

Na glavnom Oltaru, gdje je Betlehemska štalica oživio je Mali Isus. Slatko se je smiješio i okretao se poput malog djeteta.

Kasnije, odjednom dođe dragi Isus od Svetohraništa. Bio je visok. Na Njemu je bijelo ružičasta haljina s lijepim izradbama. Dragi Isus me pogleda i pođe prema meni, te me pričesti velikom Svetom Hostijom. Zatim pođe k Oltaru i uzme još jednu veliku Hostiju, pa me ponovno pričesti. I opet se zaputi k Oltaru, ali ovaj puta uzme od svećenika Kalež i dade mi piti Presvetu Krv. U Kaležu je bilo do tri prsta Presvete Krvi. Bila je krasne crvene boje, kao najljepša ruža, a tako je divno mirisala kao najfiniji parfemi. Tako mirisavih ruža nema na svijetu. Kad me je pričestio, Isus dragi odnese Kalež natrag na Oltar i stavi ga opet pred svećenika. Malo je još stajao pokraj Oltara, okrenut prema vjernicima. Gledao je više ozbiljno, ništa ne govoreći, a onda najednom iščezne. (Dn 223)

Mali Isus: "Moraš Mi pomoći oko duša!" - Najedanput se otvori Svetohranište. Ugledam dragog Malog Isusa, malešna kao da Mu je tek mjesec dana. Sjedio je na klupici i nešto radio. Izgledao je jako zauzet Svojim poslom. Stalno je nešto kao prebirao i premetao. Onda pogleda na svećenika koji služi Svetu Misu, zatim pogleda na mene, pa mi re-

- 71 -


prosinac 1974.

če: "Moraš Mi pomoći!... Ti Mi moraš pomoći!" Poslije sam se molila i razmišljala, što to znači; "Ti Mi moraš pomoći!" Onda kaže: "Moraš Mi pomoći oko duša!" (Dn 223)

"Idu tamo gdje su prije živjeli!" (Sveta Obitelj) Dok se vidjelica molila opazi Svetu Obitelj u zračnom prostoru, u visini do 500 metara, kako po čistom bijelom putu ide od juga prema istoku. Nebeska Majka i Sveti Josip držali su Malog Isusa, od oko tri godine, svaki za jednu ručicu. Sveti Josip je bio Isusu s desne strane, a Majka Božja s lijeve strane. Bili su obučeni u odjeću kako ih se inače slika. Mali Isus je imao lijepu ručičastu haljinicu. Kosica Mu je bila žućkastosunčane boje i valovita. Svi troje bili su bosi. Gledajući za Svetom Obitelji vidjelica se upita: "Bože moj, kamo ide Sveta Obitelj?" U taj čas zastanu, okrenu se k vidjelici, a nad Njihovim glavama čuo se je odozgo ovaj Glas: "Idu tamo gdje su prije živjeli!" I krenu dalje, kamo su i pošli, a vidjelica je za Njima gledala, sve dok ih je mogla vidjeti u daljini. (Dn 225)

Pouka mladog bogataša - Došla sam na nepoznat teren, na zapadnoj strani, u veliko groblje. Hodajući po groblju i gledajući razne spomenike nepoznatoga groblja, odjednom opazim uglednu grobnicu s lijepim nadgrobnim spomenikom. Grobna ploča bila je odmaknuta. Iz otvorenoga groba izađe mladić od svojih 35 godina, i pođe ravno k meni, kao da me pozna. Ali ja njega nisam prepoznala kao znanca. Mladić stane preda me i ovako prozbori:

"DVOJE JE SAMO POTREBNO ZA ČOVJEKA NA ZEMLJI.

Prvo, da smrtni čovjek živi po Zapovijedima Božjim.

Drugo, da svaki čovjek na zemlji misli,

kuda će doći, kada polazi u vječnost.

To je korisno znati.

Ostalo na zemlji nije važno znati

- što duši ne koristi puno, nego samo za tijelo.

- 72 -


prosinac 1974.

Ja sam u životu svojemu koristio sve želje svoje, i nema što sebi priuštio nijesam.

Sada sam osuđen zauvijek."

Na to se okrene grobnici, koja ga je čekala otvorena, žalostan me pogleda,i ode mlad u grob, da u njemu leži i trune. Kada je unišao, zatvore se za njim vrata groba i sakriju bogatoga mladog čovjeka. (Dn 226)

Sveti Otac tužan i nemoćan - Papa Pavao VI bio je na nekom terenu i nešto je dugo i zabrinuto gledao. Kao da se oko njega nešto neugodno zbiva. Bio je tužan i nemoćan, kao da više nema snage da radi na tome polju, terenu. Vidjelica ga je gledala sa strane, i promatrala je njegove radove. (Dn 226)

GODINA GOSPODNJA 1975.

Siječanj

1. srij. - NOVA GODINA - OSMINA BOŽIĆA

"Što je đavo pogazio... ti podigni!" - Netko me je postavio na veliko polje. Bilo je tako golemo, da mu očima nisam mogla obuhvatiti ni širinu ni dužinu. A jedno šest do sedam stotina koraka ispred sebe ugledam crna đavla. Bio je visok kao čovjek, a debeo kao medvjed. Bio mi je okrenut leđima, jer je daleko na tom polju među redovima uznapredovao. Stajao je i potišten zurio u zemlju, kao da je nešto zastalo u njegovu radu. Na pola puta između mene i đavola dođe Bog Otac. Jako rasrđen na đavla, snažno poviče na njega. Bog Otac je tako jako vikao na njega, da se cijelo tlo treslo. Ali đavao ni da bi se okrenuo. Ponaša se kao da je gluh. I dalje tamo stoji i zuri pozorno u zemlju, u redove, kao da je nešto izgubio.

Nakon što je Otac Nebeski viknuo na đavola, zapitam: "Gospodine, što je moja dužnost, da radim na tom polju, kad je đavao na tom polju, i ja sam na tom polju?" Otac Nebeski, kao ublažen, okrene se prema meni, pa mi zapovjedi: "Ti moraš dići sve što je on srušio! - Što je đavao pogazio na

- 73 -


siječanj 1975.

polju Mojemu, ti podigni!" Na te riječi odgovorim Bogu Ocu: "Hoću, Gospodine, sve da podignem u Tebi!" I od onoga mjesta na kojemu je zastao, đavao nije mogao poći dalje na njivi Gospodinovoj. Ostao je kao pribit uza zemlju. Vidjelica pogleda đavla i kaže mu: "Ja ću tebe stići i prestići na ovome polju Gospodinovom!" Vidjelica je već jedan dio toga polja obradila, ali je ostao još veliki dio da se obradi. (Dn 227, 233-4)

Isus tužan pod modernom Misom - Pred glavnim Oltarom, gdje je Svetohranište, od Poslanice do Evanđelja kretalo se polagano svjetlo Nebesko. Obuzelo je čitavo Svetište. U svjetlu je bio Gospodin Isus Krist. Nešto je promatrao, i gledao je na moderni oltar, gdje se u taj čas služila Sveta Misa. Gledao je na ljude, i bio je tužan. Kada je došao sa strane Evanđelja, iako je još Sveta Misa trajala, uzdigne se u sjaju gore prema Nebu i nestane.

Sv. Josip: "Ne znam što ću... u ovome vremenu!" Za vrijeme molitve, odjednom dođe u moju sobu Sveti Josip. Bio je obučen kao što ga obično slikaju: u zelenkastožutu haljinu, a na nogama je imao obuću od remenja. Potišten i zabrinuta lica potuži se: "Ne znam što ću i kako ću u ovome vremenu. Ništa ne mogu učiniti sa svijetom na zemlji." Jedno vrijeme ostao je uz vidjelicu, kao da se želi uz nju odmoriti, a poslije ode. Vidjelica ništa ne upita Svetoga Josipa, samo ga je svjesno žalosnoga promatrala. (Dn 232)

"Nemojte Boga pokrivati!" - Bila sam gore u visinama, pod samim Nebom, i držala sam Malog Isusa na ruci. Gledam ja, Bože moj, tko me je tu postavio! Kako ću dolje sići! A dolje, pod Nebom, stajali su ljudi. Isus pak, kako je bio malešan, vrtio se amo-tamo. Najedanput mi nekako ispadne... ali kao da je sam poletio dolje. A oni ljudi počnu Ga snijegom pokrivati, zatrpavati... ruke, noge,

- 74 -


siječanj 1975.

glavu, svega... A ja vičem: "Nemojte Boga pokrivati! Otkrijte Ga!" Ali oni su Ga stalno pokrivali snijegom. (Dn 228)

"Brojim duše!" - Došao je svećenik k Svetohraništu, da uzme Svete Hostije za pričest ljudima. Kada je otvorio vratašca, ugledam Nebeski prizor. Svetohranište je bilo ukrašeno kao Nebeski hram. Zidovi su bili od samoga zlata, ukrašeni kao dijamantima i svetim nakitima. I tri klupice su bile u tome hramu. U jednoj je sjedio dragi Mali Isus, od mjesec dana. Bio je u bijeloj haljinici, bos. Kosica Mu je bila valovita i zlatne boje. Oči su Mu sjale kao dragulji. Mali Isus je nešto radio. Oko Sebe je nešto premetao... kao da sortira kuglice. Zauzet Svojim radom, nije polagao važnosti na svećenika, što on tamo uzima. Jer kao da Mu je taj svećenik smetao u radu, nije Mu bio po volji. Odjednom pogleda svećenika kao zauzet, i nagne se iza njega da vidi gdje je vidjelica. Onda me opazi i nasmiješi mi se. A ja Ga upitam: "Što radiš, Gospodine?" Odgovori mi: "Brojim duše! I ti Mi moraš pomoći raditi!" - "Hoću, Gospodine, pomoći ću Tebi oko duša!" A Mali Isus se i dalje zaigrao s dušama, stavljajući ih na svoje mjesto. (Dn 226)

6. Pon. - BOGOJAVLJENJE - SV. TRI KRALJA

Jutros je vidjelica stigla u Zagreb.

Kad sam putovala, vlak je bio tako pun, da sam morala stajati u hodniku. Mnogi su se, naime, nakon Božićnih blagdana vraćali natrag na posao. Kad me je kondukter opazio, pozove me neka pođem za njim. Odveo me do jednog odjeljka u kojem su trojica mladića, jednako obučeni, mirno spavali na klupama. Kondukter zapali svjetlo i kaže im: "Dečki, dignite se! Dajte mjesta gospođi da sjedne!" U toku vožnje, dragi Isus reče za njih: "Ova dječica Moja ne poznaju Mene. Ova djeca ne hodaju putovima Mojim." (Dn 228)

- 75 -


siječanj 1975.

"Sve ću podignuti što god budem mogla!" (Mala Marija) Pod Svetom Misom najprije sam ugledala prekrasnu Nebesku Majku kao Kraljicu, s krunom na glavi. Bila je visoka gotovo dva metra. Haljine su joj bile svečane, široke, a po njima su bile same predivne ruže.

Najedanput velika Nebeska Majka postane kao dijete. Nije mogla imati više od četiri godine. Ne bih joj ni toliko dala. I kao dijete imala je krunu na glavi. Bila je obučena u lijepu široku haljinu, urešenu prekrasnim ružama.

Najednom je veliki dragi Isus tako snažno zasjao s Neba, da je obasjao cijeli ovaj prostor. I vikne oštro da sam se sva stresla:

"Ne rušiti Moje Zakone! Ja ću srušiti one koji u Mojemu Zakonu nijesu!"

Onda je Mala Marija ovako rekla Isusu, koji se bio javio u takovoj slavi:

"Uzdignut ću Tebe u visine sa zemlje!

Sve ću podignuti što god budem mogla k Tebi sa zemlje, tako da se Širi Tvoja Slava nadaleko, naširoko i naveliko..."

Kasnije sam vidjela raspetog Isusa, velikog gotovo dva metra. Najedanput dođe sestra Julijana i stavi svoju glavu Raspetome na noge. I doziva me smiješeći se: "Gdje si?" Neko vrijeme je i sveta Klara promatrala raspetog Isusa. Onda se okrenula prema meni... i nestane i ovaj prizor.

Uskoro dođe lijep velik Anđeo, obučen u bijelu haljinu. Pričestio me je. Kad sam pitala, koji je to Anđeo, rečeno mi je da je to Rafael.

Anđelčić popravlja nabore na haljini - Dok sam klečala, odjednom primijetim, da je na meni neka druga odjeća. I začudi se: Joj, pa ja to nisam obukla! Haljina je bila lijepa, ali je bila široka kao krinolina, kao što to imaju pjevačice, kad si metnu one cirkuse. Iznenada dođe jedan mali Anđeo i stane kraj mene. Gleda me, pa mi se smiješi

- 76 -


siječanj 1975.

i počne na toj širokoj haljini uređivati one nabore. (Dn 228)

7. Utorak

U PRVOM... PA U DRUGOM NEBU...

Najprije Sveta Pričest - Ovaj zid je nestao. I kao da smo na zračnom prostoru, negdje pod Nebom. Došao je dragi Isus i dao mi je toliko velikih Hostija, jednu za drugom, da ih više nisam mogla ni primiti. Jedva sam ih progutala.

U Prvom Nebu - Iza toga bila sam dignuta do Prvog Neba, pred Presveto Trojstvo. Kako sam tamo došla, ne znam. Nešto me je nosilo i stavilo pred Presveto Trojstvo. Otac Nebeski sjedio je kao Vladar nad svima, na onoj Svojoj velikoj svetoj vladarskoj stolici. Sva je bila nečim prekrasnim obilježena i ukrašena. Odjeća Boga Oca bila je prekrasno izrađena i kao sazdana u bojama.

Kažu da na Nebu nema ništa stvoreno, da je sve samo duh. I duhovni otac S. veli da tamo nema materije, da je samo zrak i svjetlo. Ali tamo gdje je sjedio Bog Otac Nebeski, to je bilo tako ukrašeno. Bilo je malo uzdignuto, kao podijum... I to je bilo s takovim prekrito... to nije baršun...ja ne znam što je to... to je tako ukrašeno... nešto stvoreno... To je takova izradba sa zlatom... srebrom... i sa raznim bojama... Ja ne znam šta je .. to po čemu su oni hodali... U Nebu ima tako krasnih ćilima, da vam ja ne znam ni reći što je to... I onda opet dalje se vidi, kako je sve sjajno, i kako je sve uređeno... prekrasno... I cvijeće sam vidjela prekrasno.

Bog Sin... - A uz Boga Oca, malko naprijed i sa strane, stajao je Sin. Bio je velik kao od zemlje do Neba, tako da sam morala gore gledati. Klečala sam tako blizu Isusa, da sam se svojom odjećom doticala Njegove haljine. Bio je krasno obučen. Haljina Mu je bila kao od baršuna... boje cr-

- 77 -


siječanj 1975.

vene, plave, žute, zlatne i bijele... sa izradbama... a dugačka do samih prstiju. Isus dragi bio je bos i nije imao plašta na Sebi.

Bič u ruci Boga Oca - Bog Otac kako je sjedio na vladarskoj stolici, držao je u desnoj ruci velik crn bič, debeo kao moj prst, a dugačak oko dva metra. Na biču su bile napisane latinske riječi, koje nisam znala pročitati. Riječi su bile razdijeljene. Ja sam pročitala samo ono s kraja: "for..." - dalje ne znam. Bog Otac držao je bič uspravno, gledajući pri tom na zemlju, kao da na njoj nešto raspoređuje po raznim zemljama, krajevima. Nad glavom Boga Oca čuo se Glas: "Ovim bičem udarat ću Ja zemlju!"

U Drugom Nebu - Iza toga najedanput doleti iz drugog Neba velik Anđeo u bijelim haljinama. Došao je kao službeno. Donio je neku vijest Bogu Ocu Nebeskome. Zatim je odmah otišao gore i uskoro se ponovno vratio odozgor.

Kako sam klečala, zgrabi me taj veliki Anđeo za desnu ruku i ponese u Drugo Nebo... To je u letenju izgledalo ne kao zračni prostor, nego na pr. tu je jedno tlo, podnožje... a gore je sad taj svod, drugo tlo, drugo podnožje... Ovdje je bilo to Prvo Nebo, a tamo iznad je bilo to Drugo Nebo. Tamo me je odnio i metnuo me je skraja... A bilo je tako prekrasno, da to ne znam ni izgovoriti... Samo sam pogledala u tu širinu... kako je prekrasno... R.: Da li je bilo ljepše nego u prvom Nebu? - I dolje je bilo prekrasno, da to ne znam opisati, ali gore je opet posve drugačije... kako ću reći... kao drukčije smješteno... i tako prekrasno, da vam ne mogu reći na što to sliči... i što je to sve... takova je to izradba...

Prorok - Kad sam to pogledala, kaže Anđeo: "A sad ideš opet natrag!" I kako čekam da me ponese natrag do Prvog Neba - jer je između kao zračni prostor - najedanput vidim kako je s desne strane odnekle došao kao neki pustinjak. Kako je došao

- 78 -


siječanj 1975.

tako je i kleknuo. Imao je na glavi onu kukuljicu kao Franjevci. I gledam... ne poznam ga... Bio je star jedno 70 do 80 godina. Lice mu je bilo iscrpljeno. Imao je gustu bradu i brkove. Brada mu se spuštala onako kao malo zapuštena... kako je već izrasla... A Prorok je bio sav tako Božji, da je iz njega čak izlazila ona prisutnost, kao ono Božansko što je bilo u njemu... onaj duh... Tako je bio svet i skrušen... Gledam ja u njega kako kleči... A gledao je i on u mene, i po Nebu... Onda kažem Anđelu pratiocu, koji je bio tako velik da sam ga morala gore gledati: "A kakav je to čovjek?" Nisam znala da li je svećenik ili nije, jer nije imao na sebi ništa svećeničkog. Izgledao je više kao pustinjak, tako nekako... A Anđeo nije otvorio usta, ali se od njega čuo glas: "To je prorok!" A nije mi rekao koji. Poslije me Anđeo prenese natrag u Prvo Nebo.

Opet u Prvom Nebu. Počasna straža - I čim sam bila spuštena pred Presveto Trojstvo, najedanput vidim kako su za nama iz tog Drugog Neba došla četiri Anđela. I stanu pred Presveto Trojstvo kao počasna straža, sa svake strane po jedan. Imali su prekrasne haljine. Ni ne znam od čega su bile... kao najprekrasnije ruže. A poslije je to izgledalo kao srebro i zlato... kao dijamanti... Ni ne znam što je to... A to je tako nježno... svježe... kao živo... kao ruže izgleda... kao da je život u tome... I to je tako prekrasno, da ja to ne mogu opisati. I ti Anđeli imali su na glavama okrugle kape, kao što ih nose naši Ličani. Ali te kape imale su gore izradbu prekrasno nježnoplavu... kao svila... i ubacite nebeski zlatne zvijezde... Sa strane su visile male rese... Bilo je to tako krasno izrađeno, da ja ni ne znam od čega je to bilo... kao razni dijamanti u bojama... tako je to bilo prekrasno...

Majka Božja - Dok su ti počasni Anđeli stajali, najedanput odnekle dođe Majka Božja kao prekrasna

- 79 -


siječanj 1975.

Djevica. Bila je predivno obučena. Ja gledam... "Pa to... to si Ti Majčice!" Tako je bila prekrasna... Izgledala je kao službena pred Presvetim Trojstvom. Kao da Ona tamo igra neku ulogu...

Na Službu Ocu - A dragi Isus je stajao pred Bogom Ocem, kao da je On Njemu na Službu... Njegovoj Želji... Što god Bog Otac zaželi, On će to izvršiti. Bio je kao Kralj i Vladar, ali kao podložan Ocu. Stajao je pred Njim kao na raspolaganje.

"Pogledaj Isusa!"- Na zadnje, kad sam se već pričestila, doleti Sveti Mihael. Imao je u ruci kratak mač, i spustio ga je prema dolje. Gledao je kako služite Svetu Misu... pogleda sobu... i pogleda brata Ivana i mene... Najedanput, kako sam klečala, zgrabi me za desnu ruku i ponese. Nosio me je daleko... preko neke pustoši... Kao pašnjak je to izgledalo... malo brdovito... A tamo gdje me je donio, bilo je kao malo povišeno. Gledam ja je l' to mali brijeg, što li je... Nije bilo više od ovoga ormara. Ja gledam... Pa to je špilja... Onda kaže Arkanđeo Mihael: "Pogledaj Isusa!" Pogledam unutra i ugledam Svetu Obitelj. Majčica Božja i Sveti Josip sjedili su pokraj Jaslica, a dragi Isus ležao je među Njima na malo udubljene slamice. Haljinice su Mu bile kao samo zlato. Tako je sav odsijevao, da je i sva štalica bila obasjana. Svetom Josipu moglo je biti 35 godina. Špilja je bila duboka do tri metra. Vola i magarca nisam vidjela... Promatrala sam samo ono što mi je bilo dano. (Dn 230-1)

Prije Svete Mise pitala je razjašnjenje za neke stvari:

"Sine Moj, ljubimče Moj, R.!

Imaš podmuklu braću oko sebe,

koji tebi mnogo zla čine i žele.

Ne boj ih se!

Ja sam s tobom svuda,

i u vrijeme kada se za Mene zalažeš.

Sve neprijatelje tvoje

- 80 -


siječanj 1975.

uklonit ću u dan srdžbe Svoje.

Provjeravaju te, kušaju, poštu ukidaju

i čitaju ono što na njih ne spada.

Otac laži živi u pojedinim srcima, u njima,

zato bijesni slušaju Glas Moj iz usta tvojih.

Promotri ih,

i vidjet ćeš zlo u srcima njihovim.

Ide dan kada ću zlo uništiti,

a dobro ostaviti.

Pazi na svoje stvari, zatvori ih,

da ti pregled ne izvrše zla braća;

budi uvijek na oprezu.

Ne povjeravaj se bilo kome,

dok ne spoznaš srce njegovo, što u njemu leži.

Očistiti ću zemlju od truleži njezine,

i zadah smrada nestat će u bezdane.

Puno trpiš poradi Mene,

ali ću Ja podići dušu tvoju u Slavi Mojoj

iznad mnoge braće tvoje na zemlji.

Bit će neprijatelji tvoji postiđeni

pred Očima Mojima, za tebe, odbačeni od Mene.

Radi sa Mnom!

I Ja radim u tebi, oko spasa besmrtnih duša Mojih!

Služi Mi, kako si dosada služio;

Ja sam s tobom zadovoljan.

U tvojim rukama i srcu gledam duše Svoje.

Ja sam Svjetlo stvorenju Svojemu,

koje prodire u Dubine Beskrajne.

Bog sam tvoj, i ti si dijete Moje;

sin si Moj, Duha Mojega, na zemlji,

i u vječnosti, bit ćeš preda Mnom

u Slavi i Svjetlosti Mojoj.

Blagoslov Moj je nad tobom, u tebi, i pred tobom.

Ostani u Meni, Ocu svojemu, Sinu

i Duhu Mojemu, sjedinjen uvijeke.

Razapet sam među Svojima,

i razapinju Mene do vremena,

da ih pravda Moja izbriše sa lica Moje zemlje,

koju sam Ja stvorio. Amen." (Dn 231)

- 81 -


siječanj 1975.

"NESKLAD VELIKI MEĐU DJECOM MOJOM! Svi žele biti prvi na zemlji u radovima Mojim.

Ja sam bio Svojemu stvoru sluga,

koji sam Stvoritelj njegov.

Poniznost je uzrasla na zemlji samo u riječima ljudi,

a u djelima je umrla, mrtva je.

Oni su veliki pred Očima Mojim,

koji su u narodu na zemlji zadnji

i najmanji poradi Mene, u službi Mojoj.

Ne gledam riječi djece Svoje,

već srca njihova!

Prvi na oko ljudi,

bit će zadnji pred Mojim Očima;

a zadnji na zemlji poradi Mene,

bit će prvi u Blizinama Mojim.

Sve je izopačeno na zemlji,

i ono što Mi služi, klonulo je." (Dn 231)

Obite1j bez djece - Jedna obitelj htjela bi svakako imati djecu. Poduzeli su sve moguće, i potrošili svu silu novaca kod raznih specijalista, da dobiju djecu, ali bez uspjeha. Gospodin, međutim, ovako progovara:

"NEKA BUDE TAKO KAKO SAM JA DAO!

Mnogi traže na zemlji isto,

a kada im dodijelim ploda,

ubijaju ga u utrobama svojim.

Bolje je biti i bez roda,

nego kršiti Moje Zakone u braku." (Dn 231)

Jedna osoba nalazila se u velikoj nevolji. Gospodin joj ovako progovara:

"TAKVA SU VREMENA!

Primi kako ti je dano;

ne možeš si pomoći.

Moli Devetnicu Mojemu Srcu,

Mojoj Majci i Poočimu,

da rasvijetlim one

koji ti smetaju u radovima tvojim,

da omekšam srca njihova.

- 82 -


siječanj 1975.

Što je Moje,

trpjet će gdje god bilo, poradi Mene.

Moli kroz devet dana

9 Očenaša, 9 Zđravomarija, 9 Slavaocu

i jedno Vjerovanje,

da ti uklonim i ublažim smetnje

na radnome mjestu.

Ne kloni! - I Ja sam s tobom!

I Ja sam puno pretrpio od stvora Svojega

da ga spasim,

i trpim u sva vremena u Mojim odabranicima,

da spasim

ono što je za Mene određeno duša besmrtnih,

koje hodaju putovima Zakona Mojega.

U Mojemu Imenu podigni glavu svoju,

za Mnom koracaj po Kalvariji,

da stigneš do Mojega Križa,

na kojemu sam bio živ razapet

od stvora Svojega.

Patnja nije lagana!

Blago onima

koji ustraju u mukama za Mene do kraja.

I vidjet će dan Moj

veselje srca njihovih,

u dušama Mojih odabranika.

Ostaj uza Me i sa Mnom, ovčice Moja!" (7.I.)

Vidjelica je otputovala kući veĆ 7. ov. mj.

Kome služiš, taj te i posjećuje - Ovih dana, za vrijeme večernje molitve, došli su vidjelici u posjete sv. Terezija od Malog Isusa, sv. Franjo, sv. Antun Padovanski, sv. Klara, Bezgrješna Nebeska Majčica... Sveta Obitelj. Ovi dragi posjetioci često su uz nju, tako da nije ništa izvanredno za označivati. Kome služiš, taj te i posjećuje. I kao da su željeli biti uz vidjelicu i njezine nevolje... Sestra samoća, mir, šutnja i molitva, njezini su najdraži gosti. Krunica je najuži krug razgovora i najmilija molitva. Brbljarije pak ovo-

- 83 -


siječanj 1975.

ga svijeta su smeće, koje dušu puni... smrad ove zemlje. Kada mi vrijeme oduzimaju prolaznici ovoga svijeta s nepotrebnim razgovorom, onda trpim u duši, i tijelo mi postaje neustrpljivo. Ne možeš svakome tijelu dati ono s Neba, ne prima, i srce mnogih zatvoreno je kao zapečačeni zid. Teško je kroz zid ulijevati med u nutrinju čovjeka. (Dn 232)

O vidiocima - Pa čak s vidiocima i vidjelicama bude mučnih zgoda. Neki su čak grubi u službi Božjoj prema mnogima, dok sami imaju mana koje ne vide. Svaki i svaka smatra se pametnim i pametnom, ali nažalost, često puta se zbude ono što čovjek ne predviđa da će doživjeti... Kaže Gospodin Isus Krist u ove dane, za mnoge vidioce i vidjelice, da samo malo njih, gdjekoji i gdjekoja, idu putovima velike stege i mnogih odricanja od slasti tijela i duše. Mnogi žive naravno, kao i ostali ljudi, samo što više mole.

"LAKO JE VIDIOCU BITI U KRUGU SVOJE OBITELJI,

uz ženu ili muža, i Meni služiti.

Mnogi koraci ovih odabranika zaštićeni su i naknađeni u radu,

da toga napora ne okusiše, iako su sluge Moji.

Takvi nemaju dosta razumijevanja za osobe čiste,

i upregnute tijelom i duhom u radu.

Gledaju svoju odabranu subraću i susestre

s prezirom u srcu;

sebe cijene i uzdižu u službi Mojoj,

poput oholica ovoga svijeta.

Zato će mnogi zaostati od visine duha u Mojim Očima,

poradi hvale i laske ovoga svijeta.

Ako sam Ja dar dao tijelu, a s čime se hvališ?

Zar s onim što Meni pripada?

Nijesu vidioci slavni,

već Onaj koji vidioce učini u Slavi Svojoj.

Ja sam Onaj, koji sam dao zemlji Riječ Moju,

i dajem joj.

Veća milost dana pojedincu,

veća odgovornost pred Mojim Očima.

- 84 -


siječanj 1975.

Što možete da učinite,

ako vam Ja znanje i snagu za taj dar dao nijesam?

Ako su od Mene darovi zemlji dani,

koga će zemlja u znanju i sposobnosti

slaviti i hvaliti, i za svojega Stvoritelja držati?

Mnogi vidioc i vidjelica zavidno gledaju

druge Moje u milosti odabrane vidioce i vidjelice.

Željeli bi veliki biti,

a ništa ne pretrpjeti za Slavu Moju.

Može li se u čašu saliti

ono što stoji u zdjeli jelo?

Ili obratno!

Može li se iz čaše hranom napuniti zdjela,

da bude ista mjera?

Ne može!

Tako je i s odabranicima od Mene.

Kakva je posuda opsega za primanje Mojih darova,

tako je njoj i njemu dano.

Mnogi su veliki u očima ljudi,

a pred Mojim Očima nijesu ne znam šta.

Mnogi su maleni i potlačeni u očima ljudi, i ništa,

a pred Mojim Očima su veliki u službi Mojoj.

Tko je velik pred Mojim Očima,

svijet ga ne pozna mnogo,

i tlači ga i progoni kao najmanjeg na zemlji.

Koga zemlja slavi, preda Mnom nije ništa.

Moji pravi sluge koracaju putovima Mojim,

i bit će im kao Meni,

dok sam vidljivo hodao putovima po licu zemlje." (Dn 232-3)

Mali Isus žalostan zbog iznakažene Svete Mise Dok su za vrijeme Euharistijske Gozbe iz sveg glasa pjevali, otvori se Svetohranište na glavnom Oltaru. Iz njega izađe Mali Isus od godine dana i zaputi se ravno prema vldjelici. Prošao je kroz Svetište, a da se nije ni obazreo na moderni oltar i one koji su bili oko njega zaposleni. Došao je do vidjelice, i kako je klečala, bacio se njoj u zagrljaj. Obujmio ju je Svojim ručicama i glavicu

- 85 -


siječanj 1975.

je naslonio na njezino tijelo, kao da se želi sakriti pod njezin kaput. Oči je odvratio od modernog oltara i Svetišta, da ne gleda sablazni kod moderne Mise. U taj čas bile su u Svetištu i dvije mlađe ženske, u kratkoj nošnji, koje su čitale Poslanicu i ostalo. A vidjelica je uronila u žalosnog Isusa, tako da nije niti čula propovijedi. U sve vrijeme Mise bio je Mali Isus leđima okrenut svećeniku i modernom oltaru. Žalostan, kruto se držao za vidjelicu, kao da ne želi da Ga se dira. Kada je došao čas Svete Pričesti, Mali Isus se ukloni i ode u Svetohranište. Nije Ga zanimala Sveta Pričest primana stojećki. Mali Isus imao je ružičastu haljinicu, kosice valovite i sjajne kao sunce, a očice kao Nebo. Bio je bosonog. (Dn 234)

Veljača

2. NEDJELJA - SVIJEĆNICA

"Što da učinim s ovim modernim svijetom?" - Dok se na modernom oltaru slavilo Euharistijsko Slavlje, dotle je ispred glavnog Oltara hodao živi Isus. Bio je bosonog, a obučen kao nekada, kad je ljude naučavao. Nemiran i uzrujan hodao je od Poslanice do Evanđelja. Oštrim pogledom zaokruži ljude i svećenika koji je služio modernu Misu. Pogled Mu je bio, kao da će Ih sve istjerati iz hrama - kao nekoć Židove.

A nad Isusovom glavom čuo se Glas:

"Da li da ovaj moderni svijet uništim,

11i da ga poštedim i ostavim?

Što da učinim s njime?"

Isus je izgledao sav utučen, kao da je sve u Njemu klonulo. Vidjelica se preplaši i pomisli, da će Gospodin sad izvršiti ono, što je zaprijetio narodu Svojemu na zemlji. Jao nama! Zato upita: "Gospodine, a što će biti s nama?" Isus je pogleda, ali je i dalje šutio. (Dn 234-5)

Ljudi gaze po Svetinjama - U viđenju hodala je zemljom. Prolazila je kroz sela i gradove, preko ravnica i bregova, pokraj rijeka i jezera. Ali sva je zemlja bila oskvrnjena u Očima Božjim. Tlo je

- 86 -


veljača 1975.

bilo prekriveno pobacanim kipovima i slikama Presvetoga Trojstva, Boga Oca, Boga Duha Svetoga, Svete Obitelji, Srca Isusova, Srca Marijina, Svetoga Josipa i raznih Svetaca i ugodnika Božjih. Muško i žensko, ne mareći i ne osvrčući se, bezobzirno je gazilo po tim Svetinjama.

Da spriječi tolika svetogrđa, vidjelica se dade na posao. Ne obazirući se na ljude počne sakupljati svete Likove i stavljati ih na hrpe po časnim mjestima i sobama. Kad je posustala od napornoga svetog rada, zastane da se malo odmori. Onda prozbori Gospodinu: "Bože moj, a tko bi i mogao spasiti to sve od ljudi! Mnogi će propasti bacajući i gazeći Svetinje." A Glas Božji progovori s Neba:

"MOJE LICE I LICE MOJE MAJKE, i Mojih ugodnika,

gaze grješne noge stvora Mojega.

Sav sam pregažen kao crv zemaljski.

Iako sam Stvoritelj svega,

stvorovi Moji Mene mnogi ne poznaju.

Brani Me, štiti Me,

ne gledaj one koji se tebi usprotive poradi Mene!

To Moji nijesu!

Ja u tebi i s tobom radim na duhovnom polju.

Mnogi od mjerodavnih mislit će da služe Meni,

kada se usprotive Zakonu Mojemu nad glavom tvqjom.

Iz usta opakih udarat će mač jezika njihovih,

da ti naškode na tijelu tvojemu.

Ne boj se njih!

Ja sam u tebi i boravim s tobom.

Ja sam uza te do dana Volje Moje.

Obrađuj Moje polje,

da trnje i korov ne uzmu mah,

i ne uzrastu jače, u obilnijoj mjeri." (Dn 235)

 

Kaže meni Gospodin ovako:

"Zatvori usta i vrata na njima,

Pred nevjernim sinovima i kćerima Mojim!"

Tako i činim. Dostojnima dajem od sebe, a sa zli-

- 87 -


veljača 1975.

ma nemam ništa, pa ni riječi. Kaže Gospodin:

"Bježi od zla čovjeka,

da ti ne zamaže dušu i tijelo!

Oni koji su dobri,

ti Mene traže uvijek i svuda." (Dn 236)

 

Đavao ne da opsjednutoj u blizinu vidjelice - Na usta opsjednute žene ovako je đavao govorio: "Ljudi sa zemlje podlegli su kušnjama, i od ljudi postadoše đavli. Nisu oni bili đavli prije, u kušnji su pali." I nije dao opsjednutoj da se približi vidjelici, jer da ona ne spada u takove redove. (Dn 236)

7. PRVI PETAK

Na radu kod Velikoga Gospodara - Za vrijeme uobičajenih molitava, koje vidjelica toga dana obavlja za pokojne duše, zbio se je ovakav prizor. Gospodar velike tvornice na zemlji, pobrinuo se za posao za vidjelicu Juliju i duhovnog oca Zvonimira. Dao im je zajednički rad u službi svojoj. S velikom pažnjom, ljubavlju i susretljivošću vodio ih je i učio u radovima Svojim. Dao im je stan da budu uz Njega, ukrašen Nebeskom ljepotom, od tri prostorije. Otac Zvonimir sjedne u te prostorije, i kao domaćin nešto je učio vidjelicu Julku o Gospodaru. Na te riječi ona mu se približi i nešto mu je tumačila. Na to se otvori prva soba i vidjelo se ovo. Te su sobe bile kao ukrašen hram Božji, Nebo. Po zidovima su bili Nebeski nakiti kao ukrasi, svetinja.

Na to vidjelica kaže ocu Zvonimiru: "A gdje ćete sada spavati, kad je vaša soba postala hram Božji. I Anđeli su u njoj... i Sveci... Oltari." Duhovni otac se nasmiješi i odgovori: "Moja će soba biti hram Božji, gdje ću Mise služiti, a u drugoj ću spavati." Na to vidjelica primijeti: "A ja ću spavati u trećoj sobi na podu!"

Odjednom iz prve sobe izađe Mali Isus ususret vidjelici i duhovnome ocu, i pođe ravno u njegovo krilo. Zagrli ga ručicama i Svoju glavicu stavi

- 88 -


veljača 1975.

na njegove grudi. Tako ga je nježno zagrlio, kao najnježnije dijete oca svojega. Nasmiješi se duhovni otac i okrene se vidjelici i kaže joj: "To je naše Nebesko Janje! Moramo paziti što govorimo, da naše riječi usvoji." Mali Isus bio je u dobi od 6 mjeseci. Bio je tako zlatan! Imao je bijelu haljinicu i bos je bio; očice su Mu sjale kao dragulji, kosice zlataste; ustašca su Mu bila kao bonbončić. Ručicama je zagrlio oko vrata oca Zvonimira i nježno ga je gledao. A duhovni je otac volio Isusa, i On je volio Njega. Katkada je Mali Isus bacio dječji pogled na vidjelicu, jer je i nju volio. Na to kaže otac Zvonimir vidjelici: "Mi moramo biti blizu djeteta Isusa, da Mu se što ne dogodi!"

Tvornica je ovaj svijet. Gospodar tvornice je Bog Otac. Posao kod Gospodara jest rad na Viđenjima i Objavama. Stan od tri sobe je Hram Božji, Sveto Trojstvo. Soba koja je postala hram Božji jest duša oca Zvonimira. Svetinja u hramu jesu molitve i duhovna djela.. (Dn 236)

"To su njegove sestre u Duhu!" - U gradu Zagrebu hodale su ženske jedne amo, druge tamo, kao da su službeno zauzete raznim poslovima. Neke su bile starije, neke malo mlađe. Vidjelica je taj prizor gledala i upita: "Gospodine, kakve su to ženske u radu oko duhovnog oca Zvonimira?" - koji je među njima vršio neku ulogu. Odgovori dragi Isus; "To su njegove sestre u duhu!" Otac Zvonimir ih je promatrao, a onda kaže ovako među njima: "Ja ću raditi s vidjelicom Julkom u Duhu Božjem." Dragi Isus zove muškarce braćom, a ženske sestrama - koji Njemu služe. Otac Zvonimir ih je promatrao i nijesu mu se svidjele u duhu. (Dn 237)

"Od takvoga su trnja... Meni krunu spleli!" - Dok je molila večernje molitve, ugleda na sjeveroistoku krasno polje, puno cvijeća i drveća. Uz njega je tekla omanja rijeka. Uzduž nje protezala se ži-

- 89 -


veljača 1975.

vica od trnja. Bodljike su bile velike i svijetlokestenjaste boje. Uz živicu je prolazio dragi Isus. Bio je nešto jako zamišljen. Odjednom opazi vidjelicu gdje Ga čeka u blizini. Isus se razveseli i nasmiješi. Na to Mu ona kaže: "Gospodine, ovo veliko trnje na zelenoj živici isto je kao i ono od kojega su Židovi Tebi spleli svetu Krunu." Isus pogleda to trnje i prihvati: "Od takvoga su trnja Meni Moji stvorovi krunu spleli." Dugo je dragi Isus gledao vidjelicu i smiješio se njoj, okrenut Svojim Licem prema njezinome licu. (Dn 238)

Gospodin Isus Krist govori ovako:

"JA SAM ČOKOT, VI STE LOZE.

Jedne od loza uvenuše, druge istrunuše,

treće zakržljale ne rodiše u divljači svojoj roda,

četvrte se od čokota udaljiše i podivljaše.

Samo gdjekoja loza na Mojem čokotu biše,

od Mojeg čokota snagu crpiše

i dostojan plod Meni donosiše.

Ove loze u Mojemu sladoru sazriše

i Moju Jakost crpiše.

Druge loze - za koje rekoh - otvrdnuše,

u Mojemu Zakonu ne živješe,

Moje slasti u Zapovijedi ne okusiše,

i sve u vremenu danome uginuše,

pred Mojim Očima zauvijek mrtve biše.

U vinogradu Mojemu pravoga roda, divljači ne bijaše.

Tko sa Mnom uzraste u Duhu Mojemu,

bit će velik u Nebu pred Očima Mojim.

Otpadoše loze truleži

i postadoše gnojnica zemlji u zadahu svojemu.

Zakržljale loze Vinogradar i Gospodar ukloni,

da čokotu ne naškodiše, u sokovima svojih korijena.

Može li što uzrasti, a da ne crpi Moju jakost?

Sve Što na zemlji bijaše, Ja u tome jesam.

Ništa bez Mene života me imadijaše,

sa Mnom i u Meni sve odiše.

I Nebo i zemlja, u blagu svojemu,

od Mene je dano sve što ima.

- 90 -


veljača 1975.

Moj vinograd je pravi,

teško onome radniku u radu Mojemu, koji ga iskvari;

račun će Mi dati svaki smrtnik za djela svoja.

Zar u Mojim Djelima zla može biti,

kada u dobru Mojemu sve bijaše?

I svako vrijeme - poradi grijeha ljudi -

nosi svoje breme." (Dn 238)

 

"Teško je među zlima dobar biti!" - Rastuži se vidjelica misleći u srcu ovako: "Gospodine, toliko si pretrpio za naše grijehe, a na zemlji nikad mira onakvoga, kao što je u Tebi na Nebu!" Odgovori dragi Isus vidjelici:

Ja sam pretrpio gorku Muku za narod na zemlji,

ali patnjama zemlja udarena bijaše,

jer u grijehu premnogi žive.

Da se zadovolji Pravdi Mojoj,

godinama mnogih vremena trpješe oni,

što su im imena zapisana u Mojemu Srcu,

i Srcu Majke Moje - pred Mojim Očima.

Teško je među zlima dobar biti,

poradi nedostataka mnogih na zemlji.

Lako je Meni služiti u dobru,

ali treba u zlu ustrajati!

Budite heroji Mojih legija,

udruženi s Nebeskim Stanovnicima.

Ja sam vam dao primjer kako trebate živjeti

i ustrajati u borbi za Mene i slavu duše svoje

- u blizinama Mojim." (Dn 236)

Veliko stablo sa klonulim lišćem - Mnoga mjesta zahvatila je gripa, i nemoćna tijela ljudska srušila u krevet. I vidjelica oboli od jake gripe. Izgubila je apetit, mučila ju je velika temperatura danju i noću, tako da joj je cijelo tijelo klonulo. Na dan Lurdske Gospe ležala je kao mrtva. Pet dana nije imala ništa u ustima. Kad je krenulo malo na bolje, nastupi veliki kašalj.

U bolesti su mi došle u posjete dvije duše.

- 91 -


veljača 1975.

Jedna od njih ispriča mi što je o meni usnila. Vidjela me je na jednom velikom polju, gdje stojim ispod ogromnoga stabla. Bilo je više od jablana, i lijepo razgranato, a mnogo godina staro. Ona me upita: "Čije je to stablo?" Ja joj odgovorim: "Moje!" Listovi na stablu bili su zeleni, veliki, debeli, i sjajili se. Odjednom lišće klone, ali visoko na vrhu bila je bijela plemenita ruža, s cvjetovima velikim kao zdjele. Onda me opet upita: "Tko je takve krasne ruže na stablo ucijepio, kao da mu iz srca rastu?" Odgovorila sam joj: "Dragi Bog!" Polje je ovaj svijet. Stablo je duhovni život, a ruže su molitve. Za vrijeme bolesti nijesam mogla moliti, osim po koji Očenaš, kada mi je bilo lakše.

Nebeske djevojčice idu ususret bolesnoj vidjelici. Vidjelica ugleda prekrasan velik vrt, kao u Nebu; nešto prelijepo! U njemu su cvale prave ruže u bojama. I onda vidi oveću povorku malih djevojčica od tri godine, kako idu po stazama, kao da su poslane, da nju posjete. Sve su bile u bjelini i bosonoge. Radovale su se kako će obradovati vidjelicu svojim dolaskom, i iznenaditi je bolesnu u krevetu. Kad odjednom vidjelica doleti među njih, i zapodjene s njima razgovor: "Srušilo me je tijelo, ali moja duša voli hodati po Nebu, među vama." Djevojčice je opkoliše, i bile su vesele, što hoda između njih. Gleda vidjelica prelijepi vrt, pa im kaže: "Blago vama, vi ste već u lijepome Nebu, a mi još po zemlji padamo, i gledamo razne nepodopštine." U Nebu vidjelica zaboravi da je teško bolesna. Kada dođe k sebi, vidi da se od nemoći ne može niti okrenuti. Na to bolno uzdahne: "Bože moj, kako je na zemlji teško biti i živjeti!"

Isus bdije i pričešćuje - Viđenje se dogodilo na blagdan Svetog Matije, apostola, 24. II., u pon. Nemoćno ležeći u vrućici probudi se iza kratkoga sna. Bilo je oko 6 sati ujutro. Po običaju pogle-

- 92 -


veljača 1975.

da oko sebe, jer u mnogim časovima ima posjete s onoga svijeta, duše. Kako je svjesno pogledala, vidi da nedaleko nje netko mirno leži, kad da bdije nad njom bolesnom. U prvi se čas uplaši, a onda prepozna svećenika, pa ga zamoli kao dijete oca: "Velečasni, lijepo vas molim vode! Bolesna sam, a žedna, pa nemam tko bi mi dodao." Pošto je svećenik bio budan, odgovori vidjelici: "Sada će biti Sveta Misa gotova! Donijet ću ti Isusa!" Na to se duhovni otac Zvonimir digne i ode u sobu, te odmah donese bijelu Hostiju s kojom je pričesti. Ostane uz nju još petnaestak minuta, a onda se digne, prošeta po sobi, pretvori u Isusa i nestane. Do tog je časa bio obučen u svećenički civil s kolarom oko vrata. Gdje običan čovjek ne može biti na uslužnost duše, Isus uzima tijelo sluge Svojega za službu Svoju. Iza te Svete Pričesti odmah joj je bilo lakše i krenulo je na bolje. Dobila je želju za jelom i počela se krijepiti. (Dn 239)

Ožujak

1. PRVA SUBOTA

"U tebi produbljujem Svoja Djela!" - Kada se je prije Svete Mise pjevalo Duhu Svetome, s istočne strane doletio je veliki Golub. Tri puta je sletio nad Oltar, u zlatnome sjaju, i ostao tako u zraku. I tri puta je dao od Sebe veliki sjaj nad Oltarom. Iza toga se vidjelica nađe u Nebeskim visinama, pred Presvetim Trojstvom. Bog Otac i Sin i Duh Sveti duboko su promatrali vidjelicu, koja je pred Njima klečala. Odjednom se začuje Glas od Duha Svetoga, nad glavom Boga Oca: "U tebi produbljujem Svoja Djela! - U tebi ću Ja produbiti Djela Svoja!" Jedno vrijeme klečala je u toj Prisutnosti, a onda je hodala po Nebeskom terenu.

Žalosna Gospa s mrtvim tijelom sina Svoga - Najedanput u blizinu Presvetoga Trojstva dođe Majka Božja. Sjedne na nešto nisko, okrenuta prema Bogu

- 93 -


ožujak 1975.

u Troj Osoba. Odjednom se u Njezinu naručju nađe Tijelo Gospodina Isusa Krista sa Križa skinuto. I dosta dugo držala ga je tako prigrljena u svom Materinskom krilu, kao da se s njim mrtvim sjedinila. Žalosna Majka Božja imala je na Sebi crninu. Za to vrijeme Anđeli su letjeli oko Presvetoga Tijela Isusova i Nebeske Majke. Svi ti Anđeli, i manji i veći, bili su također u crnini.

Prije Svete Pričesti, došao je na Oltar dragi Isus u bijelim haljinama. Onda je od velikog Isusa postao mali, i ušao je u Svetu Hostiju, i više Ga se nije vidjelo.

Ka molbu teško bolesne sestre Štefice vidjelica stavi u molitvi ovaj upit: "Gospodine, bolesna sestra želi Tvoju milost, da joj pomogneš, ako je Tvoja sveta Volja." U taj čas zasja dragi Mali Isus iz krila Nebeske Majke, i okrunjen Nebeskom krunom (i Majka je krunu imala) ovako progovori: "Što ima, a da Ja ne mogu pomoći, ako hoću!"

Izbor zvanja - Mladič bi želio da u svom životu što bolje Bogu posluži. Gospodin mu govori ovo:

"MLADIĆU, DIJETE MOJE!

Dao sam ti slobodnu volju,

da odlučiš sam od sebe,

kakvim ćeš putem duha Mojega poći kroz život.

Možeš Mi služiti u bračnome životu,

možeš Mi služiti u većem stupnju duha,

u čistoći tijela i duše,

kroz svoj život na zemlji.

Osjetit ćeš silu u sebi,

kakvim češ duhovnim putem poći.

Moli kada možeš i koliko možeš

Duhu Mojemu, Majci Mojoj i Poočimu Josipu,

za izbor zvanja svojega na zemlji." (Dn 240-1)

- 94 -


ožujak 1975.

2. NEDJELJA

"BOŽE MILI, NEBESKE LJEPOTE!"

U podne, za vrijeme moljenja "Anđeo Gospodnji", doživi Majku Božju kako ide u San Damiano. Onda joj Nebeska Majka reče: "Da ništa ne radiš, samo Gospodinu našem služiš, imaš dosta posla."

Dok su prije večernje Svete Mise vjernici pjevali Duhu Svetome, dođe On nad Oltar u liku velika Goluba, srebrnaste boje i raširenih krila. Nebeskim sjajem obuhvatio je cijeli Oltar.

Onda iz Neba, sa zapadne strane, dođe ravno pred Oltar Nebeska Majka. Bila je u krasnoj haljini nježnih boja. I plašt na Njoj bio je kao od ruža. Na glavi je imala bijeli veo. Bila je bosonoga. Za Majkom Božjom dođe mnoštvo malenih djevojčica u bjelini. Bile su u dobi do tri godine, bosonoge, a išle su u povorci po šest u svakome redu. Uz njih, gotovo na kraju, s desne strane, hodao je dragi Isus kao Učitelj. Teren po kojemu su dječica silazila s Neba bio je neopisivo lijep - sve u prekrasnim bojama.

Kod Oltara, u blizini Majke Božje, s lijeve strane djevojčica, klečao je neki Svetac. Moglo mu je biti oko 40 godina. Na sebi je imao ogrtač kao svećenik, a sličio je svetom Judi Tadeju. Kroz cijelo vrijeme je klečao.

Najednom se kod Isusa, iznad te male djece, u zračnom prostoru, pojavi Bog Otac. Dođe naprijed k Oltaru, do Majke Božje, i promatra to mnoštvo dječice.

A iza djevojčica, dolazilo je mnoštvo Anđela u grupama, u povorci. Bili su u dugačkim zlatnim haljinama i svi bosonogi.

Vidjelica pođe još bliže Oltaru, pred Povorku, u blizinu Majke Božje i onoga Sveca. Onda i ona klekne i usklikne: "Bože mili, Nebeske ljepote!"

Na to se Otac Nebeski okrene prema njoj i kaže: "Mnoge čete i legije u Duhu Mojemu ukras su Neba."

- 95 -


ožujak 1975.

Na to od velikog Isusa, koji je stajao uz djevojčice, postane zlatno Janje, i pred Njim, kako je ležalo u zračnom prostoru nad glavicama djevojčica, zlatan Križ. Nad Janjetom je pisalo velikim zlatnim slovima: "Agnus Dei". Anđeli koji su silazili s Neba, pjevali su: "Hosana Sinu Davidovu u visini. Blagoslovljen bio, hvaljen i slavljen, u vijeke vjekova. Amen, amen, amen."

Onda je od Janjeta opet postao dragi Isus. If On dođe na Oltar do Kaleža. Nad misnim Kaležom, u zraku, od Isusa je postala velika Hostija (valjda za vrijeme Pretvorbe).

Za vrijeme Podizanja Presvete Krvi Hostija je unišla u Kalež i nestala. Najednom iz Kaleža provrije Sveta Krv na Oltar. Tekla je u tri odijeljena mlaza. A nad Kaležom se čuo Glas: "Od Muka Moje Žrtve dana je milost ljudima na zemlju za duše njihove, da se spase. Izlijevam Svoju Ljubav u srca njihova."

Isus dragi je bio uzeo dvije bijele svećeničke Hostije, došao je do vidjelice i Svojom ju je rukom pričestio.

PAPA PAVAO VI U NEVOLJAMA

Dok su Nebesnici bili još svi prisutni, pojavi se uz Oltar Papa Pavao VI. Sjedio je na papinskpj stolici, i gledao svećenika kako služi Svetu Misu.

Odjednom iza njegovih leđa dođe četa đavola. Tijelo im je bilo prekriveno kao pasjom dlakom, imali su kozje noge i rep, rogove na glavi, a bili su crni kao dimnjačari. U šapama su držali velike vile. Ta četa đavola opkoli Pavla VI. i htjela ga je izbaciti s papinskog prijestolja. Vilama su podbadali njegovp prijestolje - i tako ga nekoliko puta zaljuljali, da je zamalo ispao iz stolice, sav iscrpljen i nemoćan. Đavli su Papi Pavlu VI. zabadali vile u tijelo i htjeli su ga prebiti.

S druge strane Oltara vidjelica je promatrala ovo đavolsko nasilje nad Papom Pavlom VI. i željela je đavle ukloniti, da ga ne muče.

- 96 -


ožujak 1975.

Onda kao da su se đavli izmorili mučeći Papu i pokušavajući da ga izbace s njegova prijestolja. A Pavao VI. gledao je u Majku Božju i Povorku Nebesnika i htio bi da im se približi. Odjednom je odnekle došla dugačka debela crna zmija s velikom glavom, i kako je Papa sjedio ispružila se ispred njegovih nogu. I tako đavli koji opkoliše Papu, i zmija koja se legla spred njegovih nogu, nisu mu dali da se približi legijama Nebeskih Stanovnika. Ove paklene smetnje onemogućavale su Papi Pavlu VI. radove za Nebo.

Na to mu vidjelica reče: "Ti sjediš na stolici pred narodom Božjim, a ja Ti moram pomoći da izvršiš Božje Naloge nad glavama ljudi na zemlji. Hoću da Ti se približim, ali zapreke mnogih ne daju mi da dođem k tebi." Pogleda Pavao VI. vidjelicu i zapita: "Giulia, Giulia, dov'è?"

Onda s jugozapadne strane, iz Neba, dođu dva velika Anđela: Sveti Mihael u odjeći kao vojničkoj, i sveti Rafael u bijelim haljinama. Približe se Pavlu VI. i vatrenim metlama, što su ih držali u desnoj ruci, počnu snažno udarati po đavlima. I rastjeraju đavle i oslobode Papu od njihovih nasrtaja. I završi drama zamaljskog mučenja. Ovo je viđenje vidjelicu jako izmorilo. (Dn 241-3)

3. Ponedjeljak

"U BOJ ĆEŠ S NAMA!"

Mali Isus i počasna straža - Kad ste otpjevali pjesmu Duhu Svetome, na Oltar je bio metnut Presveti Oltarski Sakramenat. Pokaznica je bila neobično velika. Zauzela je cijela ova dva prozorska krila. I Hostija je bila veoma velika, kao mali tanjur, oko dvadesetak centimetara. Usred te velike Hostije, bijele kao snijeg, sjedio je dragi Mali Isus, u bijeloj haljinici, bosonog. Nogice je imao okrenjene prema krevetu bolesnice.

Najedanput dođu dva velika Anđela u bijelim ha-

- 97 -


ožujak 1975.

ljinama, koji uvijek drže stražu pred Presvetim, kad je dragi Isus nazočan. I svaki stane s jedne strane Presvetog Sakramenta. A dragi Isus je nešto poput djeteta radio... kao da se igra i s nečim zanima. I onako malo pogleda, i onda opet nešto s ručicama radi na Svojemu krilu... To je moglo trajati svojih petnaest minuta.

Mnoštvo Mučenika - Onda je došla velika povorka Svetaca, u bijelim haljinama. Potom su došli Mučenici s palmom u ruci. Valjda ih je bilo jedno tristo. Stajali su pred Presvetim i držali su uspravljene palme, kao svijeće,

Najedanput dragi Mali Isus izađe iz Presvetog Oltarskog sakramenta, i onda je nestao. Ostala je samo pokaznica.

Na Nebeskom terenu - A mene je najedanput neka velika sila prenijela iznad zemlje, na Neteski teren. Tamo sam bila već više puta. To je bilo kao jedan prekrasan park, ukrašen divnim "prizemnim" ružama. A trava nije imala korova, nego je bila ona birana, krasna, zelena.

Od tog terena račvala su se tri prekrasna puta. Na jednome od njih, stajala je vidjelica i promatrala oko sebe. Putovi su bili bijeli kao snijeg, a priroda naokolo bila je slično kao na zemlji, samo krasno uređeno.

"Gospodin ti je dao Svoje Zakone..." - I dok sam stajala na toj bijeloj cesti, s istočne strane doleti prekrasan bijeli Golub. Odsijevao je srebrnastim Nebeskim sjajem. I gleda Svojim lijepim očima nekako dubokp u mene. Najedanput stane preda me, na jedno dva koraka, a onda se podigne u zračni prostor. A od Goluba je došao Glas: "Gospodin ti je dao Svoje Zakone, i dao ti je razumjeti, što ti je činiti u njima." Na to vidjelica potvrdi: "Da, rastumačio mi je Gospodin što mi je činiti." I Golub ostane u zraku.

Mnoštvo Anđela i Nebeskih Bojovnika - Najedanput po drugom putu dođe mnoštvo Anđela u prekras-

- 98 -


ožujak 1975.

nim haljinama. Nisu daleko išli. Imali su određeno dokle su došli tim putem... Kako su ti Anđeli stali, s druge strane, opet iz Neba, dođe... valjda legija Nebeskih bojovnika, obučenih u prekrasne zatvorene uniforme, oklope. I svi su imali mačeve u ruci. Zapovjednik izađe naprijed i zapovijedi im da stanu. I oni stanu. A došli su malo naprijed od Anđela. Zapovjednik je stajao pred njima, i jednu nogu je onako po vojnički metnuo malo naprijed, a u desnoj ruci držao je velik mač, spušten prema dolje i odmaknut od sebe. Bila sam od njega udaljena dva-tri metra. A Duh Sveti je bio u zrajčnom prostoru. A zapovjednik gleda pozorno u mene, onda najednom zavitla mačem i kaže mi odlučno: "U boj ćeš s nama!" Onda opet spusti mač dolje i nastavi gledati u mene. Bio je visok i vitak. A ja gledam, pa nisam ni obučena, ni ništa... A Nebeski bojovnici mirno stoje. Bilo ih je po osam ili deset u redu. I to je bilo dugačko. Ja ne znam, šta je to... to nije četa, to je nešto veliko - legija.

Otac Nebeski vrši smotru - Najedanput s istoka dođe Bog Otac Nebeski. I kao Gospodar promatra taj prostor i kakav su raspored napravili. Gleda Anđele, gleda te Bojovnike, gleda mene, gleda Duha Svetoga... Kad je došao u blizinu ja sam se u taj čas malo uplašila - bila sam udaljena dva-tri metra - pa kažem: "Gospodine, smiluj se nama grješnicima, i svima nama na zemlji koji se uzdamo u Tebe, i onima koji Te još ne poznaju, da Te spoznaju, da se spase!" On me gleda, pa se malo nasmiješi, a onda opet pogleda tu Vojaku, kako je postrojena... Kad je sve pogledao i pregledao, kao da je otišao nekuda prema Anđelima, i više Ga nijesam vidjela... kao da je malo iščeznuo...

"Majčice naša, nemoj nas ostaviti!" - Onda po tom Nebeskom vrtu dođe Majčica Božja. Bila je u prekrasnim nježnim haljinama i bosa. Haljine su Joj bile bjelkaste i malo ružičaste, a plašt plavkast i malo nježno limunast, onako dvostruka boja.

- 99 -


ožujak 1975.

Na glavi je imala lijepi bijeli veo. I kako je došla, tako stane i nasmiješi se. A ja se osmjelim pa Joj kažem: "Majčice naša, lijepa naša Majko, budi s nama! Nemoj nas ostaviti! Smiluj se meni grješnici, i svima onima koji se ufaju u Tebe i mole Te za milost u potrebama svojim." Ona me pogleda, nasmiješi se, i kako su pokraj rasle one divne ruže, otkine jednu prekrasnu bijelu ružu sa cijelim strukom, priđe k meni i dade mi. I dok sam držala ružu, par puta me je pogladila po glavi. U taj čas stajala sam i bila sam u bijeloj haljini, dugoj do poda, da mi se ni noge nisu vidjele...

Sveti Josip razgledava - Na to eto Svetog Josipa. Njegove su haljine bile nježnih boja: žućkastozelene i bjelkaste. Bosonog je bio. Kad se je približio, stane i gleda kako se naslađujem s tom ružom i Majčicom Božjom. A ja uskliknem: "Sveti Josipe, budi i Ti s nama, nemoj nas ostaviti!" - sve sam zazvala. I stao je tako, i gleda, gleda sve te terene, malo se nasmiješi i onako promatra. I Majčica Božja je tako gledala.

Kad je došla Majka Božja i Sveti Josip, onda Duh Sveti, kako je imao krila kao Golub, najedanput pruži Svoju ruku ispod krila i zgrabi me za ruku, pa sam letjela po onom prostoru s Njime. Pokazivao mi je kakovi su tamo prostori i predjeli.

Odjednom je Presveto Trojstvo tim terenom prošlo... I najedanput i Bog Otac, i Bog Duh Sveti, kako je tako stajao, i Bog Sin postanu tu pred tim Anđelima... I poslije je taj teren nestao... I sav prizor je nestao...

Na divnom Nebu znak Jahvin - Iza Svete Pričesti našla sam se gore, na drugom terenu Neba, u drugom predjelu Neba. Bila je lijepa čistina i lijepi krasni nježnoplavi zračni prostor. Najedanput se na tom divnom zraku pojavio veliki zlatni znak... To zlatno slovo bilo je u obliku broja sedam, samo što nije imalo one poprečne crte. A pred

- 100 -


ožujak 1975.

zlatnom crtom bile su ubačene dvije točke, malo udaljene jedna od druge. I to je tako stajalo. I ovaj donji dio te crte bio je prema zemlji okrenjen. To sam dugo promatrala. (Dn 243-6)

Iako teško bolesna, sestra Štefica još se brinula za apostolske pothvate. Ali Gospodin joj savjetuje: "Kćeri Moja! Ne vodi brigu bolesna! Prepusti stvar zdravima. Neka putuje tko gdje hoće; Ja sam Svoje rekao! Neka žive mudri po svojoj mudrosti!" (Dn 246)

4. Utorak

VELIČANSTVENA SVETA MISA

Divna crkva - Bila sam u jednoj lijepoj i ukrašenoj velebnoj crkvi. Na ovoj strani kako služite Svetu Misu bio je Oltar, pokriven prekrasnim bijelim platnom, kakovoga nema na zemlji. Onda je s Neba došla sv. Terezija od Djeteta Isusa s časnim sestrama. Nije ih bilo mnogo, valjda desetak. Sv. Terezija išla je prva, a one za njom. Stale su sa strane Oltara. Sveta Terezija bila je naprijed.

Majčica Božja i Sveti Josip - Poslije su došli Sveti Josip i Majka Božja i stali su tako blizu Žrtvenika, da su ga se mogli dotaknuti. Bili su okrenuti prema sredini Oltara. I sveta Terezija i časne sestre bili su također okrenjeni prema Oltaru, samo što su one bile malo dalje od njega. Sveti Josip je stao s desne strane Majke Božje. On uvijek stane Njoj s desne strane, ne znam zašto. A Majka Božja i Sveti Josip su stajali među ljiljanima, jer je uz Žrtvenik, na mjestu gdje su bili, izgledalo kao "vrt" samih prekrasnih bijelih ljiljana. Kao kad je neka slava pa donesu mnogo cvijeća, kao na pr. u San Damianu oko Majke Božje - tako je to izgledalo. Ali ti ljiljani, bijeli kao snijeg, su kao iz poda izrasli.

Veliki Svećenik i dva ministranta - Onda je došao dragi Isus da služi Svetu Misu. Bio je u zlat-

- 101 -


ožujak 1975.

nim haljinama. Na Oltaru je imao velik Kalež, oko pola metra. Uz dragog Isusa bila su dva ministranta. Na onoj strani gdje je bila sveta Terezija sa časnim sestrama, bio je sveti Alojzije, a ministranta na strani Svetog Josipa nisam prepoznala.

Mnoštvo dječaka i djevojčica - I kako je dragi Isus već bio kao da će početi služiti Svetu Misu, iz Neba su došla dva velika reda, dvije Povorke nejake djece. Ne znam jesu li ta dječica imala četiri godine. U jednoj Povorci su bile đjevojčice, a u drugoj dječaci. Išli su u Povorci po dva i dva. Dječaci s desne strane, djevojčice s lijeve. Djevojčice su bile u bijelim haljinicama i bose, a na glavi su imale vjenčiće. Dječaci su imali hlačice, košuljice su im bile unutra uvučene, a oko vrata su imali crne mašnice. Dječice je bilo veoma mnogo. Došli su blizu Oltara, ali tako da je ostalo još malo prostora između njih i Oltara.

Velika Hostija - Onda je dragi Isus služio Svetu Misu. I u jedan čas bila je nad Oltarom, nad tim Kaležom golema Hostija. Bila je velika kao sunce, ali bijela je bila, odsijevalo je od nje.

Obredi po tridentskom - Onda najedanput sveti Alojzije pređe na stranu Poslanice, uzme Misal i pokloni se duboko dragom Isusu. Onda se njih dvojica u sredini Oltara, iza Isusovih leđa sastanu i pokleknu, te zamijene strane. Sveti Alojzije stavi Misal na stranu Evanđelja i ostane tamo stajati. Ali Isus dragi je stajao na Svojemu mjestu, nije išao čitati Evanđelje... Tako je trajala Sveta Misa, i tako su svi bili nazočni, prisutni u tome...

Zlatna ruža - I kako je taj drugi ministrant bio do Isusa, između Isusa i njega, iz podnožja Žrtvenika, izrasla je velika, lijepa zlatna ruža. Ta ruža nije bila kad je sveti Alojzije prenosio Misal. I još su po njoj bile bodljike, kao što već bude po ruži. Ruža je ostala skroz do kraja Svete Mise.

- 102 -


ožujak 1975.

Prekrasna zvonjava - Poslije, kad je Sveta Misa došla do Podizanja Svetoga Tijela, Isus dragi je ostao na istome mjestu, i Hostija je ostala na istome mjestu. Ali na jednoj i drugoj strani Oltara, na onom oltarnom podiju lijepo su stajali veliki zvonci, napravljeni od samoga zlata. I svaki je imao mnogo zvončića, čitav grozd. I onda kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela, nitko ih nije dirao, ali su oni najednom tako zvonili, da su me oglušili... Cijela ta crkva je ječala od njihove zvonjave. A za to vrijeme svi su mirno stajali, kako su već bili raspoređeni. Bili su "uronjeni" kao oni pravi Sveci. I dragi Isus je mirno stajao, i Hostija je mirno lebdjela u zraku.

I Anđeoski narod prisutan... - Kada je bilo Podizanje, na čelu tog Oltara opazila sam ni neznam koliki broj Anđela. Prednji su bili veliki, a oni dalje su biii čak mali na pogled, jer ih je bilo toliko mnoštvo... kao jedan narod samih Anđela s Neba... Onako u zračnom prostoru bili su prisutni toj Svetoj Misi...

Sveta Pričest - Onda je trebala biti Sveta Pričest. Ali nisam vidjela da bi ih dragi Isus pričešćivao. Nego, kako se je okrenuo, pošao je korak dva od Oltara, i sve mi je Hostije dao u usta, ne znam odakle su Mu bile Hostije, ali sam imala tako puna usta onih velikih svećeničkih Hostija, da mi je skoro jedna ispala.

Zaziv Svetome Josipu - Nakon molitava što se mole iza Svete Žrtve, čim ste spomenuli Svetoga Josipa, moja duša usklikne: "Sveti Josipe, moli za nas!" Jer On je stajao ovdje među tim ljiljanima, i onda moj glas ode do njega... iz srca mi ode: "Sveti Josipe, moli za nas!"

Čini mi se da sam spomenuo, kako bi uz zazive Presvetome Srcu Isusovu i Bezgrješnome Srcu Marijinu, trebalo dodati i zaziv Svetome Josipu! Dakako, sad ćemo ubuduće uvijek i Njega zazivati! (Dn 247-9)

- 103 -


ožujak 1975.

Duša u teškim mukama - Jedna duša došla je k meni i kaže mi da je gladna. A ja joj kažem, da ću se za nju moliti. Onda me povela da vidim gdje je, gdje trpi. I vidjela sam, ali nisam mogla tamo unići nego sam ovako izvana promotrila. Ta je duša bila izvan sebe, u kako teškim mukama je bila. A ja sam se tako uplašila, da dugo nisam znala za sebe; i dulje vremena jako sam se bojala. Tu žensku nisam nikada prije vidjela.

Nedostaci svećenika i ukrašeni Krist - Dva puta sam imala dirljivo Viđenje o nedostacima svećenika i ukrašenom Kristu. Gospodin mi je pokazao slabosti i nedostatke svećenika, tako da sam se plašila to gledajući.

Vidjela sam pred sobom mnoštvo nepoznatih svećenika. Na zemlji su bili. Onda se mnoštvo izgubilo iz vida, a ostalo ih je samo nekoliko, da vidim što će se s njima zbivati. Tada sam ih vidjela sa raznim nedostacima: nekoji je svećenik imao ruku oštećenu, a drugi samo prste kljakave i izranjene; gdjekojemu je bila glava kao u šiljak odsječena i kao udubljena; bilo ih je s iznakaženim ošima, ušima... ili čak i kosom; nekoji su imali po tijelu ili udovima kao neke rak rane; bilo ih je mršavih kao da su sama kost i koža i s osušenim udovima kao da imaju paralizu... A nekoji su bili blatni po tijelu kao svinja.

Ali, dok su još bili u mnoštvu vidjela sam i svećenike koji su bili lijepi, svježi i puni, samo što su imali ovdje-ondje po tijelu neke male nedostatke, kao madeže, mrljice i slično.

I ti svećenici, kakvi su već bili i kako su već izgledali - i ja među njima na zemlji - blago su me promatrali. I ja još mislim, kako mogu živjeti tako izranjeni, iznakaženi, paralizirani. I hodaju takvi između svijeta, a da to ljudi ne primjećuju. .

Najedanput, ti isti svećenici, tako nedostatni i manjkavi, podignu se i idu gore... A ja upitam:

- 104 -


ožujak 1975.

"Kuda ćete vi?" Odgovore: "Idemo u Nebo!" I kako su pošli oni gore, pođem i ja za njima. Kad su se popeli gore, najedanput nestanu u zračnom prostoru, a ja ostanem...

Iznenada se pojavi u Nebu dragi Isus, kao prekrasan Kralj. Sve je na Njemu bilo kraljevski urešeno. Na glavi je imao prekrasnu zlatnu krunu, kao što je nijedan kralj na zemlji nema. Ni ne znam šta je to sve bilo po njoj... dijamanti... zlato. Bio je lijepo svečano obučen, kao na Božić. Imao je na Sebi prekrasnu haljinu i onaj prekrasni plašt. A ja gledam... sve je na Njemu kao zlatom izrađeno. To je bilo kao ručni rad, kao izvezeno, za pet prsta širine po rubovima toga kraljevskoga plašta, pa sa strane, pa dolje, onda oko vrata i oko rukava. A dragi Isos gleda na mene i smiješi se. A ja uskliknem: "Dragi Isuse, kako si lijepo obučen! Tko Ti je to tako lijepo izradio?" To je bilo nešto izvanredno... Ja to ne znam ni izreći, kako je to bilo... A Isus odgovori: "Te su Mi haljine izradili Moji sluge svećenici u radovima Mojim!"

To znači: svećenici Bogu služe, a jer su ljudi kao i mi, rođeni od oca i majke... pa nisu sad s Neba pali, da nemaju manjkavosti... Vidjelica je pošla za svećenicima u Nebo, znači da ona po njima upoznaje Boga. (Dn 252-3)

Za vrijeme Korizme bila sam puna tri tjedna u takovu trpljenju, da nisam mogla pravo ni moliti, niti sam znala kako hodam. Na Veliki Petak bila sam kao mrtva... Kad sam tih dana jednom svršila svoje molitve i počela moliti za teško bolesnu sestru Šteficu, držeći Krunicu u ruci, potužim se: "Gospodine, oprosti mi! Tako sam slaba, da Ti se ne mogu ni moliti!... Hoću, hoću, a ne mogu!" - i došlo mi je da plačem... A dragi Isus ovako progovori nad mojom glavom: "Kada pustim na tijelo patnju morate trpjeti, da spasim mnoge duše po vašim patnjama." (Dn 253)

- 105 -


ožujak 1975.

"To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" - Otac Gvardijan imao je večernju Svetu Misu. Iza Evanđelja, na glavnom Oltaru, bio je stup od kamena, visok metar, dolje jednoličan, a gore malo izrađen - kao udubljen. Za taj je stup, prekriženih ruku, bio svezan dragi Isus. Gledao je na našeg svećenika... I onda su se čuli jaki udarci, sa svih strana, po Isusovim leđima i po Njegovome Tijelu, da je sve pucketalo u crkvi... A tko Ga je udarao nisam vidjela.

Poslije sam molila, da upoznam kakovi su to udarci, što su Isusa tako udarali. Onda sam čula nad sobom u crkvi ovaj Glas: "To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" (Dn 253)

23. NEDJELJA - CVJETNICA

Mali Isus i sedam svetih Sakramenata

Na Cvjetnu nedjelju, pod večernjom Svetom Misom doživjela sam ovo. Svetu Misu služio je meni nepoznat mlad svećenik, koji je došao k nama nedavno, tek je Mladu Misu rekao. Klečala sam pokraj vrata, radi zraka, da budem bliže izlazu, ako mi pozlije. Kad sam osjetila veliku Prisutnost Božju, kleknula sam. Dragi Isus poučio me je jednom zgodom, kad osjetim Prisutnost moram kleknuti ili sjesti, ne smijem stajati, da se ne srušim...

Dok je svećenik čitao Evanđelje, dođe dragi Mali Isus, tako od svojih šest mjeseci - godinu dana ne znam da li je imao - i sjedne na Oltar.Bio je u lijepoj bijeloj haljinici i bos. A oko Kaleža, u krugu, najedanput se stvore prekrasne nježne ruže. Bilo ih je sedam na broju, i sve su bile jednako raspodijeljene, razmaknute jedna od druge. Ruže su bile više žućkaste boje, kao sunce, i pupoljci su bili još malo zavijeni. Svaka ruža je imala na stabljici do tri lista i kao grančice.

A dragi Mali Isus, kako je sjedio nožicama okrenut prema Kaležu, podigne jednu od tih ruža, i počne je mirisati. I sve je onako udisao... i uži-

- 106 -


ožujak 1975.

vao je u tom mirisu... I gleda svećenika kako služi Svetu Misu, pa se naviruje i promatra ga, kao da bi mu želio nešto kazati, kao da bi se želio s njim zajedno igrati u toj Svetoj Misi, tako da se izrazim. Kao kad dijete dođe u vašu blizinu, pa je željno vašeg društva, da se s njime malo pozabavite. Mali Isus uživao je u tom svećeniku i onako ga je promatrao, i smiješio mu se, i tu ružicu je stalno mirisao.

U to vrijeme, kad je dragi Isus stupio na 0ltar i sjeo, prestala sam moliti. Jer pod Misom, kad se ne odgovara na zazive, ja molim Kruricu. Molila sam Krunicu na čast i slavu Prpsvetome Trojstvu, kao zadovoljštinu i zahvalu za sve milosti i darove, što ih svi mi primamo, a na njima se ne zahvaljujemo.

Na to, kako sam promatrala dragog Isusa kako miriše tu ružu, reknem Mu: "Dragi Isuse, ugodna Ti je ta ruža, kad je toliko mirišeš!... Kakove su to ruže na Oltaru?" On me pogleda i nasmiješi se: "To je sedam svetih Sakramenata... a ovo je ruža Svetoga Reda!"

I najedanput se Mali Isus ustane i pođe po zračnom prostoru do mene. I kako sam klečala, pruži ružu prema meni, da je pomirišim, a onda je povuče k Sebi i gleda u mene, da li ja uživam u onome mirisu. I opet mi da neka pomirišim, i opet je povuče k Sebi, pa me gleda... A to je bio tako ugodan i krasan miris... kao najljepši parfemi, ni ne znam od kakovoga cvijeća. To je nešto Nebesko! To se ne može izraziti na što to sliči... Kad mi je četvrti puta dao tu ružu da je pomirišim, pogleda me, nasmiješi se, i ode na Oltar. I opet sjedne tamo gdje je prije sjedio i skroz je tu ružu držao i mirisao.

Najedanput se na onim vratima gdje svećenik ulazi u našu crkvu pojavi Majka Božja. Imala je na Sebi haljinu krasne narančaste boje i bila je raspletene kose, gologlava. I Ona je držala ružu

- 107 -


ožujak 1975.

u ruci, kao i dragi Mali Isus. I uživala je u toj ruži, pa je prinese i pomiriše, a onda odmakne. I stalno ju je mirisala. A ja kako sam Je opazila, radosno uskliknem: "Majčice Božja, pa i Ti si došla k nama, u našu blizinu!" A Ona me pogleda, nasmiješi se, i ovako mi pokaže, kao da mi želi tu ružu dati. I pođe ravno k Oltaru, i kad je došla do ruba Žrtvenika više Je nisam vidjela. Majka Božja je mirisala ružu: Sakramenat Ženidbe.

Onda je došla Sveta Pričest. A dragi Mali Isus. gledao je svećenika kako lomi Svetu Hostiju i kako se zatim pričešćuje. Kad je došlo vrijeme da vjernici pristupe Svetoj Pričesti, dragi Mali Isus se digne sa Stola, pogleda u mene i ode ravno u Svetohranište, još prije nego što ga je svećenik i otvorio. Poslije, kad je svećenik otključao Svetohranište, kako sam bila jako uzbuđena, nadala sam se da ću Malog Isusa još tamo vidjeti, ali Ga više nisam vidjela. (Dn 254-5)

25. Utorak - BLAGOVIJEST

Jedna bivša časna sestra tražila je od Sandamdijanaca da joj se netko pridruži, i također da joj se pomogne dovršiti započeti molitveni dom. Gospodin na to odgovara: "Tko je zidove podigao neka i krov diže!" Znači, ne upuštati se u te stvari, ne prihvatiti ponudu, jer će vam biti na štetu. U ovo vrijeme nema smisla ulagati sredstva u sumnjive i nesigurne pothvate. Jer kod svega toga sastajanja na molitvu, najviše imade brbljanja i ogovora. Bog gleda dušu i srce; uzalud jezik govori molitve, ako na leđa čovjekova tovari grijeh. Osim toga, bogomolja mora biti na dostojnome mjestu, poradi Prisutnosti Božje. (Dn 255)

Travanj

10. Četvrtak

Danas ujutro vidjelica je doputovala u Zagreb. Podnevnu molitvu predmolila je teško bolesna ses-

- 108 -


travanj 1975.

tra Štefica. A onaj zid je kao nestao i dođe dragi Isus i stane uz stol na kojemu inače služite Svetu Misu. I gledao je na nju, kako se ona moli. Tako je ostao valjda deset minuta.

Saznali smo preko jedne bivše časne sestre da Mama Roza kani sredinom ov. mj. povesti vođe San Damianskih grupa Svetome Ocu. Nije mi bilo jasno, što bih trebao učiniti.

Uzvisiti Majku Božju - Kad ste započeli Svetu Misu. najedanput poleti od Oltara Mali Isus od godine dana. Trčao je razdragano k meni, raširenih rukica. Onda me je zagrlio i pritisnuo šta god je bolje mogao, pa mi je rekao: "Ja i ti ćemo ići u Rim!"

Najprije sam vidjela Papu Pavla VI, gdje sjedi na prijestolju, ali izvan Bazilike, pod vedrim nebom. A s ove strane je bilo mnogo svećenika i raznih ljudi...

Onda je u zračnom prostoru došla Majka Božja. Sjela je kao Kraljica Papi Pavlu VI. s desne strane, ali malo iza njega i nešto više od njega. Sjedila je na krasnom prijestolju.

Sa iste strane došli su Sveci i Mučenici. Prepoznala sam Svetoga Josipa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Judu Tadeja, sv. Antuna... i svetoga Petra... A bilo je i nekoliko mučenica. Mučenici su bili ispred Svetaca.

U to vrijeme, s one strane gdje su bili svećenici i ljudi, došla je pred Sv. Oca Papu Mama Roza. Vidjela sam je onako krupnu kao inače. Čak je trčala pred njega, koliko se poveselila. Kad je došla pređ Svetog Oca, pogledala je taj cijeli prizor i Majku Božju, nasmiješila se... i pogledala je mene gdje stojim. I fra Serđu sam vidjela. I on je došao sa strane svećenika. Stao je ispred njih na stranu Mučenika, potpuno do Pape. Pogledao je Papu i nasmiješio mu se. I mene je gledao, pa se dosta dugo smiješio.

- 109 -


travanj 1975.

A oni svećenici i ljudi, koji su bili s one strane Sv. Oca Pape, zborovali su između sebe i govorili da Majku Božju treba još više podignuti. Ali nisu pristupili u Njezinu blizinu da je podignu, već su ostali na svojim mjestima. I Majka Božja je ostala onako kako je bila kad je došla. A ja sam stajala pred tim prizorom i promatrala ga.

Majčica Božja s troje dječice - Iza večernje Svete Mise, kada ste vi otišli, jako su se skrušeno molili. I onda, dok smo nizali Krunicu od Suza, došla je Majčica Božja. Stajala je, pa nas je gledala kako molimo. Bila je u bijeloj haljini i plavom plaštu. Zatim je pošla malo naprijed. A pred Njom je bilo troje dječice u bijelim haljinicama. Onda se Majčica Božja sagnula, pa ih se dotiče i kao da je toj dječici htjela nešto reći... i tako gleda na nas kako molimo...

Žestoko trpljenje za duše u čistilištu - Nisam mogla s njima skroz moliti, jer me je spopalo veliko trpljenje. Kad se molilo za duše u čistilištu, vidjela sam veoma dubok ponor... jedno veliko vatreno jezero... Vatra je bila kao crvena krv... a gusta kao umak od rajčica... Muški i ženske gorjeli su u vatri... Valovi su ih kao gutali. Kad sam vidjela te duše bila sam kao da se pretvaram u vatru... kao da sam u onim mlazovima... Tako sam jako trpjela, da nisam mogla izdržati... Bilo mi je kao da ću se raspasti... Morali su mi napraviti krevet, i legla sam, i više nisam mogla doći k molitvi. Kad sam došla u sobu, glava mi je bila kao živa žeravica.

Kaže dragi Isus, da nije dosta za duše prikazati molitve i dobra djela. Jer kad se ode s ovoga svijeta, a nije se dalo Bogu dovoljno zadovoljštine za grijehe, onda treba tamo trpjeti. A da se skrati to trpljenje dušama u čistilištu, mora netko na ovome svijetu štogod za njih pretrpjeti. (Dn 256-8)

- 110 -


travanj 1975.

11. Petak - Sv. Leon I.

Ujutro, prije Svete Mise,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"POTREBNO JE DA SE PROŠIRI SLAVA MOJA

u srcima ljudi na zemlji preko Moje Majke,

ali u ovo vrijeme neće biti od koristi,

jer je tama prekrila na zemlji sva srca ljudska.

Slava će biti samo izvana,

na ugled očima ljudskim.

Zemlja spava u smrtnome snu."

Riječ je o Rimu i Mami Rozi, o priznanju Božjih Tajna na zemlji. Sprema se hodočašće u Rim, s Mamom Rozom na čelu.

NEBESKA MAJKA U VELIČANSTVENOM ZNAKU POBJEDE

Odmah na početku Svete Mise bila sam u velikoj Prisutnosti. Okruživala me je tolika Slava 1 Veličanstvo, da sam se gubila... Kad dođe k meni ona Moć, ona Slava, ono Veličanstvo, onda ja odlazim.. I najedanput me je povelo gore, u visine, ravno u Nebo...

I u Nebu sam vidjela prekrasno veliko široko slovo V. Bilo je visoko oko tri metra i okrenjeno u ovome smjeru. To je slovo bilo označeno u više boja. Vanjska traka, prema zemlji, bila je crna. Onda je došla nježnoružičasta traka, ali se prelijevala malo u 1jubičasto... Na nju se nadovezivala jarkocrvena, i kao najunutarnjija bila je zlatna, koja je odsijevala kao sunce. Od te zlatne trake išle su sjajne zrake prema Majci Božjoj. Te trake u bojama, to nije bilo kao linije, nego više kao oblaci u bojama... nanizani jedan do drugoga.

Kako je bio taj veliki znak Pobjede, Majka Božja je stajala iznad njega, u zračnom prostoru. I biIa je okružena velikim četama malih i velikih Anđela. Bila je obučena u prekrasne haljine, tako dugačke, da Joj se nije vidjelo noge. Te haljine izgledale su kao "odvojene" "odbačene" od Njezina

- 111 -


travanj 1975.

tijela... kao što su se kraljice nekoć nosile. A na glavi je imala krasnu lijepu, bijelu koprenu. Majčica Božja gledala je dolje prema zemlji.

Onda je Njoj na desnu stranu došlo iz raznih Predjela Neba mnoštvo Svetaca i Mučenika s palmama, koji su Je zaokružili do vrhova znaka V. Sam znak V ostao je čist. A s druge strane su bili Anđeli. U početku su Anđeli bili i sa ove strane, ali kad su došli Sveci i Mučenici, Anđele na ovoj strani više nisam vidjela.

Po nutarnjem prostoru znaka V bila je kao neka Nebeska koprena... To je izgledalo više onako, kao kad se na zemlji spusti u doline ona gusta magla. I onda, da se izrazim još ovako: u toj magli kao da su još one "klisurice" kad je mraz... kao što bude po travi... A po toj kopreni, po cijelom tom nutarnjem prostoru znaka V, bile su pobacane crne grude, velike kao šaka... Kao da djeca uzmu crnu pastu pa zid napackaju.

Onda se je s istočne strane približio Majci Božjoj dragi Isus kao Kralj. Imao je prekrasno izrađenu krunu. Kad se je sagnuo, vidjelo se da je kruna gore otvorena. Na Isusu je bio snježnobijeli plašt. Izgledao je kao od vune satkan. To je bilo nešto mekano, fino, nježno poput magle. Plašt Mu je prekrio cijelo Tijelo do zemlje, da se nije ni noge vidjelo. A bio je tako dug da se vukao po tlu, kao kad mlada ide na vjenčanje.

I dragi Isus pristupi Svojoj Majci i onda je gledao, kako da Je još što više ukrasi i poljepša. Ukrašivao Ju je i sve nešto najljepše metao je na Nju. To je bilo tako lijepo, da ja to ne znam ni izraziti... To su bili nekakovi ukrasi koji su ostali na Njezinoj haljini, na Njezinoj Osobi... Nešto je metao, i to je tako ostajalo... I još je gledao, šta bi Joj sve metnuo, da što više uljepša Njezinu Osobu. Onda se dragi Isus malo odmakne od Majke Božje, pa Je promatra... i nasmiješi se... i pogleda na mene... I još Joj je dodao ne-

- 112 -


travanj 1975.

koliko tih ukrasa. U to vrijeme bila sam stavljena pred Majku Božju i pred onaj znak Pobjede, pa sam sve promatrala.

A Majka Božja je imala oko glave natpis. Slova su bila visoka i debela, ali ih nisam znala pročitati, jer to nije bilo na hrvatskom, nego onako "iskrižano", kao što su to Židovi pisali. To je bilo oko Njezine Glave, oko ramena, pa skroz cijeli taj okrug...

Poslije je nad Majku Božju došao Bog Otac Nebeski i pogledao je kako je to dragi Isus uredio... Duh Sveti je najedanput sletio kao veiik zlatnosjajni Golub i rasvijetlio je sav onaj Nebeski prostor. Sve je bilo u sjaju... kao da je veliko sunce sve prekrilo svojim sjajem, svojim zrakama. Ali taj sjaj je bio proziran, pa se u njemu sve vidjelo. Duh Sveti je ostao nad Majkom Božjom.

Majka Božja je mirno gledala prema zemlji i bila je jako ozbiljna. U početku, kad sam došla pred Nju, pogledala me je, i malko se nasmiješila, a poslije je gledala skroz u pravcu kako je bila okrenuta, dolje na zemlju....

Iza toga sam vidjela svog Anđela, koga sam vidjela puno puta na zemlji. Sad je stajao ovdje pred Prijestoljem, nedaleko mene. Ali se pomiješao među Anđele Nebeske, između njih je hodao.

Poslije je došao i Sveti Josip i stao je na stranu Mučenika.

Onda me je Anđeo najedanput zgrabio za ruku, pa smo lijepo hodali između prisutnih Anđela. Dragi Isus i Otac Nebeski gledali su kako mi hodamo po tom Nebeskom tlu... A Anđela je bilo veoma mnogo, samo što nisu bili zbiti, nego su onako slobodno stajali. I kad smo prošli nekoliko tih krugova Anđeo me povuče natrag i kaže da idemo na zemlju. Na to sam rekla, da ne idem na zemlju. A dragi Isus se okrene prema meni: "Još moraš ići!..."

Kad smo već krenuli s Nebeskog terena, dragi Isus mi je rekao i ove Riječi:

- 113 -


travanj 1975.

"Ti si kamen na kojem ću Ja stajati na zemlji u slugama Mojim... I obradovat će se sluge Moje (u) danu Mojemu... Radit ću na tom kamenu, preko Svojih slugu svećenika, u Novome Vremenu..."

I vidjela sam kao karnen... kao kamenje je bilo... ali ne kao brda, nego bio je ravni teren, a na tome terenu bio je kamen... I onda Mi je rekao: "Ti si kamen, na kojem ću Ja stajati na zemlji!"

Pri kraju Svete Mise još sam bila u velikoj Prisutnosti, i vidjela sam pojedine Anđele kako kruže ovdje po sobi. Na zadnje, kad je Sveta Misa bila gotova, onda ova Majčica Božja (kip), nije bila tako mala; bila je velika, ali obučena tako kako i jest (na kipu). I kaže mi ovako: "Ja ću biti u blizini tvojoj, i radit ću s tobom na zemlji, i biti ću uz tebe..." (Dn 258-261)

12. Subota

Dominik Savio trči ususret Isusu - Kada je započela jutamja Sveta Misa, stvorio se jedan čist teren... ravnica. Po tom terenu išao je dragi Isus. Bio je obučen u nježnocrvenkaste haljine - kao na slikama Srca Isusova. Hodao je kao zamišljen, pognute glave, kao da je utučen,

Najedanput ugledam neko mjesto. Ne znam je li to bio gradić ili selo, jer sam vidjela samo dio kuća, s drvećem i voćkama... Iz tog mjesta izašao je malen dječak... Sveti Savio... i trči veselo ususret dragom Isusu. Imao je crne kosice, bijelu košuljicu, kaputić, a oko vrata crnu mašnicu. Kada se dragi Isus već približio, mali Savio Ga pričeka. A dragi Isus mu pristupi, pogleda ga, nasmiješi mu se, pa mu miluje glavicu i gleda na mene... A Savio se sav, onako kao dijete, bacio u Isusov zagrljaj. Onda Isus krene dalje, kao prema nama, pa se taj teren izgubio...

Velebna crkva - Kad je dragi Isus došao blizu mene, najedanput se stvorio ovdje na Oltaru.

- 114 -


travanj 1975.

Vas i kaleŽ nisam vidjela, nego je Isus stajao na tom Oltaru. A od ove prostorije, gdje smo sakupljeni, postala je velika, ogromna crkva... kao katedrala. Bila je lijepa i ukrašena. Vidjela sam samo ovu stranu zidova, kako sam već pogled bacila... i naprijed prednji dio... I kako smo u toj ogromnoj crkvi klečali, blizu mene, u zraku, bila su tri Anđelčića, od svega mjesec dana. Imali su malena krilašca, smiješili su se i u zraku gledali na Oltar, kako Isus stoji...

Sveta Terezija od Djeteta Isusa - Poslije, opet sam se našla na prekrasnom ravnom terenu, kako to budu one livade u Bosni po dolinama. To je bilo lijepo kao u svibnju, kad počne ono cvijeće, pa se sve žuti po travi... Sve se žutilo dolje to cvijeće... Najedanput ugledam kako se preko tog terena sveta Terezija od Malog Isusa nekud žuri, kao da je jako zaposlena. I ja je gledam... i ona pogleda na mene, ali nastavi put u određenom smjeru.

Sjajne zrake prema Kaležu - Kad se taj teren izgubio opet je bila ona velika crkva, i mi u njoj. Onda su prema Oltaru, kao u Kalež dolazile koso odozgo sjajne zrake od Raspetog Isusa. To je bilo kao reflektor. Zrake su bile gore uže, a dolje prema Oltaru šire. Zrake su bile jedna od druge malo razmaknute.

Pričest... - U vrijeme Svete Pričesti opet je dragi Isus stajao ovdje na Oltaru. Onda je pristupio pa me je pričestio. Potom sam vidjela pred sobom u zraku velik Kalež.

Majka Božja i Sveti Josip uzlaze... - Kad ste nas pričestili, najedanput sam vidjela Anđele poredane u špaliru od Neba do zemlje. Bili su svi prekrasno obučeni, imali su krila, a bili su po trojica u redovima. A prekrasna Majka Božja pošla je kroz taj špalir sa zemlje gore u Nebo. Kako je prolazila sav je prostor bio obasjan. Za Majkom Božjom, istim tim putem, pošao je gore i Sveti Josip. Kad su došli gore u Nebo, onda su Anđeli i

- 115 -


travanj 1975.

taj sjajni prekrasni čisti prolaz, još malo, još neko vrijeme ostali. Onda je to nestalo.

Sveti Mihael udara đavle - Kako je Majka Božja otišla Gore, sletio je dolje na zemlju Sveti Mihael. Odjeća mu je bila potpuno uz tijelo, kao oklop. Na glavi je imao kacigu, a u ruci korbač. I onda je tim bičem žestoko udarao đavle, da je sve pucketalo. A oni se sve valjali po zemlji i dizali noge u zrak...

Anđeo sa zapaljenom bakljom... - Kad se ta drama uklonila, s one strane kako je Majka Božja pošla u Nebo, naglo je letio prema zemlji Anđeo u bijelim haljinama. A u ruci je nosio luč, koja je plamsala na sve strane. Vatra je sve odbacivala od te baklje. Onda sam se jako uplašila, da će spaliti zemlju, pa sam počela plakati u viđenju. Kada je došao do zemlje, više ga nisam vidjela. (Dn 261-4)

25. PETAK - SVETI MARKO EVANĐELISTA

"Sve što vidiš i čuješ, zapiši!" (Sv.Marko)

Čim je svećenik počeo čitati Sveto Evanđelje, tamo gdje je glavni Oltar, stvorila se nepoznata priroda. Naprijed je bila kao livada, a malo dalje uzdizala se brdašca... Na toj livadi, lijepo na travi, sjedio je sveti Marko Evanđelista i nešto pisao. Na ispruženim nogama imao je neku podlogu i gore listove, a u ruci je držao pero, koje je izgledalo kao guščje, tako nekako. I kako bi koji list ispunio, metnuo ga je na travu. Kad sam ga prepoznala, rekoh si: "Pa to je Sveti Marko!" A on se okrene i slatko nasmiješi... I gleda me onako duboko... Dugo je zadržao svoj pogled na meni... Onda mi reče: "Sve što vidiš i čuješ, zapiši! Ne boj se neprijatelja svojih, koji su ti za petama. Služi Gospodinu kako si služila, i ne boj se nikoga!" I dalje nastavi pisanje. Još se dva puta okrenuo, i jedno je vrijeme gledao kako se molim. I dalje se je smiješio.

- 116 -


travanj 1975.

Isus dragi "mete" - Najedanput na taj isti teren dođe dragi Isus, bos, u bijeloj haljini, s metlicom u ruci. A metla je imala odebeli držak, da je muškarac imao što držati. Metla nije bila od sitnog pruća, nego od većeg i debljeg, i onako malo stegnuto. I ide Isus dragi po tom istom terenu, na kojemu je sveti Marko sjedio, i gdje je vidio da nešto nije u redu, s tom metlom je onako oštro počistio... I opet ide dalje po tom terenu... gleda... i "mete"... Nekoliko puta je tako čistio.

Poslije je nastupila Sveta Pričest, a viđenje je nestalo. (Dn 264-5)

Svibanj

8. ČETVRTAK - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO; Ukazanje Sv. Mihaela Arkanđela

Mali Isus vodi je pred Pavla VI. - Najedanput je Duh Sveti obasjao prekrasnim Nebeskim sjajem glavni Oltar, gdje je Svetootajstvo, i cijelo Svetište. Sjao je kao najjače sunce, tako da bi se valjda i najmanja mrvica vidjela u zraku ili dolje. Taj čas nisam vidjela Oltar, nego samo Duha Svetoga, taj sjaj... i Papu Pavla VI. kako sjedi na svom prijestolju. A Mali Isus dođe tamo gdje sam klečala, uhvati me za ruku i povede pred Papu. Kako su svećenici i biskupi sjedili blizu Pape doveo me je ispred njih. I još nam je jedan svećenik bio na putu, smetao je, pa smo ga lijepo zaobišli. Obišli smo ih sve, i otišli pred Papu. I onakav mali vodio me je za ruku, kao da me ne smije pustiti samu, i doveo me je pred Pavla VI. (Dn 265)

Lipanj

"To je Moje Oko!" - Bila sam na večernjoj Svetoj Misi. Jer je bila velika sparina, ušla sam u klupu da mogu klečati, da nisam skroz na cijelom tijelu. Dok sam tako klečala i molila, najedanput osjetim kao da je nešto preda mnom. Pogledam dolje, i nad onim naslonom klupe, gdje se meće moli-

- 117 -


lipanj 1975.

tvenik, malo u zračnom prostoru, ugledam golemo oko. Bilo je veliko kao dječja glava, ali malo duguljasto. Lijepo živo oko, možete ga pipati. I trepti... i okreće se ovamo-onamo... promatra... Gledam: "Pa, Bože moj, kakovo je to oko?! Nema nitko tako veliko oko!"

I kako sam se uplašila, pogledam malo prema gore. Onda u Nebu opazim Boga Oca Nebeskoga. Vidjela sam kako je napravio nekoliko koraka, i od srca se smije, kako sam se ja uplašila zbog tog velikoga oka. Sve je rukama zamahnuo i sagnuo se od srdačnoga smijeha. Onda zapitam, čije je to oko, nisam znala šta ću raditi. Kaže: "To je Moje Oko, što te gleda!" (Dn 266)

Velika Devetnica Spasa - Par dana prije Alojzijeva novi svećenik - onaj mladomisnik - tumačio je u crkvi, kako će prvopričesnici obaviti Veliku Devetnicu Spasa. Oko stotinu djece, što dječaka što djevojčica, obavit će Prve Petke i Prve Subote. Svećenik je isticao, kako je to lijepo, da ta mala dječica u svoja čista srca prime više puta dragoga Boga. To će biti ukrasi u duši...

Dok je on još propovijedao, imala sam ovakovo viđenje. Oltar na kojemu je služio Svetu Misu nestane, i stvori se prekrasan Nebeski oltarnik... Po njemu §e isticala sjajna izradba... trake... i kao mjeseci... Ovo je imalo drukčiju boju, a ono opet drukčije odsijevalo... To je bilo tako krasno! A gdje je Isus stajao, na sredini Oltara, okrenut prema puku, bila je kružnlca, velika kao točak. I to je bilo iznad Oltara jedno 10-15 cm. I sa te kružnice visjeli su dolje ljiljani. Bili su ravnomjerno razmaknuti jedan od drugoga i imali su prekrasne pupove. Svi su pupovi bili jednaki! i samo što se ne rascvatu.

Ljiljani označuju čista dječja srca. Jednaki razmak među ljiljanima označuje Devetnicu Spasa. Eto, dragi Isus već je unaprijed pokazao kakav je plod Devetnice, što je obavljaju čista srca. (Dn 267)

- 118 -


lipanj 1975.

28. Subota - Vigilija Sv. Petra i Pavla

Križ Gospodinov - Negdje oko Evanđelja, najedanput je dragi Isus metnuo na Nebesko tlo velik Križ. Gornji dio Križa bio je gore, a donji dio položen na tlo. Križ je ostao tako ležati, a dragi Isus je stajao u blizini...

Sestra Štefica pod Svetom Misom - Ne znam odakle, najedanput se u blizini dragog Isusa, pokraj toga Križa, stvorila sestra Štefica. Dragi Isus joj je dopustio, da dođe ovamo na Svetu Misu. Javila se s tijelom, kao živa, - jer duša si uzme oblik tijela u kojem je živjela... takvim se oblikom posluži. Sestra Štefica bila je nasred toga kauča, malo u zraku. Vesela je bila, i gledala je prema Svetoj Misi, i gledala je na nas. I dugo je ostala prisutna pod Svetom Žrtvom.

Sestra Štefica preminula je u srijedu, 14. svibnja o.g. Veoma je voljela Svetu Misu, pa joj je u bolesti bilo veoma teško, ako bi koje nedjelje morala ostati bez Svete Žrtve.

Iza toga, kako sam klečala, vidjela sam da pokraj mene netko stoji; čak sam osjetila živa krila... I kao da je zlatno perje na tim krilima. I dolje sam vidjela haljinu, a ne vidim glavu tko je.

Anđeo službeno... - Onda, najedanput poleti s Neba na zemlju, prema Svetoj Misi, jako velik Anđeo. Odijelo i krila sjali su mu kao sunce. Sav je bio jednako obučen. Kako je dragi Isus ovdje stajao - i taj Križ je skroz tu onako ležao - Anđeo je sletio prema Isusu. Nešto je malo zaokružio, stao i pogledao, a onda se opet pokupio i otišao gore. Kao služben je bio.

Okrvavljeno Presveto Srce - Iza toga je bilo jako dirljivo. Ne znam šta se zbivalo na Oltaru, koji dio Svete Mise je bio, kada je živi Isus stajao na tom stoliću gdje je Kalež. Bio je u snježnobijeloj haljini i bos. A Njegovo Presveto Srce bilo je otvoreno, ranjeno... okrvavljeno. A Majči-

- 119 -


lipanj 1975.

ca Božja je stajala uz dragog Isusa i s nekim kao rupčićem pritiskala je na Srce, i kupila je s njega Presvetu Krv. To je dosta dugo trajalo. I to Srce je ostalo tako... ranjeno i okrvavljeno... A dragi Isus je bio tako snužden i utučen, nešto slično kao na Kalvariji... Bio je sav potišten, i kao nemoćan...

A na strani Poslanice stajao je Sveti Josip. (Dn 267-8)

29. NEDJ. - BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA

N E B E S K I   D V 0 R I

"Neka hodaju putovima svjetla!" (Nebeska Majka) Danas sam puno doživjela i puno preletjela. Prvi dio, u početku Svete Mise, tekao je ovako. Bila sam prenesena u jedan dio Neba, na zapadnoj strani. Postavljena sam na podnožje, pred Nebeske Stanove. I ostala sam na tom prostoru i čekala. To je izgledalo kao velebna Crkva, kao Kraljevska palača. I toj Zgradi nije se vidjelo vrha, jer je strop bio u nekoj bjelini i zidovi zgrade urastali su u drugo, više Nebo... A ulaz je bio kao u ogromnu katedralu. Prekrasna golema zaobljena vrata bila su visoka gotovo do stropa. Vrata su bila širom otvorena. Ispred te Kraljevske palače bio je cvijećem ukrašen, prakrasan teren. To je izgledalo kao divno uređen park, a u njemu prekrasna veličanstvena crkva.

Iz tih divnih Nebeskih Stanova, izašla je Nebeska Majka, prekrasno obučena. Pošla je prema meni, približila se do na par koraka i rekla:

"Sinovi i kćeri ovoga svijeta

neka ne hodaju u tami,

već u Svjetlu neka žive,

i neka hodaju putovima Svjetla!"

Mnoštvo dječice oko Nebeske Majčice - Onda je za Majkom Božjom iz onih prekrasnih Nebeskih Stanova došlo mnoštvo nejake dječice. Bila su u dobi

- 120 -


lipanj 1975.

od dvije do tri godine. Dječica nisu imala krila, a bila su obučena u svečane prekrasne haljinice: bijele, ružičaste, plave... Dječica su išla za Majkom Božjom kao nepregledna četa, u širokoj Povorci od po šestero do osmero djece u redu. Još su se gubili u stanovima... A ta dječica su iza Majke Božje onako ljubazno stajala,.. i približila su se Njoj kao svojoj Majci... do Njezinih haljina... sa strane i odostrag... Kao kad svećenik dođe držati vjeronauk, pa se djeca oslobode, pa ga se i dotiču... Tako su i ta djeca bila slobodna s Nebeskom Majkom...

Velika Pokornica... - Najedanput iza te Povorke, iz tog Stana izlazi jedna velika Pokornica. Mogla je imati 45-50 godina. Imala je na sebi jednostavnu, prostu haljinu od debelog sukna, kao kostrijet. Na glavi je imala prebačen rubac. Obuća su joj bile drvene cokule s onim jednim remenom. Kad je ta Pokornica došla naprijed, pogledala je na mene, gledala je Majku Božju, i promotrila tu djecu, da li se mirno vladaju. Bila je kao Nadglednica nad njima. A ta nejaka dječica su bila kao pravi Anđeli. Stajali su mirno i pobožno kao pravi Sveci... kao da su se iz Neba rodili, a ne sa zemlje... tako su bila sveta ta djeca. Pokornica je bila prisutna jedno pet minuta. Promatrala je malo taj teren, da li je sve u redu. Još me je jednom pogledala, a onda se vratila natrag na svoje mjesto... To je bilo Prvo Nebo, na zapadu.

U Drugom Nebu uz Božje Prijestolje - Onda sam spuštena na zemlju, i došla sam k sebi. Iako sam bila još zahvaćena velikom Prisutnošću, vidjela sam sve tu. Tada me Anđeo u bijelim haljinama najednom zgrabi i ponese na Istok, u Drugo Nebo. U drugom Nebu sjedio je Bog Otac Nebeski na uzvišenom Prijestolju, kao Sudac i Gospodar Neba i zemlje. Postolje je bilo u obliku četverokuta, a veliko kao soba. Bilo je prekrito prekrasnim tepihom... Ja ne znam, šta je to bilo, tako je to bi-

- 121 -


lipanj 1975.

lo lijepo. A na tom uzdignutom postolju, bila je postavljena vladarska Stolica Oca Nebeskoga.

Četiri Bića puna očiju... - Na tom uzdignutom Prijestolju, na svakome uglu, bila je nekakova Životinja. To je bilo tako strašno za pogled... Same oči... tako su bila ta Bića... i gledala su na mene, pa ih se bojim... Ta Bića su izgledala kao oni zeleni busovi, što ih ljudi sade za ukras, a puna očiju au bila...

Počasna Straža - Pokraj Boga Oca Nebeskoga, iza tih Bića, stajali su posebni Anđeli kao vojnici, kao Počasna Straža. Bili su u tako krasnim haljlnama, da to ne znam izgovoriti... To je izgledalo kao onaj sametni cvijet, sametna ljubičica... A oružje su imali kao šiljak neki (koplje?). Stajali su kao branioci i čuvari Boga Oca Nebeskoga.

Krasota Boga Oca Nebeskog - Bog Otac Nebeski bio je tako krasan... mlad! I obučen u prekrasne haljine izrađene od latica od najljepšeg i najnježnijeg cvijeća. Ja ne znam je li to skrlet ili što drugo... Široke prostrane haljine prekrivale su Mu čitavo tijelo i još su bile položene po tepihu. Na Sebi je imao i svečan plašt. Kao kad svećenik drži večernjicu, pa ima onaj svečani veliki pluvijal. I to je bilo zlatom izrađeno, i prekrasnim dijamantima sve ukrašeno. Bog Otac Nebeski sjedio je tako na Prijestolju i gledao je kako ja idem...

"Gospodine i Bože naš!" - A ja sam se našla pred tim Prijestoljem i bacila sam se na koljena i kažem: "Gospodine i Bože naš! Tako si Lijep, tako si Svet, tako si Velik (vidjelica plače od ganuća), da ljudi na zemlji ne mogu dokučiti Tvoje Veličanstvo ni zamisliti Tvoju Ljepotu... Ponizno Te molim, nedostojna grješnica, da nam se svima smiluješ, i da nas spasiš, i primiš u okrilje Svoje, u zagrljaj Svoj..."

Presveta Trojica... - Kako je Bog Otac Nebeski bio tako lijep, mlad... najedanput se pokraj Nje-

- 122 -


lipanj 1975.

ga stvorio Isus dragi, isto tako lijep, mlad... Prekrasni živi Isus stvorio se pokraj Boga Oca Nebeskoga, kao da je iz Njega izašao... A onda pokraj Isusa postane još jedan prakrasan Mladić, prekrasno obučen... samo je bio drugog oblika... Ima li su svaki svoj lik, svoju fizionomiju, ali su od Oca i Jedan i Drugi izašli... Ovako je to bilo: Najprije je dragi Isus izašao kao magla od Oca i postao prekrasan Mladić. Dragi Isus je bio tako lijep, i kao Otac prekrasno obučen. Stao je pokraj Njega... Najedanput opet iza Isusa stoji treći Mladić (jer i Otac je bio veoma mlad!)... isto tako prekrasan... I taj treći Mladić najprije je kao nestajao i dizao se gore, i nad Bogom Ocem postao je kao veliki Golub...

Mnoštvo Anđela iz Trećeg Neba... - A iza Boga Oca Nebeskoga, odozgor iz Trećeg Neba, spustilo se nebrojeno mnoštvo Anđela. I ostali su u zračnom prostoru... isto kao počasno, kao počasna četa. Bilo ih je veoma mnogo, a bili su obučeni u svečane bijele haljine.

"Vidiš tu ljepotu!" - Na to kaže Bog Otac Nebeski: "Ustani na noge svoje i pogledaj s desne strane Moje Ruke što tamo ima!" I kad sam pogledala vidjela sam takovu prekrasnu ljepotu... i jedan veoma širok put... kao jednu prekrasnu aleju, ukrašenu Nebeskim cvijećem i drvećem... To je izgledalo tako krasno ukrašeno... a široko, da je tim putem moglo ići mnoštvo svijeta. I toj divnoj aleji nisam vidjela kraja... I malo sam prošetala njom, da izbližega vidim, kako sve to izgleda... Onda Bog Otac Nebeski kaže: "Vidiš! Vidiš tu Ljepotu...

kako je lijepo ovdje!

Ljudsko oko ne može dokučiti

ni duljinu ni širinu

Nebeskih Stanova i Nebeskih Putova!"

- 123 -


lipanj 1975.

Kad je Anđeo već čekao da me uzme na zemlju, dođe pred Prijestolje, pred Boga Oca Nebeskoga, draga Nebeska Majka. Došla je kao odozdo.

A Sveti Josip je već stajao nedaleko Oca Nebeskog. I on je bio u svečanim haljinama.

Na to doleti onaj bijeli Anđeo, koji me je doveo u Nebo, zgrabi me za ruku i naglo povuče od Prijestolja Boga Oca Nebeskog opet dolje na zemlju. I opet sam došla k sebi...

Sveti Antun Padovanski se zauzima... - Poslije, opet me povede na južnu stranu, gdje sam vidjela ovo. U Nebu, po prekrasnoj aleji, urešenoj divnim cvijećem, šetao je veliki dragi Isus, u bijelim haljinama. Put je bio bijel kao snijeg... poput bijelog mramora... Onda s južne strane pristupi dragome Isusu sveti Antun Padovanski... Bio je crnomanjast, a na sebi je imao nekakove svečane smeđocrne haljine i pas oko sebe. I nešto je govorio dragom Isusu. I dragi Isus i sveti Antun Padovanski nešto su se dogovarali... A ja sam i dalje stajala i čekala. Kad Anđeo stane, moram i ja stati, ne smijem dalje ići. Kad se dragi Isus s njim porazgovorio, nestane taj prizor...

Zlatna plitica - Malo prije nego ste počeli pričešćivati, Isus živi, kako je stajao na stolu, uzme kalež s Hostijama i pričesti me velikom svećeničkom Bostijom. Kako je dragi Isus sišao dolje i pošao prema meni, Anđeo koji je bio tu sa strane, brže bolje pruži pliticu meni pod bradu. A ta plitica bila je zlatna i odsijevala je kao sunce. Kad me je dragi Isus pričestio, vrati Kalež na Oltar i pusti vas da pričešćujete...

"Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje!" - Iza Svete Pričesti dragi Isus sjedio je visoko u zračnom prostoru kao na stolici. Onda me je podigao u zrak i našla sam se pred Njegovim nogama. Najprije sam stajala, a poslije sam klekla. A dolje sam vidjela zemlju... bregove i doline... sav teren zemlje... Nisam vidjela ljude i kuće, nego

- 124 -


lipanj 1975.

samo prirodu. I kaže dragi Isus ove riječi: "Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje, djelo Ruku Svojih. I ti si djelo Ruku Mojih!" I pogleda me i nasmije se. A ja kažem: "Gospodine, ponizno Te molim, smiluj mi se, smijem li poljubiti Tvoje noge?" Kaže: "Smiješ!" I ja se sagnem i poljubim Mu noge. (Dn 269-275)

30. Pon. - Spomen svetoga Pavla

Otac Nebeski - Na zapadnoj strani, u zračnom prostoru, nad zemljom, bio je Bog Otac Nebeski. Bio je tako velik i jak, da bi Ga bila puna ova soba - tako je bio ogroman u Svome tijelu. Vidjela sam Ga do pola tijela. Kako je išao s Neba bio je sagnut prema zemlji... Čak se onaj plašt "odvijao" od Njega... I onda je stajao na onom terenu nad zemljom...

Presveta Djevica - Pokraj Boga Oca, malo niže, bila je Nebeska Majčica, onako kao Djevica, kad je bila još kod kuće. Imala je istu haljinu na Sebi, u kojoj sam je jedanput vidjela u Njezinoj kući, kada je hodala po dvorištu. Bila je gologlava, a mlada... mogla je imati jedno 15 godina. Ona je bila malo dalje od Boga Oca Nebeskoga, tako malo niže, ali na istome terenu. Sjedila je okrenjena prema ovamo, usporedo s Bogom Ocem, samo što je Bog Otac bio malo viši. I nešto je Svojim rukama radila; nisam mogla primijetiti šta radi...

"Munje izlaze na zemlju od Mene!" - A ja sam se našla desetak metara od Boga Oca, okrenuta prema Njemu. I onako silan i jak gleda s povišega na mene i progovori: "Munje izlaze na zemlju od Mene! Daždim zemlju!" A ja gledam... i nisam ništa odgovorila... samo sam u sebi mislila, kiša pada na zemlji...

Polje vulkana - Poslije sam na tom prostoru bila prenesena na zapadnu stranu. I hodala sam po nekim terenima. I dolje je bila kao zemlja i vid-

- 125 -


lipanj 1975.

jeli su se veliki ponori, tamne provalije... Iz njihovih okruglih ždrijela izlazila je lava... Samo je bacalo iz tih ponora... Obišla sam dosta daleko taj teren, tih ponora dolje... Kakvi su ti ponori i čemu služe, ne znam. To je bilo čitavo polje ponora; ravan teren je bio, ali s jedne strane su bili bregovi...

Nebeska Majka - Poslije sam bila prenesena opet pred Boga Oca Nebeskoga. Ali prekrasna Nebeska Majčica sada je bila u dobi od 25 do 30 godina. Bila je obučena u prekrasne bijele haljine... Prečisto Srce u Njezinim grudima, kako je išla prema meni, odsijevalo je kao sunce. Došla je posve blizu do mene, gledala me i smiješila se... Ništa mi nije rekla... Onda je opet otišla kao Bogu Ocu... Na to mi kaže Bog Otac Nebeski: "Ne moraš se truditi na put poradi vina... Ja ću se za tebe pobrinuti, za zdravlje!"

Iza bolesti vidjelica je bila na liječničkom pregledu. Rečeno joj je da je zdrava, ali ima slabu krv, pa bi morala piti crno dalmatinsko vino.

Kad je bila Sveta Pričest, dragi Isus je ovdje stajao, pa me je pričestio s velikom Hostijom.

Sveti Josip je bio pod Svetom Misom, blizu 0ltara... Samo ovaj Oltar nije bio, nego je bio neki posebni teren. Onda je na tom posebnom terenu, blizu Boga Oca Nebeskoga, Sveti Josip isto bio nešto služben, i kretao se... (Dn 275-6)

Srpanj

1. UTORAK - BLAGDAN PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE

PRESVETA KRV NA NAJLJEPŠEM OLTARU

Isus pada pod Križem... - Bila sam prenesena u Jeruzalem i vidjela sam kako dragi Isus izlazi iz grada, noseći teški križ na Ramenima. Tom ulicom išlo je za Njim mnoštvo svijeta, ali u Njegovoj blizini nije nitko smio biti. Samo se ponekoja ženica odvažila pristupiti malo bliže. Uz samog Isu-

- 126 -


srpanj 1975.

sa bilo je potpuno čisto; odijeljen je bio. I kako je išao tim putem Isus dragi se potepao o kamen... (plače dok ovo govori) i pao je pod Križem. I kako se je jako udario, potekla je strašno Krv iz Njega... Sve je zakrvavilo... i Njega... i ono mjesto gdje je pao... I leži Gospodin pod Križem i gleda... A ja kako sam u viđenju pošla usuprot Njemu, htjela sam Mu prići, ali mi nisu dali... Nisam se smjela maknuti s onoga mjesta... Kako je dalje bilo ne znam, nisam više bila prisutna...

Presveta Krv na najljepšem Oltaru Neba - Onda sam najedanput odvedena gore u Nebo... u najljepši dio Neba, u prekrasan Hram, pred najljepši 0ltar što ga igdje ima. Na tom Oltaru je Kalež u kojem su pohranjene sve kapljice Presvete Krvi dragoga Isusa. Bili su određeni posebni Anđeli, koji su kupili Presvetu Krv Isusovu, kako je padala s Njegova Tijela, i stavljali su Presvetu Krv u tu posudu, u taj Kalež. I taj Kalež je nasred 0ltara... i tako je prekrasan... I taj Oltar je tako velik i tako uređen, da ne mogu izreći... Nikada nisam takova šta vidjela... A pred Oltarom su posebni Počasnici, koji paze na Presvetu Krv Isusovu, što je na tom Oltaru u Nebu, a pokupljena je sa zemlje... Ti Počasnici, koji neprestano čuvaju Presvetu Krv, u određeno se vrijeme smjenjuju. U tom prekrasnome Hramu jest samo jedan Oltar, taj na kojemu se čuva Predragocjena Krv Isusova.

Blažena Gospa nad Oltarom - A nad 01tarom bila je Nebeska Majčica, prekrasno obučena kao Kraljica. Stajala je sama nad Oltarom, kao Patron Oltara. A sam Oltar bio je takovim cvijećem ukrašen, kakovoga moje oči nisu nikad vidjela... I to sve je bilo tako prelijepo postavljeno - kao stvoreno! Ni ne znam kako se je moglo to sve tako lijepo metnuti. A taj Hram bio je tako lijep, kao nijedan na zemlji. I bio je izrađen više u stilu kako su se crkve gradile u stara vremena... oni stupovi... sa strane ukrašeno... i ono sve po onako-

- 127 -


srpanj 1975.

vom... Po Hramu je letio stalno Golub... I sada leti... leti kroz cijelu Crkvu... (Zapada ponovno u ekstazu, i u ekstazi dalje govori)... od ulaznih vrata prema Oltaru... i po njoj kruži... prema izlazu iz Crkve... Golub bijel kao snijeg...

Majčica je Božja nad Oltarom... Nije žalosna, nego je onako kao ispaćena i sretna... kao da je utješena... Ima držanje kao da se veseli da može biti u toj blizini Presvete Krvi Isusove... i kao da se je sada već smirila... kao da je pomirena s time, da je to sve već u redu, učinjeno...

Nebeski Anđeo s gornjeg dijela u tu Crkvu sipa kao Zlato i Dragulje... i to iz posude velike kao košara... I napunja Crkvu onim Zlatom, koje je Krist dao... Sipa i puni...

Sad je došao dragi Isus u taj Hram. Došao je u prelijepom odijelu, ali crvenom... a Njegovo Srce blista i odsijeva kao najveće sunce... Tako Mu odsijeva Njegovo živo Srce... Isus je lijep, visok, velik, u dugačkoj haljini, crvenoj kao krv...

Otac Nebeski promatra sve, što se zbilo... i što se zbiva... Nad Crkvom je, gore u zraku, jer Crkva nema krova... otvorena je... Nebo... Joj, kako se Crkva puni... sipaju se kao Dragulji u nju s gornje strane... kao magla u klisurama... kao oni kristali... dragulji...

Svijet... veliko mnoštvo... stoji pred tom Crkvom... Ulaze u Crkvu, ali ne svi... pojedini i male grupice... I ne smiju preblizu Svetišta,.. ostaju na određenim mjestima... Određeno im je dokle smiju doći... jer je Svetinja nad Svetinjama na Oltaru... dana za duše...

Sveti Josip u ovome istome Hramu u Nebu uređuje... uči... i brine se za red u Crkvi...

Mučenici u velikim legijama... Sveci... idu u ovaj Hram... i Janje u zračnom prostoru pred njima... da se poklone Presvetoj Krvi Isusovoj... Toliko ih je, da im ne vidim kraja... Mučenici su prvi... Još ima Serafina... Kerubina... Vojskovođa...

- 128 -


srpanj 1975.

Gospodstava velikih (dalje nejasno)...

Kaže Janje pred Oltarom Presvete Krvi:

"U Meni jeste ono što jeste,

u Meni dođoste k Meni...

Presvetoj Mojoj Krvi!"

Joj... strašna tama diže se sa podnožja prema Nebu... Zmaj... aždaja... baca svoj rep i noge strašne... da sruši ono Sveto i Najljepše... Ali ne može doći gore... samo se malo u visine podigne... ostaje na zemlji... Ostaje tama... i aždaja u tami na zemlji...

Sveti Josip kaže:

"Tama ne može pristupiti k Svjetlu!

Zmaj u srcima ljudi,

zmaj koji vodi ljude,

ne može imati dijela u Svjetlosti Nebeskoj,

u ljepoti Nebeskoj."

I Sveti Josip podiže ruku, gleda na zemlju...

Nebeska Majka, velika Žena, stoji usred ove Crkve u Nebu... i budno pazi na djecu koja dolaze u ovaj Hram... Po Crkvi hoda između te djece... muških i ženskih Nebesnika... Stanovnika... i upravlja po Gospodinovoj Volji... Vladarica... nad djecom... na zemlji... po Zapovijedima Gospodinovim.

Duh Sveti obuhvaća srca onih ljudi, koji su došli u Nebo.... Ulazi u njih... izlazi... obasjava tijela njihova...

Bog Otac Nebeski gleda djelo ono... i veselo je Srce Njegovo... po rođenom Sinu Isusu Kristu.... što učini po Volji Njegovoj...

Mnoštvo Anđela iz drugog Neba leti nad Crkvom... Najljepši dio Neba je ovaj gdje (je) lsus... (Dn 277-9)

"Trpiš za mnoge duše..." - Bili smo u posjetu kod rođaka. Tužio se usput na svoje boleštine. I još je njegova supruga dometnula, da je i sam dosta kriv za svoje bolesti. Ali Isus dragi reče: "Trpiš za mnoge duše, da se spase po tvojim dobrim dje-

- 129 -


srpanj 1975.

lima..." A kad se jednom zgodom jadno osjećao, progovori Isus dragi: "Po križu se k Meni dolazi!"

Svećenik Josip htio je u svoju knjigu "Veliki Znak" uvrstiti i nešto Julijinih Poruka i Viđenja. Držao sam da bi zasad, zbog raznih okolnosti, bilo bolje izdati to pod drugim imenom. Aii Gospodin Isus Krist govori ovako (12. IV. 75.): "Ne mijenjaj imena u štampi Mojoj službenici! Nijesam Ja dao darove Svoje drugome imenu!" (Dn 279)

Jednom ranije, u stanu brata Ivana, kad je vidjelica okrenula leđa kipu Majčice Božje, jer nije vidjela da je smješten u staklenom ormaru, začuje glas: "Ne okrenuti leđa!"

O sestri Julijani, službenici Božjoj (iz pisma od 21. IV. 75.) - Danas sam bila na grobu Gospodinove miljenice Julijane. Duboko me je potresao humak nad njezinim tijelom, koje je za života vršilo funkciju kao Pater Pijo iz Rottonda. Moleći se za nju i njezinoga muža, duboko me je potresla i ražalostila nemarnost slugu Gospodinovih, mjerodavnih, koji su tu svetinju gledali s visoka, s debelim naočalima, kao svjetsku varku. I nijesu se potrudili da čuju Glas Onoga kojemu će doći. Na prevelike milosti od Gospodina, ostalo je kod mnogih pametnjakovića samo blijedo sjećanje. Utrošili su para i para za susrete s mnogim ugodnim osobama za tijelo, a traženje istine za dušu zapustili su. U raskošima mnogim, pridruženi grješnicima, sa zatvorenim očima uživahu slavu ovoga svijeta, i sjetila svoja naslađivahu. Da su velikani Gospodinovi smeće nogu ljudskih, zabolilo me je srce. Žure, trče za zlom, a dobru zatvaraju vrata srdaca svojih. Slave sami sebe, s onima oko sebe. Koja je korist od hvala i svega toga. Za tolike sirote, koje Bogu služe, nema se tko zauzeti. Svi trče za naobrazbom tijela i mudrošću ovoga svijeta. Duh je zabačen, a znanje i mudrovanje uzdignuto u vi-

- 130 -


srpanj 1975.

sine na zemlji. Zaboljelo me srce, da su velikani Gospodinovi smeće ljudskih nogu...

Onda mi reče Gospodin, preko pokojne službenice Julijane: "Još moraš poći tamo, gdje si bila, 0cu!" Što to znači, ne znam. Već sam sile izgubila na dva puta koje sam poduzela, a za trećega više nemam snage, da pođem Ocu na rad. (Dn 280)

Dok je još sestra Štefica bila na životu, jednom zgodom dobila sam kod nje ove riječi za vas:

"Ne zna on kakve velike đužnosti

vrši oko toga rada

u Nebu u Očima Gospodinovim.

Više vrijedi jedna Riječ Njegova

nego cijeli svijet!

Pošto tijelo cijeni samo ono šte mu godi,

zato ono što ne vidi, i ne cijeni..." (Dn 281)

5. Subota

Druge mistike imaju razne privilegije (iz pisma od 5. VII. 75.)... olakšice u radovima, a ja tešem vlastitom snagom svoje poslove... Elvira ima poslugu, muža, i dobre žene. Mama Roza ima više nego što ih treba za rad. Ostale mistike imaju veliku pomoć od djece, muža, i dobrih žena - tako im je lakše u duhu živjeti s Bogom. Umorno tijelo ne koristi nikome! Ja sam morala uzeti od Gospodina najteži teret, biti sluga cijelome svijetu; upoznavati razne naravi, zahtjeve; biti smeće ljudskih nogu, kao malena na oko, da se izvrše veliki planovi Božji na meni. Svaki od mističara misli da je najveći i najbolji. Najveći će biti onaj i ona, koji je više potegao na Slavu Božju, u patnjama, nolitvama, djelima, postovima, u odricanju sebe za duše. Velike su razlike u duhu mistika pred Bogom! Kaže Gospodin meni ovako:

"DO SADA SI SE TI DRŽALA U POZADINI,

i kao najzadnja među ljudima, u skupinama,

poradi Mene.

- 131 -


srpanj 1975.

Sada izađi prva pred skupine,

u vrijeme razgovora,

kao Moja službenica,

tu je tvoje mjesto!

Da vide mrtvi ljudi Mene u tebi, nad tobom.

Što jesi, u Meni jesi!

Ja sam s tobom do kraja života tvoga na zemlji,

i živjet ćeš u Meni u vijeke vjekova.

Imena Mojih slugu i službenica

zapisana su u Srcu Mojemu,

stoje pred Mojim Očima.

Tko radi za Mene, sa Mnom će biti!

Svijet vas prezire,

jer vi nijeste od ovoga svijeta;

zato će vas svi zamrziti i progoniti,

poradi Mene i Imena Mojega.

Ustrajte u kušnji, danoj od Mene!

Ja ću vas krijepiti u sve dane života na zemlji.

Tko je velik, i u čemu,

a da nijesam Ja u njemu?!" (Dn 281)

Pod večernjom Svetom Misom ovako progovori Gospodin Isus Krist:

"Zemlja tebe progoni,

jer ne živi po Zakonu Mojemu!"

Zemlja su ljudi i svećenici, koji se ne drže Zakona Božjega. (9B 1)

"Bolje bi bilo da si dao siromasima!" - Neki svećenik uplatio je oveću svotu za novi auto. Ali kako je cijena u više navrata povisivana, kad je auto htio preuzeti, nastupile su neke nepredviđene poteškoće. Upita dragu Gospu, što da radi? Tek što je otišao, Gospa se javi i poruči mu:

"Zašto si to sebi uzeo? Bolje bi ti bilo, da si tu svotu dao siromasima, imao bi djelo svoje pred Gospodinom. U dane zla koje dolazi, ionako češ ostati bez njega." (9B 1)

Žena izgubila muža u ratu. Na upit o njemu, Gospodin odgovara: "Pusti tu stvar u miru, u vremenu ovome!"

- 132 -


srpanj 1975.

15. Utorak

Zabrinuti Isus - Gospodin je od glavnog Oltara promatrao svećenika, kako služi Svetu Misu. Hodao je po Svetištu ispred Svetohraništa, i bio je jako zabrinut. (9B 2)

Poslanje Riječi i Duha Svetoga - Vidjelica je gledala kako se Gospodin Isus Krist iz Nebeske Ljepote spušta stazom na zemlju. Na zemlji se zadržao dulje vremena. Nešto je radio i prolazio je između ljudi. Odjednom se, s istočne strane Neba, i Duh Sveti, u liku goluba, spusti na zemlju, i stane uz Isusa. Nakon nekog vremena pođu Obadvojica, Isus Bog i Duh Sveti, gore u Nebo, otkuda su i došli. Dok su uzlazili, Bog Otac ih je čekao na Nebu, gledajući na zemlju. Kada su Mu prišli, zbilo se je ovo. Isus uniđe u Boga Oca kao u veliki Hram. Za Njim pođe Duh Sveti u Boga Oca. I od tri osobe (lika) postade samo jedan Lik na Nebu: Bog Otac i u Njemu Sin i Duh Sveti. I u Bogu Trojedinome sva zemlja živi. (9B 7-8)

Sveta Ana kao vladarica - 26. Pon. Blagd. sv. Ane

Na blagdan svete Ane doživjela sam u crkvenoj zgradi ovo. Kad sam se počela moliti, na Oltaru Svete Obitelji - na kojemu su također likovi sv. Joakima i sv. Ane - ugledam kuglu, sjajnu kao sunce, a veliku kao čovječja glava. Ta sjajna kugla podiže se zatim uvis.

A za vrijeme Svete Mise, na tom je Oltaru tako silno bljesnulo, da je sva crkva bila obasjana. Oltar je kao nestao, a pojavio se neki teren. I ugledam jednu Sveticu, gdje sjedi na ukrašenoj stolici kao vladarica. Svetica je sa smiješkom na licu gledala na svijet u crkvi i na mene. I dugo je zadržala svoj pogled na meni. I činila mi se poznata, ali je ipak nisam prepoznala. Kad sam zapitala, koja je to Svetica, začujem u zraku, nad Oltarom, glas: "To je majka drage Gospe, sveta Ana!" I bila sam radosna, jer svetu Anu posebno cijenim

- 133 -


srpanj 1975.

i rado joj se molim. Znala sam i molila sam i Krunicu njoj na čast. U ovom ukazanju bio je prisutan dragi Isus, Sveti Josip, sveti Joakim i draga Mala Gospa. (9B 14-15)

Papa Pijo XII. zamišljen i tužan - Uz glavni Oltar, na strani Poslanice, pojavio se Sveti Otec, Papa Pijo XII. Stajao je na pločniku i zamišljeno gledao svećenika, kako propovijeda i služi Misu na modernom oltaru. Pogledao je i ljude u crkvenoj zgradi, a pogled mu se posebno zaustavio na vidjelici. Potom je tužan nestao.

Papa Pijo XII. bio je zamišljen i tužan zbog slugu Božjih koji ruše Crkvu, Božje Zakone i Odredbe. (9B 14)

31. Četvr. - Sveti Ignacije

Dva velika Svjetla bore se s prljavim morem - Prije odlaska na večernju Svetu Misu željela sam oprati lice i ruke. Dok sam se umivala, odjednom s desne strane zasja jarko svjetlo. Sjaj mi obuze tijelo i potrese cijelo biće. Prestanem s pranjem, obrišem oči i uspravim se.

Stajala sam na obali velikog uznemirenog mora. Na njemu je bjesnjela strašna oluja, podižući i valjajući goleme valove. Nad tim uskovitlanim morem lebdjela su dva velika Svjetla, dva Sunca. Bila su blizu jedno drugome. A mutni uznemireni valovi, puni svakojakoga gada, silovito su ih zapljuskivali. Željeli su ih potopiti i povući u dubine mora. Ali Sunca su se borila s morskim valovima. Načas bi se, doduše, izgubila među velikim valovima, ali bi se onda opet pojavila i zasjala nad njima.

I onda primijetim, kako se u tim svjetlima miče nešto veliko. U jednome svjetlu ugledam dragog Isusa, a u drugome milu Nebesku Majku. Stalno su odbacivali sa Sebe, od Sebe, i od sjaja što ih je okruživao, prljave bijesne valove.

- 134 -


srpanj 1975.

Odjednom se nađu u zračnom prostoru, iznad velikih valova. More se tad smiri i valovi prestanu. A ta dva prekrasna Sunca - Isus Bog i Majka Božja - obasjaše Svojim Svjetlom svu površinu mora. U taj čas zrak je postao čist i svjež, kao u najmirnije vrijeme.

More predstavlja svijet na zemlji. Svjetlo jest Nauka Božja. Prljava voda, puna svakakvog gada, označuje grijehe ljudi. Borba Isusa i Marije s valovima označuje, da kršćanska vjera nailazi u svim narodima na mnoga protivljenja. Iza velikog nevremena more se smirilo, sunce je zasjalo, a zrak je postao čist i svjež. Tako će iza ovog buntovnog i bijesnog razdoblja napokon po Isusu i Mariji doći na svijet doba mirnog kršćanskog života. Iza viđenja oprala sam se do kraja i pošla na Svetu Misu. (9B 19-21)

Isusić približuje bijele ruže Svome Kaležu

Navečer pod Svetom Misom doživjeh ovo. Veliki Isus, u bijeloj haljini, sa svetim Ranama na Rukama, Nogama i Presvetome Srcu, dođe na Oltar. Pogleda Kalež i svećenika, i onda od velikoga postane malešan, kao dijete od godine dana. Zatim dragi Isusić sjedne, licem okrenut prema svećeniku, i nogicama ogrli Kalež. A s desne strane Kaleža bile su prekrasne bijele ruže. Bile su velike kao tanjur, a latice su im bile debele kao prst odrasla čovjeka. Tih je ruža bilo prilično. Stajala sam iza Isusovih leđa i promatrala šta radi.

Mali Isus je pažljivo smještao uz Kalež kitu velikih ruža. Onda se onako zauzet Svojim poslom okrene, uhvati me Svojom desnom ručicom za ruku i privuče k Sebi, do Kaleža. Sad sam stajala usporedo s Njim.

Nenadano se između Isusa i mene pojavi lijep cvijet, kakvim se na veliki Petak kiti Isusov Grob. Cvijet je imao lijepe bijele latice, a u sredini je bio žut. Struk mu je bio visok i do pola metra. Onda upitam Malog Isusa: "Gospodine, a

- 135 -


srpanj 1975.

kakav je to cvijet između mene i Tebe?" Zaposleni Mali Isus okrene se prema meni i cvijetu, nasmiješi se, pa mi reče: "To je uskrsnica! To je tvoj cvijet!"

Onda Mali Isus postane opet velikim, i pričesti me svećeničkom bijelom Hostijom.

One velike bijele ruže jesu duše dobrih slugu Božjih, koje Gospodin približava mukama, patnji - Svojemu Kaležu. (9B 3)

Na mnoge nepotrebne razgovore, u jednoj grupi žena, Gospodin ovako progovori:

"Dobro je puno znati,

ali je korisno mnogo šutjeti!

Govorite samo u potrebama svojim.

Vaša usta neka se otvaraju na Slavu Moju

i spasenje vaših duša.

Dao sam Ja stvorovima Svojim da se vesela,

ali u veselom društvu neka ne griješe!

Jezik sam stvorio da Mene slavi

u govoru danome od Mene." (9B 26)

Kolovoz

1. PRVI PETAK

Presveto Srce okićeno nježnim ružama - Za vrijeme Svete Mise, na Prvi Petak, od Oltara gdje je Svetohranište, došao je veliki Isus. Prekrio je gotovo sav zračni prostor. Njegova crvena haljina bila je urešena kao misnica. Usred svetih Grudi kucalo je živo Srce. Bilo je okićeno nježnim Nebeskim ružama, bijelim i ružičastim. Iza leđa svećenika, Isus je gledao na oltar i na ljude, i nešto je dulje vremena čekao. (9B 4)

"Tražim ljude u Nebu!" - S istočne strane Nebo se otvorilo i Nebeska priroda, puna čara, nagnula se prema zemlji. Kroz tu neviđenu ljepotu spuštala se sve do zemlje poširoka staza. Tim putem, bijelim kao snijeg, kroz krajeve pune cvijeća i drveća, uz žuborenje potoka i jezera, silazio je Gospodin

- 136 -


kolovoz 1975.

Isus Krist. Bio je odjeven u bijelu uskrsnu haljinu. Na svetome Tijelu imao je Presvete Rane. Kako se Gospodin približavao zemlji osvrtao se lijevo i desno kao da nekoga traži. Vidjelica je bila na zemlji i koracala Mu je ususret. Gledajući Isusa kako zamišljeno pogledava ovamo-onamo upita Ga: "Gospodine, a koga ovdje tražiš?" Isus je pogleda i onako zamišljen odgovori: "Tražim ljude u Nebu, ali ih ne nađoh, osim nešto malo!" Osvrne se vidjelica oko sebe i opazi iza svojih leđa, s južne strane, malu grupicu ljudi. Nekoliko muškaraca i žena, mladića i djevojaka - a bilo je i par djece među njima - radosno je hitjelo k Isusu u Nebo. Da utješi Isusa, koji zabrinuto traži duše, vidjelica Mu veselo progovori: "Gospodine, evo jedne grupice, koja žuri k Tebi ususret!" Isus ih pogleda kako Mu se približavaju, i radostan je promatrao duše njihove. Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (9B 5; 10B 14)

"Kad bi Gospodin Bog kaznio odmah..." - Vidjelica je i opet bila u velikom trpljenju. Onda joj dođe teško pa se potuži: "Bože mili, tko će podnijeti tolika trpljenja za tolike grješnike! Samo jedan čovjek koliko sagriješi! A danas je sav svijet grješan! Koliki su to strašni grijesi!" Dok je tako potištena promatrala grijehe svijeta, iznenada, u pol bijela dana, uđe u zaključanu sobu prekrasan mladić od svojih 17 godina: bijela lica, plavih očiju, bujne kestenjaste kose, koja mu se spuštala niz leđa. Haljina mu je dugačka, široko krojena, s velikim rukavima. Bosnog je. Mladić pogleda prostoriju i onda zaustavi pogled na vidjelici. Nasmiješen, raspoložen, ovako joj odgovori na njezine misli:

"Kad bi Gospodin Bog kaznio ljude za grijeh svakoga odmah, ne bi više na zemlji bilo ljudi. Ljudi su griješili u početku, griješe sada, a griješit će i poslije."

Iza ovih riječi mladić se zadržao još oko četvrt sata.

- 137 -


kolovoz 1975.

Kao da je želio ublažlti vidjeličine tužne misli. Onda odjednom pođe prema izlaznim vratima, okrene se, blago se nasmiješi i nestane. Upita vidjelica Gospodina, tko je to bio? U prvi čas je bila pomislila, da je dragi Isus, jer Mu je bio sličan. Onda začuje nad glavom Gospodinove Riječi: "To je Moj Apostol Ivan!" (9B 11-12)

Velika crna zmija između molitvenih zajednica O San Damijanskim molitvenim zajednicama u Zagrebu, imala je vidjelica ovakovo viđenje. Doživjela ih je kao tri posebne skupine, odijeljene jedna od druge. Između ovih skupina izašla je iz zemlje velika crna zmija. Bila je debela kao lonac od deset litara. Zmija je hodala između tih ljudi, muškaraca i žena, koje vidjelica pobliže ne poznaje.

Mršav stariji čovjek, svijetle puti, stajao je blizu zmije. Vidjelica ga upozori: "Zar Vi ne vidite ovu veliku zmiju među vama, kako prolazi oko vas svih?" Starac upita začuđeno: "A gdje je zmija?" "Evo je!" - pokaže mu vidjelica.

Zmija je neprestano obilazila prisutne u molitvenim zajednicama. Onda vidjelica upita: "A koliko je duga ta zmija?" Na to se začuje glas odozgo: "Zmija je dugačka 7 metara!" Odjednom se zmija sakrije. Pod njihovim nogama propadne u zemlju kao duh, a da je prisutni nisu bili ni uočili. Bio je to đavao u obliku zmije. (10B 39)

Nečastivi uzdiše! - Kada je vidjelica počela zapisivati Poruke i Viđenja u novu bilježnicu, sotona je uz nju glasno, žalosno i duboko uzdahnuo. Kao da mu nije pravo što to radi. Bio je ljut. (10B 42)

"Ne brinite se za ono, što vam nije poznato, a Ja znam, zašto sam sve to dopustio. Brinite se za duše vaše da vam ih spasim, i molite za druge da ih spasim. Moji putovi nijesu u skladu s vašim mislima." Ovako odgovara Gospodin djevojkama, koje su se bile odviše zabrinule za zbivanja s jednom svojom znanicom.

- 138 -


kolovoz 1975.

3. NEDJELJA

Rano ujutro ovako progovori Gospodin:

"Sa Siona zemlju gledam

i promatram na njoj djecu Svoju,

kako po zemlji hodaju

u svojemu bezakonju;

živi s mrtvima,

kojima je duh u tami."

Djeca jesu svi ljudi na zemlji. Živi jesu oni koji žive po Zapovijedi Božjoj. Mrtvi jesu oni koji krše Zapovijedi Božje. (9B 9)

Plamen iz Isusovih Usta - U zračnom prostoru nad Oltarom, bilo je prisutno Presveto Trojstvo. Gledajući gore, vidjelica odjednom opazi, kako iz Isusovih svetih Usta, prema Bogu Ocu izlazi gust i obilan sjaj, kao kad vatra gori. Bog Otac okrenut je prema Isusu i smiješi Mu se.

Pred Duhom Svetim stoji krasna Nebeska Majka. Sjajnost Nebeska sjaji oko Nje kao sunce. Malo ispred drage Gospe stoji Anđeo kao na dužnosti, čuvar pred Majkom Božjom.

Posve blizu Nebeske Majke, pred Njom, stoji osoba ista kao vidjelica. I obučena je kao ona. Pozorno sluša Nebesku Majku, jer prima od Nje riječi. Promatrajući taj prizor, vidjelica spozna da je to ona sáma.

Velika vatra iz Isusovih Usta označuje Njegovu veliku ljubav prema Bogu Ocu i prema Bogu Duhu Svetomu. Nisam poznavala svoju sliku, dužnosti duhovne, ali sam ih točno vršila na Zapovijed Božju i Nebeske Majke. (9B 32)

Kada pišem o Bogu, Duh mi ovako govori!

"Što je Sveto, piši velikim slovima u pismu!" (9B 19)

Pred Prijestoljem Božjim

Na jugoistoku se otvorilo Nebo i vidjelica se nađe gore, pred Prijestoljem Presvetoga Trojstva. Prijestolje je bilo prostrano, četverokutnog obli-

- 139 -


kolovoz 1975.

ka i malo uzdignuto nad tlom Neba. Osim Presvetoga Trojstva, gore na Prijestolju je bila još Nebeska Majka i Sveti Josip. A unaokolo je bilo nepregledno mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika u bijelim haljinama. Uz samo Prijestolje gorjele su svijeće, visoke i debele kao čovjek. Bile su boje krvi. Bog Otac Nebeski sjedio je na Svome Prijestolju obučen u svečane misne haljine, s plaštem dugim do zemlje. Njegova je haljina bila nježnoljubičaste boje, s predivnim ukrasima, a plašt je bio dolje zlatan, a gore nježnozelenkaste boje. Uresi po rubovima plašta bili su prekrasni. Sve je bilo sveto i prelijepo, kao na najljepšoj misnici, kakove ni nema na zemlji. Otac Nebeski bio je tako mlad, lijep i nježan - kao najljepša ruža u Nebu.

S desne strane Bogu Ocu sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Desnom rukom zagrlio je veliki Križ, na kojemu je bio na zemlji razapet.

Nad Bogom Ocem i Bogom Sinom lebdio je Duh Sveti. Bio je tako velik, da je Svojim sjajem sve Nebo obasjavao.

Sa strane Boga Oca, malo naprijed, stajao je Sveti Josip.

Na strani Isusovoj, pred Njim, bila je Nebeska Majka.

Na Prijestolju Božjem, pred Presvetim Trojstvom, u zračnom prostoru, ležalo je maleno bijelo Janješce, crnih očiju.

Onda je iza Presvetoga Trojstva, od istočne strane, došao velik Anđeo. U desnoj ruci nosio je velik zlatan Kalež, koji je bio tako divan da to ni izreći ne mogu. Sve je na njemu odsijevalo ljepotom. Anđeo klekne, duboko se nakloni prema Prijestolju Božjem i stavi zlatni Kalež pred Janje. Onda se opet pokloni i ode.

Vidjelica je stajala nedaleko i sve promatrala. Odjednom Bog Otac ustane s uzvišene vladarske stolice, pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. Ne zna

- 140 -


kolovoz 1975.

se ona u Nebu vladati kao Nebesnici. Upita sad ona poput djeteta dobrog Oca Nebeskoga: "Gospodine, da li se ove debele svijeće, što gore oko Tvojega Prijestolja, ikada ugase?" Onda se začuje velik glas s Prijestolja Božjega: "Na Mojemu Prijestolju baklje svjetla nikada se ne gase. One gore i svijetle u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (10B 8-11)

Bog Otac ozbiljno promatra zemlju - Za vrijeme Svete Mise vidjelica je gledala, kako se Bog Otac žuri s Neba na zemlju. Onda je hodao nad zemljom u zračnom prostoru, kao po čvrstome tlu. Pažljivo je promatrao kuglu zemaljsku. Ovdje ili ondje zadržao je Svoj sveti Pogled dulje ili kraće vrijeme. Preko ostalih dijelova samo je brzo prošao.

Gledajući ovo neobično promatranje vidjelica zapita: "Gospodine, što tako ozbiljno promatraš zemlju?" Na ove riječi, nad Glavom Boga Oca začuje se jaki Glas s Neba:

"U MOJEMU ZAKONU

možete živjeti i sada i uvijeke!

U bezakonju svojemu

nećete imati života niti sada, nit' ikada.

Koji na zemlji žive u bezakonju,

drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje."

Još progovori Bog Otac cijeloj zemlji i ovo:

"Zemljo, bez Mene nećeš imati života nikada!"

Živjeti u Zakonu Božjemu, znači živjeti po Božjim Zapovijedima. Živjeti u bezakonju, znači živjeti u smrtnim grijesima. "Drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje" - znači da Bog čeka čovjeka grješnika, do dana Milosti Svoje nad nama, da Ga grješnik spozna, i da se obrati od svojih grijeha. (10B 12-13)

Papa Pavao VI. promatra - Pod večernjom Svetom Misom, za vrijeme čitanja svetog Evanđelja, najednom se odnekle stvori Papa Pavao VI. Pojavio se kod glavnog Oltara, sa strane Evanđelja. Bio je

- 141 -


kolovoz 1975.

okrenut prema modernom oltaru, na kojemu se služila Sveta Misa. Stajao je u zračnom prostoru. Vidjela sam ga do pola tijela. Papa Pavao VI. pogledao je na svećenika, pa na nas ljude u crkvi, i onda se nasmiješio.

U taj čas, od strane Poslanice, pojavi se dragi Isus. Dugo je promatrao Papu Pavla VI. Iza toga dragi Isus pođe do Svetohraništa, uzme veliku svećeničku Hostiju, pođe zatim do vidjelice i pričesti je. (9B 13)

Usred kaleža crni križNa moderni oltar, u vrijeme Pretvorbe, netko s Neba stavio je velik zlatan Kalež. Po Kaležu su bile zagasito crvene pruge, a po njima ubačeni biseri. Nad Kaležom se pojavilo lijepo bijelo Janješce, crnih Očiju. U Kalež je bio uronjen oveći crni križ. Gornji dio toga crnoga križa virio je iznad Kaleža. Za vrijeme Podizanja u svetom je Kaležu vrela prava naravna Krv. Onda pristupi k Žrtveniku, u blizinu Kaleža, draga Gospa. I prizor nestane.

Tu Svetu Misu služio je starješina samostana. Dotični nije vjerovao u Viđenja i Objave preko odabranih osoba. Crni križ u Kaležu označuje, da će dotični doživjeti velike tegobe: sužanjstvo, zatvor. (9B 12)

I još Gospodin govori za njega:

"ZATVORIO SI VRATA SRCA SVOJEGA PREDA MNOM!

Ulaza Mi ne daš u njega,

da sipam milosti Svoje

slugama i braći tvojoj

u srca njihova.

Zato ćeš Me

u dan posljednji dozivati,

ali tvoj glas

Moje Uho neće čuti.

Plakat će srce tvoje

nad nevjerom svojom

u večer života tvojega.

Noge tvoje hode

- 142 -


kolovoz 1975.

po tamnim putovima ovoga svijeta,

gdje duša tvoja svoje sreče

bez Mene naći neće." (9B 9-10)

Prepirke među braćom - Prigodom premještaja subraće, došlo je u jednom samostanu do prepirke među svećenicima. Tih se dana pod Svetom Misom zbilo ovo. Dragi Isus dođe kroz crkvena vrata, te zabrinut i tužan sjedne uz Oltar, na strani Poslanice. Odjednom od Isusa, s Njegove lijeve strane, izađu dva mača. Ostadoše u zraku, usmjereni - kao na Zapovijed - prema svećeniku koji je slu2io Svetu Misu. Dva mača označuju dva velika javna ukora. Dotični nije prihvatio Gospodinove Riječi dane u vrijeme milosti. (9B 2)

8. Petak - Sv. Ivan Marija Vianney

Ovako govori Gospodin malovjernima u Riječ Njegovu, danu na zemlju preko Njegovih odabranika:

"Tražiste me u tuđinama

i ne nađoste Me.

Ja sam među vama,

u vašim blizinama.

Ali Me vi ne htjedoste slušati i upoznati.

Uzdigoste glave svoje,

kao da nijeste Moji stvorovi.

Tražite ono što umire,

dok ljubav prema Meni,

u srcima mnogih,

sve više nestaje.

Zemljo, stvor si Ruku Mojih,

i bez Mene duše vaše

neće imati vječne sreće nikada!

Što tražiš, i što je tvoje na zemlji,

da poneseš u dan posljednji pred Mene,

Suca svojega u vječnosti?

U Mojoj će ljubavi

ljudi sa zemlje živjeti uvijeke.

Zemljo, plače Mi Srce

- 143 -


kolovoz 1975.

nad tvrdoćom tvojom.

Sve od Mene stvoreno Mene sluša,

samo čovjek, stvoren od zemlje,

oglušio se na Glas Moj." (9B 10)

8. VIII. 1975. oko 14 sati.

Isus blagosilja novog svećenika - Kad je došao novi svećenik, pod Svetom Misom pristupi dragi laus - u bijeloj haljini, bos - Svome Žrtveniku. Gledao je i promatrao novoga slugu Svojega. Upro je pogled u njegovu nutrinu. Zatim ga je blagoslovio znakom svetoga Križa. (9B 8)

Isus uz pažljivog svećenika - Za vrijeme večernje Svete Mise, iza Svetog Evanđelja, s istočne strane otvori se Nebo. Dragi Isus siđe s Neba u crkvenu zgradu i pođe prema Svome Žrtveniku. Iza leđa svećenika R. prođe na stranu Evanđelja i stane uz svećenika, s njegove desne strane. Isus je na Sebi imao haljinu nježnozelenkastožute boje.

Gospodin pogleda na prisutne u crkvenoj zgradi i malo ih promotri. I kao da na pojedinima vidi nešto, što Mu se ne sviđa.

Onda je nježno promatrao svećenika, kako pobožno služi Svetu Misu. Kad je svećenik veoma pažljivo lomio Svetu Hostiju na pola, Isus ga je milo pogledao. I onda se s velikom pažnjom i svetošću kažiprstom Svoje desne Ruke dotaknuo prelomljene Hostije, dok je još bila u svećenikovoj ruci.

Iza toga pojavi se nad Oltarom velik i težak Križ. Na njemu je bilo mrtvo Tijelo Gospodina Isusa Krista. Pod svetim Križem, s desne strane, stajala je žalosna Majka Božja. S lijeve strane svetoga Križa, sva uronjena u Muku Gospodinovu, stajala je sveta Magdalena. Iza toga prizor nestane.

Isus se pojavi kao na početku, uzme veliku Hostiju, pričesti njome vidjelicu i ode u Svetohranište. (9B 4; 10B 20)

- 144 -


kolovoz 1975.

15. PETAK - VELIKA GOSPA

VELIKA GOSPA

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo zbio se ovaj prizor. Na istočnoj strani, malo na jug, otvorilo se Nebo. U crkvi se pojavila veličanstvena draga Nebeska Majka. Bila je ogromna kao crkvena zgrada. Ukazala se kao slavna Vladarica. Svečana kraljevska odjeća, savršenoga kroja i urešena prelijepim izradbama, prekrivala je čitavo Njezino tijelo. Ta prekrasna haljina prelijevala se u nježnim bojama: neboplava, pa ružičasta, pa bijela, pa malo ljubičasta - tako se Njezina haljina mijenjala na Njezinome tijelu. Na svetoj glavi imala je veliku zlatnu krunu. Kruna je bila povisoka i okrugla - ali naprijed izrađena malo u trokut - a ukrašena mnogim biserima i draguljima u boji. Sve je bilo na Njoj tako lijepo i tako pristalo - kao stvoreno! Ljepota Nebeske Majke ne može se perom i ustima označiti. Bila je lijepa kao najnježnija ruža... kao najnježniji cvijetak u Nebu. Zemlja takvog cvijeća nema.

Isus je u crkvenoj zgradi, kod Oltara, promatrao Nebesku Majku. I pođe k Njoj kao Bog i Vladar i uđe u Njezino tijelo, koje je izgledalo sveto kao hram Božji. I zadržao se u tome Hramu. Odjednom izlazi van kao Bog i čovjek, i pođe prema zemlji, k ljudima.

Majka Božja je bila tako velika, da je ispunila silan zračni prostor, od Nebeskog podnožja do zemlje. Glava joj je bila do Neba, a noge drage Gospe stajale su na zemlji - tako je bila velika. Nad dragom Gospom bilo je prisutno Sveto Trojstvo, a Ona je bila okružena nepreglednim mnoštvom Anđela, Svetaca i Mučenika. Bilo je to veliko slavlje na Nebesima. Nebo se približilo zemlji do na dva kilometra. Gledajući tu zanosnu svečanost bila sam tako ushićena, da nisam znala gdje se nalazim. U času pričešćivanja viđenje nestane. (9B 6;10B 7)

- 145 -


kolovoz 1975.

24. NEDJELJA - SV. BARTOLOMEJ APOSTOL

ONI POMAŽU ISUSU

Kad je vidjelica stigla u nedjeljno jutro u Zagreb, najprije je svratila u baziliku Srca Isusova. Baš je svršilo čitanje Svetog Evanđelja. Kad se počela moliti, najedanput joj nestane ispred očiju i Oltar i svećenik i ljudi koji su je okruživali. Ugleda neko tlo Nebeske ljepote. Od onoga što je prije bilo, ostade samo Svetohranište. Stajalo je u zračnom prostoru, na čelu ove ljepote. Bilo je okruženo Nebeskim drvećem i raznolikim cvijećem, koje je bilo ovdje-ondje ubačeno po travi.

Od istočne strane, iz Neba, spusti se na taj teren dragi Isus. Dođe do Svetohraništa i proslijedi putem naprijed. Išao je po tome tlu kao Gospodar. I onda malo zastane. A tamo gdje je stao, sve ono tlo postade kao velika crkva.

Dragi Isus pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. I onda ubere krasan bijeli ljiljan, s velikim cvjetovima i debelim laticama. Isus otkine tome ljiljanu vršak, onda uzme iz Svetohraništa veliku svećeničku Hostiju i stavi je gore na ljiljan. Gleda vidjelica i misli, kamo će to Isus s tim ljiljanom. A On se zaputi prema lađi crkve, gdje je bila Sveta Misa. I taj ljiljan nije Isus dragi držao u ruci, nego je ljiljan išao sam pred Isusom u zračnom prostoru - kao dijete kad ide ispred majke. Kad se Isus približio vidjelici, uzme Hostiju s ljiljana i pričesti je.

Iza toga se Isus vrati na ono tlo. I promatrao je to tlo, koje je bilo poput hrama i kao na zemlji, a opet je pripadalo Nebu. Promatrajući taj teren, više puta je zaustavio Svoj pogled na pojedinim mjestima. Kao da bi tamo trebalo nešto učiniti, popraviti. U taj čas pojavi se od sakristijskih vrata sveti Petar. Poletno stupi pred Gospodina i dade se na posao. Išao je za Isusom i

- 146 -


kolovoz 1975.

nešto je po tome tlu na pojedinim mjestima obrađivao i sređivao. A Isus je i dalje ozbiljno promatrao to tlo, kao da je na njemu još dosta posla. Odjedmom s one strane kako je Evanđelje, s nekog terena, evo i svetog Franje. Pogleda što radi sveti Petar, priđe k Isusu i gleda na Nj, očekujući što bi on radio. Isus ga pogleda i nasmiješi mu se. Onda se i sveti Franjo dade na posao. Hodao je i radio po tom istom terenu, ali nije radio isto što i sveti Petar. Obavljao je neke druge poslove, imao je druge neke dužnosti. I kako je radio, pogleda na svijet i na vidjelicu i nasmiješi se. A apostol Petar se nije smijao, bio je ozbiljan.

Odjednom od strane Svetohraništa, iz dijela neke zemlje, dođe i draga Nebeska Majčica. Najprije sam je vidjela do pola tijela. A bila je lijepa kao najljepša nježna ruža, ali ne posve bijela, nego onako malo na ružičasto. 0nda sam joj vidjela cijelu pojavu. I stane posve uz Isusa i pogleda na Njega, kao da će i Ona nešta raditi na tome terenu, kao zadužena s nečim biti. I onda je nestalo Viđenje, i čula sam kako već na kraju mole Očenaš. Sveti je Petar bio odjeven kao u Isusovo doba. Imao je na sebi sivkastu haljinu, i onako malo na žuto. Na nogama su mu bile sandale, s remenjem oko nogu. Sveti je Franjo imao na sebi smeđi habit. I dragi Isus je bio bos.

Rastumačenje. Tlo na kojemu su sv. Petar i sveti Franjo radili oko Isusa jest sav svijet. Zauzimaju se za Kristovu Nauku na zemlji. Majka Božja je radila zajedno s Isusom, u.Njegovoj blizini, u apostolatu za Kršćanstvo na zemlji. Bijeli ljiljan označuje vidjelicu, a otkinuti vršak njezino stupanje u brak. Vidjelica je pričešćena velikom Hostijom, jer za Isusovu Nauku mora snositi velike tegobe, pa su joj potrebne i velike milosti. Rad Apostola oko Isusa označuje duhovni rad u vremenu onome, koji se proteže na sve narode u sva vreme-

- 147 -


kolovoz 1975.

mena na zemlji "za sve odabranike Moje Apostole." (9B 21-23)

POD SVETOM MISOM

Sestra Štefica - Nedjelja navečer. Najprije sam primala milosti. Zatim sam dobila riječi za mladiča, koji je postavip upit Gospodinu. A pri kraju Svetog Evanđelja doživjela sam nešto, što će vas sve razveseliti. Sa sjeverne je strane svečano doletio Anđeo, vodeći sestru Šteficu. Držao ju je za ruku i postavi je blizu Žrtvenika, na strani Poslanice. Tu je već bila prisutna velika Nebeska Majka, u bijelo odjevena. Sestra Štefica je ostala pod Svetom Misom sve dok nisu došli Anđeli po Majčicu Božju, da je otprate u Nebo. Gledala je na nas sve, okretala se i bila je vesela.

Majčica Božja na brdašcu - Onda sam s ove strane doživjela jedan teren. Ne bih vam znala rećl gdje bi to moglo biti. Po tome tlu bila je nježnozelena trava. A Majčica Božja, kao mlada Djevica, stajala je na maloj uzvišici, kao na malom brežuljku. Imala je na Sebi krasnu haljinu, njeznozelenkaste boje - već je dugo nisam vidjela takovu! Stajala je na tom brežuljku i stalno se okretala. Gledala je zamišljeno na zapadnu stranu, malo prema jugu. Dugo je gledala u tome smjeru. Najedanput je od Njezine Osobe tako sve zasjalo, da nisam vidjela ni Vas, ni ovog oltara, nego samo onu prirodu.

Sveti Marko Evanđelista - Iza toga je došao sveti Marko. Ali u prvi čas sam pomislila, da je to Bog Otac, jer je bio tako velik, da je zauzeo cijeli taj prostor. Kako je taj prozor i Oltar, ništa od toga nisam vidjela, nego samo njega. Kad sam ga dva puta dobro pogledala, vidjela sam da to nije Bog Otac nego sveti Marko. Sjedio je na nekom terenu i držao veliko bijelo pero u ruci. Bio je srednjih godina, 45-50. Sjedio je i gledao ovamo. Pojavio se u dva navrata. Ništa nije govorio, ali je gledao na mene i držao se kao da mi hoće nešto reći.

- 148 -


kolovoz 1975.

Sveta Bernardica i djevojčice - Onda Majčicu Božju više nisam vidjela u zelenkastoj haljini, nego u bijeloj. I odjednom se nađe pred Gospinim nogama mala Bernardica. Bila je obučena kao nekoć u roditeljskoj kući, po domaće. Moglo joj je biti 14-15 godina. Ali taj prizor nije bio u Lurdu; to je bio neki drugi teren. I kako je Bernardica klečala pred Majčicom Božjom, iza nje je došlo nekoliko malešnih djevojčica, u dobi od oko četiri godine. Stale su uz Bernardicu, pred Gospu, a nisu se molile. A Nebeska Majka dugo je bila prisutna ovdje gdje se prikazivala Sveta Žrtva. Stajala je u zračnom prostoru nad Oltarom, blizu Kaleža, straga. Bila je opet odjevena u bijelu haljinu, a preko svete glave imala je bijeli rubac. Promatrala je prisutne pod Svetom Misom, i gledala je Gospa - pobožno i sveto - u Oltar i svećenika.

Sveta Pričest - U vrijeme Svete Pričesti, dok ste radili sa Svetom Hostijom, bio je ovdje na 0ltaru nazočan veliki živi dragi Isus. Poslije, kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus me je tri puta pričestio velikom Svetom Hostijom. I još mi je rekao ovo: "Dati ću Riječi Svoje u usta tvoja, da ih dadeš onima koji Mene ljube i koji mi služe." Odjednom s južne strane Neba dođe velika četa Anđela u bijelim haljinama. Spuste se pred Majku Božju, da je prate na putu gore, u Nebo. I onda nestane cijeli prizor. (9B 24-26; Mgnt)

Rastumačenje. Sestra štefica je zato bila prisutna na strani Poslanice, jer je za života na zemlji poticala tijela i duše na dobro, na život po Božjoj Nauci - da se spase duše za vječnost.

Draga Gospa je stajala zamišljena na brdašcu, okretala se i čekala, da li će još koja izgubljena duša doći k Njoj, da primi Milosti od Gospodina, da se tijelo skruši i duša spasi.

Sjaj od Nebeske Majke označuje Nebesku Milost danu dušama po Mariji.

Sveti Marko želio je vidjelici kazati, da toč-

- 149 -


kolovoz 1975.

no i revno izvršuje Božje Naloge za spasenje duša na zemlji; i da sve označi tako kako je primljeno od Gospodina.

Sveta Bernardica želi staviti na srce vidjelici uzorno i odano srce, otvoreno Božjim Zapovijedima (na zemlji) oko spasa besmrtnih duša.

Gospa je promijenila odjeću u Viđenju. Tako će i svijet na zemlji, u duhovnome smislu, iza tegoba biti u dušama preobučen.

Kalež označuje veliku patnju u zemljama određenim.

"Miljenik si Srca Mojega!" - Veoma pobožan i revan redovnik, koji savjesno obavlja svoje redovničke dužnosti, i mnogo drži do Poruka Božjih, stavio je upit Gospodinu za svoju dušu. I dobio je ovaj odgovor.

Govori Gospodin Isus Krist:

"M., sine Moj, dijete Moje!

Miljenik si Srca Mojega

u redovima u službi Mojoj,

pred Očima Mojima.

Puno si se žrtvovao za Mene

u Imenu Mojemu;

još radiš preda Mnom.

Cvijet si odabran od Mene

u bašči Mojoj Nebeskoj,

koji će zamirisati u dan posljednji

mirisom Nebeskim.

U tvojemu srcu Ja stanujem

i radim s tobom.

Razveselit ću dušu tvoju

u sve dane u Vječnosti

i veselju tvojemu u Meni

neće biti kraja.

Sve tegobe i boli,

koje podnosiš poradi Imena Mojega,

biti će dragulji duši tvojoj - u Nebu!

I dalje hrabro naprijed

neka koracaju noge tvoje za Mnom, u Meni,

- 150 -


kolovoz 1975.

po zemlji koju sam Ja stvorio.

Odabrah te od svijeta ovoga za Sebe,

da Mi krasiš Dom Moj

u milostima danima od Mene.

Zadovoljan sam Ja s tobom;

i dalje Mene slijedi!

Svi oni koji koracaju za Mnom na zenšlji,

biti će veselje Srca Mojega - u Vječnosti!

Stanovi Moji u Nebu prazni su,

koje pripravih za djecu Svoju,

koja.odlaze u velikom broju u vječnu tamu,

jer su na zemlji hodali putovima tamnim.

Zato veselo u Mudrosti Mojoj živi,

i Ja sam s tobom

u sve dane života tvojega;

budno Moje Oko pazi

na korake tvoje.

Blagoslovio sam Ja sve one,

koji idu za Mnom,

i blagoslivljam ih,

dok se ne nađu preda Mnom,

gdje im zlo naškoditi neće.

M., miljeniče Moj!

Ja te blagoslovih u Ime Oca,

Mene Sina,

i s Duhom Mojim."

Gospodin Vas je blagoslovio u znaku Križa i kaže, gledajući na Vas:

"Budi sa Mnom uvijeke,

dušo Moja, izabrana u Meni!" (9B 13-1?)

"Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu!"

Kad je vidjelica zabilježila gornju Poruku, nastavi Gospodin dodavati Riječi za kreposnoga i revnoga starinu, brata Matu (umro je 10.II.1976.)

Ujutro, kada je došla s puta, s njim se je duhovno porazgovorila. Brat Mato joj se također preporučio u molitve. A vidjelica na to primijeti; "Gospodine, on nije tražio Riječi!" Ali Gospodin nastavi i dalje kazivati poruku Svome miljeniku,

- 151 -


kolovoz 1975.

punu duhovnoga sadržaja za vjerne duše.

Ovako govori Gospodin Bratu, koji me je primio na razgovor:

"Sine Moj!

Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu,

kao miljenik Moj,

jer uho tvoje sluša Glas Moj

i živi po Zapovijedima Mojim.

Zato ću dušu tvoju

uvesti u radosti Moje u Nebu,

da okusiš slasti Onoga

kojemu služiš na zemlji.

Bit ćeš dionik u Slavi Mojoj.

Tegobe, kušnje,

mora svako tijelo proći;

što su veće

i slava je dana duši

u mjeri obilnijoj.

Znam tvoje želje

i riječi molitava tvojih;

sluša Uho Moje

glas nutrine tvoje.

Naslađuje se Srce Moje

gledajući tijelo tvoje

gdje koracaš u domu Mojemu

u Ime Moje.

Dobri sam Otac

onome što stvorih,

i sazdah sve

u Mudrosti Svojoj.

Tko je onaj

koji želi Mene preteći

brzim koracima života svojega,

a da Ja ne vidjeh

misli srca njegova,

što sam ga Ja stvorio.

Oluja ovoga svijeta

baca bjesnoću svojih valova

na sinove i kćeri Moje

- 152 -


kolovoz 1975.

- ali ne bojte se!

Ja sam u valovima i nad valovima

- Gospodar!

Sve ovo mora da bude,^

da spoznate Mene i milost Moju

danu vama za spasenje.

Kušam Svoje kô zlato u vatri

- kao što čini zlatar -

da odijelim

zlo od dobra u vama.

Ja sam u tebi u sve dane života,

i Duh Moj šapće riječi Moje

u tebi i s tobom.

Biti ću Ja tvoja jakost

u danima koracanja u blizine Moje.

Veseli se, dušo Moja,

jer sam Ja tvoj Gospodin,

i za Sebe Ja te odabrah.

Plaća je tvoja velika u Nebu,

za djela učinjena na zemlji,

u Ime Moje.

Ostani u Nama, Bogu Svojemu:

Ocu, Sinu, i u Duhu koji izlazi od Nas,

na sve sinove i kćeri na zemlji.

U Meni sve raste, jača,

i sazrijeva u Duhu,

dok ne zapovjedim

da dođe pred Mene.

Veseli se, srce Moje,

u Stvoritelju svojemu." (9B 17-19) (24.8.75.)

"Kad toliko žele da ideš k njima, pođi!" - Opterećena nužnim radovima, vidjelica je zaostala s dur hovnim poslom. Kad je došao čas da od sebe preda Kristovo, tješila se da će to u velikome miru napisati kod određene osobe. Medutim, kada je vidjelica doputovala, dotične osobe nije bilo u blizini. No zato je jedna pobožna obitelj žarko željeIa da svrati k njima. Na skrušene molitve Gospodi-

- 153 -


kolovoz 1975.

nu da je pusti, dok se vidjelica molila, Isus dragi progovori: "Kada toliko žele da ideš k njima, pođi u kuću njihovu! I Ja ću s tobom poći!"

Kada je ona osoba poslije to dočula, uvrijedi se i poruči vidjelici, da se ljuti na nju što joj nije došla u goste. Na ovu senzaciju vidjelica kaže sama sebi ovako: "Toliko sam je voljela, a ona mene porukom javno prezrela!" U taj čas javi se Gospodin i reče: "Mnogi između kojih ti hodaš, nijesu Mene dostojni!" Ne traži ono što ti Gospodin nije dao! Sluga Gospodinov ide u kuću gdje ga vodi Gospodin. Smatraj se nedostojnim blizine Njegove. Gledaj u osobi Isusa, a ne obično čeljade. (10B 4-5)

25. Ponedjeljak - Sv. Ljudevit, kralj

POD SVETOM MISOM

Dragulji iz Isusove Ruke - Još prije nego što ste počeli čitati Sveto Evanđelje, vidjela sam na Oltaru, na strani Poslanice, ispruženu svećeničku ruku. Bila je naslonjena na Oltar,.a bijeli rukav je bio ne kao od albe, nego kao od misnice, kazule, sa lijepim ljubičastim i zlatnim izradbama oko ruba rukava. Kako je šaka bila otvorena i vodoravno položena, iz dlana su se kotrljali, u gustome mlazu, lijepi sjajni dragulji. Samo su letjeli do Kaleža. Bila ih je uz Kalež cijela hrpa. Nježno su odsijevali. A nisko nad tom rukom bio je Bog Otac. Gledao je taj prizor.

I onda upitam: "Čija je to ruka?" Odozgo, od Boga Oca, čuo se odgovor: "To je Ruka Gospodina Isusa Krista!" Na to opet upitam: "A što je to sjajno, što se kotrlja do Kaleža?" Glas u zraku nastavi! "To su Moje Milosti, koje dajem ljudima na zemlji!"

Jakost Duha Svetoga - Kada ste počeli govoriti Sveto Evanđelje spustio se Duh Sveti nad Oltar raširenih krila, a bijel kao snijeg. Sve je odsijevalo od Njega. Bio je tako velik da je ispunio

- 154 -


kolovoz 1975.

sav ovaj zračni prostor. I kako su Mu krila bila raširena vidio se gore oko 4 prsta širok zlatan "rub", traka. Na glavi Mu je također bilo malo zlatno. Duh Sveti bio je okrenut prema nama.

I onda, kako je bio raširenih.krila, raširena repa i spuštenih nogu - kao kad ptica slijeće - nešto je iz Sebe izlijevao u Kalež. Izlazilo je iz Njega nešto bijelo poput oblaka. Gledajući ovo zbivanje upitam: "Gospodine, a što to sipaš unutra?" I čuo se ovakav odgovor od Duha Svetoga: "Izlijevam u Kalež Jakost Svoju. Svi oni koji piju iz Kaleža bit će jaki u Meni."

Svećenički Anđeo - U tom Nebeskom prizoru opazim vas, kako služite Svetu Misu. Bili ste mladi i lijepi, kao da vam je 25 godina. A na vama nije bilo ovo ruho, što ga sada imate, nego ste bili svečano obučeni. Imali ste na sebi krasnu haljinu, bijelu kao snijeg. I prekrasnu misnicu s Nebeskim izradbama i ukrasima u bojama. Vidjela sam te izradbe nježnoljubičaste, bijele, žute kao sunce, i još neka boja je bila ubačena. Jedno četiri boje su bile u tim izradbama.

I pristupio vam je velik Anđeo iz Neba, pa vam je ministrirao. Bio je vaše visine, crnomanjast, imao je bujnu kosu, i bio je krasno obučen. Imao je na sebi nekakvu žućkastosmeđu haljinu, onako te ubačene boje, više zagasite. A oko rukava i oko vrata, po sredini i dolje oko ruba haljine, imao je plave, bijele i zlatne ukrase. Stajao je uz Oltar, okrenut prema vama. U rukama je držao bočice s vinom i vodom, i kako ste se malo okrenuli, nalijevao vam je u kalež vino i vodu.

A ja ga promatram i onda zapitam: "A kakav je ovo Anđeo?" I čuo se Glas ozgo: "To je svećenički Anđeo! Svaki svećenik dobije svoga velikog Anđela. - Svakome svećeniku se dade ovakav Anđeo."

Onda je Duh Sveti iščezao. Bio je još dok vam je Anđeo nalijevao u Kalež vino i vodu. I najedanput se taj Anđeo izmijenio, a da nisam ni primije-

- 155 -


kolovoz 1975.

tila. I vidim da na njegovome mjestu, na strani Evanđelja, stoji drugi Anđeo. Bio je malo niži, kestenjaste kose, i ne onako bujne. I ja gledam, koji je to Anđeo? I začujem odgovor: "To je Sveti Mihael!"

Gospodin Isus, Nebeska Majka i Nebesnici... Na to je taj veliki zlatni Kalež postao velika lijepa zlatna lunula s velikom bijelom Hostijom. Kako je stajala u zraku, nad nju, nad Oltar, spustilo se Nebo, Nebeski teren. Kao oblak kad se približi zemlji, tako se spustilo Nebo do prozora. I bilo je s ovim ovdje spojeno.

S lijeve strane Oltara, na tom Nebeskom terenu, bila je velika četa Svetaca i Mučenika. Na desnu stranu dođoše Anđeli. A u sredini, na čelu svih, okrenuta prema Oltaru, sjedila je kao na stolici velika Nebeska Majka.

I onda sam čula Glas Gospodinov: "Gdje se služi Moja Žrtva i Ja tamo jesam!"

Promatrajući Nebesnike postavila sam upit - danas sam puno pitala! "Da li kod svake Svete Mise nekoga ima?" Tako nekako sam pitala. Na to sam dobila odgovor: "Kod svake Žrtve Moje određen je dio koliko će prisustvovati Mojih Nebeenika: Svetaca i Anđela." Ali sam te Riječi dobila kao Evanđelje; sad to ne znam ponoviti, moram misliti.

"Boli Me Rana..." - U taj čas, kako su Sveci i Anđeli i Majka Božja bili gore, na Nebeskom terenu, a onaj Anđeo ovdje, i ta Hostija u zraku - najedanput se više nije vidjelo ni Hostije, ni Kaleža.nego je bio živi veliki Isus. Vidjelo se Njegovo živo veliko Presveto Srce. I u njega je bio mač zaboden - tako dugačka Rana je bila na lijevoj strani Njegovih Grudi.

I ja gledam dragog Isusa, kako Mu je mač zaboden u Srce, i stoji na Oltaru pred vama, pa Mu kažem: "Gospodine, jel' te boli Rana?" On me pogleda i kaže ovako: "Boli Me Rana što Me ranjavaju grijesi svijeta na zemlji."

- 156 -


kolovoz 1975.

Duše iz čistilišta - Iza Svete Pričesti doživjela sam duše iz čistilišta. Bila ih je jedna grupa. Pod Svetom Misom sam za njih prikazivala pa su mi se ovdje par puta javile.

Anđelak bere kitu ruža - Na zadnje se ovo odigralo. Pogledala sam gore, na onaj Nebeski teren. I kako je Majčica Božja sjedila i gledala prema Oltaru, a oko Nje bili Sveci i Anđeli, opazim blizu Nebeske Majke nekoliko busova cvijeća. Bile su to lijepe kate: crvene, plave, bijele, ružičaste.

I onda se među tim Anđelima pojavi jedan mali Anđelak: tolicki je bio. Imao je na sebi malu bijelu haljinicu, i bos je bio. I kako se odnekie tamo stvorio, pogleda to mnoštvo oko sebe, i Majčicu Božju. I ne mari on što je Majka Božja tako blizu, već onako smjelo i slobodno, kao bezazleno dijete, hoda među njima, i pristupi k cvijeću, i gleda koje bi otkinuo. I počne kidati lijepe kate i slagati ih u buket.

A takovo isto cvijeće, jedno četiri-pet busova, imam ja kod kuće u svom vrtu. I još sam htjela prije puta ubrati kiticu tih lijepih kata i donijeti ih ovamo, ali rekoh si, u vlaku je vruće, pa će uvenuti dok dođem u Zagreb. I ja sad gledam u viđenju, pa taj Anđelak kida moje cvijeće. Onda mu doviknem: "Hej, što to kidaš! To je moje!" On me pogleda i, ne mareći mnogo za moj ukor, nakida lijepu kiticu toga cvijeća. I kako je Majčica Božja sjedila, stavi Joj tu šarenu kiticu u krilo na počast. Onda sam upitala, koji je to mali Anđeo? Odgovor se čuo iz Neba, od njih, ovako: "To je tvoje dijete, što je preminulo od ovoga svijeta u Nebo!" Nestalo je sve. U velikom uzbuđenju promišljala sam o doživljenome. Cvijeće, ruže, to su molitve. Kaže dragi Isus jednom zgodom: Neka naši putovi budu posuti cvijećem. Kad idemo putovima i na osamama izvan grada neka sipamo cvijeće; neka se molimo za razne duše i za sebe. (9B 28-32) (25.8.75.)

- 157 -


kolovoz 1975.

San Damianska Gospa za vrijeme Anđeo Gospodnji - Pisala sam Božje Riječi. Onda zazvoni Anđeo Gospodnji. Htjela sam još dovršiti rečenicu, pa onda moliti. U to uniđe brat Ivo i kaže: "Molit ćemo se, zvonilo je!" Ne znam dokle smo došli s molitvom, kad najedanput od one Lurdske Majčice Božje, koja je u sobici, postane onaj veliki San Damianski vrt. I u njemu stoji velika draga Gospa, u bijeloj haljini. I kako je brat Ivo stajao okrenut prema Njoj, gledala ga je kako se pobožno moli, i slatko mu se smiješila... (Mgnt)

26. Utorak - Sveti Zefirin, Papa i muč.

POD SVETOM MISOM

Isus s teškim Križem na Ramenu - Ne znam dokle ste došli sa Svetom Misom, kad sam se našla u Jeruzalemu. I opazim dragog Isusa s trnovom krunom na glavi i preteškim Križem na Ramenu. Na čelu povorke uspinjao se prema Kalvariji.

A Majka je Božja odnekle došla prema Isusu i stala blizu Njega. I kao da će Mu nešto kazati.

U taj se čas nađem u Isusovoj blizini. Bila sam nasuprot Njemu - i gledam Ga. Isus dragi stane i rekne mi žalostan: "Ne govori iza ove Žrtve ništa, već zapiši Moje Riječi, jer imaš između žena, koja na tebe pazi."

Debela svijeća s ružnim plamenom - Dragi Isus ostane na tome mjestu. Nije išao gore na Kalvariju. Onda ugledam na podnožju Kalvarije povisok drven stalak, debeo kao panj. Na nj je bila metnuta velika crvena svijeća. Netko ju je upalio da gori Bogu na slavu, kao žrtva paljenica. Ali svijeća je čudno gorjela. Plamen joj je bio malen i kratak. I nije se dizao uvis, nego je bio nagnut prema zemlji. Dolje je bio žut, pa onda crven kao krv, a gore, na površini, crn poput ugljena.

Susret s Enzom - Poslije sam odnesena prema sjeveru, na drugi teren. Na tom nepoznatome tlu

- 158 -


kolovoz 1975.

opazim mlađeg skromnog čovjeka. Kad sam mu se približila, vidim da je u sivom odijelu, gologlav, lijepe kose, - i s ranama na rukama. I stoji, i kao da me čeka. A ja gledam - pa to je Enzo! Onda si rekoh, šta ću sad. Sama sam, a ne znam talijaski! Kako ću onda s njim razgovarati? I kako sam stajala nedaleko njega, on me je promatrao. Onda mi kaže lijepo po hrvatski: "Julka! Ostavljena si! Nezaštićena si skroz u životu!" I gleda u me duboko... i kao da će zaplakati. Bila sam pred njim valjda desetak minuta. I promatrao me, promatrao - i onda kaže: "Sirota!" I više nije ništa govorio.

Anđeli okružili Hostiju u obliku slova V - Iza toga se nađem pred Oltarom, na kojemu se prikazivala Sveta Žrtva. I ugledam Anđele, kako su nad Oltarom poredali u obliku slova V (Victoria). A usred tog Anđeoskoga znaka bila je velika Hostija, bijela kao snijeg.

Isus je pričešćuje - A kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus skoči od Oltara, kao Svećenik, i dva puta me pričestio velikom svećeničkom Hostijom. Onda je i treći puta poletio, pa mi kaže ovako: "Još ću ti dati puno Hostija u usta! - Još ću Ja tebe pričestiti puna usta sa Hostijom!" I činio je to brižno i s ljubavlju. S tim je bilo gotovo.

Rastumačenje: Svijeća s čudnovatim plamenom označuje osobu koja služi Bogu samo izvana. Enzo je iskazivao vidjelici sućut, i promatrao je njezine križeve na zemlji. Anđeli poredani oko Hostije u znaku slova V označuju da je pobjeda smo u Kristu. Pričestiti se puno puta velikom Hostijom, znači puno puta primiti velike milosti i kreposti za tijelo i dušu, duše, kojima je to namijenjeno. (9B 34-36)

Mali Isus u naručju dobre domaćice Kad se vidjelica u kući gostoprimaca rano ujutro probudila oda sna, doživi ovo. U viđenju opazi domaćicu gdje izlazi iz svoje sobe, držeći na lije-

- 159 -


kolovoz 1975.

voj ruci Malog Isusa. Priljubio se uz nju, naslonivši Svoju Glavicu na njezino rame, uz njezinu glavu. Kad joj vidjelica kasnije ispripovijedi viđenje, domaćica prizna da žarko ljubi Malog Isusa. (9B 33)

Isus blagoslivlja obitelj gostoprimaca

Ujutro smo se molili Isusu i Svetoj Obitelji, i zahvaljivali Svetome Trojstvu. Dragi Isus pojavi se u zračnom prostoru. Bio je obučen u bijelu haljinu i plašt nježne boje, više ružičaste nego li crvene. I dok smo se mi molili, On nas je blagoslovio. Kad smo svršili molitve, moj se Anđeo zaputi prema vratima. Bio je sjajan, i u nježno žučkastim haljinama. Malo zatim pošli smo do brata Ivana na Svetu Misu. (9B 33-34)

27. Srijeda - Sveti Josip Kalasancije

POD SVETOM MISOM

Gospodin Isus sjedi nad zemljom i čeka... - Letjela sam nad zemljom poput ptice. Dolje sam vidjela cijele države. Izgledale su velike kao jutro zemlje. I nisam bila previsoko nad zemljom, tako do svojih 200 metara. Najedanput doletim na kraj zemlje. Na nekom terenu, iznad zemlje, sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj haljini, a na Sebi je imao ogrtač, ni crven ni ružičast, nego više malo zagasite boje. I sjedi i čeka...

Približava se strašna oluja... Kako je Isus sjedio, okrenut prema zemlji, iza Njegovih leđa nastane strašna oluja. To je bilo kao kad se na nepreglednome moru razbijesni strahovita bura. Toj oluji što se približavala nije se vidjelo kraja ni u širinu ni u visinu. I podigli se ogromni i opasni valovi. Oluja je htjela prekriti Isusa i cijelu zemlju, ali je morala stati. I to je bilo iza Isusovih leđa kao zid. Najedanput, kako je ta oluja iza Isusovih leđa strašno bjesnjela, poleti jedan snažan val i preko Isusa se sruči na zemlju.

- 160 -


kolovoz 1975.

Kako sam bila u blizini Isusa i pokraj mene je pljusnulo. Ali Gospodin je ostao netaknut. Val je proletio pokraj Njega, s jedne i druge strane, i povrh Njegove Glave - ali Njega nije zahvatio. Gospodin se na to digne, okrene se prema oluji, i kaže ovako: "Još nije došao čas, da nastupiš po Mojoj Zapovijedi!" I to što se prebacilo na zemlju, povuče se natrag u taj val.

Isus daje vidjelici palminu granu - Kako je dragi Isus zamišljen sjedio, najedanput Mu se, ne znam odakle, stvori u ruci palmina grana. I ja gledam, i nikog nisam vidjela da bi Mu je donio. U taj čas u toj prirodl nije bilo nikoga osim mene i Gospodina. I Gospodin pogleda na mene i pruži prema meni palminu granu: "Pristupi i uzmi, to je tvoje!" I ja uzmem palmu u svoju desnu rku.

Mnoštvo đavola hoće da jurne na zemlju - Iza toga vidjela sam zemlju, kako su sve države obilježene granicama... Dok je iza Isusovih leđa bjesnjela ona oluja, iz dubina izađe ogromna masa đavola. I pošli su da navale na zemlju, ali nisu smjeli, jer im Gospodin nije dopustio. Ostali su u jednom dijelu onoga prostora, pokraj one velike bure.

Na čelu đavola bio je Lucifer s vilama u ruci; crn, velikih zubi i ogromnih očiju, velikih kao moje šake. Pošao je naprijed, na čisti teren, i podigao je vile da me udari. I grozio mi se: "Smrvit ću te!" Jako sam se uplašila, ali mi ipak nije smio prići.

Molitve svijeta - Na to dođe s Neba Majčica Božja i stane blizu Isusa, s Njegove desne strane. Zajedno s Njim bila je nad zemljom. Šutjela je. I tu se stvori lijep malen vrt, pun prekrasna cvijeća. Ja sam bila na jednom kraju vrta, a dragi Isus i Majčica Božja na drugome. To je bilo ono Nebesko cvijeće, nježnoružičaste boje. I onda je rekao Gospodin, da su to molitve svijeta.

Anđeo je pričešćuje - Iza toga doleti s ove strane velik Anđeo, držeći u ruci kalež s Hostija-

- 161 -


kolovoz 1975.

ma. Anđeo je bio odjeven u dugačke zlatne haljine široka kroja. Čak su mu stopala prekrivale. Široki rukavi sve su onako visjeli. Svijetlosmeđa kosa mu nije bila odviše bujna, nego više naravna. I spusti se Anđeo pred Gospodina, do na dva koraka i pokloni se Gospodinu. I Anđeo pogleda Gospodina, a Gospodin pogleda Anđela, i zapovjedi mu da me pričesti. I pričestio me onom velikom Hostijom, što ju je držao nad Kaležom. Onda se opet pokloni Gospodinu i ode otkuda je i došao.

Dolazi strašna tama... - Iza onih đavola došla je i strašna gusta tama; ali ne iz dubina, otkuda su došli đavli, nego odnekle odozgo. Došla je kao kad ide velika magla, pa se spušta prema predjelu koji će zahvatiti. Bila je crna, kao crna pasta za cipele. I kao da će prekriti zemlju. Ali Gospodin digne Ruku s ispruženim kažiprstom i tama se zaustavi. Ostala je uz đavle, i bila je gore nad njima, i đavli su bili njom okruženi.

"Sa ovoga brda dajem ljudima Moje Zapovijedi!" Kad je Gospodin pregledao sve predjele zemlje, najedanput se na tome brdu pojavi Bog Otac Nebeski. I kaže ovako: "Sa ovoga brda dajem ljudima na zemlji Moje Zapovijedi i Naloge." A Duh Sveti poleti, ostane u zračnom prostoru nedaleko od Boga Oca, i obasja cijelu zemlju. Sve je bilo u jednome sjaju.<

Velika nevolja sručuje se na zemlju - Na to Gospodin Isus Krist ustane, okrene se prema tami i oluji, i samo je ovako napravio. I najednom sve ono zlo poleti na zemlju: i ona strašna oluja, i ona crna tama, i u toj tami sva ona masa đavola, na čelu s Luciferom.

I onda je dolje na zemlji bilo tako strašno, tako užasno... To se tako mlatilo, to je tako vriskalo, to se tako podizalo gore, kao da i zemlja, i tama, i đavli, i one dubine, kao da sve to vrije. A u času kad se to zlo sručilo na zemlju, Isus dragi podigao se gore, uvis, i Majka Božja

- 162 -


kolovoz 1975.

se podigla uvis, i mene je netko podigao u zrak, gore. Vidjela sam i svetog Franju i svetog Judu Tadeja. I kako sam bila povrh toga zla, gledala sam kako je to strašno dolje bilo. Joj... To je bilo tako užasno... to je bilo kao da đavli zemlju lome i gore je bacaju. Brda su se dizala prema gore. To je vriskalo, to se deralo, to je bilo užasno! Čak se podizalo do gore, gdje je bilo čisto, ali se moralo spustiti dolje; ne smije dalje; određeno je do kojeg zraka smije dolaziti.

Sv. Franjo i Sv. Juda Tadej bore se s đavlima - Onda se iz te strašne tame podiglo jato crnih gavranova, njih jedno 25 komada. Poletjeli su uvis i oborili se na sv. Franju i na svetoga Judu Tadeja. Opkolili su ih i oborili se na njih, i velikim debelim kljunovima - kao u orlova - gađali su ih u sljepoočicu. I tako su se strašno borili. Onda su od tih gavranova postali đavli. I Lucifer je bio među njima. S vilama u rukama počeli su bosti svetoga Franju i svetoga Judu Tadeja, kao da će ih usmrtiti. Ali su gledali samo na njihove glave; u mozak su im htjeli zabiti te svoje vile. Najedanput vidim kako sveti Juda Tadej ima u ruci Križ od jedno pola metra. I okrene Križ prema đavlima, i s Križem se borio, s Križem je udarao po njima. A na Križu je bio Raspeti Isus. Na to đavli nisu više imali vlasti, nego su morali opet se spustiti u onaj predio tame.

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive..." Odjednom Gospodin zapovjedi da se tama odmakne i da se teren očisti. I sva ta tama, sa svim tim đavlima, povuče se sa zemlje kao magla, i nestane u onim dubinama iz kojih su đavli bili došli. Iza toga se Majčica Božja i dragi Isus spuste na Svoja mjesta na zemlju. I dragi Isus pogleda zemlju. A zemlja je bila sva ranjava. Imala je takove dubine na sebi, kao da nema tla. Samo negdje negdje se vidjelo ponešto tla. To je izgledalo kao da je palo mnogo velikih, strašnih bombi, pa je samo neg-

- 163 -


kolovoz 1975.

dje negdje ostalo nešto čitavoga. Zemlja je bila sva izlomljena, uništena.

Onda Gospodin Isus Krist progovori ove Riječi:

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive.

Živoj sam dao milost Mudrosti Moje,

da Živi u njoj na zemlji u Mojemu Duhu."

"Živoj sam zemlji dao Milosti Mudrosti Moje,

da živi na zemlji u Mojemu Duhu."

I onda krasno sunce, od Boga Oca Nebeskoga i Duha Svetoga, obasja zemlju. I bio je čist zrak. I bilo je jako lijepo.

Anđeo joj daje ljiljan - A kad je već postalo lijepo, nakon što smo se iz zračnog prostora spustili na zemlju - bio je lijep, sunčan, krasan dan - kako je Bog Otac Nebeski stajao na tom brdu, i Duh Sveti rasvijetlio cijelu zemlju, dođe mali Anđeo, od desetak godina, s ljiljanom u ruci. Bio je u bijelim haljinama i imao je straga ušite kao neke plave trake. Kako je došao od Isusa, držeći ljiljan u ruci, stupi preda me, pogleda me i reče: "Uzmi! To ti je dao Gospodin! To je tvoje!" I ja taj ljiljan uzmem, i držala sam ga u ruci, a on ode otkuda je i došao. (27.8.75. Mgnt)

31. NEDJELJA - Sveti Rajmund

Gospodin Isus Nebeskim ravnalom premjerava zemlju Pod večernjom Svetom Misom, iza modernog oltara, iza leđa svećenika, a pred glavnim Oltarom svetog Antuna, na kojemu je Svetohranište, zbilo se je ovo. Vidjelica se odjednom nađe na istočnoj strani, na nepoznatom terenu. I vidje kako se s Neba spustio put na zemlju. Po njemu silazi Gospodin Isus Krist. Bos je. Odjeven je u haljinu limunaste boje. Na ramenima Mu je bijeli vuneni plašt, koji seže sve do poda. Plašt je oko vrata skopčan. Po njemu su kao ukras ubačene plave pačetvorine. Gospodin Isus nosi u Svojoj desnoj Ruci veliko ravnalo. Veoma je ozbiljan. Pogleda zemlju, zatim

- 164 -


kolovoz 1975.

baci pogled na vidjelicu, koja Mu je bila nasuprot, a onda se dade na posao. Nebeskim ravnalom počne premjeravati zemlju. Označivao je po njoj predjele, koje je izdaleka bilo lijepo vidjeti.

Odjednom se sa zemlje, od istoka, pojavi grupa apostola, učenika Isusovih. Kad ugledaju Isusa, svi odjednom stanu i počnu promatrati Isusa, što to radi na zemlji. Apostoli su bili obučeni kao u ono doba, kada su Isusa vidljivo pratili na zemlji. Na nogama su imali obuću s remenjem omotanim oko nogu. Apostol Petar je malo zaostao iza braće. Bio je u pozadini, izvan grupe. Stojeći besposleni, Apostoli su kao nešto čekali. Pomalo nervozni micali se amo-tamo i nestrpljivo gledali Isusa kako ozbiljno radi i mjeri dijelove zemlje.

Onda pođu malo naprijed, kao u blizinu Isusovu, ali odjednom opet svi stanu kao ukopani. A Petar se zaputi iz pozadine i stane pred braću. Gleda Petar Isusa i podsmjehuje Mu se, što to radi na zemlji, što to toliko mjeri. Ali Isus se ni ne osvrne na Petra. I dalje je vršio Svoj posao. Onda se Petar zamisli, zastidi i počne sav smeten nešto Apostole poučavati. Govorio im je dosta dugo.

Na to dođe s Neba draga Gospa, Nebeska i naša Majka. Priđe Isusu i bila je uz Njega u Njegovim radovima.

Odjednom dragi Isus pogleda vidjelicu. Pođe zatim brzo do Žrtvenika, uzme veliku Hostiju i pristupivši k vidjelici pričesti je.

Vidjelica je tih dana mnogo trpjela na tijelu i duši, a pod ovom Svetom Misom bila je i spominjana u propovijedi. Stoga ju je Gospodin htio okrijepiti Nebeskom Hranom.

Apostoli su u ovom viđenju predstavnici sadašnjih apostola, koji se smiju radovima Isusovim na zemlji. (10B 1-3) (31.8.75.)

- 165 -


rujan 1975.

Rujan

5. PRVI PETAK - Sv. Lovro Justinijan

Mnoštvo duša nasrnulo... - Već nekoliko godina na Prvi Petak moram moliti posebne molitve za duše u teškom čistilištu. A moram za njih ne samo moliti nego i jako trpjeti da izađu iz velike vatre.

I ovog Prvog Petka mnogo sam za njih trpjela. I onda sam doživjela, kako je dragi Isus otvorio vrata muka. Bila sam udaljena desetak koraka. Kad je Isus dragi otvorio ta željezna vrata, ruknulo je napolje mnogo žena, do 150 njih. Tako su silovito nasrnule, da su skoro Isusa srušile. On se malo odmakne, pogleda ih, tri četiri duše odijeli, a sve ostale gurne natrag u muke i vrata za njima ponovno zaključa. (Mgnt + Pi)

8. PON. - ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

MALA GOSPA

Za vrijeme Svete Mise vidjelica ugleda kako s istočne strane, iz Neba, od Presvetog Trojstva, leti na zemlju, u ležećem položaju, krasno žensko Djetešce. Dok je prolazilo kroz zračni prostor oko njegova tijela lepršala je sazdana bijela haljinica. Glavicu je resila podulja, bijela, sjajna kosica, meka kao svila. A okice je imalo plave kao Nebo - pravi biseri! To slavno Dijete pratilo je s Neba na zemlju mnoštvo Nebesnika i Anđela.

Odjednom vidjelica opazi na zemlji neku prostoriju. Zastor bijel kao snijeg okruživao je kolijevku i krevet, u kojem je sjedjela sveta Ana. Kad je s Neba poslano Dijete doletjelo u kolijevku, sveta se je Ana radosno nagnula nad kolijevku, i držala lijevu ruku nad glavicom male Marije.

Odjednom od te obične sobe postane prekrasan Hram Božji, ukrašen ljepotom nad ljepotama. Onda je kolijevka s Malom Gospom stavljena nasred Hrama, pred glavni Oltar. Nije se vidjelo tko je to učinio. Odjednom u taj lijepi Hram dođe s Neba Gospodin Isus Krist. Stane uz kolijevku, s desne strane Male Gospe. Gleda je, i s Njom se nasladu-

- 166 -


rujan 1975.

je. Onda je Svojom desnom Rukom blagoslovi.

Zidovi i namještaj u sobi svete Ane bili su po njihovim običajima, po starinski.

Duh Sveti zasjao je u tu sobu takvim sjajem, da je postala Hram Božji. Anđeli su pratili ovo Dijete i čuvali ga.

Kasnije se s desne strane Hrama Božjega, u zraku, pojavio Papa Pavao VI. Gledao je Malu Gospu, slatko joj se smiješio i Njom se naslađivao. (10B 15-17)

Crna zmija prekrila svu zemlju

Na jugozapadu, s povišenog mjesta, iz zračnog prostora, gledala sam sve zemlje na kugli zemaljskoj. Od istočne strane iz dubina ponora izašla je velika debela crna zmija. Svojim ogromnim tijelom zahvatila je sve zemlje svijeta. Na velikoj glavurdi imala je krunu, koja se račvala u mnoge krune, raznih veličina i oblika. Velikim crnim očima vidjela je sve, cijelu kuglu zemaljsku. Plazeći prema zapadu ponosno je digla svoju glavu. Za njom je veselo i hitro koracalo nepregledno mnoštvo ljudi: običnih i uglednih, svih zanimanja, svih narodnosti i rasa. Malo je ljudi ostalo podalje od te užasne zmije, plašeći se je i izbjegavajući je. Kad sam ugledala zmiju i njezinu pratnju od užasa mi je stao dah. Još sam se više povukla među ljude. Zmija me pogleda, ali kao da nema vremena da me ujede, jer se naglo žurila na sjever.

A na sjeveru je bilo kao veliko more. Uz obalu toga mora otvorio se bezdan, koji je progutao i tu crnu zmijurinu i to nepregledno mnoštvo, koje se žurilo za njom. Samo se je zemlja otvorila i sve ih je progutala. Na zemlji je ostalo vrlo malo ljudi. Sve je odisalo prazninom.

Kada sam to doživljavala, imala sam shvaćanje da te krune označuju mnoge narode, koji su priljubljeni uz zmiju, koji poštuju đavla. Viđenje sam imala za vrijeme Svete Mise. (10B 18-20)

- 167 -


rujan 1975.

Isus promatra prisutne... pričešćuje... - Za vrijeme Svete Mise dragi Isus došao je u Svoj hram. Stao je uz Oltar, na strani Evanđelja. Promatrao je ljude, prisutne u crkvenoj zgradi. Bio je jako ozbiljan. Onda uzme sa Žrtvenika Kalež i veliku Hostiju, pa pričesti vidjelicu. (10B 21)

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša!" (oko 17.9.) Pod večernjom Svetom Misom, s južne strane, došao je dragi Isus u dom Svoj. Gledao je na sve prisutne i na vidjelicu. Odjednom Božanski Spasitelj ovako progovori za Juliju i duhovnog oca Zvonimira:

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša od Sebe,

da gori u vama kao baklja na Mojemu Žrtveniku."

"Upalit ću vaša srca, i dat ću u njih Svoj plamen,

da gore kao baklje na Mojemu Žrtveniku."

Iza toga doda Gospodin za sestru K., koja je u taj čas bila uz mene u klupi:

"I u njezino ću srce dati Moje Svjetlo, da svijetli onima koji ga nemaju u sebi!"

Gospodin će to učiniti da dokaže ljudima, da su Objave i Viđenja od Boga. Baklja, plamen, znači vjerovati što je Bog objavio, što Gospodin govori. (10B 22 + Pi)

"ISUS NAS Z0VE" - Prvi dio (oko 17.9.75.)

Svećenik Zvonimir želi da završi rad na knjizi Poruka i Viđenja, što ih je dobila vidjelica Julija. Gospodin Isus Krist govori ovako Juliji:

"Ja sam tebi govorio, govorim, i govorit ću."

"Govorio sam tebi, govorim, i govorit ću."

Rastumačenje: Gospodin se ne prestaje služiti Svojim odabranicima, u sve vrijeme njihova života, ako Mu ostanu vjerni u službi. (10B 36)

Dok vidjelica pregledava knjigu Objava i Viđenja, što ih je primila od Boga, ovako progovara Gospodin. (14.X.75.)

"PREGLEDAJ KNJIGE, što ima u njima

na Zapovijed Moju i na račun glave tvoje

- 168 -


rujan 1975.

(Pročitaj knjigu, da vidiš što je u njoj prisano)

Da se ne ubaci zla nauka od onih koji čitaju,

a ne odgovara im Moj Zakon,

na račun Mene i tvoje glave.

Neka se tiskanice učvrste u korice."

Kad je vidjelica pregledavala Knjigu, kaže sama sebi: "O, Bože, kako je to velečasni Zvonimir prelijepo uredio! Kako ćeš ga, Gospodine, veliko nagraditi za to Djelo?" Javi se dragi Isus, i kaže ovako: "Ne zna On, što sam Ja za njega pripravio za to!" (10B 36) , - . , . . *

Dalje govori Gospodin vama:

"METNI KNJIGE U KORICE

(Tiskanice učvrsti u korice)

što misliš metnuti i učvrsti sve,

da oni kojima Moje Riječi ne odgovaraju

(da oni kojima ne odgovara Moja Riječ)

ne izbace van i metnu svoje

na račun Mene i glave tvoje (kaže za mene)."

Zadnji put vam nisam do kraja objasnila, što mi je Gospodin otkrio o vašim željama, dok smo bili vani, u vezi knjiga, kakove će izgledati. Jedna će biti u crnim koricama, kao misna, druga u crvenim, a treća u bijelim koricama.

Kaže Gospodi: "Ove ću Knjige od Mene staviti u tvoje srce!" (10B 36 + Pi 2.10.75.)

"Lako je sagriješiti..." - Mlada ženska, koja se udala za svećenika što je napustio svoje zvanje, došla u crkvu. Vidjelica je opazi pred sobom, kako stoji prekrštenih ruku i gleda. Promotri je i pomisli u sebi: "Bože mili, da li će se ova ženska sada spasiti?" Na to se javi dragi Isus i kaže za njih dvoje: "Lako je sagriješiti, ali se je teško spasiti!" Na ove riječi vidjelica i dalje motri sirotu na duši, bogatu na tijelu, i reče u sebi: "Uzalud sve bogatstvo, ako čovjek dušu izgubi zauvijek!" (10B 38-39)

- 169 -


rujan 1975.

28. NEDJELJA - Sveti Venancije

SLUGA BOŽJI PLACIDO

Pod Svetom Misom doživjela sam ovo. Na nepoznatom tlu - to je kao otok neki na vodi (Filipini) - u jednome mjestu (Manila) - Božji odabranik, čudotvorac, obavlja liječnički posao. To je znanje stekao po školi Nebeskoj. Ime Božjeg sluge je Plácido. Niskog je rasta, malo debeljkast i liči pomalo na Japance. U licu je mlad. Božji ugodnik ima valjda oko 35 godina. Živi u velikoj stezi. Uzima samo dva obroka na dan i to kruh i vodu. Leži na tvrdome. Vrlo je uredan i čist i veoma jednostavan. O vratu mu sve do pasa visi široka plava vrpca Blažene Djevice Marije, s Njezinom medaljom. Na vrpci je mali okrugli ciborij i u Njemu Presveto Tijelo.

Božji miljenik Placido vrši operacije, nad bolesnicima bilo koje vrste, ovako. Najprije se pomoli Onda metne pacijenta na bijeli stol za operacije. Potom uzme veliko bijelo platno, čisto kao snijeg, i njim pokrije bolesnikovo tijelo. Na platnu se pokažu bolesni udovi. Placido zatraži svetu vodu od svog mlađeg brata, koji mu pomaže pri operacijama. Sa svetom vodom namaže bolesna mjesta.<

Nad glavom sluge Božjega stoji Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. A s njegove lijeve strane, uz njegovu ruku, stoji Nebeska Majka. Vidjela sam je u bijeloj haljini i plavom plaštu dugom sve do zemlje. Bila je bosonoga. Gledala ga je kako radi. Placido pogleda u Presveto Trojstvo i dogodi se ovo. Od Presvetoga Trojstva začuje se jaki glas prema bolesnikovu tijelu: "Otvori se!" I u taj se čas tijelo otvori kao vrata na sobi.

Sad sluga Božji uzme svoje instrumente, izvadi iz tijela sve što je bolesno i baci u posudu. Kad je iz tijela uklonio sve bolesno, opet se pomoli, i sa svetom vodom namaže operirana mjesta. Pogleda zatim u Presveto Trojstvo i Nebesku Majku i

- 170 -


rujan 1975.

dogodi se tad ovo. Trojedini Bog progovori rezanome tijelu: "Zatvori se!" I rane se zatvore same od sebe, i tijelo postane cijelo, samo što izvana ostanu crveni tragovi. Te tragove Placido pomaže sa svetom vodom, i pacijent ustaje na svoje noge, samo što osjeća slabost, ali ga ništa ne boli. Božji ugodnik vrši te operacije u doba, kada u tom kraju počinju Svete Mise.

Eto, divna su djela Gospodinova! Nije Bog ovisan o znanju čovjekovu. Bog traži veliku vjeru i život po Njegovim Zapovijedima, i sve može dati čovjeku s Neba. Brat Placido ne prima one koji krše Božje Zapovijedi. Oni koji ne vjeruju uzalud idu tamo. Kada dolaze već on zna kakav je koji - Gospodin mu pokaže. Tamo dolaze skrušeniji nego u San Damiano. Dolaze mu i izdaleka, iz drugih država. Žene bez djece uzalud tamo idu. On gleda na srce, a ne na džep i odijelo.

Kada je svršio operaciju nad jednom ženskom, bila sam iza njegovih leđa do na pet koraka. I vidjela sam sve istine Božje na njemu. Kad je završio posao, okrenuo se prema meni i slatko se smijao. Mahao mi je dugo desnom rukom, radostan što sam došla. Bilo mi je tamo hladno, kao da je zima. Kada sam došla k sebi, kako sam imala u rukama maramicu za suze, opazim na njoj svježu krv, prste njegove desne ruke. Na ovo sam se uplašila. Placido, Božji miljenik, potvrdio mi je svoj rad i ostavio otisak svojih prstiju iza operacije. Nema on liječničke škole, ali ima veliki dar Božji na zemlji.

Zato neka se u znanju srca ne uznesu! Neka se čovjek sjeti da je stvor Božji i da odlazi Bogu na račun. Bio većeg ili manjeg znanja, svak mora umrijeti. Divna su djela Gospodinova! Bio hvaljen i slavljen od stvora svojega u vijeke vjekova. Amen. Neka si smrtnici glave ne umaraju visokim naobrazbama. Ovo djelo živo, istinito, zasramljuje cijelu kuglu zemaljsku. Smušene glave trče ova-

- 171 -


rujan 1975.

mo i onamo, da što više zla naprave, a gle što Bog radi s malenima i poniznima. Zaželjela sam uz njega ostati do groba, poradi njegove skromnosti. I vruće želim doći k njemu. Toliko me diraju djela Božja, da mi svijet smeta, u njima. (10B 22-29; + Pi 2.X)

Listopad

Nemam kome duboko otvoriti srce. Svi su vidioci oko mene otišli k Bogu. Gade mi se oni koji Božje dragulje u smeće bacaju, a sluge Gospodinove omalovažavaju. Kaže Gospodin ovako:

"Ono što sam izgradio za Sebe,

grješne noge ljudske gaze po tome."

To su mistici i mistike. Žao mi je vremeha što sam ga izgubila u radovima među malovjernima, jer moja pamet nije bila zrela za ono što jesam. Bolje je šutjeti i Bogu se moliti za duše, nego li bilo s kime govoriti. (Pi od 2.X.75.)

3. PRVI PETAK - Sv. Terezija od Dj. Isusa

Mali Isus s klasom pšenice u ruci - Za vrijeme Sv. Mise iz Svetohraništa je došao Mali Isus: u bijeloj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Stao je na Oltar, ispred svećenika, pred Kalež. Toga je dana bilo mnogo male djece na Svetoj Pričesti, jer obavljaju Prve Petke, Devetnicu Spasa. Isus je u desnoj Ručici držao klas pšenice. Kao da ju je Isus uzeo iz zemlje čitavu: stabljiku s korijenom i zrelim klasom.

Isus Mali, od jedno tri godine, gledao je te mališane, pa im se slatko smiješio i pokazivao im je zreli klas. Kada je došlo vrijeme za Svetu Pričest, dragi je Isus otišao u Svetohranište i sakrio se. Bilo je dirljivo gledati nestašne mališane i miloga Isusa, blagog kao Janje i mirnoga ponašanja. Pokazujući djeci stabljiku pšenice sa zrelim klasom, Isus ih je htio poučiti, da će i

- 172 -


listopad 1975.

oni tako sazreti u dušama svojim za vječnost - primanjem Kruha Nebeskoga. (10B 32-33)

Nebeska proslava preminuća svetoga Franje

Istoga dana, koji je i blagdan preminuća svetoga Franje, imala sam pod Svetom Misom ovakovo viđenje. Nad svetim je Franjom bilo Sveto Trojstvo. Iz Franjine glave plamsala je sve do Neba velika nježnoružičasta i ljubičasta vatra, plamen. Taj je plamen obasjao velik dio zemlje, na kojoj je Sveti Franjo stajao.

Onda je k svetome Franji doletio čudnovat stvor. Imao je glavu i lice čovjeka, a obučen je bio u nekakovu odjeću priljubljenu uz tijelo. Bio je bez krila, Na glavi je imao kao veliku šubaru, umjesto kose same velike perjanice. Izgledao je kao Stanovnik Neba. Bio je vrlo prijazan, ali se držao kao na dužnosti.

Veliko je bilo slavlje s Neba oko svetoga Franje. Nebesnici su se veoma veselili. I Sveto se Trojstvo veselilo svetome Franji. To je bilo taka svečano oko svetoga Franje živoga, da sam zaboravila gdje se nalazim.

Kada sam došla k sebi, činilo mi se sve oko mene nekako žalosno, utučeno, zamišljeno. Nije mi odgovaralo onome gore. Onda sam shvatila da onaj plamen označuje veliku Franjinu ljubav prema Bogu i djela što ih je za života počinio Bogu na slavu. Ono pak svjetlo, što je zahvatilo velik dio zemlje, to je njegov duhovni život, koji je zahvatio mnogo naroda na zemlji. (10B 33-34)

Papa Pio XII. zamišljeno promatra - Kad se jednom zgodom počela moliti Krunica Majci Božjoj, kod glavnog Oltara gdje je Svetohranište, pojavio se u zračnom prostoru, na strani Evanđelja, Papa Pijo XII. Bio je u papinskoj odori. Krunica se molila kod Gospinog Oltara. Papa je zamišljeno gledao. Gledao je i na mene gdje sam bila u klupi. Gotovo dvije desetice sam ga vidjela.

- 173 -


listopad 1975.

Papa Pijo XII. gledao je nemarnost slugu Gospodinovih za Nauku Gospodinovu, koju On daje svijetu preko Svojih odabranika na zemlji. Posebno je zadržao svoj pogled na vidjelici Juliji, u kojog je velika Nauka Gospodina Isusa Krista na zemlju dana. (10B 34)

Svećenik se pod Misom pomladio - Za vrijeme Svete Mise pokazao je dragi Isus kakav izgleda pred Njjegovim Očima svećenik koji je služio Svetu Misu. Inače je već prilično star, ali u viđenju je bio mlad i lijep. Duša njegova, u zraku nad njegovom glavom, uzrela je oblik tijela. (10B 35)

Brat magarac - Vidjelica se spremala na put u Zagreb. Onda se u viđenju doživi, kao da je već stigla na određeno mjesto, a uz nju, s desne strane, stoji skroman magarac. Bio je žućkastosmeđe boje, ponizan i duhovan. Upita se u čudu, kakav je to magarac, koji hoda po gradskim ulicama, a da ga ljudi ne vide. Na to se čuo u zraku odgovor: "Na njemu si ti došla!" Julija zove svoje tijelo "moj magarac". Ali ovdje se zbila stvarnost, a ne samo riječi. (10.X.Pet. - Sv. Franjo Borgija) (10B 41)

Mali Isus u posjetu - Ujutro iza 4 sata, pod molitvom, došao je Mali Isus od godine dana. Bio je u bijeloj haljinici i bos. Prišao je do vidjelice i ogrlio je noge njezine, naslonivši umoran na nju Svoju Glavicu. Dugo je tako ostao priljubljen uz nju. Ispočetka je bio nasmiješen, kao da se veseli što vidjelica za Njega mnogo radi. Poslije je bio tužan. (11.X.Sub. - Majčinstvo Bl. Dj. Marije) (10B 40)

12. NEDJELJA

Majka Božja u crnini, Anđeo s mačem...

Jutros je vidjelica stigla u Zagreb. Za vrijeme Svete Mise u domu Božjem, kod Isusovaca, u bazilici Srca Isusova, imala sam ovo viđenje. Našla sam se na terenu kugle zemaljske, u nepoznatoj pri-

- 174 -


listopad 1975.

rodi, na povišenome mjestu. Gledala sam na istok, u Nebo, koje je u taj čas bilo otvoreno. Na Nebu, koje se približilo zemlji, stajala je Nebeska Majka. Licem je bila okrenuta prema zemlji. Njezino sveto tijelo bilo je obučeno u crninu. I rubac na glavi bio je crn. Bosonoga. Bila je tužna.

Odjednom Joj iza leđa, s desne strane (na lijevu) pristupi velik Anđeo u bijeloj haljini i plaštu crvenom kao krv. U ruci je držao velik, oštar, blistav mač. Anđeo pogleda ozbiljan na Majku Božju, pa stane pred Gospu, malo naprijed. S mačem u ruci oštro je promatrao zemlju. Imao je crne oči, a bijelo lice. Kosa mu je bila crna, dugačka, bujna, kovrčava.

Uz Nebesku Majku, s desne strane, na povišenome mjestu sjedio je dragi Isus i gledao je zemlju. A pred Sobom je imao kao oltar, stol, i na njemu Kalež svijetle boje (kao mlijeko), i na njemu naprijed skroz Križ i po Križu plavi, zeleni, žuti i crveni dragulji. Nad Kaležom je bila velika Sveta Hostija, bijela kao snijeg. Odjednom dragi Isus uzme s kaleža Svetu Hostiju, nagne se prema zemlji i pričesti me. Završeno.

Majka Božja bila je u crnini poradi grijeha u toj crkvi počinjenih. (10B 42-44)

PORUKE S NEBA

Tog istog jutra (l2.X.) bili smo u posjetu kod strica. Neko vrijeme smo razgovarali o duhovnim stvarima. Onda primijetim na vidjelici znakove da nešto doživljava. Čas iza toga izjavi da je vidjela Gospodina. Zatim počne primati Riječi. U prvi sam mah mislio da će to biti rečenica dvije. Međutim, kad se Poruka produljila, izvadio sam bilježnicu i počeo zapisivati. Najprije je govorio Isus dragi. Kako ispočetka nisam pisao, evo sadržaja: Isus dragi joj zapovijeda neka govori sve što vidi i čuje, jer je sve to istinito! "Dao sam ti da vidiš Nebo.... Srce ljudsko ne može dokučiti..."

- 175 -


listopad 1975.

"Srca koja Mi se otvore, ulijevam u njih Svoje Milosti. Tvoje oči ne mogu dokučiti Veličanstva, Duljinu, Širinu Mojega Neba, niti ga obuhvatiti."

Onda je bila prenesena u Nebc. Vidjela je Nebesku Majku kao prekrasnu Kraljicu, s divnom krunom na glavi. Nebeska Majka bila je okružena nejakom dječicom. Nisu imali niti šest mjeseci; ne znam da li su znali i govoriti. Dječica su u rukama držala ljiljane. Kako su okruživala Nebesku Majku nagnula su ljiljane prema Njoj. A Majčica Božja je ovako progovorila:

"JA SAM MAJKA, ČISTA DJEVICA,

Nebeska Majka i vaša,

Kraljica Neba i zemlje,

Vladarica svega što mi je dano.

Upravljam sa zemljom i u Nebu,

kao Majka i Kraljica.

Blago onima koji pođu putovima Mojima

u čistoći tijela i duše,

služeći Gospodinu po Mojoj Nauci.

Neće se zastidjeti u Dan Posljednji,

biti ću im u pomoći

i kao Majka nejačadi preda Mnom."

Nejačad su ovi Anđeli u Nebu. Tu je vidjelica uskliknula: "Joj, kako je ovdje lijepo!"

"ZNADEM DA SU DJECA MOJA NA ZEMLJI SLABA,

ali zato ih poučavam s Neba.

Dana Mi je vlast na Nebu i na zemlji.

Malene podižem, visoke ponizujem.

Razveseljujem srca onih na zemlji

koji za Mnom pođoše.

Ja sam Majka divne ljubavi.

Reci zemlji da bdijem nad njom, lebdim,

plačem za sinovima i kćerima

koji žurno idu u propast...

i bezdani zemlje otvaraju svoje ždrijelo

da ih progutaju.

Zašto Me ne poslušaste, djeco Moja!?

- 176 -


listopad 1975.

Suzama Svojim natapam zemlju grješnu.

Reci zemlji, da je zadnje vrijeme Mojih Riječi,

da poslušaju glas Moj uši njihove."

... "Pođi na zemlju i odmori se!"

Anđeo ju je tad zgrabio za ruku i silovito povukao na zemlju. Nakon par časaka zahvatila ju je opet ekstaza.

"RIJEČI MOJE I RIJEČI GOSPODINA NAŠEGA

potvrdila si pred zemljom....

Pred zemljom... svjetlost Neba...

pokazala si i dokazala u životu i patnji,

u patnji raznih vrsta, poteškoća..."

Sveti Josip - Onda je doživjela Svetog Josipa. A ispred Svetih bio je prekrasan ljiljan, velik kao čovjek. Sveti ga je Josip otkinuo i predao Julki: "Uzmi, to ti je dao Gospodin! To je tvoje!

ŽIVI KAK0 SI ŽIVJELA!

Put Gospodinov pred tobom je!

Po njemu hodaj do posljednjeg dana svojega života.

Reci zemlji kako je lijepo u Nebu!

Vjerovat će oni koji su bogobojazni

u Zakonu Gospodinovom!"

Kad je ekstaza prestajala, odilazeći s Neba na zemlju, progovori vidjelica od srca: "Bogu hvala!" Malo kasnije opet je zahvati ekstaza.

Otac Nebeski govori:

"SLUŽBENICE MOJA, reci prisutnima:

Moje Oko počiva na vama i vodit će vas

na putu života u sve dane.

Moja milost... neće dopustiti da stradaju duše

vaše... radi vjere i blizine Moje.

Reci prisutnima što sam ti rekao!"

Onda je od Božanskog Spasitelja, od Njegova Presvetog Srca pošao prema prisutnima velik sjaj, gust kao oblak.

Za vrijeme ručka zapitala je vidjelica moje rođake, da li im je preminulo koje malo dijete. Bila

- 177 -


listopad 1975.

je, naime, vidjela Anđelčića, kako prolazi oko prisutnih. I doista, umro im je mali Ivan, kad mu nije bilo niti šest mjeseci. Točkice (...) označuju nesigurnost, da li je na dotičnim mjestima još koja Riječ bila rečena, a da je nisam uspio zapisati. (12.X.uj.).

POD SVETOM MISOM

Istog dana (12.X.) navečer pod Svetom Misom i Pobožnostima. Prisutno nekoliko vjernika.

"To je čistoća vjernika!" : U Nebu, na jugoistočnoj strani, bilo je veliko zemljište, kao jedna velika Nebeska njiva. I cijela je bila zasađena prekrasnim ljiljanima, bijelim kao snijeg. Preko toga polja ljiljana hodala je Nebeska Majčica. Bila je u prekrasnoj bjelini i dugom plavom plaštu. Na svetoj je glavi imala bijeli rubac. Kako sam je gledala gdje ide između tih ljiljana, upitam je: "Draga naša Majčice, kakvo je to cvijeće? Tako je gusto usađeno i toliko ga ima!" Ona odgovori: "To je čistoća vjernika!"

"Poći ćeš u čistilište, da malo pretrpiš!" Kad se Majčica Božja po tom terenu približila naprijed, kaže mi: "Sada ćeš poći u čistiliste, da malo pretrpiš za jedne duše!" U taj me čas, Anđeo najedanput odvede u čistilište. To je bilo daleko od zemlje, na nekom tlu kao planeta. Kada sam se približila tome terenu, zadrhta mi srce od straha. To je bilo tako dugačko i široko... To je bila takva vatra... a unutra su bile duše, živi ljudi... I plamen je bio viši od njih... To je plamsalo... to je gorjelo... Tako sam jako trpjela u toj vatri, da kad sam izašla van, nisam više imala snage ni da kleknem ni da stanem. I onda opazim da sam na zemlji, među poznatima, pod Svetom Misom.

"Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Iza toga sam doživjela dragog Isusa, kako sjedi gore, u onoj Nebeskoj prirodi. Sve je bilo puno

- 178 -


listopad 1975.

prekrasnoga cvijeća. Oko Isusa su bila sama nejaka dječica, dečkići od tri godine. Kako je dragi Isus sjedio, dječica su oko Njega skakala i igrala se s Njim... i On se igrao s njima. Hvatali su Ga, grlili Ga, vukli Ga... I On je hvatao i grlio njih. I Onda su Mu ovako govorili: "Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Ovo zadnje "a mi smo Tvoji!" - izgovarali su osobito polagano i nježno, gotovo šaptom.

"Priključi se u Moje Muke..." - Poslije, kad je dragi Isus sjedio ovdje pokraj Oltara, u zračnom prostoru, reče mi: "Priključi se u Moje Muke, da budeš dionica Mojih Milosti! - Sjedini se u Mojim Mukama, da budeš dionica Mojih Milosti!" I odgovorila sam Mu: "Hoću, Gospodine!" On mi se na to slatko nasmiješi.

Duše iz čistilišta pod Svetom Žrtvom - Onda sam ovdje pred Oltarom, iza vas, opazila grupu duša, nepoznate ženske, njih tridesetak. Prisustvovale su Svetoj Misi.

Anđeli kade Žrtvenik i Janje - Dragi Isus je na to nestao, a na Žrtveniku ugledam zaklano veliko bijelo Sveto Janje. Ispružilo se preko čitavog tog malog Oltara, glavom prema Evanđelju. I još Mu je iz vrata tekla malo Krv po Žrtveniku. Dolete dva velika Anđela u bijelim haljinama. Imali su velike Nebeske zlatne kadionice, pune tamjana. Pogledaju svećenika Zvonimira, te stanu jedan s desne strane, drugi s lijeve, i počnu svetim tamjanom kaditi Žrtvenik i Janje na njemu. Janje je dugo ležalo na Oltaru, a da Ga prisutni nijesu uzeli. Koji dio Mise je bio, ne znam.

Višekratna Sveta Pričest - Odjednom ovaj prizor nestane, a na isti Oltar dođe dragi Isus s Neba, i sjedne pred Kalež. Kasnije uzme veliku Hostiju, pođe do mene, i pričesti me. Pogleda na mene i na prisutne, vrati se natrag k Oltaru, i onda mi je opet - kad ste nosili Svetu Pričest - preko glave jedne prisutne osobe, koja je klečala,

- 179 -


listopad 1975.

dao još dvije Hostije u usta.

Žrtvenici u Hramu Nebeskom - Onda sam se našla u Nebu, u velikom Hramu, ukrašenom nakitom i svetinjom kakve oči ljudi nijesu vidjele. U tom su Hramu, po cijelom prostoru, bili sami oltari, jedan uz drugi. Bili su svečano obučeni i ukrašeni. I upitam samu sebe, što je to? Odgovor se čuo odozgo:

"To su Oltari Moji za sluge Moje svećenike,

koji su na zemlji Meni vjerno služili.

Kada dođu k Meni,

svaki ima svoj Oltar u Nebu pripravljen."

"Julija, ti si došla!" - Iza toga, s desne strane Oltara, u zračnom prostoru, ovdje gdje je bio Gospin kip, što ste ga nosili po putovanjima, pojavi se iznenada sestra Štefica. Bila je odjevena u lijepu bijelu haljinu, i onako malo nježnozelenkastu... nježnoblijedozelenkastu... kako bih rekla ... onako nježna bijelozelenkasta boja je bila. Po haljini su bili sitni ružičastoplavi cvjetići. Gledajući iz zraka na prisutne, malo nagnuta, veselo nasmiješena, gotovo je uskliknula: "Julija, ti si došla! Došla si ti!" I gledam u nju, i ona mi se smije.

Nebeska Majka i Sveti Josip pod Pobožnošću

Iza toga, kad se počelo moliti Krunicu, Litanije ... nestane sestra štefica, a pristupili su Nebeska Majčica i Sveti Josip. Draga Gospa došla je sa strane Evanđelja, i promatrala je molitvu prisutnih. Sveti Josip stao je na stranu Poslanice i gledao je prisutne kako služe Bogu. Nebeska je Majka imala na Sebi sunčanu haljinu, onako navoranu, i preko toga je imala plavi plašt i bijeli veo. Sveti Josip je imao svečano odijelo, ne znam što je to bilo, je li to sukno ili što drugo. Bilo je onako podebelo, više kao vuneno, a crnkasto, malo crvenkasto i žuto... Tako zagasita boja je bila (crnkastosmeđa). I pas je imao. Dok se molilo, bili su tu, ne skroz, ali prilično dugo. (10B 44-47 + Mgnt)

- 180 -


listopad 1975.

13. Pon. - Godišnjica Fatimskih Ukazanja; Sv. Eduard

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI

Počasni Anđeli - Fatimski dan je? Ali čudotvorni podvečer! Ovako je bilo. Kad ste počeli Svetu Misu, dođoše Anđeli iz Neba, njih desetak. Imali su oko 15 godina. Bili su u prekrasnim dugačkim haljinama, bijelim kao snijeg. Imali su i bijela krila, usmjerena prema gore, kao da mole. Petorica su se postavila na stranu Evanđelja, a petorica na stranu Poslanice. Stajali su kao dežurni, kao Počasna Straža. Držali su ruke kao Papina garda. Licem su bili okrenuti prema Žrtveniku. Bili su svetog, pobožnog pogleda.

Gospa promatra... - Iza toga, kako ste služili Svetu Misu, odjednom dođe na Oltar Majka Božja, Nebeska Majka. Došla je u sredinu Oltara, do iza Kaleža. I u zračnom prostoru sjedne na nešto, onako kao na stolicu. I gledala je na vas kako služite Svetu Misu, i na nas ovdje prisutne. Ali nije promatrala samo nas, nego i dalje... jer tu se stvorila kao zemlja, cijeli teren... kao da nema ni zidova, ni kuće, ni grada...

Nečastivi s čekićem - Najedanput opazim gdje se Majci Božjoj iza leđa približava đavao. U ruci je držao velik zidarski čekić. Drška čekića bila je dugačka do pola metra, a debela kao ruka djeteta. Sam čekić je bio težak i tup, a gore rašljast. Kad se đavao došuljao do iza Majke Božje, zamahne tim zidarskim čekićem, da Joj smrska glavu, da je usmrti. - I onda sam vrisnula. A kako je on zamahnuo, Majka Božja ustane, okrene se i pogleda ga. Na njezin pogled đavao iza Nje nestane.

Isusić zagrlio Kalež - Sad sam dobila milost, rasvijetljenje, riječi... Onda iz Neba dođe dragi Mali Isus, od jedno 6 mjeseci. U zlatnoj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Mali Isus sjedne pokraj Kaleža, sa strane Poslanice.

- 181 -


listopad 1975.

Svoje Lice okrene prema svećeniku Zvonimiru, i nožice Svoje pruži prema njemu. Dragi Isus pogleda pobožnoga svećenika, slugu Svojega, i milo ga promatra. I ostale prisutne je pogledao. Odjednom Mali Isus desnom Ručicom zagrli Kalež i Svoju Glavicu nasloni na nj. A s Nebeskih visina Bog Otac, kako je bio nad Kaležom, gleda, i sve se nagnuo nad Sinom Svojim, Malim Isusom. I pružio je Svoje Ruke da Ga zagrli... Htio Ga je prigrliti... podići ... uzeti od Kaleža. Bilo Mu je žao, što je On toliko zaljubljen u taj Kalež.

"Sursum corda!" - I onda je netko od strane Poslanice stavio na Oltar, lijepo do samog Kaleža, pregršt bijelih hostija, dvije pune šake. A ozgor, s Neba, čuo se velik Glas - sad neću znati izgovoriti - "Sursum corda!" (Gore srca!) Sve je odjeknulo ovdje nad Oltarom.

Sveti Mihael bije đavle - Odjednom dođe Sveti Mihael Arkandeo. U žutoj vojničkoj uniformi, u oklopu, s kacigom na glavi i mačem u ruci. Sveti Mihael stane na stranu Poslanice. I par puta je nešto dolje gledao. Sa strane Oltara kao da se otvorila velika rijeka, duboka provalija. Najedanput se pojave crni đavli. Htjeli su izaći gore, da sruše taj Oltar. Par puta su ti crni đavli, jedna grupa njih, pokušavali srušiti taj Žrtvenik. A Sveti Mihael Arkanđeo, onim svojim mačem, samo ih siječe i udara. Samo su padali dolje u te dubine. I nestadoše u zjalu, i dubine se zatvore.

Mnoštvo grne... - Odjednom, otkle sunce izlazi, naglo krene veliko mnoštvo. U žućkastoj nošnji, s tvrdim na glavi. Jako su se žurili do velike vode. Toliko ih je bilo da su prekrili cijeli onaj prostor zemlje. A kad su dolazili blizu vode, onima su ružno govorili. A s one strane - bliještile su jako u zračnom prostoru - polete na njih. Ali neke su pale u vodu, blizu njih. I sva ta voda prelila se na to mnoštvo, pa su popadali. Malo ih je

- 182 -


listopad 1975.

ostalo živih. Po tom nepoznatome tlu bile su kaljuže krvi. A Majka Božja je to vidjela, i nad Oltarom, kako je Misa bila, drhtala je kao da Joj je zima, sva se tresla od užasa. I gledala je u Kalež, i teško Joj je bilo...

Veliki Anđeo s Kaležom Presvete Krvi - U to doleti s Neba na stranu Evanđelja visok Anđeo s velikim Kaležom u ruci. Nebeski Kalež bio je vrhom pun Presvete Krvi Isusove. I svu Presvetu Krv prelije u misni Kalež, tako da se prelilo čak po oltarniku. Anđeo je bio visok preko dva metra. Njegove dugačke haljine, bijele kao snijeg, bile su širokoga kroja i odbačene od tijela. Anđeo pogleda svećenika i ostale prisutne, i ode natrag u Nebo. A na Oltaru, nad Kaležom, čuo se ovaj glas: "Agnus Dei!"

"Idem u Dom Svoj!" - Na to je došao dragi Mali Isus, nevelik, od jedno šest mjeseci. Bio je u haljinicama, bijelim kao snijeg. Zaletio se ovamo i tako mi se bacio u noge, da me je čak preplašio. I, stisnuo me je i tako me je držao (zagrlio). Onda pođe prema Žrtveniku. Kada je došao na pola puta okrene se i nasmiješi mi se... Tako mi se nasmiješio, kao kad dijete nekog voli, pa stane, pa mu se još onako drago smiješi. A ja Ga upitam: "Isuse, kamo ideš?" On mi odgovori: "Idem u Dom Svoj, u Mjesto gdje stanujem vijek vjekova!"

I ode do Oltara svećenika Zvonimira.

Anđeo donio Krunicu iz Neba - Na stranu Poslanice doleti iz Neba velik Anđeo, u zlatnim haljinama, s Krunicom u desnoj ruci. Sad ne znam jesmo li onda već molili Krunicu ili ne; izgleda da jesmo. I pogleda Žrtvenik, i pristupi bliže, i držao je Krunicu nad Oltarom, tik do Kaleža. A ja ga upitam, odakle je ta Krunica - jer je s Neba došao do Oltara. Nad glavom Anđela, ozgor, čuo se Glas: "S Neba! Poslala je draga Gospa Vama, da molite uvijek ovu Krunicu." "To je Krunica od Nebeske Majke poslana." Kasnije je rastumačeno: "Krunicu

- 183 -


listopad 1975.

Patra Pija molite svi, i Vi!"

"Po moljenju Moje Krunice..." - odjednom dođe Nebeska Majka sa Svetim Josipom i stane nad Oltarom, u zračnom prostoru, iza Kaleža. Stajali su i gledali na prisutne i svećenika Zvonimira milo promatrali. I smiješi se Majka Božja i kaže ovako: "Po moljenju Moje Krunice, koju sada molite, biti čete zaštičeni svi preda Mnom." Nestane ovaj prizor i nastupi ovako.

Gospa istresla mnoštvo Krunica na Oltar - Kad se svršavalo moljenje Krunice, najedanput je draga Gospa - u prekrasnim haljinama da ne mogu ni izgovoriti kako su lijepe bile - valjda je sanduk Krunica izvrnula na Oltar, sa strane Poslanice. Iz nečega je te Krunice kao istresla na Oltar, pa sam se uplašila. I sve su ostale kao biserje na tom Oltaru. Cijeli je Oltar bio prekrit prekrasnim svetim Nebeskim Krunicama.

Procesija u Nebo na čelu s Majčicom Božjom - Nestane ovaj prizor i nastupi drugi. Majka Božja, u pratnji velikog broja žena, zaputi se s Oltara u Nebo. Žena je moglo biti petsto do šeststo. Majka je Božja išla naprijed, pred njima, držeči Krunicu u ruci. U više navrata okretala se tome mnoštvu žena, pokazivala Krunicu i u Nebo ih je vodila. A i te su žene sve imale Krunicu. I idu u Nebo i mole Gospinu Krunicu. Žene su bile u procesiji dvije po dvije. Ali nisu bile baš jako poredane. Nekoja je bila malo naprijed, nekoja malo natrag. Uglavnom je bilo prazno u sredini, ne znam za koga.

Kada su već došli u Nebo, na Podnožje Neba, draga Gospa se okrene prema zemlji, nasmiješi se prisutnima i svećeniku Zvonimiru, gleda na Žrtvenik i dovikne nama ovdje, koji smo bili okupljeni: "Grazia!" Tu na Oltaru se čuo glas od Majčice Božje. Sveti Josip je bio s Majčicom Božjom na 0ltaru kad se molila Krunica i ove molitve. Kako je

- 184 -


listopad 1975.

Kalež, u sredini je bila Majka Božja, i onda uz Nju Sveti Josip.

Anđelak oprezno koraca... - Kad je svršila i Misa i Pobožnost, dok sam se svlačio i svi smo molili deseticu Krunice, da ostanemo sabrani, i za milost Duha Svetoga, i da ostanemo sabrani za vrijeme "izvještaja", doživjela je vidjelica nešto srdačno. Takav mali Anđelak, dijete u bjelini, bijel kao snijeg, kako je sestra Amalija klečala, pažljivo je prelazio preko njezinih nogu. Jako je pazio da je ne gurne, i da se ne spotakne o njezine noge, pa je "velikim korakom" prekoračio njezine noge i pošao oko mene.

I danas me je dragi Isus tri puta pričestio. Uzeo je Hostiju, pristupio je i tri puta me je pričestio. (10B 50-56 + Mgnt) (13.X.75.)

Htjeli smo umnožiti Poruke Gospodinove i Nebeske Majke, dane preko Veronike (Bayside):

"Ja sam Svoje učinio! - govori Gospodin - Nije potrebno đavlima davati Moje Riječi. Bolje je da se vrijeme kratko, troši korisno, i moli usrdno u narodu Mojemu na zemlji."

Pozivali su me da dođem u Mariju Bistricu, na sastanak Marijanskog Pokreta. Ali Gospodin ovako progovara:

"Ne polazi na mjesta,gdje nijesi pozvan!

Ljudima na zahtjeve njihove,

ne izvršavaj njihove želje.

Gdje ti Ja otvorim put,

pođi, jer si sluga Moj,

i po Meni služiš na korist dušama besmrtnim.

Pazi da te smutljivci ovoga svijeta ne zamame,

bilo ženski bilo muški.

Neka ide tko hoće, kuda hoće,

a ti ne spadaš u redove njihove, kao sluga Moj." (10B 48) (13.X.?5.)

- 185 -


listopad 1975.

"Ima li što Moje, a da nije pogaženo?" - Za stanovitu osobu (K.) nije mi bilo posve jasno da li je Božja službenica ili ne. Bilo je znakova u prilog, a i nekih okolnosti koje su odbijale. U nemogućnosti da joj posvetim više vremena, upitah Gospodina za savjet. Gospodin Isus Krist zaštičuje one koje je odabrao za Sebe, u službu Svoju, i progovara ovako:

"Pusti stvar u Moje Ruke!

Ima li što Moje, a da nije pogaženo?

Djela u tami visoko su uzdignuta;

djela u Svjetlu Mojemu su prezrena, osuđena,

prepuštena vihoru ovoga svijeta.

Sluga Moj pozna Riječi Gospodara svojega.

Što ti se čini od Mene, vidiš.

Što je od oca laži i tamno, opet ti to vidiŠ."

Sadržajan odgovor. (10B 48). (13.X.75.)

Gospodin Isus Krist tješi bolesnicu Anu ovako:

"Kćeri Moja! Znam za patnju koju sam ti dao Ja.

Po tvojoj patnji želim spasiti

nekoliko duša u koljenu tvojemu.

Slušam glas molitve tvoje,

i vapaji tvoji u Meni su poznati.

S tobom ću dijeliti gorčine srca tvojega,

i olakšati ću boli tvoje u dan određeni.

Sa Mnom ćeš biti,

i u Mojemu Imenu u Domu

živjet ćeš u vijeke vjekova.

Blagoslivljam te u Ime Oca, u Ime Mene,

i Duha Mojega koji izlazi iz Nas,

da te krijepi, jača i tješi na zemlji." (10B 49)

Gospodin govori bolesnici Amaliji ovako:

"Drago dijete Moje, kćeri Moja!

Ti Mene voliš, ali i Ja tebe volim!

Zato sam ti dao da Mi budeš slična u patnjama.

Tko Mene ljubi,

srce njegovo želi stanovati u blizinama Mojim.

Ne boj se! Ja sam s tobom!

- 186 -


listopad 1975.

Sve što svršava ima svoje uzroke,

i tako mora biti kako je Volja Moja." (10B 50)

14. Utorak - Sveti Kalist I.

Strašan potres - Ujutro oko 6 sati imala sam ovakovo potresno viđenje. To je bila takova strahota da čovjeku pamet stane. Našla sam se na tlu, koje je zahvatio strašan potres. Zemlja se tresla i ljuljala kao zipka s djetetom. Izlomila se i raspucala na manje i veće komade. Iz podzemlja je provalila prljava voda, gusta poput rjeđeg sosa za jelo. Ljudi su nestali u dubinama, progutala ih je zemlja. Ostalo je samo par muškaraca i žena, i nekoliko djece, nejačadi od četiri do pet godina. A mlađarija, djevojke i mladići, propali su.

Jedan dječačić ostao je na odlomljenom komadu zemlje. Oko njega, između one raspucane zemlje, provirala je voda. Mali je plakao i dozivao roditelje i ostale svoje, braću i sestre. Odlomljena santa zemlje nosila ga je, kao kad teče velika voda. Skočim na tu santu i uzmem ga na čitavo tlo. Ali mališan mi se oteo iz ruke i pobjegao opet na ono opasno tlo, gdje su dubine progutale njegove najmilije. Skočim ponovno da ga spasim. Vučem ga na sigurnije tlo, ali on se ne da, plače, jauče iza glasa. Dva puta mi je tako pobjegao.

Odjednom se zemlja treći put jako zaljulja. Zgrabim dijete i bježali smo malo živi dalje. Ali i tamo je počela potmula tutnjava, lomljava zemlje, provala vode. Preživjeli su bježali na sve strane kao izbezumljeni. Čuo se plač i jauk do Nebeskih visina. Vikali su i dozivali pomoć s Neba: "Bože, spasi nas!"

Kad sam došla k sebi, malo živa, nisam vjerovala, da je tu mirno, bez katastrofe, koja je sve pokosila, sravnila sa zemljom. Jedan dio zemlje bio je tako uništen, da je to bilo grozota vidjeti. Bio je to užas kakovoga ljudi ne očekuju.

- 187 -


listopad 1975.

Izgledalo je kao kraj svijeta. Niti sunca se nije vidjelo. Kuće su bile srušene sve do jedne. Preživjeli stanovnici su imali stan pod vedrim nebom. Namještaj im je bio hladna zemlja, na kojoj će i počivati. Svjetlo u noći imali su iz nebeskih visina. Garderoba im je bilo ono u čemu su se zatekli iznebuha, kad je došlo, provalilo. Razonoda im je pustoš nečuvena. A što će jesti, Bog zna, kad je sve uništeno. Zamislimo se što nas čeka!(10B 57-60)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI (14. X.)

Istog dana navečer, pod Svetom Misom.

Sveti Kalist I. - Kad je počela Sveta Misa, u zračnom prostoru, iza Oltara, pojavi se jedan Papa. Do pola tijela sam ga vidjela. Stane naprijed do Oltara, nedaleko Kaleža. Ali i ono gore je bilo kao Oltar, ne samo ovo dolje gdje služite. U prvi čas pomislim da je to Bog Otac Nebeski, ali onda vidim da nije, nego da je to neki Sveti Otac Papa. Na njemu je papinska odora: crveni plašt i bijela haljina. Na glavi mu je tijara, ali ne kao što je danas nose, nego onako malo okruglo; krajevi na tijari saviti su prema unutra. I gleda na nas, nagnut malo nad Oltar prema vama, i gleda na mene, a ja ga ne poznam. Ostao je dosta dugo, po našem vremenu valjda desetak minuta.

Mali Isus s debelom crno uvezanom Knjigom - Iza toga, ovo sve postane kao prekrasan Hram. A uz Oltar, na strani Svetog Evanđelja, u zračnom prostoru, onako kao na stolici, sjedi dragi Mali Isus, od godine dana. U bijeloj je haljinici, ima lijepe sunčane kosice, malo kovrčaste. U ruci drži veliku Knjigu, crnih korica, debelu oko tri prsta. - Kaže dragi Mali Isus, da je ono bio Kalist Papa! - Onda Mali Isus Knjigu otvori i metne je na nogice. I gleda onako nježno kao dijete, ravno u vas, pa vam se smiješi. Pa gleda opet u Knjigu, pa opet na vas. A bio je s tom Knjigom tako blizu

- 188 -


listopad 1975.

Evanđelja, da se mogao nagnuti i dotaći se vas.

Malo zatim, nakon što je promatrao sve nas, opet vas pogleda, i kako je Knjiga bila otvorena, podigne je i dade vam je neka je uzmete. A vi onako pogledate, i dalje služite Svetu Misu. A dragi Mali Isus vas gleda. Kad ste jedan dio Svete Mise odslužili, Mali Isus sklopi Knjigu, lijepo se nagne i dade vam je u ruke. A vi je lijepo uzmete, stavite je ispod lijeve ruke (ispod pazuha) i dalje služite Svetu Misu. A dragi Isus se nasmiješi i ode. Ne znam kamo je otišao. Otišao je preko crkvene zgrade u pravcu odakle je i došao.

"Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" - Onda se otvori Svetohranište. A u Svetohraništu sjedi Mali Isus, onaj isti koji je držao tu Knjigu. Na to od strane Poslanice dođe Sveti Josip, a od strane Evanđelja Majčica Božja. A nad samo Svetohranište siđe ozgor, s Neba, Bog Otac Nebeski. Ozbiljno gleda i promatra cijelu zemlju.

Dragi Mali Isus naglo izađe iz Svetohraništa i žurio se jako prema Zapadu. Bog Otac Nebeski pođe u zračnom prostoru za Njim. Iza Svetohraništa dođe velik Anđeo, u ružičastim haljinama. Zgrabi me za ruku i odvede na stranu Evanđelja, pa onda po zračnom prostoru dalje, u pravcu kamo su otišli Isus dragi i Bog Otac Nebeski.

Kad smo došli tamo, Bog Otac je bio u zraku nad velikim poljem, nad zemljom. Anđeo me postavi malo dalje od Boga Oca i gledala sam što je to. To veliko polje, čitava zemlja, bila je sva označena linijama. Na oznakama, po cijeloj kugli zemaljskoj, stajali su određeni veliki Anđeli.

I na tome polju ugledam dragog Isusa, ali ne više kao maleno Dijete, kako je bio tamo pošao, nego kao odrasla čovjeka. Isus dragi je bio u bijeloj haljini i bos, na Sebi je imao plašt crven kao krv. I kaže Gospodin Isus Krist ovako Svome Ocu Nebeskome, gledajući na te Anđele raspoređene po svoj kugli zemaljskoj, i zapovjedi Isus Anđeli-

- 189 -


listopad 1975.

ma: "Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" Na te Riječi Anđeli se naklone i ostanu na svojim mjestima. I nestane ovaj prizor. Anđeo što me je ovamo doveo, naglo me zgrabi, i najedanput dođem k sebi, i vidim da je Sveta Misa, i da je tu kao veliki Hram Božji.

Majčica Božja s Povorkom djevojčica - U tom velikom Hramu Božjem pojavi se Majka Božja na čelu velike Povorke nejake Dječice, djevojčica od tri godine. Majčica Božja ih dovede do Oltara, pred SvetohraniŠte, u kojemu je bio dragi Mali Isus. Djevojčice naprave vijenac, krug, oko Oltara. Djevojčice su imale na glavi vjenčiće, bijele kao snijeg, a na vjenčičima su bile margaretice.

Mali Isus je sve to promatrao, onda izađe iz Svetohraništa i sjedne na Oltar. Majčica Božja je Dječici dala Krunice, ali Djevojčice nisu znale moliti, nego su ih samo držale u ručicama s Križićem dolje. Majka Božja je imala haljinu bijelu kao snijeg, plavi plašt i bijeli rubac na glavi. Bila je bosonoga. I onda mi Majka Božja zapovjedi: "Dovodi malene čiste pred Veličanstvo Gospodina! Stani među njih!" "Stani među malene i čiste pred Gospodinom!" I ja sam to učinila. I ja to učinim. Stanem na stranu Poslanice među njih.

Sveti Josip kadi Presveti Sakramenat - Majčica Božja tad stane na stranu Evanđelja, a Djevojčice ostanu pred Oltarom. Od Malog Isusa postane Presveti Oltarski Sakramenat, velik kao što je On bio. Sveti Josip, kako je stajao, najedanput uzme, ne znam odakle, veliku kadionicu. Onda je prema dragom Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu dugo u počast kadio. I začuje se ovaj glas odozgor:

"Blagoslovljen, hvaljen i slavljen

Bog naš u vijeke vjekova. Amen."

Sveti Josip je imao na sebi nježno zelenkastu haljinu i ružičastonježno onako kao malo zagrnuto, kao prebačeno onako dolje. Iza toga ovaj prizor iščezne.

- 190 -


listopad 1975.

"Pođi u redove naše!" (Povorka Mučenika) Najedanput se od južne strane otvore kao neka velika i široka vrata, koja vode u crkvu. Pojavi se dugačka Povorka Mučenika, u bijelim haljinama s palmama u ruci. Mučenika je moglo biti i preko tisuću. U svakom redu ih je bilo, čini mi se po petorica. Između svakog reda bio je mali razmak. Kako su išli, stajala sam sa strane, da ne smetam. Odjednom mi jedan od njih, taj Mučenik, Svetac, kaže ovako: "Pođi u redove naše, na mjesto gdje ti je pripravljeno i određeno pred Gospodina, u dan s nama." I u strahu stupim među njih i pođem naprijed pred Gospodina.

Kad smo došli pred sam Oltar, opazim da pred Presvetim Sakramentom stoji zapaljena uskrsna svijeća, velika kao čovjek, a debela kao lonac od 2 litre. Bila je urešena uskrsnim ukrasima. Na njoj je gorjelo svjetlo visoko pola metra. Najedanput netko odozgor stavi iza svijeće uskrsnu zastavu, bijelu kao snijeg.

Majčica Božja vodi Djevojčice u Nebo - Poslije opet opazim Majčicu Božju i Djevojčice oko Oltara. Nebeska ih Majka povede po Nebeskom putu, bijelom kao snijeg, ravno u Nebo. Držeći svoje Krunice u ruci, Djevojčice su se uspinjale za Majkom Božjom u Nebo. Kad su došli do Podnožja Neba, prostor se otvori, i vidjelo se lijepo kao jedna država, kao jedna velika zemlja...

Majčica sipa s Neba dragulje... - Kad su unišli u Nebeske Dvorane... To je bio prekrasan veliki Hram, Nebo... Anđeli Nebeski u divnim haljinama, odmah pristupe Majčici Božjoj i posluživali su Joj. I nešto im je Ona rekla, pa su Joj nešto dodavali. A Djevojčice stanu onako kao dječica u grupicu pred Majčicom Božjom. Nisu znale kako bi se vladale, pa su gledale šta Anđeli rade.

Odjednom se Nebeska Majka okrene i gleda na nas ovdje dolje gdje molimo. A u Rukama je imala bijele dragulje, koji su odsijevali kao sunce.

- 191 -


listopad 1975.

I najedanput ih pusti po tom bijelom putu ravno ovamo gdje se služila Sveta Misa. Dragulji se skotrljaju ovamo, da je sve zazvečalo.

Isus je pričešćuje - Poslije se opet pojavi dragi Isus na Oltaru. Uzme Svoje Sveto Tijelo i pričesti me dva ili tri puta.

Dominik Savio škropi nas svetom vodom - Kad je Sveta Pričest svršila, sa strane Poslanice dođe mali Svetac Savio. I gleda u dragog Isusa, pogleda na nas, i onda nas sve poškropi svetom vodom. Kako je Sveti Josip imao tamo kadionicu, tako je pokraj nje u lijepom kotliću bila sveta voda. Mali Savio je uzeo škropilo i sve nas je tri puta posvetio. Ostao je još jedno vrijeme i onda nestao.

Nebeska Majka i Pijo XII. - Iza toga sam ponovno doživjela Nebesku Majčicu. Sve je izgledalo kao velik Hram. Cijelo je pročelje bilo kao velik Oltar. Svetohranište je bilo tako veliko, da je malo dijete moglo slobodno unići uspravno u njega. U zračnom prostoru, na strani Evanđelja, bio je Sveti Otac Papa Pijo XII. Ispred njega, okrenuta malo prema njemu, stajala je Majčica Nebeska, i nešto mu je govorila. Papa Pijo XII. bio je ozbiljan, šutio je i gledao u dragu Gospu. Onda pogleda malo i na nas.

Lovorovi vijenci - Kako su Majka Božja i Sveti Papa Pijo XII. stajali u zraku, odjednom se vidjelo sa strane naslagane svježe lovorove vijence. Draga Gospa progovori ove značajne riječi:

"Ove krune pripravljene su u Nebu

za one odabranike Gospodinove,

koji ustraju u Zapovijedima Njegovim,

u službi do kraja."

Ti će primiti gore lovor-vijenac, sluge Božji: svećenici i koji su posebno odabrani.

Na to dragi Mali Isus najednom uzme odozgor od Majčice Božje jedan veliki vijenac i poleti s njim kroz tu našu "publiku" do Matije, kako je bila sagnuta, pogleda je i nabije joj lovorov vijenac na

- 192 -


listopad 1975.

glavu. I smiješi se i ode opet u Svetohranište. Onda sam progledala i vidjela da je jako naklonjena.

Sestra Štefica: "Ne mogu biti bez vas!" Iza toga, tu gdje sjedi gospodična, baš tako, dođe sestra Štefica. A ja kažem: "Gospođo! Pa vi ste došli!" Ona mi nasmijana odgovori! "Ja sam došla! Ne mogu biti bez vas!"

Bog Otac blagoslivlje - Na koncu se pojavi Sveto Trojstvo nad Oltarom. I Bog Otac Nebeski, Svojom desnom Rukom, napravi veliki znak, sve nas je blagoslovio. U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen. Gotovo. (Mgnt) (14.X.)

Ovako govori Gospodin Isus Krist potištenome mladiću:

"Sine Moj, dijete Moje!

Vidim Ja tegobe srca tvojega.

Umiri se u Imenu Mojemu.

Moli kada možeš i koliko možeš.

Ne umaraj tijelo svoje u nemoći.

Ja sam zadovoljan s tobom kako možeš.

Ostani dobar!

Ja ću se za tebe pobrinuti.

Živi u Imenu Oca, Mene Sina,

i Duh Moj će tebe jačati, krijepiti,

i dati snage za život na zemlji i uvijeke. Amen" (10B 60-61)

Ovako govori Gospodin Isus Krist ocu obitelji, koji bi htio biti savršen:

"Zadovoljan sam s tobom, sine Moj, u molitvi.

Tijelo svoje sam upravljaj

na putu života na dobro.

Od zla ga uklanjaj.

Imaš slobodnu volju,

dao sam ti Ja kao i svim sinovima

i kćerima na zemlji.

Zato bdij nad tijelom svojim,

kao nad biserom s Neba danim.

Znaš po Mojim Zapovijedima što ti je činiti,

i živi tako.

- 193 -


listopad 1975.

Ja sam Onaj Gospodar svega

koji sve vidim i čujem sa zemlje. Amen." (10B 62)

Ovako govori Gospodin Isus Krist

za udove bolesne od raka:

"Zračenje bolesti u tebi,

malo bi ti olakšalo sada, kćeri Moja.

Dajem ti na volju, čini što hočeš.

Putovi daljina umaraju bolesno tijelo tvoje.

Gdje moliš, Ja tebe gledam i slušam. Amen." (10B 63)

15. Srijeda - Sveta Terezija od Isusa

POD SVETOM MISOM

Jutarnja Sveta Misa i oproštaj od vidjelice. Prisutno nekoliko vjernika.

"U Domu Gospodinovom sam ja!" (Sveti Josip) Na početku je ovdje postala velika prekrasna crkva. U tu veliku crkvu, na Oltar, dođe Svetu Josip. Došao je kao negdje s puta, sa štapom, umoran i zamišljen. Kako sam u toj crkvi bila okrenuta prema Oltaru, upitam Ga: "Sveti Josipe, gdje si?" On me pogleda - kako je bio malo pognut - i ovako mi odgovori: "U Domu Gospodinovom sam ja!"

Izlet u Nebo - Iza toga dođe i Nebeska Majka s Malim Isusom od jedno tri godine.

A iza drage Gospe stajala je jedna redovnica, već malo starija u licu. Imala je crnkasto redovničko odijelo, i bijelo oko lica. Nešto je čekala.<

Na to Nebeska Majka i Sveti Josip uhvate dragog Malog Isusa za ručice i zapute se gore u Nebo. A bili su i mene pozvali. Kako sam se ja nećkala, dragi Mali Isus pusti ruku Majke Božje i Svetog Josipa, okrene se prema meni i kaže mi: "Pođi s nama!" I pošla sam s Njima.

"Dođi da vidiš gdje sam stanovao!" - Kad smo došli Gore, jedan veliki Anđeo, bio je to Rafael, dočeka Svetu Obitelj. Tamo je na jednom terenu bio malen brežuljak i na njemu mjestašce. Na li-

- 194 -


listopad 1975.

jepom položaju je bilo. I priroda je naokolo bila jako lijepa. Mjesto je bilo onako kao zaštićeno. I ne bučno, nego skromno. Kuće su bile jednostavne, skromne. Sve je bilo građeno više onako po starinski. Pošli smo prema mjestu po bijelom šljunčanom putu. A bilo je lijepo sunčano. Nepoznati ljudi i žene začuđeno su me gledali kao tuđinca i došljaka.

Kad smo već bili blizu jedne kuće, dragi Mali Isus mi kaže: "Dođi, da vidiš gdje sam stanovao!"

Kad me je dragi Isus zvao da uđemo u kuću Svete Obitelji, Nebeska Majka i Sveti Josip ostali su vani i onda su otišli, a ja sam s dragim Isusom ušla unutra.

Bila je to skromna kućica, niska i jednostavna, priprosto zidana. I došla sam u jednu prostoriju. Namještaj je bio jednostavan, starinski. I bila je jedna soba, ova soba. A tamo ne znam čije je bilo. I pokaže mi dragi Isus gdje je Sveti Josip tesao. Vidjela sam onaj tesarski stol na kojemu je Sveti Josip tesao i radio. Još je bilo po podu i onog iverja od tesanja.

Dragi Mali Isus pokaže mi i tri mala Križa, koje je On izradio. Bili su tamo položeni, ali tako da su bili jedan_s drugim povezani. Križevi su bili malešni, smeđi, jednostavni, i onako nespretno napravljeni, po dječji (smije se vidjelica kad to priča)...

I onda sam pogledala to mjesto kako izgleda. Nije bilo veliko. Vidjela sam tamo i drveće kratkog lista; slično je našem bagremu; ima one listove kao perje. A bilo je i drvo što ima one sitne plodove što se jedu (valjda ananas); plod velik kao lončić od pola litre.

Onda dođe jedan Anđeo iz toga mjesta, uhvati me za ruku i naglo me povuče dolje. I našla sam se ovdje u crkvi.

"Da, idem s tobom na put!" (Sveti Franjo) Na strani Poslanice opazim svetog Franju, gdje

- 195 -


listopad 1975.

sioji na Oltaru. A ja ga upitam: "Sveti Franjo, nekoga čekaš?" Odgovori mi: "Da, čekam! Idem s tobom na put!"

"Sada češ sa Mnom malo pretrpjeti!" - Onaj Mali Isus, koji me je vodio u Nebo, najedanput se stvori na Oltaru, pred Svetohraništem. I kaže mi ovako: "Sada ćeš sa Mnom malo pretrpjeti!" "Pretrpjet češ sa Mnom za duše!"

I od Isusa postane veliki Križ, drvo na Oltaru, i na njemu razapeti veliki Isus - kao čovjek od dva metra - okrunjen, živi.

Pod Križem, s desne strane, bila je Nebeska Majka. Ja sam stajala pred Isusom. Na lijevoj strani nisam nikoga vidjela, bilo je prazno.

I onda sam trpjela na tijelu. Jedva sam izdržala pod Svetom Misom.

Sveti Ivan Krstitelj - Iza toga dođe Sveti Ivan Krstitelj. Stao je na stranu Evanđelja i gleda.

Mali Isus ode u dušu - Prije Svete Pričesti, kako smo klečali, Mali Isus, nevelik, tako mogao je imati jedno 6 mjeseci, prođe ispred mene i uđe u sestru F. Lijepo sam vidjela kako je ušao u nju preko kaputa. Imao je na Sebi nježnoljubičastu haljinicu. Kasnije me je dragi Isus pričestio.

Sestra F. i njena obitelj ukonačili su vidjelicu.

"Molite, ide bolni čas!" - Kad smo počeli moliti Krunicu, također na stranu Evanđelja, dođe San Damianska Majka, s Krunicom u ruci. Bila je velika kao žena. Na glavi je imala krunu. Haljine su Joj bile bijele kao snijeg, a povezane plavom mašnom. I Krunica je bila bijela kao snijeg, a imala je velika sjajna zrnca, što se i noću vide.

I kaže draga Gospa svima nama, prisutnima u toj crkvi, koji smo se molili:

"Molite, ide bolni čas!

One koji idu putovima Mojima, Ja ću braniti!"

Slušaju radosni molitve - Onda je na taj veliki Oltar ponovno došao Sveti Josip. Na Oltaru su

- 196 -


listopad 1975.

sad, pod tim svetim časovima, bili dragi Mali Isus, Nebeska Majka i Sveti Josip. A sa strane Oltara stajao je veliki Anđeo, Gabrijel. Bio je visok preko dva metra, a obučen u nježnoplavkastu haljinu. Nebesnici su gledali na ovu stranu gdje smo molili. A Sveti Josip se naslađivao nad onima koji su se molili. Dragi Mali Isus, kao poletno dijete, razdragano je gledao na Nebesku Majku i na Svetoga Josipa. Onako razdragano okretao se sad jednome, sad drugome.

Molili smo Litanije Gospodnje, Krunicu, Litanije Lauretanske, Litanije Svetoga Josipa, Deseticu Krunice Svetome Josipu, Arkanđelima Mihaelu, Rafaelu, Gabrijelu... (Mgnt) (15.X.75)

Kad je vidjelica bila već kod kuće, jednom za vrijeme molitve, došla je k njoj duša čovjeka otimača, te ovako progovori:

"GOVORI ZEMLJA DA MI TIJELO NE PRIMA, zato što sam oteo vlasništvo od sirote udovice, zemlju teško zarađenu, sebi za kanalizaciju u dvorištu do 15 metara, i vani pred kućom još i više - do 20 metara - za svoju komociju, da imam veće dvorište. Nasilno sam to uzeo, bez dopuštenja vlasnika i zakona. Mislio sam da je dobra, pa će mi to dopustiti i ubrzo preko toga preći, bez poteškoća na ovome svijetu."

Rastumačenje. Zrak, zemlja, vjetar, kiša, sunce i ostala priroda, imaju svoje zakone od Boga, što se smije, a što ne smije raditi na zemlji pred Očima Božjim. Taj čovjek još živi na ovome svijetu, a već se zemlja prijeti duši njegovoj, jer ne živi po Zakonu Božjem. (11B 1-2)

Nebeska Majka čupa i ispravlja - Iza leđa modernoga oltara, pred glavnim Oltarom, postalo je neko zeleno polje. Na njega se spustila Nebeska Majka. Draga Gospa je bila ozbiljna. Gledala je to polje i dosta biljaka na njemu nije Joj se svidjelo. Neke je ispravljala, a neke je čupala i bacala dalje

- 197 -


listopad 1975.

kao drač. Došao je dragi Isus, pa Joj je i On pomagao u tom poslu. Vidjelica ih je promatrala kako rade, ali im se zbog modernog oltara nije mogla približiti, da im pomogne čupati što u polju ne valja.

Odjednom Gospa i dragi Isus pogledaju tužno na svijet u crkvenoj zgradi i podignu se u zrak, odu u Nebo. Na pola puta okrene se Majka Božja prema vidjelici. i kao da joj je pogledom htjela reći: Nastavi sad ti taj posao iza Mene i Sina, Gospodina našega, u Crkvi na zemlji.

Nebeska Majka je čupala grijehe i nerede u Crkvi i domu Gospodinovom. Moderni oltari sprečavaju da se Božja Nauka doda na mjerodavno mjesto, te u cijelu Crkvu sprovedu Božji Nalozi i Zapovijedi. Oltar označuje Krista, ali onaj koji Ga zamjenjuje jest Njegov sluga, svećenik, Poglavari (osporavaju). Jer svećenici koče Božje Objave, raste u Crkvi, na zemlji, drač, korov, grijeh. (11B 2-3)

"Opraštam vam vaše grijehe..." (Mali Isus) - U mjesecu listopadu svake večeri molila se kod Oltara Majke Božje Krunica i Njezine Litanije. Svećenici su željeli da bude oko predmolitelja što više djece. Ali u toj velikoj župi, kao i na mnogim drugim mjestima, u današnje dane odaziv je slab. I tako je te večeri uz svećenika predmolitelja bilo samo nekoliko malešnih djevojčica od četiri-pet godina. Časna sestra je djevojčice obukla u bjelinu. Kad je ta nejačad molila deseticu "Koji je na Nebo uzašao" - odigralo se ovo. Kip Majke Božje, koja drži Malog Isusa u naručju, oživio je. Sav je onaj prostor zasjao kao sunce. Oltar i oni zidovi unaokolo sve je to kao nestalo. Mali je Isus raširenih Ručica gledao dječicu.

A kad je svećenik na koncu desetice počeo moliti "O moj Isuse...", Mali Isus se nagnuo nad tu dječicu, slatko ih je gledao, dignuo je desnu Ručicu i umiješao se u dječju molitvu: "Oprostit ću vam vaše grijehe, očuvat ću vas od paklenog

- 198 -


listopad 1975.

ognja i dovest ću vas u život vječni. Amen." Pri tom je Mali Isus Ručicom naglašavao pojedine dijelove rečenice. Smiješio se mališanima i drago Mu je bilo što pred Oltarom mole. Ponašao se kao da bi se želio s njima igrati.

Oko kipa Nebeske Majke i Isusa, u nekoliko je navrata tako zasjalo, da je sav Oltar bio kao suncem obasjan. Bilo je dražesno gledati dječicu i MalOg Isusa. (11B 3-5)

"To su Krunice izmoljene ovaj mjesec!" - Za vrijeme Svete Mise izađe iz Svetohraništa, kao iz velikog hrama, veliki dragi Isus. Pognute glave, zamišljen, koracao je jednim terenom. U zraku, iza Njegove svete Glave, bile su ukusno porazmještene prekrasne velike ruže, bijele kao snijeg. Krasne debele latice bile su velike kao moja šaka. Gledajući tužnog Isusa upitam Ga: "Gospodine, a kakve su to ruže u zraku?" Gospodin me pogleda i odgovori: "To su Krunice izmoljene ovaj mjesec u ovoj crkvenoj zgradi."

Gleda Isus svećenika kako služi Svetu Misu kod modernog oltara i mnogo bi mu toga želio kazati. Ali svećenik ne vidi Isusa uza se i ne sluša Glas Njegov.

Isus zatim uzme veliku Hostiju i misni Kalež, pođe do mene i pričesti me. Na to ode tužan u Svetohranište, bez ijedne Riječi. (11B 5-6)

"Svet, Svet, Svet..."

Za vrijeme Svete Mise na istočnoj se strani otvori Nebo i ukaže se Bog Otac u velikoj slavi. Na Njemu je svečan dugačak plašt. Izvana je siv kao Pepeo, a iznutra crven kao krv. Haljina Mu je bijela kao snijeg i ukrašena misnim uzorcima. Na svetoj Glavi ima Krunu od pola metra, ukrašenu zlatom, sjajnim biserjem i draguljima u boji, sve jedan ljepši od drugoga. Kruna Mu odsijeva kao sunce. Bog Otac gleda s Neba na zemlju. Očima baca amo-tamo. Promatra kuglu zemaljsku i kao da

- 199 -


listopad 1975.

Mu se na njoj nešto ne sviđa, kao da bi želio s nje nešto ukloniti. Ozbiljan je i kao da je puno uvrijeđen od zemaljskih stanovnika.

Odjednom se na obzorju Neba pojavi draga Gospa. Mali Isus, od godine dana, dotrči za Njom i baci Joj se u zagrljaj. Majka Ga uzme u Svoj naručaj. Isusić gleda vidjelicu, smiješi joj se i želio bi se s njom igrati. Mnoštvo Nebesnika i Anđela gledalo je s Neba zemlju i ljude na njoj.

Odjednom draga Gospa ode s Malim Isusom u Nebo. Bog Otac i Duh Sveti dočekali su ih gore. Mučenici s palmama u rukama mahali su Isusu, Bogu Ocu, Bogu Duhu Svetome, Svetome Josipu i Majci Božjoj, govoreći zanosno hvalospjeve:

"Svet, Svet, Svet je Gospodin Bog u Troj Osoba

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen.

Sveta Obitelj budi hvaljena i slavljena

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." (11B 6-9)

Lanac od trnja na svodu Nebeskom - U zračnom prostoru, na nebu, od istoka prema zapadu vidjela sam valovit lanac, spleten od velikog trnja, kao što je bilo u Isusovoj trnovoj kruni. Malo dalje, iza toga trnovitog lanca, vidjelo se otvoreno Nebo. Sjaj iz Neba došao je samo do blizu trnja. Trnoviti lanac ostao je nad zemljom malo dulje vremena. U Nebu se vidjelo u sjaju prekrasna ljepota. Odjednom trnoviti lanac iščezne iz zračnoga prostora, a iz otvorenoga Neba zasja sjaj prema zemlji. I nestane pojave. Trnoviti lanac na nebeskom svodu znači da velike patnje prijete onima koji slijede Isusa na zemlji. Viđenje se zbilo pod Svetom Misom. (11B 11)

Raspeti s velikih Visina pao u ponor

Bio je jedan velik ponor, kao bezdan. I najedanput veliki dragi Isus, preko dva metra, razapet na velikom teškom Križu, "pada" iz velikih Visina, polako, polako prema ponoru. Pao je "na zemlju", potonuo je u taj ponor, u te dubine. Stajala sam sa strane i gledala Ga kako s Neba propada

- 200 -


listopad 1975.

u te dubine. I nisam Ga vidjela da je izašao.

Rastumačenje. Rimokatolička će Crkva jedno vrijeme pasti, pa će u te dane mnogi svećenici i redovnice prestati Bogu služiti i napustit će svoj stalež. Oni koji su se Bogu posvetili, ženit će se i udavati. Obični i učeni ljudi mislit će da nema Boga. Tako će kroz kratko vrijeme biti na cijeloj kugli zemaljskoj. Na svim stranama svijeta biti će velikih grijeha. U to će vrijeme Rimokatolička Crkva i njena vidljiva Glava biti progonjeni. Umjesto dobre Glave doći će zli vodioc Crkve, koji će mnoge mučiti zbog prave vjere Kristove. Ali mu je vrijeme odmjereno. Jednog će dana u lažnoga pastira udariti sedam gromova i on će ostati mrtav. Crkva će se iza njega podići visoko u duhu, jer će je voditi dobar pastir. Pojedini oženjeni svećenici i dalje u životu služit će Svete Mise (kao u Starome Zavjetu). Mnogi će svećenici za vrijeme zla napustiti svoja mjesta i Redove, te će poći u svijet, da ih se ne vidi. Tako isto i časne sestre. Kroz kratko vrijeme bit će mnogo nereda u Rimokatoličkoj Crkvi i jako puno mučenika na cijeloj kugli zemaljskoj, u svim narodima. (11B 12-14)

Hitro rade oko Kristova Evanđelja

Za vrijeme Svete Mise našla sam se na terenu jedne zemlje. Zemlja se podijelila u dva dijela. Na jednome je kraju svećenik Zvonimir brižno radio oko Kristovog Evanđelja. Tlo zemlje je bilo tako nemirno, kao da će provaliti podzemne lavine; i tako se treslo, da sam mislila, da će svi propasti u bezdane. Na to Julija dovikne duhovnom ocu Zvonimiru neka pazi, da ne propadne pod zemlju, u bezdane.

Julija i duhovni otac Zvonimir davali su Nauku Kristovu ljudima na zemlji, da žive po njoj. I u tome radu jako su se žurili. Grupica ljudi hodala je za duhovnim ocem Zvonimirom, željno iščekujući, da im preda nešto od svojega rada. Završeno. (11B 13-14)

- 201 -


listopad 1975.

Dok je Julija pisala, Mali Isus letio je u zraku nad njezinom glavom. Iza toga čuo se ovakav Glas:

"GDJE SAM JA U SRCIMA LJUDI ŽIV,

u obiteljima po Zakonu Mojemu,

tu je Moja radost u domu tome.

Mrtva tjelesa Meni ne služe.

Zato su srca njihova pusta,

bez života u Mojemu Zakonu,

jer ne imadoše u sebi Svjetla Mojega." (11B 14)

Ovako govori Gospodin:

"POTRESTI ĆU JA SVU ZEMLJU i sve krajeve njezine,

da će proplakati sva plemena u srcima svojima na njoj.

Vapaji premnogi, sinova i kćeri, dizat će se do Neba, k Meni.

Ali u taj čas Ja ih čuti neču.

Svoje Uho okrenut ću od vapaja njihovih,

jer će u taj čas Moja Pravda suditi svakome

po djelima na zemlji učinjenim.

Sve što sam Ja stvorio Mene i Moj Glas sluša.

Samo ljudi na zemlji okrenuše Meni leđa.

I vidjet će Koga nijesu slušali!

U dobru Mojemu Mene raniše;

sve udove Moje iznakaziše.

Doći će dan za malene Moje ovčice,

da žive u miru u Zakonu Mojemu.

Za jednu općinu trebat će sabrati

za preživjele na zemlji.

(Iz čitave će se općine sabrati oni koji prežive)

Usta vaša se smiju na Zapovijedi Moje,

ali će u taj čas gorko zaplakati.

Ljudi na zemlji govore: dobar je Gospodin!

On će nas spasiti na kraju našega života!

Kažem vama svima, da ću spasiti one,

koji mudro koriste Moju Dobrotu!

Dobar sam, i pun Milosrđa,

nad onima koji se iskreno kaju

i nastoje da Mene više ne uvrede.

- 202 -


listopad 1975.

Za isprazne riječi ljudi na zemlji

Moja Ljubav i Milosrđe nema mjesta u srcima njihovim.

Zaista vam kažem, da ćete mnogi plakati i jaukati,

nad sudbinom svojom u vječnosti!

Predobar sam Ja,

ali grijesima ljudi u Mojemu Srcu mjesta ne imade.

Dolazi veče,

i noćna će tama zagrliti mnoge duše zauvijek;

biti će mrtve pred Mojim Očima.

Tat tame odvest će ih u svoje ćelije,

gdje je plač i škripanje zubi od muka.

Koliko sam vas puta zvao preko Mojih odabranika,

dječice Moja, ali vi Mene ne poslušaste.

Zato će vas sudbina zagrliti mnoge crna. Amen." (11B 15-17)

"Guske stare! Dokle ćete gagati...?"

Za vrijeme nekog nesklada u grupi žena, kao i obično takvom zgodom, bilo je izrečeno dosta izmišljotina i lažnih tvrdnja. U toj vrevi razdraganih jezika platile su, dakako, nedužne. Jedna od njih, koja u svojem životu nije okusila težih kušnja, poduzela je oštre mjere, da zlim jezicima stane na kraj. Kad u tome nije uspjela, htjela si je i život skratiti, samo da ne čuje hajku ruganja. Evo što Gospodin kaže na ovu dramu prividnog kršćanstva. Za one klevetuše ovako progovori:

"Guske stare! Dokle ćete gagati

i uznemirivati mnoga srca oko sebe!?"

A uvrijeđenoj ženi Gospodin poruči:

"Da si sama sebi uzela život,

poradi sablazni jezika,

već sada bi gorjela u paklu ognjenom.

A tvoje nekadašnje prijateljice,

sada neprijateljice,

sastajale bi se i slatko smijale,

govoreći o tebi:

Ha, ha, ha! Da je bila na svome mjestu,

ne bi toga učinila.

Zato sada znaj da od zla bježiš,

- 203 -


listopad 1975.

a u dobru duše svoje živiš.

Nije pamet u grijehu,

već u spasu duše svoje,

koju čuvaj kao biser

u dnu srca svojega."

Pouka je to onima koji su nepromišljeni u kušnjama. (11B 30-31)

30. Četvrtak - Sveti Alfonzo Rodriguez

Tama nad San Damianom...

Za vrijeme Svete Mise našla sam se u San Damianu, nad svetištem Majke Božje, sa strane, na uglu kuće Mame Roze. Cijeli vrt i teren oko njega, u zraku, iznad žice, bio je prekriven tamnim pokrivačem, kao crnom maglom. U vrtu se nije moglo ništa vidjeti. Kip Majke Božje ostao je otkriven, ali od ljudi nikoga nije bilo.

Na izlazu u grad, malo dalje, u zraku, malo uzdignut, stajao je svečano obučen biskup s mitrom na glavi. Ali ispod mitre, naprijed na čelu, virila su mu dva roga, debela kao muški palac. Gledao je zlovoljan na kuću Mame Roze, ali u svojem svećeničkom zvanju nije se približio niti njoj, niti Majci Božjoj u vrtu. A vrt i prostor oko njega izgledali su zapušteni.

S Neba je doletio velik Anđeo, Mihael, s mačem u desnoj ruci. Bio je u bijeloj haljini. Imao je kratku svijetložutu kosu, plave oči, a u licu je bio bijel. Letio je nad San Damianskim vrtom, kao da čuva Majku Božju. Mama Roza nije se pojavila, kao da ne smije izaći.

Iza toga doleti drugi veliki Anđeo s Neba, držeći u rukama Kalež s velikom Hostijom. Kad me je pričestio, vratio se natrag u Nebo.

Tamni pokrivač nad San Damianskim vrtom označuje grješne osobe koje dolaze do Svetišta. Biskup je imao rogove, jer je neprijatelj Nebeske Majke 1 Riječi Gospodinovih. Zna se šta je, kada ima rogove. (11B 9-10)

- 204 -


studeni 1975.

Studeni

1. SUBOTA - BLAGDAN SVIJU SVETIH

Slavlje u Nebu - Za vrijeme Svete Mise, u Nebu. je mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika razigrano i veselo klicalo slavu Bogu i zanosno pjevalo Nebeske pjesme. I Nebeska Majka i Sveti Josip radovali su se među spašenim dušama. Gospodin Bog: Otac, Sin i Duh Sveti, veselili su se zajedno sa svim Nebesnicima. Gore u Nebu bilo je tako svečano i veselo, da tko to jednom vidi, ne želi si više hodati po zemlji. I takova je tamo Svetost, da i sam zrak odiše svetošču. Gospodin Isus Krist me je s Neba, iz tog veseloga Društva, pričestio.

U taj čas, u četama Mučenika, koje su bile oko Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, na čelu svih, ugledala sam Papu Pavla VI. Kako su Mučenici pjevali slavu Bogu, tako su se s palmama klanjali prema Presvetome Trojstvu. U jednome času Nebo se zatvorilo i prekrasna Slava nestala je. (11B 17-19)

2. NEDJELJA - DUŠNI DAN

Isus silazi u čistilište - Za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica jedan teren, širok i dugačak kao veliko polje. Sa svih strana naokolo bili su veliki bregovi, a dolje kanali i udubine. U njima su bile duše u mukama. Bile su razne dobi. Trpjele su kao u bezdanima. A bilo je tamno kao noć.

Nad to mjesto sašao je dragi Isus i ostao je u zraku. Duše su se veselile dolasku Isusovom. Onda je Anđeo, po Zapovijedi Gospodinovoj, vadio po jednu dušu i nosio je gore, kao u Nebo.

Taj je teren bio na jugoistoku, na povišenome mjestu, daleko od ljudi na zemlji.

Na zemlji je bio Dušni Dan. (11B 19-20)

"Zasvjedočit ćeš Moje Ime i Nauku..." - Iza toga dođe dragi Isus u Svoj dom. Isus uzme s Oltara Kalež s Hostijom i pričesti vidjelicu. Zatim joj dade piti Svetu Krv, govoreći: "Jedi Moje Tijelo i pij Moju Krv, jer ćeš zasvjedočiti Moje Ime i Moju Nauku pečatom krvi svoje, za vjeru u Mene. Budi

- 205 -


studeni 1975.

jaka i ne kloni na pomisao toga dana i časa! Kćeri Moja, Ja sam s tobom u sve dane života tvojega na zemlji. Blagoslovit ću Ja dušu, koja dolazi u Imenu Mojemu sa zemlje u Nebo, k Meni. Amen." (11B 20)

Bježi vrag pred svetom vodom - Dragi Isus kaže da uvijek poškropim svetom vodom dvorište, kuću i sebe. Onda uzmem svete vode u bočici, tako da ne pada voda naglo, nego više onako kao rosica. I bacim svetu vodu u znaku Križa: "U Ime Oca + i Sina + Duha Svetoga. Amen."

I, evo, što se dogodilo ovih dana.

Kako sam ja svetom vodom škropila dvorište, najednom opazim dalje u dvorištu đavla s rogovima. I tako se preplašio svete vode, dok bi čovjek do tri nabrojio, već se on dao u bijeg. Tako je brzo iščezao, da sam ga jedva uspjela dobro i uočiti. (Mgnt 6.XI.)

"A Prvi Petak!" - Ujutro sam mislila kako ću za objed spremiti na ulju kupus i metnuti unutra malo krumpira. Međutim, kad je sin već otišao na posao i ja počela spremati ručak, dođe mi na pamet, da će kupus bolje mirisati, ako u njega stavim komadić slanine. I već sam slaninu očistila i htjela sam je oprati od dima, kad začujem Anđela, gdje se javlja: "A Prvi Petak!"

Onda sam se zastidjela, smotala sam onu slaninu i odnijela je natrag, te je pokrila da je ne vidim! Nikad mi se takova šta nije dogodilo. Živjela sam oštro, pa se nisam time služila. I makar sam to drugima morala kuhati, ja to nisam trošila. (7.XI.)

Avionom prema Zagrebu - Prije puta u Zagreb, za vrijeme molitve, imala je ovakovo viđenje. Letjela je avionom prema Zagrebu, na visini od oko dva kilometra. Pilota nije vidjela. Avion je letio zračnim prostorom, kao da Božja milost njime upravlja. Kad vidjelica stigne na određeno mjesto, doživi ovo. Dok je razgovarala s domaćicom u njezinoj kući, odjednom se otvore ulazna vrata. U njihovu

- 206 -


studeni 1975.

blizinu dođe San Damianska Nebeska Majka, s krunom na glavi. Približi im se do na tri metra i milo ih gleda u kući ovoj.

Draga Gospa je željela znati, da li je vidjelica stigla s puta na određeno mjesto. (11B 29)

8. Subota

Kad je stigla s puta, vidjelica se navratila u Baziliku Srca Isusova. Za vrijeme rane Svete Mise oživi veliki Isus na glavnom Oltaru i ovako joj prozbori:

"Došla si k Srcu Mojemu,

da razveselim Ja u tebi srca Svoja!

Moja ljubav nastanit će se u srca ova.

Tvoji koraci hodaju za Mene,

srce tvoje u Meni živi.

Ostani s Nama dovijeka!

Dušo Moja, za Mene si stvorena,

da živiš i radiš oko Slave Moje na zemlji,

među sinovima i kćerima Mojim, da ih spasim."

Srce Moje govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru. Dalje govori Gospodin: "da razveselim Ja u tebi srca Svoja". To su oni najbliži, što Gospodinu služe u molitvenoj zajednici. Raduju se dolasku vidjelice Julke. (11B 31)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro, po dolasku vidjelice a Zagreb.

Mojsije: "Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina!" Ovdje se stvorio velik Oltar, kao da smo u crkvi. Mislim da ste čitali Poslanicu, kada se pojavio Sluga Gospodinov Mojsije. Došao je sa strane Poslanice i pristupio je k Oltaru. U rukama je držao kamenu Ploču s ispisanim Zapovijedima Božjim.

A iz Mojsijeve glave sjalo je kao sunce. Dvije sjajne trake - dolje uže, a gore šire (do pet prsti) - dizale su se uvis, i do metar nad njegovom glavom.

- 207 -


studeni 1975.

Kako je stao uz Oltar, pogleda na prisutne, a zatim se okrene i pogleda na Oltar, na duhovnog oca Zvonimira. Dugo i pozorno gledao je u njega, kako služi Svetu Misu. Odjednom se sluga Gospodinov Mojsije nagne prema duhovnom ocu Zvonimiru.i pruži Mu onu kamenu Ploču s ispisanim svetim Božjim Zapovijedima. I reče Mojsije duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina.

Stavi je u svoje srce!

Čuvaj je do dana određenoga!"

"Uzmi ovu kamenu Ploču sa Zapovijedima Božjim

i čuvaj je do dana određenoga,

za narod Gospodinov na zemlji." (p)

A duhovni otac Zvonimir kao da jedan čas ne vidi, što mu Mojsije pruža. Onda odjednom prihvati od Mojsija Ploču, metne je na Žrtvenik i nastavi služiti Svetu Misu.

Kad je Mojsije predavao Ploču s Božjim Zapovijedima duhovnom ocu Zvonimiru, bila je ovdje prisutna i velika Nebeska Majka. Stajala je blizu duhovnog oca i pažljivo je gledala kako mu Mojsije pruža Zapovijedi. Čak se nagnula od velike pažnje.

Duhovni otac Zvonimir igra u narodu na zemlji ulogu oko Zapovijedi Božjih, kao sluga Gospodinov Mojsije.

U Crnačkoj zemlji - Onda doleti s Neba snažan Anđeo, zgrabi me za lijevu ruku i odvede me na jedno tlo zemlje, prema jugu. Tu smo stali uz grupu muževa, žena i djece. Moglo ih je biti oko 150. Svi su bili crnoga lica i crnoga tijela. A u rukama su svi držali lijepe bijele Krunice.

Kad smo se pojavili pred njima, okrenuli su se prema nama i čudno su nas gledali. U mene su gledali kao u nepoznatu osobu, a prema Anđelu su se držali kao prema Glasniku Božjemu, koji je došao s Neba. A svoje crne ruke, urešene bijelim Krunicama, skrušeno su sklapali i podizali prema Anđelu i Nebu.

- 208 -


studeni 1975.

Tada se okrenem prema Anđelu i upitam ga: "Tko si ti, da te ovaj narod nešto moli?"

Anđeo odgovori: "Poslan sam s Neba, (kao) glasnik Nebeski, ovoj zemlji, djeci Gospodinovoj, koji su crne kože, ali bijela srca, da ih čuvam od onih koji su crne kože, ali imaju i crna srca."

Na to se s ove strane pojavi četica Anđela.Išli su ususret tome narodu. Ti su Anđeli bili kao djevojke u dobi od 15 do 16 godina. Imali su duge kose, bijela krila, a bili su bosonogi. Haljine su im bile ružičaste, plave, žute, zelene i nježnoljubičaste. I kao da čuvaju i paze taj narod. Anđeli su se divili toj četici vjernih kršćana, smiješili im se, i veselili se, što ta djeca, te žene i ti muževi tako rado mole Gospinu Krunicu.

Odjednom se u blizini pojavi draga Gospa. I rekla je ove riječi: "Dati će Gospodin Svoju Milost sinovima i kćerima crne kože, a bijela srca, za duše njihove. Ali mnogi sinovi i kćeri crne kože, neće da prime Milosti od Gospodina, jer su im srca crna, u grijehu."

Najedanput moj Anđeo, koji je za mene određen, skoči sa strane i zgrabi me za lijevu ruku. Poveo me je natrag ovamo, gdje se služila Sveta Misa.

Ljubljenje Križa u Nebu - Iza toga me Anđeo odvede prema jugoistoku, u Nebo. A u Nebu je bio velik Oltar; velik i dugačak kao ova kuća, a bijel kao snijeg. Veliki svečani bijeli oltarnici dosezali su sve do Nebeskog poda, tako da se uopće nije vidjelo stranica Oltara. Još su na krajevima ležali onako valovito na podu Nebeskom.

Ali to nije pod! To je bilo nešto prekrasno! Sjajno je kao zrcalo, ali je izrađeno kao vunica. Ne znam, šta je to. I na tom divnom Nebeskom Podnožju, ispred tog velikog lijepog Žrtvenika, na strani Evanđelja, bio je položen prekrasan Križ, na kojemu je Gospodin bio razapet.

Pred Žrtvenik, blizu Križa Gospodinova, dođe

- 209 -


studeni 1975.

prekrasna Nebeska Majka. Bila je u krasnoj prugastoj haljini, s bijelim, plavkastim i nježnosunčanim trakama. A preko glave nije imala rubac, nego ono što se prebaci (kao plašt). I to je bilo bijelo kao snijeg. Kosu je imala spuštenu. Tako je bila divna! Imala je tako prekrasno Srce, da takove ruže na zemlji nema! Presveto Srce Nebeske Majke bilo je veće nego lončić od litre. Oko Srca Marijina bio je vjenčić od cvijeća.

Odjednom se pojavi veliki dragi Isus. Došao je iz Neba, sa strane čela, i stao uz Oltar (na strani Poslanice).

Bog Otac Nebeski bio je u zraku, u blizini, u prekrasnim Nebeskim haljinama - ne znam ih ni označiti. Bog Duh Sveti, iz zraka, obasjao je cijeli teren. Na to Nebeska Majka, kao prva, pristupi svetome Križu. I klekne, i klečeći na Nebu poljubi presveti Križ na mjestu gdje je bila presveta Glava dragoga Isusa. I ode natrag gdje je stajala pred Presvetim Trojstvom.

Na to dođe Sveti Josip. I On klekne i poljubi sveti Križ. Poljubio ga je na mjestu gdje su bile pribijene presvete Noge Gospodinove. I ode na svje mjesto.

Iza Nebeske Majke i Svetoga Josipa ljubili su Sveti Križ Anđeli, dječica od tri godine. Bili su u bijelim i ružičastim haljinicama. Ti Anđelčići izljubili su cijeli Križ Isusov, i po dužini - od gore do dolje - i po širini - od jednog kraja do drugoga. Kako bi koji došao, kleknuo je pred sveti Križ i poljubio ga odmah do onoga mjesta, gdje je poljubio Anđeo prije njega. I tako mjesto za mjestom, dok nisu izljubili cijeli Križ. Kada je ta počast Isusu bila završena, kaže draga Nebeska Majčica meni: "Pogledaj na Oltar, da vidiš šta je na njemu!"

Pogledam na Oltar i ugledam gromade ljepote... To je bilo nešto tako sjajno!... Izgledalo je kao biseri i dragulji, ali je bilo prozirno i prekras-

- 210 -


studeni 1975.

no... I čitava gromada je toga bila, kao kad čovjek natovari kola sijenom...

Majčica Božja mi kaže: "Vidiš, Julka, ovo što je na Oltaru?"

Ja kažem: "Da, gledam, a ne znam, šta je to!"

Onda mi draga Gospa rastumači: "To su Milosti ođ Gospodina Isusa Krista, dane na Oltar po Njegovoj Presvetoj i Pregorkoj Muci, koje bi trebao dati zemlji, stanovnicima njezinim. Daje onima koji Mu služe."

Iza toga svega, odjednom se pojavi pobožni brat Mato, za koga kažete da je bolestan i da puno moli. Kao da je došao sa zemlje. I stane do svetoga Križa, u blizinu Majčice Božje. Do Križa je bio na pola koraka, a od Majke Božje možda metar i pol. Stajao je tako pokraj Križa Isusovoga i gledao veselo naokolo i smiješio se. Pogleda Presveto Trojstvo... dragog Isusa... Majčicu Božju... to sve što je prisutno... Pogleda dolje na zemlju... Pogleda i na vidjelicu, koja je bila nedaleko od prisutnih, pa se smije...

Odjednom dragi Isus pogleda pobožnoga brata, nježno mu se nasmiješi, i dovikne mu: "Ljubimče Moj! Pođi k Meni!" "Ljubimče Moj, pođi k Nama, u vijeke!" (p)

Iza toga se pojave sa čela Neba tri Anđela, u ružičastim haljinama, u dobi od jedno 15-16 godina. Na glavi su imali ukrase u bojama, kao perjanice... To je izgledalo kao oni listovi od cvijeća, od ljiljana... ali ne znam, šta je to... To je bilo nešto lijepo na glavi... Jedan od tih Anđela zgrabi me za ruku i povuče na zemlju. Kad sam došla na zemlju, vidjela sam ovdje prisutne.

"Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji..." Malo iza toga vidim dragog Isusa gdje stoji pred svećenikom uz Oltar. Brojio je velike Bostije, što ih je donio iz Neba. Koliko god ima nas, toliko je izbrojio velikih Hostija. Bile su na prekrasnom Nebeskom tanjuriču, bijelom kao snijeg. Nebeska

- 211 -


studeni 1975.

patena (tanjurić) imala je naokolo rub sjajan poput sunca. I onda je još bilo nešto prebačeno oko tih Hostija kao ukras, nježno plavkasta vrpca.

Dragi Isus nas pogleda i počne nas od reda pričešćivati. Najprije je pričestio svećenika. A kad nam je davao Svetu Hostiju, ovako je govorio: "Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji,

i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!"

A kad je došao do ženskih, onda je rekao: "Primi Moje Tijelo, da budeš jaka na zemlji, i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!" ("Tijelo Moje neka tebe čuva na zemlji sada i za život vječni!" - naknadna, pismena, oslabljena verzija.)

Kad je dragi Isus svima prisutnima podijelio Svetu Pričest, pođe k Oltaru, uzme i tanjurić i ode. Svi su se danas pričestili s velikom Hostijom iz Neba.

"Podiielio sam kuglu zemaljsku u tabore..." - Iza toga sam vidjela dragog Isusa na Nebeskom terenu. I ja sam bila isto gore. Isus je stajao na povišem, a ja sam bila malo dalje od Njega i niže jedno dva metra. I kaže ovako Gospodin Isus Krist, i Bog Otac Nebeski, i Duh Sveti:

"Podijelio sam kuglu zemaljsku (zemlju) u tabore i označio stanovnike njezine po taborima s Imenom Svojim na čelu. U taborima označeni Imenom Mojim, biti će u Srcu Mojemu zapisani vijek vjekova imena njihova." (11B 32-37 + Mgnt)

"Ne rušite Moje Temelje!" (8.XI.)

Kad je vidjelica podvečer s jednom znanicom prolazila pokraj franjevačke crkve uđoše unutra. Kako je bilo malo svijeta, smjestiše se u prvu klupu. Baš se završavalo čitanje Svetog Evanđelja. Misu su služila tri mlada svećenika.

U to se pojavi od glavnog Oltara, gdje se prije nalazilo Svetohranište, veliki Isus. Bio je visok preko dva metra. Došao je kao Kralj i Gospodar Neba i zemlje. Imao je krunu na Glavi. Bio je

- 212 -


studeni 1975.

u bijeloj haljini, koja se prelijevala malo na nježnoružičasto. Na svetim Ramenima imao je misni ogrtač bijel kao snijeg. Bio je bosonog.

Gospodin Isus pođe naprijed, pred moderni oltar i sjedne na vladarsku stolicu, koja se stvorila tamo na sredini. Stolica nije bila previše kićena, nego više kao naslonjač; ali ipak izrađena kao stolica vladara.

Okrenjen leđima modernom oltaru, gledao je zamišljeno i tužno na ljude, kojih je bilo malo u hramu. Isus je ostao tako sjediti, leđima prema oltaru, kaležu i svećeniku, gotovo kroz cijelu Misu. Slušao je propovijed i molitve što su slijedile, gledao je na svijet i Srce mu je obuhvatila tuga.

Kad su svećenici u Misi došli do Pretvorbe, Gospodin Isus ustane sa stolice i počne nemirno hodati po Svetištu. Hodao je u znaku Križa: od glavnog Oltara prema modernom oltaru, i onda od lijeve strane Svetišta do desne, gdje je sada Presveto; stavljeno je po modi u kutiju uz sam zid - da ne smeta! Gospodin je jedno tri puta tako prošao Svetištem. Bio je zamišljen. Nešto Ga je tištilo. Gledao je nešto s čime nije bio zadovoljan.

Kada je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik počne pričešćivati po modi. Svi su ljudi - po nalogu poglavara (svećenika), stajali kao stupovi pred Gospodinom Bogom. A svećenik im je davao Sveto Tijelo na ruke. Samo par ih je primilo Svetu Pričest u usta. Onda se svećeniku pridruži još jedan, pa je i on dijelio Svetu Pričest na ruke.

Isus je gledao tužan ovaj prizor. I onda u jednom času, kako je stajao na sredini Svetišta, okrene se prema svećenicima i ljudima i poviče jakim glasom, da je sva crkva ječala. Govori svećenicima:

"Ne rušite Moje Temelje,

koje sam utvrdio u početku,

jer ću Ja razrušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje Temelje, koje sam Ja uspostavio u

- 213 -


studeni 1975.

početku, jer ću Ja porušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje temelje, koje sam Ja sagradio u početku, jer ću Ja razrušiti hramove vaše zauvijek!"

Vidjelica je ostala kao mrtva, kako je Isus oštro viknuo. Isus dragi zadržao se još časak, a onda je otišao kao prema Svetohraništu i nestao sav utučen. Iščezla je i vladarska stolica, na kojoj je Bog Isus Krist sjedio. (11B 38; 12B 1; Mgnt)

Temelji u početku uspostavljeni jesu Božji Nalozi, Zapovijedi Njegove. Svetinja se mora poštivati i držati na mjestu koje joj pripada. Svetogrđe je stavljati sveto Tijelo Gospodinovo na ruke pune grijeha. Jelo je jelo, a u Hostiji je živi Krist! Niti ustima Ga nijesmo dostojni primiti! Zato će se svaki svećenik, koji nalaže javne prestupke u crkvi, dobro ogrijati u vatri koja se ne gasi, ako se ne obrati i ne popravi djela svoja. (12B 1-3; 11B 38; Mgnt)

"Ja sam živ, i živim na zemlji!" (O. Bogdan)

Kada su iza Mise pošle kući, vidjelica opazi na zidu, u hodniku franjevačkog samostana, sliku oca Bogdana Mandića. Ona slugu Božjeg često zaziva i moli mu se. Gleda vidjelica u sliku i kratko mu se pomoli, jer su se žurile. "Sveti Oče, moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!" I Izmoli Očenaš, Zdravomariju, Slavaocu.

Dok je vidjelica molila, još potresena doživljajima od malo prije, ugleda kako pokraj slike, uza zid, stoji živi čovjek, svećenik, redovnik. Bio je malo postariji i nižega rasta. I bio je sav utučen, samo što ne zaplače. I gleda na vidjelicu, kao da je malo promatra.

A vidjelica usklikne: "Sveti Leopolde! Ti si živ!" A on odgovori: "Ja sam živi, i živim na zemlji!" Na to će vidjelica: "Sveti Oče, znam da tvoja duša živi kod Gospodina!"

I zaputi se vidjelica puna boli iz hrama. Već su došle do kraja hodnika, a sluga Božji je još tamo stajao i gledao za njima, (12B 2-3; 11B 40)

- 214 -


studeni 1975.

9. NEDJELJA - POSVETA BAZILIKE PRESVETOGA OTKUPITELJA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Dječice Moja! Došli ste ovamo..." (Bezgrješna) Na početku večernje Svete Mise došla je s Neba velika prekrasna Bezgrješna Majka. Bila je u bijeloj haljini i bijelom ogrtaču, po kojemu su bile plave zvijezde. Haljina joj je bila povezana plavim pasom. Na glavi je imala bijeli veo. I po njemu su bile plave zvijezde. Nebeska Majka stajala je, u zraku, na strani Evanđelja. Pogledala je na Oltar, na svećenika i na sve prisutne, a onda raširila Svoje ruke i veselo progovorila:

"Dječice Moja! Došli ste ovamo sakupljeni oko Gospodina, Jaganjca Božjega, da u Njegovome Duhu, vaš duh dođe u Nebo."

Majčica Božja ostala je desetak minuta, ako ne i više.

S Bezgrješnom u veličanstveni Nebeski Hram - U Viđenju se nađem blizu Oltara. Najedanput mi draga Gospa zapovjedi: "Pođi sa Mnom!" Onda me prihvati za desnu ruku i povede u Nebo. Dovela me je na Nebeski Teren.

Kada smo došli u te daleke Visine, pojavi se velik Anđeo. Bio je u snježnobijelim haljinama. I Imao je dugačku kosu. Držao je ljiljan u ruci. Ali taj je ljiljan bio na vršku malo savijen. Onda mi Anđeo kaže: "Pođi sa mnom, da nešto vidiš!"

Najprije smo pošli prema jugu, a onda skrenuli prema zapadu, u smjeru kako zimi sunce zalazi. Došli smo na jedan prekrasan teren. To je bilo tako prelijepo! To je bilo tako ukrašeno: travom, cvijećem, Nebeskim raslinstvom, stazama... A nasred tog divnog Kraja, diže se golema prekrasna Crkva, kakove nisam nikada vidjela. Velika je kao cijeli Zagreb! Kolika je u dužinu, tolika je i u širinu!

Kad me je Anđeo doveo već u blizinu tog veličanstvenoga Hrama, stane i kaže mi: "Pogledaj si dobro Crkvu izvana, a onda ćemo poći naprijed."

- 215 -


studeni 1975.

A ja ga upitam: "A kakvi si ti Anđeo i kako Ti je ime?"

On se okrene prema meni, nasmiješi mi se i odgovori: "Ja sam Rafael!"

I pogledala sam još bolje tu Crkvu i njezin okoliš. Nikada nigdje takova šta nisam vidjela! Sve kao stvoreno! Cijeli taj silni Hram bio je sazdan u obliku velike ruže. Nalikovao je i na golemu krunu. Hram je bio dolje malo uži, a onda prema gore zaobljen. Na vrhu je bila kao kugla zemaljska (simbol) i na njoj usađen veliki Križ. A duž čitave Crkve unaokolo bile su same obline. Kao da su unutar Crkve, uz vanjske zidove, same pokrajne kapele s Oltarima. A izvan Crkve, na svakom tom ovalu, kod svake te kapele, stajao je po jedan veliki Anđeo kao stražar. A uz svakog Anđela bio je bijeli ljiljan, visok kao Anđeo. I tako je taj cijeli Hram bio skroz unaokolo okružen samim Anđelima. Onda mi Anđeo pratioc zapovjedi: "A sada pođi dalje!"

I pošli smo do ulaznih vrata. Anđeo je išao s moje lijeve strane, tako da sam ja njemu bila na desno. Na ulaznim vratima stajala su dva Anđela kao počasna straža. Bili su obučeni u prekrasne snježnobijele haljine, široka kroja, kao što su to nekada nosili. Uz svakog Anđela bio je ljiljan koji mu je dosezao dovrh glave. Anđeli stražari su šutjeli.

Vrata tog veličanstvenog Hrama bila su širom otvorena. Unutra nisam ulazila. Samo sam vidjela prekrasnu izradbu iznutra. Cijeli hramski prostor bio je bez klupa. Pod je bio kao od samih onih sagova, što se čiste s usisačem. Nešto prekrasno, ni ne znam šta je to. A zidovi u nutrini takva svetinja, takav odraz! A mirisalo je kao najopojniji mirisi od najprekrasnijeg cvijeća.

Na čelu Hrama je veliki Oltar, koji seže od zida do zida. Nad Oltarom su predivni ukrasi Nebeski, kao stvoreni. To je odsijevalo kao sunce. Ni

- 216 -


studeni 1975.

ne znam od čega je to. Nad Oltarom, u zračnom prostoru, lebdjela je široka vrpca nježnobijeloružiččaste boje, s latinskim natpisom: "Gloria in excelsis Deo!" (Slava Bogu na visini!) I sve je to bilo tako lijepo, da ja to ne mogu izreći.

Onda sam upitala Anđela: "Kakav je to Hram Božji?" Anđeo Rafael mi odgovori: "To je Crkva posvećena na čast i slavu Presvetome i Nerazdijeljenome Trojstvu - i duboko se naklonio - Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetome."

Onda opet upitam: "Kako to da ljudi tu ne mogu doći, kad je posvećena na Čast i Slavu Presvetome Trojstvu?" Anđeo odgovori: "U ovu Crkvu ulaze na molitvu duše koje su u Nebu i one se mole za vas na zemlji."

I onda sam pogledala još oko Hrama. Čist zrak je bio ovdje.

A iza tog velikog Nebeskog Hrama, malo sa strane, bila su velika vrata; kao ulaz u jedno prostrano područje. Vidjela sam samo vrata. Iznad njih je bio zračni prostor, a sa strane nije bilo zida. U daljini, da sam ga jedva vidjela i opažala, bio je velik grad.

I upitam Anđela: "A kakav je to ulaz u onaj veliki grad tamo?" Anđeo odgovori: "To je Gospodinov put, kojim je hodao na zemlji! Ono je Jeruzalem!"

Na to sam rekla Anđelu: "Nemoj me voditi dolje, tu ćemo ostati!" Anđeo mi se nasmiješi i odgovori: "Ne možeš još tu ostati! Ti moraš još ići dolje!" I povede me snažno dolje.

"Molitve dane ljudima na zemlji s Neba!" - Ovdje na Oltaru, na strani Evanđelja, stajao je dragi Isus. Bio je u prekrasnoj bijeloj haljini. Oko Isusa bio je zlatni sjaj, pa je i haljina bila malo na zlatno. Onda je valjda bila Sveta Pričest, jer je Isus dragi uzeo Svetu Hostiju, pogledao na mene i pričestio me.

Iza toga Nebo se je spustilo dolje. A s Neba

- 217 -


studeni 1975.

su počele padati na zemlju prekrasne ruže u raznim bojama. Padale su u razmaku, onako kao što zimi padaju krupne pahuljice snijega. Kako sam to gledala, upitam: "Gospodine, a kakvo je to cvijeće, što pada s Neba na zemlju?" Onda se čuo s Neba Glas, velik i jak, govorio je Duh Sveti: "To su molitve, dane ljudima na zemlju s Neba, da se mole?"

"Poslao ti je to Gospodin..." - Iza toga desilo se nešto značajno. Ponovno dođe draga Gospa na Oltar, na stranu Evanđelja. Bila je vesela i nasmijana. Donijela je iz Neba vijenac od margaretica, debeo kao muška ruka. To je moglo biti ispleteno i od desetak redova ruža, ako ne i više.

I kako je duhovni otac Zvonimir molio, Majčica Božja se nasmiješi i najedanput mu taj vijenac metne na glavu. I kaže mu ovako: "Poslao ti je to Gospodin, zato što Mu služiš, da dušu svoju spasiš i da duše spasavaš!"

A pred Majkom Božjom, malo dalje, bila je prekrasna zlatna kruna, s izradbom. I kaže Majka Božja meni: "I ovo će mu Gospodin dati, ali kada ode sa zemlje!"

A nad Majkom Božjom i svime time, gore u zraku, stajao je Bog Otac Nebeski. Naslađivao se nad molitvama. Gledao je kako se moli i Misa služi, i promatrao je svećenika.

"Nastojat ćemo privući dobre ljude..." - Onda sam doživjela jednu nepoznatu daleku zemlju. Na njoj su stajali sveti Ivan Krstitelj, sveti Juda Tadej, sveti Franjo i sveti Antun Padovanski. Okrenuti jedan prema drugome nešto su razgovarali. Bila sam od njih udaljena oko 500 metara. A sveti Franjo reče tada svetome Ivanu Krstitelju: "Nastojat ćemo da privučemo dobre ljude sa zemlje gore u Nebo!"

Na to, kao da je sveti Juda Tadej morao nekuda otići. Vinuo se prema zapadu i kako je letio gore, kad je bio već dosta visoko, okrenuo se je prema ovamo, smijao se i ovako mi je rukom mahao...

- 218 -


studeni 1975.

Himan Duhu Svetome... i Anđeli ga pjevaju... Iza Svete Mise pjevali smo "Dođi, Duše Presveti!" Molili smo time ujedno i svjetlo Duha Svetoga za vidjelicu, da može što potpunije izvijestiti, što je sve doživjela pod Svetom Misom.

Odjednom dođe veliki Duh Sveti. Nagnuo se nad Oltar i raširio je i savio ona Svoja velika krila, kao da će nas sve zagrliti. Onda se podigao naviše i tako obasjao cijelu prostoriju i sve prisutne, da su Njegove zrake bile utisnute i preko poda. A nama su čak u glavu išle, kao da bodeže zabodete skroz...

Na pola pjesme opazim u Nebu veliki zbor Anđela, kako i oni pjevaju istu pjesmu Duhu Svetome. Na čelu zbora Anđeo sa zlatnim dirigentskim štapom (palicom) - metar dugom, a kao prst debelom - dirigirao je ostalim Anđelima. Na zadnje je Anđeo dirigent rekao: "Amen!"

A Majčica Božja je dodala: "A m e n, a m e n, a m e n !" Izgovarala je to široko i naglašeno. Gotovo. (Mgnt 9.XI.)

Užasna oluja - U stanu gdje je boravila, danas je doživjela katastrofalnu oluju. Veliko nevrijeme naglo se približavalo od zapada prema jugoistoku. Gledajući taj užas vidjelica poviče: "Ljudi Božji, svi ćemo izginuti!" (11B 39)

10. Ponedjeljak - Sv. Andrija Avellino

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Najprije smo otpjevali himan: "Dođi, Duše Presveti!" Sveta Misa je bila navečer.

Nebeska Majka moli se Duhu Svetome za nas - Ne znam koji dio Svete Mise je bio, kad se pojavio veliki Duh Sveti. Bio je visoko, raširenih krila, lebdeći u zraku gledao je prema dolje. Promatrao je čin Svete Mise i prisutne.

Odnekle, s istočne strane, došla je pred Duha Svetoga Nebeska Majka. Imala je žućkastoružičastu haljinu i plavi plašt, a glavi plavi veo. Ne-

- 219 -


studeni 1975.

beska Majčica okrenula se prema nama, pogledala nas je, a onda se okrenula prema Nebu, prema Duhu Svetome i ruku raširenih poput Mojsija, molila je za nas.

Križ i Kalež u Rajskome Vrtu - Iza toga, malo na jugozapadu, ugledam prekrasan mali vrt... kao raj zemaljski. To je bilo nešto prekrasno. Ali taj teren nije bio u velikoj visini... To je bilo nekako u srednjem položaju,.. između Neba i zemlje.

Usred tog prekrasnog vrta prepuna raznog cvijeća bio je velik sjajan Križ, visok jedno četiri metra. Odsijevao je kao sunce. U taj divni vrt došla je grupica što muških što ženskih. Moglo ih je biti oko dvadesetipet. Promatrali su, kako je taj veliki Križ lijep i sjajan i dogovarali su se nešto, što da učine, kako bi ga napravili još ljepšim i još sjajnijim. Pa su izlazili izvan vrta i nešto u rukama donosili. Odjedanput ti ljudi odoše na onu stranu otkuda su i došli.

Onda doleti veliki Anđeo s mnoštvom nejake dječice. Ti mališani, od jedno tri godine, bili su prekrasni. Imali su haljinice jedni bijele kao snijeg, drugi ružičaste. A u vrtu je. osim onog sjajnog Križa, nedaleko ulaza bio i Isusov Kalež. Dječica su se raštrkala po vrtu i počela poletno brati cvijeće, da okite taj Kalež. Onako malešan, kako je koji znao i umio, nakidao bi svježeg cvijeća, pa bi ga nosio do Kaleža. To prekrasno cvijeće naslanjali su na Kalež i slagali ga uokolo. Ponekom djetetu se to cvijeće i srušilo, pa su se onda čudili i smijali, kako se to cvijeće njima ruši. Svojim malenim ručicama podizali su ga, pa ne znaju pravo metnuti, pa im se opet sruši. Bilo ih je dražesno i šaljivo promatrati. Cijeli Kalež su okitili uokolo, kao da je kakovo proštenje ili svečanost.

Najedanput dođe u vrt Mali Isus, nejak kao i oni. Stane veselo među njih i gleda. A dječica Mu pokazuju, kako su taj Kalež okitili. Pa Mu priča-

- 220 -


studeni 1975.

ju, kao da su s Njim kolege, kako im se to srušilo, pa se opet počnu snijati.

A dragi Mali Isus pođe kroz vrt i počne brati same bijele cvjetiće. Kad je toga dosta nakupio, vrati se natrag, sjedne pokraj okićenoga Kaleža i dade se na posao. Od tih cvjetića, bijelih kao snijeg, počne praviti figuru. Slagao je cvjetiće u obliku slova R.

Na to, kako sam to gledala, upitam dragog Malog Isusa: "Gospodine, a što znači to slovo R?" Mali Isus, kako je sjedio okrenut prema Križu i slagao te cvjetiće, okrene se prema meni i kaže: "Raspet!" Onda se okrene opet prema Kaležu i dovrši Svoje slovo (znak).

Dragi Isus je rekao jednom zgodom, da djeca u Nebu imaju svoje vrijeme za igru, za šetnju i za molitvu. Tamo je određeno.

Onda je došla i draga Nebeska Gospa. Bila je više kao žalosna. Majčica Božja sjedne pred onaj sjajni Križ. A ona nejaka dječica opet su poletno i zanosno počela brati prekrasno cvijeće, da je kao svoju Majku okite. I kako je Majka Božja sjedila, oni su to cvijeće naslanjali na Nju i stavljali ga oko Nje i na Nju. Oko Majke Božje bilo je cijelo čudo toga cvijeća, što su ga ti Mališani nakupili.

Zatim onaj isti Anđeo, koji je Mališane bio doveo, sada ih povede na onu stranu odakle su i došli.

Na to me je veliki dragi Isus, ovdje pod Misom, valjda jedno četiri puta sa Svetom Hostijom pričestio.

I onda opet ugledam dragu Gospu, u onom prekrasnom vrtu, pred onim svijetlim Križem. Držala je Krunicu.

A s jednog terena dođe četica Svetaca. Prepoznala sam među njima svetog Franju, svetog Alojzija... svetu Klaru... A s ulazne strane dođe i Sveti Josip. Donio je dva busa cvijeća s korijenjem.

- 221 -


studeni 1975.

Onda jedan busen cvijeća metne s lijeve strane puta, na ulazu, a drugi s desne strane. Kao da ih je u zemlju stavio. Sveti Josip na to ode u blizinu istoga Križa, gdje je bila i Majčica Božja.

Najedanput je nad tim vrtom, u zračnom prostoru, bio nazočan Bog Otac Nebeski. Veliki dragi Isus bio je s Njegove desne strane, i držao je zagrljen veliki Križ. Duh Sveti bio je nad Njima, i tako je sve obasjao i tako je sjajio skroz, da su Njegove zrake prodirale u zračne dubine.

"Bože, pomozi nam i spasi nas!" (Čistilište) Odjedanput dragi Isus kaže meni: "Pođi sa Mnom u čistilište!"

I otišla sam negdje daleko... u nepoznatu prirodu. I tamo je plamsala takva užasna vatra, viša od mene. U toj vatri gorjele su same ženske; mlađe i starije... i djevojke... pa čak i djeca... Gorjele su kao drvo u vatri... sve je pucketalo. I kako koja stoji u toj vatri, tako je svaka malo odijeljena.

Kad me je dragi Isus doveo u to čistilište, is početka sam osjećala strašnu vrućinu. Sve sam bila znojna. Nisam mogla ni disati. Glava mi je bila kao pečena od vrućine - još me i sad boli.

Odjedanput jedna mlada ženska, gledajući gore u Nebo, poviče iz te vatre: "Bože, pomozi nam i spasi nas!"

I onda se najedanput dragi Isus, s onoga terena kako je hodao između duša, podigne uvis i napravi ovako rukom prema vatri (podigne ruku u vis), kao da zapovjeda vatri da se odstrani. I vatre je nestalo, bio je odmor. Ali su duše stajale mirno kao da su kipovi, kao da su zakopane. Nije se vidjelo na njima veselja, bili su u srcu potišteni.

Anđeli kade Presveto - Kad ste pjevali Svet Svet, za vrijeme Blagoslova, došlo je veliko mnoštvo Anđela. Bili su ovako u dobi od 10-12 godina.

- 222 -


studeni 1975.

S krilima su bili. I najedanput, kako su došli u blizinu, najedanput se između njih prvošvrlja moj Mališan, mali Stjepan.

A nasred Oltara, u krasnoj Pokaznici, vidjela sam veliku Svetu Hostiju. Dva velika Anđela u bjelini, svaki s jedne strane Oltara, s Nebeskim kadionicama, što su ih donijeli iz Neba, kadili su tamjanom u počast dragom Isusu.

"Ja dođem uvijek kući!" (sestra Štefica) - Kad smo počeli moliti Krunicu, došla je sestra Štefica, pa je i ona molila s nama. Imala je u ruci Krunicu. I kaže ovako: "Julija, ja s vama molim. Ja dođem uvijek kući i gledam moga muža, a on mene ne vidi!" A ja kažem: "Gospdođo Stefica, kako se osjećate, kako vam je tamo?" Kaže: "Lijepo mi je!" (Mgnt 10.XI.)

"Sine Moj, sluga Moj!

Što tražiš pisanje,

ŠTO JE PISANO NAPISANO JE!

Ide dan kada će mnogo od toga nestati u zlu,

- od Mojih Riječi -

kako je i nestalo u mnoga vremena,

poradi nemarnosti sluga Mojih.

Sve one koji dižu svoj mač (jezik)

nad Mojom Riječi (Naukom)

metnut ću ih

i zgaziti nogom Svojom na zemlju.

Nestat će im traga, iako govore da Meni služe.

Služi Mi onaj koji vjerno vrši Moje Zapovijedi.

Ne gledam Ja izvana, već iznutra duše njihove.

Moji pravi sluge prezreni su do dna srca,

od onih koji bi ih morali razumjeti i zaštititi.

Ostani sa Mnom i ne kidaj zavjesu Moju

poradi naroda u kojemu živiš.

Jer svaki ima djela svoja pred sobom

i nije ništa do li u Meni. Amen."

Bilo mi je žao što nemam zabilježene sve Riječi Poruke primljene kod rođaka.

- 223 -


studeni 1975.

Neka osoba htjela me uvući u nešto neodređeno. Gospodin ovako progovara:

"Sine Moj, miljeniče Moj!

Ne polaži važnosti, kao svećenik,

na stvari svjetske!

Ti nijesi odabran za ovaj svijet,

da mu ugađaš;

i onima koji to traže od tebe,

ne daj poleta volji njihovoj.

Gledaj sve jednako, kao Moju djecu.

Što činiš) čini mudro,

da se krepost u srcima njihovim ne izgubi.

Malene pred sobom pazi,

a mudre ovoga svijeta ne služi...

Budi mudar za spas duše svoje.

Ne upuštaj se u duboke razgovore,

gdje tebi nije mjesto.

Budi učitelj svima jednako prikladan,

ne gledaj oholice oko sebe posebno.

Drži se rezervirano,

bez objašnjenja dotičnima.

Ne daj se vući od napašti,

koja želi da ti naškodi na tijelu i duši."

Činilo mi se, da bih se možda morao zahvaliti raznim dobročiniteljima, kod kojih smo bili za vrijeme velikog putovanja. Usput bi im se moglo čestitati i Božić. Ali Gospodin ovako upozoruje:

"Pusti to u miru!

Ne otkrivaj putove svoje,

gdje si bio, gdje jesi, i kuda ćeš poći.

Jedni od ovih su vas promatrali;

drugi osuđivali od zavisti;

samo nekoliko od njih

gledali su vas onako kako jeste.

Čemu davati posla jezicima u ispraznosti.

Bolje je šutjeti i Meni služiti,

nego ogovore njihove nepotrebno uspaljivati.

Da nijesam Ja njima srca otvorio,

- 224 -


studeni 1975.

ne bi oni vama dali, niti vas primili.

To je Moje djelo,

i duh u njima Meni se pokorava,

ako tijelo i ne bi toga učinilo." (1O.XI.)

Neka sam odluči - Svećenik se zauzeo za bogoslova, koji je došao u neprilike što vjeruje u San Damianske Događaje, Ukazanja. Dotičnome svećeniku Gospodin ovako poručuje.

"Pusti stvar u miru! Mladić je svjestan svoje zadaće i staleža. Neka čini kako hoće. Dajem mu slobodnu volju, da si izabere po želji."

11. Utorak - Sveti Martin, biskup

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ribice Duha Svetoga - Kad smo molili himan "Dođi, Duše Presveti!", sišao je nad Oltar Duh Sveti u liku veoma velikog Goluba. Lebdio je nad Oltarom, a Svoja velika krila savio je sve do svijeća.

Ispod Njegovih krila, a oko Kaleža, bile su prekrasne male ribice, velike desetak centimetara. Otvorile su svoja ustašca i primale su hranu Duha Svetoga. Nešto bijelo ulazilo je u njihova usta. I dugo su jele tu hranu.

Među Medijancima - Iza toga, najedanput se pokazao jedan teren, više kao ravnica, s malenim, blagim brdašcima. Na najbližem brežuljku pojavio se Anđeo od 12-13 godina. Bio je u ružičastoj haljini. Klečao je na jednoj nozi, onako kako muškarci kleknu, kad je izloženo Svetootajstvo. I gleda na mene, naklonio se, i kaže mi ovako: "Poći ćeš sa mnom, da vidimo zemlju i njezine dijelove!"

Kad sam mu se približila, uhvatio me ja za desnu ruku i otišli smo u jednu jako udaljenu zemlju. Odnekle su došli pred nas muškarci i žene, u starim dugačkim nošnjama, kako su se ljudi nosili, kad je Isus dragi hodao po zemlji. Bili su veseli, i rado su nas dočekali. Razgovarali su međusobno

- 225 -


studeni 1975.

svojim jezikom. Onda sam upitala Anđela; "Kakav je to narod?" On kaže: "Medja... medjanci..." (Medijanci). Među njima smo se zadržali, po našem vremenu, možda pola sata.

U Galileji... Nazaretu... Jeruzalemu... - Kad smo pošli malo dalje, pojavio se dragi isus. Bio je odjeven, kao što je nekada hodao po zemlji. Imao je na Sebi haljinu limunaste boje, a preko ruke prebačen crveni plašt. Došao je pred nas i kaže nam ovako: "A sada cemo poći na mjesta, gdje sam Ja boravio i propovijedao!"

I pođemo odanle kao natrag. Gdje smo došli izgledalo je kao primorski kraj; takova su bila drveća.

I dragi Isus sjedne na jednom brežuljku na travu. A mi smo ostali stajati malo na strani. Anđeo je bio s desne strane Isusa, a ja sam bila na drugoj strani.

Najedanput se skupila grupa ljudi i žena, pa i djece. Dragi Isus im je počeo propovijedati. Govorio im je o Svetom Evanđelju. Govorio je dosta dugo. Tako su Ga rado i zanosno slušali, da nisu ni znali gdje su. Upravo su gutali Njegove Riječi. A dječica su čak otvorila usta, kako su ga poželjno gledala i slušala.

Kad je dragi Isus završio propovijed, otpusti ih. A oni su ostali i dalje stajati u toj grupi, nisu polazili dalje.

Onda upitam Gospodina: "Gospodine, a kakova je to zemlja?" Odgovori dragi Isus: "To je Galileja!" I kaže nam: "A sad idemo opet dalje!"

Kako smo prolazili onim krajevima, Gospodin se na pojedinim mjestima zaustavljao, i Rukom nam je pokazivao mjesta, gdje je On sve propovijedao i kuda je sve stupao Svojim Nogama.

Kada smo došli u blizinu jednog mjesta, okrene se Gospodin prema meni i Anđelu i kaže nam: "Tako mi je milo poći na mjesta, gdje sam se igrao kao Dijete! Ovo je Nazaret!"

- 226 -


studeni 1975.

Ovaj puta nije bilo svijeta. A kad smo došli pred jednu kućicu, usklikne Gospodin: "Ovo je kućica u kojoj sam živio!"

Kako se ulazi u kućicu vidjela sam onako kao malo koso... kao malo predvorje, ulaz u tu sobu... Ostali smo u dvorištu. Dragi Isus nam je pokazivao, gdje se je On po tom terenu kao Dijete igrao. I bio je tako veseo i razdragan, da je bio spreman da se opet igra... Tu smo se malo zadržali, a onda krenemo dalje.

Došli smo u blizinu Jeruzalema. Tamo nam je Gospodin pokazao jedan vrt i jedno brdašce: "Tu sam sa Svojim Apostolima molio, a ovdje sam bio razapet."

I pođemo dalje.

Počast Presvetom Otajstvu - Odjednom sam se našla ovdje pod Svetom Misom. Na zlatnoj pateni (tanjuriću) bila je velika Sveta Hostija. Isus, u odrasloj dobi, stajao je pokraj patene. I onda dođe četica Anđela, u dobi od 10 godina. Imali su krila. Bili su u snježnobijelim haljinama. Na glavi su imali vijence od margaretica. U rukama su držali Krunice. Stali su oko Svete Hostije i Isusa, jedan do drugoga, i sklopljenih ruku molili su.

Iza toga došla su s Neba tri velika Anđela. Stali su oko Svete Hostije u obliku trokuta. Jedan je stao iza Svete Hostije, a ostala dvojica stala su jedan s lijeva drugi s desna.

Onda se iza leđa Anđela, koji je stajao na čelu, pojavi prekrasan bijeli Križ, divno izrađen. Stajao je malo u zračnom prostoru, okrenjen prema Svetoj Hostiji.

Odjednom dođe velika Nebeska Majka, kao moćna Kraljica. Stane među Anđele, koji su bili oko Svete Hostije, i dade im znak. Na to se Anđeli svrstaju oko Svete Hostije u obliku slova V.

Iza toga ovaj prizor nestane. Svi su se pomakli, otišli... I Sveta Hostija kao da je s njima otišla u Nebo. A kad je Hostija pošla, nestao je

- 227 -


studeni 1975.

i dragi Isus. Majčica Božja je nekamo pošla, kao da je zadužena.

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova..." - Uskoro se Nebeska Majka opet pojavi. Držala je Malog Isusa u naručju, na desnoj ruci. Hitro je letjela ovamo i spustila se tu nad Oltar. Bila je u crvenoj haljini i zaogrnuta crvenim plaštom. Onda nam Majčica Božja kaže ove riječi:

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova,

čuvat će vas u dane teške!"

Iza toga s prigrljenim Malim Isusom naglo ode. Jako se je nekuda žurila.

Za vrijeme Blagoslova reče Otac Nebeski:

"Dječice Moja! Ostanite u Meni,

sada i u vijeke vjekova!"

U jednom času, za vrijeme Pobožnosti, Nebeska Majka ispružila je Svoje ruke prema nama, kao da će nešto primiti. Onda je to podigla uvis i kao prikazala Bogu. I rekla je ove riječi: "Prikazat ću Ja vaše molitve našemu Gospodinu!"

"Točno si prenijela!" - Kasnije smo razgovarali o Viđenjima i Nebeskim Stvarnostima. Onda dragi Bog reče za vidjelicu: "Dobro si rekla! Točno si prenijela!"

A na račun toga, što su mnoge Božanske Tajne prikazane vidljivo, po ljudski, dragi Bog reče:

"Ja objavljujem Svoje Božanstvo

prilagođeno Svojim stvorovima."

Dok se vidjelica junački branila od nekih prigovora, najedanput ponovi ono, što je u duši čula: "Ja ti koji puta šapćem!"

Kada sam upitao, a tko je to, koji joj šapće, dobila je odgovor: "Agnes!" Znači, da joj koji puta sveta Agneza pomaže u tumačenju Nebeskih Stvarnosti.

"Morto Deo!" - Na nekom Oltaru pojavio se velik crn kalež. Došli su neki ljudi i počeli su žestoko po njemu udarati svojim toljagama i štapovima.

- 228 -


studeni 1975.

Ali Kalež se nije iskrivio od tog udaranja, ostao je čitav. Onda se počeo dizati u visinu, i crnilo je polako s njega nestajalo. Na koncu je Kalež prekrasno zasjao, i stajao je gore u visinama pred lijepim Križem. Iznad Kaleža, valjda dok je još bio na Oltaru, pisalo je, ili se je čulo: "Morto Deo!"

Ljudi koji su udarali batinama po Kaležu jesu grješnici. Crni kalež označuje bezboštvo i grješni svijet. Ali Isusov sjajni Kalež i Njegov Presveti Križ uzvisit će se kao nikada do sada. To će biti u Doba Marijino. Mijenjaju se različita vremena na svijetu i ljudi u njima. Jedni od njih okorišćuju se Božjom Dobrotom, drugi je zloupotrebljavaju. Ali Bog će odstraniti zlo sa zemlje, i sve koji zlo počinjaju. Oni koji su Božji, biti će zaštićeni, ali će biti dosta i čistih žrtava, da se spase grješnici. (Mgnt 11.X.)

Na kardinalovu grobu - S jednom znanicom vidjelica je pohodila grob kardinalov. Po dolasku na sveto mjesto, po običaju, počela se najprije moliti dragom Isusu u Presvetom Oltarskome Sakramentu.

Odjednom, tamo gdje je reljef njegove glave, pojavi se lično sam kardinal. Bio je obučen u kardinalsko odijelo i imao je mitru na glavi. Okrenut prema Svetohraništu prozbori vidjelici:

"Ja sam u Nebu i jako je meni lijepo!

Blagoslovio te je Gospodin Bog Otac,

Bog Sin, Bog Duh Sveti,

koji je meni, za života na zemlji,

dao do znanja, što ti jesi.

Veseli se duša moja,

kada ja tebe ugledah u blizinama svojim.

Molim Gospodina za tebe i Crkvu Božju,

da vas jača u dane ove."

Iza toga, kao da je nestao s vidljivoga terena i pošao leći natrag u grobnicu. Pokraj groba, na strani Evanđelja, stajao je, Pater Pijo. Bio je u

- 229 -


studeni 1975.

Nebeskome sjaju i gledao je prema vidjelici. U velikoj Prisutnosti izlazila je vidjelica sa znanicom iz katedrale i zaputila se s njom prema njezinoj kući. (11B 40-42) (11.XI.)

Dok je vidjelica zapisivala gornje Viđenje, progovori Gospodin ovako:

"Svoje sluge kupim u grupe Moje na zemlji!" (42)

12. Srijeda

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu Misu i kratku Pobožnost. Sveta Misa bila je prikazana za pokojnu majku brata Ivana, kod kojega se sastajemo. Kao obrazac uzeli smo zavjetnu Misu Svetoga Josipa.

Ali dogodila nam se neprilika. Zatajio je magnetofon, pa nam je propao čitav današnji detaljni izvještaj i završetak jučerašnjeg. Kako je vidjelica danas u podne otputovala svojoj kući, nije više imala prilike, da doživljeno opširnije zabilježi. Evo ipak kratkog sadržaja obilnih Pouka i lijepih Viđenja, sastavljenog prema njezinom jutrošnjem izvještavanju.

Duh Sveti i Majčica Božja - Na početku smo, po običaju, izmolili himan Duhu Svetome. U toku moljenja, vrlo brzo, pojavio se Duh Sveti kao prekrasan Golub. Odmah iza toga, od sjajnog Goluba postao je divan Mladić. Sve prisutne zaokružio je Svojim Božanskim Pogledom.

Onda je došla draga Nebeska Majka. Duh Sveti bio se kao malo pomakao prema strani Poslanice, da učini mjesto Majci Božjoj. Onda je Majka Božja Duhu Svetome nešto šaptala. I Duh Sveti je Majci Božjoj nešto šaptao. Gotovo desetak minuta.

Kasnije je vidjelica, iz zračnog prostora, ugledala pojedine zemlje. U tim zemljama vidjela je više srebrnastih točaka, veličine dugmeta, zaokruženih malom kružnicom. Tih srebrnih točaka nije bilo mnogo po tim zemljama. Ovdje ondje po jedna,

- 230 -


studeni 1975.

a jedva gdje su bile po dvije blizu jedna drugoj.

Među tim zemljama prepoznala je i Švicarsku. Potom je vidjela, kako u toj zemlji narod sav smušen u žurbi, glavom bez obzira, bježi u brda, u skloništa.

Duh Sveti šaptao je Majci Božjoj što će se zbivati, i što je Njoj činiti na označenim mjestima, gdje se nalaze Svetišta Gospodinova.

Na početku Svete Žrtve došla je i pokojna majka brata Ivana. Ostala je za vrijeme čitave Svete Mise. Stajala je u blizini mjesta odakle on prati Svetu Misu.

U doba Podizanja i Svete Pričesti bilo je prisutno oko stotinu duša iz čistilišta. Došle su kao s juga. Vidjelica nije niti jednu od njih prepoznala.

Radosni Anđelčići - Bilo je prisutno i Presveto Trojstvo. Onda je došla grupica malih Anđelčića. Moglo im je biti jedno šest mjeseci. Radosno su letjeli oko Presvetoga Trojstva, praveći okomitu kružnicu. Napravili su čak i brojku 9. Onda su obletjeli i Majčicu Božju.

Anđeo pratioc - Došao je i divan Anđeo u nježnoljubičastoj haljini. Stao je na praznu željezničku prugu. Kad je vidjelica zapitala, kakav je to Anđeo, rečeno joj je, da je to Anđeo, koji će je pratiti na putu kući.

"Obrađujem duše za Gospodina!" (Sveti Josip) Zatim se odigralo nešto neobično. Uz Svetohranište bila je na Oltaru u isto vrijeme i Betlehemska Štalica. Pojavio se dragi Sveti Josip. Hodao je po Oltaru ovamo-onamo, pažljivo bi pogledao, a onda nešto uređivao... dotjerivao... Pa opet gleda, pa ponovno nešto popravlja... sadi... pridiže... Kad je vidjelica zapitala Svetoga Josipa, što to radi, dobila je ovakav odgovor:

"Obrađujem duše za Gospodina!"

Kasnije se nekamo kao zaputio. Sveti Josip popravljao je ono, što je u Crkvi duhovno porušeno... i zapušteno...

- 231 -


studeni 1975.

Mali Isus i Janješce - Mali dragi Isus bio je neko vrijeme prisutan onako malešan, od pet-šest mjeseci. Sjedio je na Oltaru, a na krilu je imao janješce. Mali Isus je janješce zagrlio i naslonio je na njega Svoju Glavicu. A janješce se Njemu u krilu naslonilo na Presveto Srce. I tri puta je tome janješcu dao piti Svetu Krv iz misnoga Kaleža. I bili su kao jedno. Mali Isus držao je u desnoj ručici uskrsni barjak.

To znači, isti Isus će preko velikih Svojih Muka, Krvlju Svojom napojiti duše.

"U tebi Moje Djelo obrađujem!" - Neko vrijeme bio je vidljivo prisutan i veliki predivni Isus, obučen u prekrasne haljine. Vidjelo Mu se živo Presveto Srce. Onda reče vidjelici:

"U tebi Moje Djelo vršim (obrađujem).

Niti jednu Riječ od Mojega Zakona neću oduzeti."

Onda je od Isusa pošla u vidjelicu kao magla, tako nešto, najprije u lijevu ruku, pa u desnu, pa u čitavo tijelo. Osjetila je na to snagu u sebi.

Krunica od Suza - Dirljivo Viđenje bilo je i kada smo molili Krunicu od Suza. Izgovarali smo zazive (na velika zrnca): "O, Isuse, gledaj na Suze One, koja Te je na zemlji najviše ljubila! - I najusrdnije Te ljubi na Nebu!" - i onda (na mala zrnca): "O, Isuse, usliši naše prošnje! - Radi Suza Svoje svete Majke!"

Za to vrijeme dragoj Nebeskoj Majčici tekle su Suze niz obraze. Sjajile su se kao divni biseri. Padale su na zlatan tanjurić, koji je u svojim rukama držao jedan Anđeo.

A dragi Isus, koji je bio uz Svoju Svetu Majku, nagnuo se prema Njoj i činio je Rukom, kao da te Suze uzima k Sebi i stavlja ih u Svoje Božansko Srce,

"Josipe, sine Davidov..." - I Sveti Josip je htio potvrditi, kako Mu je draga molitva, što je molimo Njemu na čast. Tri puta smo ponovili zaziv:

- 232 -


studeni 1975.

"Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je u Njoj začeto, od Duha je Svetoga, Isus." - "Sveti Josipe, ljubljeni Poočime Isusov, i Zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas grješnike, sada i na čas smrti naše. Amen."

Uz Svetoga Josipa, s Njegove desne strane, stajala je Majčica Božja. Onda se s Neba spustio veliki Isus. Pred Majčicom Božjom postao je Malo Dijete. I kao malešan, stajao je uz Svoju Presvetu Majku. Onda je Sveti Josip načinio pokret rukom, kao da će ih prigrliti k sebi - ali nije se dotakao Marije, svoje Prečiste Zaručnice.

"U Ime Boga Oca..." - Na završetku Pobožnosti prekrižili smo se po Nebeskoj formuli, na način Nebesnika:

"U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio. U Ime Boga Sina, koji me je s velikom Ljubavlju, Svojom pregorkom Smrću otkupio. U Ime Boga Duha Svetoga, koji me s velikom Ljubavlju, Svojom Presvetom Milošću posvećuje."

Za to vrijeme bilo je prisutno i vidljivo čitavo Presveto Trojstvo. A Otac Nebeski sve nas je Svojom Desnicom tri puta blagoslovio. (Mgnt) l2.X.

"Mnogi Moji sluge, u ova vremena,

trče za učenošću, dubokim džepovima,

čašću ovoga svijeta i punim stolovima,

tako da su zaboravili na duh siromaštva,

te duše i tijela sirotinje.

Trče za uglednima,

a malenih se ne mogu dosta naprezirati."

Teške su ovo riječi za dušu, kada se nađe pred Gospodinom na Sudu. Veća poniznost, veća (je i) milost duši dana. U oholom srcu Boga nema. (Pi 13.)

Otac Nebeski čupa drač i korov - Bog Otac promatrao je s Neba cijelu kuglu zemaljsku, sve krajeve svijeta; od istoka do zapada, od sjevera do juga. Odjednom, kao da je pogođen u Svome Srcu, siđe

- 233 -


studeni 1975.

s Neba na zemlju, i dade se na odlučan posao.

Zasuče rukave, sagne se, i počne ljutito čupati drač i korov. Svuda, gdje god ga je vidio, Čupao ga je sve do korijenja. To je činio po svim zemljama. Jer korov se bio veoma raširio po svoj zemlji. Duboko u tlo pustio je svoje veliko i debelo korijenje. Kako je Bog Otac korov čupao, tako ga je bacao na velike hrpe.

Vidjelica je išla uz Boga Oca i željela Mu je pomoći u tome radu. Ali netko joj je sapeo ruke, da ne može raditi. Onda je vidjelici dodijalo gledati, kako se Bog Otac pati takovim radom, pa Mu ovako progovori:

"Gospodine, što ćeš učiniti s ovim iščupanim dračom i korovom?"

Otac Nebeski, naš Gospodin Bog, zastane malo u radu, kao da se umorio, okrene se prema vidjelici i kaže joj ovako:

"Jedno ću ga vrijeme ostaviti na zemlji,

da se dobro osuši.

Poslije ću ga svega spaliti vatrom.

Ni korijena se neće vidjeti od njega!"

Na to vidjelica kaže uplašeno Bogu Ocu - koji je u Viđenju hodao zemljom kao i ostali ljudi, samo što je bio jako velik, i sva je priroda pred Njim vršila svoje dužnosti, kao pred svojim Stvoriteljem:

"Gospodine, kugla zemaljska je jako velika, i kada sav taj drač i korov bude gorio, neće li se sva zemlja užariti i zapaliti?"

Otac Nebeski će na to:

"Za vrijeme vatre,

sva će zemlja, svi njezini prostori,

biti zahvaćeni žarom plamena na njoj.

Zemlja će okusiti veliku vrućinu,

tako da jedno vrijeme iza toga,

neće dati roda preživjelim stanovnicima."

Onda poviče vidjelica u plaču: "Gospodine, ja se toga časa bojim! Voljela bih

- 234 -


studeni 1975.

tada biti u Tvojin blizinama, gore!"

Kada je Otac Nebeski sav korov počupao i nabacao u hrpe, uzdigne se gore u Nebo. Kao da se sprema dati Naloge, kada da se taj korov i drač spali.

Kad se vidjelica bila ponudila Bogu Ocu, da će Mu pomoći u čupanju korova, Gospodin joj je rekao još i ovo:

"Čupaj sve što ne valja!

Ne gleđaj tko je tko i što je tko!

Reci svakome ono što ga ide!"

Viđenje je bilo pod Svetom Misom. (12B 3-5; Pi)

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj!" (23.XI.) Na blagdan Krista Kralja s Neba je došao dragi Isus kao veliki Kralj. Sjeo je pred Oltar gdje se služila Sveta Misa i promatrao je ljude u crkvenoj zgradi. Bio je obučen u kraljevsku odjeću kakve nema ni jedan kralj na zemlji. Stolica na kojoj je Isus sjedio bila je ukrašena Nebeskim izradbama. Na svetoj Glavi imao je veliku zlatnu krunu, ukrašenu biserjem i dijamantima. Bujna, dugačka, valovita kosa, kestenjastocrnkaste boje, prekrivala Mu je sveta Ramena. Bio je bosonog.

Gleda vidjelica Isusa i milo Mu kaže: "Gospodine, tako si lijep, da mi srce i duša stane gledajući Tebe! Kao najveći Kralj Ti jesi!"

Isus se nasmiješi i gledajući je odgovori joj:

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj,

Kralj nad svim kraljevima!

Od početka do vijeka kraljujem Ja u svemu.

Ja sam Kralj srdaca ljudskih.

Ne gledam Ja izvana stvorove ljude kakvi jesu;

Ja gledam u srca njihova, što tamo leži.

Duh njihov, od Mene dani, pozna Moj Glas,

i obraduje se, kada ga čuje u blizinama svojim.

Ja sam Kralj onih srdaca,

koja za Mene kucaju i žive.

Stavljam ih u Svoju Riznicu,

gdje ih milo Moje Oko gleda."

- 235 -


studeni 1975.

Na ove Riječi vidjelica odgovori: "Gospodine, nevrijedno sam stvorenje i dijete Tvoje. Smiluj se i mojemu srcu!"

Blago nasmijan Isus odgovori:

"Ja sam Kralj i u tvojemu srcu!

Kraljujem i kraljevat ću Ja u njemu dovijeka.

Radim Ja, Kralj tvoj, u tebi,

i ti radiš u Meni.

Bez Mene ništa ne možete učiniti;

samo sa Mnom, i u Meni - kazao sam Ja vama!"

I pričesti Isus vidjelicu, a onda joj pruži Misni Kalež sa Svetom Krvi. Kad se pobojala piti, Gospodin joj progovori:

"Uzmi milo jer je to cijena Cijenjenoga,

da te okrijepi i ojača u bolima tvojima.

Bio sam zgažen, prezren, osuđen,

ali sam slavno pobijedio svijet.

Mali broj samo pođoše za Mnom

u srcima svojima;

ostali pođoše u svijet,

da služe njegovim pohotama i požudama." (12B 5)

25. Utorak - Sveta Katarina Aleksandrij.

Pobožni svećenik (fra Bogdan) predmolio je Krunicu Majke Božje. Najednom Duh Sveti obasja srebrnastim sjajem cijeli Oltar Svete Obitelji, i ostane nad njim raskriljen.

Onda se u liku divnog i svetog Mladića nasmiješio vidjelici i od lijevog krila, kojim je zagrlio Svetu Obitelj, pruži Svoje zrake ravno u njeno tijelo. Te zrake, kao guste sablje, urezale su joj se blizu srca i glave. To je potrajalo oko četvrt sata. Vidjelica je osjetila na tijelu veliku i svetu milinu, jakost, odbojnost prema vanjskome svijetu...

Za vrijeme Svete Mise došla je na Oltar sveta Katarina. Imala je palmu u ruci. Pozove vidjelicu bliže k Oltaru, i onda joj ovako progovori:

- 236 -


studeni 1975.

"Velik je Gospodin Bog u tebi,

i ti si velika u Gospodinu Bogu.

Sve što je u tebi,

dano ti je od Gospodina Boga.

Budi Mu vjerna!

On će te nagraditi Veličanstvom Svojim

i uzdignuti dušu tvoju u Visine Svoje.

Prezrena si od onih,

koji bi te trebali braniti i zaštititi.

Ponizivaju te,

jer ne upoznaše duha tvojega.

Od zavisti te kleveću usta njihova.

Ne boj se!

Pogledaj moju palmu,

koja me je stajala mnogo muka!

Gospodin Bog ti je urezao

Svoje Ime u srce,

i On je blagoslovio tvoje srce.

Blagoslivlje srca ona,

koja Njemu vjerno služe na zemlji.

Ne gleda On na riječi samo,

već na djela u životu,

kojima je obuhvaćeno Ime Njegovo

u srcu zabilježeni je Bog.

Puno trpiš, pa ti je tijelo klonulo,

iscrpilo se oko rada za Gospodina Boga.

Blago duši koja umire u Imenu Njegovom!

Molit ću se ja za tebe,

da tvoja jakost u Bogu

nadvlada sve opačine i laži,

što se izgovaraju na tebe.

Znaj, da s Neba gleda Gospodin Bog

na sve što tko čini!

Idi na mjesto, da primiš

Tijelo Gospodina našega Isusa Krista,

Boga Jedinoga.

Neka te jača, Julka,

za dan posljednji u životu na zemlji."

Nestane svete Katarine, i vidjelica. primi u strahopočitanju živoga Isusa u srce. A Mali Isus

- 237 -


studeni 1975.

javi se iz Svetohraništa vidjelici, koja je klečala kod Oltara:

"Pokaži udovima svojim,

kako se slavi Moje Ime u crkvi Mojoj.

Ja sam Gospodin Bog tvoj, zemljo!"

Iza toga Bog Otac blagoslovi s Neba vidjelicu i one u crkvenoj zgradi, koji Bogu vjerno služe, držeći u srcu Zakon Njegov. Onda je došao s Neba sveti Antun Padovanski. Stojeći iza Svetohraništa, smiješio se vidjelici i promatrao je ljude kako mole. Završeno je. (12B 7-9)

Za vrijeme molitve posjetila je vidjelicu draga Gospa i kaže joj ovako: "Ja ću poći s tobom na put u Zagreb, i odvest ću te na mjesto, gdje sada stanujem!"

Vidjelica je u te dane trpjela grozne boli poradi Riječi Božjih, izgubljenih u samostanu časnih sestara u Zagrebu. Zbog toga je jedva smogla dati smiješak dragoj Gospi, Kraljici Neba i zemlje. (12B 10 i 21)

Svetohranište izbačeno iz crkve - Vidjelica ugleda Svetohranište, koje je odstranjeno s Oltara i izbačeno iz crkve napolje. Oltar je ostao bez Isusa i crkvena zgrada je bila kao izolirana od Njega. A u Svetohraništu, izbačenom iz crkve, bio je živi Isus. Pokraj Svetohraništa stajao je veliki Anđeo, držeći nad njim svoju ispruženu lijevu ruku, pazeči da se ne obeščasti Sveto Tijelo. Nad uklonjenim Svetohraništem otvorilo se Nebo i cijelo se spustilo nad njega, tako da su bili povezani. A Gospodin Isus Krist poviče s Neba na zemlju, svećenicima Rimokatoličke Crkve:

"Dokle ćete moderirati Moje Tijelo u Crkvi na zemlji?!"

Za kraće vrijeme reče još Gospodin:

"Izlijevat ču Svoju Ljubav na plodnu zemlju

i ona će Meni donijeti rod svoj stostruko!"

Anđeo koji je čuvao Presveti Oltarski Sakramenat bio je u dugačkim haljinama, limunaste boje,

- 238 -


studeni 1975.

a sjajnim kao sunce. Po tim haljinama bile su prekrasne izradbe oko vrata, rukava i po sredini. Kosa mu je prekrivala ramena. Bio je bos.

Znači da svećenici čine svetogrđe, kad uklanjaju Isusa s Oltara i stavljaju Ga na stranu. Anđeli čuvaju Čast Božju na svakome mjestu, po cijelome svijetu, gdje se tako postupa s Isusom, kao da je nepotreban, i da Mu više nema mjesta na Oltaru i u crkvi. (12B 11; 17)

Za vrijeme večernje molitve ovako govori Gospodin Isus Krist Juliji o Viđenjima i Objavame na cijelome svijetu. Ukor je to veliki onima koji umanjuju i skraćuju Riječi Gospodinove i Viđenja, dana preko mistika, po cijeloj kugli zemaljskoj.

"Okljaštriše Moje Riječi i Viđenja

preko odabranih od Mene, kao stablo bez grana,

da modernom svijetu srcima ugodiše.

Može li hrana biti dobra,

pitam vas, mudrijaši ovoga svij^ta,

ako se u nju ne stavi sve što treba,

pa i najmanje manjka kad se blaguje ukusu.

Zato će mnogi trpjeti, iako ne bi trebali,

poradi skraćenih i umanjenih Mojih Riječi i Objava.

Ja sam dao potpunu Nauku Svoju vama na zemlji,

da razumijete što vam je činiti,

da vas sve spasim.

Kod Mene moderna namještenost ljudi

nema mjesta u Nebu.

Samo malenima u duhu i poniznima u srcu

otvaraju se vrata Mojega Neba.

Oholi umiru, iako Mene zazivaju.

Kakvom sam vas Ja ne zemlji prirodom obdario,

sinovi i kćeri, tako vas želim

pred Moje Prijestolje primiti,

u stanove vječne.

Mudrost koja se protivi Mojemu Zakonu,

ne ulazi u Blizine Moje.

Mudrost ovoga svijeta

zagrlit će tamne dubine zauvijek.

Nijesam stvorio ovaj svijet da ga kaznim;

- 239 -


studeni 1975.

ali grijesi vaši

privukoše kaznu od Mene pravednu na sebe.

Rod tame i kaljuže

neće mirisati Svježine Nebeske.

Tko ima uši, neka sluša Glas Moj!

Tko ima srce, neka mu kuca i živi po Meni!

Zemlju neplodnu pretvorit ću u bezdane.

Iza toga rodit će zemlja rod dani od Mene."

Zemlja su ljudi dobri i zli. Dobri rod su oni koji žive po Zakonu Božjemu na zemlji. (12B 26-27)

Gužva oko Oltara - Vidjelica doživi u Viđenju molitvenu zajednicu u Zagrebu, sakupljenu za Svetu Misu. Pojedine ženske toliko su se gurale, koja će biti prva do Oltara, da su se čak svađale.

Odjednom se vidjelica nađe na vratima iste prostorije. I ostane najzadnja, uz vrata. A gužva je trajala i dalje, tako da se nije pravo ni čulo ni vidjelo svećenika, koji je služio Svetu Misu. Ženske koje su se gurale nisu marile za vidjelicu. Postupale su s njom kao s došljakom i strancem.

Odjednom, u zraku nad Oltarom, poviče jaki Glas "Neka se na sredini napravi put do Oltara!" Ženske se poplaše i odmaknu se u stranu. A od Oltara, od Nebeskog Svetohraništa do ulaznih vrata pruži se širok put, sjajan kao sunce.

Vidjelica na to upita Božanskog Spasitelja: "Gospodine, a tko će poći ovim putem do Oltara?"

Javi se dragi Isus nad Oltarom, i Duh Sveti, i kaže ovako: "Ti ćeš, Julka, poći ovim putem! Za tebe sam ga pripravio!"

Na to se dotične posramiše i uzmakoše.

Vidjelica pođe sjajnom stazom i uđe u Svetohranište... u veliki hram Božji. Odjednom ulazi u drugu sobu, koja je bila uz ovu. Vidi tamo nekoliko svećenika, obučenih u misnu odjeću, kako je čekaju. Kad im se približi, kaže Gospodin:

"Stani u redove njihove,

i čuvaj i bdij nad Mojim slugama!"

Svećenici koji su čekali vidjelicu, bili su vrlo zbunjeni. Vidjelica je tražila očima duhovnog

- 240 -


studeni 1975.

oca Zvonimira, ali ga ne vidje u redovima njihovim. (12B 28-29)

Đavao veselo trlja ruke - U istoj molitvenoj zajednici, ženske su se toliko svađale, da su letjele jedna na drugu, kao da će se tući. Dva-tri puta došao je domaćin, i nešto im je značajno rekao.

Iza grupe sjedila je djevojka, posebna držanja, koja kao da nema veze s tom zajednicom. Držala se ukočeno, kao da je bolja od ostalih. Odjednom, s jugozapada, dolazi toj djevojci redovnik na neke dogovore. Isto izvan zajednice.

A u blizini grupe žena, stajao je đavao i veselo trljao ruke. Bilo mu je drago, što se one svađaju. Ta drama trajala je dosta dugo. Đavao je bio zadovoljan i smijao se, ali je ipak bojažljivo pogledavao prema željezničkoj stanici. Bojao se, neće li možda doći vidjelica, da te svađe smiri.

Kad je vidjelica uistinu došla, đavao se uznemiri i uzvrpolji. Odjednom propane u zemlju, ali je velika zmija ostala između ljudi, a da je oni nisu vidjeli oko sebe. (12B 29)

Prosinac

"Ne plači, ženo, za grijehom!" - Vidjelica je trpjela velike boli. Onda pod molitvom do&e dragi Isus kao Dotri Pastir. Bio je jako visok, a obušen u bijelu haljinu i zaogrnut nježnocrvenkastim pla^ stom, čiji Mu je kraj bio prebačen preko desne rja ke. U desnoj ruci držao je veliki bijeli pastirski štap, a na lijevoj ruci je nosio već postariju ovcu. Dobri Pastir, dragi Isus, stavi ovcu pred vidjelicu i kaže joj: "Ova ovca se izgubila, pa sam je Ja donio pred tebe!"

Tidjelici nije bilo jasno što ovo viđenje zna-5i. Ali za kratko vrijeme dobije glas od žene u grijehu, neka joj Isus pomggne, da joj se vrati priležnik, s kojim je živjela dulje vremena, a ko^ ji ju je već više puta ostavio,a sada je zarobio drugu u lance tame.

Isus sluša plač žene bludnice, pa joj ovako pc^

- 241 -


prosinac 1975.

ručuje: "Ne pla5i,ženo, za grijehom što se uđaljio od tebe! Plači nad dušom svojom, koja živi u grijehu! Očisti se i živi u Zakonu Mojemu!"

Ista žena ima teško bolesna sina, već mladića. Isus dragi kaže za njega: "Trpi za roditeljske grijehe!" (12B M-13)

"Smušena ženo!" - Feke nametljive osobe, htjele su se pokazati važne, kao ugledne u no.rodu. Za je^ dnu od njih, koja se u tome posebno istakla, dragi Isus reče: "SmuŠena ženo! Znam tvoje misli i ono što u tvqjemu srcu leži." Veliki je to ukort

(12B 13)

3. Srij - Sv. Franjo Ksaverski

"To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!" - Vidjelica je molila sv^je večernje molitve. Bila je potfese^ na do dna duse. ViJe riije imala snage za sivot, koji joj zadaje sve nove boli. Stane, i počne 'mis^ liti: Ima li još igdje srce koje žarko kuca za Bo ga u siromaštini, u duhu poniznosti i čistoče? On da pomisli na Isusove Apostole. Učini joj se, da je Ivan ljubimac bio Isusu najvjerniji. Ostali, s raznim manama i nedostacima, svi su Ga bili ostavili*.

Kad je počela dalje moliti, gle čuda. Dođemlad povjek od svejih 35 godiha. Imao je krupne oči i lijepo mladoYiko lice. Duga kestenjasta kosa prekrivala mu je ramena. Bio je obučen kao u Isusovo doba. Haljina mu je bila do prstiju na nogama. Obuća s remenjem bila je vezana oko nogu. Mladić je stajao u zraku, do jedan metar od vidjelice, i sažalno je promatrao.

Na to ona ponr'isli: "Bože moj, kakav je to mladić izstarih vremena, u ovoj modernoj eri?"

Nad glavom mladića odjekne Glas: "To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!"

Apostol Ivan zadržao se oko četvrt sata, a onda je pošao u pravcu ćtkuda je i došao. Zaputio se prema jugoistoku, pa ode gore i nestane u visi. nama.

U razgovoru o Viđenju, bilo je riječi i o tome

- 242 -


prosinac 1975.

đa su svi Apostoli, prije dolaska Duha Svetoga, imali nedostataka, netko više, netko manje. Usred razgovora Gospodin to potvrdi Riječira:

"Svi su imali svojih nedostataka!" (12B 14; Mg)

Nebeska Majka u ljubičastom plaštu (Došašće) Za vrijeme Svete Liise vidjela sam Nebesku Liajku s Malim Isusom u naručju. Draga Gospa bila je zaogr^ nuta ljubičastim plaštom, koji je ispod vrata *bio skopča^* Po plaštu su bile kao crkvene izradbe. Preko glave imals. je rubac, također zagasite boje. Nebeska Majka žurila se sa zemlje u Nebo, preaa Istoku. Okrenula se i gledala vidjelicu, i svijet na zemlji. Onda je nestala u visinama. (12B 15)

Opustošeni samostan - Jednom samostanu časnih sestara bio je posuđen dio knjige "Isus nas zove". Kad je Knjiga zatražena radi uveza, iskrsle su ne ke pdteškoće. Rekoše da je dotična sestra obolila, a oni knjigu ne mogu pronaći. Vidjelica se prepla. šila da su Riječi Gospodinove propale, pa se jako ražalostila. Onda je u vilenju doživjela dotični samostan. ^

Hodala je oko njega u zraku, ali na žalost va_ ni nije bilo niti jedne redovnice. Okoliš samosta_ na bio je zapušten, kao da u samostanu nema života. Dvorište i staze obrasli su' dračea i korovom.

Upita vidjelica Gospodina: "Gospodine, zar nema'nikoga ovdje, a Tvoje Riječi su dane ovdje?"

Nikoga nije bilo vani, da primi Gospodina unut^ ra, među njih. A i iznutra, samostanska je zgrada izgledala suviše prazna i zapuštena. Fao da nema nikoga u njoj. Duh Božji nestao je iz nje. Otišla sam tužna i puna boli sa lica mjesta, bez knjiga.

(12B 15-10

Otac Nebeski pregledava vinograd - Vidjelica se nađe negdje na jugu, u lijepom vinogr^du, na kra^ nim brežuljcima, koji su se dizali do u Nebo. Gro^ žđe je bilo bijelo, ružičasto, rumeno i crno. loa lo je bobe velike kao vrtne jagode. Vinograd je bio prekrasno obraSen, kao stvoren.

- 243 -


prosinac 1975.

Onda nad taj vinograd dcfe Bo^ Otac e^e-^ki. Malo je nad njim hodao u zračnom prostonj^ a zatim se spusti na tlo. Prolazio je redovir-^ i pregledavao, da li je sve u redu.

Vidjelica je stajala na podnožju vir. grsda, udaljena pedesetak koraka. Gleda ona to krasno grožđe, te velike i lijepe bobe, pa upiti Oca Nebeskoga: "Gospodine i Bože naš, tko obra'uje taj lijepi vinogrsd?"

Bog Otac stane i odgovori: "U ovon vinc^redu rade duše, ljudi sa zemlje!"

Na to vidjelica usklikne: "Zato i jest tako li jep, što Ti, Gospodine, radiš zajedno s dušama!"

Bog Otac je rekao vidjelici, da će i ona u tom vinogradu raditi i ostati. A njoj bilo žao, što se više neće vra.titi natrag među svoje^ što mora ostati ovdje, gdje više neće vidjeti niko^'a pozna^ toga. Da se nekako utješi, pomisli! "Ai.Q se već neću vavratiti, bar ću se u toj pustinji najesti krasnoga grožđa!"

Vidjelica se dulje vremena Zđ.držals, u toj nepo znatoj prirodi, koja se uzdizala prema Nebu.

(12B 16)

Sveti Mihael s mačem u ruci

Za vrijeme molitve ugledam nad kugloni zemaljskom velikog Svetog Mihaela Arkanđela. Bio je obučen u oklop, na glavi je imao kacigu, a u desnoj ruci veliki mač, okrenut prema zemlji. Stajao je nad zemljom i gledao. Čeka čas, ^aloge s NeLa, da uda_ ri zemlju i stanovnike njezine. (12B 13)

Pavao VI. dolazi po vidjelicu - U molitvi sam do-živjela prekrasnu crkvenu zgradu*. U njoj je bio Nebeski uređaj, sve sveto. Oltari su bili svečano obučeni. Ali u crkvi nije bilo nikoga, pra^na je bila. I nekoga kao da se čeka. PoTislik u sebi: "Tko li će doći u crkvu, da su je tak'o uredili?"

Na to se čuo veliki Glas iz Svetohr^nista: "Fa. pa Pavao VI. dolazi u N.!"

Na to se uzbunim i kažem:"Šta će on na. selu!"

Glas odgovara: "Doci će po teb&!"

- 244 -


prosinac 1975.

I još se vise uznemirim, pa pri-.i;eti*: "Već ni hodati ne mogu od raznih muka, kuda da još idem?"

(Pis 5-331.)

Na blagdan Bezgrješnog Začeća, u pol bijela da_ na (oko 14-30), ovako progovara Ketesna ^la.jk&: "... Moje Bezgrješno Srce pobijedit će u ovom vre_ menu..." (12B 26)

Bestidnica sjedi na kugli zemaljskoj - Išla sam po nekakvoni terenu, kao na zapadu. I na taj teren bio je stavljen globus, velik kao okr*jgli stol. Onda doče neka ženska, zaogrnuta jedir,: ogrtačem. Popne se na tu "kuglu zemaljsku", sjećne na nju, raskopča svoj ogrtač i razgali se.

A ja kako sam došla, i gledam, i rekoh: "Bože moj, pa kud se je ta popela! Sad će svi koji budu tuda prolazili vidjeti njezinu golotinju."

Onda dc3:e Glas s Neba: "Ova bestidrica vuče korijenje od praroditelja Adama i Eve!"

Viđenje je bilo pod Svetom Žrtvon. (125 1?)

(cko 14.XII.)

"Pogledaj te razgalite figure!"

Par dana iza toga, opet u domu Božjeru, za vrijeme Svete Mise, odigrao se ovakav prizor vifenja. Odjednom začujem prasak smijeha. Pogledar, a to se đavao previja od soijeha i kažiprston desne ru^ ke pokazuje prema Svetištm "Julka, pogledaj te razgalite figure s njihovim aparatina!"

Četiri mlade cure, u kratkim suknjara, bestino raširenih nogu, sjedile su leđima okrenute modernom oltaru, a prostotom prema svijetu. Zato je ia vao tako uživao u njima. Jer ove cure, predstavnice su nečedno obučenih ženskica, što ih svećenici uvods u Bogoslužje za čitanje Poslanice i slično.

(123 18)

Kaže Gospodin u ove dane meni:

"Uvukao se modernizam u klerikalizam

i hoće da u srcina ljudi

ugasi i zainjs svjetlo!"

- 245 -


prosinac 1975.

'A ja kažem: "Gospodine, a kako ću to označiti?"

- ""Zapiši! Znaju Moji ljudi, koji Meni služe, da mnogi svećenici i časne sestre ne valjaju!" (p.r?.)

Dragi Isus mete metlom - Za vrijeme Svete Mise ma li prostor ispred glavnog Oltara pretvorio se u ** veliku zemlju. S istočne strane, iz Neba, došao je na taj nepoznati teren dragi Isus'. Najprije je ozbiljno gledao po toj zemlji, a onda počne s velikom metlom od suha pruća mesl;i na*mnogim mjesti ma. Negdje je meo dulje, negdje kraće. Kać se je od čišćenja umorio, sjedne na zelenu travu na livadu.

A ovdje ondje po toj livadi cvale su plave lju "bičice', kao u hrpicama. Odjednom netko donese veliki misni Kalež i stavi ga pred Isusa, malo u stranu.

A od velikog Isusa postao je Isus Dijete, u d^ M od 3**4 godine. Onda je Mali Isus brao ljubicice! Pogleda vidjelicu, a orta Ga upita: "Gospodine, za koga bereš te ljubičice!"

Mali Isus s.e nasmiješi i kaže jcj: "Uzmi, ova prva je za tebe!"

* Vidjelica na to prihvati ubranu kiticu ljubiči_ ca u desnu ruku.

Mali Isus je nabrao još 9 do 10 kitica ljubitn ca i stavio ih je ovdje ondje uz Kalež.

Gledajući Malog Isusa kako slaže te kitice lju^ bičica uz Kalež, upita Ga vidjelica: "Gospodine, a što znače te kitice ljubičica oko misnoga Kale-ža?"

Mali Isus se nasmiješi i podigne Glavicu i ka-že: "Volim ponizno srce, čisto srce, iskreno sr* ce! - Volim srca ponizna, čista, iskrena!"

Malo iza toga Isus nestane s toga terena. (14.XII.NEDJ.-Sv.Kalist, papa) (12B 18 + Pi)

Dječica igraju kolo oko Malog Isusa - Dok sam se molila u svojoj sobi, kod kreveta, najedanput do-đe živi dragi Isus nad moju glavu. Stoji u zraku

- 246 -


prosinac 1975.

i gleda na mene, kako se molim.

Najedanput odem ja s Njime na nepoznati teren, na jugu. Ali to nije bilo na zemlji. Na tom se te renu veselo igrala četica nejake dječice, što dje^ čaka, što djevojčica. Bili su u dobi od tri do če^ tiri godine. Svi su bili bosi.

A Isus dragi je stao, pa ih gleda sav sretan. Naslađuje se s njima, kako se to oni igraju. Haje_ danput od velikog Isusa postane Isus Dijete. I sta_ ne među njih, u sredinu.

A oni, kad su vidjeli da je Mali Isus stao me-đu njih, podigoše se na nogice, opkoliše Ga, i iih vate se u kolo oko Njega. I onda, držeći se za ru čice, naprave tri koraka u desno, pa gledajući svi 'zaljubljeno u Malog Isusa dignu nogicu prema Njemu. Onda naprave tri koraka u lijevo, pa dignu drugu nogicu.

Čak sam se smijala kako to oni onako malešni ovako dražesno igraju kolo.

A Isus dragi ih razdragano gleda, pa im se sir_i ješi.

Igrali su to kolo oko Njega valjda i pola sata. Poslije, kad su posustali, posjedaju Mališani po tlu. A dragi Isus je sjedio među njima, kao da je njihov brat i drug. Bio je među njima tako sladak i razdragan.

Dok sam u blizini stajala i promatrala, upitam: "Gospodine, a tko su ta djeca? Odakle su, da nij^ dno dijete ne poznam?"

Onda odgovori Glas s Neba, Bog Otac Nebeski i Duh Sveti - nad tom grupicom, nad njima: "To su Anđeli s Neba!"

Djeca s Neba, koja su živjela na zemlji.

Bila sam tako razdragana, promatrajući ovaj pii^ zor, da sam zaboravila, gdje sam stala u molitvi.

(12B 19;JHgnt)

Dolazak Malog Isusa s Neba na zemlju - U Došašču, za vrijeme jedne Svete Mise, zbio se je ovakav prizor. Na istoku spustio se s Reba prema zealji

- 247 -


prosinac 1975.

širok prekrasan put. S obiju strana puta, skroz od Neba do zemlje, bila su po dva reda velikih Anđela u bjelini. A gore, pri početku puta, Mla je nebnica (baldahin) , koja se upotrebljava, kad se u svečanim procesijama nosi Presveti Oltarski Sakramenat.

Onda tim putem veselo potrči Mali Isus i sjedne nasred nebnice. Dragi Mali Isus je bio veseo, i gledao je prema zemlji. I onda se na tom baldahinu zaigrao, kao da Ga nešto zanima.

Cijelo Nebo, svi Stanovnici njegovi, Sveci, bili su okrenuti prema Isusu i zemlji, i s radošću su gledali kako On silazi na zemlju. Na tisuće Anđela pratilo je Maloga Isusa na tome putu. A oni mnogobrojni veliki Anđeli, što su bili u počasnim redovima držali su nad tim putem kojim je prolazio Mali Isus ve^ like široke trake. Trake su bile bijele kao snijeg, a dugačke oko četiri metraiširoke oko tri prsta. I još su trake bile pri dnu savite kao u luk. Sav put, kojim se dragi Ma li Isus spuštao na zemlju, bio je okićen tim trakama. Silaženje Ma^Log Isusa s Neba na zem^ lju bilo je jako časno i svečano.

A nebnicu nije nitko nosio, sama se polako ^puštala prema zemlji.

Kad sam to pisala imala sam dojam, da je dolazak Malog Isusa na zemlju prilikom Utjelovljenja. Jer On nije.nikada stvoren (kao Bog). Njemu nema početka. On je od vijek vjekova. I onda, kad je dolazio na zemlju, prilikom Utjelovljenja, Nebesnici su to ovako svečano proslavili. (12B 20; Mgnt)

Ne polažu važnosti na Riječi Božje - Ujutro iza molitve, doživi u viđenju svećenike samostana u mjestu, kako svaki obavlja svoje poslove. Samo je^ dan između njih, a on je ovdje više kao gost, pa^ ljivo usput prati vidjelibu, i želio bi joj se približiti, da čuje Riječi Gospodinove. Ostali na

- 248 -


prosinac 1975.

to ne polažu važnosti. Vidjelica gleda u njega, i željela bi mu puno kazati o lijepome Bogu. (12B 21)

Svećenik iz pakla smeta je pod molitvom - Ovakav doživljaj sam imala kroz 14 dana i noći. Što god sam radila i kamo god sam pošla, osjećala sam oko sebe veliki nemir. Kad počnem moliti još gore. Dr žim Krunicu, a osjećam toliku tjeskobu i toliki bol, da mislim da ću se raspasti. Tako kod kuće, tako u crkvi. I onda stalno lupa po kući. Jednom je tako halabučilo oko mene, da sam se uplašila i glavu sakrila u krevet, da ne vidim što je. Ispovijedim se, ali i dalje ista buka.

Jednog jutra, pod molitvom, smognem snage i za_ vapim iz dna duše: "Gospodine, smiluj mi se! Ti znaš da želim Tebi služiti i moliti se!"

Onda ugledam u neposrednoj blizini sve&iika s rogovima na glavi, kako šeta uz kauč. Bio je viso ka stasa, krupan, jak, svijetle puti lica,, velikih očiju. Kosa mu je bila više bjelkasta i začeš ljana. Bio je obrijan. Moglo mu je biti do 40 godina. Imao je na sebi tnantiju, ali nisam raspozim la kojemu redu pripada. Hodao je i kružio uznesireno i nervozno ipo prostoriji.

Uplašila satn se i počela skrušeno moliti i od onda nestane zauvijek.

Kasnije sam pod molitvom pitala Gospodina, tko je to. Odgovor je glasio: "To je svećenik đavao iz pakla!"

Onda sam to tako shvatila, da on kao svećenik ima težnju za molitvom. Pa s&d hoda, traži... Jer u određeno vrijeme, iz pakla su svi pušteni, da nas napastuju. Dolaze, pa nam smetaju u molitvi. Kad hoćete najžarče moliti, onda do3e pa vas uzne^ miruje, a poslije se smije. Prave nam zapreke u obavljanju dobrih djela. (12B 23-24)

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan!" - Za vrijeme Svete Mise zbilo se ovakovo Viđenje. Na jugoistoku, u jednome mjestu na nepoznatome terenu, diza-

- 249 -


prosinac 1975.

la se jedna crkvena zgrada. Tlo je tamo više kame nito, a zgrada je bila sr^dnje veličine. Bila je** zidana u starinskome stilu, ali je bi].a vrlo lijepa i pnvlačna. U sredini, nad ulazom, bilo je malo uzdignuto, kao toranj, ali na vrhu ravKo.

Do te crkvene zgrade, sinagoge, vodio je širok kamenit put. S desne strane sinago^e bio je mali brežuljak, a s lijeve strane vrt zasađen povrćem.

Odjednom iz sinagoge izadu grubi ljudi^ vodeći jednog mladića. Izvedu ga na put, pedesetak metara od sinagoge. Onda pograbe kamenje i počnu ga žestokom srdžbom bacati u mladića. Kamenje su uzi mali pokraj puta, trčali su po njega do brežuljka^ i dodavali ga onda jedan drugome.

Mladić se je međutim okrenuo prema bogomolji. Kad ga je prvi kamen pogodio, kleknuo je i sklopio ruke. Nakon još par teških udaraca srušio se na tlo^ licem prema sinagogi. Lokva krvi prekrila je njegovo tijelo.

A u blizinJ. su bile žene, koje su se zgražale nad tim djelom. I djece je bilo tamo.

Za vrijeme tih muka Nebo je bilo otvoreno. Cijeli prostor je zasjao u sjaju, kad su ga ubijali. Kad su ti nemili ljudi bili započeli svoj krvavi ^posao, pojavio se živi Isus^ Stao je nad mladićen^ u visini od desetak metara^ i pažljivo nagnut nad njim, ostao tako.

Kada je mladić usnuo u Gospodinu, Bog OtQc i Duh Sveti dočekali su njegovu dusu.

S lijeve strane mladićeva tijela, pokraj njegove glave, stajao je velik Anđeo. Držao je u ruci Knjigu s crnim koricama i gledao je u mladića.

Vidjelica je stajala na putu u bogomolju, udaljena dvadesetak koraka od mladića. Kad je mladić preminuo, pristupi s n&poznatim ljudima i ženatna i u tuzi se pomoli.

Onda su uzeli njegovo tijelo i odnijeli ga iza sinagoge. Kuda su ga odnijeli vidjelica ne zna, jer je u taj čas prestalo Viđenje.

- 250 -


prosinac 1975.

Onda vidjelica upita Gospodina, tko je ovaj mladić. Iz Neba se začuje Glas: '

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan! -U Meni je usnuo i živjet će

u vijeke vjekova u Mojoj Slave.Amen.Amen.Amen." Nebo je pjevalo hinmu Gospodinu dovijeka!

(12B 25-26)

25. ČETVRTAK BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSA KRISTA

"Tražim duše oko Sebe!" - Na Božić uvečer, za vii jeme Svete Mise, imala sam ovakovo Viđenje.

Našla sam se na nepoznatom tlu. Eodala sam putem između brežuljaka. Nigdje ni kuće ni ništa. "Bože moj, rekoh,šta ću ja u toj pustinji!"

I onda se počnem spuštati prema ravnici ispod brijega. Ulazeći u dolinu - to je bilo više kao pašnjak - iza malog brdašca opazim sa strane neku pećinu. Fođ*em prema njoj da vidim što je to. Kad dođem na ulaz špilje ugledam unutra jasle za stoku. A draga Gospa, Nebeska Majka i Sveti Josip, sjedili su uz jasle u kojima je ležalo nejako Dje^ tešce, Isus.

Nasmiješim se sva sretna, što sam u ovoj osami, u ovoj nepoznatoj tu&ini, ugledala srcu najmilije. Draga Gospa i Sveti Josip bili su neopisivo veseli. A Mali Isus, gol u hladnoj špilji, stalno se ogledavao, kao da nešto traži oko Sebe. Okreće se amotamo, i gleda me, i kao da mi želi nešto kazati.

U taj čas sažalim se nad dragim Isusom i upitam Ga: "Gospodine, koga tražiš?"

On podigne Glavicu, milo me pogleda, nasmiješi se i kaže ovako: "Tražim duše oko Sebe!" Rekao je to ozbiljnim glasom i malo otegnuto.

Odjednom se Isus digne i ode u crkvenu zgradu, dom Svoj,i sakrije se ljudskim očima.

I onda nisam znala šta je to. Onda mi je rečeno, da je to Betlehemska špilja, štalica.

(12B 22-23)

Bogu hvala!

- 251 -


siječanj 1976.

GODINA GOSPODNJA 1976.

Ovako govori Gospodin za nadnaravna zbivanja u San Damianu:

"Neka Moji stvorovi - ljudi na zemlji -

točno označuju Nebeske pojave, u dan kada Moja Majka dijeli Milosti, od Mene dane puku Mojemu, koji su ih dostojni. Neka se ne Sini od ništa nešta, od muhe vola. Zračni prostori imaju svoje tjelesa i prirodu: oblake, meteore, zvijezde, sunca... Znakovi iz Neba su posebne pojave,i jasne! To promatrajte, i živite u duhu, ravnajući se prema znamenjima u srcima svojima. Ne uzdižite oholo glave, da nešto znate i imate, jer vam je to dano,

da se približe srca vaša Mojemu u dane zla, koje ususret dolazi čovječanstvu na zemlji. Pazite na svoje duše, da vas noć ne zateče u tami grijeha. Neka vaši jezici ne ranjavaju srca pravednika. Živite u Svjetlu,

da se tama ne nastani u srcima vašima. Malo je (jos) vremena, da koristite Hoju Očinsku Spasiteljsku Ljubav na zemlji. Amen."

Često se preuveličavaju događaji i stvari. Vidi ili uslika crticu, oblak, mjesec, sunce... i onda kaže da su to Anđeli ili Majka Božja. A toje ona priroda gore.

Kaže Gospodin, kad se nešto uslika^ što je dano od Njega, onda se jasno vidi, da je to nešto nadna ravno, da ne ide u red oblaka, zvijezda i slično.

Kad I^jka Božja silazi na zemlju - nastavi vid jelica objašnjavati - vidi se jasno da Ona dolazi. I onda, ako se možda i ne vidi osobno Nju, ali se vidi sjaj ili sjajan oblak, koji se spušta prema zemlji. A ona priroda gore, to se za naše oko ne miče.

Neka ženska mi je pokazivala fotografije, i

- 252 -


siječanj 1976.

onda tvrdile za oblake da su to Anđeli. To je to.. to je to... to je sve Nebesko... Onda dragi Isus progovori: "Reci joj, da su to sve oblaci!" Posli ie sam dobila Riječi, što su gore označene. (12B2?)

"U miru Mojemu ćeš biti!" - Za vrijeme Svete Mise došao je dragi -*-sus iz Neba, u prekrasnoj svečanoj haljini. Njegova je haljina bila sjajna, bije^ la, mekana kao vata, a sva ukrašena ubačenim zvijezdama i zlatnim izradbama u stilu misnice.

Gospodin je došao veseo u hram Svoj, do Oltara. Nakon što je pogledao prisutne, kojih je bilo samo malo u crkvi, uzme Kalež sa Žrtvenika i po&e s njim do vidjelice. Pričesti je velikom Hostijoni, preko dragulja ispod brade, i dade joj piti Presvetu Krv.

A nao Isusovom Glavom čuo se Glass "U miru Mojecai ćeš biti, u dan posljednji života tvojega na zemlji.Amen."

(12B 27-28)

"Sine Moj, dijete Moje, sluga Moj, Zvonimire!

Gospodinova Nauka se čuva i ne daje u ruke onima koji je prokušavaju i smiju se od nje!"

Kaže Gospodin Isus Krist ovako:

"Neka radi tko hoće šta hpće, pošao on ili ona na kraj zemlje, pred li^ene mora doći svaki smrtnik kojega sam Ja stvorio."

Govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Zavide ti mnoga braća i sestre

na dvostrukom Nebeskom daru, kojega sam tebi dao: prvi, da si Moj sluga, svećenik,* drugi, da radiš oko Hojih Riječi. Zato se ne daj smesti od onih, koji u tvoju blizinu ne spadaju, a iza leđa ia zavist viri iz srca njihova. Nije tebi prijatelj ni^i prijateljica

- 253 -


siječanj 1976.

on i ona koji dušu tvoju udaljuje od Mene.

Ti ne pripadaš svijetu^da mu ugađaš, već Meni.

Neka ti puni stolovi ne zavode srce,

i znanje dotičnih osoba^

s kojima dolaziš u susret.

Duša tvoja vrijedi više od toga!

Nema blaga na zemlji

za koje *bi mogao dušu kupiti!

Ako je cijena jednoj duši tolika,

isplati se na zemlji za nju i živjeti!

Čemu gubiti vrijeme na zemlji isprazno!

Ne udaraj po onome što sam Ja odabrao

i s čime se Ja služim.

Zaštiti Moje odabrane suradnike

pred narodom na zemlji.

Raditi na Temelju Mojemu

nije svima dano.

Neka zna svaki smrtnik,

da će za Moju jednu Riječ

dati Meni račun, kako ju je primio.

Mnogi trče na zemlji,

ali malo ima onih,

koji pobijede sebe i svijet.

Revnuj oko Mojih Djela,

i budi Meni vjeran aa zemlji,

dok te ne zagrlim

u More Bogatstva Svojega. Amen." (12B 30-31)

10. Sub. - Sv. Melhijad, Papa i mučenik

Mali Isus hrani piliće - Vidjelica je ujutro rano doputovala vlakom u Zagreb. Na stanici ju je doče^ kala prijateljica. Onda su pošle u Baziliku Srca Isusova na Svetu Misu.

Kad sam došla u crkvu^doživjela sam ovo. S de^ ne strane glavnog Oltara, iz visina, s Neba, kot]r ljalo se veliko Svjetlo pred sliku Presvetoga Srca. Svjetlo je bilo mnogo veće od sunca. Sjaj je ispunio čitavo Svetište.

Najedanput se Svjetlo raširilo, kao rastvorilO)

- 254 -


siječanj 1976.

i iz njega iza^e Mali Betlehemski Isus. A oko Njj3 govih nogu najednom se pojavi mnoštvo malih pili-ća. Bili su tako malešni, kao da su se tek malo prije iskljucali iz jaja. I onda su svi ti pilići bili okrenuti prena Malome Isusu, i otvorili su prema Njemu svoje kljunčiće, kao da će ih On nahraniti.

A Mali Isus pokaže Svojcc ručicom na njih i re^ če: "Sve cve dušice hranim Svojim Svjetlom i u Svoje Svjetlo ću i uvesti."

Biskup stoji i promatra - Onda je kod istog Oltara, na strani Evanđelja, u zraku, mirno stajao je dan svećenik. Bio je niskog rasta i crnomanjast. Gledao je na Oltar, a onda je okrenuo pogled prema dnu crkve, gdje smo nas dvije klečale u.klupama. Dugo me je gledao, valjda jedno 10 minuta. Nj^ šta nije govorio. Onda sam ga prepoznala. Sjetila sam se da je to biskup, koji je dijelio u našem mjestu svetu Potvrdu, ctalo prije nego što smo krenuli na veliko putovanje (1$73.g.)

"Došla si da razveseliš Srce Moje!" - Onda je oži vio Isus na slici Svoga Presvetoga Srca. I to je bio takav Nebeski sjaj oko Njega, da ono više nije bilo dio crkve, nego je postajalo kao Nebo.

Isus dragi progovori: "Došla si da razveseliš Srce Moje!"

Isus dragi je bio dosta dugo prisutan u tome sjaju. U taj čas me prijateljica povuče za ruku da idemo, da nas čekate. Ali nisam mogla odmah pj? ći. Tek kada me je Isus dragi blagoslovio, nakon što sam se prekrižila, mogla sam poći za njom.Kg.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro kod brata Ivana. Pr^ kazana je kao zahvala za Julijino poslanje, kao molba za pomoć da ^a rnože nastaviti, i konačno, da budu uklonjene zapreke koje mu stoje na putu.

Prije nego je vidjelica iza Svete Žrtve počela izvještavati ono što je doživjela, osjeti jakj miris tamjana.

- 255 -


siječanj 1976.

Duh Sveti tjera zmije - Duh Sveti je na početku Svete Zrtve tako naglo sletio nad Oltar i rasirio Svoja krila te ga duboko zagrlio, kao majka kad skoči pa zgrabi svoje dijete da ga zaštiti.

Najedanput se stvorio velik teren, koji je bio podijeljen na veće i manje predjele. To je bilo kao Crkva u pojedinom narodu, u pojedinim narodim ma. Po tim zemljama pojavile su se zmije. Dizale su glave i plazile uspravno.

Opda je Duh Sveti Svojim krilima istjerivao te zmije iz tih zemalja, s toga terena. I sve su morale otići.

A Duh Sveti je tako velik, da cijelu kuglu zemaljsku natkrili. I onda je taj posao Njemu bio, kao kad lastavica jednu muhu obrađuje i tjera: ta^ ko je to izgledalo.

Mali Isus: "To je Mpje Nebo!" - Iza toga dor'e Mali Isus s Neba. Moglo Mu je biti jedno 6 mjeseci. Imao je lijepe valovito kosice, sjajne kao sunce. Bio je u lijepoj ružičastoj haljinici, du^ih ruka^ va, izrezanoj oko vrata, a tako dugačkoj da su Mu se nogice samo malo vidjele.

Mali Isus uhvati me za desnu ruku, i povede u Nebo. Kad smo došli gore, na Podnožje Neta, dočekali su nas Anđeli, Sveci i Mučenici s palnama u rukama. I onda je to veliko mnoštvo Nebesnika govorilo i pjevalo Gospodinu, malome Djetetu Isusu*

"Sve ovo što smo dobili od Tebe, Gospodine, dao si nam u Svojoj Reizmjernoj Ljubavi i Milosti, da uđemo u Slavu Tvoju, u ovu Ljepotu."

A Mali Isus mi kaže: "Gle, ovo što vidiš,

i još toga ima mnogo više i puno ljepše,

to je Moje Nebo!

I tu će doći duše, koje Meni služe!"

A ja, kad sam ugledala te neizrecive ljepote i tu veliku sjajnost - sve je odsijevalo kao zlato - nisam se usudila da za Isusom stupim na to.Onda Anđeo u zlatnim haljinama, koji je bio prvi na

- 256 -


siječanj 1976.

doceku, skoči k meni i kaže: "Podigne noge, da ti stavim ispod tabana!" A u ruci je imao nešto bijelo, što je izgledalo kao vata. I jedno tri prsta toga stavi mi ispod jedne i druge noge. Onda nti reče: "A sad pođi za Gospodinom!" I pošla sam.

Nebeska Kraljica izbavlja duše iz čistilišta - Potom pristupi velika Nebeska Majka, s krunom na glavi i kraljevskim žezlom u ruci. Ali to je žezlo bilo bijelo kao snijeg, sjajno, debelo kao ka-žiprst, a veliko od poda do ramena. Gore navrhu bilo je zaokruženo kao lijepa kruna, u veli&ini muške šake. Kasnije je draga Gospa reltla: "To je, Moja slava!" A haljina joj je bila više ružičasta. i preko nje je imala plavi plašt. - - ** Onda me draga Gospa pozove: "Dođi, čekam te!" Iza toga, ista Nebeska Majka kaže mi ovdje pred Žrtvenikom - u Nebu me je pozvala, a pred Žrtvenl kom me je čekala:

"Atnoge su molitve, po Anđelbvim rukama, donesene pred Mene za duše u čistilištu. Pođi sa ^om, da pretrpiš s njima, da ih njihovi Anđeli izvedu iz muka." I pođem s Tjom u duboko čistilište. A tamo ni-. sam vidjela vatru, nego samo živu žeravicu. Bilel* su čitave hrpe toga, kao brdašca. Na *&oj žeravici bosih nogu stajale su duše. .*

Nebeska Majka je ostala iznad toga, a ja sam stala između duša na žeravicu. I jako sam trpjela. Osjećala sam takovu vrućinu, da to čovječja usta ne mogu izgovoriti. I tako sam me3u njima klonula, da vi&e nisam mogla stajati, pa sam se rušila.

A draga Nebeska Majka, stojeći nad glavama tih duša, prstom je pokazivala, koje đuše treba izve^ ti iz muka. Anđeli koji su uz Nju čekali u zračnon prostoru, poletješe i svoje duše ponesoše iz muka Gore.

Još je na tisuće duša ostalo na toj žeravici. To je bio velild teren, te dubine.

Adam: "Ne poslušah Gospodina svojega!" - Onda se Pri dnu te žeravice, pojavi čovjek, kojega ne bih

- 257 -


siječanj 1976.

prepoznala, da ga nisam vidjela na slici - Adam! Došao je odnel^le iza tih duša, iz pozadine, kao od početka. I pristupi Adam pred mene. A bio je odjeven u kratku odjecu, tako da je bio golih ruku i golih nogu do iznad koljena. I to je na njemu izgledalo kao kožuh, kao bundica. A oko vrata je bilo skopčano. Izgledao je kao da nema više od ^O godina - nema tamo starosti, ni u Nebu ni u či stilištu!

Petnaestak koraka dalje, iza žena, na istoj že ravici, stajala je Eva. Kako je bila iza žena, vj^ djela sam joj samo glavu i malo ramena.

Kad je Adam stupio preda me progovori^ "Ne poslušah Gospodina svojega,

i Zapovijed Kjegovu ne obdržah.

Ja i moja žena sagriješismo,

i grijeh moj i moje žene

pođe na sva pokoljenja na zemlji do kraja.

I dođe Žerta, Gospođa iz Neba,

i Ono što rodi,

spasi rod koji ja upropastih;

izvede ga iz grijeha."

Jacinta: "Sve što ti Gospodin zapovjedi, izvrši!" Onda se na terenu blizu tih duša, na Čistini gdje nije bilo žeravice, pojavi mala Jacinta. I kaže meni zapovjednički; ovakolijepo mi je govorila i prstom naglašavala:

"Sve što Gospodin tebi zapovjedi, izvrši!

Nemoj si dopustiti sa strane,

da ti ljudi ometaju Gospodinove ^apovijedi!

Izvrši sve što ti je naložio!"

Kada je to izgovorila, pojavi se iza nje mali Franj o.

"Pođi da vidiš... dokle Moj Glas mora doći!" Hajedanput se nad čistilištem pojavi Bog Otac Nebeski i zapovjedi mi:

"Pođli sa Mnom, da vidiš krajeve svijeta

- sve zemlje - dokle Moj Glas mora doći, koji tebi zapovjedih!"

One duše ostadoše u vatri, Majčica Božja izađe

- 258 -


siječanj 1976.

s onog. terena, a ja sam letjela s Bogom Ocem u. zraku i gledala sam krajeve svijeta. Bilo je to puno zemalja.

I kaže Gospodin: "Do kraja ovih zemalja Moj Glas će doći!

Poslušaj Iie i izvrši sve, što sam ti'naložio!"

Onda Eog Otac Nebeski ode u Nebo, a ja sam poš la ovairo do Oltara, i došla sam k sebi. Vidjela sam da je Sveta Misa.

Najedanput se Gospodin Isus Krist, kao uskrsnu li, u prekrasnim bijelim haljinama, uzdigne jod ovog Oltara prema Istoku, i ode i On u Nebo. Onda je bilo gotovo.

Mali Anđeo-predvodnik Kraljice Neba : Kada'nam je vidjelica potanje opisivala Gospino žezlo, najednom nam rekne, da upravo sada pred Nebeskom Majkom stoji mali Anđeo. Malešan je kao da mu je tek šest mjeseci, ima krilašca, a obuSen je u zlatne haljinice.

Na to primijetim: "Da to nije Vaš mali Stjepan?"

Odgovori draga Gospa: "To je Moj Arđeo, kad sam bila dijete!"

Z.: "Valjda jedan od one tisuće, koja Ju je za života pratila!" ^. ;

Nastavi draga Gospa:

"Po putovima Mojima

pračena četama Anđela Nebeskih

on je prvi preda lAnom pošao.

I prvi polazi,

kada polazim na određena mjesta!"

I još draga Gospa reče za vidjelicu; "Puno Milosti daje Gospodin djeci Svojoj,

da tvoj um zahv&titi ne može'!"

A nac?a svima poruči: "Pođite, gdje vam je odre^đeno, djeco hoja! Zbogom ostajte! Zbogom! Zbogom!" I ode draga Gospa prema Istoku.

Pater Pijo! - Najednom vidjelica saopći: "Pater Pijo je prisutan! Tu je kod Oltara, u°zrsku!"

Z.: "Da, on svuda mora doći... kad kaže da je kapetan svih Božjih apostola!"

- 259 -


siječanj 1976.

Pater Pijo: "U čete miljenika Gospodincvih ja se umiješam s bratom Antunom Padovanskim!"

Kratko vrijeme je bio prisutan, a onda se opro sti: "Arrivederci!" I uhvati svetog Antuna za ruku i odoše. Vidjelica i svi ostali slatko se nasmijaše.

Z: "Ode da se opet umiješa negdje druL'dje..."

Još o Gospinom Anđelčiću - Kasnije mi se porodila nesigurnost, da li je onaj mali Gospin Anđeo "porijeklom" sa zemlje ili s Neba.

Gospodin na to odgovori: "To je Anđeo s Neta dan°Mojoj Majci,

da veseli Srce Njezino!" *.

Vidjelica tumači: on ^e pred svim pr&tnjaira k^ je Nju prate kao simbolčić. Ona se poi^rava snjim.

Z.: Bit će da je on jedan izmečhi onih od najni žega Kora Anđela, ali se s posebnom ljubavlju opredijelio za dragu Gospu, pa joj je dodijeljen u pratnju. Jer prema objavljenom životopisu Majke Božje, što ga je napisala sveta Marija Agrečska, u stalnu pratnju drage Nebeske Majke dodijeljeni su oni Anđeli, koji su se istakli žarčom ljubavi prema Njoj. A sigurno je i draga Gospa, onako ponizna i mila, bila očarana nevinošću^.bezazlenoš-ću i ljubavlju tog malešnog Anđelčića..

Primjedba - Za dublje jazugiijevanje Vičenja i Poruka, što ih je vidjeliča primila ovih dana, dok je boravila u Zagrebu, evo kratke napomene. Bilo je predviđeno, da će vidjelica, kao najvjerojatnl je, odsjesti kod sestre N. Već dvatri puta je kod nje i odsjela. Međutim, kad je stigla u Zagreb, saopči mi, da je već ranije Majčica Božja re^ kla, da će s njom na put, te da će odsjesti tamo, gdje je sada Njezih kip.

Kad sam to prenio sestri N., našla se je jako pogofena. I mjesto da ostane na Svetoj Misi, poš-la je kući, da isključi električno grijalo. I vi-še nije dolazila natrag. Nije se pojavljivala ni drugog, ni trećeg, ni četvrtog dana. Svojim postu. pkom htjela je na neki način odvratiti vidjelicu

- 260 -


siječanj 1976.

od izvršenja Volje Eožje. Gospodin iskorišta/a ovu priliku i ovih nam dana daje obilnu Pouku, da shvatimo od kako je dalekosežnih posljedica neposlušnost prema Njemu, a kako je, s druge strane, veoma zaslužno i plodonosno vršiti Njecove Zapovi. jedi. (Mgnt)

Poslije podne pošla sam sa sestro^ L'Iatijon: u grad. Najprije smo bile u crkvi Svetoga Josipa. Tamo smo se zadržale i više od jedan sat, obavlja_ jući razne pobožnosti.

Isus na bijelome brijegu - Tada smo pošle prerca kući. Usput smo svratile u crkvu svetoga Blaža. Kad je počela Sveta Misa odjednom se od sakristije, sa strane Evanđelja, pojavio krasan brijeg, bi^ jel kao snijeg. Na tom brijegu sjedio je veliki Isus i kao nekoga'cekao. Gledao je šutke svećenika kako služi Svetu Misu i na ministrante, kojih je bilo puno oko Oltara.

Uz Betlehemske Jaslice... - Onda se z,ilo ovo. U toj crkvi uz Betlehemske Jaslice nema Majčice Božje i Svetoga Josipa, nego samo Mali Is^s, kao beba, stavljen u kolijevku na slanicu.

I onda dođu Nebeska Majka i Sveti Josip, pa sjednu uz Djetešce Isusa s jedne i druge strane.

A mali Anđeli, nejaka dječica od petšest mjes^ ci, s krilašcima, okruže Svetu Obitelj u žnaku Krunice. Anđelčići su se tako poredali, da su i Križ napravili. A bilo ih je toliko, koliko i zrnaca na Krunici, i još za Križ.

Mali Isus je bio oživio, zatim se uspravio u kolijevci, digao se u zrak i pošao na Oltar do svećenika. Onda Mali Isus ovako progovori:

"Svoju Milost i Jakost ulijevam u prisutne u ovoj crkvenoj zgradi, koji Mi sluše i ljube Me, i žarom svoga srca privlače Me."

Za svećenika koji je sltžio Svetu Misu rekao je Gospodin: "Ovo je Hoj sluga koji Ui se dopada, i služi Mi pobožno i dostojanstveno." I bilo je tako. Svećenik R. služio je Misu sveto i stalno je pogled dolje imao i žuvao.

- 261 -


siječanj 1976.

Iza toga od Isusa je postala velika Hostija. Stajala je u zraku, pred ljudima. I naokolo se stvorilo mnoštvo ljuđi, koji su se molili i Bogu služili. A Bog Otac Nebeski i Duh Sveti zagrlili su ih takovim sjajem, da je crkva bila tako obasja na, te bi se mogao naći i najmanji trunak. Velika Prisutnost Božja sve je ispunila. (Mgnt)

11. NEDJELJA - BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je na čast i slavu Krštenja Gospodinova.

Milosti Presvetoga Trojstva - Kad ste prije Svete Mise pjevali Duhu Svetome, najedanput doleti nad Oltar u liku Goluba... ali ujedno dcaoše i Bog Otac i Bog Sin... u takovoj Slavi i u takovome Ve^ ličanstvu, da je ova prostorija bila puna Božanstva...

Onda su od Presvetoga Trojstva padale na Oltar kao bijele sjajne crtice... zarezi... i opet neš-to okruglo, slično mrvicama kruha. Puno je toga napadalo na Oltar.

Duh Sveti nas je sve kao zakrilio, zagrlio, a mene je tako elektrizirao, kao kad čovjeka struja strese.

Djetešce u Jaslicama - Iza toga me je moj An-đeo uhvatio za ruku i poveo prema Istoku, u Nebo. I onda sam tamo doživjela Betlehemske Jaslice, u kojima je ležalo Djetešce. Anđeo je stao uz Isusp ve nogice, a ja sam zastala na jedno tri koraka.

Oko Malog Isusa bili su sami mali Anđeli-, djevojčice od godinu dana, pa i manje. Bile su u bije lim haljinicama, tako dugačkim da su im pokrivale bose nogice. Preko glave imale su veo, dug kao i haljinice. Glavice su im resili vjenčići od ružica bijelih kao snijeg. Odsijevale su kao biserje. Dječica su stajala u krugu oko Malog Isusa, kao počasna straža. *

Isus Mali mi se onda nasmiješio i iz Jaslica ,p došao u moje srce. I tijelo mi se otvorilo kaovra.

- 262 -


siječanj 1976.

ta, a Isus dragi mi sjeđi usred srca. Imao je.11-jepu krasnu haljinicu, bijelu kao snijeg, ali se prelijevala malo na nježno ružičasto.

I kako je sje.dio u mom srcu, metne si u krilo Knjigu Nebeskih Zakona. Onda mi Kali Isus kaže cvako:

"Julka, dajem ti iz ovih Mojih Zakona,

da ih dadeš onocie,

koji na zealji upravlja Mojim Zakonioa

- glavi Crkve -

da dodij&li Moje Zakone djeci Mojoj."

U Anđeoskom Nebu - Onda dođe s Neba jako velik Anđeo. Imao je duge bujne valovite kose. Stupi pre^ da me, uhvati me za ruku i povede u odio Leba gdje su sami Anđeli. Bilo ih je_toliko, da bih sogla mirne duše reći: na milione! Ali Anđeli nisu bili niti svi jednako veliki, niti su bili svi jednako lijepi, niti svi jednako obučeni. Bili su veliki po Zakonina Božjim, a obučeni u svečana odijela, već prema svojim dužnostima i velični tijela svojega.

Veliki Anđeo, koji me je doveo u to Anđeosko Nebo, uhvati me tad za ruku i podigne nad Anđele. I onda sam s njim letjela kao ptica. Vodio me je po onom Nebeskom prostoru. Na koncu me dovede na mjesto odakle smo pošli u ovo Nebo, i preda me mo jem Anđelu, a on se vrati u Nebo. Moj Anđeo me uh vati za ruku i došla sam k sebi.

Abraham: "Sve Zakone... pažljivo prati!" -Zatim me moj Anđeo odvede na jedno veliko polje, kao u neku državu. A jedan veliki čovjek poae prema rneni. Za njim je išlo mnoštvo svijeta. Stajala sam i cekala, jer mi je bilo nepoznato. Hoj Arnleo je bio s moje desne strane, jedno tri koraka od mene. I on je stajao i čekao. Kad nam se onaj šovjek s onim mnoštvom približio, vidjela sam d: je to Otac Abrahatn.

Onda se na toj zemlji, na tome tlu, stvorio pre krasan velik hram Božji. I mi sao se našli u nutri_ ni toga hraca. A Otac Abraham kao da je upravljao

- 263 -


siječanj 1976.

tim Hramom. Onda stupi preda me, do na tri koraka,

i kaže mi ovako.

"Sve Zakone koje ti je Gospodin podijel^n,_

pažljivo prati, izvrši, označi!

I ako si što zaboravila,

radi smetnja blizine svoje u kojoj živiš^

označi posebno,

i pridruži tamo gćje spada!

Jer Gospodinove će Riječi koristiti naraštaji,

koji će tek doći, još se nisu ni rodili."

Onda izme3u tog mnoštva proćte jedna žena, odje^ vena u dugačke haljine, širokih rukava, bosonoga je bila. Stane ona nedaleko Abrahama i gleda u njj3 ga. Bila je to već starija ženska, ne baš puna lj_ ca. Otac Abraham mi na to kaže: "Julka, to je mo ja žena!"

Ali ja joj nisam pristupila, jer nemar.. vlast micati se, kad sam pred Gospodinom. Ona me je mi.r no pogledala i otišla među žene.

Onda se na čelu te povorke, u blizini Abrahama, pojavi Gospodin Isus Krist. A odnekle je došla i sestra N. i našla se iza Isusa. ^-ako je Gospodin bio blizu mene, okrene se prema njoj i prozbori joj: "Ne upravljaj Mojim Zakonima! Ja satr sebi odabrao one, koji Mojim Zakonima upravljaju. A za mjesto gdje će oni biti, to sam se Ja pobriruo." I otišla je od Gospodina, okrenuvši leđa. A Gosp_o din me je uhvatio za**ruku i otpustio.

"To je Najljepša Ruža koja je ikada bila!" Onda je na Istoku zasjalo Nebo. Velik sjaj zauzeo je sa,v prostor sve do ovamo. U tom Nebeskome sjaju, na kraju, ovdje na zemlji, bila je prekrasna velika Ruža. Tako velika, da ne bi stala u ovu.prR storiju. A bijela kao snijeg, i samo malko u nutri ni, ovdjeondje, ružičasto - kao ukras. Latice su bile velike, debele i krasno izrađene.

Najedanput iz te krasne plemenite Ru?e izađe, izraste, malo Dijete. I dalje je raslo, razvijalo se... sve više i više... dok nije naraslo do kras^ ne Nebeske Majke... velike od zemlje do Neteskog

svoda.

- 264 -


siječanj 1976.

Dok sam promatrsla Nebesku Majku, kako je izra sla iz te ruže sve do Neh , čule su se Ozgo Rije či Gospodinove: '"To je Najljepša Ruža, koja jč ikada bila na zemlji, i.nikad neće biti izrasla iz zemlje - najljepša ruža koja je ikaaa bila na zemlji, i neće biti više nikada..." Ja to shvaćam ovako: draga Gospa dana je kao dar Nebeski na zemlju, kao najljepša Ruža!

Naviještenje! - Onda je draga prekrasna Nebeska Gospa, Marija, u haljini nježno plave Nebeske boje, i prekasnom bijelom plaštu, koji joj je prekrivao glavu, stajala okrenuta prerna Oltaru i gledala. A Golub Joj je bio nad glavom.

Odjednom se ovdje na Oltaru stvori klupica, i Ne'beska Majka kao Djevica, klekne na nju. A Duh Sveti je bio stalno nad Njom. Kako je Ona išla, tako je i Duh Sveti išao nad Njom.

Sveti Josip je u tome času bio malo sa strane, udaljen, kao ds nije prisutan događaju.

Odjednom pristupi Nebeskoj Majci veliki Aii'3*eo, u prekrasnim zlatnim haljinama. Donio Joj je Zapo vijed; davao Joj je Zakon od Gospodina.

Tada se u blizini pojave nekakovi ljudi, muževi i žene. I bili su onako kao prilagoieni Majci 'Božjoj. Kao da je Ona među njima prebivala. I neki.su od njih veoma đirljivo gledali na Majku Boj^ ju. Željeli su je upoznati, da u dubine duše svoje satkaju Njezin sadržaj. Drugi opet držali su se ravKodušno, kao da imaju posla s običnom osobon. Neki su je čak i vrijeđali.

Iza toga Anđeo odstupi, uz Nebesku Majčicustvo ri se Mali Isus, a Sveti Josip'pristupi Hajci Po^ž joj i Malome Isusu.

"Potreban je par Žrtava Mojih!" - Iza toga dc-đ'e biskup Josip, koji je nedavno preminuo. Sutio je i promatraO) kako smo ovdje sjedinjeni u molij^ vi. I slušao je Zapovijed Odozgo, što je dana nama ovdje:

- 265 -


siječanj 1976.

' "Potreban je par Žrtava Mojih, i ako se dogovo re između sebe kćeri i sinovi Moji, da se mole za njega, tko ato hoće."

Nije bio dugo, morao je po Zapovijedi otići. Kad je odlazio, onda me je imenovao: "Julka!" i mahao je rukom na pozdrav. I ode na svoje mjesto prema sjeveru.

Sveta Hostija velika kao sunce - Iza toga se ^Mro ovaj prizor. Bili smo kao u rrkvi. Moralo je biti Fodizanje ili iza Podizanja. Veliki Isus sta jao je na Oltaru pred Svgtohraništem. A pred Isusom, ispredNjegovih Grudiju, išbdjela je velika Nebeska Hostija, bijela kao snijeg. Imala je .u pi^ mjeru znatno preko pola*metra. '.'

Duhovni otac ^vonimif bio je M sredini pred Žr tvenikom, a sa strane Žrtvenika, kao Pocasna Stra ža uz Isusa, stajali su Bveti Mihael i Rafael. Bi li su okrenuti prema nama. Arkanđeo Rafael stajao je na strani Poslanice, a.Arkanđeo Mihael na stra_ ni Evanđelja.

Onda se uz Arkanđela Rafaela pojavi kardinal i kaže mi ovako: "Julka, premalo sam te upoznapl" I on ode, a ovi su ostali i dalje.

"Gloria in excelsis Deo!" - Iza toga odigralo se nešto značajno. Cijelo Nebo se spUstilo nad ovu crkvu! - jer ovo ovdje je*.u tome času bila crkva; onog stropa nad nama nije bilo. Kao na vrh drveća, već je bilo Nebo! I to baš onaj teren-.^ebeski,što je na Nebu utvrđen. Spustio se tako blizu, da smo bili sjedinjeni s Nebom. I pjevalo je cijelo Nebo! Anđeli i Sveci spustili su se nad nas i pjevali su: "Gloria in excelsis Deo!"

Trostruki blagoslov - Na koncu smo se križali po Nebeskom obrascu, trostru.im znamenjen* svetoga Križa: "U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio..."

Tada se pojavilo PresvetoTrojštvo nad Oltarom i Majčicom Božjom i Svetim Josipom, i nad svime što je ovdje -bilo. Bog Otac Nebeski i Gospodin

- 266 -


siječanj 1976.

Isus sjedili su na Prijestoljima, A Duh Sveti kao Golub lebdio je nad Njima.

I onda nas je Presveto Trojstvo tri puta tlag^ slovilo Svojim svetim Blagoslovom. Bog Otac i Bcg Sin tri puta su nad nama dizali Ruku i učinili znak Križa, a Bog Duh Sveti se u liku Goluba naklonio.

Onda me je Anđeo zgrabio za ruku i izveo i na_š la sam se ovdje.

Krunica od Suza - Još nešto. Za vrijese roljenja Krunice od Suza bila je prisutna Majčica Bož-ja. Stajala je u zraku, nad Oltaron, na duhcvnca terenu. Za vrijeme Blagoslova je sjedila.

I Sveti Josip je bio prisutan, i svi koje sam označila.

Nebesnici sjede u zraku kao na stolici. Njica ne treba stolicu nositi. Oni sjednu gdje bilo i u položaju kao mi. Sjednu u zraku, i zrak ini se pokorava, dr^i njihovo tijelo.

Kaže Gospodin: "Nema više, dobro si rekla!"

Duša za koju se prikazuje Sveta Misa - Kaže Gospo^ din, kad se služi Sveta Misa na zealji, ai nisco sami nazočni. Za svaku Svetu I.iisu određeno je koliko će doći i prisustvovati Svetaca, Llučenika i Anđela. A duša za koju se Sveta Zrtva prikazuje, ako je dostojna, ako joj je dano, i ona je prisut^ na i najbliže je svećeniku i Oltaru. Stoji na stra. ni Poslanice, u zračnom prostoru, nekad više nekad niže. I dok nije Sveta Žrtva gotova one ne od_ lazi. Kad je Misa gotova, onda odleti.

Značenje strana u Viđenju - Gospodine, čini ci se da viže puta nije toliko važno oznacivanje strana u ?iđenjina pogotovo kada nismo sigurni na kojoj strani se to dogodilo? - "Strane u pr?vcu viđenja označene su zato, da Julija lakše shvati položaje zbivanja."

VEČERNJA POBOŽNOST

Poslije podne sastali smo se na molitvu, ali bez Presvetoga. Molili smo Radosnu Krunicu, Lita-

- 267 -


siječanj 1976.

nije Krvi Isusove - poradi tolikih grijeha i uvre da - zatim Litanije Majke Božje, Litanije Svetoga Josipa, Krunicu od Suza, tri Očenaša za biskupa Josipa, zazive Svetome Josipu i Arkanđelima... Na koncu smo zapjevali "Djetešce nam se rodilo".

Nebeska Majka s Malim Isusom - Kad je počela Sveta Pobožnošt, došla je na Oltar draga Gospa s Malim Isusom - onim iz Jaslica. Drago^' Halor Isusa držala je u lijevoj ruci, a u desnoj je imala veliku Krunicu^ ^rupnim zrncira. Za vrijeme cijele pobožnosti ostala je na Oltaru, i gledala je prema tiama.

"Samo po Mojoj Krvi opraštaju se grijesi!" Kad smo molili Litanije Presvete Krvi Isusove ispred Nebeske Majke i Maloga Isusa bio je kao zastor. A na Oltar je došao izbičevani živi dragi Isus. Iz Njegova probodenoga Presvetog Srca tekli su mlazovi Presvete Krvi. I ispod trnove Rrune cu rila je Sveta Krv Isusova. Cijeli prostor, sve tlo, bilo je puno Svete Krvi. Onda dragi Isus re&: "Vodu sam stvorio

da se Moj stvor opere i očisti.

Voda sve opere,

samo ne može oprati grijehe ljudske.

Samo po Mojoj Krvi

opraštaju se i očiste grijesi ljudi."

"Učinio sam posjet vama..." (Sveti Josip) Od strane Poslanice dođe Sveti Josip.-Bio je nasmijan i blag. Izgledao je kao u srednjoj dobi života. U ruci je držao kao štap, kojim se, cnako kako je hodao, gdjegdje podupirao. Došao j.e blizu Oltara, onda zastao i slušao kako se molimo. Zatim reče:

"Učino sam posjet vama _ ... - - -i onima koji me zazivaju, da vaše želje i ciolitve prinesem pred Gospodina."

U taj čas, žalosni dragi Isus ukloni se s Olta. ra, a Sveti Josip je još malo ostao. Zastor koji

- 268 -


siječanj 1976.

je zaklanjao Majčicu Božju i Maloga Isusa odnr, akne se, pa su i Oni ostali do *kraja naših molitava.

Mali Isus blaposlivlje - Na kraju svega, yali dragi Isus podigne desnu Ručicu, pa nas iz ?/lajčinog naručja, sa smiješkom na Licu sve blagoslovi.

U čistilištu - Kad ste počeli moliti za prer.inulo^ Mskupa Josipa, onda me je malo prenijelo u Sistilište. U jednoj dubini bila je vatra i unjqj su bili svećenici. I čula sam da je on među rjina, ali ga nisa^ vidjela. (Mgnt) (11.I.)

Mali Isus hrani ribice - Pod večemjon SvetOm Ilisom, u crkvi svetoga Blaža, odigrao se ovaj prizor. Svetu Misu slu'io je drugi jedan svećenik, ne onaj od jučer.

Kać je svršilo Sveto Evanđelje, na'glavnor 01-taru se stvori Mali Isus. Tako se iznenafa pojavio, kao da je od Oltara postao. Dragi Lali Isus gledao je prema vjernicima.

Najednom je cijelo Svetište bilo puno riba, r.a njih i većih. Sve su bile okrenute prema Malone Isusu, koji je stajao ispred Svetohraništa. Gleda_ le su u Njega otvorenih usta, kao da čekaju da ih On nahrani. A Mali Isus im se smiješio.

Kad je bilo Podizanje Presvete Krvi, uz I.IalO;.; Isusa stvorio se jedan drugi Kalež, veći i ljepši od onoga što ga je iiaao svećenik. Mali Isus prislonio je Svoje Lice na Kalež i stao tako.

Kad je bilo vrijeme Svete Pričesti, okrene se i uzme Kalež u Svoje ruke. Onda je iz Kaleža sipao na Zrtvenik hranu. I sve su ribice jele Franu, koju im je Mali Isus dao iz Kaleža na Žrtvenik.

12. Ponedjeljak

POD SVET0M MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Vrijeđao je Moje Sveto Lice!" - Jutarnja Sveta Misa prikazana je za pokojno^a biskupa Josipa.

Kad ste počeli moliti pojavio se Anđeo u halj^ rtama svijetlim kao sunce. Stao je na stranu Evan-đelja, uz sam Oltar, kao počasni. Bio je okrenut prema nama.

- 269 -


siječanj 1976.

Najedanput se nad Oltarom, u blizini Svetohraništa, pojavi iznakaŽeno i žalosno Sveto Lice Gospodina Isusa Krista. I rece Gospodin za pokojnoga biskupa: "Vrijeđao je Moje Sveto Lice!"

Kasnije smo upitali: "Gospodine, koji su to grijesi protiv Svetoga Lica Tvoga, koje počirjaju Te*bi posvećene osobe, a toliko Te vrijeđaju?"

"To su grijesi nevjerovati u Viđenja i Objave Gospodina Isusa 7r.ista dane s Neba!"

Isus na čelu Povorke Svojih slugu - Onća me je Anđeo uhvatio za ruku i poveo prema Nebu. Kad smo prošli jedan dio puta, Anđeo se za stavi. Okrenem se i ugledam na sjeverozapadu krasan bijeli put što je vodio sa zemlje u Nebc. Tim prekrasnim pur; tem uzlazila je prema Nebu velika Povorka slugu Božjih. Na čelu Povorke stupao je Uskrsnuli dragi Isus u bijelim haljinama. Njegove Svete Rane sjale su kao zvijezde.

Za Isusom su koracali Njegovi odabranici sa ze^ mlje: svećenic*, biskupi, kardinali i Pape. Svi su bili odjeveni u svečano svećeničko ruhc, već prema staležu. Ali to je ruho bilo uređeno prekra. snim izradbamd i odsijevalo je kao Nebesko. Eiskju pi su imali na glavi mitre, a Pape tijare. U Povorci nisu isli poredani po službama i častima, nego po kreposnom životu i zaslugama. Zato je ponegdje iza Pape bio svećenik, pa biskup... Bilo je biskupa odostrag... bilo je svećenika naprijed ... Bilo je Papa u sredini, bilo ih je naprijed, ali ih je bilo i straga.

Jer Gospodin ne gleda na veličinu časti i zvanja, nego na veličinu duha - kakva je duša pred Njegovim Licem, kako duša izgleda pred licem Njegovim! Kako je tko Bogu na zemlji služio, tako će ići za Isusom i u Nebu.

Anđeo i ja čekali smo da nam se.približe. Fada su došli posve blizu, Gospodin stane i kaže: "Po-đi s nama!" I Anđeo se priključi Povorci} i poš-li smo.

Kad smo došli gore, sluge su Božji pošlj na

- 270 -


siječanj 1976.

određena sveta mjesta, kuda im je Gospodin odredio. Dobro poslusni stali su svaki ns svoje djesto. A Nebo je tako odsijevalo, da sno u onome sjaju i onome veličanstvu jedva mogli jedni druge i vidje_ ti. Bili smo posve zaokupljeni onom velikon IIetes_ kom Prisutnošću.

Odjedanput je dragi Isus nekud otisao, i ostavio ih je na njihovim mjestima.

Poklon Kraljici Neba i zemlje - Poslije dofe draga Nebeska Gospa. Eila je obučena u haljine li_ munaste boje i zaogrnuta plavim plaštecr i velo". Nebeska Majka reče: "Koram se brzo žuriti ra zer:-lju, da ponesem iz crkve još ono što je dano na Oltar." To sb bile duše, koje su još na zemlji. I žurila se jako, kao da će zakasniti na vlak. Ja sam ostala nepomična na jednome mjestu i gledala sam. Nebc se bilo približilo zemlji do na tisuću metara. I draga Gospa je uzela s Oltara, gdje se stavi Kalež, što je bilo tamo pometano, i ponijela je to žurno gore u Nebo.

Kad je dolazila u blizinu Neba, Anđeli i Sveci pjevali su velikiir glascm: "Ave Maria!'' I svirali su pri tom u svoje Nebeske instrumente. Tako su krasno svirali, da se dr^a cčvajala od tijela. C^ vjek nije imao više sna^e, da sluša or.u melodiju, onu milinu Nebesku. A kad se Nebeska Gospa potpuno približila, svi su joj učinili duboki poklon. Oni koji su imal pokraj sebe instrumente, pometa^ li su ih uza se. I onća su se svi poklonili Kralji ci Neba i zemlje - Selom do poda.

Draga Gospa prolazila je između njih prekrasnim puten, kakvoga ljudsko oko nikada nije vidjelo. Koracala sam tim putem za Nebeskom Ilajkoo pazeči da se ne izgubim među Građanima Neba, koje nj^ sam poznavala. Onda im draga Gospa otpozdravi i podigne ruku. A iz hjezine svete ruke padali su kao dragulji, u gustom nizu, sve do zemlje.

Kada je Majka Božja pošla dalje, u više Nebo, takva je velika Nebeska snaga za Kjon išla, - ona struja, ona prisutnost - da nas je sve htjela pc-

- 271 -


siječanj 1976.

vuči za Njom. I zatvori se taj Predjel Eeba za Nebeskom Majkom. U taj me je čas Anđeo naglo spustio na zemlju, i došla sam k sebi. Onda sam vidjela da se nalazim ovdje među vama.

Svaki Predjel u Nebuima svoje Podno^je. I onda je to, kad ulazite u viši Predio, kao đs ulazi_ te u dru^ii državu, pa morate pokazati pasoš. Kako ,ulazite ono se otyara, i kad uđete za vama se opet zatvara.

U toku ovog izvještaja, najednom primijetjpi da je zatajila vrpca. Pobojao sam se da možda štogod nije snimljeno. Međutim, dok satr ja umetao novu vrpcu, draga Nebeska Majka reče: "Dovle je došao!"

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!" Sa svoda Nebesko^ dc^e Bog Otac, st^ne na stranu Evanđelja i kaže ovako:

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!

U Mojoj Pravdi smrtnici sa zemlje moraju živje^

Gleda^ je na mene, da vam te Riječi izgo- /ti!" vorim, da se zapišu.

Bog Otac Nebeski rekao je da se te Riječi tiču sincva i kćeri na zemlji. Nijedan smrtnik nije d^. stojan da otvori svoja usta protiv Gospodina. Ako mu nešto nije jasno, mora moliti rasvjetljenje Du ha Svetoga, da spo^na ono što bi mogao spoznati. Ako to na njega ne spada, ne smije ni moliti, jer nije dostojan da moli ono što za njega nije. Iza toga Bog Otac Nebeski ode gore u Nebo.

"Nijeste vi Meni dali pamet i razum..." - Odj^ danput se na Oltaru pojavi draga Gospa i kaže ova. ko: "Pretrpjet češ za slugu... i za patnje ćeš p^ ći u blizinu njegovu, i 'biti ćeš mu rame uu rame u čistilištu." Bio je to biskup Josip,'za kojega ste prikazali ovu Misu.

Kad sam unišla u čistilište pogledam, ali mu nisam mogla dokučiti kraja. To je veliko! Pilo je tu puno svećenika u vatri. A časne sestre su bile u posebnom odjelu, malp na stranu; nisu bile pomi. ješane sa svećenieima. A u onoj dubini gdje se

- 272 -


siječanj 1976.

ralaze vatra je užasna, strasna... Teko je buktj^ la, da su gorjeli kao suho drvo na najboljoj vatri; ^ izgorjeti ne mogu.

Biskup Josip bio je u tom čistilHtu okrenjen licem prema Olta.ru. Trpjela sam pokraj njega, do rjegove lijeve ruke - jako puno. U određeno vrije^ !te moj cie je Anđeo uhvatio za ruku i podigao iz one duboke vatre.

Majčica Božja bila je u blizini ovog čistiliš-ta, iralo na strani. I doleti ispred 1-je jedan Anđeo s ieba. U desnoj ruci čržao je kao neki bokal s rupicama. I kako ga nagne tako je prskalo i ub]a živalo tu vatru. Ali ne svuda i ne za dugo.

Onda me draga Gospa pošalje da.iden na svoje tajesto. I došla sam ovanio.

Faže sada Gospodin. da je bilo Podizanje Njego voga Svetog Tijela. I duše iz ovoga čistilišta, nijedna nije bila dostojna, da se približi Oltaru za olakSanje tnuka. Samo misli njihcve bile su pri sutne ovome Oltaru. To su bili svećenici i redovni ce, koji vrijeiaju Gospodina svojom nevjerom.I ka_ že Gospodin njima:

"Nijeste vi Heni dali pamet i razun!

Ja sam vama dao razun i pamet,

da spoznate zlo i dobro,

i da spoznate Moju Nauku.

I nećete izaći iz muka,

svaki posebno po djelima svojim,

do zadnjega časa,

jer je uvrijeđeno Moje Dostojanstvo

i Lice je Moje zgaženo."

Janje vodi Svoje izabranike u Nebo - Grupica duša išla je terenom jedne zemlje ovamo do Oltara Gospodinova gdje se služila Sveta Žrtva. To su bile duše, koje su u ovaj čas ođlazile sa zemlje u Vječ Mst. To su bili dobri svećenici, bogobojazni, ko. ji su Gospodinu služili kako je Njegova sveta 7olja. Moglo ih je biti tako do 50. A iza njih, na strani, bile su redcvnice, ali njih je bilo samo rtekoliko.

- 273 -


siječanj 1976.

A pred Povorkom je bio Gospodin u liku Janjeta. S velikom pažnjom vodilo je Janje Svoje ugodnike Nebo. Janje je sjedilo, a uz Njega, je stajao uskr^ sni barjak.

Kad je Gospodin s Povorkom došao u našu blizinu, moj se je Anđeo duboko poklonio Gospodinu, i hvalio je Gospodina, što je u Svojoj velikoj Ljubavi Svoje odabranike tako krijepio i jačao da su mogli poći za Njim.

I pošli su svtgore u Febc. Koracali su za Janjetcn i pjevali svete pjesme Gospodinu. Bili su veseli, razigrani... a tako sveti i lijepi! Bili su u raznoj dobi života, ali su svi izgledali veo ma mladi. Među njima je bila samo ta razlika, što je nekoji bio veći nekoji manji, nekoji krupniji nekoji mršaviji. Ali inač^ su bili prekrasni. Tako i redovnice. Kakova je koja od njih djela imala, tako je bila i lijepa. Otišli su gore u Nebo, a mi smo za njima gledali.

Z.: "Zar se je Anđeo opet pokloi.io čelom do pda?" - Uvijek kada Gospodin prolazi, bilo na zemlji bilo u Nebu, Anđeo Nu se pokloni tim istim du bokim poklonom. Ja se ne znam tako pokloniti, jer još nisam u Nebu.

Čudili smo se, kako to da je u Povorci bilo ta. ko malo časnih sestara. Gospodin na to reče samo jednu riječ: "Mudrijašice!"

Ushićeni Nebesnici i sveti Job - Draga Gospa dođe ponovno na Oltar i stane iznad Svetohraništa. Uz Iiju su bili dragi Isus i Sveti Josip. Promatra^ li su nas kako molimo. A koji puta su pogledali prema Nebu. Pogledam i ja gore i vidim otvoreno Nebc. Mnoštvo Nebesnika ushićeno je gledalo na ze^ mlju presretni što su dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip na Oltaru. Bili su veselOta srca i nasoijanih usta. Gledala sam ih, ali nisam nikoga prepoznala. Svi su stajali, osim jednoga koji je klečao. I kako je on klečao i gledao prema zemlji; bio mi je jako upadan. I gledam tko bi to bio, i tada spoznam i kažem: "Gospodine, pa' to je sveti Job!"

- 274 -


siječanj 1976.

- "Da, kaže, to je Moj sluga Job!"

Gospa blagosliva s Isusovon Rukom - Onda je draga Gospa pogledala na Isusa do Sebe, uhvatila je Nj^ govu Ruku i s Ujegovom Ruko? podijelila nam je svima ovdje pristuniica sveti blagoslov. I bilo je gotovo. Anđeo je odstTipio i sve je nestalo.

O Svetohraništu - Z.: Jako često doživljavate već na početku Svete !.Iise Svetohranište. ^

J: Svetohranište se uvijek stvopi kać je Sveta Misa. Lijepo Svetohranište kao u crkvi. Kekad je otvoreno, pa se vidi ili Sveta Hostija, ili Sakra^ menat (Pokeznica), ili kako drugačije. A kad Isus dođe na Oltar, onda više u Svetohraništu nema ni_š^ ta, osim ako je On sam unutra... (Mgnt)

"Drže se kao željezna ograda..." - Govorili smo c mentalitetu sektaša: subotara, jehovista, advent^_ sta i sl. Ali i neđu katolicima ima onih koj*i mo^ da vrše ovo i ono, i drže se toga kao pijan plota, ali su tvrdokorni u odbijanju Poruka Božjih i zatvorena srca za Riječi Božje. Dragi Isus na to primijeti: "Drže se kao željezna ograda!"

Onda smo govorili, da za sigurnost spasenja nl je dosta ni postiti, ni odricati se kave ili vina.*. ni redovito na Misu ići... ni milostinju da^ vati^.. ni u bilo što takovo polag'ati sigurnost spasenja. Nadu u spasenje duše ulijeva u srce dra. gi Bog, ako se od srca kajemo za svoje prestupke i u svemu živimo po Njegovoj Volji... Dragi Isus priključi Svoju Pouku:

"Živjeti u Mojia Llilostima koje sam dao s 17eba, u Sakramentima Života i Zapovijedima Mojima!"

13. Utorak - Fatimski dan

POD SVETIM MISAMA

Sada, na koncu svega, Febc se približilo zemljJL Bog Otac feteski ovako mi je pro^ovorio za početak: "Otvori se!" Dugo je sve skupa trajalo, pa nemam više snage.

- 275 -


siječanj 1976.

Petar Barbarić - Na početku Svete Mise odjedan put pristupi Duh Sveti nad Oltar. Od Duha. Svetoga, na stranu Evanđelja, stane mladić Petar Barbarić. Bio je okrenjen prema nama. Gledajući na mene ova^ ko progovori: "Ne tražite me u vrijeme ovo! Sakri ven sam. Kada dođe čas, Gospodin će ozAačiti moje mjesto." I okrene se prema Oltaru, i mnistrirao je duhovnom ocu Zvonimiru.

Jedna prisutna vjernica jako se zauzima za što vanje sluge Božjega Petra, i da se pronade njegovo tijelo.

"Približit ću vas k Srcu Svojemu!" - Odjedanput u blizinu Oltara dođu pokojnik ipokornica za koje je prikazana ova Sveta Žrtva. Kajprije je došla majka, a malo za njom i sin. Na to izađe iz Sveto hraništa veliki živi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Vidjele su A'u se Svete Rane i Presreto Srce, koje je žarko plamtjelo; sa strene. sa bili kao plamenovi ljubavi. Igrali su poput vatre. Isus je gledao u te dvije duše. Onda kaže pokojni_ ku: "Mnogo se je tvoja majka založila za tete!"

Pogleda zatim dublje u njih obadvoje i reče im: "Udovi ste Tijela Mojega,

i približit ću vas k Srcu Svojemu!" <

Na Zelenom Otoku... - Iza toga uhvatio me je veliki Anđeo za lijevu ruku - i sada stoji uza me - i pošli smo u velike dal^ine ^pravcu zapada. Anđeo je bio obučen u prekrasne duge limunastonarančaste haljine. Bio je visok preko dva iretra i desta jak u tijelu. Imao je bujnu kosu. Dok suc letjeli u zraku stalno me je držao za ruku i bud^ no je pazio na mene. A pred nama je letio mali An čtelčić; katkada bi se on okienuo i pogledao me.

Došli smo na jedan o'tok oko kojega je bila velika voda. Gospodin je kasnije rekao, da je to Ir ska. Onda se je more uznemirilo i počelo je bacati nevelike valove.

Kad stno stali na to tlo, vidjela san kako se ljudi te zemlje žestoko tuku. Udarali su se bez pardona; gdje ga dohvajbi, tu ga udari. Mlatili su

- 276 -


siječanj 1976.

se batinama i boli se noževima. Ubijali su se kao na jurišu, tako da nisam mogla gled&ti. I čitavi su bili krvavi cđ silne tučnjave. Čak su i ručne bcmbe baoaRjedni na druge, grupa na grupn.

Onda izade poglavar te zetnlje. Inao je dugačke haljine i pretaceno preko sebe poput plahte. Na glavi je imao nešto bijelo. Za vrijese toga okrša ja gledao je u Svetohranište. A iz Svetohrani.šta izađe na Oltar živa Eostija. Bila je bijela kao snijeg, a velika kao jutarnje sunce. Iz'bijele E^. stije potekoše čLva velika mlaza guste crvere Krvi. Presveta Krv provirala je iz lijevo^ i desnog boka Hostije, dolje pri dnu. Vladar te zenlje stajao je u sredini, između ta dva potoka Krvi. Dugo je prornatrao Svetu Eostiju i kao da je nešto molio.*

Onda se pojavi crni oblak i ubaci se pred samu Svetu Hostiju. Htio ju je prekriti, da je se ne vidi, kao da je nema. Ali nije uspio. Vladar je to promatrao duboko zamišljen i čekao što će se dalje odviti.

Odjedanput me Anđeo zgrabi za ruku: "Pođimo na trag!" I pošli sno iz te velike daljine preko širokoga mora. Kad smo sustali letjeti, Anđeo reknei "A sad ćemo hod&tH" Onda san se jako uplašila: "Ali ja ću se utopiti!" Eo mali Anđeo mi odlučno reče: "Ne Eožeš se utopitit! ?,Ii zajedno hodamo!" Ipak saa se čvrsto držala jednoga i drugoga Anđela, dok scc zajedno hodali po moru. Ksda sno stali na kopno opet scio letjeli kao ptice. Prešli smo tri-četiri zemlje. Letjeli smo u visini od jedan kilonietar. Nisu nam smetala ni stabla' ni br^ da. Zad smo prispjeli u našu domovinu, spustili smo se dolje, i onda sac se našla tu u crkvi.

Kaže Gospodin: "Iscrpljena si, jer ti je već organizamslab, pa zaboraviš."

Papa Pavao VI: "Giulia... morfium!..." - Ovamo do Zrtvenika na kojecu se služila Sveta Misa, do-šao je Papa Pavao VI. Kajprije je išao kao da po^ taje. Sjedeći na papinskoj stolici dizao se, dizao. I tijaru je imao na glavi. Bio je okrenut prema

- 277 -


siječanj 1976.

našem Oltaru. Onda ^ledajući na mene prorcvori umornim glasom: "Giulia.^. morfium!.^." Iza toga je klonuo. Ostao je nemoćan kao da je ur.rc. Kad je to doživio maknuli su ga od Oltara i zaralo ga s njegovom stolicom iznijeli iz Bazilike i netnuli na stranu. Tatno je ostao nemoćan, kao ča je um -rc.

Alojzije moli Krunicu - Onda. je tu tio velik hram Božji. Naprijed je bio široki Oltar s velikim Svetohraništem. A mi smo bili u tome hramu. Odjednom sejiad tim Oltarom, između Evan?elja i Sve tohraništa, a okrenut -prema Kaležu, pojavi kardinal Alojzije. Bio je u crnoj odori kao svećenik, gologlav, začešljane crne kose, mladolik kao da !DU je 35*40 godina. U ruci je držao veliku crnu Krunicu s velikim Raspelom. Bio je zamišljen... GledacL je na nas i skrušeno je molio Krunicu. 'lza toga su se pojavili dragi Isus, Nebeska Majka s Prečistim Srcem i Sveti Josip. Nad Fjima svima bio je prisutan veliki Bog Otac Nebeski, s velikom krunom na glavi.'Onda nas je s Neta sve blagoslovio. Prestala je prva Misa.

"To ćeš još obraditi!" - Drugu Svetu !-'isu prikazao je duhcvni otac Josip, za pokojno^' biskupa Josipa. Najedanput onaj veliki Oltar zssja kao sun ce. Tako je sve naglo i silno zasjalo, ga sam se uplašila.

A na Oltar, pred Svetohranište, stupi Nebeska Majka. Imala je bijelu haljinu i plavi plašt i pc) jas. U desnoj ruci držala je pet-šest svetih knjj^ ga s različitim koricama. Stupi pred duhcvnog oca Josipa, stavi knjige na Oltar, okrene se prema njemu, pogleda ga u cči i rekne: "To ćeš još obra diti!"

Ogromno čistilište - Iza toga nastupi veoma tu žan prizor. Odvedena sam u ogromno čistilište pu-.no svijeta. Ovaj puta nisam bila u vatri, ne^.o na čistini pokraj duša. Čistilište je bilo veliko kao cijelo Zagorje. Vatra je tako buktjela i plaasala, da su ljudi u njoj gorjeli kao suho drvo. Svaki

- 278 -


siječanj 1976.

smrtnik koji M došao u nju bio je okružen vatrom, tako da se jedan drugoga nisu doticali. Uzdisali su u vatri i gledali prema Nebu... Muževi i irladi ći bili su posebno, a žene i djevojke posebno.Dje_ ca - muška i ženska - bila su zajedno. Eilo je ta ko tnalene djece. da nekoji još, valjda, nisu bili ni na prvoj Pričesti.

"Uniđi u Mene!" - Onda na Oltaru je bilo živo Janje. Fako inače pod Svetom i/isom ostajem u poza dini, Janje mi se slatko nasmiješi i pozove mes "Lod'i bliže k :.*eni!... Smiješ pristupiti još bli-že!" Ja odgovorir; "Gospodine, nisar. dostojna... Tu stoje svećenici... i tu je Tvoj sveti Oltar. Ja ne smijem doći nač Oltar..."

Ali Janje ponovi: "Pristupi!"

Pristupim ja u stj?ahu gore na Oltaf. Kalež je bio nestao, a ostao je sa:no Oltar. Kad sam došla u blizinu Janjeta opet mi zapovjedi:

"A sad uniđi u Yene!"

A ja gledar,: "Isuse, a kako ću ja tako velika unići u Tebe!"

A Janje kaže: "Ulazi!"

A ja pođem, i uđem u Janje. A ono je postalo jako veliko i veo^a lijepo. Onda kažem: ^'Gospodine, pa ja sad stsnujer u Tvojoj kući! Tako mi je lijepo ovdje u Tebi!''

U tom Janjetu sve je tilo prekrasno urešeno... i grimizi razne vrsti... i od toga su bili zidovi ... Od toga je bila i nutrina Janjeta. Ni ne znam što je sve bilo u tome Janjetu. Sve je to bi_ lo neko veliko blago Nebesko, kakovoga na zemlji nema.

Kad saa sve to vidjela, progovori Janje: "A sad izađi van!"

Ja odgovoria: "Gospodine, izlazim!"

Onda opet kaže: "1-e udaljuj se, oštani na Olta_ ru!"

A od Janjeta postane Presveti Oltarski Sakram^ nat. A mali Anđeli, djeca od svojih 5*6 godina, slatko su se saiješili i napravili su vijenac oko Pokaznice.

- 279 -


siječanj 1976.

Gospodin onda zapovijedi: "A sada pođi na svoje mjestoi" Svršeno je.

"Koga si Djevice u pohode nosila" - ' (eda smo iza Svete Mse sredivali što je potrebno, usput smo prije slušanja "izvještaja" molili deseticu Krunice: "Koga si Djevice u pchcde nosi1.a". Tada sam ugledala Nebesku Majku kako žurno ide. Bila je\mlada, poletna, lijepa kao dijete. Prolazilaje putem koji je vodio kroz bregovito područje. Bilo je ponegdje i malo ravnice. Ali povremeno je put dosta vijugac uzbrdo.

Presveta Čjevica, onakč mlada i poletna, Htj^ la ja kao mlado biće i žurila se jako veselo naprijed. A bila je u tijelu jaka.. t'pk sam je promatrala, dođe Glas od Nebeske Majčice:

"Blagoslovljena je utroba Njeziha i Ja sam u Njoj!"

I onda sam spoznala da je u blagoslovljenome stanju. Žurila se svetoj Elizabeti. A sveta Eliza. beta sjedila je u svojoj kućici i željno ju je cekala. Kad je Presveta Djevica stigla, zagrlile suse, i dugo dugo su ostale u zagrljaju. Foslije je teren nestao.

Blagoslov jela - Kad ste rolili za'bla^'oslov jela, dvije Ruke blagoslovile su pripravljenu hra^ nu. Bila je to Ruka Bcga Oca i Ruka Boga Sina. A Svjetlo... Duh Sveti bio je nad tim... (Mgnt)

Moleći ružarij...

Navečer smo kuma i ja molile pred kipom Majke Božje s Malim Isusom. Najedanput, kao da nema zi^ dova i zgrade, vidim kako sa zapada veselo trči Bezgrješna Majka. Bila je u bijelim haljinama, a u ruci je nosila tri prekrasne ruže: bijelu, sme-đu i zlatnu kao sunce. Gleda^ ja kamo će i Ona staviti. I stavi^ih lijepo na oltarić pred Svoj kip. Uipetne ih u vazu među ruže, koje su već tamo bile. Te tri ruže pradstavljaju tri Krunice, koje smo izmolili na posebne nakane.

Kada je Bezgrješna Majka stavila ruže, nestane

- 280 -


siječanj 1976.

u liku Svr^i. kipa. I onda je ova Majčica ja ćrži *.&1:^ Isusa, bila živa za sve vrijeme na-ših rroli*ž*r3.. A Nebeski sjaj i lebe&kapratnja stal_ no su. okr^rivali dragu Gospu i I^alo^ Isusa.

A dok srr ^clili Ružarij, izražaj Lica I.*alog Isusa ri;=rj3.c se je, već prena sadržeju Otajstva. Kad se dcili do žalosnog Otajstva ^oji je za nes raspet cic*'. dragi Mali Isus je bio takovoj tjeskobi, da je počeo gorko plakati. Plakao je onako malešan i č..:^ su ku se kotrljale niz obraze; a Srce I'u je išlo puknuti (Dok je vidjelica ovo pii čala opet se je rasplakala).

Iza Ib^žarija, nolili smo Krunicu od Suza. Onda Majčica B:*J3. ovako progovori: "Iz Yojih Cčiju

potekli su potoci Suza

poradi r^poslušne djece Gospodina našega,

koja Yu re služiše,

niti po ^jegovim Zapovijedima živiše.

I zato plačetn i lijem potoke Suza."

Iza to^a draga Gospa pokaže prstor na nas dvije i rekne ran: "Utvrđujem u L'eni vaša srca!" To znači pririti nešto Nebesko od Gospodina, što je još potretno našim srcima.

Za vrijere molitve vidjela sa:n kako je ^naeo pošao od prozora preca Nebeskoj Majčici. I stalno je bila prisutpa Nebeska pratnja.

A nad Majkom Božjom i Falim Isusca ^ojavi]c se veliko svjetlo i ostalo je skroz dok sno bili pod molitvom. Fada stno molili slavnu Krunicu, onda su se po krevetima, ispod slike Majke Eožje s J..alio Isuson koji hrani golubove, kotrljale kao točkovi tri velike zlatne kugle. Bile su povezane jedna s drugom, a velike kao ljetnosunce kad izlazi ujutro.

Onda nam je Anđeo rekao neka malo sjednerc i govorino o svojim potreboa. Sjele sn^c pred lik Majke Božje i ralo se pogovorile. Tada sro pošle na veČeru, zatim na nolitvu . svaki za sebe, i opet na počinak.

Kad se vidjelica kod kuirova sprenala da tilje-

- 281 -


siječanj 1976.

ži RijeČi Gospodinove, htjela je obrisati najprije naopale. Onća joj Majčica Božja pro^rvori:

"Obriši svoje naočale, da ti šapćem!" R<^dilo se c rupčiću na kojemu je lik Majke Božje San Lamia nske. (Mgnt 13-l)

14. Srijeda - Sveti Hilarije

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je za pokojnog biskupa Josipa.

"I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!"- Odmah u po-četku Duh Sveti obasja prostoriju i stane nač 01-tar. Kada ste saopćila za koga je Sveta. Msa, od Kjega jekne glas kao grotr - sva se prostorija stresla: "I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!"

U Nebeskom Parku - Iza toga dođoše Anđeli. Jedan od njih pozdravi okupljene: "Hir s vama Gospj). dinov!" Onda me uhvati za ruku i povuče iz zajed^ nice na stranu. Druga dvojica stadoše uza ne. A u zraku ih je bila prisutna jedna četa.

Onda doleti silan Anđeo s Neba, visok do tri metra. Bio je u prekrasnim tamnocrvenim haljinama, kao da su od samoga baršuna. Stane uz& me i nešto je kao čekao. A one Anđele kao da otpušta, da ostanu na ovome mjestu.

Najedanput dođe ^z Svetohraništa živi dragi Isus, koji me pozove: "Pod*i sa Mnom!

Idemo u Moje Stanove,

da se odmoriš u blizinama Mojim,

međ*u Mojim Pravednicima."

Anđeo me tad uhvati za ruku i pođemo za Isusom.

Došli smo u velik prekrasan Rajski Vrt. U njenu je bilo mnogo velikih rondela, punih prekrasnoga cvijeća sa zlatnim porubima. Po putovima su bile postavljene klupe, bijele kao snijeg. Sjajile su kao zvijezde. U tom Nebeskom parku sve je bilo ta^ ko divno uređeno!

Kad smo dolazili doČekalo nas je na tisuće Sve^ taca - Gospodin kaže Pravednika. Kako je Gospodin

- 282 -


siječanj 1976.

Isus prolazio, tako su oni Njemu duboko poklanjali. Svi su ljubili Nebesko Tlo, a oni koji su bili bliže Gospodina, poljubili su mjesto na koje je stupila Njegova Noga. I govorili su složnirp glasom:

"Badi hvaljeno i slavljero Ime Gospodina,

koji je spasio duše naše!"

Gospodin je bio pokazao Anđetu gdje da sjednemo. I onda smo sjeli na bijelu klupu i odcarali se. A Nebesnici su razgovarali jedni s drugiira. Razgovor je to, koji srrtnik ne snije znati, dok je na zemlji. Dugo sno tako sjedili.

Dragi Isus hodao je razdragan po ton prekrasnom Nebeskome Parku izmeđ'u Duša, koje je otkupio Svojom Presvetoa Krvlju. Tako se je s njima nasla^ đivao, kao otac koji je našao svoje izgubljeno predrago dijete, pa je sada sav presretan.

Iza izvjesnog vrenena rekne Gospodins "A sad pođi na svoje mjesto!"

Na to me Anđeopratioc uhvati za ruku, podigne se na noge i onda duboko pokloni Gospodinu. I ja sam se poklonila duboko Gospodinu, i poljubila sam Tlo u znak zahvalnosti.

Kada scic odlazili iz Rajskog Vrta, Nebesnici su bili okrenuti prena zemlji. Slsvili su Ime Bož je, sve dok nismo stigli ovamo. Anđeli, koji su ovdje čekali, pridili su moje tijelo. Anđeoprati_ oc nakloni se dragom Isusu u Svetohraništu, pogle^ da na mene, malo mi se nasmiješi, i onda se vine u Nebo.

Za vrijeme Svete Pričesti, dragi Isus je uzeo Svetu Hostiju i tri puta me je pričestio. Anđeo je pri tom držao pliticu.

Kući uz Anđeosku Pratnju - Iza toga gledala sam ovakav prizor. Od Svetohraništa do stanice pružile su se željeaiičke tračnice. Na početku su stajali dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip. A uz prugu, i uz satn vlak, s jedne i druge strane, bili su skroz veliki Anđeli u bijelim haljinama. 7eć 30 godina slucim Gospodinu, ali takova šta ni_

- 283 -


siječanj 1976.

sam doživjela.

Tri Anđela stala su na čeTo, ispred lokoT, ctive. Jedan od njih stavio je Raspelo na lokomotivu, u sredinu između ona dva svjetla. Drugi Ar-^eo pristupi kumi i kao motne pratiocu prikopča joj krasan broš. Na njemu je bilo lijepo nasmijano Lice Gospodina naŠega Isusa Rrista. Jedan opet Anđleo pone se svu moju prtljagu u vlak. Tri Anđela su pošla sa mnom u vagon i posjedali oko mene: jedan s lijeva, drugi s desna, a treci nasuprot.

Kad je vlak trebao krenuti, četa Anđela pjevala je nad vlakom: "Bući hvaljeno i slavljeno Ime Gospodinovo dcvijeka!" I vlak je krenuo.

Prije nego što smo od SvetohraniŠta krenuli na stanicu, Bog Otac je blagoslovio sve prisutne.

Pripremajući se za slušanje izvještaja, molili smo deseticu: "Koga si Djevice rodila". Tada se Majčica Božja pojavi u zračnom prostoru, i progovori nama, ali i cijelome svijetu:

"I želim rađati vaša srca

za našega Gospodina,

da se rodite u Njemu,

i Njemu služite,

u sve dane života vašega;

i s Njim živite

u vi^eke vjekova. Amen." (Mgnt)

"Čuvaj Gospodinove Riječi kao Biserje Nebesko!" Kod kumova, za vrijeme molitava, zbio se ovaj prizor. Molili smo Krunicu zajedno s onim dodacima kao u San Damianu, zatim Krunicu od Suza, Zdravo Kraljice i drugo. Onda je došla draga Gospa i sje^ la je na mjesto ^dje stoji Njezin kip. A u naruč-ju je držala velikog' Isusa. Ali Isusovo Sveto Tijelo i Njegova haljina bili su kao od zlata. Draga Gospa bila je obučena u ružičastu haljinu i plavi plašt, a preko svete glave imala je plavi veo.Gle^ dala nas je milo, živa s Isusom, desetak irinuta. Tada postane kakva je prikazana na kipu. Gledala sam u živu dragu Gospu, a Ona mi progovori:

- 284 -


siječanj 1976.

"Julija, čuvaj Gospodinove Riječi, s Neba na zerlju dane, kao Biserje 17etesko, za one koji će tek doći, i ove koji saća vjeruju!" (11B 42)

Jedna sestra bila se zauzele da vidjelica pcho_ di jednog duhovnc^' oca. A vidjelica je bila veoma umorna od dvije noči nespavanja i dugo^s puta. Onda Gospodin Isu.s Krist ovako pro^'ovAri vidjelici:

"Ne plazi nigdje gdje te Ja ne šaljem!

Svi žele puno čuii;

a kads te saslušaju,

neće te niti ^ledati,

jer Moja Ilauka srca im para.

Zato im ne daj niti jedne riječi, -da Me nad tvojon glavon progone.

Podaj onima koji Xe ljube!

Neka im Moje Riječi srce blaže!

Tko Mene ljubi, taj I^ene i sluša!" (Pi)

Kaže Gospodin vidjelici za Knjigu "Isus nas zove":

"Zadrži Moje Znanje, primjerke rada uza se,

da u dane potreba ne tražiš od onih;

koji s toboin noge brišu;

uzmu Moje Riječi, a do tebe ne drže.

Ja sam se u sve vrijeme za tebe brinuo,

i brinut ču se u danima potrebe tvoje.

Radi sa Mnom i Ja ću raditi s tobom." (Pi 24-1.)

Kaže Gospodin meni ovaj čas:

"Pusti neka tvrde glave rade što hoće,

ali neće dokle hoće;

do vrenena koje san za njih odredio.

Moj Zakon brani,

i ne daj mjesta grijehu u blizini svojoj."

Prislanjati se uz svijet, a Poga otisnuti od sebe, to vidjelica ne scije učiniti, bez pardona tko je tko. (Pi 24.1.)

- 285 -


siječanj 1976.

Đavao plete mrežu

Rad je u vičenju prestu^ila prag od ku:e, vJdjelica zastane iznenađena. U dvorištu, dvadesetak metara od kuće, diže se lijepo veliko zelero brda šce. Visoko sedam do osam metara, a dugačko tride setaLt metara, ako ne i više. Gleda vidjelica i ču di se, pa nema ona brda oko sebe.

Onda ugleda kako je Savao s lijeve strjne, skroz od ugla kuće sve do zelenoga brdašca ispleo viso ku i gustu mrežu. Ta mreža od paučine bila je viso soka i do pet metara, a tako gusta i debela, da ni ti se je moglo izaći iz kuće, niti se je mo^'lo kroz nju štogod vidjeti.

Gledajući taj prkosni posao, vidjeDica zgrabi metlu, pristupi velikoj mreži i svu je metloin poruši i nogama pogazi. Iza toga nasloni metlu na zeleno brdašce. Bavao je zamišljeno gledao kako mu je vidjelica porušila njegovu petljaniju, pa on da promrsi: "Bio sam joj zagradio put da ne vidi Zagreb, i da ne ide tamo!"

Odjednom žustro skoči i počne žurno plesti na drugom uglu kuće. I opet je ispleo mrežu u istoj visini kao i prije.

Gleda vidjelica lukavoga đavla, što joj je to opet ispleo, pa ponovno zgrabi metlu, i svu tu pa. učinu pocijepa i pogazi.

Bavao je ostao i dalje pletući mrežu. Još i to treba nadvladati. (Pi 24-1. + Mgnt)

Pali svjetlo nad glavama mrtvaca

Odjednom, u času, nade se vidjeli'ca na velikom polju. Ali ono je nalikovalo više na čudnovato groblje. Tisuče i tisuće ljudi stajalo je poput uspravnih mrtvaca. Izgledalo je da svi imaJ^pokraj sebe svoj grob.

A onda, među tim mnoštvom mrtvih, vidjelo se ovdje ondje ponekom čovjeku svjetlo nad glavom. Lijepo iznad glave gori kao plamen velike svijeće. I to je bilo tako lijepo za vidjeti. Ali tih svje^* tala je bilo tako malo.

A vidjelici je bilo žao što su toliki ljudi u

- 286 -


siječanj 1976.

tami. Htjela bi đa svi budu u svjetlu. I dade se na velik posao. Hoda3a je po polju sa šibicama i svijećom u rukama i palila svjetlo nad glavaca mr tvaca. Ali plamen se nije htio priciti. Ostajali su i dalje u tami. U tom mučnom poslu vičjelica susta i stane usred poljadapromotri tu bijedu.

Odjednom na tom polju uglede đavla. Stajao je srdit podalje od vidjelice, naokolo procatrao, a onda pogleds na nju i ljutito joj poviče: "Ja sam bio velik i ugledan,

imao sar: veliko blago,

a sada nemam ništa!

Ti si malena, .a imaš toliko toga!"

Očajan gleda okolo po tom groblju. I gleda ctre sito one nad kojima jos gori svjetla, i htio bi vidjelicu ukloniti s toga terena, đa ne pali svje tlo nad glavama onih u tami. Nestao je prizor.

Polje označuje zei.lju. Lrtvaci ber svjetla jesu grješni ljudi. Ljudi sa svjetloc na ^-lavi, to su oni koji su u milosti Božjoj. Svjetlo što ga vidjelica pali nsd glavama jest Riječ Božja koju im dodaje. Bavao se tuži na propalu slavu; imao je svega. (Pi 24.1. + Mgnt)

Veljača...

Vidjelica u neukusnoj haljini - Neki dan opazi na sebi neukusnu haljinu, išaranu s puno različitih boja. Gledajući sebe ovako iznakaženo obučenu, u Čudu upita Gospodina: "Gospodine, tkč je mene ova, ko loše obukao, da ne mo^.'u poći mećtu ostale ljude?"

Odgovori Gospodin: "Tako su te obukli od zlobe. Ja sam tebi dao lijepu haljinu iz Neteskog Dvora... Dotičha, koja je tebi dobra učinila, mo-že ti više zla učiniti, nego što je dobra dala."

Ovako govori Gospodin:

"Neka Mene, Boga svojega, ne uči stvor govoriti! Ja sam daogovor stvoru I'lojenu i njiae upravljao. Keka budeproklet svaki onaj, koji Moje Riječi drukčije izgovara na zemlji,

- 287 -


veljača 1976.

nego što san: ih Ja dao ljudima,

izabranicima Mojima.

Dokle ćete ranjavati Moje Srce

i osporavati Moje Djelo?

Kažem vam, da nijedan, od početka do sada,

neće proći,a da ne da Meni račun za ono,

što mu dadoh da učini na zemlji,

za Moj narod, oko spasa duša." (Pi 16.11.)

"Moja Viđenja i Objave se zlorabe među Mjerodavnima.

Ja nijesam to dao svećenicima i pojedinima

da unište Moju Nauku;

Ja sam to dao za Moju djecu na zemlji

da koriste Moju Lilost

za spasenje duša svojih." (Pi 16.11.)

Glasoviti pisac živ a mrtav - Fasnije mi pokaže Gospodin nadaleko glasovitog profesora teologije koji smućuje svećenike i govori .protiv Sa.i Da^ian ske Majke Božje, gdje stoji mrtav među ljudica, iako je još živ. Samo nekoji o o njega - u citavom svijetu - jesu živi; drugi su mrtvi, iako žive. Kaže Gospodin njemu i ostalima koji sj taki/i: "Razbit ću vas i vaše kurije!

Povest ću Moj narod po zemlji Nojcj

* u Zapovijedima Mojima."

Eto, nije se igrati s Bogom! Kada radis, radi kako spada! Ne mudruj i ne luduj s Božjimstvarima. (Pi 16.11.)

"Piši i dalje, šalji i dalje..." - A jednom piscu, kojemu su zabranili izdavati Objave, Gos^cdin poručuje: "Piši i dalje, šalji i dalje - gdje si do^ stavljao - Moje Objave!"

Isus se više ne osvrče ni na biskupe ni na nikoga, nego ono što je On zapovjedio, hoćeš nečeš, tako mora biti! On će pročistiti sve ono što Lu se protivi; ostat će samo ono što Fu je vjerno!

Ovih dana reča Gospodin za slugu Svojeg^, biskupa iz Zagreta.: "Pričekat će malo, dok izađe van iz vatre. Dobro će se ogrijati!" (Pi 16.11.)

- 288 -


veljača 1976.

Zlatni Isus izbačen iz crkve

Spremala ^r. se u crkvu, na svetu I isu, kad oj3 jedanput imao Vičenj&. Najprije mi je teren bio nepoznat, a onda prepoznao ča san: u Za^'rebu. I vi^ dim crkvicu, koja je izvana bila izra^ena višeu starinskom stilu. A ja ider: u tu crkvu na Svetu Hsu. Uz put je tekao bistar potok. U vodi je bila jedna poznata ženska, Za-'repčanka. I dovikne mJ iz potoka, neka je ceka^ dok izače van. Kaže ' da se je malo oprala- (bila je na ispcvijedi). Ali još prije nego što sco došii do crkvejnekud j^ otišla

Kako sam išla prera crkvi, vidjela sam i druge ljude kako idu u istu crkvicu. Keki su mi od njih bili poznati. Onda se začučim kad ugledam da s tim ljudima id^ pr&n:s rtašoj crkvi ijedan svećenik po židcvski obučen. Ide on s njica i lijepo razgovara kao da je katolik. I onda uđe ravno u našu crkvu. I čudin se, šta će on, Ziđov, u našoj crkvi. I kako su vrata bila široni otvorena, vidim na srećini moderni oltar. A taj svećenik se počne obhčiti u misnd ruho i sprecati za I.isu.

^ vari pred crkvon, s lijeve strane vrata, dva tri metra od zida, stajao je dragi Isus. Bio je visok gctovo dva netra, a sav je bio od zlata.Kao da nema neso i kosti, nego je sav zlatan. U prvi čas sait pomislila da, je to kip, jer je tako sve od zlata cčsijevalo.

^. poslije sar: vidjela da je Isusu stavljena na Glavu velika trnova kruna. I bila je tako silovi^ to nabijena na Isusovj zlatnu Clavu^ ča ^u se trnje zabilo u dubine... a kruna je prekrila čitavo čelo sve do očiju - da je jedva mogao i vidjeti.

Kada sam došla bliz'u drago^ Isusa, upitaa Ga s bolju u srcu: "Gospodine, tko je Tebe izbacio iz doma Tvojega?"

Gospodin mi odgovori ovako;

"Moje zlatno Tijelo izbsciše ljudi iz tvoje knji^'e Koje Riječi i Viđenja kakav jesam. Služe-Židcve, a Kene istjeraše iz blizina svojih. Keka se ne razbacuje Zlato s Neta! Okruniše He trnjem velikio jezici njihovi

- 289 -


veljača 1976.

poradi tebe i .auke Toje."

A onaj svećenik se odmah obukao u misno ruho i počeo je služiti t.isu. Satr je^ bio na oltaru, nije imao ministranata. Služio je kratku Misu,- onako više po židovski. A naši n vjernici slu^aju, kao da je katolički svećenik. Neki od tih vjernika su mi bili poznati iz molitvene zajednice. A ja to gledan izvana, kroz ctvorena vrata. Nisan unišla u tu crkvicu, zato što sam vani vidjela zlđtnog Isusa, pa sam ostala uz Kjega. Onda kažem?

"Gospodine, židovski svećenik služi Misu naTvo jeJnu nje^tu, i naši vjernici slušaju tu *.*isu..." 'Onda Gospodin odgovoris *'Oni su se prile-^odili!

Isus JQ.bio u ViSenju sav zlatan, jer je sva Njegova Ošćba '-zlatna, jer je sva Nauka što suje izgovorila Njegova Sveta Usta "zlatyta" ! Sve Njego^ ve Riječi usvim Knjigama na zemlji jesu "zlatne" - *i u Fnjizi koja je pisana... "Isus nas zcve". Gospodin hoće, kad Knjiga bude štampanas da na na. slovnoj stranici bude Njegovo Žalosno Lice i na Glavi trnova Kruna. (Pi 16.11. + Mgnt)

22. NEDJELJA - Katedra Svetoga Petra

POD SVETOM MISOM

Strani jedan svećenik, koji je tek privremeno ko^d nas, imao^je večernju Svetu i-'isu. Prije Svete Mige preč olib je ?.runicu. I\ad je kod kuje, u samo'gtanu, nedjeljor i drugim zgodama on uvije^ pri^ je Svete Mise predmoli Krunicu. Ovog sve*.erika, ra_ di vjerovanja u Objave i širenja Poruka, ostala subraća potcjenjuju i zabacuju. Čak ne vole snjim ni razgovarati. i najradije bi ga se rije&ili. Jer on propovijeda, da se vjernici drže staroga, da kleknu kać se pričešćuju i slično.

Kad je dotočni svećenik čitao Sveto Evanđelje otišla sam u ekstazu. Onda sam iza nje^ovih leđa vidjela njegovog velikog Anđela. Fio je visi od njega, a crnomanjast. Dok je svećenik propovijedao, Anđeo '.stane s desne strane Evanđelja, malo sa st.rane, između modernog oltara i glavnog Oltara. Anđeo je bio okrenut licem prema sredini; a itnao

- 290 -


veljača 1976.

je veliku debelu svijeću, kao što su or.e za Uskrsne Obrede. Svijeća mu je sezala do iznač glave, a njezin plan*en bio je kao taklja. ^ndec j& stajao kao na počast, kao da nekoga čeka.

Onda se od Svetohraništa do Oltara pružio poput tepiha jedan krasan put, bijel kao sr.ijeg. A ja se naječno? nađer. tako blizu Oltara, da sam ga se mogla dotaći. I gledan, tko će to sad proći tim prekrasnia puterr.

Najedanput se Svetohranište otvori i postane krasan hram Božji. Iz Svetohraništs iza^e veliki* dragi Isus, ot&cen u prekrasr.c svečano Nebesko odijelo. Ta ljetu je Mo i veliki dug,ački plašt, pluvijal. Lragi Isus poče do Oltara, r,a strani Po^ slanice. Stane uz svećenika i gleda irilo u njega. Onda ga je tri puta pomilovao po glavi.

Najedanput se dr?gi Isus uzdigne na Oltar i sjedne pokraj svetoga Kaleža, metnuvši ispružene noge do Evanćelja. A Oltar je bio velik i lijep, mističan... I sve je tilo duhovno... I gleda dragi Isus svećenika u oči, i promatra g?, Onra cu reče: "Siitko "cj^ dijete rIcje, sl'^a I'-ioj - nabraja mu - obraSuj Koje udcve!...

Najedanput, desetak Anđela, dobi od deset g^ dina, u bijelin haljinaca, zac' ^i Oltar, dragog Isusa i tog svećenika, u znaku -unice. I kako su zaokružili Oltar, u zraku se ] velika sveta Hostija, tako velika kao pate . A u toj velikoj Postiji stvori se Križ,naprav jen od sanih l^jepih kružnica u bcjana... Od . ih dragulja...Upitam dr^goglsusa: lakve su t * j.?rice u Postiji, koje oćsijevaju kao Jregulji'-'

Gospodin na to reče; "To s Jrs.gulji nje^-cvih zasluga..."

Kada se je počeo moliti (^enaš, ča se je čuo u Nebu! - dragi Isus, kako je bio o^renut prer^a svećeniku, i EvanSelje poki?j Fjej?, odciah klekne na Oltaru, duboko, čto god je sar^c no^ac, nakloni se Eo^u Ocu Keteskoie. onako prvi poklon, i tako je dragi Isus klečećki molio Očenaš. I svi Anđeli su kle'nuli, i onaj veliki Anđeo s njin:a.

- 291 -


veljača 1976.

Kasnije, dragi Isus se nasmijesio, či^r.e se na Svoje svete noge, poSe do Svete Eostije, što je lebdjela u zraku, od velikog Covjeka prglr/cri se u Malo Dijete, uniđe u Svetu Eostiju i &jedne rasred onog blist^voga Ariža.

Zad se približila Sveta Jrričest, J.ali Isus ix?đe iz Svete Hostije, fcstane opet veliKii, i još je časak ostao na Oltaru.

U to kroz sakristi jska vrata dođe Nebeska Majčica, noseci prekrasnu Xruricu, koja je cosijevala kao zvijezde. Došavši do svećenika, milo\a pogle da, i kao Svojemu šinu, lijepo mu metne tu Krunicu oko vrata.

Kać je svećenik poaigao Svetu Eostiju i govcrios "Evo, Ja^anjac Fćzji!", žene koje su *bile°naprijed, kad su vidjela da ja skroz klečii^ i one su klekle - dok inače-.-stoje. A drsgi Isus, koji je već htio *ća pođe u Svetohranište, okrene se prema tim ženama, pogleda ih i sve ih ble^osl (.vi.

I^a to Majćica Božja ode s 'dragim Isusc u Svetohranište, i Svetohranište postane naf^vno kako ga gledate. Vi&e nije biJo kao veliki hrani

A ja, kako sam bila u velikoj ekstazi, risam se mogla pravo ni pričestiti. Do&la sam fc pričes^ ne ograde i kleknula, ali nisam znala d:, je sveć^ nik preda mnom. Onda me^je dragi Tog r^^vijetlio, da sam na pričesnoj klupi i nek otvorim usta.

Iza Svete-^ise pitao me je svećenik, što se sa mnom zbivalo. Tad sam mu ispričala, &to se je sve dogodilo pod Svetom 1,'isom, sklopio je ruke i uskliknuo: "Je li moguće, da ja tdike milosti imam!" Jako je ponizan.

& Kr\nicu mu je Majčica Bo?ja dala zato, Što je veoma raćo moli. F'O je u raznim zec jama... i kad je bio na župama, kaže da rije ri\ađ Sveta Misa počela, dok se ni^e pr^je Krunica i?rolila. Ako on nije mc^ac s ljudima moliti Krunicu, onda bi koja ženica predmolila. Kaže da on nikaJ ne iđ^ služiti Svetu I.,isu, a da prije ne izmoli Krunicu, sad za obraćenje grje^nika, sad za svedenike, ps za duše u čistilištu... (Mgnt)

- 292 -


veljača 1976.

Kaže dragi Isus= "Ukloni se cđ nametljivih osoba. One ne dolaze iz pobožnosti, ne^c iz znatiželje."

Pred Isusom na koljenima - fako sam bila ra*fi te Knjige (Isus nas zcve^y jako potrešena i duboko potištena, jer nisam razumjela u kak:vc!n se to stBLu radi... i sve... Onda satn molila i plakala, i rekoh: "Boše moj, takvu si ni veliku službu dao, a ja to ne znam ni voditi... ni ništa... Tako mi je teško... Svi me ostavljaju... Ita ću!"

Jos mi je Krunica bila u ruci, nisas ni završ^ la s molitvo3i, kad najedanput vidio de dragi Isus stoji preda nnom. Ispočetka nisar. vidjela čilarc Kje^ovo Tijelo, a poslije sam Ga svega vidjela. I ja tako klečim pred Njitr, i gledan u Fjega kao da L'u se molim, kad primijetim da je netko u r.ojoj blizini. Okrenem se i ugledam duhcvno^' oca Zvonimira. To označuje začjednicu u sluibi. (1'.grt)

28. Subota - Sv. Gabrijel od Žalosne Gospe

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Julija je jutros rano doputovala vlakor. u Zagreb. Dočekao sar. je na stanici. Krenuli smo pje-šice do brata Ivana. Fntem STio govorili i c radu na Znjizi. Bila se pcbcjala, da u 1-njizi neka Vi-đenja manjkaju, a druga da su okrnjena.

Svetu ?-Jisu koja je slijedila, prikazao saa prema nakanama preminulor časnog brate Mate.

Duh Sveti - Kar je počela Sveta isa sletio je Duh Sveti nać Oltar. Spustio se tako duboko, da je prožeo ča^ i Oltar, i ot.šao kao u dubine... skroz...

"Ja sam u Nebu!" (Brat Mato) - Iza toga našla sam se u Nebu, nasred jedne velike prekrasne zea lje. Tako je bilo lijepo! Kako sam pošla taoo, ve^ selo mi poleti ususret časni brat lato. Usred*tDg' lijepog Ueba trči on prema meni sav ushićen, malo živ: "Julka! Ja sam u Ilebu! Majčica Bo^ja me je odvela u Nebo, pred Presveto Trojstvo!"

A oko nje^a je bilo jako puno svijeta^ što mu^ ^ih, što ženskih, što odraslih, što mlaCih.Časni

- 293 -


veljača 1976.

brat Vato bio je tako lijep i mlad, kao ć^ mu je najviše trideset godina. A bio je nježan^ ^oletan i razigran, kao dječak od petnaest godin^. Imao je i:a sebi krasno redovničko odijelo, boje poput kave. Oko njega je bilo cijelo čudo ljuđi. ?ao kad bi se jedna velika procesija zgrnula u jednu gruru. Nisam niko/a od njih poznavala. Ir?t ^ato stajao je melu tin: mnoštvom kao učitelj. I onda mi veselo reče:

"Sve su cv^. duše, koje su mojim djelima spašene!"

ljudi su se na to malo odstranili, napravili malo r^jesta oko njega. A s Gornjeg &eba slehjelo je rroštvo nevelikih Anđela, od svojih 7 ^c 8 godima, i manje. Uz njega je bio i nje^'ov veliki Anđeo. Anđeli su se onda s njim i^rali, i oi_ se s njir.a igrao. Oni su ga zadirrivali, i on je njih - pa je to bio smijeh u Nebu. Anđeli su s njim zbijali šale, i on je zbijao šale s njinia. Ha to OK reni kaže:

"Julka, ne klojf.i u patnjama! rto više trpi, da dođeš što prije ovamo! Pošslj^oj pozcrav mojoj braći u samcstanu, i Fr^lav^ru našega samcstana; pozdrsv Gospodina Isusa ^rista iz Neba, prek^ cojih usta.

I pozdravi posebno brata Zvonimira - zcve cr vas sve braćom, i poglavare i sve -Eeci in, da se žure, da dođu k meni, u Nebc!"

Tako je bio nasmijan i veseo! Fasladivao se s onir Nebesnicima, i nekoliko mi je puta rekao:

"Meni je tako lijepo u K^bu! Tako je lijepo Nebo! Reci svima, da je Nebo tako lijepo! Tako mi je lijepo!"

Iza toga mi kaže i ovo: "Ja sar' se te^i javio, kad sa polazio sa zemlje. Ti mene nisr prepoznala. Gledao sarr te kad si bila u aukama, i ležala si i hodala si. I ^ledala si me pa ulici s Irraton Jur;^L, gdje ide.n u obJiku starca. rit3.o rne je, da li r;i treba drva rezati. To sam bio ja. Pr^družio

- 294 -


veljača 1976.

san tru se, ali me nije poznao. Ulicom smo pošli zajedno u crkvu... Stajao sam među dušaira u tvojoj prostoriji, gdje si se molila i trpjela za du. še. I j^ sa^ bio među njima. Nisi me prepoznala, jer ti nisaD dczvolio, ca me posebno vidiš u Nebe skom cćijelu." Prepoznala bih ga.

"Označeno je cjelovito!" - Iza Evanđelja rekao mi je dragi Isus: "Reci slugi ^ojeau Zvonimiru: statljika znači ovo^ stabljika s korijengiRT,, trstika sa koi^enjeni - ^ rekao pšrje, klas, i u kla^u pšenica - označuje cjelovitost ^cje Nauke. Znači, što je označeno cjelovito je, nije okrnjeno." Gospodin je to rekao za Svoje Riječi u Knjizi, da nije okrnjeno, ća je dovoljno izraženo Što je na^-isano.

I nastavi dragi Isus: "Od sinova i kćeri Mojib. na zemlji,

nijedan neče dokučiti dubine Mojih Milosti.

Dijelim djelomirno. *

Kakva posuda takve milosti dajem b nju,

prema potrebi, vodeči je Duhcm Mojim.

U čas kad san sjedinjen s posudon Svojom,

govori ono što sam Ja rekao.

Ako je tražiL i tra?ite,

često puta zbuni se,

zato jer nijesu Riječi njezine (nje^ove) nego Moje,

i ne može oćmah da se sjeti."

Božanski Spasitelj blagoslivlja - Dalje sam ugledala kar da sl žite Svetu *.'isu na mističnom terenu, na mističnom Oltaru. I taj Oltar u Vi3e-, nju je biodrugačije okrenut, kao prema Istoku. Božanski Spasitelj dođe iz Svetohranižta u velikom i prekrasnom Nebeskom sjaju. Haljina Mu je sjala kao sunce. Bos je bio. I kako ste služili Svetu )isu, dragi Isus pristupi k Olta, ru i obasja ga, i blegoslovio je Oltar, i svećenika, i sve oko njega.

"Halo! Evo Me!" - Najedan^ut se nalo nad Oltarom, u zračnoB prostoru, pojavi Eostija bijela

- 295 -


veljača 1976.

kao snijeg, a velika desetak centimetar,. Ta Sveta Postija je stctjala u lunuli. A veliki je Isus nes tao, kao đa se sakrio u Svetu Hostiju. (ćjećnom *** ispod te velike hostije ugledam dragc^ relo^, Isusa u bijeloj haljinici. Onako male&an, 0: svega par mjeseci, leži na Oltaru, Rugicom se naslonio na Oltar. Izviiuje ispod Hos^ije, gleda & nas i viče: "Halol Evo Me!"

n^-Jjza toga je dočla velika Nebeska Majka. Bila je tako visoka, da ne bi stala u ovu sobu. A u ti jelu Svome je tila tako jaka, da je bila siroka do dva metra.. Imala je haljinu vi^e limunaste boje. Plavi Joj je plašt prekrivao i g^avu i tijelo. Bosono^a. je bila. Pošla je blizt.Is^tsa i ^.leda...

Za Njom je došao Sveti Josip - u odje^i boje kave - pa i on promatra drago^, Isusa, kako proviruje ispod Hostije.

Pavao VI. - Iza toga doživjela sam Papu Favla VI. Kao da je u Rimu, prizor Ri.a. Ali je ćošao ovaco, i stoji i gleda. ^e mogu se tako nepraviti kako je on mene onako upadno i prodorno gledao. I nasmijao se. Stajao je do jedno 5 nsinuta, a potom nestao. Onda je iščezao i Oltar iz Vi*e ja, a vi djela sam ovaj Oltar, na kojemu redovito služite Svetu Misu. ^ f

"U čistilištu sam!" - Ovaj prostor ovdje, bio jB pun duša. Valjda ih je-*bilo do jećno 2CC. Leđu njima je bio i pokojnik, koji mi je bio p eporu-čen, da se za njeca molim pod Svetom 2

Dotični još od vjenčanja nije proživljavao svo ju vjeru. Kaže Gosjodin za njega, da je bio gradski odgojen - pa je onda i po gradski živio. Na koncu se u bolesti - nakon što se za njeg.a mnogo molilo i žrtvovalo-- lijepo skrušeno ispcvjeđio i pričestio i smireno premiiuo.

Had glavom pokojmka cuo se glas: 4 "U čistilištu sam! Ali neću biti dugo! Ivolitve koje su za mene prikazane, spasile su du&u r^cju. I Kilosrđe Gospodina Isusa Krista, Boga Oca I^ebe^ koga i Boga Duha Svetoga'smilovalo mi se, i oprojs tilo mi je grijehe moje. Samo za kaznu ^vojih grj.

- 296 -


veljača 1976.

jeha moje nalaziir se n čistilištu. I sve te duše su iz čistilišta."

"Oh, al' mi je divno u Nebu!" (Brat ^atc) - Iza

-tpg9.doče opet brat ^ato. Dosao je s one strane kako je Oltar, s čela. Po krasnoj zemlji, bijeloj kao snijeg - to je bio cijeli teren zemlje takav

- trčao je prema Oltaru: veselo, poletno... tsko veselo kao da će igrati. Slatko se je na&Eijao, pljesnuo je rukama, sklopio je ruke nać glavon i uskliknuc: "Oh, al^mi je đivno u Nebu!"

"Tako ti je tijelo umorno..." - Dra^ji Isus me je dva puta pričestio. I onda mi je rekaos

"Tako ti je tijelo umorno, i tako si iziručena, da ti je tijelo kao tanka ljuska. Moja snaga u tebi radi - u ljuski!"

Na koncu je velika, ogromna Nebeska Majka pošla prema Nebu. Pratilo ju je mnoštvo Anđela. T Ljezi noj pratnji osobita se isticao jedan veliki Anđeo. Ke znan* koji je to bio.

"Treba zahvaljivati!" - Na koncu Svete Mise i Pobožnosti, izmolili smo, po običaju, tri Slavaocu, u zahvalu za sve primljene milosti; osobito pod ovom Svetom Misom. Dragi isus je tad rekao^

"Za primljene Milosti uvijek Ki se zahvaljujte!"

Blagoslov na koncu Svete Mise - Kaže časni brat Mato: "Kada se na zemlji daje bla^-oslov, iza Svete Zrtve - bla^,cslovio nas je Bog Otac sa -Svo. jom desnom Pu^otr - na Nebu, na zealji i pod zemljom, i u svemu stvorenom, blagoslov Njegov je uvijeke!"

To je brat Llato rekao kad ste blagoslov davali, ali sarr zaboravila reći. Sada je došao i opet mi je poncvio.

Pozdr^vlja nas sve (rukoir) i oprešta se^

"Evaljen Isus i ^arija,

budi u vijeke vjekova!

Julka, zYogon, zbogon! Do viđenje uskoro'"

Duhovnoj oca Zvonisira je po ebno poz^ravio.

- 297 -


veljača 1976.

"Halo, tu sam Ja!" - Prije mjesecdva dobio sam na poklon lurdski kipić Malog novoro^eno^ Isusa. Kipić je velik jedva dva cm. Rado ga nos: a sa sobod. Taj mali kipic stavio sam na Oltar, đa me ze vrijeme Svete Mise podsjeća na prisutnost A'alog Isusa.

Kad nam je vidjelica na svršetku pcbcžnosti is pričala što se dogodilo pod Svetom Žrtvom; svima nan je to bilo drago, i doživjeli smo to kao nešto dražesno i milo.

Futen do brata Ivana ^ovorili smo i c poteško-ćana izražavanja ono^a što je u Viđenju doživjjeno. Poučno je, kako se dragi Isusmnogo ne z^nit a ča li ćemo mi reći stabljika pšenice, trstika pšeni ce ili kako drugačije, nego On ^leda na čublji sadržaj i Pjega nam želi usaditi u dušu.

To što se Majka Božja javila tako velika i ja-*ka, označuje veličinu Njezina dostojanstvo i 'uzvi_ šenost Njezine duhovnosti.

"Nije još krivi Papa!"

Za vrijeme doTučka došao govor i na Pavla VI. i na Protupapu, koji bi morao doći. Uredništvu "Blagovesti" netko je poslao Poruke (iz^leda one iz Baysidea u NewYorku) u kojima se ^cvori o prevlasti zla u krilu Crkve i Eijerarhije, te da je čak jeden profesionalni varalica javno nsstupao kao Pavao VI. "Blagovest" se dosta Obtro okonila na te Poruke, da im manjka pečat istinitosti. Usred razgovora dragi -*-sus progovori: "Nije još krivi Papa!

Kada bude krivi Pastir

taj će i Hauku u Crkvi krivu đavati,

i bit će progon Crkve.

Poznat ćete po progonstvu Crkve.

Malo će vremena imati, kratko, ali snažno,

da će se morati kr&ćani sakrivati,

i sluge Moje i službenice Moje.

- I nastavlja Gospodin -

^e bježati r.edu nepoznate,

negcheđu poznate,

da znaš ^dje se kriješ.

- 298 -


veljača 1976.

Jer će vas neznanci pređati u ruke dotičnima.

Tu je najsigumije među svojima, svaki među svojina.

Tu^in je izdajica, i ako nijesi izčajica,

napravit će te izdajicom.

Još nije krivi Fapa!

Pavao, slu^-a Moj, je veliki ciučenik!

Braća oko njega, na račun Moje slube, đavli su!

I oni mu puno smetaju u Nauci Nojoj.

Baju lažne naloge naroču Kojemu na zemlji.

U odijelu :. ojemu đavli su, vrše službu I.oju.

Kada buče krivi sluga Moj, vidljivi Petar,

progonit će Crkvu Moju,

i stado Moje razbježat će se.

Produljio sam, ima vit*e vremena,

ali odustao nijesam od Kamjere Svoje.

Ako produljim malo dulje,

neće još skoro zj.o n&,stupiti u svojoj snazi.

Grijeh ljudi na zemlji p*c;eplavio je Moju zemlju,

i ono što Mi služi, želim da spašim od vukova.

Bdjet ću nad ovcama Kojima,

i što sam odredio,

sačuvat ću za 3ialeno Stado. Amen."

Navika teških grijeha - Govorili smo i o tome kakočovjek, koji već ima naviku teških grijeha, više i ne zna što govori - ako je psovač. Eragi Isus na to komentira:

"Grješnik, opterečen grijehom smrtnim mnogobroj^ nim, osjeća se kao najčistiji!" Nema tegoba u duši.

"Naučit ćeš se na nemir i na mir!" - Lvije sestre, dok su živjele u stanu kao podstanarke, iir.ale su dosta nevolja. Nakon duljeg vremena, napokon su dobile stan u novogradnji. Ali zadcvoljstvo nije dugo potrajalo. Buka od prevelikog prometa bila je tako zaglušna, da je starija sestra gctovo klo^ nula i fizički i psihiški. U uredu žamor i naporan posao, a kod kuče još i gore: i po danu i po noći neprestana buka aotora, auta i katBiona. Usred razgovora dragi Isus je utješi: "Kčeri Koja! Naučit ćeš se na nemir i na mir.

- 299 -


veljača 1976.

Među kakve ljude dođeš, u takovoj sudbini se pomi ri. Na sebe pazi, Keni služi, a nemir dr$i .za napašt. Smiri se, kćeri Moja, u Imenu Hoje.i,u!'' Ved slijedeća noći dobro je spavala. I onda je bilo sve bolje.

29. NEDJELJA

Lav V. - Vidjelica je kod kuće dva puta ćožrvjela Papu Lava V. Po dolasku u Zagreb, pit-

Lav V. dva puta je duboko promatrao tvoje tijelo i Moju llauku u tebi. Duboki sadr?ej i''oje Nau ke duboko je potresao nje^-ovo srce i dugo je na tebe gledao. fmao je duboke ideje Moje Fauke u se^ bi. Zato je bio smaknut poradi Imena Mojega."

Isus dragi izriČito reče za njega da je^mučenik. lav. V. izabran je za Papu VI/IX. mj. 905-g. i već nakon mjesec dana bio je .cd svo^; bućućeg na^ sljednika (Kristo ora) zatvoren i ubije.. Tad sam spomenuo, da je u opisu i tilješka: vidi "saeculum obscurum - tamni vijek", Isus čragi reče: "Tamni vijek kao i danas!"

Kaže Gospodin Isus svima vama (prisutnima):

"U Srcu Svojemu vas nosim sve koji ste došli! Ostanite Moja dješica! U Duhu Mojemu hodajte, u Duhu Mojemu živite, i biti ću Svjetlo dušama vašim, i svijetlit će u vijeke vjekova duše vaše u I'ojemu Imenul Ja sam va doveo, da slusate Clas Moj i živite po njemu. Neprijatelj duša vaših vreba na pete vaše! Čuvajte se, i pazite budno na 'časove i okoline svoje,

- 300 -


veljača 1976.

da vas u svoje mreže ne zaplete.

Ljut je što Meni služite.

Ostanite sa ^nom i ?^oja dječica

u sve dane života vašega.

Ja sam Gospodin Bog,

druga Osoba Isus Krist,

koji sam na zemlji vidljivo hodac

i raspet bio i pregorku Kuku pretrpio

za duše vaše i du&e Moje,

koje sam Ja dao od Sebe u tijela vaša.

Duh Hoj stanuje u svim tijelirra na zremlji,

ali tijelo otvrdne, ogluši se na glas Moj.

I dusa rEe bi htjela da ^ene ostavi,

jer poznaje svojega°°Gospodara,

jer sam Ja njez^ Gospodin.

Ali tijelo ctporno okrene lećt:a

i postane tvrdo,.i .gluho, i slijepo ;

- pokraj zdravoga^tijela!"

Draga Nebeska Majčica je došla!

"Dječice Moja, pođite za Mnom! Slušajte &las Gospodina našega! Budite mudri!

Ne ludujte s kratkim vremenom, koje vam je Gospodin dodijelio, da ga iskoristite U'.korisne svrhe duši vašoj!"

Kaže Majčica Božja^ "Sine Moj^ Gospodin kaže nastupi vršiti Žrtvu Moju!" Vama govori! Sveta Misa mora početi.

Kaže Gospodin Isus Krist - ovdje je među nama, stoji povrh stola:

"Sine Moj, dijete l^oje, sluga Moj, Zvonimire!

Točno označuj Riječi Moje, Viđenja Moja, koje sam dao zemlji iz prevelike Ljubavi iuoje, da duše Svoje 3 Mojom I*

- 301 -


veljača 1976.

da Meni služe, ča Mene ljube i da Le sluŽaju.

Moje Riječi ništa umanjivati, niti uljepsavati,

niti skraćivati, niti dodavati.

Eako sam rekao, kako sam kazao, tako nek? ostane.

Nauka je dana od Mene,

koji sam Gospodar Neba i zemlje.

Onako sam dao,

kaka će ljudi na zemlji razumjeti,

i rali i veliki.

Mo3ernu naobrazbu maleni ne razumijtt,

čita i ne zna šta znači. ^--

Zato govorim da mali razumiju,

i cri koji imaju naobrazbe ovoga svijeta.

Oni koji su maleni nemaju tolike naobrezbe,

i kada čitaju nešta,što je u naobrazbi cznačeno,

ne znaju ništa, šta je to,

neBLaju razumijevanja, Šta je to.

Je gledam dvše, ne.^ledam škole.

Škola je za sva<=,da&nji kruh,

da'si covjek zaradi na zemlji.

I'etko mora biti ne^đje smješten.

^sora biti i malenih, i koji su u većoj naobrazbi,

da znaju voditi male.

Ljntite malene tako kao da su veliki,

jer ste po dušama svi jednako stvoreni.

JeČRa ljubav, jedno Sunce, jedno Srce

i jedna Milost c'rije sve na zemlji.

Koji je u manjoj mjeri od ovoga, sam je kriv,

što Yoja Milost ne djeluje u tijelu njegovom

jer si je skratio (skratila) Moju Milost,

porači svojih nedostataka, poradi sv^ji^ grijeha,

poradi svoje velike mudrosti,

koja nije korisna u Nebu.

U Nebu su svi jednako mudri.

II Nebu je mućrost samo u razlici tolika,

što na zemlji nekoji više posluže Iđeni,

nekoji manje.

Po đjelima se u Nebu raspored Sini, po čjelima se zasluga dijeli, po đjelima ima svaki u ^ebu, svoje Stanove. Zato budite mudri,

i neka mudrost Nebeska osvaja vaša srca!"

- 302 -


veljača 1976.

Kaže dragi Isus - smije se vidjelica kad nam to priopćava: "Sada govore Moja Usta u tvojectu ti^ jelu!"

Posrednica svih Milosti - Bilo je govora o Posrednici Svih \ilosti, i kakav bi zaziv, u vezi s tom istinom, trebalo dodati u pchvalsma'Blagoslovljen budi Bog", kao i u Litanijama Majke Božje.' Kaže draga Gospa:

"Ja sam (tako) puna Nebeskih Milosti, da ih ni (cijela) zemlja obuhvatiti ne može. Puna sac milosrđa, Milosti sam puna Nebeskih, koje ne može zemlja obuhvatiti." ". Vidjelica tumači: Kad bi se sva ta Milost spu-

.stila na zemlju, zemlja^ je ne bi mogla primiti,t^

..liko je Nebeska ^*ajka puna Milosti Nebeske. Ona je dijete Jheta, a Nebo 'je tako veliko - samo koM ! ko sam ga ja vidjela, kad sam po njemu hodala, pu no puta ^ da zemlja premo). njemu i'zgleda kao sićuš no makovo zrno. Fad se gleda s Neba na zemlju, z^ mlja je udaljena od Neba, od Nebeskog Podnožja -gledano Nebeskim cčima - najviše jedan kiloaetar. Ima jeden zlatni ključ, tolik (dug desetac cm), koji mi je dao dragi Isus, kad sam stupila u Njegovu službu. Onda se Gospodin s tim ključem dota^ H& 0čiju, ušiju... I uši slušaju sve što se u Ke-

'bupo Nebeski govori, pjeva, svira... Cri vide u takove daljine, u kakove čovjek ne bi nikada mogao gledati ni s najjačim dalekozorom, s kojim se promatraju zvijezde, da se Isus nije dotaknuo oka. Kada se dotakne usta, onda moja dusa ^cvori ono što Isus govori; kako On govori, tako iz mene govori. To je kao magnet. Kako On izgovara, tako mo^ ja usta govore. I kad kaže: "Pod*i sa Mnomi!" - onda odmah moja no^a ide. Ako ja i ne bih htjela, noga ide; mora ići za Gospodarom svojim. Kad Gospodin kaže drvetu: "Sruši se!" i brije^u: "Sravnaj se!" - u taj čas je sravnano. Tako i nogi kad

. kaŽe: "Pođi!" - već ide.

Na zemlji je slobodna volja, pa si mi svašta dozvolimo. Kaže dragi Isus, da cu na&i rimokato-

- 303 -


veljača 1976.

lički svećenici, na cijeloj zemlji, preble.i -^,. manama. ^oralo bi biti više stege i u is^ovj*^ nici i u. svemu. Promijenile su se prilike zj.v^ ** na zemlji, pa su i svećenici popustili^da se t; lagode vjernicima. Ali jni imamo ^labu lju^sku r.^. rav, koja je sklona više zemlji nego Nebu, pa r.^ pustimo u duhovnom životu...

Kad sam prije Svete Mise napomenuo, da je d^-nas zadnj^-TJan veljače,. dragi Isus primijeti: "Sutra p'očinje mjesec Poočima Moga!" -

- i onda nastavi:

"Josip, sluga Moj,

trpio je puno na zemlji. Bio je ponižen, prezren, toliko koliko nije ni označeno,

poradi Mene.

Čist, Djevičanski Otac!

Po duhovno smislu Ja sam Njegov Pog,

On je Moj sluga.

On je bio samo vidljivi Otac,

pred očima ljudi na zemlji,

da sablazan ne izlazi iz usta ljudi.

PocčinF Josip, Moj Sluga,

Moj Djevičanski Ljiljan - kaže dra^i Isus r

(vidjelica to ponavlja smiješet'i se i zanpsr.c.

odabrani Otac vidljivin očima.* ;

On je čisti Kevini Mladić, -*-

u očima ljudi i preda ^nom.

Veći od Anđrela, veči od Svetaca,

iza Moje Majke Djevice.

I Ona je Moj Stvor,

kojega satn Ja odatrao.

Majka Moja, Stvor,

Čista Djevica, Bezgrješna Majka,

pred očima ljudi je majka

i Moja Majka po rodenju,

ali je Čista Djevica i Duhovna Majka

preda Mnom IsJoje Dijete, Duša DjeviČanska,

nad svim Anđelima, rtad svim Svecima,

prva do Trojedinoga Boga!

Prva! Iza Kje dolazi Poočim Josip.

- 304 -


veljača 1976.

Fajveća je ul\ebu!

Zato sair i mo^ao dati tolike Kilosti, ^od Riznice dubina Mojih ^ilosti, u Dušu Svoje Majke, u Usta Njezina, kada satn Ju slao na zemlju, i kada Je Saljem.

Sve što govori Moja Majka, od Mene je! Ja Njoj zapcvijedam, Ja Nju šaljem! Počni! - kaže dragi Isus - Počni!"

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

(29.11.)

Zatim je počela Sveta Misa. Lanijenili sro je za Julijinu užu rodbinu, pokojnu i živa. Iza Svete Mise obavili smo Pobožnosti preć Presvetim: KlanjatE Ti se smjerno, Litanije Imena Isusova, Li_ tanije Lauretanske, Krunica od Suza, Litanije Sv^ tog Josipa; Isuse, Marijo, Josipe, ljubim Vas; Josipe, sine DavidOv; zazivi Arkanđelnna; Gospodj^ dine Isuse ^riste, Sine Ocev; po nakani O.Pija, c. Bcgdana, kard. Alojzija^ Blagoslov; Pričest; Xol3^ tve iza Svete Mise, 3 Slavaocu u zahvalu za prinljene Milosti; Zdravomariju da se izvrše Božje Na^ kane.

Duh Sveti vodi je u Nebo - Kad su počele molit^ ve na početku Svete Mise - kaže dragi Isus "Predmoljenje" - Duh Sveti došao je pred Oltar u liku goluba. Ali od goluba je postao prekrasan Mladić. Duh Sveti poklo::io se dragom Isusu, nazo?nom u Svetoj Fostij., i došao je preda me. Uzeo me za desnu ruku, i pošli smo Gore, prema Istoku. Kad smo došli na Podnočje Neba, došao je Anđeo iz jed_ nog višeg Predjela i doRio mi je zlatne papučice. Sagnuo se i stavio je papučice prada me. Ja saa ih htjela obuti, ali su papučice bile tako lijepe, da ih se nisam usudila dotaknuti. Kad sam onda tu rila nogu u papučicu, papučica se sana priljubila uz nogu. Tlo na ^ojemu smo stajali, to je bilo kao jedan Predio Rteba, jedna Stepenica Neba. I to je bilo tako ukrašeno, da ja ne znam što je to. Stajali sn^c na velikim grimiznim tepisima, debelim 10 do l^ cm. Ali po tim tepisima nisu bile i^

- 305 -


veljača 1976.

radbe, kao kod nas na zemTji, nego je to ^ilo kao da hodate po samome cvijeću. Kao da su ti tepisi napravljeni od samo^ prekrasnc^' svježeja cvijeća, ruža, ljiljana, zumbula, ljubičica i svih cogućih vrsta, što ih ima na zemlji, i što ih iiis samo u Netu.

Kad sam obula zlatne papučice, Duh Sveti poveo me je dalje, u više Predjele feba. Ka5 s*o se pop peli malo više, okrenula sam se, i vidjel^ sam da smo na trećoj Stepenici K*eba. I uspeli s*c se šak do desete Stepenice. Kaže Gospodin: "To je ćeseto Nebo!" A svaka ta Stepenica je jedan Prećic I'.eba.

Ti su Predjeli tako veliki, da se tome -e vi8i kraja, ni desno ni lijevo - u sirinu mi je bilo pokazano. Svaki taj Nebeski Tredio ve:i je nego cijela naša zemlja sa svim kontinentima i crima. Pređjeli Feba nisu o^rađeni jeđar od dru^'oga, nego su poredani kao Stepenice, kao Tera^e, sve vi-še i više. Po tim Stepei.icaTa ide duša Gore.

A svaki taj Predio Reba ima svoju Ljepotu, svc^ je predivne Ukrase, tako da niti vi to možete shvatiti, niti ja to mogu izgovoriti, ^?hc to izgleda. Tako je to sve prelijepo! Nisam se usudila ni hodati po tome. Išla sam tako lagano i bojaž-ljivo, kao da idem po kakovoj svetinji. A Duh Sve^ ti me je skroz držao za ruku. A Tlo svakog tc^ Ke^ beskog Predjela bilo je drugačijeg sast<-va i druk čije je sjalo. Jedno Podnožje je bilo Sie^rno, dru^ go zlatn ... pa onda kao od dragog kaioen?.. .plavog, ružičasto^', zelenkastog... To su takve prekrasne Ljepote, da ih čovjek, dok je na zemlji, neće nikad shvatiti, niti ja znadetr s čim bih to mogla usporediti. To je sve tako prelijepo!

A na onim prekrasnim ćilimima, kako su već bili satkani od samoga cvijeća, ponegdje su još bili ubačeni i simboli Anđelnća. po rubcvim^, ivica. ma tih ćilima, utkane su kao zlatne trake, prekrg sno nešto.

Vidjela sam u tim Predjelima i prekrasno Nebe^ ko drveće, Nebeska stabla, kakovih na zemlji nema. Na nekojim^ su bili plodovi, na nekojima ne. Vidj.e

- 306 -


veljača 1976.

la sarr' i stabla s prekrasnim ružama, čije su lati^ ce bile prst debele! Cak su po sebi ir^ale kao n&-ke žilice, neke ukrase. To je bilo tđ.ko lijepo! A na toj ruži, na tom cvijetu, na tim laticaira, kao ukras veliki zlatni i srebrni porubi... ja ni ne znam šta je to. I kako smo po tim Stepenicama iš-li na više, tako smo na svakom tone Nebeskom Predjelu vidjeli drugi prizor te velike Nebeske Ljepote.

Deset Zapovijedi Božjih - la* smo došli do desetoga Predjela ^eba, to je bilo ta'<*o lijepo. Cijelo Podnožje bil^. je čisto, prekrasno, bijelo kao snijeg, a oćsijevalo je kao sunce. I gore je bila tako krasna priroda, da to usta ne mogu izgj3 voriti. Nasred tog Nebeskoga Predjela, tog Nebeskoga Kraja, usred te čarobne Ljepote; stajale su Ploče sa Zapovijedima Eožjim. Nisu bile na ništa naslonjene, ničim poduprte. Stajale suuspravno na tom tlu bijelom kao^nijeg. ?amene ploče 10 Za^ povijedi Božjih bile su neotesane, onako jednosta vne izrađbe, a visoke kao čcvjek, velike kao čovjek. I\a njima su, pismenima debelim kao prst, zapisane Riječi Božje.

Uz Ploče je stajao Mojsije, i držao ih je desnom rukom. lio je viši od Ploča.

Majka Božja, velika, dostojanstvena, stajala je s druge strane. Ona nije držala Floče, nego ka. ko su Ploče stajale malo koso, Ona je samo položi^ la Svoju lijevu ruku, prste, na 10 Zapovijedi Bcjž jih. Majka Božja bila je veća od ?dojsija i od sve^ ga. Bila je tako velika i krasna, da se u Nebu ja^ ko zapažalo Njezino Veličanstvo i Dostojanstvo. Majka Božja bila je tako Nebeski, tako prekrasno obučena, da ja to ni ne znam izgovoriti. Na Sebi je imala dugačku, prekrasnu haljin , kao najveća Kraljica. Kjezina je haljina bila sva urešena naj^ ljepšim ukrasima, kao od živih Nebeskih cvjetova. Njezin veliki veo, sto ga je imala preko svete glave, bio je od istog divnog materijala. Preko haljine imala je divan plašt, da ja to ne znam iz_ govoriti. To je bila takova ljepota oć boja i iz-

- 307 -


veljača 1976.

radaba, da takova šta nisam nikade vidjela. Izgle dalo je tako Nebeski i duhovno! Kjezin veličanstveni plast bio je više tamnocrvene i ponalo crnkaste boje, sš. prekrasnim izradbama sa strane i po samom plaštu. Ja to ne mogu ni izraziti.

U pooast, na Čast i slavu toj Svetinji, Zapovi jedima Božjitn, svakako i Majci Požjoj i slugi Gos podinovom, bilo je prisutno mnoštvo Anđela. Jedni su bili u zraku, drugi su stajali na tlu. Stajali su^s*jedne i druge strane tih Ploča.

Kada sam promotrila Zapovijedi 5ožje, ozgor se čuo ovakav Glas:

"Zapovijed Sospodina našega,

Boga Oca I';ebeskoga, Isusa Krista, Duha Svetoga,

najveća je u Nebu i na'zemlji,'-! pod zeml^om,

u svemu stvorenome!"

Gospodin Bo^, Otac Nebeski, bio 'je zapcvjedio da me luh Njegov vodi malo po tom terenU; ča gledam to sve i promatram &apovijedi Božje. To je bj^ la tako velika Svetost, da moja duša i moja narav aije ntogla podnositi tu veliku Svetost. To je Bc-žanstvo tamo! Sam zrak je kao Bc^, onako Sveto, Veliko, da ne možete ići onako nara.vn. kao na zeta lji.

A Duh Sveti, koji me je kao Mađić-'drž'ao za ru ku, bio je tako mlad, kao ed svojih 15 godina. Potpuno Mlad, Lijep, Čist.^. Tdko je bio ^ist... ma šta je biserje i zlato ptema ^jegovoj Čistoći! On je bio duhovno tako Čist, da je mirisao ljepše nego svi ljiljani ovoga svijeta, ljepše od sveg cvijeća na zemlji. I.'iomiris je izlazio od Njega! A tako je bio Svet * da sam imala u sebi sčrahopo čitanje, kad me je držao za ruku, kao đa se doti-čem Hostije! To je bila takova Svetost, da mi je cijelQ tijelo postalć sveto od Njega, dok me je držao za ruku.

Iza toga dođe jedan veliki Anđeo u haljinama bijelim kao snijeg, i uzme me za ruku od luha Sve^ toga. I taj me je Ap^eo vodio pažljivo po tom terenu, jer ja od svetosti ntsam mogla hodati. Ifad mi je pokazao te Nebeske ljepote, doveo me je na-

- 308 -


veljača 1976.

trag Duhu Svetome. - Duh Sveti me ctpusti Anđelu da pe povede ns zemlju. Vratili smo se po onim is^ tim Stepenicama, istia Predjelima, samo kad smo išli dolje, onda smo više letjeli (sKiije se srda^ no) nego li koracali.

Dragi Isus - koji je prije Svete yise stajao iznad ovo^a stola, pošao je kđ.snije prema Oltaru i stajao je nasred Oltara. I otvorile &u se Ujegjo^ ve Presvete Grudi - kao kad se vrata ctvaraju - i lijepo se vidjelo Tjegovo Presveto Srce. Dugo je tako stajao i gledao na nas.

Iza toga dođe draga Nebeska Majčica, velika, lijepa, u svecanoj odjeći. I pristupi do Isusa, i nešto Mu je kazala. I onda stane, i onako gleda, pa stupi onako kao iza Njega na ovu stranu gdje je Poslanica. I tu je sišla dolje, kako je taj kauč - i stajala je na tom podu.

Iza toga došao je Sveti Josip. Bio je tako velik i jak... dva puta jači od Vas - mislin: u stru^ ku tijela - i zn. tno viši od vas. Bio je o*bučen u prekrasne svečane haljine Nebeske i to kao svećeničke, kad imate večernjicu, pa nosite onaj plašt. U takvim haljinama, s takvim izradbama, je bio Sveti Josip. A Sveti Josip -stupi, nasmiješi se... Imao je krasnu bujnu valovitu kosu, tako da mu je došla skoro do pola čela i padala tako do ramena. Ka sredini je bio malo počešljan. Imao je i jake obrve, a bradu isto onako bujnu kao i kose.

I Sveti Josip pristupi malo pred Oltar, bliže sredini, bliže Kaležu. Ali kao da On može u taj Oltar unići, proči kroz njega. Sveti Josi* je unišao u Oltar skoro do sredine. I stajao je, da se vidjela cijela Bjegova pojava, a Oltar* se nije vidjelo.

Nasmiješio se prema ovamo, izvaćio je jednu krasnu Nebesku Krunicu, bijelu kao snije^, i tako ju je pružio. Bilo Mu je nešto drago. Ovako se je okrenuo, onako nasclješen, glavu je na^nuo malo, i kao da sluŠa... i ovako dr^i u ruci onu Nebesku Krunicu. Poslije se Sveti Josip povuka^. i nekud je kao otišao. I Majčica Božja je isto nekud pojš la.

- 309 -


veljača 1976.

Pokojni roditelji - Ođjećnom opazitn, potpuno blizu Oltara, na strani Evanđelja, svoju majku i oca, i svog pokojnog' muža. Stajali su na uglu Oltara, do lje, sklopljenih ruku kao da se mole. Glećali su na Oltar, a također i prema meni i na prisutne. Kako su tamo stajali, nać njihovim glavama čuo se Glas: "Spašeni su svi po zaslugama prikazanih molitava i Žrtava tvojih. Dodijeljuje im se ljepši Predjel i Stan Neba!" Dragi Isus zove Svetu ?/isu Žrtvom. Otac je već dosta^đugp spašen, maj^a se brzo spasila, a muž je već odavna spašen.

Iza toga od Bostije postane veliki živi Isus na Oltaru. Bio je u haljini bijeloj kao snijeg. Vidjelo Mu se i Ejegovo Presveto Srce. Isus uzme Hostiju s Oltara, pa me je dva puta pričestio. On da stavi Eostiju natrag u Lalež. Vi ste na to uze^ li Kalež i sve ste nas pričestili. Kad ste podije^ lili Svetu Prižest, odnijeli ste Kalež natrag. I vidim da je ostala još jedna Rostija u I'.aležu (za Blagoslov, a iza toga za pričest jednog vjernika). I iz Kaleža poleti u moja usta i četvrta Postija. Ne znam za koga je bila ta Pričest. To J3 bila za neku dušu. Kčže dragi Isus: "Za prisutne ebesnike!" Za roditelje i muža.

Kad ste molili Svet Svet, Nebo se spustilo bM že ovoj Svetoj Žrtvi. I svi Sveti, Anđeli, Arkan-đeli, Kerubini i Serafini, cijelo ono Nebesko mnoštvo što postoji tamo na tom Terenu, svj su pjevali i svirali Svet, Svet, Svet!

Poslije, kad ste molili "Dušo Kristova, posveti me", isti ti Nebesnici svirali su i pjevali ovako: "Dušo Kristova posvetila si nas, Tijelo f^istovo spasilo si nas, Krvi Kristova napojila si nas..." Nisu molili kako to mi molimo, nego kao dč. je to za njih već ispunjeno, - tako su pjevali.

Kad ste trebali podijeliti blagoslov, pojavio se živi dragi Isus. Kako ćete se vi okrenuti, On je stao pred vas, i kad ste se okrenuli uhvatio vas je za desnu ruku (za podlakticu) i s vašom ru^ kom sve nas je blagoslovio. Gotovo je.

- 310 -


veljača 1976.

Kad je vidjelica završila izvje'taj c zbivanji. ma pod Svetom lAisom, gctovo odaah morela je nast_a viti. Kaže čragi Isus ovako:

"Nijesi znala odgovoriti na Nebeske Ljepote!

Ono po čemu si gazila, to su Nebeski sagovi!

Sagovi od Nebeskog blaga.

To je skupocjenije od zlata i srebra.

To ne možes usporediti za primjer niče*nu.

To je Nebesko i samo u Mebu ima..."

"Moja Majka - Isus govori - Neteska Kraljica ^. i zemaljska iIajka i svih na zemlji ljudi, smrtnika, Majka i Kraljica,

Ona se je dotakla Božjih Zapovijedi zato, jer je Ona kao Zaštitnica Gospodincvih Riječi, Boga Oca, ^ene i Duha Svetoga.

- Zaštitnica:- čuva ih i zaštićuje,. i pazi, brani, kaže dragi Isus, Gospodinove Zapovijedi -Svaki onaj koji prekr^i Gospodinove Zapovijedi, mora aoliti Loju Majku, da ga dovede pred Boga Oca, ^ene Sina i Duha Svetoga

- dušu njegovu i njezinu,

koji je prekršio Zapovijed na zemlji."

"Mojsije, slu^-a No j ,

kojega sam odabreo Sebi za službu u vremenu onome,

njemu su dane Zapovijedi Bo^a Oca Nebeskoga,

Sina i Duha Svetoga,

da ih na zemlji preda u srca ljudi,

da po njima žive;

i da ih brani, čuva i zastupa."

A Duh Sveti? - pita vidjelica, jer je vsljda imala problema s ukazivanjem Duha Svetoga u liku goluba i Lladića.

- Dragi Isus se smije... Kaže dragi Isus:

"Pitaš He kao čovjeka!..." (s*nije se sad vidjelica)

"Mi, jedan Bog, Tri Osobe, imamo Božansko Tijelo, Nebesko! Mi imamo tijelo, Nebesko! Služimo se duhcm, služimo se tijelo , služimo se naravno i kako hoćeirc.

- 311 -


veljača 1976.

Bog Troj Osoba vrši što hoće, i kako hoće i kada hoće, da smrtni ljudi na zemlji, kojima je Tajna Meba sakrivena, bolje shvate, bolje dokuče i lakše raz^miju. Kako razumiju tako se pokažemo."

"Da se Ja pokažem tebi

i ostalim slugama Mojima na zemlji,

Otac Moj, Duh Kašg kakvi jesmo,

ne biste nas mogli podnijeti

od Svetosti, od Mline,

niti biste Nas mogli vidjeti.

Smrtne oči ne mogu vidjeti ono što je Nebeskoj

samo toliko koliko je dopušteno!

Zato se posudi, čovjeku na zemlji,

dade Nebeska Milost,

da može vidjeti ono što je Nebesko,

i koliko može vidjeti."

"Svi oni na zemlji, bilo koje boje kože, živjeli na bilo kojemu kontinentu zemlje, koji žive po Mojim Zapovijedima, ugledat 'će oči njihove, poslušat će uši njihcve... i Riječi Naše čuti će, i govorit će jezikom Nebeskim u Nebu - koji žive po Božjim Zapovijedima - ."

Govori mi moj Anđeo - obučen u svečane Nebeske haljine: "Kaže Gospodin Isus Rrist, čija si posuda, otpuŠta te na službu ljudima zemlje!" ... I završi vidje^ica: Prisutnost Isusova je ostala ovdje, a Isusova Osoba (isus čovjek) oče u Nebo!

Dopune Z: Malo mi je čudno, kad ste već doživjeli

svoje roditelje i muža Stjepana, da niste vidjeli

i siRšića Stjepana.

J: Možda je on i bio, ali ga nisam prepozndla. Ka^

da sam bila odvedena Gore, onda su Anđeli stajali

u grupama. Ali oni sv u drugim Predjeli?a, i nema.

ju pristupa tamo gdje mene vodi.

Z: A šta je s onim zlatnim papučicama?

- 312 -


veljača 1976.

J: Ja S3.7, s tim papucicama, koje mi je donio An-đeo, hodala po tim Stepenicama kao i duh. Tako smG lagano išli, kao da i ja tamo pripadam. Kao duh, onako lijepo lagano, ali baš nogama. To je dugačko za ići. Išli smo kao kad ide dragi Isus po zraku.

Onda g;čje je Stepenica, Nebeski Predio, tano je ravno, kao ravnica. Onda dođe onako kao okomito (kao na stepenicama), pa opet novi Predio I^eba. Ali kaže dragi Isus (saća!), da je i to okomito N*ebc! Znagi da su i to Predjeli Neba, ali mi nije bilo pokazano.

U tio L?bes\im Predjelima, u jednom prijelazu vidjela sam - to xi je sad otkrito, u vezi s tim da i tamo ima Nebesnika - vidjela sam Presveto Trojstvo kao na Prijestolju. Oko Prijestolja sam vidjela četiri Životinje, na svakome uglu po jednu. Pred saitim Presveti^n Trojstvom, u zraku, stav ljeno je veliko Sveto Lice Isusovo: živo, ispaćeno, uzncjeno, žalosno. Sveto Lice bSLo je okrenuto prema Presvetome Trojstvu, a živi dragi ^sus bio je uz Boga Oca Nebeskoga.

To je bilo na onom Terenu kako sam išla Gore. ZnaČi, u tim Predjelima iaa Tajna, koje nisu otkrite, a ja €am vidjela samo ono što sam kazala. Z:Je li Sveto Lice između $. i 10. l-'eba? j Kaže dragi Isus: "Peto Nebo! U petom Pebu je to!" i nastavlja dragi Isus: "U tim Predjelima N^ ba - ono okomito i to su ebesa - takve su velike Tajne, kad bih ti ih otkrio, odmah bi umrla!"

Pomračeno Srce Marijino

Eh, još' sam jedno zaboravila! Kad je Majčica Božja bila prisutna, netko je stavio tablu pred Njezino Srce. Zilo je to lažno srce, kao na papiru narisano. To lažro srce dolje je*bilo crno, a gore je bilo crveno kao krv. Iza tog lažnog srca vidjelo se gore samo za jedno dva p^sta Marijino Sveto Srce, onako kako je nar

Govori Nebeska Majčics, tu je:

- 313 -


veljača 1976.

"Ono srce što si vidjela kao na papiru narisano,

što je stavljeno pređ Moje živo Srce,

to je ubacivanje zlih riječi

prctiv ?<6cjega Presvetoga Srca,

lažna nauka, i prava Nauka z^ažena.

Crno, to je zgažena Božja Nauka i A',oja.

- Joj, što je Majčica Božja... joj...

kako je oštra! Iraga Gospa smiluj nam se!

Svi smo grješni!... -

Ono Srce, što si vidjela lijepo^ živo,

to je Moje Srce, u MojanTijeJu.

TijeJo je ovaj svijet.

Srce Moje je Nauka Gos^cdirova

i ođ Gospodina Meni dana. . A ona krv... to će Gospodin kazniti si.e cr.c

što se diže protiv Njega.

U krvi će svršiti, i cmi dani će nćstupiti.

Smrt... sicrt će pokositi cmoga tjelesa.

Još će mnogi htjeti dugo živjeti^

u jednom času nestat će ih

u ponoru paklenome.

Ja sam Gpspođa Svih Naroda,

i svih duša koje je Gospodin stavio u tijelo.

Ja sam Nebeska i zemaljska A'ajka.

Kaži puku cijelome, ne boj se nikoga,

govori, viči, da će doživjeti svoj dan propasti!"

... (Stanka). Ode Nebeska Majka u Nebo!

Tako je bila oštra, čak je i nogom lupilai

Protivnici širenja Božjih Poruka

Br.Ivanu zabranjeno je dalje rrspačavati Božje knjige koje ^ovore o Objavama Božjim, makar imaju crkveno odobre^je. Na to progovori dragi Isus? "I dalje će se dostavljati IJcja Nauka

gdje se i dostavljala!"

A onima koji to zabranjuju, ponovi Riječi od prošle nedjeljč:

"Razbit ću one i kurije njihove, koji zabranjuju Moju Kauku. Vodit ču narod Svoj zemljom Mojom. Oni koji žive po Mojim Zapovijedima, i dalje će Čuti Glas Moj.

- 314 -


veljača 1976.

Tko će od vas Meni zapovijedati! Ja sam Gospodin Bog stvora Svojega i svega stvorenoga."

I Oi.đa nastavi Gospodin, u istoci tonu, za sestru koja dobiva Veronikine Poruke: "I dalje ćeš dotivati poštu, dostavljene Poruke!"

Onda kaže dragi Isus vidjelici: "Blaguj!" Na koncu se vidjelica srdačno nasmijala, jer

ju je ATiđeo, prije nego što je odletio u Nebo, po^

tapžao po leđima.

Poslije podne posjetio san obitelj koja je ovih danapriaila sebi vidjelicu. Nadao sam se, da će mi vidjelica ispričati nekoliko Viđenja, što ih je imala kod kuće. Mejutim nije išlo baš glatko. Bila je preunorna. Zato je Gospodin sve drugačije isplanirao.

Kad scc govorili o jucerašnjeK dra^esnom ukaza^ nju Malog Isusa: "Halo! Evo Me!", dragi Isus je dao dublje značenje. To što je On provirivao ispod hostije i dovikivao "Ealo, halo, tu sam Ja!" - time jeOn htio posvjedočiti Svoju Prisutnost u Svetoj Hostiji oniB'ljuđima na zemlji, koji ne vjeruju ili su^injaju u Presveti Oltarski Sakramenat. Njiaa je to dcvikivao, da im dokaže, da je &&., živi Bog, prisutan u hostiji. Zato je bila Eo stija nad ^jirn, a On ispod Nje, ležeći na Oltaru. Oltar je sinbol Krista, a u Hostiji je živi Bcg.

Pcveli smo razgovor i o duhovnom djetinjstvu i kako preaa di*agome' bcgu moramo svi biti kao mala djeca. Pa to će dragi Isus: . "Svi ste vi Moja dječica,

ođrasli i nali!

Svi ste vi djeca Hoja!"

I onda, c*a se malo našali, i pokaže da je danas nedjelja, dan odmora, kaže isti dragi Mali Isus, koji je onda bio na Gltaru: "Gledaj, što ću učiniti!"

Dragi I.ali Isus na to unide u Ecstiju. A Hosti^

- 315 -


veljača 1976.

ja, kako je okrugla, tako je od nje postala jedna velika crkvena zgrada. I u tom hramu Božjem; napn. jed, na čelu, nepoznati svećenik služi Svetuj

To je bilo tako dražesno, da se vidjelica srdacno nasmijala, kad nam je govorila, bto sad do-življava.

I dragi A.ali Isus kaže iz Svete Hostije ovako:

"Mnogi od Mojih sinova i kćeri

ne vjeruju da sam Ja nazočan u obliku Svete Hostije, u kruhu vidljivom. Svaki puta kada se prikazuje Xcja Žrtva, na. bilo kojemu Oltaru na zemlji, Ja, živi JBcg, s 1-eba dolazim i prisutan san u obl^ku Postije."

I nastavi Mali Isus: "A reci Lojemu slu^i Zvonimiru ovakot Sine AiOj, dijete J^oje, slušaj Viđenje unazad sedam dana!" .

Na to je ispričala, kao oć šale i vrlo svježe, .lijepo i opširno Viđenje od prošle nedjelje, koje je zabilježeno pod odgovarajućim datuicom.

Prije nego što sam se oprostio od domaćina i vidjelice^* bbavili smo kratku Pobožnost pred kipomMajke Božje s Lalim Isusom. Izmolili snio po jednu deseticu Gospine Krunice; Krunice -Svetih JE^a na, Isuse, Marijo, Josipe; zazive ArkanAelima...

Iza Pobožnosti reče vidjelica, da najprije mora^ahvaliti za.primljene milosti. I poljubi Kri-žle na Krunici. Onda nastavi: "Kako je sadržajno rekla LJajka Božja!... dok me Duh Sveti rasvijetli ... Majčica Božja diktira... govori vama": "Sinko Uoj, dijete Moje,

sluga Gospodina našega Isusa Krista!

Budi živo Srce Gospodinovo...

- 316 -


veljača 1976.

živo 5rce u Lauci Njegovoj!

Budi živo Srce Gospodinovo...

živo srce u Rauci Kjegovoj na zemlji!"

Kad ste počeli moliti, odmah je cživio kip Ma_j_ ke Eožje i L.aloga Isusa. I'onda se dragi L'ali Ist:s nasmije i kaže vama, uailjato, tepavo, po čječji: "Dosao si k Menit"

O prenošenju Isusovih Riječi - Foji puts ne m_o. gu izgovoriti kako Isus govori. I dok pronislim, kako je.On to rekao, moram malo st&ti... Ne znam izgovoriti što je On rekao... On govori, i to odmah iz mene govori, kako On govori... I onda, ako ja to dobro ne izgovorim, kako je On to rekao, on da zapnem... Koji puta ne mogu ni izgovoriti tu riječ (latinsku ili neobičnu)... I.ekako su mi te riječi teške, pa ne rogu cijelu rečenicu preko svojih usta ponoviti. Pa odmah ni ne shvatim što je rečeno, nego tek poslije.

"Duh i tijelo su, veliki neprijatelji!"

Htio sam pokazati n^. jednom malom prirjeru, ka ko čitajući njezin rukopis, nisam uvijek potpuno siguran, da li je cvu ili onu riječ sam Isus dra_ gi rekao, ili ju je vidjelica dodala kao tumačenje. Tako u izreci: "Dvoje se bore u tijelu čovjeka na zemlji..." (p.44:IKnjiga), °^° "^ zemlji" odgcvara i snislu i istini, ali za razumijevanje nije baš potrebno, a i kvari ritam govora...

Međ:utim, Isus dragi zaokupljen je drugim prcblemima. Isusu je stalo da mi od Njega izrečene Istine shvatimo i po njima živimo - a malo se osvrće na naša gracatička i stilištička cjepidlačarenja. Zato i progovori u toku našeg razgovora: "Duša želi biti duhovna; tijelo naginje na zemaljsko; i to su ona dvojica: duh i tjelesne želje, sklonosti..." I dok smo mi o tom malo poraz^cvarali, doda dragi Isus:

"Duh i tijelo su veliki neprijatelji!"

- 317 -


veljača 1976.

Isus hrani i napaja ptičice

Kavečer je vidjelica bila na još je^noj Svetoj Misi. Između ostalog doživjela je i ovo.

Dragi Isus gledao je od Oltara na svijet i pr&^ matrao ga je. A bio je czbiljan. Najed='.K.^ut, nakon sto je svećenik pričestio vjernike, oko Isusa se stvori cijelo jato krasnih ptičica, poput lastavica, a bijelih kao snijeg. Kako su iznenada do šle s Visine, napravile su još u letu luk i onda se spustile ćolje na pod Svetišta, na pločice.

A Isus dragi uzme s Oltar^ svećenikov Kalež. Kad je iz Kaleža izvadio Svetu Hostiju, sašle je iz nje na te ptičice, na te dubice, velika magla, bijela kao snijeg. Poslije je ta magla u njih i unišla. A kad su pticice otvorile svoje kljunčiće, Isus dragi otkidao je komadić po komadić Svete Hja stije i redom ih je hrđnio. Kad ih je sve nahranio Kruhom, onda ih je napojio Presvetom Krvi. Kagnuo je Kalež, a ptičice su iz njega cockale, tako da im je sav kljunčić i ono okolo, bilp crveno od^Sv^ te P'rvi.

Ptičica na Isusovoj Ruci

Jedanput saa vidjela drago^ Isusa, kako drži ptičicu na Ruci. A ta ptičica je bila tak^ lijepa! Clavicu je imala onako lijepu okruglu kao čcvjek, i naslonila ju je na Isusovu Ruku. A kak<* Isus/ima RanU; iz koje je tekla Sveta Rrv, ptičicr* je imala glavicu pokapanu Presvetom K^rvi.

"Odstrani zlo u pravo vrijeme!"

Stanovita nametljiva osoba, koja je na višeoj^e sta bila uzrokom razđora i koječega, i opet se ne^ pozvana ugurala u jednu manju zajednicu. Na io Go spodin posavjetuje domačina: "Reci j<.j kača dođe' ne trebam vi&e žene, ja sam star, meni žene netre baju! Koja mi donese jesti i nešta, neka ide svojoj kući i neka Eoga moli!" Kaže dra^'i Isus daće Vas na to pogledati i povući će se.

"Kaži kako sam ti kazao i odbit ćeš napast između vas sviju. Bojiš se da je uvrijediš,

- 318 -


veljača 1976.

ali ćete biti od njezine strane mno,i uvrijeie

Odstrani zlo od sebe u pravo vrijeme! /ni.

Le dopučtaj si u kuću svoju gdje stanuješ,

samo ono što ti odgovara duhu.

Cstalo nastupi muževnp!

Ne gledaj tko je tko!

Ja ču ti dati snage i napast ćeš nadvladati."

Ožujak

1. Ponedjeljak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Početak mjeseca ožujka, posvećenog na čast Sve_ toga Josipa.' Prisutno 13 osoba. Sveta Misa prikazana je na čast Svetoga Josipa: da Sveti Josip bu. -de više upoznat, više ljubljen i više čašćen. Pod * Pot'CŽnošću molili smo između ostalogas Litanije Majke Božje, Krunicu od Suza; Litanije Svetoga Jo. * sipa,. deseticu *^runice Svetoga Josipa^ K Tebi se o Sveti Josipe, zazive Arkanaelima, Blagoslpv...

Zagrljeni Duhom Svetim - Kada ste prije Svete Mise zazvali Duha Svetoga, dogodilo se ovo.Oltar je postao jako velik. Na taj veliki Oltar spustio se Duh Sveti kao ve^ma velik golub, i stao je na san Oltar do Kaleža. C-ćjedanput se na Oltaru stvo rila grupica osoba. To s&c bili svi mi, što smo* danas ovdje sakupljeni. Stajali smo na Oltaru, uz Kalež. A Duh Sveti je raskrilio Svoja sveta krila i tako nas je njima obujsio, da smo Njegovim svetim krilima, spuštenim do samog Oltara, bili svi posve prigrljeni uz Njega. Svojim svetim Očima gleđao je sveto na nas, a Glavu je spustio tako sveto nad naše glave, da je sama Svetost izlazila iz Njega u nas. Duh Sveti je bio tako velik, da smo ai bili pred Njim kao mala djeca.

"Tko ste vi a da Mene ne trebate!" - Sa Nebe^ kog terena došao je Bcg Otac Leteski. Ova soba je bila sveti Hram Božji: Bcg Otac je pristupio utaj Hrac i stajao je u zraku. Kje^'ove su haljine bile kao sunce. Iznaf njih je iaao plašt, koji ?,Iu je prekrio cijelo Njegovo sveto tijelo. Haljine suse sar:o malo vidjele. Plašt je bio više ta'^ne toje,

- 319 -


veljača 1976.

onako kao kavenast. Ispođ vr^ta je bio skopčsn s krasnom nebeskom kopčom. Beg Otac je na. ncjama imao lijepe bijele papuče. Bio je ozbiljar., I^ajpri je je pogledao teren Svetišta ovđje, u cvome Eramu.

Iza to^'a Bog Otac Svojim svetim Oči?j pogleda kao Vladar cijelu zemlju. Sva je zemlja pred Njegovim Svetim Očima bila tek kao jedna ^reršt, ta ko da je mogao svaki milimetar na njoj ucčiti,i vidjeti što se po toj zemlji radi. Iza toga progo vori Poglavarima Crkve Rimokatoličke: "Tko je vama dozvolio

da izopačite zemlju u Mojoj Nauci!

Tko ste vi, a da Mene ne trebate!"

Kad je Pog Otac izrekao Svoje svete Riječi, uz^ šigao se gore u Nebo. I mene je ona Rjegova. Prisut nost, ono Božanstvo, povuklo za Sobom u Nebo.I bjL li smo Gore, ovako na istočnoj strani, po zemalj^ ki rečeno.

Tri Sjedinjene Hostije - slika Presv. Trojstva U Nebu, u zračnom prostoru, gledala san tri velike Hostije. Svaka je bila velika kao patens (zlat^ ni tanjurić što se meće na Kalež). Bile su sjedinjene u obliku trokuta'. Svaka je bila posetno (či^ tava), a opet sve tri su bile međusobno povezane u trokut, dotičući se ječna druge.

Bog Otac je stajao iza Hostija i gleda na mene, i gleda na Hostije. Kad mi je to bilo nejasno, po^ tavila sam u svome srcu upit: "Gospodine, a*što znači ovo Viđenje, da gledam tri Hostije, a sve tri su kao jedna?"

Na to kaže velik Glas, Duh Sveti na Nebu, nad glavom Boga Oca Nebeskoga i nad Hostijama^ "To je Sveto Trojstvo,

sjedinjeno'u obliku Hbstija!"

Cijelo Nebo je odjeknulo od toga Glasa.

Iz Srca Boga Oca... - Onda se zbilo ovo. Te tri velike Hostije pođu pred Boga Oca, pred i^je;'cvo Sveto Licej ali nisu Ga s$ dotakle. & iz Srca Boga Oca, izađe kao korijen, debeo kao ruka, i dota. kne se tih Hostija. Izgledalo je da Hostije imaju

- 320 -


ožujak 1976.

svoje stablb, svoj kDrijen, u Srcu Boga Oca Nebejs koga. Jer je iz Srca Boga Oca Nebeskoga stablo kao izraslo, i gore su te Hostije pristupile tome stablu, kao da su one iz toga Izvora potekle. Makar su Eostije bile jako velike, ipak se iza njih vidjelo i Lice Eoga Oca, jer je On bto u Nebu veo ma velik.

Od Velike Hostije male Hostije... - Jedna od tih Eostija**šiđ'e s Nebadolje na zemlju, na Žrtve nik. To je bio Bog Sin. Postija je stajala u zrač^ nom prostoru, pred velikim Svetohraništem^ Najednom se od te Bostije/ispod nje, pruži kanal . (.žli_ jeb), bijel kao snijeg. Po tom svetom kana^u^ piri lično dugom, letjele su male Hostije, tako'-da je svaki od nas, preko toga kanala, prisio marlu Hostiju u usta. Bilo je to u času Sv^te Pričes'ti'.Iza toga podigne se velika Hostija opet u Nebo na svo je mjesto, do one dvije.

Majčica Božja s Krunicama od Suza - Iza toga dođe krasna draga Nebeska Majčica, u bijeloj haljini. Bila je nježna i svježa kao najljepša rosa, što se može dati zemlji. Upravo je odisala svježi nom... ljepotom... milinom... t'ako da je ta svje-žina iz Njezina tijela čak zračilai.na zemlju-^.;.

Majčica Božja donijela je iz Neba posudu trvrh punu bijelih Krunica od Suza. Ta j^-posuda izgledala poput mjerice za žito, samo što je bila kao od pjenastog laganog materijala, bijelog kao snijeg. Imala je i dršku. Majčica Božja: kako je d<3Š la, nasmiješi se, i sve te bijele Krunice istrese na Oltar pred duhovnog oca žvonimira, na Kalež. I te bijele Krunice, kako ih je MajČica Božja istresla, odmah su se razvile,-raspodijelile u prekrasnu ružu. Kalež je bio usred.ruže, i virio je iz nje jedno tri pi*sta. Na to Majčica Božja ode.

Još sam se danas bio malo kolebao bismo li molili Čitavu Krunicu od Suza, ili skrfćeno. Bojao sam se da se ne odulji, jer smo Pobožnost morali svršiti na vrijeme, zbog nekih okolnosti.

- 321 -


ožujak 1976.

Sveti Josip s ljiljanskim štapom - Iz^ to^a dr-đc Sveti Josip, sa strane Poslanice, i st^ne na Oltar, do Kaleža. Bio je velik, snažan, jak.. kj-^ san Mladić. ?.'ilina ga je tilo gledati. Ta^cva M^ dića nema na zemlji! U ruci je držao sj^jan štap^ sunčano bijele bcje, debeo skro kao mala dječja ruka. A iz tog štapa, kao da je na vrhu izrastao krasan ljiljanski cvijet, dvostTuki. Svsii Josip je bio srdačno nasmiješen, i ^'ledao je na svetome mjestu. - - -

Krunice ublažuju Gospine boli - Opet se pojavi draga Gospa. Kao da je nekamo bila otišla, pa se opet vratila. Krunice su još bile na Oltaru. I tu mači mi draga Gospa: "Po Krunican,a Mojim,

iz.Neba danim na zemlju,

na Oltar do Kaleža,

koje se mole na zemlji,

ublažuju !.ii se velike boli,

koje su Mi naneaene od grješnikar"

"Ne pripadaŠ više zemlji!" - Bila sajt uzdignuta na Podnožje Neba. Nebo ima svoje Podnožje^ svoje tlo, kao i zeml'ja. Sarro je to tako lijepo, da se smrtnik ne usuđi ni stati na to. To je teko sjajnr, da se cijeli vidite skroz u tome, kakvi ste.

I Eog Duh Sveti ovako je kaza.c,za mene govori: "Ne pripadaš više zemlji!

Uzdignuta si po Eožanstvenia Nalozim? u Nebo.

Stanovnik si Gospodinov.

Radiš na zemlji: zgažena si, prezrena si,

osuđena'si, potcijenjena si.

Puno zla sasuto je na glavu tvoju,

u životu tvojernu do sada.

Mnogi qd smrtnika na zemlji,

ne znaju koga je Gospodin odabrao mef'u njin^a,

po cijeloj zealji.

Gospodin ulijeva Svoju Kaukn, SvojeHlosti,

iz Srca Svojega u srce tvoje.

Usta tvoja otvara u određeni čas,

i prcko usta tvojih Lauka Nje^-ova izlazi,

- 322 -


ožujak 1976.

!^o ljubav neizmjerna dušacia na zebJji.

St/ahuje sroc tvoje,

kad se sjeti što G^sp^din rači;

strahuje i bcji se.

PGJ3 &e od Gospodincvih Riječi;

boji se od Gospodina,

i ner.cono je tijelo, klone od straha.

Re boj se! l!e boj se!

Gospodin je s tobom!

Gospodin Bcg Otac, Bog Sin i Ja,

bitj ćemo s tobom na zemlji

u sve vrijetne živcta tvojega."

I izgovori Gospodin Bcg Otac, Bo^ Hn, Bcg Luh Sveti, jednu tajnu, koja ostaje u srcu snrtnika do groba, u grcbu, i nosi se u Re*bc. Doleti veliki Anđeo, i donese zlatni lokot iz Neba, i stavi pred moja usta. Gotovo je.

"To su srca čovječja sa zemlje..." - Kad sam bi la Gore, na Podnožju Neba, kako sam stejala malo dalje od Duha Svetoga, najedn^m opazim veliko polje, po našer zeaaljskom valjda 3 do ^O jutara p_c vršjne. Tu su bila sacia živa čovje^'js srca, jedno uz drugo, ali aalo razmaknuta. I n^. svakon srcu gori mali plar.en. Izgledalo je to kao veliki be?M s beztrojnim ružama. Kad san zacuđeno ^ledsla, Duh Sveti mi kaže ovako:

"To su srca čovječja sa ze'nlje,

koja su služila Pc.^cdinu ,'*o^u Ocu; Eog^j Slnu i I/.eni.

Stavljei*ta su u ovaj red MHosti."

Ta su srca bila tako lijepa, tako njp?na, taku svježa i poletna, tako ugodna! I miris se od Kj^h dizao!

"Oče naš je velik kao cijelo Nebo!" - Kač se ovdje molilo Oče nfš, crd su cz^ci, iz go\nje^ Neba, Nebesnici i AnđeH , i'nbin* i Scr^f inJ , r^ kli veli/*im, jakT glascr,, daje cije^c -et, odje^_ nulo: "Cče nač je tako velik kao cijelo Ne'hc!"

I vidjela sa!r u zraku, bli?.u unih t^ju 110^^,),., kao veliku ploču s ispisanin Riječirca Požjir . fc je bilo nešto prckrasnc! Floča jr tila prc/irrr,

- 323 -


ožujak 1976.

a na njoj su odsijevala samo velika sjajna zlatna slova, debela kao dješja ruka, a visoka jećan lakat. Tim zlatnim pismenima, na toj nevićljivoj okomitoj ploči, bio je ispisan cijeli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.

Kad smo kasnije raz^ovarali o značenju tog Vi-đenja, Duh Sveti progovori: "Oče naš... Pog Otac Nebeski... Troj Osota je sve u svemu... SVE U SVEMU! Oče naš je velik kao Nebc, jer je Onaj što je SVE! Njegovo Ime se spominje. On je SVE!

I zato je, kad Ga se zaziva, Njegovo Ime tako veliko!"

Kaže Duh Sveti, Glas s Neba na Nebu: "Bcg je Gore, Bog je među vama, Bog je u svim dubinama. Bo,-.' je u svemu bio, jest i ostaje, u vijeke vjekova. ^ Nikada nije poceo, niti ne svršava. Zato je tako veliko Ime Fjegovo, molitva Njemu - Oče naš!". Kaže Duh Sveti: "Dovoljno sam rastun-.ašic!"

Svi su se na to srdačno nasmiješili.

Zatim je bilo. govora o mjestu gdje je Isus dra_ gi naučio Svoje Učenike moliti Oče naš. '^etko spc^ menu, kako je sretan, da je tamo bio. Fa to je vj^ djelici bilo dano - "duša mi je bila tamo dovedena" - da vidi to mjesto, tih nekoliko svetih stopa. Vidjela je samo ono tlo gdje se kleči.

Sveti Josip zalijeva ljiljane

Gospodin ju je upozorio, da je jučer^zaboravila još jedan dio ViAenja. "Hoj Pcočim Josip zalijevao je Nebeskim Mlostima ljiljane u Febu!"

Na jednom onom Nebeskom Predjelu bilo je veliko polje procvalih ljiljana. Ti prekrasni ljiljani bili su lijepo poredani. Svaki je bie stavJjen na svc'je mjesto, tako da je među njima bio mali razmak. Bili su različito^ rasta. Mnogi su l*ili

- 324 -


ožujak 1976.

visoki kao čovjek, drugi opet niži. ^nogi poput djece, manje ili vece.

Sveti Josip prolazio je između tih ljiljana s kanticom u ruci. Išao je cđ ljiljana do ljiljana i zalijevao ih je. Kako bi do kojeg ljiljana do-šao, na vržak toga ljiljana, u srce toga ljiljana, nalio bi malo iz kantice. Kaptica kojom je Sveti Josip zalijevao ljiljane, bila je Nebeska, bijela kao snijeg, a odsijevala je kao zvijezde. Bila je 13?3r3.ka, đa bi je moglo nositi dijete cč 7-8 godina. A ono što je Sveti Josip lijevao u srce ljiljana, bilo je kao micmiris. Ođ'sijevalo je poput tekućeg srebra. :

Ti ljiljani, to su duše sa zemlje,- koje su vee spašene u Nebu. Dragi Isus ih je^pokazao kao ljiljane, jer su na zemlji Bogu slttž'ili u čistoći du. še i tijela. Te su se duše utjeca],e Svetome Josipu, pa im je On svojim zagovorom i'spresio ovu ljj^ ljansku čistoću duše i tijela.

2. Pokladni utorak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu ^isu s Blagoslovom i uc^ bičajenim Pobožnostima. Bilo je prisutno osicero braće i sestara. Sveta Misa prikazana je na čast i slavu Lica Gospodinova,: da nas oba$ja Svojim

Sjajem, i bude uvijek nad* nama.

Prije Svete Mise tražjro sam od vidjelice neka razjašnjenja i dopune u vezi s jučerašnjim Vi

"To je Moja Ljubav, koja se izlijeva na duše, preko Kojega kanala!"

Kaže vidjelica: Isus dragi misli na Riječi i posudu, mene.

A sestri, koja je naručila Svetu Misu, poruči dragi Isus: "Hcčat ćeš putovima kojima te vedim!"

"Kakav život takva smrt!" : Na početku Svete Mi^ se vidjelica je dobila odgovor za jednu dušu u

- 325 -


ožujak 1976.

vječnosti. Govori Gospodin: "Kakav život, takva smrt!

Pije Me tretala u životu,

i kako je živjela,

takovu ima vječnost!"

Lotična se držala daleko od crkve, jer ča njoj cr kva ne treba. I tako je umrla, a da nije nikada ** (u svojoj zrelijoj dobi) išla u crkvu.

"Još malo samo vremena!" - O.fra L. tešk^. je bolestan. Jučer ^.a je vidjelica, po rje..:voj 2e3ji posjetila. Na njegovu molbu, Gospodin su sać poru čuje: "Sine A'.oj, dijete Iloje, ljutinSe Loji Uzcaj se u Mene! Fudi strpljiv! Još sano -alo vrerena, zagrlit će te Moja Hlost. U Vječnosni, u lijepome Nebu, biti ćeš zagrljen Hojim Rukar^.." To znači za kratko vrijeme ctići će od ovo^a svijeta,

Crni križ... - S neba je došla velik^, sjajna kugla. Zasjala je kao sunce i spustila se čč blizu tle zemlje. Iz nje je izašla leteska ćraga Go spa, i stala nač cijelu zemlju i gorko plače... plače i cvili... (Proživljavajući opet isti prizor vidjelica se i sama rasplače.)

Ea toj istoj kugli zemaljskoj, nad kojca je .Majčica Božja stajala i gorko plakala, pojavi se velik križ, crn kao ugljen, prazan. A sva zenlja je T)ila obrasla puzavcem, trnjer. i <3ra5eia, koji su izrasli iz zemlje. Na tome trnju bile su bodljike velike kao mali prst.

Obrasla tolikim trnjem, zemlja je jećva kakav plod od sebe davala. Yalo je bilo čiste sealjice. Tek ovdjeondje probila se po koja biljka ili c?l jet. Malo je tu tilo cvijeća. Poneki cvijet jebio lijep, poneki kržljav, nekoji u cvatu, nekoji još u pupoljku, a nekoji je tek proklijao.

Isusa hoće zatrpati u prljavu jamu - Pokraj onog crnog križa pojavi se živi dragi Isus, kao Bogočovjek. Ka to skoči velika rulja drskih, raprasitih muškaraca, zgrabe Isusa i počru Ge gurati prema prljavoj jami. Isus je bio u bijeloj kaljini, čist, sama milina. A ti drznici rJLsu pazi-

- 326 -


ožujak 1976.

li gdje Ca dohvate, nego u svom bijesu, kako je tko stigao, tako Ga je nemilo gurao u Glavu, po Tijelu... Htjeli su Ga polomiti, kako su Ca silovito gurali.

I nastojali su -*-susa ugurati u blatnu jamu, koja je izgledala kao prljava udubina za smeće.Htje, li su Ga u toj jami prekriti i zatrpati, kao da Ga neria. Usprkos njihovoj zl'obi i drskosti, uspr* kos Kjihovojn guranju, dragi Isus izade van iz jame i digne se u zrak, i nestane. Majčica Božja je dugo plakala i gleđala taj prizor. J&e je Majka Bož^ja tam&, na onom terenu!

Eaže draga Majka, da gam zabojravila kazatij da su na početku Svete Mise ^ošla dva velika svećenička Anđela, jedan od jednog ve3.časnog, drugi od drugog. Bili su sa strane Ol^ašra kao počasna straža, skroz do kraja Svete Mise.

"Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!" -Iza t2. ga se zbio strašan prizor; tako strašan ča se cijelo Nebo zgrozHo. U ovaj čas, sada pod L'isom, nešto se je zbilo negdje na zemlji.

Ha taj teren zemlje, med*u to trnje, najedanput pađne velika svećenička Hostija. Pala je s poviše^ ga, i tako je snažno lupila o zemlju, da se čak zabila u nju. Na taj teški pad svete .svećeničke Hostije, doleti s "eba če^a malih Anđela, tako od svojih 6 mjeseci. Moglo ih je biti ototinjak. Oku pe se oko Hostije i nad H&stijom, zaokruže je kao pocasna straža. Štitili su Hostiju i sa strahopc-čitanjem se molili i klanjali. Pilo in je strašno, kako je ta Hostija tako nemilo zabita u zemlju. To je tako trajalo jedno vrijeme.

Onda se Hostija najednom podigne u visine.A na njestu gdje je Sveta Hostija bila ploštimice pala, ostala. je udubina. Sveta Hostija u pratnji onih Anđelčiča poleti ravno.u Nebo.

Zad je Sveta Hostija došla do Nebeskog Podnož-ja, i stala malo poviše u zračnom prostoru, cijelo Neb? - koliko god ima Stanovnika u Eebu, i Anđele^ i Kerubina, i Serafina - sve se je bacilo na koljena i gorko zaplakalo. I prostrli su se

- 327 -


ožujak 1976.

ničice po tlu, i ostali su tako. Kao sveti Pranjo kad je plakao i molio.

A od Svete Hostije postane živi Isus, l

A Nebesnici su svi, u strahopočitanju nač Svetom Hostijom i dragim Isuscm, prostrti i skloplje nih ruku, veoma gorko plakali.

Bila sam tamo među njima, a nisam znala. šta se zbilo sa Svetom Eostijom: da li je sveto.r^no pri mljena ili nešto drugo.

I progovori Gospodin, Bog Otac Nebeski, u Isusu i Duhu Svetomu... Sva tri Glasa su govorili... cijelo Božanstvo... luh je govorio na'Svojoj stra ni, Isus je govorio i Bog Otac je govoric: "Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!''

Ne znam je li ostavio red ili je pao tjelesno.

Govori Gospodin: "Otpuštena si!" Slobočna sam.

Strašan prizor! Cijelo Nebc kleči i plače! Vidite, šta smo mi ljudi! Cijelo Nebc za ječnu dušu plače!...

Z: Sad je pitanje, da li je to slika sval^o^ sveee nika kad padne, ili je možda netko na kakovom položaju...

J: Raže dragi Isus, iz krila Oca Nebesko^a (znaSi drama se nastavlja, jer se to sad zbilo)?

"Događaj se zbio! A slika je svim avećenicima na zemlji! Svim Kojim slugama, svećenicima lia zemlji, ovo je slika, a događaj je! To se dogodilt ovaj 5as. Ovaj čas pod Svetom 1,'isom dogodilo se j< to na zemlji."

I nastavi Gospodin, u Svojoj Dobroti, dalje tumačiti: "Trnje po zemlji, što je izraslo iz zem lje, to su duše, tijela, koja Meni ne služe, i ometavaju putove onima, koji Meni služe, i progone ih. Ljudi koji su Isusa gazili u dubinu zemlje to su bezbožnici i oni koji žive u smrtnim grijesima, Rimokatolici. Koji žive u smrtnim grijesima protivnici su Duha Mojega."

- 328 -


ožujak 1976.

"Moja Majka, Nebeska i vaša, plače nad sutdbinom čovječanstva."

Duga stanka... Onda plačnim glasom rece vidjelica: Plače Isus i cijelo Nebo... (sada!)

Opet duga stanka...

Kaže Oospodin Isus Krist:

"Dan Moje Odredbe, nad sudbinom čovječanstva

neće obići, biti će izvršen!

Što Mi služi, neka Ki služi u srcu i na djelu! Neka ne tudu Aavli u Mojim odijelima. Ljudi i oni koji su se posvetili Meni, ^* k&da Mi služite, onća i Koju odjeću nosite, mali i veliki.

Ako Mi ne služite, neka se vidi, da ste Moji neprijatelji. Očjeća vaša, od Uene dana, -) * ' jest Zakon Zapovijedi Mojih, u srcu vašemu; u životu. Gdje nije Moj Zakon u srcu taj Neni ne služi... . , - Tu se malo rdstresla, pa kaže molećivim glasom: Gospodine, ponovi! -

Tko Bteni služi, po Kojim Zapovijedima živi. Gdje Zakona Mojih Zapovijedi u srcu nema, taj Keni ne sluši. Opominjao sam puk Svoj od p&cetka, opominjem ga, i opominjat 5u do kraja. Teško vama, smrtnici, kada umukne I^oj Glas u blizinima vašim, jer će u taj dan biti zlo veliko. Plač djece sa zemlje, do Reta će se čuti."

"To je Moj Josip!" - Kač su već bile gotove skoro sve Potožnosti, pojavi se dje$ak od svojih pet go^ dina. Bio je tako zlatan! Stajao je tu kod stolice, onako skroman, veselog izraza, tistar. Imao je lijepu dugu haljinicu, više bjelkastu, ali ne-čim ukrašenu. Da, kao neke ubacene b (.je su bile na D^oj, kao cvjetići, tako nekako. Bcscnog je bio. Kosicu je imao više svijetlastu, kao djeca, i onako lijepo spuštenu do ramena. Bio je c^renut prema meni, pa sam najprije pomislila, da je to

- 329 -


ožujak 1976.

dragi #ali Isus. Onda vićim da nije, i začuierGlas nad njegovoo glavom: "To je Xoj Josip!"

"Molite ono što vam stavim u srce!" - Iza Svete Mise dođe razgovor i na molitvu. Jedan reče do. r& dije moli ovo, drugi opet, da radije moli (.no. j^ dan mo]i više za grješnike, drugi opet z^ ću&e u* čistilištu, itd. Usred razgovora javi se Gospodin: "Molite ono, Sto vam stavim u srce!"

Očenaš iznad svih molitava... - Kad je bila kod kumova doživjela je u Viđenju razne molitve kao lijepe ruže u bojama. Ali one glavne: đčen^š, Zdm vomarija i Slavaccu,-isticale su ee kao posetno nešto, kao temeljno. Kolili su uvečer cri/runice i druge m&litve. - '.* '

3. ČISTA SRIJEDA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

y iza jutarnje Svete Mise bila je kratka P^tož-nost, s naglaskom na molitvama Svetom Josipu, ztog Nje^cva dana (srijeda) i nje^ova mjeseca (c$rjak).

Svećenik s cilindrom na glavi... - Dsn^s trpitn, pa sam jako izmučena. Kada ste počeli Svetu tisu, našla sam se u Rimu, na Trgu Svetoga Petra. &%aja^ la sam licem okrenuta prema Bazilici. i'e znac/šta je to tamo na sredini: spomenik i^i &to drugo (rte lisk!). U blizini tog obeliska šai*enilo se mnoštvo ljudi. Samo su se glave vidjele.

Nisko nad tim mnoštvom vijela se n

Dok sam to promatrala, Svetog Oca Papu nisata vidjela.

Odjedanput dođe od Bazilike jedan sHažan sveće^ nik, jake građe tijela, i pun u licu. Posebno se isticao između tih ljudi. Pjegovo.je lice tilo uz^ dignuto kao na površinu. Imao je na sebi svećeni^

- 330 -


ožujak 1976.

ku ^ijećj. i kolar oko vrata. I još kaput preko ha ljir.a, tako je nekako bio obučen. Ha glavi je ireo vis^ki crr.i cilindar.

I čir: je došao, najprije mu se s obje strane tog -isokog šešira, i ti^nalo oko lica, pojavilo režto bijelo, kao bijela mag^a, tako za ječno tri prsta. A gore, na vrhu cilindra, nije bilo to l:ijei^. I toslije se to sakrilo, pa je ostao sano cmi ciliriar.

Zax: J5 dožao cč Bazilike - između ljuđi je d^. s&^ - gleias je onako pozorno, ozbiljno, napeto.. i kao da ru. s?a ta masa nije baš po volji. 17a licu r^ se rije ništa odražavalo od one nježnosti Beteske, svećeničke... nije bilo onog blagog csi jena. .

I nije bio dugo tamo. Bio je jedno kratko vrijene, 1 enda je nestao.

Stajala sar; udaljena od njega do svojih 5CO n. Gi^dala sar ga i promatrala, a onda zapitao, kakav je to STećenik.

Fa to 55 u zraku čuo Glas: "To će biti krivi Papa!"

Trpljenje za drugog - Iza toga sam trpjela -aloza sestin A., da joj pomognem. Bilo &i je tako te^ ške, ča ri je došlo da se srušim od boli. Sestra A. ctoljela je od teške bolesti. Prije Svete Itise preporučila se vidjelici u molitve.

Anđeli-djevojčice kao počasna straža - Xajedar. ^t su ovarc do (Rtara došli Anđelidjevojčice, u bijelir haljinama, duŠice koje su ctišle s ovoga svijeta. i^ale su naravno duhovno tijelo, kao na z^rlji. Ecsica im je bila različito odrezana. Na glavicara su icale bijele vjenčiće. Krila nisu irale. ?ile su u dobi od 6 do 7 godina, još ni šktlani. Zako su se pojavile od strane Poslanice, đc^i: isprei Oltara i naprave kao polukrug od stra ILB ?cčl=r.ice do strane Evanđelja. Ali to je bilo Tiss ^ oblik^^ velikog U. I onda su keo prozatrale Setn Misu.

- 331 -


ožujak 1976.

"Moje Srce skršeno je u narodu na zemlji!" -Onda Zrtvenika više nisam vidjela. Ođjedčnput se na nekom zemljištu pojavi šivi Isus: izmučen, ispaćen, okrunjen, išiban, u Ranama^ sav malo živ... I stane na mjesto gdje je Oltar. Svoje S^eto Lice okrenuo je prema nama.

A DjevojčiceAnđeli bile su i^u kao p.časna stia ža. Lragi nas je Isus promatrao duboko... žalostarT, jadan, sav utučen. Odjedanput progovori... kao da On govori... ali nad Njegovom Glavom:

"Moje Srce skršeno je u narodu na zerlji:"

Onda se pojavila Sveta Terezija od lalo^- Isusa. Stane malo dalje od dragog Isusa i gledčla je u Njega. A to nije bilo kao crkva, nego kao da je vani, kao da se vani zbiva neka drama.

Dragom Isusu kao da je bilo milo, što smo pred Njim. Odjedanput Gospodin zapovjedi da pristupim bliže k Njemu, k Njegovome Svetom Tijelu. I stala sam do samog Isusa, do na jedan korak, na strani Evanđelja, pred Oltarom^ samo što Oltara nije bila^ jer je Isus stajao na Oltaru i sve je postalo kao površina zemlje, ****

I kako sam stajala do dragog Isusa, dra^i Isus je duboko gledao u mene... u svetu Tereziju.-.Sve^ toj Tereziji se je nasmiješio, a u mene je gledao, kao da mi treba još nešto dati. Ja sam Ga gledala u sažaljenju i sućuti... Pro^tatrala sam Fjegovo sveto Tijelo. Onda dragi Isus progovori:

"Trpjeti ćeš sada sa Mnom, jedno vrijeme, za ci^ jeli svijet na zemlji!"

I tako sam jako trpjela... Bila satn u takvim mukama...'u takvoj nemoći... toliko satrvena...daff nisam imala snage niti stajati niti sj^diti. Kada je prošlo to vrijeme - a dosta je dug^ trajalo -.zMo se drugi prizor.

"Drago nam je što ona dolazi u blizinu njegovu!" Odjedanput se pojave - ovdje iza stola, kako je taj zastor - otac i majka brata Ivana (Za njih je i bila prikazana ova Sveta Misai). Stajali su i prstili Svetu Misu. Milo su me gledali, i promatra

- 332 -


ožujak 1976.

li su svoga sina. Odjedanput dođe i sestra f^tefica, te stane do njegove majke. Bila je sva sretna, i tumačila je rtjegovim roditeljima, da ja više pu^ ta dođem k njezinome mužu, te sam u njegovoj blizini. A oni progovore... i kaže majka ovako: "Dra. go nam je, sto ona dolazi u blizinu nje^ovu." A sestra Btefica se smiješila i bila je sva oduševljena.

Iza toga pojavi se veliki Anđeo. To je bio moj Anđieo. Držao se kao služben, i tu je između nas hodao, po tom terenu kako je bilo Viđenje. I odje danput, kako je u Kaležu osialo još malih Hostija, Anđeo uzme palu s Kaleža, pristupi k ocu, majci i sestri Štefici, pa ih pričesti.

Sveta Obitelj - ^Iza toga, od stra ne Poslanice, dođe Sveti Josip, te stane na Oltar. Nasmijan, milo nas je gledao i promatrao kako smo molili. Ostao je dosta dugo, desetak minuta.

Dok je On stajao na Oltaru, sa strane Evanđelja do^e i Nebeska M*ajčica.

A Itali Isus pristupi među Njih, kao da je do-šao iz Svetohraništa.

Kada je Sveta Obitelj stajala na Oltaru, bila sam malo pri sebi, pa sam čula da molite zazive Nebeskoj Majčici, Prečistoj Djevici. i-'olilo se t^ ko, đa se spominjalo Njezinu Čistoču. (Fc svoj pin^ lici ponavljali smo tri puta zaziv: "Bezgrješno Srce Marijino, budi naše spasenje!")

Mali Isus je bio u dobi od 6 mjeseci. Tako malešan je bio na Oltaru. Imao je haljinicu bijelu kao snijeg. Bosocog je bio. Imao je krasnu glavivicu, onako kao dijete.

Majčica Božja uhvati Lalog Isusa za jednu ruč^ cu, a Sveti Josip za drugu. Kako su uzeli dragog Isusa za ruke, Sveti Josip i Nebeska Majčica su bili tako Sisti... Oni su bili tako nevini... Oni su bil'i tako sveti... da su bili svetiji ođ Antđela... I Božanstva... Svetost... bili su nad Njima u tolikoj mjeri, da su Oni bili Nebesnici, a ne ljudi na zemlji, kao mi. Majka Božja i IŠveti Josip bili su Nebesnici u najvećoj svetosti. Kao da

- 333 -


ožujak 1976.

su iz Neba došli na zemlju - u takovoj svetosti i čistoći su stajali. T^kve čistoće, u kakovoj su Gni.bili, nema na zemlji!

Kako su uhvatili dragog Malog Isusa za ručice, On im je dao takovu milost, takovu jakosc, takovu svetost, da me je bilo strah pogledati na Njih. Takova je svetost izlazila oč ^jih! Izgler!?li su, neka mi dragi Isus oprosti, kao Božanstvai Tako su sveti izgledali, da čovjek u taj čas ne bi mogao ni pomisliti da su Oni Žaručnici.

A bila su pristupila i dva Ančt:ela do Isusa. Anđeli su stali malo naprijed, ispred Svete Obitelji, licem prema nama. Jedan Anđeo je st-^jao tako da je bio kao izmečfu Isusa i Svetog Josipa, a dru gi Anđeo je bio kao iziređu Isusa i Majčice Božje. Anđeli subili visoki kao Sveti Josip i Nebeska Majčica. ^ali Isus je među njima svima bio kao ma lešan.

Kad sam pitala, zašto su ti Anđeli došli, odg^ vori dragi Mali Isus:

"Oni su čuvari Njihove Božanstvenosti!"

Jer Majka Božja i Sveti Josip bili su veći u svetosti, nego što je gore na Febu sve. Oni su bi^ li tako sveti, da se nije moglo gledati u ?'jihovu svetost! I tako čisti, kakve čistoće nema, osim u Nebu, i to samo Ori! Ni Anđeli ne odsijevo.ju toM kom čistoćom. Oni su bili tako čisti, da je od Kjih išlo kao moći... Od Njih se, kao izraz te či_ stoće, dizala kao bijela magla - tako je od Njih zračila čistoća iz cijele I*jii*ove Osobe. I ode na jedan komadić, i to nestaje odm=th. Kao kać sunce dođe nad maglu, pa .se onda diže uvis. Tako je iz Ejih izlazila, zračila, Božansb^enost i Čistoća.

Anđeli koji su stajali malo pred Njima, izgledali su kao predvorje pred Nebeskom I'.!ajčicom, Sv<3 tim Josipom, i dragim Isusom u sredini. Ize toga A.Kđeli odstupiše, i nekud su otišli, kao gore...

Sveta Obitelj u Egiptu - Kad je vidjelica svr-šila izvještaj o događajima pod Svetom jđiscm, do-živi bijeg Svete L

- 334 -


ožujak 1976.

stveno, ne^c više naravno. A dra^i I^ali Isus nije bio u doti od 6 mjeseci, nego je bio veći.

Najedanput se stvori jedan teren, kao što je u južnim krajevima: s palmama i onim zeleAilom koje ima veliko široko lišće. .. s istočne strane te ze mlje bila je velika voda.

Sveti Josip i ^ajcica Božja, držeći dregog Isu sa za Ručice, pošli su tom zemljom u pravcu juga. I onda je izgledalo nejdje nekako, kao kad se vee putuje nenaseljenim krajem, pa se naiđe ovdje na ovo, ondje na ono. A bila je ta zemlja jako lijepa. Uz put kojim su prolazili bila je zelena trava i negdje negdje izraslo zelenilo.

Dugo su išli, i pješice, i nije im bilo lako. Nije to bio uglađen put, nego prteai. I nailazili su na poteškoće na tom putu. K^đ su otišli još da lje, onda ih više nisam vidjela.

Kaže Gospodirt da je to ono tlo po kojemu su iš li u Egipat: "Pošli su, Moja Majka Marija i Poočim Josip sa Hnom u Egipat, gdje smo se začržali jedno vrijeme."

Govori Gospodin jednoj Svojoj službehici: "Nikome ništa ne nosi! Oni svi imaju dosta u svojim kućama, stanovima. Jed.nome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Što tebi daju, to čine Meni na slavu."

"Nikome ništa ne nosi!" - Jedna službenica Božja htjela je priliko^ svojeg dolaska donijeti štogod na dar. Međutim, dragi Isus ovako joj reče: "Nikjo me niŠta ne nosi! Oni svi imaju dosts u kućama svojim. Ako jednome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Sto tebi daju, to čine Meni na Slavu."

Dok je vidjelica podvečer molila, ugleda Boga Oca Nebeskoga. Javio se sam, bez Boga Sina i Boga Duha Svetoga. I onda vidjelica začuje, kako Otac Nebeski, sav razdragan i velikim Glasom, pjeva Pjesmu o Svojemu Veličanstvu:

"Ja sam Stvorac stvora Svog

Ime Mi je Vječni Bog.

- 335 -


ožujak 1976.

Sve što raste, sve što cvate,

miris daje iz Srca Mog;

plođom plođi

po Zapovijedi Božanstva I^og.

Fjesmu pjevaju usta stvora Mog,

slave Ime, f'.ene, Stvoritelja svog.

Sve odiše dahom Božanstva Mog,

Ja sam slava svakog srca stvorenog.

Nad svim stvorenim lebdim i sve ravnam

Mjerilom dobroga Srca Mog.

Ja sam Onaj koji dajem svemu sve

iz Dubine Srca Mog.

Ja sam u Trojstvu

jedan jedini svemu Bog. Amen." (13B l)

Vršalica za Božansku Pšenicu

Na jednome mjestu, kao grad Zagreb, bila je prekrasna Prirođa. Na tom terenn bila je Yršalica za Žito. Lijep Mladić, svijetle puti, stajao je na njoj i držao se kao da je On Vlasnik toga StM ja. Vidjelica se našla u blizini, promatr?jući što se tamo nalazi. Teren na kojemu je stajala Vr šalica bio je povišen i spajao se s Nebom. Vidjelici je tu bio određen stan i posao na stolu.

Pokraj Vršalice dizala se velika hrpa Pšenice u klasu, koju je trebalo ovršiti. Vidjelica je sjedila navrh stoga i čuvala je Pšenicu. Oćjednom lijepi Mladić počne vršiti Žito. Očišćenu Pšenicu davao je vldjelici da je pohrani i poslije dade odredenim ljudima za Hranu. Mladić je vodio posel) nu brigu o čuvarici Juliji, jer je ona nosila Nje^ govu Hranu gladnima.

Odjednom dođu dvije neozbiljne ženske u druš-tvu s jednim svećenikom. Kao šaleći se, pune luka vosti, sjednu za Julkin stol, ne mareći ni za vidjelicu ni za Mladićevu Hranu. Njegovu Hranu bace na stranu, a po stolu prostru svoju hranu za tijj3

10. Jeli su i pili, a vidjelicu nijesu tii pogleda^

11. Sve njezino razbacali su na sve strsne, ne ma. reći što će propasti. Gledajući to vidjelica postane očajna.

- 336 -


ožujak 1976.

Iza toga promotri vidjelica grad Zagreb iz vi-3ine. Dolje su bili kao sami predjeli i u njima ljudi razne dobi i visine. Bilo je građana koji su imali razne oblike tijela, a neki su bili poput svinja. Gledajući tu neukusnu stvarnost, vi+ djelica je između njih u svojoj posudi nosila Gospodinovu Hranu, ali nije nalazila kome bi je mogla dati.

Fogledavši na istočnu stranu ugleda životinju kokovu nikad prije vidjela nije. Naličila je na devu, samo što j^*1.mala tri ili četiri grbe na le_ đima i, valjda, deset nogu. Dlaka joj je bila sn^e dta. Životinja je promatrala vidjelicu što radi. Tužna vidjelica upita životinju: "Jesi !Ci gladna, hoćeš li jesti? Imam dobre hrane, a nemam kome da je dam." Životinja odvrati na tu ponudn: "Ja h5ra nu koju ti imaš ne jedem! Pođi između građanajima tamo svinja, pa iir baci neka jedu!" I odleti živ^. tinja zračnim prostorom prema istoku. Žurila se kao da je.nekud zakasnila, jer se previše zadržala promatrajući siromašnu vidjelicu i razgovaraju^ ći s njom.

Prolazi vidjelica među mnoštvom zgrada i srce joj je ža osno, jer Mladićevu Hranu nema kome da dade. Jedni stanovnici su već nešto jeli; drugi sad nisu gladni, imaju oni svoju hranu; jedni spa vaju, ne zanima ih to; drugi opet imaju:svoje za--mamne igre... Izlazeći tužna iz grada, đ dvojbi na sve ove doživljaje, đa ne nosi HranuRatrag, ba ci je u neku prostoriju. Odjednom se pojavi Mladić. Trči zabrinuto za vidjelicom i bučno pazi ka. mo ide, da ne strada u žalosti.

A ono društvance se zabavljalo i smijalo, omalovažavajući vidjelicu i Hranu njoj danu. Svećenik kao da se u tome društvu prijatno osječao i držao se kao da vidjelicu ne pozna. Na to ona zavapi: "Gospodine, zašto mi dopuštaš tolike boli? I tako cijeli život, da moram od jada nestati."

Na to od Mladića postane Isus^ koji je imao pregaču preko cijeloga Tijela, kao dok je radio ' uz Svetoga Josipa. Kada je Julija upitala Mladića

- 337 -


ožujak 1976.

"Tko si Ti?" - Oa joj odgovori: "Ja sau: Isus Krist, koji tebi Hranu dajem sa Mojega Stroja. Ja sam to bio prikazan kao radnik, dok sam boravio vidljivo na zemlji."

Isus je oštro promatrao razdragane ženske i.me-đu njima svećenika koji je došao raditi za Gospodina.

Vršalica je Isusova Božanska Osoba. Pšenica, Hrana^ jesu Riječi Božje i Viđenja. Posuđa u kojoj je vidjelica nosila Mladićevu Branu jest njezina dvša i srce. Nametljive Šenske ometale su širenje Poruka Božjih, zabavljale svećenika i htjele ga onemogućiti u radu na Objavama Božjim prelo vidje lice Julke. Životinja je đavao. (13B 8-13)

Isus dragi svezan bodljikavom žicom - Za vrijeme čitave Svete Zrtve gledala je vidjelic^ velikog dragog Isusa. Stajao je na strani Poslanice, uz sam Žrtvenik, kao suž'anj. Bio je obučen u dugačku haljinu, crvenu kao krv. Isusove Svete Ruke bile su priljubljene uz Njegovo Sveto lijelo, a sav dra^ gi Isus, od Nogu do Svetih Ramena, bio je tako gu sto obavijen bodljikavom žicom, da se je crvena haljina ispod nje samo malo vidjela. 11? Svetoj Gla vi nosio je veliku Krunu od trnja 3 golejiim bodljj^ kama. Isus dragi stajao je tužan i mimo je gledao na Oltar, ne prozborivši ni Riječi. Svezani Gospodin pogledao je i na vidjelicu, koja je klečala ne daleko Oltara.

Gospodin je ovako rastumačio Viđenje: "Svezan sam u Djelima ^ojim na zemlji, da se širi Slava Moja u srcima ljudi oko spasa duša. Crvena haljina označuje kaznu koja dolazi na ovaj svijet."

(13B 47-48)

Isus osuđen od Heroda - Za vrijeme Svete I&ise vidjelica ugleda dragog Isusa, kako stoji u dvorani pred Herodom. Onako prezren, svezan i nemoćan, Isus dragi gledao je na vidjelicu Julku.

Razjašnjenje. Nauka Gospodinova, dana preko vidjelice Julije, osuć^ena je i svezana od onih, koji ne daju Gospodinu da radi po Planu Svojemu. Ali

- 338 -


ožujak 1976.

Isus gleda na vidjelicu i traži od nje da podigne sve Božje, što je sada porušeno.

Zato govori Gospodin ovako: "Uzdignuti ću na zemlji Moje z^aženo sada Božanstvo, kakvim Ga uči nih u vrijeme Hojega Pohoda na zemlju." To znači da će Gospodin Svetinju, koja se sada na zemlji gazi i omalovažava, uzdignuti do visine kakova je u Nebu; učinit će to u vremenu određenom.

Berođi su svi oni kršćani koji osuđuju Riječi Božje, bili to obični lj^di u svijetu, ili znašaj^ ni sluge Gospodinovi: svećer.ici, redovnici i biskupi. (13B 17-18)

"Sin zla!" - Kad je vidjelica nakon'Svete Mise i^ lazila iz crkve, potrči za njom svećenik pa joj kaže: "Julka, molite za toga ijtoga! Pa šta nam* je to poslao iz Zagreba, da moramo biti oprezni i izbjegavati vidjelice i Viđenja. Bojim se da više neću smjeti slikati i fotografirati po drugim dr-žavama..." Isus di^tgi na to progovori samo ove ri ječi: "Sin zla!"

Ovako pita Gospodin Isus Zrist svećenike Rimokato licke Crkve: "Dokle ćete moderirati Moje Tiielo?!" To znači na moderni način služiti Svetu Misu, ukla njati svete i pobožne pjesme, a uvoditi sjvetske melodije i ritmove; umjesto Svetog Evarđelja propovijedati ljudsko mudrovanje; crkvene domove, I hram Božji, preuređivati u dvorane; uklanjati 3 .* Oltara Bcga i Njegovu Presvetu Majku; rušiti Žrtvenike, a postavljati stolove; jednom riječi, ne držati se Krista!

Nije Isus posrčući Križnim Puteio pjevao svje^-ske pjesme, niti je na Kalvariji, umirući na drve^ tu Križa,moderirao. Sveta Misa, Nekrvna Zrtva Novoga Zavjeta, jest za čovječanstvo velika.i sveta Stvarnost obnove Pregorke kuke i Smrti Gospodina Isusa Krista za spas besmrtnih duša, za sve one koji će živjeti po Nauci Njegovoj i hodati stopama Njegovim.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

- 339 -


ožujak 1976.

"Zar će zemlja pjevati i veseliti se, dok Ja na njoj sada trpim i plačem! Zar Srca Hojega, zemljo, ne osjećaš boli?"

(Cf. 2,238) (13B 21-22)

Za vrijeme molitve, u 12 sati noću,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Rime, Rime, smrdljivi!

U tebe dolaze iz daleka mnogi. Imaš u sebi mrtva duhovna tjelesa, looja ne daju od sebe zdrave Nauke Moje, onima koji je traže." (16.III.76.Ut.) (135 33-34)

Tuži se živi Isus na način kako mnogi mjerodavni vrše službu Njegovu na zemlji:

"Moju Nauku i Viđenja mnogi na zemlji zlorabe. Umjesto da ih prihvate i usvoje za spas ćuša be-

smrtnih,

oni ih umanjuju i gaze. Drže se mudrosti ovoga svijeta, a Moju Mudrost zabacuju i omalovažavaju, pa i one kojima se Ja poslužim. da ubacim plod Svoj s Neba zemlji, da rodi rodom pravim,

i *živi u MeTii uvdrjeke. Amen." (13B 20)

Sveti Josip podiže Kalež zajedno sa svećenikom - Na Blagdan Svetoga Josipa, za vrijeme večemje Svete Mise^ koju je služio pcbcžni fra Bogdan, od jednom pristupi k Oltaru Sveti Josip s drogom Ne*

* beskom Majkom. Sveti Josip priđe sa stra, ne Poslanice posve uz svećenika, stavi tik uz Kalež krasan bijel ljiljan, ogrli svećenikove ruke, i zajjs đno s njime podigne Kalež i ljiljan, prikazujući ih Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.

Svećenik je bio održao prekrasnu pro,:ovijed o Svetome Josipu^ Zato mu je Sveti Josi^ na ovaj na čin izrazio Svoju zaiivalnosti i ljub^v, što je za jedno s njim na Podizanje prinio Nekrvnu Žrtvu i njegovu čistoču duše i tijela Trojedincae Bogu.

(13B 35)

- 340 -


ožujak 1976.

lok je svećenik fra Bogdar gorljivo propovijedao, javi se dragi Isus s Raspela i reče slugi Svojemu:

"Dobro si propovijedao! Uči Moj narod i dalje tako!" Pod Svetom Misom nad O'ltarom je bio Isus dragi, Raspet na Križu. Pod Svetim Križem, s desne strane stajala je draga Nebeska'^ajka, a s lijeve strane sveta Marija IJagdalena. (1eB 16)

Ruže u prekrasnoj ravnici - Za vrijeme klečanja, dok je bio izložen Presveti Oltarski Sakramenat, ugledam prekTasnu zelenu ravnicu, s lijepim raslinstvom. Po toj ravnici, ovdjeondje, rasla je poneka divna ruža. Dragi Isus, u haljira. nježne boje i s plastom na Ramenima,^*bos, po lijepom sun čanom danu, hodao je tim krasnim poljem i promatrao svaku pojedinu ružu, kako se razvija i raste. Malo dalje od Isusa bila je četair'velikih Anđela u bijelim haljinama. Izgledali su kao na dužnosti. One divne ruže jesu duše dobrih krŠćana na zemlji. (13B 59-60)

Razgranato drvo puno zelenoga lišća - Usred mno^ tva izmučenih ljudi, stajao je veliki Raspetilsus. Između tih ljudi raslo je i jedno veliko usamljeno drvo. Bilo je lijepo razgranato i puno krasnog ze^ lenoga lišća. Onda vidjelica upita: "Gospodine, a kakvo je to drvo u toj sredini, samo među ntnoŠtvom ljudi?" Isus dragi odgovori: "To si ti!"

Veliki Raspeti Isus označuje da je veoma prezren u Ilauci Svojoj na tome dijelu zemlje. (13B60)

Molitve u Korizmeno vrijeme - Cijela je zemlja bi la prekrivena cmim velo*r. Malo nad njim letdjele su ljubičate trake, široke četiri do pet prstiju. A ovdjeondje vidjela se poneka velika ruža, izra^ sla iz toga tla. Bile su jedna od druge udaljene kao zvijezde za punog mjeseca.

Crni veo označuje zemlju u grijehu. Ljubioaste boje označuju pokorničko vrijeme. Velike ruže jesu žarke molitve prikazane Bogu. (13B 16)

- 341 -


travanj 1976.

Travanj

Ovako govori Gospodin Isus Krist djevojci, koju je mladić ostavio i s drugom se ožemo:

"Zašto si povjerovala mladiću,

koji tebi nije bio iskren? Smlri se v srcu svojeiru i Feni služi! Što sam Ja za tebe odredio, to teba čeka u životu tvojemu." (13B 36-37)

"Ne trčite za onim za što nijeste sposobni!"

Jedna pobožna starija žena, iz naše župe, namet ljivo tvrdi i običnim ljudima i svećenicima, da je^ ona vidjelica, mistika. Traži ođ svećenika neka je saslušaju, jer da ona vidi Isusa. No svećenici je nerado gledaju, a još manje drže do ono^a što im starica govori o svojim viđenjima.

Onda sam o njoj razmišljala, pa si rekoh: ona -jako Bogu služi, pa je valjda štogod pobožnoga usnila. Dragi Bog je Svemoguć, i dade kome što hoće * od Sviojih Darova. I kako sam ja o njoj Mislila i molila se, tako doživim Viđenje. Jedan dio -eba spu stio se dolje prema zemlji. Dragi Isus iz^,đe, i sta ne,i gleda... A starica je bila okrenuta prema Isusu, jer ona služi Bogu, i posti, i rodila je osmerodjece...

Za Isusom je došla i draga Nebeska 'Kajka. Bila je vesela i nasmijana. Stala je uz Svog Eožanskoga Sina. Onda Isus dragi pokaže Svojoj Majci neka sta ne uza me. A ja sam tada bila u tako velikom trplje^ nju za duše, da sam jedva mogla i moliti.

Onda starica rekne Gospodinu: "Isuse, ja sam vidjelica! Uzme me za Svpju Službu!" Na tq ^a pridometnem: "Gospodine, pa kad toliko dokazuje za sebe da je vidjelica, mistika, uzmi je u Službu, neka i ona malo trpi za duše." Na to Isus dra^i oštrim pogledom ošine nametljivu staricu i okrene joj le-' &a. A ma mene se nasmiješi i pokaže prstom prema meni, da sam ja vidjelica. Na to reče Gospodinlsus Krist ovoj ženi, i mnogima poput nje, koji i u doći^ javaju svojim ponudama i molbama da i oni budu vidioci i vidjelice: "Pe trčite za onim za što nijeste sposobni!"

- 342 -


travanj 1976.

Jedno je imati lijepa viđen^ , a drugo je primati teška poniženja, podnosii elike napasti i progone, patiti od raznih murni^a i boleština, i^ držati navale đavolske - a to je sve spojeno sa zvanjem izabranih slugu Božjih, kako bi spaeili što više besmrtnih duša. (2.4.7ć.Prvi Fetak)

(13B 44-46)

Mistika u komfornoj sobi

Vidjelica Julija našla se u Zagrebu, u jednoj udobnoj spavaćoj sobi, ukrašenoj ćilimima i raznim svjetskim ukrasima^-8 krevetu je ležala vreme^ šna žena, crne ondulirane kose, velikih cmih oči_ ju i punašna lica. Oko nje, uz njezin krevet, bilo je desetak žena. Držale su je za mistiku, pa a& tražile od nje, da im nešto kaže, da im doda Rij^ či Božje... A ova se samo previjala od boli i nije im ništa odgovarala. Onda su joj u oči i iza leđa govorile, da ne zna ništa, da njoj Ecg ne govori, i da ona nije nikakova mistika.

Na to je razljućene ženske izvuku iz kreveta, skinu s nje spavaćicu, zgule joj kožu.s tijela i, u viđ*enju, svu je izlome na komade, kao trešće za vatru. Onda se pokupe i ostave je onako izlomljenu. A u pokrajnjoj sobi, kuhinji, bili su ukućani. Gledajući u vidjelicu Juliju i oni su glasno govo rili! "Re zna ona nista! ?Ii ne vjerujemo u Boga koji govori misticima!" Na to se vidjelica Julija odlučno usprotivi: "Ja sam vjerovala i vjerujem u Boga koji govori misticima!" - i od& isp%d krova te kuće zauvijek. (13B 32-33)

"Mravinjak trke za tijelo!" - Vidjelica se našla u Zagrebu, na glavnom trgu. Stojeći između mnoš-tva svijeta.promatrala je gradane, kako žure svaki svojim poslom, u brizi za opstanak tijela.Gle-đala je duboko u njihove duše, i žalila ih je, jer je vidjela da. su prazne, gladne Boga i Švjetla Njegova. Najedanput primijeti da drži kruh u ruci, i da ga jede. Lijevom rukom prigrlila je cmi duguljasti kruščič, a desnom rukom otkidala je koma dić po komadić i stavljala ga u usta. I na3e se u 5uđu, jer toliki građani prolaze, a ona stoji*iz-

- 343 -


travanj 1976.

među njih i jede crni kruh. Onća začuje na<3 sobom Glas: "Fokornik!"

Gospodin Isus Krist kaže za ovu gradsku vrevu: "Mravinjak trke za tijelo!"

A jesti kruh i vodu znači činiti po'toru, kako ju je naložio Gospodin Bog cijelome svijetu preko Nebeske Majke, da se zemlja bbrati od ^rijeha i spasi od bezakonja. (13^ 34-5)

"Ti pođi za Mnom!" - Bilo je mnoŠtvo^gvijeta. Dra gi Isus je stajao i duboko ih promatrao. Cledao * je u njih kao đa im želi nesto kazati, kao da ih želi poučiti. A ja sam stajala u blizini i gledala dragog Isusa, kako ih promatra u dušu. EJad se je okrenuo, Isus dragi mi kaže! "Ti pođi za Mnom!" . Isus dragi je žalostan promatrao, kako su premnogi Njegovi sinovi i kćeri postali rotlje sotonino, čeznući za prolaznlm zemaljskim slavama i kratkotrajnim tjelesnim uŽicima. U isto vrijeme Gospodin budno i ljuboMorno pszi na one, koji su pošli za Njim, i bodri ih neka vjero koracaju Nje^ govim stopama.

I nastavlja Gospodin vidjelici: "Umorit ćeš se pi ovoga svijeta, sa Mhom!" Isus proriče vidjelici sudbina na zemlji. Dok jednima dopušta da se

*mauŽivaju na zemlji, dotle drugi puno trpe.

(13B 64-65)

"Junaci Moji Mojim putovima hpdaju!" Pouka mladom čovjeku, koji radi na Slavu Božju, brinući se oko izdavanja Objava Gospodinpvih. Bila mu je saopćena zabrana jedno^ biskupa, đa se izđa knjiga o najnovijim Porukama s Nčba. Upitao je Gospodina za savjet i d.obio je ovaj odgovor:

"Sine Moj, dijete Moje!

Ne budi potišten u tjeskobi srca svojega poradi Mene. Ako moraš što pretrpjeti, poradi Imena Mojega u radu, neka se veseli srce tvoj6, jer te će ka. vplika plaća za dušu tvoju u Nebu, preda Mnom. Jnmaci Moji Mojim putovima hodaju, i biti će im, kao što je bilo Meni, dok sam vidljivo hoćao po licu zemlje. Jedni će mnogo trpjeti poradi A.ene, jer vrše veću službu; drugi manje, jer manje i ra

- 344 -


travanj 1976.

de za Mene, u službi koju sans im Ja đao; a jedni neće niti znati, što je patnja od Vene dana pojedinima. Veća patnja, veća Slava u Nebu, dušama va šim. Budi vedar, i radi kaka si radio, i dostavljaj Moje Riječi, gdje si i dostavljao! Ja sam Onaj za kojega radiš, i s tobom sam!" (13B 37-38)

"Znam tvoje boli u srcu!"

Svećenik se našao u neprilici, jer mr naručeni ill mini nisu stigli u predvi^eno vrijeme. Molio je Gospodina, da to uredi, i Gospodin se pobrinuo, da je pr^spjelo u pravi čas. Ovako govori Gospodin

*J3US Krist:

'T&ne Moj, dijete Kojć, sluga Moj, ljubimče Moj!" Znam tvoje boli u srcu i teškoće u službi tvojoj . za Mepe^ Da se Slava l'.toja ne p^oširi u radu tvoj^ ,mu, zvijer i sluge njezine učinil^L su to, zloduh .u bjesnoći svojoj; dano :m je vriijeme za to. Ja ću tebi biti u pomoći! Ostani ^leni vjeran u sve dane života svojega na zemlji. Ja u tebi Jesam, i biti ću! Slava od ^ne tebi dana, u posljednji dan, obradovat će dušu tvdju, zaručnicu Moju, uyi_ jeke! Ostani u Meni i s Nama! Blagoslovio te je Moj Otac, Ja Sin, i Duh koji izlazi od Nas.Amen."

(I3B 38-39)

"Ti ne spadaŠ u naše redove!" - Našla sam se izne^ 'nada u nepđznatoj modernoj prostoriji, kao u ure-

*du, 9 velikim prozorom i zastorom. Poviši sveće-\iik, već prilično prosjeđ i malo ćelav, služio je Misu za pisačim stolom, koji je imao mnogo ladica. Kada je završio Obred na tom modemom oltaru, uklo^ ni misne stvari, po&e s druge strane pisaćeg stola, sjedne, i nešto je pisao.

Malo zatim dođte u istu prostoriju svećenik, kojega vidjelica poznaje. DoŠao je službeno, donio je neke spise, nešto je rekao, i stavio je spise dotičnome na stol. Ovaj mu je nešto ođgovorio i pozvao ga neka sjedne do njega, da mu pomogne još nešto urađiti.

Kad sam vidjela da neću moći razgovarati s po-

*^ znatim svećenikom, okrenula sam se, da se vratim natrag. U to me onaj svećenik opazi, okrene se

- 345 -


travanj 1976.

prema meni i grubo mi poviče: "Ti ne spačaš t! naše redove!" Na to mu odgovorim: "Budite vi š*c god ho ćete v svojim redovima, ja sam ono što jesar." A ** svećenik proslijedi: "Mi imamo moderne rei^ve i pu tove u njima i u redu svojemu." ***

Dalje mi je Gospodin Isus Krist pokaz&.-, š*c ra de dotični svećenici od Svetinja: ruše Oltars^skil daju slike i kipove Svetaca, domove Božje rre'^reiu ju u moderne sale... ođ Bo^jega prave vra:je,.. * Na to kaže Gospodin Isus Krist ovako: "Ne gledam Jaf^%ko je od Ho^ih slugu sveće^^ra puno učio u modernoj znanosti; Ja gledam što je učinio za Mene ili ^roi;i**\ ere u

radovima svojim. ' * . Moda, modernost nije od Mene, već od oca tare, da upropasti po njoj mnogo duša bes^rtnib. '.* Kako svijet, tako i Moji sluge, svećenici i rsdovni ce, mnogi idu putovima ovoga svijeta',3 *t?r^. sq mo-Što sam kazao, kazao sam! * gi. I tko je onaj od smrtnika nađemlji L'ojih, a da se neče naći preda Hnom.! Ja sam u svenu dobyu SVE! Iza Mene se nema što popraviti, niti savršenije učiniti. Zato će mnogi u zaslijepljenosti svojoj p!ropasti zauvijek,

jer su na zemlji tili sinovi i kćeri*zla, .; koji Mene zazivaju, *^ a u zlu ustraju do svršetka života svojega."

(131 *t-^3)

Puni mjesec obavijen crnom trakom - PrekrES=r. run mjesec obasjavao je zemlju sa visina. ^=s=c je ?o sredini tio opasan trakom cmom kao ugljs^. Iznad tog znamenja bile su ispisane Riječi. Č^c :č. ib nl djelica počela odgonetavati, odmah bi ih pr^irio bijeli veo. Uspjela je pročitati jedino Zi-^?i:

"Kazna za grješnost svijeta!" (13- ^l)

Potresi... - Isus dragi hodao je zraSnLr ^rt^cros i gledao je dolje na zemlju. Ovdjeo=fj= Yi z$stao i ispruženom Desnicom zatresao, kao ča č*l;= ra ze^ mlji nešto potresa. I tako je učinio*7i=a icr:a.

- 346 -


travanj 1976.

15. VELIKI ČETVRTAK

Anđeli u crnim haljinama oko izmrcvarenog Isusa u domu Božjemu, za vrijeme J)breda, ztilo se je ovakovo Viđenje..0ko Oltara svetoga Franje, od klupa, polazila je prema Svetohrani&tu četa velikih Anđela. Svi su bili u crnim haljinama, a preko glave su imali crni veo. A kod glavnog Oltara, ispreč Svetohraništa, malo na strani Poslanice, stajao je živi dragi Isus, sav iznakažen od udara ca. Bio je toliko isiječen i izmrcvaren od bi5eva_ nja; đa je s Njega visjelo meso s kožom - poput remenja, širokog četiri do pet prstiju - ispod ko. jega su se vidjele same kosti. Vidjelica se sva stresla, kad je vidjela taj grozni prizor, tako da nije mogla ni promatrati Sveto Tijelo Isusovo, tako nemilosrdno izmrcvareno. Isusova Sveta Glava bila je ćkrunjena velikim trnjem s du^ačkim bođlji^ kama. Žalosni Isus gledao je na vidjelicu Juliju, i želio je da Ku pomogne u bolima na Tijelu. Vidjelica odgovori Isusu: "Ja hoću, Gospodine, ali sama ne mogu da ublažim Tvoje boli na Svetome Tijelu. II gledanju na sve, stane mi srce."

Grijeh na zemlji izmrcvario je Sveto Tijelo Isusovo i zadao mu strašne boli. Tijelo je i Rimo katolička Crkva. Isješeni komadi što vise i jedva se još drže, označuju pastire u Crkvi, redovniŠ-tvo, obitelji i sav Božji narod, koji mora prianjati uz Sveto Tijelo, a ne otpadati od njega. Kruna na Svetoj Glavi O'načuje grješni prezir Boga D bolima i kušnjama razne vrsti, što ih trpi za Boga, vidjelica je već postala nemoćna, pa se ruši i gleda tko će joj pomoći u radu za Boga.

(13B 61-62)

Dvojica uz Isusa - Uz Isusa su stajala dvojica od ljudi kao straža. Isus upita jednoga od njih: "3to želiš, da ti dam?" On odgovori: "Nebesku Slavu, Gospodine Bože moj!"

Kaže dragi Isus ovako za njega: "Od srca se, sa žalošću pokajao, i priznao je Ime Moje, da sam pravi Bog i molio Me je od srca da mu dušu spasim. I sažalio sam se nad djelima njegovim, i sa

- 347 -


travanj 1976.

Svojim Neizmjernim Mlosrđem priklonio sam njegovu dušu Slavi Svojoj." (13B 63)

Ba Veliki Petak vidjelica je bila u velikom trpljenju, pa nije mogla prisustvovati Obreditra !'uke i Smrti Gospodinove.

17. VELIKA SUBOTA

Usnuli i Uskrsnuli Isus

Za vrijeme Svetih Obreda vidjelica je tila u mukama. Pređ glavnim Oltarom, kod SvetohraniŠta stvorila se velika isklesana Grobnica, i, ^cjoj je ležao usnuli Isus. Na strani Svete Clav*5 stajala je uskrsna svijeća, goreći na počast Fristu Gospo^ dinu. Odred*eni broj Anđela bio je prisutan uz otvoreni sveti Grob, kao Počasna Straža. Žićcvi su nemimo i uzrujano obilazili sveti Grob, gledaju-ći i klimajući glavama - kao da se neče_ pribojavaju. Cijelo Nebo je bilo prisutno nać Isusovim Grobom, i svi Nebesnici bili su u crninu obučeni.

Otac Nebeski i Duh Sveti su lebdjeli nad Isusom. Draga Nebeska Majka i naša, stajala je nepomično, kao usnula, na Grobu Isusa Krista. Bila je u haljinama tamne boje.

Cijela priroda bila je obavita žalošću.

Izmučeno Tijelo Isusovo najednom se preobrazi lo u Nebesko Slavno Tijelo. Isus dragi najprije je sjeo, onda je nešto sa Sebe kao skiimo, i na-šao se u prekrasnoj Nebeskoj haljini, bijeloj kao snijeg. U preobraženome Tijelu ustao je iz Groba i stao je na rub kamena. Desnom Rukom prihvatio je veliki bijeli Uskrsni barjak, koji se veselo vijorio.

Otac Nebeski bio je ushićen. I Feb&ska Majka. je bila neopisivo vesela. Bila je na pnom istome mjestu pokraj Isusa. Koliko je prije bila žalosna zbcg Njegove Smrti, toliko je bila sada^ valjda i tri puta više, vesela, sva ushičena, zbcg Njegova Uskrsnuča. I Ona je bila u veseloj odjeći. I Anđe li su bili u radosnim odijelima. I sve se je promijenilo, sve je bilo veselo. Cijelo Nebc se vese^

- 348 -


travanj 1976.

lilo i svi su Nebesnici pjevali. Mučenici su maha li palmama, a svirka i pjesma tako se orila, da je cijelo Nebc odjeMvalo. To je bilo Gore kao harmonija... Ta Čast i Slavu Uskrslome Isusu gor^ le su velike svijeće - u Nebu i oko Groba.

A Uskrsnuli dragi Isus, gledajući prema ljudima na podnožju Grota ovako progovori: "Želim da duše besmrtne, ljudi sa zenrlje, uskrsnu u Keni i žive u vijek vjekova sa Mnom u^S^ebu. Amen." (13B 63*64)

Svibanj

1. Sub. BLAGDAN SV. JOSIPA, RADNIKA

"Sveti Josipe, moli Isusa da me krijepi!" - Najprije je fra Bogdan predmolio svetu Krunicu koć Oltara Majke Božje. Zatim je ctišao, da g$ obuče u misno ruho, da započne služitiSvetu^is^* Kad je Sveta Žrtva već započela, najednom Sve'ti Josip siđe sa slike, stane na tlo, i uonoj Svoj'čj'haljMii zaputi se ravno prema Oltaru. Onda mu se pridružila i draga Nebeska Majka. A Mali Isus, od. jedno tri godine, došao je k Njima sa Oltara, i stao je među Njih. Sveti Josip i Majčica Božja prihvatili su Ga za Bučice, i kroz sredinu crkve, kao izme&u svijeta, ali po Nebeskom terenu^ zaputili su se prema Žrtveniku.

I kako su oni išli, vidjelica.se našla pakraj puta. A osjećala se jako slabom.-I onda, gl^'daju-ći ovaj divni prizor Svete Obitel^i, zamoli: "Sveti Josipe i draga Nebeska i naša Majko, molite Isusa da me krijepi, da ne kloner pod teškim križevima na putu života!"

Na to Sveti Jos;p pogleda dragog Isusa i milu Nebesku Majku, i kao da im je dao neki znak. Onda ispusti Ručicu dragog Kalog Isusa, pogleda vidjelicu, pristupi k njoj^ jrukom obuhvati njezina ramena i privuče je k dragom Isusu i Nebeskoj Majci, prigrlivši je uz Ejih.

A u zračnom prostoru, nad Oltarom i Svetom Obi^ telji, bili su Bog ^tac i Bog Duh Sveti.-

A sve ovo, sav ovaj prizor, bio je okiružen Anđelima u bjelini, a bili su u dobi od deset godio&.

- 349 -


svibanj 1976.

Anđeli su okružili Presveto Trojstvo, Svetu Obitelj, Oltar, svećenika i vidjelicu u znaku svete Krunice, i još su^se dolje poredali u znaku sveto ga Križa. (13B 43*44)

"Peri se sama, ja sam čista!" - U pet sati ujutro zbilo se slijedeće viđenje. Vidjelica ugleda pozna tog svećenika, kako hoda u prostoriji i t\iži se ** jednoj znanici. Onda ta ženska kaže vidjelici, da je upalila peć da gori, pa neka se kod nje opere. Na io vidjelica odgovori: "Peri se sama, ja sam čista! U tvojoj se kući neću prati nikača." Pa to se od tijela pojavi njezina duša. Kada ju je vidjelica ugledala, kakva izgleda pred Gos^odinom, okrenula joj je leđa, da je ne pogađa njezina strahota. I onča zavapi: "Gospodine, ukloni je!" Dugo je duša njezina bila prisutna. Kako je mnoga vanjština lijepa i zamamna, a prenmoga duša prestrašna! (7-5*?6.Prvi Petak)

"Hoću da usadim Svoje Srce u srca ljudi!" - Za vid jeme jutarnje Sve'e Mise, u kapucinskoj cr^vi u Osijeku, iza Svetog Evanđelja, došao je na sredinu Oltara živi veliki Isus. Bio je u haljiri crvenoj kao krv. Stajao je i mirno promatrao Svetu Žrtvu, ne prozborivši*niti jedne riječi u sve vrijeme do svršetka Svete Mise.

Kasnije su iz svetog misnog Kaleža izlazili na Oltar gusti mlazovi, bijeli kao vata. Kad je Sveta Misa^završila, Isus dragi je nestao s Oltara.

I u ovoj crkvenoj zgradi Svetohranište je *uklonjeno s glavnog Oltara na stranu, da ne smeta za vrijeme Obreda. Onda se nad Svetohraništem pojavio živi dragi Isus, u bijeloj haljini, s Presvetim Ranama na Svojim Svetim Rukama, Fogama i Svome Božanskome Srcu. I Gospodin Isus Irist, Srce Isusovo, progovori ovako:

"Hoću.da uaadim Svoje Srce u srca ljući^

da rastu u Mojemu Duhu."

Crveva hal^ina označuje krvoproliće na zemljiGusti bijeli mlazovi označuju velike Kilosti dane dušama putem Kaleža, Muke Gospodinove. Zaćnje Rij^

5i odnose ae na Novi Earaštaj, koji će biti po Srcu Isusovom. (13B 5C-5I)

- 350 -


svibanj 1976.

16. NEDJELJA, Sv. Andrija Bobola

Ujutro u pola osam ovako progovori Gospodin Isus Krist svećenicima Rimokatoličke Crkve, koji sumnjaju u Objave i Viđenja:

"Brinite se za duse vaše kuda će doći. Ja nijesam sluga vaš, vi ate sluge Moji. Ne knsajte Moje Milosrđe! Kiti jedna Riječ od Hojih neće propasti! Sve ću ih sabrati u Srce Moje i dati sinovima i kćerima, koji će tek doći na ovaj svijet. Zar da ne radim, što Ja hoću! Tko će od vas tene na putovima Mojima ometati! Zar ja nijesam, što Ja Jesam! Prah zemaljski što ga stvorih, da Keni baca mudrost svoju prolaznu u Oči Moje! Ako Keni, zemljo, u Djelima Mojima, zatvaraš vrata srca svojega, pokucati ću na srce drugo, koje će Moja Djela izvesti. Meni i ovome svijetu služiti ne možete. Doći će dan, kada će se djela vaša s dušom vašom naći preda Mnom. Zemljo, čini što hoćeš, nećeš dokle hoćeš! Prolazi slava ovoga svijeta, nastaje strašna (propast) ili lijepa Vječnost preda Mnom, u Nebu. Misli vaše ranjavaju Srce Moje. Bježite od Mene, ali pobjeći neće niti posljednji smrtni čovjek sa zemlje. Ja sam Raspeti Nazarečanin sa Neba u kojemu sve živi na zemlji. Amen." (13B 54*56)

Isus ušao u svećenika, pa služio Svetu Misu

Na istočnoj strani otvorilo se Nebo, i na krasnom Nebeskom terenu, koji se približio zemlji, pojavi se draga Nebeska Majka. Oko Eje je bilo veliko po lje bijeložutih tulipana. Svaki od njih rastao je malo udaljen jedan od drugoga. Majka Božja sjedila ja kao Kraljica na čelu tog divnog polja tulipana, na prekrasnom Prijestolju, prekrasno obučena

- 351 -


svibanj 1976.

- onako kako to samo Nebo može čovjeka obuči. Ha svetoj Glavi imala je prekrasnu zlatnu Krujiu, ure--šenu Nebeskim ukrasima u boji. I kak.o je Ona si^ dila, uz Nju, s lijeve strane, trčkarao je I.ali Isus. Moglo Mu je biti jedno ćvije godine. Bio je u bijeloj haljinici, bos, a kosice su \u bile zla^ nokovrčaste. **

Kad se približila Pretvorba, dragi 'lali Isus pogleda na Žrtvenik u svđeenika fra Bogča,na, pogleda još u Svoju Svetu Majku i prihvati se Njezinih ruku. Ona Ga lijepo privuče i zagrli. A kako je Mali Isus htio poči na Žrtvenik,. Ona &a pusti: iz zagrljaja i dade neka ide k Oltaru. Dr&,gi Kali Isus na. to podie k Oltaru i stane na str&nu Evanić lja. *

Onda od Malog Isusa postane veliki Isus, i pro matrao je svećenika, kako služi Svetu Misu. I na* jedanput dragi Isus uđe sav u svećenika. A svećenik se bio okrenuo, pogledao je u Gospodina i ušao je sav u Fjega. Tako je od svećenika postso dragi Isus,. koji je nastavio služiti Svetu Misu. Bog ži^ vi stajao je uz Žrtvenik i prikazivao je Svoju Svetu Žrtvu.

Za to vrijeme, na onom Nebeskom terenu, mnoštvo Amđela okružilo je dragu Nebesku Majku kao Kralji

cu. (1?B 48-49) (oko 20.5.) 1

Dalje govori Gospodin istome svećeniku:

"Zadovoljan sam Ja s tobom, sine Moj!

Revnuj oko Mojih Djela i biti ćeš zauvijek sa Mnoo sjedinjen u Mojemu Nebu.

Ime tvoje zapisano je zlatnim slovima u Febu, . u Srcu Mojemu. Pripravio sam Ja Stanove dobrim slugama svećenic^

ma tako lijepe,

da um čovjeka na zemlji to shvatiti ne može, niti dokučiti misli njihove. Ostani s Nama!

I Ja sam s tobom u sve dane života tvojega. Živim u tebi, i živ si ti u Meni. Blagoslovio te je Moj Otac, Ja Sin, i Duh koji izlazi od Nas, nad tobom je, zaručnice zarucnice, Moja dušo. Amen.Amen.Ameii." (l3&!7'

- 352 -


svibanj 1976.

Srce Isusovo i revni svećenik - Pod večernjom Sve tom Misom otvorilo ae Svetohranište i iz njega iza^ &e veliki Isus. Pr&sveto Srce sjalo je kao sunce. Svojim sjajnim zrakama obasjalo je cijeli prostor između glavnog Oltara i onog modernog, na kojemu je u taj čas pobožno služio Svetu Misu fra Bogdan. Isus dragi zakorači ravno do modernog oltara, stane u sredinu, do Kaleža, i gledajući u svećenika, ureže Svoje sjajne zrake skroz kroz njegovo tijelo. Onda pođe na stranu Svetog Evanđelja, i opet se vrati natrag pređ svećenika. Milo ga je gledao i još mu se više približio u prikazivanju Svete ŽrWe. (13B 51-52)

Neka moderna dama, koja žd^vi u ino^emstvu, 'željela j^ svećenika povezati sa sobom.

Gospodin govori slugi Svojemu ovako:

"Ne imaj s njome nikakovih veza,

izbjegavaj blizine njezine!

Tko je od Mene, Ićeni služi.

Spoznat ćeš ih po plodovima njihovim.

Sine Moj, kćeri i sinovi tante

poznaju se u djelima svojim i u riječima.

Ova kćerka je iz gnijezda Ravolskoga."

Dama je nepobožna i bezbožna,živi svjetskim živo-

tq^^ (13B 40)

"Ovo je Moje Tijelo!" (Mali Isus) Dok je fra Jukuado služio Svetu Misu, najedanput se na ulaznim vratima crkve pojavi dragi Mali Isus od jedno četiri godine. Onda onako razdragan pogleda na Oltar i svećenika, i baci pogled na svijet. Kad je ugledao vidjelicu, koja je klečala blizu Oltara, potrSi do nje i slatko je zagrli. Onda se prikloni njoj na grudi, nasloni Clavicu na njezino lijevo rame, kao da želi biti kod nje zaštićen. Kirno je promatrao vidjelicu kako moli, i svećenika kako služi Svetu Misu.

Kad je svećenik na Podizanje podigao Svetu Eo^ tiju, Mali Isus pogleda u vidjelicu i onđa joj ka. že nasmlješen, ali i ozbiljno kao dijete, prsti-čem pokazujući prema Svetoj Bostiji: "Ovo je Moje Tijelo!"

- 353 -


svibanj 1976.

Kad je svećenik podizao Sveti Kalež, opet dragi Isus pogleda vidjelici u oči i povjerljivo joj po kazuje: "Ovo je Moja Krv!" Poslije je vidjelica* pošla na Svetu Pričest, a dragi Mali Isus ode u Svetohranište, koje se bilo pretvorilo u veliki Bram Božji. (13B 66-6?)

Žena stojeći na Pričest, a Isus dragi ode... Iza Svete Mise svi su se požurili svojim kućama. Ali jedna žena nije dospjela da se na vrijeme ispovijedi, pa sad zamoli fra Bogdana, koji je slu-žio Svetu Misu, za svetu Ispovijed. I on pođe u albi i štoli u ispovjedaonicu, a kasnije se zapu-..*-ti prema Svetohraništu, da joj podijeli i Svetu Pričest. Vidjelica je.već bila krenvla prema izla zu, ali kad je vidjela da svećenik prilazi Svetohraništu, reče si: Kad je već Svetohranište otvo^-

-* reno, neću izaći iz crkve, jer je u njemu prisutan dragi živi Isus. I ^iako klekne blizu izlaza i 01 tara. A ona žena stajala je pređ modernim cltarom, kod stepenice ^dje je prije bila pričesna ograda i gdje se klečalo. Svećenik se zaputi prema njoj, noseći u ruci Svetu Hostiju. Ali pred svećer.ikom je stupao živi veliki Isus.

Kada je svećenik došao toj ženi, što je staja-

*;la, i već i usta otvorila, daprinti Sveto .Tijelo, VIsus dragi je pogleda, okrene se od nje i po&e ravno k vidjelici, te uđe sav u nju. Isus dragi je tako napunio dušu i tijelo vidjelice Svojom Prisutnošću, da se ona osječala iznutra toliko u^ višeno sveta, kao da je Svetohranište. Dotle je svećenik onoj ženi dao Hostiju, vratio se do Sve^ tohraništa, ostavio Ciborij i zaputio se u sakristiju. A žena, čim se je pričestila, dok svećenik još nije pravo ni zatvorio Svetohranište, već je izašla van iz crkve i požurila za drugima. Vidjelica je ostala još malo u crkvi, da umjesto nje izmoli "Dušo Kristova, posveti me" - i obavi kra_t ku zahvalu.

Velika je to pouka, kako treba paziti, i da se valjano ispovijedamo, i da se dostojno pričeščuj^ mo. Neka smrtni čovjek ne stoji pred živim Bogom!

- 354 -


svibanj 1976.

Dostojan je Svemoguči Bog, da primi od čovjeka svaku Čast i Slavu, a ne da sn:rtan čovjek s ovakovom nezahvalnošću i ovakovim omalovažavanjem prima Njegovo Presveto Božanstvo i Čovječanstvo u Pr'esvetom Oltarekom Sakramentu. (13B 6?-68)

"Čistoća tijela!" - Vidjelica se našla na Nebeskom Terenu. Usred prekrasnog cvijeća, usred samih snježnobijelih ljiljana, sjedila je na Prijestolju Veličanstvena Nebeska Majka. Bila je tako Velika, da bi Svojom Veličinom zahvatila cijeli Zagreb. Prekrasno obucena sjedila je na Prijestolju kao Kraljica, s prekrasnom Krunom na Glavi i Zezlom u Ruci.

Najedanput do&*e s drugog Neba Anđeo, noseći ljiljan u ruci. Kako sam klečala, pristupi k meni, pa mi malo zamahne s ljiljanom ispod nosa, ne ka pomirišim. Onda upitam: "Šta je to, čiji je to ljiljan?" A Majčica Božja se javi: "Pa to je tvoj ljiljan! Čistoća tijela!" A oni ljiljani su duše pred Bogom.

Baš sam se molila za duše,

kad se javi Majčica Božja i kaže ovako:

"Mnoga djeca na zemlji

ne slušaju Glas našega Gospodina!" (Mgt)

"To su dani svibnja!" - Najedanput se pojavi draga Nebeska Majčica, kao mlada, vesela i poletna Djevica. Bila je u dobi od svojih*15 godina. Došla je sva razdragana i puna one djevojačke vedrine. Kako se je MajSica B&Žja malo okrenula, pokraj Nje se pojavi veliko bijelo platno, g'clemo kao dvije sobe zajedno. Platno se je spuštalo malo ko^-8o prema dolje, kao da se barjak spušta ležeči.

Po tom bijelom platnu bile su pometane, po pet u jednome redu, velike prekrasne žive ruže. Bile su sve kao jedna, a imale su one prekrasne latice, kao da govore. Tih ruža moglo je biti jedno tride^ setak. Sve su bile ružičaste bcje. A ja gledam u Majčicu Božju i razmišljam, što znači ovo Viđenje. *^ A Majčica Božja se okrene i kaže mi; "To su dani svibnja! Dani pobožnosti Meni na Čast!" (Mgt)

(27.7.76. sPASovo)

- 355 -


svibanj 1976.

Duša nemirno traži molitve... - Prije krjtkog vre mena, kroz jedno četiri dana, imala sam jako velT ki nemlr u kući. Počnem se moliti, a to trSi, ^e^ ti... pa mi ide nad glavom sad ovamo sad onamo... pa sve skače na mene... Cijelu noć nisam spavala. Pa se pitam: Bože moj, kakova je to duša, da tako masilno navaljuje... Poslije mi jedna žena reže, da je umro avećenik B., a vidjela sam i oglas na crkvenim vratima. Onda sam se počela za njega moHti, i Svetu Pričest za njega prikazivati i Svete Mise. Na to se je smirio. (Mgt)

29. Subota

"Tvoja patnja je preda Mnom molitva!" - Vidjelica je došla u Zagreb u petak navečer. Drugoc dana ujutro, pošla je sa svojom mještankom J. u Bazili ku Srca Isusova. A jer kod gostoprimaca nije dospjela dokraja izmoliti uobičajene jutarr.je molit-

-ve, nadala se, da će ih završiti prije početka Bo žjeg zahvata pod Svetom Misom. No čim su ^ cšle u crkvu, malo zatim započne zahvat. I onia pomisli u sebi! Dragi Bože, ne mogu izmoliti ni ono što još trebam svršiti! U to začuje jaki Glas od (R tara Presvetoga Srca Isusova, gdje je i Svetohranište: "Tvoja patnja je preda Mnom molitva!"

"Dolazi Moje stado da jede Hranu Moju!" - Prošeta

li smo se do brata Ivana, da ne dođemo prerano k

njemu. Kad smo poSeli spremati što je potrebno za

Svetu Misu, i kad se začuo glas zvonca na kućnim

Vratima, Isus dragi reže:

"Dolazi Moje stado da jede Hraim Moju!

I piti će Krv Moju,

-i živjet će sa Tđnom u vijeke!

- oni koji slugaju Glas Moj

i žive po Glasu Moje Zapovijedi."

Uskrsnuli Isus govori!

"Gle, sve Moje ovce, djecu Moju,

privest ću za Mnom u Visine Moje,

da žive u vijeke!"

- 356 -


29. svibnja 1976.

Onda se Nebo spustilo dolje, i veselo dotrči čas-^i brat Mato, zagrli vidjelicu i reče:

"Došla si! Omiljela mi je blizina na dolasku tvoje^ mu u društvu ovome. Hvaljen Isus, Gospodin naš, Bog Otac, Duh Sveti^ i naša Nebeska Majka sa Svetim Josipom, u vijeke! Biti ću pod Misom! Julijo, sestro moja! S tobom sam združen u sve vrijeme. Duh moj, u mnoge časove, za vrijeme molj^ tve i inače kad to činiš, sjedinjen je u blizini tvojoj. Vjerovao sam i nljesam se postidio. Kod Gospodina živim i blažen sam u vijeke vjekova. Pozdravi dobru braću moju. Otpuštata te poradi Žrtve Gospodinove."

Opet je netko bio potegnuo riječ o tome, zašto je vidjelica odsjela ovdje, a ne ondje. Gospodin na to progovori:

"Poći ćeš tamo, gdje sam Ja odredio!

Nije stvor Moj Meni zapovjednik.

Ja sam Zapovjednik stvora Svojega.

Nisam te odabrao, da ti stvorovi zapovjedaju,

već ti zapovjedam Ja.

Niti sluga Moj tebi zapovjedati ne može.

Ja te vodim! Ideš tamo gdje sam odredio."

Kad smo idući putem na Svetu Misu razgovarali o teškim prilikama u Crkvi i svijetu, dragi Isus re^ če, da će se Ejegova Crkva raspasti u tri dijela:

"Svjetlo, tama i neizvjesnost!" Jedni će se držati putova Svjetla i Zapovijedi Bc žjih; jedni će otići putem grijeha; a jedni će bi^ ti zbunjeni, ne znajući kojima da se prikljuSe, biti će u neizvjesnosti. I odmah, čim se spomenulo grješnike, odmah je počela trpjeti teške boli na tijelu. "Odmah imam rane na tijelu, kad govorim o tome. Trpjela sam za bezbožnike, strašne boli, rane žive u tljelu."

"Oni koji u Mene neće vjerovati, i koji ne vjeruju, koji hodaju putovima tame, u njima Jesam, ali Moja Milost u njima ne stanuje;

- 357 -


29. svibnja 1976.

u Meni moraju hodati, gledati,

ali Moje Milosti ne imaju.

To su djeca crnoga stada,

na vražjoj tabli zapisani,

u pandžama oca laži.

Veliki broj njih jadnika

na toj tabli zapisanih ima,

koji žive životom po zapovijedima tame,

i živjet će u tami vijek vjekova;

Mojega Svjetla gledati neće oči njihove nilrada.

Za zemaljskog života imaju Moju mHost ^*

da mogu hodati, gledati i govoriti..."

Sad je opet nastupilo jako trpljenje...

"Jao njihovim dušama!"

Onda kaže Gospodin:

"Ne govori o tami sada!..."

I onda je zbog velikih boli morala poći sjesti u

naslonjač, što nikada dosad u ovoj kući nije uči-

nila. Ostala je tako jedan dio Svete Mise - dok

nije pošla, valjda, u Nebo! - a onda je klekla.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

U početku Svete Mise trpjela je jako za bezbož nike: "Djeca u djelima tame pripadaju tami, i du-še njihove živjet će u dubinama tame vijek vjekova."

Milosti za sav svijet - Iza toga sam pošla

u Nebo, prema jugoistoku. Kada sam došla Gore, na ODO Nebesko Tlo, našla saar se preH miioštvom prekrasnih Anđela, malih, srednjih, i većih, koji su stajali u velikim Četama. Anđeli su bili veoma ra spoloženi, razigrani, oduševljeni...

A^među tim Anđelima, veselim onom Nebeskom Radošću, bila je i draga Nebeska Majčica, nasmijana i prekrasno obučena. Na Sebi je imala snježnobije^ lu haljinu i bijeli plašt. Na haljini je bio prekrasan nježno plavi rub, oko vrata i po sredini haljine sve do dolje, širok kojih tri prsta. Kao štola Joj je to izgledalo, tako krasnc! A u desnoj ruci je Nebeska Majka držala bijeli ljiljan.

Onda Gospodin zapovjedi, da stanem na čelo pred Anđele. Pristupila sam među Anđele, i okrenula se

- 358 -


29. svibnja 1976.

u iatom smjeru kao i oni. Majčica Božja je bila u blizini. Bila sam u snježnobijeloj haljini, jako širokoga kroja, a tako lijepoj, kako to ruka jedne žene ne zna sašiti. To je bilo kao istvoreno!

Oko mene su stajali mali Anđeli, držeći u ruči cama prekrasne Nebeske bijele cvjetiće, velike kao prst odrasla povjeka, kakove nikada na zemlji nisam vidjela. Odjedanput ti mali Anđeli pristupe k meni sa smiješkom, i počnu me kititi kao mladu za vjenčanje. I stavljali su mi te krasne cvjeti-će po haljini, kao kad se pribadačama kopča. Stajala sam mirno, u strahopočitanju, jer je u bliz^ ni bila Nebesk% MajČi<:a, i sva sam bila u Prisutmcsti Božjoj. Kad su me ^hdelčići tako ukrasili cvjetićima, odstupe od; mene, i pođiu naprijed pred one Anđele kamo su prrpadali. ^

Onda se je dogodilo.nešto neobično. Kao da gu mi se otvorile grudi, a u nutrini mi postane jedna okrugla vaza, u obliku kugle zemaljske. I priatupi.Gospodin Isus Krist, iza Nebeske Majke i tM jih leđa, i tu posudu napuni s toliko Svojih Mil^. ati, da se čak izlijevalo dolje na Pod. To je bilo nešto nježno... kao kad bi uzeli nekoliko pregršti bijele vate... I kako je dragi Isus tu vazu prepunio, kad je to padalo na Tlo, ostajalo je u prekrasnim oblicima, kao'jkad se pahuljice perja nagomilaju maio vise ili'-malo manje... Kaže Gospo din: "Slično ^e bilo kao mana, kada je padala na zemlju, kad sam hranio ljude! To su Moje Milosti!"

Iza toga dragi Isus stane u blizinu Nebeske Majke, a MajSica Božja mi priđe sa smiješkom na licu, i onaj bijeli ljiljan etavi u tu vazu, kao da će u toj vazi blti, i neće se osušiti.

Kaže draga Nebeska Majčica:

"Ljiljan je oznaka posvećenja tvojega života Gospodinu našemu. Vaza je kugla zemaljska, cijeli svijet. Što je stavio Gospodin Isvts Krist, Sin Moj u vazu, koja je bila stavita u tvoje grudi, kao u nutrinu, znači Milosti s Neba dane zemlji."

- 359 -


29. svibnja 1976.

Svećenikova majka - Gospodin je uzeo dvo puta vašu majku u Vifenju. Govori Gospodin Isus I'rist: "Kćerka si Mojega Milosrđa. Od ploda tvojega uzeo sam za Sebe sina, dijete Svoje, službenika Svojega, slugu Svojega, ljubimca Svojega, da Mi služi, i da živi u Xojim ZapovijedMa i po Mojim Zapovijedima, u sve dane života, do svršetka. Veliku Milost dao sam srcu tvojemu. Obasuo sam te Milostima Svojim."

Kad je Gospodin to izgovorio, s desne strane glave vaše majke bila je prekrasna ruža. Ruža je bila žućkastobjelkasta, i prelijevala se na sunca nobijelo. U sredini te ruže bilo je nešto neobič-mo, bio je nekakav znak, kao neko slovo. To su bi li Anđeli. A sama ruža imala je u sredini ljubiča sto i crvenkasto, i negdje negdje ubačero kao ukras, nešto poput bijelih bisera. Kaže Gospodin: "To je duša majke, sluge Mojega Zvonimira." Taj cvijet jest njezina duša, njezin stav života.

Biserje Suza Nebeske Majke - U blizini Oltara, u zračnom prostoru, stajaLa je draga Nebeska Majka, -Bezgrješna. Oko Nje je bio zrak kao bijeli oblaci. Imala je haljinu bijelu kao snijeg,, plavi pas i pod nogama'mjesec. U ruci je držala Ifrunicu. A iz Presvetih OSiju Bezgrješne Majke kotrljalo se svježe Biserje Njezinih Suza. Biseri su bili obH kom i veličinom kao.zrnca Krunice. I cijelo šudo tih Suza, tog Biserja, napadalo je na tlo, pred Oltar. Draga Gospa je bila vesela. Cledala je na duhovnog oca Zvonimira i ovako je držala Krunicu od Svojih Suza.

Na to sam primijetio, da je Majčica Božja to učinila valjda^ato, što sada molim svaki dan Njezinu Krunicu od Suza.

Onda Majčica Božja reše: "Moliš, i moli i dalje u nakane, kako ti stavi Gospodin u srcei"

"Igram se u Kruhu Mojemu!" (Ma3i Isus) Iz? toga je tila Sveta Pričest. Dragi Mali Isus irao se u velikoj Hostiji, i kaže ovako:

- 360 -


29. svibnja 1976.

"Igram se u Kruhu Mojemu na zemlji,

me&u Mojim stvorovima na zemlji.

Među sinovima i kćerima Mojima, tu se zadržavam!"

Onda vidjelica upita: "Gospodine, a što si rađio?"

Dragi Hali Isus se okrene i kaže polagano i po

djetinje ozbiljno: "Igrao &am se sa dušama!"

Duše izvan Čistilišta - Kada je svršila Sveta Žrtva, pred izloženim Presvetim nastavili smo raz^ novrsnim molitvama na različite velike nakane. I onda se dogodila neobišna upadica sa veoca značajnom pcukom. Petu deaeticu Krunice namijenili smo za naše drage pokojnike, i za "sve duse po svim Čistilištima". Kad smo završili deseticu, vidjeM ca reče, da su prisutne mnoge duše, i da jedna od njih traži, u ime svih, da se i za ajih molimo, jer da su one duše izvan Čistilišta. Evo izvješta ja same vidjelice.

Ovdje je bila crkva. Onda su došle pokojne du-še, koje su izvan Čistilišta, a koje se mogu spa siti, no nema se tko za njih moliti; zapuštene s^ na hiljade godina. Bila ih je cijela 6eta*-Iz tog mnoštva dusa, jedna na čelu govorila je u ime svih, kao voditeljica, i zapovjeda ocu Zvonimiru ovako: "Moli se i za nas! Čekamo na molitvu, moli!" Iza toga su tu stajale i Čekale, dok se nije obavila za njih molitva. Poslije su iščeznule kao nevid-1jive.

Z: Dobro, ali kako to razumijete "duse izvan Cistilišta"?

J^ To su duše koje su Bogu služile, a svjetske stvari su upotrebljavale, tako đa ne mogu u Nebo, a ne mogu ni u paklu stalno ostati, a nisu ni za Čistilište...

Kaže Gospodin: "Pravo Čistilište za duše j^^bno, kad duša čezne za Mnom i trpi poradi svbjih pogrješaka i lakih grijeha." Sada je Gospodin nabro^ jio neke vrste grijeha zbog koji duše idu izvan Cistilišta: "Ot^plost, ogovori, srdžba, mlakost i nemarndst u duhovnom životu, mrmljanje na Moje Božanstvo, primanje na laku ruku Mojega Tijela s grijesima neispovjeđenim... U žiVotu koristeći se

- 361 -


29. svibnja 1976.

grijesima smrtnim, a'onda se površno i neiskreno ispovijedali, zadržano od grijeha u srcu svojemu mržnja, otimačina - i polazili su u hram Koj, da Mi služe i primaju Moje Tijelo - to su te dujše!.. Teže im je nego vatra. To je takvo mjesto gdje ti; pe više nego u redovitom Čistilištu. To se zove teren izvan Čistilišta... Grijesi, s kojima duša ne može doći u Čistilište, niti preda &e v Nebo, a na vijek vjekova ne može biti u paklu."

Kaže Gospodin Isus Krist, živi Bog, za ovo mje^ sto gdje se nalazimo, u ovoj prostoriji:

"Ovo mjesto je posvećeno za službu Moju!

Nebeskom Svetošću.

Blagoslov Moj izlijeva se u obilnoj mjeri na sve vas koji su otvorena srca, primajući Moje Zapovijedi i živeći u^njima. Rado dolazim k vama za vrijeme Moje Žrtve, jer su vaše duše k Meni prislonjene i otvorene."

"S Gpspodinom se radujem!" (Č.br.Mato) - Onda je došao k meni časni brat Kato. Me znam jesam li već klečala, ili sam bila još u tom naslonjaču. Stao je preda me, sav pun miline, onoga sucsjećaja, one žaike Nebeske ljubavi... I sav cvate kao najljepša ruža, mlad, krasan... A iz njega, kako je pun Duha Božjega, izlaze kao neki mlazovi, kao kad vatra gori, ili kad je jako sunce... I onda kaže ovako:

"Veseo sam u Radosti Gospodinovoj u sve dane, u vijeke i sada! S Gospodinom se radujem i 3 Radosnima stanujem. Idem! Zbogom, Julija!" I otišao je u Nebo.

Anđeo Lučonoša i Kadioničar - Onda je sa strane Poslanice došao velik Anđeo, u bijelim haljina ma kao snijeg. U ruci je držao veliku zapaljenu Iu5, baklju. S tim svjetlom stao je u blizinu i gledao je na Svetu Hostiju.

S Neba je sletio i drugi Anđeo, koji je nosio zlatnu kadionicu. I kako je Sveta Bostija bila na

- 362 -


29. svibnja 1976.

Oltaru, tako je on s tom Nebeskom kadionicom sa svetim tamjanom kadio prema Žrtveniku. Tamjan je bio kao gusti bijeli oblak i sva je prostorija tai^ risala. Poslije je Anđeo s kadionicom nekoliko pu ta i zaokružio. Incenzirao je s tamjanom sve dok na koncu niste pričestili svoju majku. Imao je kratke žučkaste kose, spuštene do ramena, a halji^ ne bijele kao snijeg.

Dva mala počasna Anđela za Pričest... - Kad ste tretali dati Svetu PriSest svojoj majči, dva mala Anđela, ne znam jesu 11 imali dvije godine, posli su pred vama sa zapaljenim svijećama u ru.ci. I QR da se stvorio, od Oltara do vaše majke, put. I kak*Q au ti Anđelčiči sa svijećama u ruci išli tim putem, onda je dragi Isus rekao da na Njegovom pr^-lazu kleknem pokraj toga puta, potpuno na rub: , "Budi u Meni na prolazu, kad dolazim duši Svojoj u koju ulazim!" (Kaže Gospodin: "uronjena u Meni, preda Mnom").

I dok ste vi nosili Svetu Pričest, j'edan veliki Anđeo, ne znam odakle mu sveti Kalež, pružio je, malo sa strane, veliku svećeničku Bostiju u usta vaše majke. A kada ste je vi pričestili, nisam vidjela. Onda su Anđeli odstupili i pošli pre^ ko Oltara u Nebo.

"Velike škole, kratka pamet!" - Iza toga je do^ šao kard. Alojzije. Govorio mi je dosta dugo o ee^ bi, što moram zadržati u srcu. Na kraju mi je rekao ovako: "Reci braći mojoj u Rimokatoličkoj Crkvi na zemlji, slugama Gospodinovim, svećenicima, zapiši, i javno reci pred svima: Velike škole, kratka pamet!" To je ponovio jedno pet puta' "Velike škole, kratka pamet!"

I još je rekao: "Julija, blizu si bila, malo sam te upoznao!" To misli, kad sam bila u Prekri-žju, na župnom dvoru. Trebao me je još vise upoznati, nego što me je bio upoznao. I otišao j& Ža_ lostan.

Veliki Blagoslov...s - Na istočnoj strani Neb,a, ugledala sam Presveto Trojstvo Bog Otac je bio,

- 363 -


29. svibnja 1976.

Sin i Duh Sveti. Nebeska Majčica stajala je na strani Sina, a Sveti Josip na strani Bo^a Oca. A onda, koliko god je oko moglo zahvatiti^ vidjela aam mnoŠtvo Svetaca i Anđela kako kleče i gledaju v Presveto Trojstvo i Svetu Obitelj. Prema Njima ^eu bili okrenuti.

A Bog Otac gledao je na ovaj prostor; gdje se služi Sveta Žrtva, i onda nas je sve blagoslovio u Sinu i sa Duhpm Svetim. Tako je napravio znak Križa, da je Kjegovo Božanstvo iz Neba sve do zem lje prođiralo. Njegove Noge su bile čak urasle * skroz. I svi Sveci i svi Anđeli u taj čas su se prekrižili velikim znakom svetoga Križa, i duboko au se poklonili, i svi su onda u jedan glas kliknuli: "Amen!" I bilo je gotovo.

POUKE IZA SVETE MISE

Kasnije smo razgovarali o kardinalovo? upozore

nju. Na to kaže Gospodin Isus Krist:

"Visoke škole i manje Škole,

znanje dano od Mene.

Nitko nema mudrost po sebi, već u Meni,

i toliko koliko sam mu dao.

Ako je koristi, Moju Mudrost koju sam mu đao, za ovaj svijet,

njegove velike škole su beskorisne,.

kao da nije ni polazio u njih,

to mu je samo za svagdašnji kruh. sAli ako je koristio tu veliku mudrost, ^ Tcoju sam stavio u tijelo kčeri ili sinova,

, u Meni, sa Mnom, oko spasa duše, da Mi služi - korisna mu je...

Kako vjeruju u Mene, i kako Mi služe,

tako im koristi škola..."

^U Mudrosti GosTodinovoj, u školama, ^treba obraditi Polje Gospodinovo za Nebo: ; i malene i učene. iMaleni i neuki su oni, ,

"koji nemaju ahvaćanja o Bogu - to su maleni! Treba ih poučiti, obraditi za Nebo!"

- 364 -


29. svibnja 1976.

I onda vidjelica protumači; Puno redimo .oko knji ga, mudrujemo kako ćemo što izvesti o Bogu, a du-že ostaju gladne, prazne i neobrađene. Ljubav Gospodinovu moramo ulijevati u duše, osvajati duše za Nebo i Kraljevstvo Gospodinovo.

Kaže Gospodin Isus Krist:

"Više vrijedi jedna duša,

koja je poučena u Meni

i obrađena za Nebo, nego cijeli svijet

i sve blago koje sam stvorio na njemu. Jedno srce, koje se otvori za Mene na zemlji^ i Moje Milosti objavi mu,

-i obradi ga za Vječni Život, više vrijedi nego svi napori rada, sve usluge i sve riječi, koje tijelu gode. Spas duše je naj^otrebnije, i jedino je to na zemlji, najveće od svega što postoji

- spasi dušu svoju u Meni!

Zato sam došao na zemlju, * -

đa spasim djecu. Svoju. Amen."

Bilo je govora o jednom ukazanju u našim juž-nim stranama:

"Presveto Trojstvo, jedan Bog, u Svjetlu Svojemu;

*0tac Moj, Ja i Duh, dolazimo na isto mjesto.

Kema ruke koja će uništiti mjesto, gdje ću ja biti

I što uništi, Ja ću ponovno utvrditi.

Neka se ljudi mole, neka pođu k Svetištu,

jer je sveto mjesto, gdje silaze Moje Noge."

Govori Gospodin, a uz Bjega je neka Svetica, &toji pokraj Gospodina:

"Mjesto je Moje Svetinje! -^ Doći će čas, kad će sinovi i kćeri Moje,

* na ovo mjesto dolaziti i velike Milosti Moje primati od Oca Mojega u Duhu Ljubavi i Vjere."

Dragi Isuse, koja je ta Svetica? - "Sveta... službenica.Moja.t. - ne mogu izgovoriti- Me... ne.." KaŽe Gospodin (nakon što smo joj pomogli):"Moja

- 365 -


29. svibnja 1976.

vMoja službenica Jozefina Kenenđez!

SPribližila se službenica Moja

^Svetinji Mojoj u Trojstvu,

^đa ae utječete s molitvama preko nje k Meni,

§d& vaše želje ispunim."

'S\, Lijepo vidim pokraj nje zlatna slovč) zlatnim

^lovima ispisano njezino ime, 'ali ne znam ga

^izgovoriti. ^ .

Jedan brat u Gospodinu ovih dana bio je pretrpio težu kušnju.

Gospodin na to reče: "Dao sam ti to da pretrpiš!" A vidjelica.na to'nadoveže: To je dragulj, da imate malo višg u Neb'u.

Bilo je govora o našim dragim poko^ničima.

"I u Vječnosti,

nema duša izlaza dok Joj ne dopustim!

- govori Gospodin Isus Krist .- ^* .-' Niti se može svojima duša obratiti,

*niti ih posjetiti, dok joj Ja ne dopustim. Ja imam Svoje Posluge, Svoje Određene nad dušama

u Četama. I kada Ja Svoju Zapovijed izdam,

* koje duše se smiju puštati da dođu na san, u viđenju, u blizini za sjetilo - te izlaze.

- živi Isus stoji među nama - .^. Duše koje su u Cistilištu ; * .r. ^moraju se očistiti od svojih grijeha i po^rješaka,

* manjih i većih. .Ništa ne ulazi u Moje Nebo nečisto. Nebo je Moje Sjaj nad sjajevima, ^Ljepota nad ljepotama, L,l ništa nečisto i tamno ne ulazi unutra."

"Duše ae vesele,

kada mogu doći na mjesto prebivališta,

gdje im je tijelo boravilo za zemaljskoga života.

Ali u Nebu ima svoj Raspored!s

Ka zemlji je slobodna volja, radiš šta hoćeš,

tamo je svoj Raspored, '

i svaka Četa ima svoju Uredbu.

Kakve milosti, kakav život -'takva Vječnost!

I sve u Četama...

- 366 -


29. svibnja 1976.

kakvi život^ u takvoj četi se đuša nalazi.

Kako je na zemlji, ntuško i žensko,

ainovi i kčeri, kako.su živjeli,

takva im je Vječnost, u takvim su Četama.

I nad Četom ima Zapovjednik

koji upravlja po Mojoj Zapovijedi.

ja sam Gospodar nad gospodarima

i nad Gospodstvima Što su u Nebu.

Gospodstvo je Moje Duh veliki u Četama!

Koji,,su na zemlji bili veliki,

i obilno Meni služili

- oni su Gospodstvo Xoje,

duhovno Gospodstvo, ne materijalno,

i oni imaju posebna mjesta,

kogi su na zemlji Meni služili u obilnoj mjeri,

vj.erujući u Moje Zapovijedi

u %ivotu sprovodili i obilno Mi sluz^ili

- to je Moje Gospodstvo na Ilebu!

Zlato, srebro, sve ljepote Neba, svile i kadife...

- ne znam izgovarati to što Gospodin govori -

to sve nije ništa!

To su ukrasi dani u Nebu^

dušama koje su na zemlji Meni služile.

A Veličanstvo, Gospodstva su duše,

koje su u tijelu živjele na zemlji,

i što su Mi više poslužili,

to au u većem Gospodstvu!"

Sveti Toma Akvinski - I opet je došao razgovor na jkardinalovu Poruku: "Velike škole, kratka pamet!" 'I onda je bilo govora o svetom Tomi Akvinskom.

laus dragi na to reče o Svecu ovako:

-Tuno je trpio poniženja i laži, koje su bile nabačene na njegovu osobu. Šutio je puno, i plakao je u osamama, ^" gdje ga nitko vidio nije. SluHo jeMeni, radio je na Mojenni Djelu, do 5asa određenog^ dok ga nisam proslavio na mjesto, gdje mu je bilo postavljeno od početka, po ' Djelima Mojim.

- 367 -


29. svibnja 1976.

Tomo Akvinski je sluga Moj odabranii

Oni koji su se rugali njemu, i sluge Moje,

nijesu bili na pravome Putu

mi u pravoj Istini kršćapskoj,

^ Vjeri Mojoj o Meni.

Bio je potcijenjen, osuđen,

prezren, ozloglašen, trpio...

Samo jedno, u prve časove

nije dovoljno shvatio Moju Nauku,

đok mu nisam razvio pamet njegovu. .

P prvi čas, do rasvijetljenja,

dok mu nisam dao,

bio je u pojedinim stvarima u neizvjesnosti,

nije mu to bilo dano do apoznaje.

U časove poaljetka života sve je spoznao,

živio i radio po Mojoj Volji,

1 postao ono u Meni, što je sa Mnom. Amen."

Požurivali amo i poticali vidjelicu, ča se okrije^

pi. Bilo je raznih upadica, pitanja, pa se sve to

otegnulo. Ali dragi Isus na to re5e ovako:

"Tijelo troši, kada mu dadem vrijeme za to!

A sada je vrijeme, da poslušate Riječi Roje,

jer Ja uvijek nisam 3 vama.

Jedite, pijte, krijepite tijela svoja,

kada vam neću oaobno govoriti.Amen. Amen. Amen."

Bilo je govora o tome, da je sestra Pola doživjela MajSicu Božju. Nebeska Majka je to potvrdila: "Dala sam^ da vidi kćerka Moja Mene u Ljepoti Mojoj."

Kako ae je sve već bilo pomalo otegnulo, brat J. se pobojao da će zakasniti na uobičajenu Svčtu Misu u 11 sati. Ali dragi Isus mu reče: "Ne žuri! Stiči ćeš na mjesto gdje ćeš doči. Budi tu dok se Moja Riječ govori!" Ostao je i pričekao do konca Poruke. Poslije mu Isus dragi re5e: "Idi u Imenu Mojemu!" - i stigao je baš u pravo vrijeme.

Kako je brat Ivan bio zaposlen oko doručka, pa nije čuo veći dio Poruka, rekne mu sad vidjelica: Vaša prostorija je Svetinja, kaže Gospodin danas.

- 368 -


29. svibnja 1976.

Posebno je posvečena od Svetog Trojstva za Njegovu Službu. Govori Gospodin Isus Krist vama, sada: "Dom tvoj je Eom Moj, za Službu Moju. Poslužim se sa tvojim, sa Svojlm."

Kada se je vidjelica kod kuće spremala pisati * bratu Ivanu, da najavi svoj dolazak u Zagreb, re-če joj Gospodin: "Piši Mojem anđelu za Riječi Moje!"

Progresistički svećenici razvikali se, kako gotovo*i nema smrtnih grijeha; jedva tko živ tako nešto počini... Isus je umro za sve, kažu oni, i prema tome lako ćemo se spasitif

Govori Isuis dragi, ovdgie sa Oltara:

"Nije lako doći u Moje Nebo!

Puno se treba odreći u svijetu ugodnih stvari, ugodnih naslada, ugodnih blizina,^*ugodnih zabava. Sve što je tijelu milo i što ga nasla&uje, duh koji polazi putovima Mojim mora še odreći, polaziti uskom stazom hodajući u Zapovijedima Mo-

jim, tako da je u mnoge časove i staza preuska.za pro-

laz.

To znači, dodu gorčine, tegobe, progonstva, razne poteškoće na pravednike na zemlji, da ni uskom stazom više koracati ne mogu. I Ja u te časove dolazim i krijepim -Kijelo njihovo, da ustraju do kraja u Moj6 Nebo dolazeči putovima po Zapovijedima Mojima živeći u životu. Nije Mi dosta, kada Mi sinovi i kčeri oje govore: Ja sam kršćanin, ja služim tebi, Gospodine! To Meni nije dosta, i s time nije obračunano Vječnoat za duŠu njegovu, njezinu.

Po Mojim Zapovijedima ako živi ^ i u Mojim Zapovijedlma, idući putem uskim, u strahu Mojemu, doći će na mjesto odredeno u Slavu Moju, gdje će se duša njegova i njezina veseliti u vijeke. Amen." [

- 369 -


29. svibnja 1976.

Djed i baka

- Stric Mate naručio je Svetu Misu za pokojnoga djeđa i baku, pa sam današnju Svetu Žrtvu namijenio za njih. Govori Gospodin:

"Tijela njihova na putu života

,progonile su tegobe srca njihova i dušu skršile.

^Tidjeh boli njihove i vjeru u strahu prema Veličanstvu Mojemu

*H radovima njihovim

^smilovah se dušama njihovim...

-Izašli su iz Čistilišta."

^ Kaže Gospodin, da su jako teški život imali^

^ali su se Gospodina bojali:

^"Strah hoj bio je u srcima njihovim."

^Tko se Boga boji, taj se spašava!

f Onda Gospodin reče za strica, koji mnogo trpi:

;,"Računam na đušu mjegovu u patnjama njegovim."

^Po patnjama njćgovim će spasiti dušu nje^ovu.

'"Njegova zaručnica,

;koja je na zemlji, po ljudskome rečeno, bolesna,

^jest omiljena Moja žrtvica,

!toja trpi za spas duša, ;i veselit će se u dan odre^eni, fkada do&e pred ^ene duša njezina.

Reci joj^ da će biti veselo srce njezino g iz žalosti u Radost! gJE^ci kćeri Mojoj i sinu Mojemu, Ma ih pozđravljam Ja!"

g^ Djeca prvog razreda osnovne škole bila su tjj?

M&n dana na izletu na moru. I onđa su im svaki dan

^iza večere, organizirali ples. I tako je jedan

§

^ga progonile štos njima ne pleše, pao je i raz-

&jbio si je koljena. A bilo je još par slinih slu-

^čajeva. Kad smo se zgražali, što tako malenu dje-

&tu uče plesu, Gospodin je dao slijedeću Poruku:

gGovori Isus Krist s Neba:

"Đavolska igra s Mojim anđelima.

^To su Moji anđeli, koji Me ne poznaju,

E& jedni nij&su MojS., jer nijesu primili Znaka

p Križa Mojega, Sveto Krštenje.

^jPleŠu, jer im je to đavao naredio.

- 370 -


29. svibnja 1976.

Oni ne imadoše grijeha,

a grijehom se služe po ćavolskoj naredbi... Nije im se to svidjelo, iako su to morali činiti, i zato su izbjegavali da su bili ranjeni radi pravde, nevina srca."

Nakon mnogo godina života u tuđini, ro^eni brat našega Ivana, već se bio spremio za put u domovinu, kad iznenada oboli i premine. I onda Gospodin dade slijedeću Poruku i Pouku:

"Sin Moj preselio se, prije polaska na put, u Vječnost k Meni. Moli za njega kać možeć i što hoćeš, u Čistilištu je. Došao je njegov čas,i nije stigao na odrečteno mjesto. Obavi svetu Ispovijed u crkve^ noj zgradi i prikaži za spas njegove duše; Svetu Žrtvu Moju prikaži kad god možeš za spas njegove duše; ako ne možeš uplatiti, onda one časove pod Mojom Svetom Žrtvom prikaži za spas duše njegove. I uzet ću njegovu dueu iz Čistilišta k Sebi, u o^ redene Sasove, kada bude&adovoljeno Mojoj Pravdi, za prestupke tijela njegovoga. Cini koliko možeš i kako možeš, prema svojemu zćravlju. Biti će ti zahvalan i molit će se za spas duše tvoje. Imati ćeš u Nebu Veličanstvenu Slavu pred Mojim Očima za djela svoja na zemlji. - Obavi Ispovijed pred Mojim slugom, pred rešetkama, u nakanu i za spas duše njegove, i prikaži Sveto Moje Tijelo u Priče^ sti, i časove pod Svetom Misom - i sve to prikaži na Čast i Slavu Mojemu Srcu, Srcu Moje Majke i Mo jemu Poočimu, za spas njegove duše, i to kad mo-žeš. I moli Što hoćeš, i kad možeš, u istu nakami Mojemu Srcu, Srcu Moje Majke i Mojemu Poočimu^ za spas njegove duše."

30. NEDJELJA - Sv. Ivana Orleanska

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI

Današnja Sveta Misa bila je prikazaiML za Julijino poslanje: da ima snage da ga izvrši do kraja, da se uklone zapreke koje mu stoje na putn, da se uspije srediti i izdati sve Poruke i 7i6enja primljene preko nje, i koje će se jo§ primiti.

- 371 -


30. svibnja 1976.

Duh Sveti - Danas je bilo puno i Riječi i događaja. Nedjelja je, Svetost velika je u Nebu. Odje danput je iz Neba doletio Duh Sveti. Stao. je nad** Oltarom, skoro na sam Oltar, i Svoja ILrila skupio je uz Tijelo, a Glavu je naklonio malo u stranu, i bio je tužan. Fakon kraćeg vremena raširi Frila, poleti nad Oltar i zasvijetli prema Oltaru tolikim Sjajem, da je sve bilo u Svjetlu. Onda Duh Sveti reče:

"U Meni hodate, sa Mnom rastite i sa Mnom pođite u lijepo Nebo!"

Jedno vrijepe je tako rašii*enil^ Krila sjao nad 03?tarom, pobožilo gledkjući na Svetu Žrtvu i sve prisutne.

Pater Pijo - Dok je^Duh Sveti još sjao nad 01-tarom, pojavi se Pater Pijo. Zantišljen, g,lave ma^-lo nagnute i o$iju dolje gpuštenih, po Nebeskom terenu išao je prema nama. Stojeći pred Duhom Sve tim podigne glavu, otvori oči i pogleda na mene, te mi kaže ovako: "U Gospodinu hodaš sa mnom, 1 3 Gospodinom pođi, u Gospodinu radi. Sve što živi s Gospodinom u Gospodinu, neka Ga se boji, i strah Gospodinov meka u srcima njihovim bude-. U strahu Gospočp.novom dodi.'će u Visine,

u Vječno Nebo<*

Ostani s Gospod'inom, i dodi pred Gospodina, naći ćemo se u Gospodinu!"

Iza toga je Pater Pijo pošao prema Duhu Svetome, kao u Nebo... uzdigao se i otišao je u Nebeski teren, u Visine.

Službenica Julijana i grupa Svetaca - Iza toga Je došla velika grupa Svetaca, na čelu aa službenicMR Božjom Julijanom (iz Crmošnjaka). Fada me je ugleđala ovdje, slatko se naspiiješila i progovori: "Hvaljen Isus i Marija bili 3 tobom, sa. Svetim Josipom, i svima u blizinama tvojim."

Vesela je bila i promatrala je sve nas. VeseM la se u Gospodinu s ostalim Svecima i Sveticama,

- 372 -


30. svibnja 1976.

koji su bili nazočni iza nje. Radosnoga lica bili su prisutni pod Svetim Činom, i promatrali su Sve^ tu Žrtvu Isusovu.

U posjetu kod svetoga Franje - Iza toga hitro doleti veliki Anđeo s ^eba, u prekrasnim haljinama, odbačene kose. Došao je ovdje nad taj stol, pogleda me kao služben i reče: "Žurimo se!" Onda me uhvati za desnu ruku, i otišli smo gore u Nebo.

Daleko smo isli po Nebeskom Terenu. Najprije smo letjeli, a poslije hodali. I došli smo u odre^ dene Nebeske Visine, na jedan prekrasan Teren. To je bilo tako lijepo, tako sve uređeno, tako krasna priroda - da nešto takova nisam nikada vidjela. I taj Teren je bio kao jedna velika država. I na tom Terenu stoji kao jedna crkva, zgrada, prekras^ noga stila, izrađena poput Nebeskih Ljepota.U taj čas Anđeo stane i ostavi me na tome Tlu, pred malenim ulaznim vratima, a on ode dalje u Nebo.

Taj krasni hram izgledao je napravljen od samog suhog zlata, ali tako svijetlog, da je odsije^ vao kao sunce. A crkva je bila tako krasna prema gore, kao kruna Svetog Trojstva... malo kao kupola, a pri vrhu u šiljak. Od istoka, ravno u tu crkvu, vodila je prekrasna staza, put.

Najedanput se na onim malenim vratima pojavi sveti Franjo Asiški. I pozdravi me ovako: "Hvaljeno budi Presveto Trojstvo: Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti, Naša Nebeska Majka, sa Svetim Josipom u nama! Pristupi u blizinu moju, miljenice Reda mojega."

Onda u blizini te prekrasne crkve opazim zlatnu klupu. Bila je kao klupe u parkovima, samo što je bila zlatna i svega ta jedna jedina. Onda me sveti Franjo pozove: "Sjedni se, umorna si!" I sjela sam na jedan kraj klupe, a sveti Franjo pristupi i sjedne na drugi kraj. I onda mi počne govoritl. Ali on je više pje'vao, nego li govorio. I okrenut malo prema meni, kretao je rukama i micao glavom, naginjao se i ispravljao, u ritmu pje^ sme što ju je recitirao:

- 373 -


30. svibnja 1976.

"Pogledaj te prekrasne Ljepote Vječnoga Neba, koje odišu Svetinjom Vječnoga Trojstva.

U Trojstvu Presvetome

Nebo miriše,

zemlja udiše,

sve stvorenje prebiva.

Oholost u srcima ljudi, ma zemlji što diše, Nebeske Slave i Ljepote, tijela i duše, nikada nikada neće ugledati više.

Poniznost, poniznost, u Vječnosti je velika Slava, 1 u Nebu Ljepote krasne sve su Nebeska prava.

Zlatni su stanovi, staze su srebrne, draguljima se duša kiti, Presveto Trojstvo i Sveta Obitelj izmeđ' duša vječno hiti.

0 lijepa siromastino, sestro, kako si divna bila, M. zemlji gorka, al* u Nebu si vila!

Letiš u Predvorje Visina pregrada Ljepota Svetosti Presvete gđje nema grjehota.

Čista su srca, ^ .

blistaju Bogom,

Svježina svježa,

wijek je, dušo, s tobom!

- 374 -


30. svibnja 1976.

' Blaženi mili

hodaju putovima Neba gledaju duše na zemlji kojima spasenje treba.

0 divna sircto^ siromaštino, kako si mila, uvijek si sa mnom jedina sestrica bila!

U akromnosti samoča ^- cvijeće molitvama kitio sam Bogu, da ikada ikada sa bolne zemlje k Njemu doći mogu.

Ja sam Franjo,

Asiza grada,

zemaljski crv,

tijelo mi strada na zemlji

prezren, pun boli, gorčina raznih, vesela srca^ riječi neispraznih.

Odmori se, sestro mila, miljenio moja, jer je gorka sudbina tvoja.

Zemlja je teška, prepuna boli, oštre su strijele, što ti tijelo mori.

Odmori se sada, ., jpokra j mene, " - u Nebu, od jada!

Veselo ti srce k nama hiti, ali tijelo tvoje još mora dolje biti.

- 375 -


30. svibnja 1976.

Doći ćeš k nama, od svega jada, ali ti nikad duša ^ neće da atrada.

Budi hvaljeno

Preaveto Trojstvo:

Bog Otac, Bog Sin,

Bog DuhSveti,

Nebeska naša mila Majka,

Sveti Josip,

u vijeke vjekova. Amen."

To je bio Stan svetoga Franje u Netu. Cijeli taj Teren bio je njegov. I onda je netko Tekao vi djelici: "Odlazi na zemlju!" - što je ona i ponov vila.

Iza toga nalazila sam se ovdje, među vama, u hramu Gospodinovom. Jer za vrijeme prikaaivanja Svete Žrtve, ovdje nije bila soba, nego hram Gospodnji.

Pater Pijo prikazuje Svetu Žrtvu - Očjeđanput doleti Anđeo i kaže mi: "Poćimo brzo!" I odvede me odavle, i dovede na nepoznati Nebeski Teren, u jednu crkvu. Kad smo došli do podno?.ja Oltara, Anđeo mi kaže: "Ostani tu, i poslije ćemo poći da-*" lje, dok pogledaš!"

^ Jedan svećenik služio je na povišenom Oltaru Svetu Misu. Imao je misnicu kao sunce, a izradbe na njoj Nebeske. A tako je sveto i pobožno služio Svetu Miau! Kad njegovom glavom, nad Žrtvenikom, lebdio je Duh Sveti u liku Goluba.

Odjedanput dođe Nebeska MajSica, prekrasno obu čena, i stane blizu mene, do na jedan metar. Onda .Majčica Božja. pogleda njega, amiješi mu se, i s njim se naslaćhije. Kad je avećenik zavrSić Svetu Miau, okrene se i alatko se naamije, Sto god bolj^ moZe... Bio je to Pater Pijo. A Majčica Bo3ja odjedanput se okrene prema meni, pa mi ae smiješi, i prigrli me uza Se, i pomiluje me par puta po glavi. Onda Majčica Božja uzleti nad Oltar, a Duh Sveti Joj je bio nad glavom. To je bio Oltar Maj-

- 376 -


30. svibnja 1976.

čice Božje, i Njezin veliki Rram. Anđeo mi tad pristupi i kaže: "Sad idemo dalje!"

"To je zgrada Mojih roditelja!" (Majčica Božja) I kako smo mi išli, odjednom nas preteče ista Nebeska MajČica, i pred nama je išla pješice.

Najedanput smo došli do jedne zgrade. Imala je ravan krov i toranj, zvonik, širok kao ovaj stol, a visok jedno osam metara. A taj toranj je imao ukrase. Bilo je na njemu, valjda, do četiri okruga, po kojima se može hodati gore. I to je bilo veoma lijepo ukrašeno, onako u židovskotn stilu.

Odjedanput Maj^ica Božja pristupipred Ičuću, kao djevojka od 14 godina, golog^ya, ^dugačke' kose i malo vrpcom skopčane, da Joj ne gmetaju. Jedno^ stavno obučena, u ružičastoj haljindr. I kao d^. 'je vruće tamo. I jest takav teren t&mc; nema šunca, ali je toplo, lijepo, ugodno. ' ^. .

Onda kaže Nebeska Majčica: "Pogledaj ovu zgradu!" I*ja pogledam. Nije to bila visoka zgrada. Zidovi su joj bili visoki kao ova soba. I krov, onako kao kad nije potretan tavan, bio je malo za okružen, kao kupola - gdje je bio taj toranj - a ovdje na početku je bio ravan. I promatram tu zgradu. I lijepo je sve onako uređeno po njihovome stilu, po običajima u toj zemlji.

Kad najedanput izađe iz te zgrade^sveta Ana., J A Majčica Božja kaže: "To je zerada l^ojib, roditelja!" Majčica Božja ode unutra, a'Tnene Anđeo povede dalje.

Jeruzalem - I kako smo hodali tim stazama, i malo letjeli, najedanput do

- 377 -


30. svibnja 1976.

I onda je Bog Otac Nebeski odozgor u išao u taj Sveti Eram, i kaže ovako:

"Fa zeiclji sve u Meni kraljuje, -da sa zemlje kad polazi, u vijeke u Keni vjekuje, u Kraljevstvu Mojemu stvorovi Moji." I onda je otišao Bog Otac Nebeski. A Anđeo rti reče: "iloramo se žuriti dolje na zemljr. Te je Je ruzalem!" **

Sestra Štefica - Onda vidjelica upita: "Je li tu..." - i kako se nije mogla odmah sjeciti imena, pomogne joj draga Gospa: "Sin Moj Ivan!" ?ad se ustanovilo, da je brat Ivan prisutan, vidjelica nastavi s izvještajem.

Došla je sestra naša Štefica. Bila je u *zrač-nom prpstoru, ovdje, kako je taj zastor, i kaže ovako: "Julija, došla si u kuću, gdje sa.j nekad prebivala. Julija, kako volim što si došla. Gledam te! Julija, budi tu malo dulje. JuMja, joj što te volim!"

Iza toga rekla je ovako svome mužu, koji je ovdje stajao: "Ivane, zašto si svezao cvijet na st^ lu, da nema zraka!" Jedan cvijet na stolu, u niskoj vazi, sličnoj zdjelici, bio je vrpcom previ-še stegnut!

"Al* SBO se naradili!" (Mali Isus) - Kad ste iza svih Pobožnosti zadnjem pričesniku htjeli podijeliti Svetu Pričest, dođe od Oltara, iz Svetohraništa nejaki Mali Isus, od jedno dvije i po do tri godine. Bio je veseo i nasmijan, u ružičastoj haljinici. A zlatna kosica bila mu je tsko krasno uređena, kao da ju je frizerka uređivala.

I do&e ovamo, i gleda me u lice, i nasloni se na moja koljena i kaže:

"Al' smo se naradili... sustali smo!" I opet prigrli moje noge Svojim Ru čicama, pa doda: "A još ćemo bolje sustčti... Još moramo puno raditi... A kad se dobro naračimo... idemo u Nebo!" I stisne me, i uzdigne se ^ore, i poljubi me srdačno u lice i odleti.

- 378 -


30. svibnja 1976.

Kad je vidjelica svršila s izvještajem o zbiva njima pod Svetom Misom i Pcbožnostima, počelo je sa pitanjima i "prcblemima".

"Ne tjeraj mak na konac!" - Keke žene odlučno su tvrdile za jednu sliku, snimljenu u San Damianu, da je to čudesna fctografija. Na toj se fotografi^ ji, naime, vidi Lik Isusov toliko jasno, da bi čo^ vjek gctovo jamčio, da je to kip. Isus dragi ima na Glavi i Goluba.

Onda progovori Isus dragi sa dotične slike: "Svaki kip je Moja fotografija,*

i.Moj Duh u3e u Moju fotografiju i Ja sam." "Svaki kip je Moja slika, i u svakome kipu Ja sam."

Kako mi se°'Isusov odgovor učinio premalo jasnim za potpuno jamstvo o čudesnostt fotografije, a* žene šad još odlučnije navalile, kako je potvr-đeno, da j& fotografija čudesna^ išus dragi mi po^ ruči: "Ne tjeraj mak na konac!"

Kasnije, kad sam s vidjelicom razgovarao na sa_ mo, Isus dragi je potvrdio da je fotografija čudesna, te da se dotičnoj osobi tako javio, u tako^ vome Liku, jer vjeruje u Njega, i jer ima živu vjeru.

Prilikom nekakovog preure&ivanja u kuči, radnl ci su dosta psovali, a osim toga izbacili su kip Majke Božj6 -y još neke Svetinje. Vjemici, koja jj; to s poštovanjem pokupila reče Majka Božja:

"Oni su Moje u duhu bacili,

ti si Moje u duhu podigla!"

Pijanac-psovač - Čovjek je previše pio. U tome je stanju onda i teško psovao. Jedna vjernica ga je na samo opomenula ovim i sličnim riječima: "Je li Vi poznajete toga Gospodina, što Ga stalno spominjete?" Dotični je iza toga zamoli, kad god primijeti da će mu psovka izletiti iz usta, neka ga znakom ruke upozori. Par dana iza toga Sovjek umre. Kaže dragi Isus za njega:

"Nije on to griješio! Bavao iz njegovih usta ^lužio se s njegovim tijelom. Posuda koja je zaro. bljena u pandžama sotonskim, i đavao se služi nje^

- 379 -


30. svibnja 1976.

govim jezikom, njegovim udovima... Podao se alkoholu, piću, i u piću sotona se služio njegovim je zikom. Kada si ga upozorila poradi grijeha Veli-čanstva Mojega, da Me ne vrijećra, imao je straha u srcu svojemu, i ako se bude tko zauzeo za dušu njegovu, spasit će se, jer se pobojao Mbje^a Imena. - Kaže Gospodin, da je u zadnje vrijeme strah Božji zavladao u njegovom srcu. - On je u čistiH štu kao pakao. Spasit će ga oni koji će se zauzeti za dušu njegovu, što postom, što molitvom, što dobrim djelima, što sa Mojom Žrtvom. Izbai/it će ga iz dubokog čistilišta kao pakao, u Čistilište određeno, iz kojega izlazi u Koje Nebo. Očajan je 1 čeka pomoć duša njegova bez nade."

Govori živi Isus ovako: "Odlazim progorjen od vas." Zbila se je mala senzacija, kušnja.

31. PON.- BLAŽENA DJ. MARIJA KRALJICA

Ujutro u pola 6 sati, najprije je Gospodin rastumaČio Viđenje od prije par godina. Zatim se osvrnuo na jučerašnji incident, i dao je odgovarajuće Pouke glede nekih pitanja i budućih stavova.

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Progonjen odlazim iz blizina vaših. Sva vaša tijela, koja raniše Mene, Boga svojega, bit će šaka prašine i zadah smrada u posljednji dan, u životu vašemu."

"Za put poletnoga srca službenice Moje,

odgovaram Ja njoj: Srce tvoje daleko ide, a tijelo samo tamo, gdje mu dopustim. Ponuđen ti je odmor u daljini, ali nijesi ga prihvatila.

Bio bi tebi i put plačen od dotičnih obitelji. Žalila si slugu Mojega Zvonimira u poteškoćama, ali je on to drukčije shvatio.

- 380 -


31. svibnja 1976.

Dao sam tau veliku dužnost,

ali se pridržava uz svjetske osobe,

kojenaoko Meni služe, _

a u srcu nose žalac smrti.

Dala si mu svu Moju Nauku,

uzeo je od tebe,

pa te zatepava i poniziva što bolje može.

Kaži mu, da Moje Oči prate korake njegove.

Neka stoji u jakosti Mojoj na zemlji,

da stoji uz Mene u Vječnosti u vijeke.

Neka vjetar ovoga svjetskoga duha

ne ljulja dušu njegovu.

Moje Zapovijedi nijesu zapovijedi ovoga svijeta.

Radim u dušama besmrtnim,

kako je korisno da ih spasim,

da ne preminu u smrti za uvijeke.

Tko misli da je pametan na zemlji,

neka ludo ne svrši za vijeke vjekova."

"Trepetus znači potres, rat. Jasno sam vama rekao, što istražujete Yoje Riječi. Tko nije sa Mnom, protiv Mene je. Ne umarajte jezike svoje na prokletstvo dušama vaštm."

"Može li čovjek što jesti,

a da mu posuda ne treba,

dok to ^ede, i dok se zgotovi.

Onaj koji oko toga radi,

određen je zgotoviti hranu

za obitelj povjerenu u kući i na zemlji.

Bez posude nećete jesti Hrane Moje, kažem vam!

Žao mi je malenih na oko pred ljudima,

velikih u srcu pred Mojim Očima, sa zemlje. * Dokle ču vas, mudre i zle, dozivati

u Mojoj Nauci sa Neba danoj zemlji!

Ako tražiš ugodno mjesto za sebe,

a dušu ti rani,

koja korist od toga.

Keka svaki smrtnik čuva dragulj

dani od Mene u sebi. /dušu/

- 381 -


31. svibnja 1976.

Ako ga izgubi,

neće unići u slavu Moju nikada.

Ne mamečite jedno drugome bremena teška,

da ne izgubite ono breme što sam Ja vama đao.

Mudrost ovoga svijeta se gubi preda Mnom.

Strah od Mene u vašim srcima dani,

dovest će vas pred Lice Moje.

Gdje ga nema, pustoš tame vlada u dušama.

Mrziti tijelo gdje Moje Svjetlo prebiva,

ni^e spasonosno.

Ja sam Huđrost od vijeka i u vijek vjekova,

i sve mudrosti dobre, u Svjetlu, ođ Mene jesu."

Danas ujutro vidjelica nije došla na Svetu Misu. Fakon svršetka Svete Žrtve i Pobožnosti, i na kon kratkog doručka, pošao sam do kumova, da vidim što je s njom. Već se bila spa^ovala za vlak. Nakon nekog vremena pokušao sam je nagovoriti da ostane još dva dana, apomenuvši neke razloge. Onda sam je zamolio neka ostane.

Najprije je dragi Isus progovorio njoj.

Iza toga progovori Isus dragi meni: ^Pošt<) Me moliš, ostat ću, ali vrsi Volju Koju.

Ja sam tebe odredio za Službu Svoju, i da vršiš vjerno, i izvršiš što od tebe tražim. Ne gledaj niti na braću, niti na kćeri, niti na sinove oko sebe. Ti znas što ti je činiti! Već sam umoran od progonstva. Drži se Mene^i otpuštaj svijet, koji ti smeta na putu prema Meni. Nije posuda Moja danas na raspolaganje tebi dana

- to su godine. Iscrpljeno je tijelo njezino, izmučeno raznim patnjama, progonstvima, i budi sretan da i toliko ti mogu dodati preko njezinog slabašnog tijela. Ja sam Gospodin Isus Krist, BOg tvoj, i ti si sluga Moj, i ostani u sve vrijeme u Blizinama Mojim,

- 382 -


31. svibnja 1976.

i u Srcu Mojenm zapisan, da te ne izbrišem.

Neka te ne ometa ono,

što na Koju Nauku ne spada.

Ti znadeš tko sam Ja, i drži Me sei

Neka ostane kćerka Mdja, službenica Moja,

kako si rekao."

Isus plače... zbog stvora nevjernoga...

"Ne gledam na riječi, ne gledam na laske, ne gledam na umiljkavanje,

gledam srce iskreno, pobožno i bogcbojazno u Meni. Kažem ti, da Me nečeš naći, ako Me ostaviš. Budi sa Mnom!

Sve što se vrši na Slavu Moju korisno je, ali ako se ne izvršava Riječ "Moja - izgubljeno je. Učio sam Apostole Svoje, . * dok sam hodao po licu zemlje - koju sam stvorio Ja, Stvoritelj njezin -kao maleni, obični čovjek i Bog. Sve sam doživljavao, što nisam htio, i što Me je bolilo. A ono što sam dao od Sebe, malo.se je cijenilo, malo se je označilo, malo se je u.tome živilo. Maleni broj pošao je za Mnom. Gospodar sam zemlje i biti ću u sve vrijeme i na zemlji. USinit ću u svako vrijeme tako kako sam preodredio, ,, -i nitko Mi u Mojem Zakonu neće zapovjedati. Biti će tako, kako sam rekao."

Hvala Ti, Gospodine! - kaže vidjelica.

"Maleno Stado, maleni je broj ljudi na zemlji stvora Mojega; ali tako će Me ljubiti, da ću sav u njihovim srcima biti. Moja Nauka biti će im Hrana; od jutra rana, sve do noći, biti će sa Mnom i u Meni - sjedinjeni!"

- 383 -


31. svibnja 1976.

"Kćeri Moja, službenice moja, budi hrabra! Ne kloni u oluji, koja te zahvaća. Bijesni đavao da pomete Moje putove, ne daj^jse, jača si od zmije - sa Mnom. Ja sam zmije stvorio, i bačio u oganj pakleni; Ja sam Gospodar i nad njima. Sa Mnom si najjača, i ne boj se nikoga! Ne gledaj, tko je tko, niti se po^oravaj onome, kojl se ne prilago^uje Mojemu Zakonu. Moj Zakon i Moja Zapovijed je cvijet Nebeski u sred srca ljudima na zemlji i dušama na spas. Bez iiojega Zakona i Zayovijedi nitko od vas u svojoj mudrosti neće doći pred Moje Lice."

Govori Bog Otac Nebeski!

Hvala Ti i Slava, Gospodine! Nedostojna sam; stvorenje Tvoje! Gospodine smiluj mi se nedostojnoj grješnici, da čujem Glas Tvoj u sve dane života svojega i u vijeke. "Reci slugi Mojemu Zvonimiru; Ono Što mu nije jasno o Kruni na Glavi, jer si imala puno Viđenja, puno iskušenja, puno ponavlje^ nja, i snteli su te, tako da si i zaboravila kakova je Kruna - takova je kako je zapisao^ neka ne dira. To je drugo Viđenje okrugla Kruna, Izgubila si se, jer si sva potištena. Ja sam Otac tvoje radosti 1 djeci dobroj koja se u Meni raduju. Ja sam Otac Neba i zemlje, Dcbri Otac, Svet, Pravedan, Lijep, Ugodan. Preda Mnom i Nebo i zeml ja priklanja i prigiba koljeno svoje i hvali Ime Moje.

Dam ti Nauku od Sebe, Riječi Moje, i kada ih izgovoriš,

pošto je toga jako puno za tebe, smrtno tijelo, 1 u mnoge časove izgubiš se, ne Tradiš samo oko toga,

- 384 -


31. svibnja 1976.

radiš i druge poslove,

misliš i drugo,

jer tako je tijelo čovjekovo na zemlji:

radi intoli!

Jer moraš raditi i moraš misliti;

kakvi je posao takva je misao - ali u Meni.

Dobro si došao, slugo Moj,

u pravi čas Odredbe Moje;

kada zapovjedam, na Zapovijed Moju,

izvrsava sluga Moj, službenica, Riječi Foje."

Govori Gospodin Isus Krist:

"Crkva se ljulja,

i zaljuljat ću je još više, Ja sam Gospodar njezin, da vidi da sam Ja njezin Bog i Upravitelj svih duša koje sam stvorio i za koje pretrpio Pregorku Muku vidljivo na licu zemlje.

Ono Stado što ostane iza Nevolje,

u dan određeni,

biti će tako sretno, tako veselo,

tako ^oje u Božanstvu.,

kao đa je Nebo na zemlji.

A Moja Majka

biti će radost srca njihovog,

cvasti će kao Najljepša Ruža na licu zemlje,

u srcima ljudi koji preživješe nevolju danu,

koju ću pustiti na čovječanstvo Svoje -nezahvalno.

Nećeš ranjavati Srce Moje, zemljo nezahvalna,

ide dan kada ću pokopati tijelo tvoje,

dosta si Me ranila.

Neposlušnost tvoju, sa djecom na tebi,

pokopat ću u jezeru ognjenom na dnu,

i napunit će se jezero smrada tvojega.

Ja sam Gospodin Bog tvoj,

n^ imaj drugih bogova uz Hene!

Sve što radiš, u Meni radi, zemljo!

Sve što slaviš, Mene slavi!

Sve što ljubiš, Mene ljubi!"

- 385 -


31. svibnja 1976.

Govori Gospodin slugi Svojemu:

"Mnogo si dobra za Mene učinio,

i dobro tvoje ne zaboravih, jer si ga činiouMeni

- i čini ga i dalje!

Ja sam ti puno dao, i još ću ti dati.

Bogato je Moje Srce, ne kloni!

Dati ću ti još viŠe, nego što sam ti đao.

Poslušaj Riječi Moje, i'drži ih. Uvedi u Crkvu Moju ono što ti dajem: Hranu za duše, za cijeli svijet. Odabrao sam te, da svu Moju Nauku, koju dajem na zemlju iz Ljubavi,

- izlijevam Svoju Beizmjernu Ljubav u punini Bo-

žanstva -

da preneseš na cijeli svijet, koji će crpiti Ljubav Moju i dragulje Teba, u sve vrijeme stojećima. Tek oni što će se roditi jesti će Branu Moju, koju sada dajem.

Dobro pazi što radiš!

Svaku Riječ koju zapišeš i radiš, mjeri!

Što sam dao, želim da ne izgubim.

Obradi Moju Radnju,

kako sam je s Neba dao

dušama besmrtnim

koje će stoljeće koristiti,

koji će se tek ra&ati,

i koji će po Mojem Milosrđu,

Izlijevu Moje Ljubavi,

u toj Radnji k Meni doći;

slušati će Glas Moj

i po Riječima Mojim će živjeti.

Tebe više neče biti,

raspast će ti se tijelo,

ali Moja Nauka će ostati stoljećima.

Neću uništiti zemlju,

obradit ću je i obnoviti,

i bit će ljepša nego sada.

I biti će Moja Zapovijed potpuno druga^

- 386 -


31. svibnja 1976.

u usporedbi Mojih Zahtjeva Božanskih,

druga nego sada,

jer će sve biti

Božanstvo Moje na zemlji.

Hodat ću izmettu Svojega stvora,

ga će Me premnogi vidjeti, premnogi slušati,

i spoznat će, da sao živi Bog s Neba.

Vidljivo ću se spuštati u skupine Kalenoga Stada,

koje će biti Kraljevstvo Moje Majke. Amen."

"Ostani Moja zaručnica u sve vrijeme,

službenica Hoja, Julija. Amen.

S tobom radim, s tobom želim poći,

u sve vrijeme, stolječima unaprijed, *

u duše ljudskih srdaca,

da u njima živim, i oni u Meni, vijek vjekova. Amen."

^Bogu hvala na velikoj Ljubavi i Milosti, koju' i^

lijeva. na nas nedostojne grješnike. Budi hvalje-

no i čašćeno Sveto i Nerazdijeljeno Trojstvo.

Amen. Idem.^

Z: Tko vam je rako sad na zadnje: idemc!

J: Anđleo!

Z: A gdje ste bili?

J: U Nebu pred Presvetim Trojstvom.

Na onom Podnožju, kako sam se spuštala od Presvetoga Trojstva, našla sam se pred mndgtvom Svetaca. I pjevali su radosno - i sad pjevaju - "Aleluja, aleluja, aleluja!" I jedna Svetica, koja mi je bila blizu, zagrli me i kaže: "Aleluja! U aleluji živimo u vijeke vjekova, aleluja!"

Anđeo koji je zapovjedio da pođem, s Neba je dc-šao. "On je službenik Gpspodinov, i u potrebi, na pravi čas dolazi, da izvrši Volju Božju nad onima koje Gospodin odredi."

"Kraljice Neba, raduj se!"

^Dostojna si bila, Nebeska Majko,

nositi Isusa za nas, u vijeke vjekova. Amen.^

A Sveci i Anđeli su sad pjevali uz i;rublje Pjesmu:

"Kraljice Neba, raduj se!" A Nebeska I'ajSica drži

- 387 -


31. svibnja 1976.

dragog Malog Isusa u naručju. A dragi Isus, sav veseo, smije se, i iz naručja Nebeske Majke njima notira s Ručicama, i sve se naginje prema njima. Anđeli su bili tako razdragani na tu Pjesoru, da su počeli ne kao plesati, nego jedan drugo^a grli ti. I odjedanput jedan veliki Anđeo doleti k men?. pa me zagrli, i onako me zaokrene od veselja. Kad me je pustio, pode u grupu na svoje mje&to. Bila san potpuno me3u njima. I najedanput dr^gi Fali Isus poleti iz naru&ja Nebeske Majke, zg^rli me oko vrata i klikne: "S tbom sam, sa Mnom si!" ^Bcgu hvala!^

Gospodin Isus Krist:

"Pružio sam put Svoj oko spasa duša Mojih,

cijeloga svijeta. * Sve što govorim jednome prelazi na sve.

Nemam jednu dušu,

sve su Moje, koje Mi služe.

I ono što Mi ne služi

želim povući k Sebi, osvojiti za Sebe,

- dcbrom voljom, ako hoće.

Dao sam čovjeku slobodnu volju

neka si izabere put,

put k Heni Stvoritelju svojemu,

ili put k ocu tame.

Zato sam te poslao na put.

Trpjela si puno u Korizmi

- uspomena Moje Svete Muke -

za duše određene,

koje trebam spasiti po tebi, određeni broj.

Zato nisi zapisala sve Moje Objave,

koje imaš oznacene u kući,

koju sam ti Ja sagradio.

- Bvala ti Gospodine -U Meni si radila sa Mnom, i dijete na zemlji tvoje, sluga Moj, dao sam ti ga na raspolaganje, .ali je duša njegova Moja.

Sve što ima čovjek na zemlji, od Mene je,

i sa Mnom je radio, i sa Mnom se brinuo.

- 388 -


31. svibnja 1976.

Dao sam mu dobru volju,

raspoznanje što mu je činiti,

razum, svjetlo, požrtvovnost,

ubrzanost, hrabrost,

da radi i Meni se moli, --

i na zemlji da ima toliko,

koliko Eu tijelu treba,

i bude zahvalni stvor Moj, čovjek,

na darovica Kojim.

Sve je Foje,

i zemlja i sve stvorenje,

koje čovjek zove mrtvim,

a sve je živo.

A stvor Hoj, čovjek, je kralj svega...

postavio sam ga kao kralja,

i kralj je svega stvorenoga.

Upravlja sa Xojim darovima,

i živi u Kojemu - sve je Moje -

dok je Moja Volja.

Više imaš, više odgovaraš;

malo imaš, malo odgovaraš!

Zemljo, 5uj Glas Moj,

govori ti Gospodin tvoj:

više imaš, više odgovaraš,

manje imaš, manje odgovaraš!

Sve je Moje, i u svemu Jesam.

^ez Mene niti cvate, niti raste,

niti sja sunce, niti kiša pada,

niti s^ miče, niti razum ima

- sve u Meni, i sa Mnom.

Zato ćeš Mi dati račun,

stvore Moj sa zemlje,

onako kako si upravljao darovima Mojima,

što sam ti ih povjerio.

Dubine morske, i ribe u njima, -

slušaju Glas Moj,

i po Mojoj Zapovijedi i Odredbi žive.

Sve nijemo stvorenje Meni služi na Slavu,

po Mojem Zakonu živi,

po Mojem Zakonu ge rasplođiva,

po Mojem Zakonu raste,

- 389 -


31. svibnja 1976.

i u Mojem Zakonu svršava.

Čuj Me, stvor Moj, zemljo,

kako si gluha!

Sve gledaš kao radom ruku svojih,

i kao da si gospodar svega^

Ja sam tvoj Gos'podar, Bog tvoj,

i nemaj drugih bogova uz Kene!

U svemu gledaj Lene, i sa Mnom rsdi,

sa Mnom svršavaj, I'eni moli,

i zahvali na velikoj Mojoj Dcbroti

i darovima Morjim. Amen."

^Bogu hvala!'

Bilo je govora o njezinoj preopterećenosti, i da će nešto trebati poduzeti, da se smanji tolika na_ vala sa pitanjima i prcblemima. Samo prošle večeri utrpali su joj 40 pitanja, na koje su tražili odgovore, molitve, intervencije... I tađo je Gospodin intervenirao, i ne bi ništa od odgovora. Na to progovori sluga Božji Mojsije:

"Toliko sam radio na zemlji, i nisam je mogao obraditi, kako je Gospodin rekao. I ti radiš, i teško ti je, suzama polijevaš zemlju, bolima se grčiš,

ali zemlja ne poznaje Gospodina, ne poznaje ni ono što joj govoriš, ne svi, veći broj na zemlji, ne poznaje Gospodina, i Gospodin je mrtav za njih. Sustao sam radeći po zemlji, malaksao sam, klonuo sam, iznemogao sam, sve zlo me je stiglo, da sam spao na zemlju, gorko plakao: Gospodine^ uzmi moj duh, ja više ne mogu! I nisam mogao izvršiti sve što mi je Gospodin naložio, jer sam iznemogao i klonuo među čovječanstvom, koje je svaki dan morilo moje tijelo,

- 390 -


31. svibnja 1976.

iscrpljivalo moju snagu.

Još sam trebao izvršiti, i nijesam.

Ja sam Mojsije, sluga Gospodinov.

Molit ću se za tebe!

Velika je zadaća cđ Gospodina tvoja

... i molit ću se za tebe, i molim se.

Nije lako biti sluga Gospodinov

između puka nevjemoga.

Sve pljuske, *boli, udaraše lice moje,

i ne imade ništa na zemlji,

a što me nije oborilo u boli

i pljusnilo po mojemu licu.

Kažem ti, umoran sam bio od zemlje

i klonuo sao, nisan dovršio sve,

kako mi je Gospodin zapovjedio. Amen."

"Umorio se duh Moj u tijelu tvojemu, slušajući Glasove Moje. U Imenu Mojeou poli među kćeri i sinove Moje na zemlji i mećtu sluge Moje." I blagoslovio nas je dragi Isus. Tako se spusti Sveto Trojstvo, kad pocnete moliti, među nama je. (Na koncu Poruka izmolili smo kratku zahvalu za primljene Milosti)

O poniznosti - Govori vidjelica: Na svakom mjestu se osjećan, kao najzadnje biće na svijetu, jer vi^ dim Gospodina Bcga kako je velik... i oni Nebesnl ci, Sveci i Anđeli, kako su jako veliki^ pa me strah u duši, čak se gubim u ništavilo; onako ono Veličanstvo, a kakvi smo mi mali prema Bcgu. Mi smo manji od mrava. I. i se čak ni ne vidimo pravim okom, sa Božjeg gledanja; takvi smo mali po tijelu: a duh je Božji u nama, duša mbesmrtna je tako velika... nju je Bog nadahnuo, Njegov dah imamo u sebi.

Govori Gospodin o San Damianskim i ostalim molitvenim zajedRicama:

"Oholost u srcu, uzdignuće tjelesno! Duša njihova nikada se ne bi podigla ni uzdigla, jer poznaje Hene tko sam, - tijelo se uzdiže!

- 391 -


31. svibnja 1976.

Uvijek imaju spletke među sobom, i bez tebe,

dok te nijesu upoznali.

Bavao, otac tam^-,

ne da im mira u sredini njihovoj,

zato što žele da Mi služe, a ne znaju;

ne znaju ga odbiti^

niti Mene moliti da ga svladaju;

ne poznaju napasti.

Svi žele biti čašćeni, hvaljeni, uzvišeni,

a maleni i ponizni,'

kao što sam Ja bio na zemlji

- nitko se ne sjeti biti!

Ja sam se ponizio

do najzadnjega stvora, najmanji,

kao Bog i Kralj

sišao sam na zemlju

kao najzadnje stvorenje,

u najzabitnije kutove,

gdje ni obični čovjek ne bi htio stanovati.

Stala - današnjem čovječanstvu,

i prijašnjih vjekova, generacija,

štala je zadnje mjesto, i nečasno.

Ali je štala počašćena i sveto mjesto,

gdje sam Ja ležao i rodio se.

Stalica u k'ojoj sam se rodio

vidljivo kao čovjek,

jer sam rođeri prije avih vjekova bio,

samo što sam sišao s Neba vidljivo,

da budem kao čovjek rođen u štalici,

ljudima, stvorovima Svojima, prikladan na oko,

da lakše pristupam između njih,

i približlm se srcima njihovim,

da spasint duše njihove.

Betlehemska Stalica bila je najljepši Moj hrair

u kojega sam došao 3 Neba,

u kojem sam se rodio kao čovjek,

poradi spasa i otkupljenja besmrtnih duša,

za lijepo i veliko Nebc.

To je bio najljepši hram Moj,

jer po tome hramu, domu Mojemu,

sve duše ugledat će spas svoj,

- 392 -


31. svibnja 1976.

koj. vjeruju u Hene i koje Mi služe

po Mojim Zapovijedima.

Kad god dođeš u koju Štalu,

blagoslovi je znakom Križa

u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Z: A što ste to sada križali?

J: Gospodin zapovjeda, kada dođem u čiju bilo šta_ lu, da je blagoslovim. I onda mi je pokazao, kako ću je blagosloviti.

Sestra Julijana u štali - Već je petnaestak godina kako je umrla službenica Božja sestra Julijana. Kad sam je jedanput bila posjetila, zateknem je u štali. A ja gledam, i vidim onako na čelu štale, unutra, ima Raspelo. A čini mi se, da je imala i sliku Svete Obitelji. A kako je muzla mlijčko, ta_ ko je molila. Onda je upitam: Sestro, zašto molite, kad muzete? A ona mi odgovori: Sestro, pa dragi Isus se je rodio u Jaslicama! Tu je najčasnije! Nikad ne pomuzem mlijeko, a da ne izmolia barem 10 Zđravomarija.

A malo je žena, koje bi se sjetile barem Očenaš izmoliti dok muzu kravu, a ona u jedm.j ruci drži Krunicu, a drugom vuče vime. I uvijek je sve^ ta voda visila kod vratiju. na ulazu u stalu. I svaki put bi ucinila znak Križa, kada bi ušla u štalu i prije nego što bi pocela musti blago.

Kada sro se na koncu, prije ručka, još malo išli pomoliti pred kip !Jajke Božje s Malim Isusom, progovori Hali Isus sa pokrajne slike, na kojoj hrani golubove:

"Kako hranim ove golubove, tako hranim vaše duše!"

POUKE GOSPODINOVE - POSLIJE PODNE

Iza ručka, rekao sam vidjelici o govoru Pavla VI. što ga je održao u Konzistoriju (dne 24-Y.76.)pr^ -likom imenovanja novih kardinala. U tom govoru, što ga je Pavao VI. proSitao, čvrsto je osuđen p_o. kret tradicionalista, i javno je zabranjena Tri-

- 393 -


31. svibnja 1976.

dentinska Sveta Misa Pija V., osim za starce. Pavao VI. ošinuo je osobito nadbiskupa Lefebra; tri puta ga je spomenuo u govoru.

Govori Gospodin Isus Krist:

"Pastir Moj, Sluga Moj, digao se jezikom svojim

- kojeg sam mu dao - protiv Moje Nauke i yene - pogriješio je!

Sablazanske propovijedi, predavanja,

nije dopušteno davati Kojim slugama

u Crkvi Mojoj protiv Mojih Zapovijedi,

jer postaje sablazan za duše i otpad.

Učinio je tako, da se ne zamjeri Meni ni svijetu;

dvojici ne može služiti.

Može braniti Moje Zapovijedi i Moju Svetinju

i podržavati Moje Riječi,

a d*avlu i svijetu podršku ne smije davati,

jer je već đavao u gnijezdu njegovom,

u kojemu sjedi usred Rima;

i biti će izbačen, progonjen

od istoga dtavla, koji u gnijezdu sjedi,

i poticaje, riječi, saćržaje, predavanja, propovijedi od sebe daje

na propast duša cijeloga svijeta.

(Tko daje? J: Pavao iz gnijezda gdje Papa sjedi - vama odgovara - i Papa ne smije držati podrJB ku đavlu; on mora kao pravi pastir nastupiti i Kristove Riječibraniti, pa makar poginuo. On ne smije sluge koji vjerno služe Gospodinu po^ nizivat^.)

Sluga Moj, kojega je udario, vjerno Meni služi,

i čuva Moje Zapovijedi, kako sam ih dao i^a zemlju,

i nastoji, da što veći broj oko sebe okupi duša,

koje će od sebe davati Mojemu narodu na zemlji,

Hranu Moju, pravu i dobru.

Pogriješio je Sluga Moj Papa Pavao VI.

sa svojom propovijedi i sa svojim predavanjima,

riječima protiv Moje Nau^e,

iz obzira da se na'zamjeri i jednima i crugima.

Na dvije stolice sjediti ne može.

Kao Glava mora biti čvrst kao kamen,

i ne dati udarati po tome - što Mene vrijeđa -

- 394 -


31. svibnja 1976.

niti sam takve izjave od sebe davati.

Udarit ću Rim i nevjemu djecu u njoj, neposlušnu, da će upamtiti dan, kada sam to učinio. I sam Sluga ?Joj, u velikoj tjeskobi, sjetit će se Ruke Moje u strahu i teškoćama. Biti će mu jako teško, zazivat će Ime Moje. Pogodit ću Svoji? Činom djelo bezbožnika, djelo sjedišta nevjere,i razbit ću sve i usmrtiti ono što u njoj sjedi

(u Prijestolnici, usred Rima). Nije ovo ništa što sam učinio sada, još ću jače! Spominjat će se nadaleko Moje Djelo, koje sam učinio u Pravdi Svojoj nad grijehom. Zmija, otac tane, šapće i širi svoju nauku, svoje djelo i svoje zahtjeve, ali će je nest?ti u pravi čas, na svakome mjestu gdje je tudem udario. Rime, Rime, upantit ćeš i zapamtit ćeš Ime Gospodara svojega, nevjemi Rine!" Govori Gospodin: "Strašljivac!"

Furlaniju je ovoga mjeseca, na Prvi Cetvrtak (6.V.o.g.), oko 9 sati navečer, pogodio katastrofalan potres, koji je nanio velike materijalne štete i odnio preko 1000 života.

Crveni oltar i crni oltarnik - Spremaju se da nam u kućnoj kapelici razvale Oltar: Svetohranište bi bacili u čošak, ili uza zid, metnuli bi u sredinu drvenariju, okrenuli Bogu leđa, i onda po novom... Spremao sam se na to odgovoriti oštnjim načinom, u duhu dosadaŠKJih rasvijetljenja i reagiranja. Jer mi se pružila prilika, upitao sam Gospodina za savjet.

Vidjelica je najprije u viđenju doživjela krva vi Žrtvenik, prekriven crnim oltamikom.

Govori Gospodin: "Oltar crveni kao krv, bit će krvoproliće nmogih svećenika. Crni oltarnik označuje gorki dani sudbine njihove, svršetak živcta i sudbina njihova za dušu; bit će im crno,

- 395 -


31. svibnja 1976.

onima koji nisu izvršili Moju Volju,

i nijesu Meni služili onako kako sam im zapovjedio.

Oltar je slika Moja, Moj slu^a svećenik, svećenici."

I kaže Gospodin Isus Krist ovako vama: "Nikuda ne polazi, dok te ne istjeraju. Ako pođeš, sam odgovaraš za dušu svoju, akp te istjeraju, oni odgovaraju za dušu tvoju."

Kaže Gospodin, da i na župama dobro biti neće. "Svuda će biti progon svećenika

i sortirati će se dobri i zli.

Lobri će se ^.rupirati u svoje grupe, zli u svoje,

a jedni će ostati u neizvjesnosti, - i ženske koje Meni služe, kćeri, i muški,

grupirati će se u jednu grupu, ; i bit će zbunjeni,

neće znati kojoj grupi da pristupe.

To je čas velike kušnje, neće dugo trajsti."

"Ja ću u određeno vrijeme neprijatelje tvoje ukloniti, da ti ne smetaju i ne ometaju Hoju Službu."

I onda vidje jednoga, koji me kad prođem, gleda iza leđa mrko i nakoso. Sjedio je.

O Svetom Josipu - Govorili smo c Veličini Svetoga Josipa, o Njegovoj Svetosti, o Njegovom štovanju i čašćenju. Gospodin reče:

"Ima dar duhovni, Anđeosku Čistoću! I kao što Anđeli nemaju nikakovih zemaljskih potreba, tako i Sveti Josip."

Jedan Svetac reče za Svetoga Josipa, sada: "Brat Moj u Nebu, ima vrhunaravnu čistoću, nije ima'o potreba zemaljskih. Sveti Josip je kao Anđeo..." (zatajila je vrpca, došla je kraju)

"Brat moj, Poočim Isusov i hranitelj, živio je na zemlji vrhunaravnim Anđeoskim životom u tijelu, Anđeo mira. Bez poteškoča u tijelu." (p)

- 396 -


31. svibnja 1976.

Govori Gospodin Isus Krist:

"Gdje dođe čas,

gdje se usprotivi riječ protiv Imena Mojega, podiže glas čovjeka, otvorite usta svoja, koji ste djeca Moja, i zaštitite Ime ^oje poradi du^a svojih, na slavu svoju. Priznajte ^'oje Ime u vrijeme kušnje, kada dođe na vas." - to su kušnje velike -... "Konte sam zapovjedio da viČe, prestati ne stnije!" Izaija prorok sa ove strane stoji, i otvorio je širom usta, i viče kao trublja!

"U sve vrijeme

zemlja će imati Moje sluge odabrane,

koji će dodavati Noje Riječi

Mojoj djeci na zemlji,

Mojoj djeci, sinovima i kćerima.

I u sve vrijeme biti će mjesta,

gdje će mnoge oči gledati Božanstvo Moje,

Moju Majku, Moje Miljenike - ljudi sa zemlje.

I biti će Svetišta, posebno,

gdje ce se uvijek poći kao i danas,

Okupljati .će se narod Moj,

kao stado oko svetoga Šatora Mojega.

Iz Šatora Mojega,

na Zapovijed Oca Mojega na Nebesima,

sa Svetim Duhom u Meni,

čuti će Riječ Moju narodi sa zemlje,

u sva vremena koja su određena."

Bog Otac i Duh Sveti se spustio niže, u sredini, a dragi Isus je nad nanta na zemlji... Kao Duh Sveti se spušta na zemlju... i velika sila, poput magle, unišla je u mene, od Duha Svetoga.

Kaže dragi Isus:

- 397 -


31. svibnja 1976.

"To je Moja Hrana po Zapovijedi Očevoj, (koju ću) dati u čas za djecu Moju na zemlji, u korist njihovim dušama besmrtnima. Sve ću urediti,

da bude uređena sva zemlja po Mojoj Volji.

Svi bregovi na zemlji u oholosti duha,

(izravnat) ću njihove izbočine. (Gospodine, šta je izbočina?

- Istaknuta pokvarenost njihova!) Zemlja.će doživjeti puno jada iza stradanja na svim kontinentima neizbježivo označeno biti će stradanje. Nitko od Mojih kćeri i sinova neće moći izbjeći nevolju koja ide. Što sam odredio da živi, živjet će, i preživjelo' će biti; što sam odredio de pogine, izginut će sve do kraja.

- Sad je vidjelica gledala neka mjesta, kako su nastradala -

Koje sam preodredio za život dalje,

u prgvi čas ću izvesti .

od pogibelji koja će nastati.

Nad dobrima tdijem, i bdjeti ću;

nad zlinta izvršit ću Svoju kaznu. Amen."

Ona srušena mjesta, izgledala su kao iza straš nog bombardiranja. To j^ bilo tako sravnano kao beton, same sravnane gromade; ni_čje čovj^ ka nisam vidjela. Razne terene sam vidjela.

O Svetom Pismu... - Govorili smo o Svetome Pismu, Knjigama Novoga Zavjeta i njihovim Piscina. Govori Gospodin Isus Krist: "Nisu bili dosjetljivi, da zapišu Moju Nauku, Riječi Moje.

- nisu se dosjetili; a On ih nije na to poticao

odmah -

Oni su se naslađivali u Meni, hodali sa Mnom, veselili se sa Mnom, razgovarali kao djeca ovoga svijeta. Kada je Duh Moj rasvijetlio njihova srca; onda su počeli označivati Moje Rijgči i do^ađaje,

- ali ne svi.

- 398 -


31. svibnja 1976.

ObiČni ljudi, djeca Moja,

kćeri Hoje i sinovi, koji su vjerovali,

naslađivali su se u Djelima Mojimi

koji nisu vjerovali, -

sablažnjavali su se nada T^nom i nad'Djelima Mojim.

Eilo ih je i između Apostola,

koji su se sablažnjavali nad Mojim Djelima i nada

Mnom,

ne poznavajući Yoj Duh i Blizinu Moju. Kada sac uzašao na Nebesa,

onda su tek počeli u svojim srcima i sa ustima razglabati c svemu što se zbilo, i zapisali nešto o tome. I Moja ^lajka bila je Učiteljica Nebeska i na zemlji djeci Svojoj, osobito slugama Mojim. Sve što sam dijelio u zajednici kućanstva, u Obitelji, Moje Majke i Poočima, i govorio i radio,

pratila je svaki korak, svaku Riječ pažljivo, i stavljala je u Srce Svoje, i po tome,

i po Nauci Duha Mojega, i po Nauci Oca Mojega na Nebesima, poučavala je Učenike Moje, koje sam usposLavio na zemlji, , da vode Crkvu Hoju."

Majčica Božja ih je učila.

"Sveta Marija Agđed3ta označila je život Moje Majke."

"Bila joj je dana vizija, Viđenja i Objave, da označi život Moj i djela" - sad govori Majčica Božja.

I sad je vidjelica ugledala svetu Mariju Agredsku kako hoda, a Majčica Božja joj nešto "dokazuje". I onda pođe malo naprijed. I opet Majka Božja sta^ ne, pa joj diktira.

Onda je ugledala dragog Isusa i Apostole, kako oko Njega trckaraju. Naslađivali su se s Isusom, pa -su zaboravili i označivati. A obični ljudi nisu na to ni došli.

- 399 -


31. svibnja 1976.

Od Uskrsnuća do Uzašašća - Onda smo gov nli o Dje lovanju Gos^odinovom od časa Uskrsnuća, pa sve d*o U^ašašća. Jer i Sveti Petar govori, da je Gospodin sašao nad pakao i propovijedao dušama,

Duh Sveti govori:

"Spašavao je duše besmrtne, sa dušama je radio, između duša je hodao. Do kraja je želio, da* ih sveprivuče k Sebi u Svoje Božansko Srce, da ne izgubi nijednu od njih!" - To su duše koje se mogu spapiti.

Viđenje: U masama dragi Isus izvodi đuse iz muka... iz mjesta sužanjstva njihovog... Ostali su pojedini predjeli potpuno prazni...

Njegovo Veličanstvo Božanstvo izlilo se na duše besmrtne, koje su dugo vremena čamile u sužanjstvu. Do zadnjega časa Uzašašča, marljivo, brižno,

vodio je brigu o besmrtnim dušama, koje će povesti pred Sobom u Nebo. * Ali svi se nijesu očistili od sužanjstva,

cstali su i dalje u tamnicama vatrenim.*'

9-VHenje: Tamnice su se otvorile, prećjeli straš

nih muka... Ne znam šta je bilo> samo sam vidj^. la otvoreno... i strašnu vatru... užasnu... crvenu kao krv... i čak onako gotovo crnkastu... a gustu kao kolomaz...

Novo viđenje: Drugi teren... Strašni predjeli muka... i ć^avli stražu paze na ulaznim vratima.. I Gospodin Isus Krist ide prvi... samo pred vra. ta, da mi pokaže... Ne smijem ići unutra, umrla bih... I zapovjedi đavlu: "Odstupi!" I lavao, kao da ga je pljusnuo, tako odskoči sa svbjega mjesta gdje je na straži, pred vratima... Joj.. joj ... joj... Nije mi kazano kakve su to čuše...

- 400 -


31. svibnja 1976.

I na svakom ulazu su željezna debela vrata. Ali kad dragi Isus ide, sva vrata se otvore na Njegovu Misao i Zapovijed... Vrata kao u zidu, jedna pokraj drugih, kao odijeljene samice... I vidjela sant dubine vatre, ali u dubine se ide kroz ulaz.. Bila sam se prestrasila, kako je Čavao naglo odskočio... i od strahote vatre... To je takvi strah ... da bi od straha umrli...

Pod zajedničkom molitvom, javila se Nebeska ^lajka i kaže ovako: "Radosno je Srce Voje u blizini vašoj, *da se širi Slava Gospodinova, u srcitaa lju. di na zemlji." To se odnosi na duh. oca Zvonimira i na Juliju'koja se spremila za odlazak na put.

Isti dan ujutro, pod molitvom, javio se je Sveti Josip od drage Gospe i kaže ovako Juliji: "Ja ću biti s tobom na putu." Misli duhovnome.

Lipanj 1. Ut. - Sveta Angela Merici Mjesec Srca Isusova, dan Anđ. Čuv., sv. Ante

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Malo sam molio, malo!" - (Č.br.Mato) - Ova Sveta Misa prikazana je prema nakanama časnog brata Mate. Prije nego sam započeo obrede Svete Žrtve, spomenuo sam, kolike je on za života brojne Krunice svakoga dana molio, kolikim Svetim Misama prisustvovao, kolike Frižne Putove obavljao..

Onda je on došao iz Neba, i bio je ovako u zra_ ku nad Oltarom. I kada ste ga hvalili, da je puno molio, maše rukom prema nama i vama: "Ualo sam mo. lio, malo!" - poniziva se; nije htio da ga previ-še hvalite.

Duh Sveti - Iza toga se Duh Sveti spustio nad 01-tar. Raširio je Svoja sveta Frila, i kako ima ono srebrnasto što mu prekriva tijelo, tako su išle od Bjega Zrake preko prostorije... Milost Njegova ula^ zila je u one, koji su u ovoj prostoriji.

Anđeo u oblaku - Najedanput dod*e jeden Anđeo, ushideno i brzo... Duboko se pokloni Duhu Svetome i

- 401 -


1. lipnja 1976.

gledao je u Nje^a. Taj Anđeo bio je kao ml dić oc 18-20 godina. lice je inao nježno kao nejljepsa ruža, a kose krctke, i onako više zaglađeue. I ^^ mo do prsiju sam ga vidjela, a ostalo je bilo pre krito kao oblakom; kao da je'u oblaku čo$ao i ta* ko se spustio.

Anđelčići napravili svoj monogram - Ksda je njego vo lice nestalo, najprije je došao.jedan mali An*đeo, tako do svoje 4 godine. Za njim se pojavilo cijelo mnoštvo nje^ovih vršnjaka. A Duh Sveti je bio skroz nad Oltarom. I onda su se Anđeloići pred Duhom Svetim tako poredali, da su lijepo napraviM svoj jconogram. Taj lijepi, veliki A - ne štam pan, nego kao krasopisom ispisan - dugo.je tako ** stajao.

"Na mjestu smo iza Nevolje!" - odjedanput dođe Anđeo i povede me: "Pođi sa mnom!" Pošli smo u prav cu juga, daleko i daleko... Letjeli s

"Julka, promjerit ću zemlju u Svoje promjere, i uredit ću zemlju po Svojemu Planu, kako sam odredio." .

A ja kažem: "Gospodine Isuse Kriste, a zemlja je prazna!" Bilo je prirodno, ali sve prazno.Kao kad dođete ne^dje u polje, pa nema nijdje ni kuće ni ništa...

Gospodin mi od&'ovori: "Pa na mjestu smo iza Ne volje!... ^evolja je prošla!"

Ja opet prlmijetim: "Gospodine, pa ni ljudi nemaš tu!"

Dragi Isus me pogleda i nasTiješi se...

Najedanput ugledam kako s juga dolazi jedan pa stariji čovjek. Moglo mu je biti svojih 60-65 g° dina. Ide teškim korakom i onako malo zamišljen, ali vedroga duha.

Onda nas je opazio, pa zastane, i k^.c đa se je malo preplašio. Ali kad je prepoznao Gospodina,

- 402 -


1. lipnja 1976.

približi nam se do na tri metra i reče: "Klanjam Ti se Gospodine Isuse Kriste, Bože moj, što si se udostojao ovdje biti! Tako sam osanljen, utučen... Ne znam kuda ću i komu ču, a Ti si došao da ce razveseliš!"

A Gospodin pristupi k njemu, i onako ga malo pogladi po ramenu i utješi ga: "Doći ćeš do ljudi koji su ostali u životu, ali još ne. Daljine su velike... dok se skupite u grupu... stotinu kilonetara... dvijestotine kilonetara... treba doći... Naći ćeš ih, budi ciran!"

Onda sam doživjela drugi prizor. Ugledala sam kako se približava niala grupica ljudi. Bila su to dva muškarca i četiri ženske. A Gospodin se već bio uzdigao, kao da ide u Nebo. Kad su ti ljudi došli, Gospodin se spusti niže u zračnom pro'storu, i pruži prema njinia Svoju Desnicu. Ali ta Njegova Sveta Ruka bila je tako velika, valjda 10 metara - tako je bio velik postao. I dragi Isus im reče ove Riječi:

"Razgovarat ću sa pukon! Svojim vidljivo kao Eog u mjestima gdje se nalazi u više mjesta Hoj puk, Xoj narod, iza nesreće u l'Ialenone Stadu gledat će Me csobno na pojedinim mjestima."

Jer će ih jako malo ostati, Gospodin će ih tje_ šiti.

Onda je Gospodin otišao u Nebc, a oni su se onako . raširili, kao da si idu nešto račiti. A onaj što sam ga prvoga vidjela, okretao se je ov^ moonamo, i nešto je htio raditi. A drugi je tra-žio motiku za kopanje. I onda kaže:

"Kema nam druge činiti, morano se prihvatiti zemlje i obrađivati zemlju. Ništa viLe nema, dok se ne uspostavi. Kitko nigdje nema zarade rii kruha, jedino na zemlji."

Fatimska Gospa čeka - Iza toga našla say, se ovdje ceđu vama, gdje je bio hram Gospodinov. Od'jedanput je došla iz Neba Nebeska Majčica, Gospa Fatim-

- 403 -


1. lipnja 1976.

ska, i stala je na stranu Poslanice. I gleda na nas^.. i pet gleda malo dalje... kao ća jpš nekoga čeka da dođe - ali nije nitko došac; ostali smo sami ovdje. Jedno vrijeme je draga Fatimska Gospa bila tako prisutna, i ruke je držala prekri žene na Grudima. Onda je nestane iz vida. .**

Mali Anđeli kupe Presvetu Krv Bezgrješnoga Srca

Iza toga doće prekrasna Nebeska Majka. Vičjelo se Nježino Presveto Srce. Bila je obučena u sjajnu < haljinu, sastavljenuod triju boja. I^ako je Bezgrješno Srce haljina je bila plava, vanjsLo je bi lo bijelo kao snijeg, a sredina je odsijevala sun čanozlatnom bojom. Sve od glave, sve je ovo zlat-*no, ali u sjaju... nutrina Njezina je zlatna, skroz do dolje.

A Bezgrješno Srce Fel)eske Majke bilo je probodeno mačem, koji je virio na drugu stranu. Iz Pre čistog Srca kapala je Presveta Krv na tlo zemlje, u kapljama veličine zrna pšenice. *

Odjedanput su došla dva Mala Anđela, u ćobi od pet godina, držeći u ruci zlatne zdjeMce, žiroke kojih dvadesetak centimetara. Anđelčiči su kleknu li, poklonili su se Nebeskoj Majčici, i svu onu Svetu Krv, što je iz Njezinoga Srca pala na zemlju, pokupili su u te zdjelice. A onda su zdjelicu držali kod Prečistog Srca Karijina$ da Sveta Krv Nebeske Majke ne pada na zemlju, već u zlatnu zdjelicu.

Sveti Josip gleda i sluša - Onda sam vidjela Svetog Josipa. Bio je velik i jak, a na sebi je imao kavenastosmeđu haljinu i zagašenocrvenl'*asti ogrtač. Kose su mu bile bujne i začešljane. Fa nogama je imao ono remenje, obuću kao opanci. Sveti Josip je stajao na strani Poslanice, malo bliže nama. Do njega je stajala Nebeska Majčica. Gledali su na nas, i mirno su slušali kako se služi Sveta Misa i moli.

Drvo koje rađa grožđem - He znam, da li je bilo Podizanje ili Sveta Pričest, kad je dragi Isus, u bijelim haljinama, izašao iz Svetohraništa. Uzeo

- 404 -


1. lipnja 1976.

je veliku Svetu Eostiju, prlstupio je k meni i dva puta me je pričestio. ZatiM je pošao u Svetohranište, stao je na Oltar i gledao šta radi sve-ćenik.

Kača je dragi Isus stajao na Oltaru, jedno veliko razgrarato drvo, stajalo je pokraj Oltara. Lišće to^ ogromnog stabla bilo je kao oć vinove loze, a plod njegov *bilo je grož'le. Lijepi veliki grozdovi visjeli su po njegovim granama. A jedna grana spustila se blizu dragog Isusa, a jedan pre^ krasan veliki grozd visio je skoro do ijegove Gla^ ve. I taj veliki *grozd za jelo bio je dosta dugo nad Oltarom:.

Govori Gospodin Isu& Krist:

"Drvo je oz^aka Moje^Pregorke i Presvete Yuke. Od grozda ?.oja Prešveta Krv prolivena. Drvo, iz koje^a će ploda :.lojega piti F*rv, Moj Plod, pod ^ojom'ŽrtvoD Xekrvnom označuje čovjeka na ze^lji, ljude. Drvo roč, stvor Loj plod će piti sa Drva iz Roda koje san cu dao. Pokazao sam tako da me možete shvatiti; u prispodobi."

Iza toga sam dobila Riječi od dragog Isusa za Arna liju. Kaže Gospodin za.nju:

"Veseli se^ ide dan kad ćeš biti najveselija!" Završeno ja. Amen.

Crna kugla u San Damianu (25-III-76.)

U San Lamianu, za Blagovijest, vjernici hodočasni_ ci vidjeli su u zraku crnu kuglu. Govori Gospodin Isus Krist: "Crna kugla bit će kazna Moja. Crna kugla je svijet, kugla zemaljska, bit-če cmo na zemlji.

Pokazao sam stvoru Svojemu, čovjeku na zemlji, ljii dima, što ih čeka."

Govori Nebeska Majčica:

"Mnoge Riječi koje sam predala od Gospodina našega,

kćerima i sinovirca na zeclji da ih izvršuju nisu priTili i odbili su.

- 405 -


1. lipnja 1976.

Samo mali broj slušao je

Glas Gospodina našega Isusa Krista

po Riječima Usta Mojih

na Svetištu određenom, San Eairiano.

Veliko Svetište,

Slava velika Gospodinova nad njim.

Jedni dolaze iz znatiželje,

jedni dolaze iz običaja,

jedni dolaze radi pokore svojih smrtnih grijeha,

koje su prije učinili i poslije ispoviječtili,

za pokoru svojih grijeha.

Jedni dolaze iskrenim srcem

da služe Gospodinu Bogu našemu

i Meni Službenici Njegovoj^ Majci zemaljskoj,

koja je rodila Gospodina Isusa Krista, Sina Bož-

jega, da bude čovjek na zemlji.

Ja sam Bezgrješna Djevica,

Nebeska Majka i zemaljska.

Sve sa Svojim Majčinskim Rukama

prigrlim Svojemu Srcu

one koji Me zazivaju

i koji idu putovima Za^ovijedi &ospodina Boga na-

šega.

Ništa se neće izgubiti što ljubi Gospodina i Mene u Zapovijedi, u životu, u riječima. Što ne živi po Zapovijedima biti će mupo njegovim i njezinip djelima. Nije slava na jeziku već u duši da se spasi. Ne koristite, djeco Moja na zemlji,-Milost Gospodina našega Isusa Krista, Boga Oca Nebeskoga i Duha Svetoga na laku ruku. Koristite je tako da se veselite u dan posljednji u vijek vjekova. Amen."

Anđeli pjevaju "Ave Marija..,"

Otišla je Nebeska Majčica u Nebo... Amea.

Ujutro u 6 sati, govori Gospodin jednorne čistome ^ mladiću ovako: "Omiljeni Sine Moj! Što .'6Ae moliš, dati ću tebi, jer si dijete Srca Mojega. Služi 1%

- 406 -


1. lipnja 1976.

ni ti, i tvoja prodica, obitelj, i nećeš se zasti_ djeti pred Licem Mojim nikada. Amen." Riječ je o mladiću, koji se želi oženiti.

Govori Gospodin Isus Krist jednome bratu redovniku: "Ljubimče Srca Mojega, sluga si dobri!

Ispunit ću Ja želje srca tvojega.

Malo imatn sluga Svojih,

što žele poći putovina Kojima kroz život na zemlji, Ne brini se za jakost u čas određeni, Ja ću biti uza te.

Slava koju san tebi pripravio u Mojemu Febu, obuhvatit će u zanosu dušu tvoju, i sa Mojom Jakošću

biti će tijelo tvoje heroj Nebeskih Stanova, koje sam pripravio u početku za one duše, koje će biti dostojne Mojega Milosraa i ljubavi. Tužiš se na svoje nedostatke i slabosti. Tako mora biti, borba u tijelu, jer si čovjek na zemlji, da u slabostica dobre volje vježbaš tijelo za lijepo Nebo. Milost dara dajem, ali narav ostavljam, da sami rasvijetljeni Mojim Duhom, odbacite što je zlo, za spas duša vaših. Mnogi na putu zemaljskom padoše u kušnjama. Samo mali broj doćtoše pred Lice Moje, na Sud,

opravdani i čisti. Neka stoje vaša tijela na kamenu čvrste vjere u

Meni, i neče se postidjeti u posljed^i dan pred Sudom^

pred Licem Inojim. Dobri slugo Moj,

i dalje revnuj oko dobra za sebe i za duše besnirtne, koje sam ti na zemlji povjerio. Čeka te.plaća za djela tvoja obilna u Nebu. Živi u Mojeeiu Srcu zapisan u sve dan^Života svojega, da.t.e okrunim krunom Vječne Slave. Što više poslužiš, vise imaa napasti, da te prokušam kao zlatar zlato

- 407 -


1. lipnja 1976.

za vrhunaravni Nebeski Život.

Budi hrabar vojnik Zaručnika duše tvoje;

Za Mene živi u sve vrijeme na zemlji.

Nije lako boriti se sa tijelom u svijetu u tami,

ali pobjeđ:uju oni koji idu vjerno do kraja

za svojim pravim Bogom Isusom Kristom.

Otac Moj na Nebesima, Ja Sin,

i Duh koji izlazi od Fas,

prebivat ćemo u tebi u sve dane na zemlji.

Tama je obuhvatila svjetlo u narodu Mojemu,

ali je neće nadvladati;

Ja sam Gospodar i nad tamom.

Ostani sa Mnom, i Ja ću biti s tobom

u sve vrijeme života tvojega. Amen.

Blagoslovio te je Moj Otac sa Nebesa."

U TOKU DANA:

Molitve za pokojne - Više puta nam se čogodilo, kad se saopći nakana na koju se moli, osobito ako je to za drage pokojnike - onda se poremeti red moljenja. Dok je prije predrolitelj molio prvi dio Očenaša, Zdravomarije itd., a ostali drugi dio, sada veći dio prisutnih, ili Čak i svi, pocinju odmah moliti zajedno s predmoliteljem. Zar onda ne bi bilo zgodnije, kad je tome već tako, da u tim slučajevima redovito molimo svi zajedno, složno, od srca. * Odgovor Gospodinov: "U taj čas, za vrijeme moljenja, obično u svim crkvenim zgradama u domu Kojemu na

zemlji

svi Moji sinovi i kčeri, da li su Mi vjerni ili nevjemi, imaju iste težnje, iste želje, iste poticaje, jer se u taj čas sjete svojih pokojnika, a nitko od njih - rijetko tko - da nema koga u

Vječnosti."

Isus sa crnim pojasom... - Viđenje: Joj!... Isus stoji na jednom terenu, u bijeloj haljini kao siu_ jeg, bos. Oko pasa ima crni pojas, koji se spušta

- 408 -


1. lipnja 1976.

prema dolje. A oko Isusa, umjesto uobičajenog sjaja, jest oblak krvi. Kao na primjer, kad je čo vjek u jednoj prostoriji, pa se oblak spusti, ali to nije oblak nego krv, živa krv. Ovo viđenje, ova pojava označuje: "Moj dolazak, krvoproliće, žalost!"

Kaže Gospodin Isus Krist, isti, živi, kao sad mi ovdje:

"Ne polazite na daleke putove, jer će mnoge zateći, gdje ni ne migle, Moja Ruka, dan srdžbe... Ne sluša Me Moj narod'. -Kažem, i ne pridržavaju se Mojih Riječi."

Viđenje: Na jednom mjestu, ne znam gdje -(i!&že Gospodin: "Neću otkrivati terena, imena njegovog!") sve je u krvi... i mrtvaci leže kao drvo...' mrtvi leže kao drvo...

3!

"Blagoslovljen Sveti Josip..."

U jednom od prošlih Viđenja i Poruka, Nebo je up^ trijebilo za Svetoga Josipa izraz "Božanstven",. Činilo mi se, da bi prema tome trebalo i u Polfiva* lama jače istaknuti Njegovu uloguf

Vidjelica onda progovori: Sveti'Josipe, ti si tako malo štovan na zemlji, a iza Nebeske Majke, Ti si prvi u Nebu. Iznad svih Svetaca On je prvi do Presvetoga Trojstva.

A Sveti Josip kaŽe ovako: "Neka bude prvo hvaljeno Ime Gospodina našega Isusa Krista, Presveto Trojstvo: Bog Otac; Bog Sin, Bog Duh Sve^ ti, a iza toga dolazi Moja Zaručnica Marija i ja."

Kaže dragi Mali Isus, drže Ga za Ručice Nebeska Majčica i Sveti Josip:

"Posebno Mi je milo, da se spominje posvuda ime Mojega Sina, Mojega Poočima Josipa!"

Gospodin zove nas na zeralji: muškarce sinovi,

- 409 -


1. lipnja 1976.

a ženske kćeri. Zato nazivč i Sveto^ Josipa Pooči mom Svojim, ali i sinont Svojim, ovako po Nebeskon^.

Kaže dragi Isus:

"Puno je pretrpio u službi Mojoj i dostojan je da ga se uzme u molitve svuda širom zemlje, i doći će Čas,

kada će se njegovo ime slavno slaviti po svoj zemlji, po cijelom svijetu. Ja sam ljubio Poočima, Hranitelja Svoje^o, i gledao sam u njemu kao dcbro Dijete, kao ponizan, kao oca vidljivoga u očima ljudi. Molite i zazivajte na zemlji ime Josipovo u sve vrijeme. Dostojan je te milosti!"

Drugog dana poceli smo moliti: "Bla:,oslovljen Sveti Josip, ljubljeni Poočim Isusov. Pla cslovljen Sveti Josip, Prečisti Zaručnik Blažene Djevi ce Marije. Blagoslovljen Sveti Josip, Z&štitnik Svete Majke Crkve-."

Marijina Ukazanja u Lauretanskim Litanijama

Dalje je tilo postavljeno pitanje u vezi s Litard jama Lajjretanskim. Zar ne bi u te Litanije trebalo uvrstiti i glavna mjesta Gospinih Uloaznja, kao i neke Naslove pod kojiira se predstavilg, a koji toliko toga kazuju. Ovo moljenje bilo bi izražaj vjere u ta Ukazanja, znak zahvalnosti što su se dogodila, kao i molba, dc: nam buduna korist duša ma. Govori Lurdska Gospa, Nebeska Majčica-"Vrši kako si rekao! - iz Lurda govori -

Ja sao Zaštitnica na zemlji svih naroč'a i* neka se slavi Ime Moje u Gospodinu, jer I^e je Gospodin poslao da proslavi narož Svoj, i Njegove Zapovijedi zemlji donijela san i vršila u sve vrijeme u životu i sada. Keka bude hvaljeno i slavljeno Ime Gospodijiovo!" Na koncu reče vidjelica: Hvala Ti, Gospodine! Kasnije smo počeli moliti, zazivati ovako: "Kra]j_i ce Svijeta, moli za nas. Majko Božja Karmelska,

- 410 -


1. lipnja 1976.

moli za nas. Cesarice svih Amerika, Majko Božja od Čudotvorne icedaljice, Žalosna Majko od La Saletta, Majko Požja Lurdska, Majko Božja Fatimska, Majko Božja Garabandalska, Majko Eožja San Lamianska, ljevice Siroraha, Gospodo Svih Naroda, Posrednice Svih Milosti - moli za nas."

"Ovo je Kalež Moje Krvi..."

Svećenik Josip postavio je pitenje radi izmijenj^

nog teksta Pretvorbe, koji sada glasi: "Ovo je Ka

lež Moje Krvi, koji će se proliti za vas i za sve

ljude!"

Presveti Sakranenat je pred nama i dragi Isus go-

vori ovako:

"Rekao sam ovako: Ovo je Kalež Moje Krvi koji će

se proliti za rnoge r.a zemlji za spas duše."

Pe za sve, jer se neće htjeti svi spasiti. To je rekao jos dok je bio me3u Apostoliipa. *

Anđeo pomaže svetom Marku u pisanju - Vidjelica je podvečer bila na Svetoj yisi u crkvi u Vrapču. Tek što se poklonila dragom Isusu u Presvetom 01-tarskom Sakramentu, veliko svjetlo pošlo je s de^ ne strane, i išlo je ravno k Oltaru Četrdesetorice Mučenika. A gore je sveti Karko Evančelista.

Iza Svetog Evanđelja i Propoviječi sveti Harko je oživio i pisao je... Ali je zastac^ jer mu pisanje nekako nije išlo od ruke. Mislio je... I oi^ da, kako je Anđeo uz njega stajao, govorio icu je što treba pisati. I sveti ?larko je nastavio sa pi^ sanjem.

Pokojnici i Sveta Misa - Dalje se pod Svetom Misom dogodilo ovo. Odjedanput više nije vidjela ni lađe crkve, ni Oltara, ni svećenika, nego ugleda krasno veliko polje. Po tome zelenone polju bili su prekrasni ružičasti cvjetovi, onako nevelike ružice, negdje gušće negdje rjeđe. Fa tome tlu stajalo je mnostvo ljudi, što muških, što ženskih, što djece, što nladića, što djevojaka. Svi su sta, jali kao u jednoj skupini, i sklopljenih ruku pobožno su gledali prema ovoj crkvi, gdje se prikazivala Sveta Zrtva.

- 411 -


1. lipnja 1976.

Qdjedanput se sa istoga terena pojavi živi Isusali kao da nije bio meču njima. Isus ćra^,i išao je ravno u crkvenu zgr^du. Kad je došao na pol terena, prizor je nestao.

Uz ovu crkvu je grotlje,i viđenje označuje, da su svi ti pokojnici bili okrenuti prema Slržbi Božjoj, kad se služila u njihovoj crkvi. Kaže dra_ gi Isus: "Usnuli iz onoga groblja!"

2. Utorak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Banašnju Svetu Misu, budući da je mjesec Srca Isu sova, prikazali smo po rukama Majke Božje i Sveto ga Jpsipa, na Čast i Slavu Presvetoga Src^. Isusova, kao naknadu za naše propuste i uvrede, kao i za propuste i uvrede svega svijeta.

(Dogodilo se da je magnetofonski snimak današ-njih Ukazanja i Poruka stradao, pa evo samo kratkog izvještaja, prema pismenim bilješkama.)

Ka početku je doletio Duh Sveti i pred ?jim je bila kao prozirna koprena.

Poslije je vidjelica pošla s dragim Istsom pre^ ma zapadu, gdje je ugledala mutno jezero puno mrtvih riba. U blizini je bio i neki tunel, u koji je ulazila rijeka.

Onda ju je Isus dragi pozvao na jedno brdašce, gdje su sjedili na klupi. I reče joj: "Pogledaj dolje!" Gospodin je promatrao zemlju, a onda re-če: "Planiram kako ču raspodijeliti zemljU; tlo njezino, i sve žitelje na njoj!"

Iza toga su došla nejaka dječica, valjda njih stotinu, stotinjak. Imali su cvjetiće. U prvi čas su bili iznenađeni; kad su se našli pod Svetom A!i so^. I onda su prisustvovali Svetoj Misi.

Zatim su bili prisutni Nebeska Majka i Sveti Josip. Jedno vrijeme su stajali, i kao da su s na ma u Duhu molili, uživljavali se.

Došao je i veliki Anđeo, te je pozvao vidjelicu: "Budi vesela!"

Bili su prisutni pokojnik i pokojnic^, koje smo na. poseban način preporučili u Svetu Žrtvu.

- 412 -


2. lipnja 1976.

Onda je imala viđenje kako se KaleL izvrnuo u Svetohraništu.

Kasnije su bile stepenice od Oltare prema Nebu i čuo se poziv: "Bođi ovamo!"

Bilo je i trpljenja za duše.

A na koncu je doživjela i nesreću nekog grada.

C podne je vidjelica otputovala svojoj kući.

Krava muzara - Za blagdan Duhova (6.c.mj.) vidjelica je.bila u Osijeku. Prigodom večernje Svete Mise svećenik je molio za pomoć pri gradnji crkve u Donjemu gradu.

Onda se je nad Oltar spustilo Sveto TrojstvoJ Isus dragi je stao na sam Oltar i gledao je sveće^ nika i Kalež. Bog Otac i Duh Sveti bili su nad glavom svećenika.

Odjednom na stranu Irvanđelja stane nevelika krava s osrednjimvimenon'. Okrenula se svetom Kaležu i svećeniku, i prema Svetome Irojstvu. Kroz cijelo vrijeme stajala je na Oltaru. Bila je Isusu mila.

Krava muzara na Oltaru označuje traženje sredstava za uređivanje kuće Božje. Dobr? djela na Slavu Bogu jesu mila Božanskome Veličanstvu. Mala krava s malin vimenom označuje malenu svotu dotivenu u svrhu gr^dnje. Sto je krava gledala čugo u Kalež, znači tegobe u gradnji. (13B 53*54)

Za vrijeme moljenja Krunice govorila je Nebeska Majka ovako: "Moje Srce će za vas moliti kod Gospodina, za duše vaše." (13? 54)

"Bože, mi vjerujemo u Tebe!" - Za vrijeme večernje Svete Mise, iza Propovijedi, spustio se je ve^ liki Golub nad glavu svećenika fra Bogdana. Bio je srebrnaste boje, a Svojim Sjajetn odsijevao je kao sunce. Bio je visok kao čovjek, pa je Svojim Krilima ogrlio svećenika, i Glavu Svoju stavio je na njegovo rame.

A svećenički Anđeo, visok, crne bujne kose, pc) časno je cinistrirao, i u svemu je svećeniku poma^ gao. U času Podizanja Presvete Krvi, Anđeo, kako je stajao iza svećenikovih leđa, obuhvati i njega

- 413 -


7. lipnja 1976.

i njegove ruke, i zajedno s njim prikaže Presvetu Krv Bogu u Troj Osoba. Pri tom je govorio u inte svih, i na Nebu i na zemlji, ovako: "Bože, mi vjerujemo u Tebe! Bože, mi ljubimo Tebe, držeči Zakon Tvoj u našim srcica na Nebu i na zemlji u vijeke vjekova. Amen."

(131 52-53)

Na Blagdan Presvetoga Trojstva i sv. Antuna

Ovakovo Sveto Viđenje imala je vidjejic? za vrijeme Svete Mise, uvečer u pole sedat. fresveto Trojstvo u Nebu bilo je na Prijestolju, s prekras nim Krunama na Glavi, i jako svečano obučeno. Duh Sveti kao divni prekra&ni Mladić, raširio je Svoja sjajna Krila, i Svojim Zrakacis. obasjao jg cijelo Nebo i zemlju.

Fra Gvardijan propovijedao je zgode iz života sveto^a Antuna Padovanskoga. Ali bilo je o njemu sve samo ljepušasto prikazano. I-*a te nečost&tke propovjednika vidjelica pomisli u svojemu srcu: a gdje su kušnje, progonstva, prezir i osLčlo... Sve je to izbačeno iz propovijedi, kao do. sveti Antun nije trpio, nego je samo uživao.

Ka to se pojavi na nekom terenu sveti JLntun. Išao je pred Presvetim Trojstvom sam, ponižen, u srcu pogođen, isplakan, malo nasmiješeno^ lica, ali kao izgubljen...

Najedanput dotrči crni ljuti jarac, s velikim rogovima, i usmjerio se ravno na sveto^ Antuna, da ga_ 'probode. A Isus dragi sk^či na t^j teren pred njega, dohvati sa zemlje podugačku ^renu sa šibljem i udri jarca. Udarao je po njemu kao po vreći, da je iz njega sve ječalo. I crni jarac se onako jedva živ okrene, pa malo u zrak, i nestane u času kao duh. To je bio đavao, kušač sv.Antuna.

Isus dragi na to sućutno stane pred svetog An tuna, kao odrasli muž u dobi do 30 godina. Sveti Antun pozdravi Isusa, i razbistri se malo i utje^ ši. Isus dragi i sveti Antun dulje su stojećki o necemu razgovarali, ali nisaa razumjela jezika, kojim su govorili.

- 414 -


13. lipnja 1976.

Onda pristupi jedan svećenik - između mnogih na zemlji - u blizinu Isusovu i potuži se ovako: "Umoran sam, i nije mi više st'alo do ničega!"

Isus prihvati ovu jadikovku, ovoga i ostalih, i odgovori iir,: "Sto sam vatr dao, dao sam, i neeu više umarati tijela vaša. Radite i obradite Moja Djela, pa se odmorite u ovome svijetu."

Na to vidjelica upita Gospodina u strahu: "Aku. da će duše njihove doći iza odmora?"

Isus je pogleda, ali ništa ne odgooMTi.

(13B 5^-59)

Jedan svećenik naručio je neke stvari iz inczemstva, koje bi mu pomogle u pastoralu. Kanji dio . je dobio, a veći dio nije stigao, pa se zabrinuo. Onda sam molila za njega, i dobio je ove Riječi:

"U vremenu ovome ne zalaži se suviše za ništa, samo koliko je to potrebno." (13B 53)

Svečenik je preko ljeta htio posjetiti svoje izvan domovine, koje nije vidio već čitav niz godina. Pri*bojavajući se, da ga na putu ne zateče zlo koje dolazi, reče vidjelici, neka se pomoli Gosp^ dinu, da se zna ravnati. Ako će zlo uskoro nastupiti, dakako da će odustati od puta. Odgovara Isus Bog ovako:

"Za vrijeme Mojega Plana u radu,

neče niti jedan smrtnik znati.

To je u Mojoj Vlasti dano." (13B 53)

Hostije pošle prema ljudima - Za vrijeme Svete M se pojavio se na Oltaru velik mističan Kalež, pun malih Hostija. Onda se Halež izvrnuo, a male Hostije pošle su, kotrljale su se po Žrtveniku prema ljudima. A Isus dragi stajao je na Oltaru. Mnogo Nebeskih Anđela okružik) je u polukrugu sav onaj prostor: Oltar, svećenika i dragog Isusa. Bili su na tlu i u zračnom prostoru. Anđeli su na glavama imali vijence od Nebeskih ružica: bijelih i ruži-častih. Stajali su kao u počast Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, i kao da slave Boga na tome mjestu. (13B 65-66)

- 415 -


18. lipnja 1976.

Gluha zbog onih koji su gluhi za Riječi Božje

s

Izđaleka došla je vidjelici postarija žena, zabri nuta što je u posljednje vrijeme gotovo oglušilal Inače je pobožna i bogobojazna, puno moli i pokoru čini, u crkvu često i rado polazi, a rodila je desetero djece - jednom riječi, miljenica Božja. Evo kakav odgovor je dobila ta ugodna duša. Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Spustio sam na tvoje uši, kćeri Moja, glAcču, da Mi zadovoljiš za mnoge na zemlji, koji su gluhi i. nijemi na Riječi Moje, da ih Čuju i govore. Mnogi u narodu Mojemu na zemlji gluhonijemi su na dobro za dušu svoju, brzi na zlo na propast duši svobj. Trpi ovaj križ, dok je Moja Volja, da Meni, Bogu svojemu, zadovoljiš za mnoge gluhe i nijeme, koji neče čuti Glasa Mojega. Amen. Ostani Mi i dalje vjerna, dušo Uoja, i Ja sam u sve vrijeme s tobom. Otpuštam te, kćeri, u Miru Mojemu. Blagoslovljena, dušo, ostani!" (13B ?2-73)

Isus dragi zapovjedio je jutros vidjelici^ "Kreni odmah na put, i uzmi teku!"

19. Subota

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Došao sam!" - Kada se je prije Svete ^ise m^lilo Himan Duhu Svetome, stajao je On na samora Oltaru, okrenut prema Kaležu. Eio je kao žalostan. Glavu je malo nagnuo, a Krila je spustio dolje kao čovjek, jer On je Osoba kao mi, nije ptica. A na Riječi: "Pošalji Duha Svojega i postat će...'* Duh Sveti progovori: Došao sam!"

Sveti Josip - Iza toga, od strane Poslanice, došao je Sveti Josip i stao je pred Oltar, blizu vas. I pogleda na nas ovdje, i gleda u vas, i kaže: "Bošao sam da zaštitim ono što mi je povjereno!" I sagnuo je glavu dolje, bio je žalostan i jako zamišljen.

- 416 -


19. lipnja 1976.

Sveta Bernardica - Iza toga pojavi se mala Berna^r dica, kao djevojčica od 10-12 godina. Imala je na sebi sivu suknjicu, jednostavnu i odbačenu. Gore je imala jednostavnu bluzicu, bjelkaste boje i nje što sitno po njoj, kao ružice. A na glavi je imala ovako do četiri prsta prebačeno, tako do sljepoocica. A ovdje je bila tako kao lepeza, onako malo uzdignuto gore, kao što imaju neke časne sestre one leptir koprene. Sveta Bernarčica stala je na stranu Evanđelja, i odjedanput glega^u zrak, u Nebo.

Pitao sam kasnije vidjelicu, što misli, zašto je Bernardica gledale u Nebo. Odgovorila je draga Gospa: "Bernarćica je gledala Moj dolazak!" Kad se Majčica Božja spuštala k nama, onda Ju je mala Bernardica dočekala. Kao Službenica Nebeska, kao Mistika, inala je čast da dočeka Majčicu Božju, koja će rani dodati Riječi i Objave.

Majka Božja u crnini iza Pavla VI.

Odjedanput pojavi se Papa Pijo XII. s tijarom na glavi. Stajao je ovdje kako je taj luster. Gla vu je spustio dolje i žalostan stoji i gleda prema nama.

Iza toga pojavi se uz njega Papa Pavao VI. Sj^ dio je na stolici. Kad vas je ugledao da služite Svetu Misu, nasmiješi se, onda pogleda nas ovdje prisutne, i spusti glavu dolje - nešto se zamislio. Sjedio je u -toj stolici kao da je osamljen.

Odjedanput s one strane kako je Sveto Evanđelje, iz Neba, dođe draga'Nebeska Gospa, kao visoka žena, u crnoj haljini i crnom plaštu. Sva pokunjena i "poklopljena", kao da je došla sa sprovoda, sta. ne Papi Pavlu VI. iza leđa.* I ja gledam, da li će se on okrenuti. Ali on kao da nije znao, da je Majka Božja za njim - bio je zamišljen i gledao je dolje u svoje krilo. Majka Božja je tako jedno vrijeme stajala, a onda se opet uspne u Visine, odakle je i došla.

"Došao sam da radimo..." (Mali.Isus) - Ovdje je bio veliki Oltar. Zahvatio je cijeli prostor kako je taj prozor. A Mali Isus, kao dječašić od tri

- 417 -


19. lipnja 1976.

godinice, bos, u bijeloj haljinici, iza'e iz Sveto hraništa, i pođe na stranu Evanđelja. Onda se okr^ ne prema Kaležu i gleđa na vas... Zatim poče prema^ sredini 0ltara, stane između Kaleža i Svetohraniš-ta, i gledajući u vas kaže ovako: "Došao sam da radimo za one, za koje sam došao!" - kao s Neba. I gleda u vas i smiješi se.

Presveta Krv pada u Kalež iz Presvetoga Srca - Iza toga postane veliki Isus na Oltaru, u crvenoj haljini. Bil< je visok valjda tri metra, jak, snažan, bujne kose, spuštene na ramena; jake brade i *brkova onako nježno spuštenih na bradu, više kao zače-šljane na stranu. I vidjelo se Ejegovo otvoreno Presveto Srce, koje je tilo u sredini Svetih Grudi ju, a ne na strani.

Kako je stajao ispred Svetohraništa, Svojim velikim Očima Isug dragi pogleda na Kalež, ^ogleda u vas i na nas. A iz Njegovog Svetog Srca, ^cje je bilo otvoreno kao vrata, najedanput, kao kad otvori te naglo vodovod, potekla je u Kalež Presveta Frv. Ali Presveta Krv nije tekla u Kalež kao mlaz, nego je padala u gustim crvenim kapljama, veličine dva

zrna žita zajedno.

"Došao sam na zemlju očišćenu...s" (Mali Isus) Iza toga, sa strane E^vanđelja, kako je došla Nebeska Majčica, najedanput se odozgor pojavilo nešto ogromno, bijelo kao snijeg. I to je dosezalo od Ne Iba, pa sve do gotovo samog Oltara^ bilo je svega pol metra razmaka. I ja gledam, šta je to - i vidim, pa to je golema truba za sviranje, koja seže od Ne^ ba do zemlje. Gore je bila uža, pa sve šira, da na koncu bude širdka kao dio sobe, i više metara. Ali pri dnu je ta golema truba imala oblik cvijeta od ljiljana. Odjedanput se kroz tu trubu spusti s Neba na zemlju Mali Isus, veseo i razigran. Ali nije stao na Oltar, nego je ostao sjediti u zračnom pro storu pred tom trubom, pa mu je ona bila keo sunco bran. I onda dragi Mali Isus kaže: "Došao sam na zemlju očišćenu, da u njoj živim!"

- 418 -


19. lipnja 1976.

Na Nebeskoj Promenadi - Onda sam se našla u poseb nom Dijelu Neba. I onda je kao naišla sestra Štefica, a oko nje je bilo mnogo Svetica. Sve su bile slično obučene. A Svetice su onako kao u čudu gledale i pronatrale, kako se ovdje služi Sveta Misa. Nebo se bilo kao malo spustilo dolje, tako da sam bila s njima u dodiru, i slušala što izme-đ:u sebe govore.

A sestra it^fica pokazuje na mene i tumači im: "To je mistika Julija. Ona je dolazila u našu kuću, kad sam ja bila na zemlji. Sada dolazi mone mužu Ivanu, pod naš krov, i tu se služi Sveta Misa."

A te ženske joj odgovore: "Blago tebi i blago kući tvojoj što Svetinja u njoj stanuje!" "Blago onima koji vjeruju, drže i žive po Nalozima Svetinje!" - tako kažu Sveci u Pebu.

I dosta su dugo u mene gledale i smiješile se, ali ja nisam nijednupoznavala. I sestra Štefica mi se iz Neba veselo smiješila, i onda klikne: "Julija!" - kao da me srdačno pozdravlja. Tako me je veselo za života uvijek dočekivala. Z: To je ona kao u svome Društvu bila? J: BiHo je, valjda, oko 300 tih Svetica! To je bio jedan Predio Heta. Priroda je bila ona Nebeska, i po toj Prirodi su oni kao izašli na šetnju... Kao na primjer kad mi, jedno društvance, izađemo izvan grada, pa mislimo malo prošetati - tako je to izgledalo...

Z: Opišite nam malo detaljnije, kako je izgledala ta Priroda!

J: Po tom Nebeskone Tlu bile su prekrasne staze. Naokolo je bilo Nebesko drveće... Nebesko cvije-če... i onda negdje negdje onaj prekrasni grm Nebeski... A malo dalje od tog Krajolika, opet su se uzdizali viši Tereni - jer Nebo ima puno Terena, kao zemlja država...

"Molite zrnca Krunice... da vas zaštitim!" - Kad smo molili zadnje Otajstvo žalosne Krunice, koju smo po Gospodinovoj želji namijenili "Za mir u na rodu koji će pobijesniti", dc3e ogromna Nebeska Majka. Eila je tako velika i visoka, ds bi cijeli

- 419 -


19. lipnja 1976.

ovaj prostor, odozdo pa do vrha stropa popunila. Inala je prekrasnu plavu haljinu, a preko nje pre bačen nježni svijetliji plašt. U desnoj ruci dr-žala je Krunicu, veliku valjda i jedan met^r. Sta. jala je na strani Evanđelja, gledala na nas ovdje prisutne i kaže nam ovako: "Dječice ?.

Ogromni buket cvijeća - Iza toga izrasao je pred Oltarom u času jedan veliki, bgrc^ni bus, ^rm... Ali to je bilo prekrasno cvijeće, koje &e uzdiglo gotovo sve do vrha Oltara. Nisam nikaJ takvog' cvi jeća vidjela: grane bujne, i bilo je izntiješano kao ruže i ljiljani, onako lijepo ukusno složeno kao veliki ogromni buket - i stoji pred Oltarom. Kaže Gospodin Isus Krist: "To su nolitve vaše!" Kaže Gospodin Isus Krist: "Amen!" Znači da je izvještaj u biti završen.

Z: Crnina u kojoj je došla Majčica Božja valjda

znači nesreću, žalost, a ne smrt Pavla VI.

J: On neće poginuti u tome zlu. Biti će z^štićen

i spašen, jer on još mora sve ove Evanćfeoske Rije

či, što se diljem zemlje putem mistika daju, uve^

ti u Crkvu.

Z: To onđa znači kakovu veliku nesreću?

Gospodin: "Veliki metež u dijelovima zemlje!"

Spremali smo se da započrtemo moliti '.runicu pred izloženim Presvetim. Sudeći po iznenadnom do lasku vidjelice, i drugim okolnostina, držao sam da će biti dobro da je namijenimo na velike nakane, osobito da se suzbiju silna zla koja su n? pomolu, -mapose za Papinu domovinu. Onda se javi dragi Isus -sa Oltara i reče nam sam nakanii: "Yoli za mir u na du koji će pobjesnjeti!" -

Sveti Ivan Krstitelj stoji među nanLa i govori vam ovako:

- 420 -


19. lipnja 1976.

"Brate u Gospodinu!

Svu Svetinju, koja ti je dana i povjerena, budno čuvaj, i spretni na povjerljiva mjesta. Koliko ti je mogućei sve dovršavaj za vrijeme meteža, nesuglasica, izneđenih (iznenadnih) prilika, da ne budeš smeten, i da se ne pogubi Svetinja, koja je dana iz Neba. Budi pažljiv i budljiv na Svetinju, koja ti je dana i spremi jet"

Sveti Ivan govorio je čvrsto i odlučno. Na kom cu pozdravi sa "Zdravc!" - i svima mašući rukom ode...

"Božanstveni Sveti Josipe, moli za nas grješnike!" Prije par ojeseci upotnjebio je dragi Isus za Maj^ čicu Božju i Svetoga Jos*pa izraz, da su "Božanstveni!" Prije nekoliko dana počeo sam u duši tako zazivati Svetoga Josipa. Sada san pitao odobr^ nje da i javno Svetoga Josipa tako zazivairo:

Govori Sveti Josip: "Kako Moja Žena, Zaručjiica,

u Ošitca Gospodinovim je Sveta,

iza Nje dolazim ja,

u Svetosti i Božanstvenosti."

I 'tako sada ona tn zaziva Svetome Josipu, što ih dodajemo u molitvama na koncu Svete Mise, sada ovako izgovaramo: "Božanstveni Sveti Josipe, moli za nas grješnike!"

"S velikom Ljubavlju!" - Učinilo mi se, da bi u ono Nebesko križanje u Ime Presvetoga Trojstva, -kod križanja "U Ime Poga Sina, koji nas je s veljL kom Ljubavlju Svojom Pregorkom Smrću otkupio" -možda bilo dobro umetnuti "na drvetu Križa". Ali dragi Isus je ovako očgovorio sa Križa: "Lobro si učinio, jer sam Ja sa velikom Ljubavlju i došao na zemlju!" - Isus dragi je to rekao ze umetak "s velikom Ljubavlju!" A što se tiče predloženog proširenja, kod dubljeg reflektiranja vidio sam da bi to donek'le porenetilo skladnost i ravnomjei^ nost trostrukog zaziva.

- 421 -


19. lipnja 1976.

Cvako g'ovori Gospodin Isus Krist (8 sati navečer): "Sine Iv'oj, Zvonimire, Rućolfe!

Dijete Moje, sluga si Moj!

Ne kloni u oluji ovoga svijeta,

ča duh u tebi

ne.pane u nemilost pred Mojim Očima! Što je lijepo,

da može začarati srce tvoje? * Onaj koji ga je stvorio, ljepši je od smrtnoga spca koje ubija duše mnoge. Ne kloni pod križem svojim danim tebi od Mene, Ja sam s tobom.

Niti bura ni oluja neće naškoditi onome, koji vjerno stoji uz Moje Rame.. °. Djela tvoja učinjena su preda Mnom, ljubimče Srca Mojega, ostani sa Mnom, s Fama, uvijeke u radu na zemlji i u Slavi Mojoj uNebu. Revnuj oko Rada Mojega i neće se duša tvoja postidjeti uvijeke pred Licem Mojim. Zar Ja, Bog tvoj, nijesam vrijedan tvojega srca, ljubav da užežem s njime - --u Keni cljeli svijet, . da označim ime tvoje u narodu Mojemu na zemlji. U Meni neka duša tvoja cvate, i sa Mnom^ Bogom tvojim, neka miriše! Udove tvoje Neni pokloni. Blagoslov %as Trojice u Jedinstvu, Bog, je pred tobom, za tobom, sa svake strane, nad tobom, pod toboni, u tebi da prebivam, dušo odabrana za Slavu Moju. Amen. Amen. Amen." (13B 69-71)

Na kraju zajedničke molitve ovako kaže Nebeska Majka za ukućane i vidjelicu među njima: "Izbaviti ću duše vaše od vječne smrti u vijek vjekova.Amen."

- 422 -


20. lipnja 1976.

NEDJELJA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Od svih ruža na zemlji..." - Za vrijeme jutarnje irolitve kod kurpova, bila sarn koji čas promatrala i ruže stavljene u vazu, pred kip Majke Božje. Di vila sam se njihovoj prekrasnoj svježini i ljepoti. Odjedanput Majčica Bo"ja, koja je bila živa prisutna, reče:

"Od svih ruža na zemlji Ja' sam najdivnija!"

Kad smo završavali molitve, "bilo je prisutno Presveto Trojstvo. A onda, dok nas je Bo^ Otac Nebes ki preko Majčice Božje blagoslivao, nastao je od Presvetoga Trojstva veliki Sjaj po cijeloj sobi, .a one Zrake su nas tako zahvatile, kao da smo i mi u tim Zrakama.

Današnja Sveta Žrtva prikazana je na Slavu Presve toga Srca Isusova i na Čast Bezgrješnoga Srca Marijina,u zahvalu što se trude oko spasenjs nas grješnika na zemlji, i kao molba da Svojom Ljuba^v lju spase svijet.

"Ti Me gledaš izravno kakav jesam..." (Duh Sveti) Dok smo molili Eiman Puhu Svetome, nad cijelim 01 tarom, u zračnom prostoru, *bio je prisutan veliki Duh Sveti. Raširenih Krila gledao je i pronatrao dok smo molili. Kaća smo završili molitvu, re'kao je ove Riječi: "Ti Me gledaš izravno kakav jesam, ostalima sam pokazan na drugi način." MisM reći ovako: ja Ga više puta gledam kao Mladića i kao Božansku Osobu... Božanski obučena... u onoj Svetosti. . i sve... ali je krasan Mladić. Ali kad se nama pokaziva On je kao Golub. Ali kad On ta Krila spusti dolje, ili kad ih hoće raširiti, onda ovdje Mu se Ruka vidi, a ovdje je kao perje; Krilo visi, a ovdje je Ruka Njegova. Kad skupi Noge i tako mirno stane, onda dolje or.c trake odsijeva_ ju od Njega. (To sve podsjeća na Ikarusa). Tijelo potpuno kao Čovjek ovako ima... I Bog Otac i Bog Sin i Bog tuh Sveti i Nebeska Majčica i Sveti Jo-

- 423 -


20. lipnja 1976.

sip, Sveci, Anđeli, svi imaju svoje tijelo...

"Mi svećenici u Nebu..." - Iza toga dožao je duhov ni otac Franjo K., Salezijanac. Samo jećonj.ut sam ga vidjela, i to ovdje, dok je bila još sestra Stefica na životu. stajao je sa strane Evanđelja, kao svećenik, obučen u svećeničko civilno odijelo i gore kolar. Pogledao je sve nas, zatim vas koji ćete služiti Svetu Misu, pa Oltar, a onć^ je izre^ kao ove riječi: "U kretkom sam Čistilištu, bez vatre!" lalje nije govorio, već je gledao na nas, i kao da je. želio da se za njega molimo.

Nakon kraćeg vremena rekao je još i ovo: "Mi svećenici, sluge Gospodinove, u Nebu vršimo funkciju nad Dušama u određenim Cetama.

I tamo iciamo vlast nad Dušama kao na zemlji, da smo nad njima u Ime Gospodinovo."

Iza toga stajao je pođ Svetom Misom, u sve vr^_ jeme do kraja. Kad je Sveta. Misa bila završena, nestao je na onu stranu otkuda je i došao.

(Današnja Sveta Zrtva trebala je biti prikazana za njega, ali zbog zamašitosti dogaJaja u svijetu, oćgodili smo je za dan dva. Pod ovcir Svetom Misom Bolili smo za njega svaki za sebe i još pod

-Pobožnošću zajednički 3 Očenaša, Zdravc:?3.rije i Pokoj vječni.

Lice zemlje za vrijeme katastrofe

- Onfa, je ovdje

-bio velik Oltar, širok do svoja četiri metra. Na njemu je bilo veliko Svetohranište. A Oltar je bio visok sve do stropa. Jer kad počinje Sveta Ml

-sa, ovo postaje Hram, nije više soba. I svete sli ,ke su, kao u hramu Božjemu, i oni crkveni nakiti, ,i sve ono Božje je... i cvijeće na Oltaru... isv^ ^jeće gore... Sve kao u hramu... i Sveci po tome -tako izgleda.

Ka Oltaru, pred Svetohraništem, pojavio se živi veliki Isus. Pogleda na nas sve, okr^ne se pr^ ma Evanielju, a onda pogleda na mene i pozove me: "Podi sa Inom!"

I pođem s Njime, a u pratnji, iza nas, pošli

- 424 -


20. lipnja 1976.

su i Anđeli. Došli smo na jedan povišeni teren, s kojega se vidjela zemlja. A zealja je odczgo izgledala velika kao pun mjesec, ili kao sunce kad izlazi. I kaže mi Gospodin Isus Krist: "Pogledaj zerlju kako.'izgleda!"

Kad sam bolje protnotrila zemlju, vidjela sam da ima po sebi ogromne udubine, rupe velike kao trg... kao špilje neke... I sva je tila kao krvlju prelivena, negdje više n^gdje manje. A samo određeni tere^i po zemlji, negdje veći negdje manji, negdje potpuno maleni, ne^dje premaleni, bili su prekriti samo mlazom krvi, ali onih udubina, rupa, na njima nije bilo. Onda kaže Gospodin Isus Krist: "Cvakvo lice zemlje će izgledati za vrije^ me katastrofe!"

"Došli smo da radimo!" - Iza toga je stajao na 01_ taru dragi Isus ?.Iali. Onda se je sjeo malo, a za tio je ustao i stajao ^e pred Svetohraništem. Bio je kao Dječak od jedno pet godina. U bijelojhaljinici, lijepo začešljan, kosice zlatne, krasne, nježne. I onda gleda i promatra kako služite Svetu ?ffisu. Zatim pokaže na vas i reče vam: "Ja sam tebe odredio za Sebe!"

I odjedanput poleti sa Oltara, u zračnom prostoru, prema meni. I tako mi je Jiaglo skočio u zagrljaj, tako se kao dijete zabacio na mene, i čvr sto ce ogrlio oko vrata - da sam se u vičenju, ka ko sam klečala, čak pomakla, poskliznula na onoine tlu. I onda mi je počeo gladiti glavu, i smiješe-ći se govori mi: "Došli smo da radimo!" I opet me glsdi po glavi.

"Svi oni čekaju na vaše molitve!" - Iza toga je ovdje bilo prisutno mnoštvo duša. I na vama (jednoj sestri koja mnogo moli za c*uše) je bilo cinogo duša, i na meni ih je bilo toliko da san jeHva sjedila, i nisam inala više snage ni za što. NaljL jepile su se na nas, kao kad metnete na čovjeka bunde velike. Tražile su molitve.

Poslije sam na velikom terenu vidjela mnoštvo duša - starijih i mlađih osoba. Bilo ih je

- 425 -


20. lipnja 1976.

"na milijarde" - da se tako izrazim - same glave su se vidjele! A dragi Hali Isus, koji je još bio ovdje, pokraj mene, kaže: "Svi oni čekaju na vaše molitve!"

Oltar u Žrtvenom plamenu - Iza toga ?%li Isus poleti od mene na Oltar, pred Svetohranište. Onda sjedne, malo na stranu Evanđelja, podbcci se na Rukicu, i gleda na vas onako milo, djetir.je, teza zlesM^... A iz Svetohraništa izađe veliks *bi jela Hostija, promjera kao lonac od jedne litre; i sta_ ne pred Njega.

Onda sam doživjela kako'^e iz ŽrtveniV&^ iz menze Oltara, uvis prema Nebu, diže divar. plamen. Zahvatio je cijeli središnji dio Žlrtv.enika; od Evanđelja sve do Poslanice. Plamenje bio nježan, sunčan, proziran...

Kaprijed je bio I^ali Isus, uz Nje'ga Kalež i ona velika Eostija. Iza toga, u onoj širini, izvijao se visoki plamen prema Nebu, a iza to^a je bilo Svetohranište i gornji dio velikog Oltara. I makar je Zrtvenik gorio, nije bio ni malo spaljen. A i haljinica dragog Isusa bila je netaknuta, iako je plamen bio Njemu do iznad Glave.

I dragi S^ali Isus, kako je sjedio !!cgicama pre^ ma Kaležu, gleda na vas i na nas, i kaše ovako: "Žrtva Moja primljena je iž tvojih rukuf" Prikaza. na Čista Zrtva Bogu je mila^iOn ju je uslisao! A plamen označuje ljubav, izraz molitava i prikazanja te Žrtve.

(Pod ovom Svetom risom s osobitom sam ljubavlju pomislio na pravednoga Abela i odlučio d^ sa više ljubavi mislim i na njega, u času kada ga se spominje u Svetoj Misi.)

Blagoslov s Kaležom i Hostijom - Iza to_a veliki dragi Isus, u^rne Kalež i veliku Svetu Hostiju, još veću ne^o što je ona svećenička, poći^ne ih uvis, i sve nas koji se nalazimo ovdje, bls^oslovio je sa Svetom Hostijom i Kaležom. Onća se okM ne prema vašoj majci i slatko joj se nasmi_eši, onako ljubazno kao majci, i zetim stavi Kalež na

- 426 -


20. lipnja 1976.

Oltar, a Hostija je ot.šla u Svetohranište.

Dok smo molili Krunice, ne znam koje Otajstvo je bilo, kaže Gospodin Isus Krist Ka nas ovdje prisutne: "I spasiti ću duše vaše Keni povjerene!"

Veliki Blagoslov Oca Nebeskoga - Fs kraju su bili ovdje prisutni Bcg Otac Nebeski, Sin i Duh Sveti, Nebeska Majčica, Sveti Josip, Anđeli i Sveci... A Bog Otac Nebeski je tsko duboko dignuo Svoju Bc žansku Ruku, kao da pola Neba odriješuje... Tako Velik je bio On i Njegova Ruka... I napravio je prema nama znak Križa duboko... lagano... Blagoslovio nas je onako potpuno lagano... Tako nas je duboko prekrižio, kao da nas uzima. "Amen!" kaže Gospodin.

"Žalosna vremena!" - Premda je danas Pedjelja, či-,- nilo mi se da je zbog događaja koji su na pomolu. . i zbog okolnosti u kojima živimo, prikladnije izmoliti Zalosnu Krunicu, jer je onda vapaj jači, pa ćemo tako dobiti i više ntilosti, za teške potrebe svijeta i one zemlje.

Kad sam to saopćio prisutnima, a bilo nas je prisutnih desetero braće i sestara, Gospodin reče, da su ovo "žalosna vremena". Iza toga san odlučio da i Litanije, koje ćemo moliti, budu Litanije Presvete Krvi. Molili sro puna dva sat&. Iza Svete Mise još trostruke Litanije, Krunicu, sve kao i inače, samo što smo još svi zajedno molili i de^ seticu Fatimske Anđeoske molitve "Moj Bože, ja vjerujem u Tebe..." i deseticu "Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko Ti se klanjam..."

21. Pon. - Sveti Alojzije Gonzaga

"To ide!" - Kada sam jutros rano, nešto iza tri sata, molila, imala sam strašno viđenje, koje me je jako zbunilo.

Bila sam u jednom gradiću. I već je svitalo. Odjedanput je nastala tama na zemlji, smrknulo se. I onda se podigao strasan krik... vrisak... I ja gledam, šta je to, jer je još bilo prilično tanmo,

- 427 -


21. lipnja 1976.

tek se počelo razabirati - a to je nastao itrak... velika vatra... sirena je zavijala... uzbuna...

-krikovi, da se čulo do Neba... tako strašno... Djeca ižene, muževi i mladići, djevojke, sve je trčalo kao ludo... jedno na drugo... izvan sebe...

- čupalo kose...

Onda, kako sam istrčala iz jedne zgra.de ^ vidje^ la sam da su mnoge kuće srušene... i strše goli zidovi... A kuće gore, kao da ste ih benziroc: polili... vatra se d.iže u zrak... cijeli ^TKf je u plamenu... sve je u nelikoj vatri... I ^lnren svom snagom plamsa - i onako duboko sve zahvača... Lju di su satno vriskali i za glave se hvatali... I rji jetko koja kuća, zgrada, nije gorjela... saao negdje negdje bilo je pošteđeno...

A mnoga nejaka djeca već nisu ni znali> gdje su im matere i očevi. I čitava hrpa djece zbila se u jednu prostoriju blizu mene... Fobčceli su se jedno na drugo kao ludi... posakrivali se pod stol... čak su se u zid htjeli nabiti, tako su bi^ li izvan sebe od užasa...

Kad sam došla k sebi, vidjela sam poznate osobe,i onča sam spoznala gdje je taj teren, s i po samoj zgradi gdje sam se nalazila. .

Kaže dragi Isus: "To ide!"

Ali kaže Gospodin ovako: "Što si vidjela pojedina zaštićena mjesta,

da vatra ne gori, i zgrade se srušile nisu,

to su oni koji su zaštićeni u Imenu MojemU;

jer Meni služe, i neće im se kuče srušiti.

Kada dođe čas toga vremena,

koje nije dano ljudima do znanja, .Anđeli Nebeski podignut će to tolo

- kad se to odigra -

gdje bude ta kuća, gdje se Bogu služi."

To tlo sa kućom će biti podignuto, đa kuća ne bude srušena. U tom cijelom gradu, od desetak tisuća stanovnika, ima valjda svega dvadeset^k osoba što su dobri k' tolici, koji Bogu služe, idu re^ dovito u crkvu, primaju djecu iz Ruke Božje...

- 428 -


21. lipnja 1976.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Opet smo junački irolili kao i jučer. Najprije je Ibila Sveta **isa sa tri molitve: Alojziju^ onda molba za zagovor Majke Fožje, Svetog Josipa i Sve^ taca, te treća za Papu. Onda smo nastavili molitvom pred Presvetim: Klanjao Ti se smjerno; Litani, je Presveto^* Srca Isusova; Prerili Isueg Lit. lau retanske; rafcsna Krunica (s nakanama za Papu, vj^ dioce, nas same, patnike i umiruće); Krunica od Suza; Lit.Svetoga Josipa; K Te*bi se; Josipe, Sine Davidov; Zazivi Arkanđelima, na nakanu oca Pija, blaženoga Eo^dana, kard. Alojzija 3 Cčenaša^ Očenaš za naša Ukazanja i sl.Božju 1-enendez, 3 Cčena^ ša za pokojno^ biskupa Josipa, za duše u čistili_š tu 3 Očenaša; za du&e izvan čistilišta 3 Očenaša; za pobijenu dječicu i onu bez krštenja* 3 'OSena-ša; desetica "Moj Bože, -ja vjerujenu Tebe" (za ne^ vjemike diljem svijeta) ; desetica "Presveto Trojstvo...duboko Ti se klanjam" (za svetogrđa i svetogrdnike diljein svijeta); Blagoslov; Pričest; mo_ litve na koncu Svete Llise; joŠ prije Cčenaš za te^ ško bolesnog brata Ferdinanda (osim što smo i sveL ki sam za sebe nolili za njega) . Ka koncu 3 Slava^ ocu za prinljene Milosti.

Ova jutarnja Sveta Misa, pod kojo^ je bilo sed^ mero braće i sestara, prikazana je na Čast Bezgrješnog Srca Marijina, ali u zajednici i molitvenom sjedinjenju sa svetim Alojzijem, da nam ispro si, a &ospa draga udijeli, čistoću duše i tijela, kao i za cistoću mladeži... prema nakanama Bezgrješnoga Srca.

Duh Sveti - Kada ste počeli sa molitvama Duhu Sve^ tome, veliki Duh Sveti zauzeo je cijeli onaj pred^ nji prostor nad Oltarom.

Sveti Alojzije i Dominik Savio ministriraju - Iza toga se pojavi na Oltaru, pred Svetohraništem, ma_ lo na stranu Evanđelja, sveti Alojzije. Javio se kao visok mladić, ali ispočetka je stajao na onom četverokutnom postolju kao kip. Odjedanput taj kip oživi - ono postolje je nestalo - i sveti

- 429 -


21. lipnja 1976.

Alojzije stupi kao ministrant najprije na stranu Poslanice, a onda na stranu Evanđelja. 'ako je on pristupio da vam ministrira, odjedanput evo na drugoj strani i malog Savia. Obojica su poć cijelom Misom, kod Oltara, klečali kao ministranti, samo što ovaj puta nisu prenosili ni Misal ni ostalo.

Sveti Alojzije bio mlad, lijep, nježen, crnoma^ njast, lijepo začešljan. Kad je ministrirao imao je iznad talara roketu.

Sveta Misa u Veličanstvenom Hramu u Nebu - Iza to^ ga', na Oltaru, lia strani "Lvandelja, pojevio se ve^ liki Isus. Bio je u bijeloj haljini, imao je p^ašt na Sebi, i bos'ono^. je "Rio'. Onda mi poka^e prstom,^ pozove me da idemo dalje. No prije ne^o što je Isus dragi krenuo, hitro, kao da je zakasnio, doleti snažan, krupan Anđeo, u bijelim haljinama. I on je pošao za nama, gore u Nebo.

I pošli ST)O u velike Daljine, u velike Visine. I nisisc hodali. Nosilo nas je kao da leti^c. I bi_ li smo uzdignuti nad sva Podnožja, koja sam do sa. da u Nebu gledala. Kada smo došli Gore; to je bio tako prekrasan Teren, to je bilo tako Lijepo, tako Sveto, takva Čistoća... Sva Priroda je bila onako bjelkasta... sve je biloi^iše u Bjelini...

I tu je bio^ogroman Hram Božji, velik kao cije^ li Za^reb. Taj**prekrasni Hram bio je nešto duži nego širi. Ulazna vrata zauzimala su tećinu visi^ ne pročelja.

I onda, dolje sa strane, kako je bio ulaz, pa na zidu, i gore na krovu, bili su oni ukrasi kao zvonici, sa prekrasnim izradbama, da to čovječja usta ne mogu izgovoriti. To je sve bilo 1-ao sami dragulji'... i zlato... i srebro... To je bilo bijela izradba, tako lijepo, a gore je bilo nalo u boji, ali sve u nježnoj boji... sve ovako bjelkas_ to je bilo.

A krov je bio ovako sazdan. Kako je krov počimao, odmah, od, samih tih uglova, već su bili ti zvonici, ti tornjevi. I gore na sredini je nekolj^ ko tih tornjeva uzdignuto kao kruna, ali visoko

- 430 -


21. lipnja 1976.

kao zvonici.

A do ulaznih vratiju tog velicanstvenog Brama vodilo je desetak širokih stepenica. I to je sve bilo tako lijepo, nježnobijelo, i onako malo se prelijevalo na plavo. A ukrašeno prekrasnim ukrasima, kao da su neke posebne ruže ubačene... To su bile razne izradbe, razne svetinje, po tia st_e_ penicama i po samim tim zidovinta.

A iz daljine je prema tom divnom Hramu vodio prekrasan bijeli put, širok jedno 5 metara. Po tom putu su išli Nebesnici... 2enske su bile. Kad su došle pred Eram, veličanstvena vrata otvorila su se sana, valjda na Zapovijed Hožju.

A kad se je Hram otvorio, začujen: Glas oćozgo: "Pogledaj šta je unutra!" Kako sam bila najbliže do Hratna, stojeći dolje pred stepenica^a, nisao ulazila unutra, nego sam samo pogledala. To je bi^ la takova krascta, kakovu ljudska usta ne mogu i:z govoriti. Nijedna crkvena zgrada, nijedan dom Bož_ ji na zemlji, nije tako ukrašen, kao sto je to bi^ lo. Prekrasne one Nebeske izradbe, ono lijepo, ni ne znam šta je to, kako je to izgledalo.

A naprijed, koliko god je ona širina, bio je uzdignut veliki ogromni Oltar. Lijepo dolje posto^ lje (stol) Žrtvenika, a i^nad menze -rtvenik se uzdizao do stropa,u obliku trokuta.

Onda pred tim trokutom bila su u zracnom prostoru tri velika Oka, poredana također u trokut: dva'dolje i jedno gore, u sredini. Ta tri Oka su bila živa; stajala su u zračnom prostoru i gleda-

A naprijed, malo niže od tih Očiju, tako /lado jedno tri cetiri cetra, stajalo je veliko Srce dragoga Isusa. To Srce je bilo veliko kao kuća, ogromno... a tako krasno! Ali samo Srce Isusovo, ne Isus, nego samo Srce Njegovo. I to Srce je bilo tako prekrasno, u tako lijepom obliku. I odjedanput se to Srce - kako već srce izgleda - najedanput se to Srce ctvorilo kao školjka, i ostalo je tako ctvoreno.

I ti Sveci, koji su dolazili u Er&e, pogledali su na mene, i začuđeni su bili... Eila sam irn upa_ dna, jer nisam bila među njima tamo... Gledaju u

- 431 -


21. lipnja 1976.

mene, i najedanput su počeli ulaziti u Jiict^*. A ti Sveci dolazili su na Svetu Misu, jer se u tom Hra mu služila Sveta Misa. I iz Hrama je odjek^uo Glas: "Gloria in excelsis Leo!" Nisan vidjela da bi tko na Oltaru prikazivao Svetu Zrtvu, nego sam čula kako se.govore Misni obrasci, .-isi odlomci. Kaže dragi Isus ovako: "Služila se... pr^ loazivala se Moja... obnavljala se i.

I u Nebu svećeniči vrše svoju funkciju.

- Iza toga ngjedanput je došao Anđeo i povukao me snažno na zemlju^ Onda° sam se našla ovdje.

Alojzijevo u Nebu -.Fad sam došla ovdje, Sveti Alojzije je još bio ovdje pred Oltaroni; sa malim Saviom. Odjedanput se sveti Alojzije nasr<*-iješi, pogleda vas i pogleda Oltar, a prema meni ispruži ruku i pozove me znakom prsta, neka pođem za njim. I tako smo pošli u Visine.

I odjedanput se u Visinama naaemo na jedncio ve^ likom Terenu. Taj Teren je bio tako p^e^rasan, pun ljiljana, cvijeća... takva krasna Prirod?. A na tom Terenu bila je velika, ogromna Zgraća - to su bili kao Stanovi. Ta Zgrada je bila tak^ ogromna

- malo manja nego onaj Hram malo prije. I sveti Alojzije me vodi ispred te Zgrade po putoviira... kroz one prekrasne perivoje...

A mnoštvo Svetaca, samih Mladića, dola*ilo je ususret svetom Alojziju. I kada ih je s^eti Alojzije dočekao, bio je kao počasno naprijeć, svi su se naklonili prema njemu, kao u znak p^zćrava i nassrdješili mu se. I sveti Alojzije pošao je prvi pred njima, kao da idu u Hram Božji, da Ecgu slu-že. Pjevali su svete Pjesme, koje ja ne znam pon^. viti. Mnoštvo ih je bilo. A iza njih je delje bilo i muških i Ženskih i djevojaka, i drugO; ali na čelu su bili mladići. To je bilo veliko mnoEtvo, kao nepregledni kongres; samo su se ^lave vidjele.

Kad je sveti Alojzije otišao sa svojGr Grupom, ja sam ostala sa stranc; da ne smetam Povorci. A

- 432 -


21. lipnja 1976.

Febesnici tre nisu zahvaćali, da n^ opkole i povedu sa sobom, nego su onako ravno išli svojim 3nje_ rom u Hrar Gospodinov, pjevajući svete Fjesme.

Odjedanput se u zračnom prostoru pojavi Sveto Trojstvo: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. A ja upitam: "Lragi Isuse, a kuda ja spadaK. uovoj veli^ koj Povorci?"

Kako su u zraku stsjali, Gospodin ne pogleda, slatko mi se nasmiješi i kaže: "^eđu mucenike!"

Ja upitai: dalje: "2a li da pristupim?"

Kaže: "Da!"

I tako san pošla seđu njih. I kako sam malo po^ šla, opet me je Anđeo povukao dolje, a dokle su oni došli, ne znam.

To je Nebeski Predjel gdje je Sveti Alojzije. Z: Pa izgleda kao da je jedan od glavnih Gore, kad su ga onako pozdravljali?

Čuje se ovakav Glas: "Jer je dan nje^ovoga imena, da je stigao izT.eđu Svetaca sa zeTilje, onda mu iskazivaju počast i Slavu TrojedinoKe Bcgu, ali njemu kao iir.enjaku ide naprijed."

Hvalu Eogu prikazivaju, što ga je Gospodin Bog priveo kao Sveca u Nebo.

"To je ponor u kojemu se duše odmaraju!" - Odjedanput, kako san se našla ovdje, draga Nebeska Majka povuče me sa Sobom i pdkaže mi ovo. Jedan dio zemlje postao je veliki bezdan, crr kao noć. A bezdan je bio gotovo sav napunjen, tako da je samo malo nedostojalo do vrha cbele.

A Majčica Božja je stala ovako i kaže ni: "Pogledaj!" I ja pogledam unutra, i vidim kako se nešto gusto njiše poput vode... Kad saa to promotrila malo bolje, vidjela sam da su to ljudi sa zemlje. Nebeska Majčica kaže ovo: "lo su ljudi ko_ ji su propali u bezdane zemaljske." Gospodin ih je sa lica zemlje jednostavno uzeo, zajedno sa tlom i s kućama i sa svime - i ostao je bezdan!

A nešto dalje od bezdana, malo sa strane, tekla je kao rijeka, velika poput Dunava. Ali to je bilo još veće. Dolazila je iz velike crne rupe,

- 433 -


21. lipnja 1976.

špilje. I to je bilo tako crno unutra, đa sam se bcjala ici blizu. Iz tog crnog otv'ora, iz te tame, tekao je taj crni ^usti mlaz. Forito te cr^te rijeke bilo je jako duboko, a obale su bile strme i ka menite. Gore je obala bila tekog čudnog Scstava. To je bilo slično brašnu, a kao da je pijesak. Izgledalo je kao smrvljeno kaaenje u gris... Z: Šta ti to bilo, šta to označuje^ Kaže dra^a Gospa: "To je ponor u kojemu se^uše ojd maraju!"

To je odmah do onog bezdana, satno je p^setan predio.

Nježna ljubav Nebeske Majke

(^raga Nebeska Majčica ponovno se pojavila na 01_ taru, n zračnom prostoru. Bila je jako vesela i na, smijesena. Donijela je u Rutama cijeli niz Krunica. Nebeska Majčica bila je prekrasno'obučena. Imala je nježnoplavu, više bjelkastu halj^nu, i preko Ra mena pretačen isto takav plašt, nježan poput svile... Taj lijepi plašt bio je prebačen malo preko svetih Ruku, u kojima je držala Krunice.

U jednoj Ruci imala je veliku prekrasnu IJrunicu, s Križem velikim i do četvrt metra. Na (fru^oj Ruci imala je nanizan cijeli niz tih Krunica, ni ne znam koliko ih je bilo. Samo ove su bile drugačije,a ona je bila posebno.

I na toj velikoj prekrasnoj Krunici sva^c zrnce je bilo drugačije. Svako pojedino zrnce bilo je jj2 dna ruža, i to svaka druge boje. To su bili čragulji, srebro, zlato, dijamanti... i ne zriam šta još ... To je bilo tako lijepo za vidjeti!

I kako je Majčica Božja došla na Oltar, stala je sa Svojim Nogama na stranu Evanđelja, do Faleža. Onda sam i vas vidjela pred Oltarom. Tu bude uvijek veliki Oltar, i ovo je crkva kada se sl^ži Sveta Misa. Onda se draga Gospa nasmiješi, i držeći Krunicu kaže vama: "Sine L'oj, dijete Moje, Zvonimire! Dajem ti ovu Krunicu, ruže ove, to su tvoje, dajem ti ih!"

I dala je; cijeloga'vas je s tom Krunicom okru-žila; cijelo vaše tijelo bilo je obavito torn Kruni-

- 434 -


21. lipnja 1976.

com, i odostrag, i naprijed, i unakrst... "To je tvoje! Uzmi i nosi! Po ovirr< I^ilostima, koje suti dane izleba, ko je primaš iz Ruke ^cje, u Nebu, u Vječnim Stanovima, biti će ti ukras i ukrašena duša tvoja i na duši tvojoj Raspeti Isus."

Ong ruže... duša će biti^kao jedna prekrasna ;ruža,*i one ruže će biti kao ukras po toj ruži,sa ^strane'^ a ns glavno? dijelu otvora duše je Raspeti Isus. Td-če titi u Nebu kao sJrfbol i ljepota Nebeska^ eznaka Raspetoga Erista.

Ka'že'tni rnali Savic: "Još si nešto zaboravila! Kaži: Ruže su rolitve djeteta Marijinog!"

A Nebeska Majčica opet govori: "Sine Moj, dijete I.*oJ6,

Zvonircire, Rudolfe!

Mjete si Koje, Marijino.

Ja san tvoja Llajka na Nebu,

i na zemlji Nebeska.

Vodim te putovima,

koje je.Gospodin pred tebe stavio,

cnim pviovipa te vodin,

po Njegovim Zapovijedima.

Budi kakav jesi,

i revnuj oko Gospodinovih Djela.

U Veličanstvu Nebeskom

odijeljeno je mjesto

za Serafina Svojega,"

talje je bila Nebeska Majčica jako raspoložena - još je na Oltaru.

Kasnije se dragi Isus spustio dolje sa Oltara i pošao je da nas Pričesti. I kako je On nosio u Rukama Kalež i iznad Svetu Hostiju, Nebeska I.'ajčj^ ca je pošla odniah za Kjim. I onda nas je sve po redu, koliko god nas ovdje ima, Svojim svetia Maj-činskim Rukama pomilovala po glavi i licu, u znaku svetoga Križa.

- 435 -


21. lipnja 1976.

A vi ste od Majke Božje, nakon što v^r je dala Krunicu, - zato mi Savio i govori - dobili još je dnu posebnu Nebesku oznaku. Velika je kao irali ci borij, ili kao veliki pe.čat. To je bilo'okruglo, izgledalo je zlatno, i Majčica Božja va.^ je to prilijepila na čelo.

Vidjelica: "Dragi Isuse, a šta je to?"

- "Pečat Nebeskog djetinjstva!" Z: Vidiš, kako se isplati biti dijete Borje i proživljavati duhovno djetinjstvo!

- "U bebu svi koji jesu, djeca su Gospcoinova!

- kaže Savio - Svi smo djeca Velikog Gospodina: Bcga Oc&h Boga Sina, Boga Duha Svetoga^ 'Nebeske Majke i ^-etog Josipa - svi Sveci Nebeski, i ja sam međ^ njima!"

Majka svetog Alojzija - Ne znam kakova je to duša * bila pod Svetom Misom, koja je klečala cvćje,.na strani Evanđelja. Bila je to žena u zreloj dobi ži vota, srednjega stasa i malo krupnija. Gologlava je bila, a kosu je imala odrezanu i ^latko ^ačeš-ljanu, onako skromno. Bluza joj je bila malo ružj^ často smeđa, s rukavima do lakata, i ovr^tnik malo ctvoren. Suknja je bila više bjelkast^. Sklopljenih ruku dugo je klečala na strani Evanfelja, iza svetog Alojzija, i molila je - dusa s ono^.a svije^ ta. Kaže dragi Isus (sada)* "Majka od Alojzija!"

Kometa tame

Bezgrješna! - prisutna je! Govori Nebeska Majčica ovako: "Djecice Moja, žurim i trčim da vas pokrijem u okrilje Svojega Srca i sa Svojim Plaštem:

- Hvala ti!... -

Ogrnut ću srca vaša, tijela vaša,

sa Svojim Plaštem u dane zla.

Molite! Molite!... jer su srca prazna:

Ispraznost ovoga svijeta preplavila je zenlju.

Malo imam samo djece dcbre, koji Mi služe>

što muški što žensko, kćeri i sinovi Koji,

i djeca Gospodina našega.

Ostaniie vjerni i budni,

jer je čas sržbe Nje^ove!"

- 436 -


21. lipnja 1976.

Zatim je neko vrijei.^ u ekstazi nesto gledala. Onda zapita: "Hajčice, a šta je to?"... Sad ponovi tolnim glasoa: "Koaeta tame!"... "Tojim se!"...

Govori Nebeska Majčica: "Ke boj se! Naprijed u Svjetlu!

Pe boj se! Naprijed u Svjetlu!

Ne boj se! Naprijed u Svjetlu!

U Ime Oca i Sina i Luha Svetoa. Air.en." c^_Ka koncu se vidjelica snažno trgnula, gotovo prestrašila, idošla je k sebi. Lajcica Božja otj^ šla je brzo kao struja!

Z^ .ta ste to koretu vidj^eli?

J: Nešto crno du^ačko išl°o je oz^or Rolje prer^a zemlji. To je bilo kao repatica, -tako nešto... I^ gledalo je du^ačko, kao kad puštaju one rakete, samo što je bilo crno kao ugljen... I dok se to spuštalo prema zemlji, Bezg.rješna'-^e'beska Majcica je sa strane trčala prema nama. Focieta. je jedno vrijeme išla, a onda je u Viđenju stala, dok mi je Majrica Božja govorila.

Mitre nad Čistilištem

Z: Da li je možda bio i biskup Josip?

J: Eh, u tri navrata sam za njega jako trpjela,

kad ste za duše r.olili... i onda kać. ste počeli

za njega tnoliti jos sam trpjela. TaSfa sarr. dobila

Glas, da je još u Čistilištu. A kad°sac trpjela za

^jega, vidjela sam nad ČMtilištem jedno sedao do

osam biskupskih tnitra. Bile su poredane jedna dc

druge, ali tako složene, da je jedn? ćrugu malo

pokrivala.

Ke izlazi se to odmah iz ČistiliBta, kako vi mislite. Svećenici i biskupi jako odgovaraju za duše, koje su im povjerene. Ako se nešto u crkvenom životu poreceti, a vjernici oto = dnu ili se sa^ blazne, onda svećenici i biskupi morajn trpjeti ne samo za svoju dušu, nego i za te duše.

"U mukama je za prelaz u Vječnost!" - Kad ste moli_ li za teško bolesnog brata Ferdinandaj za kojega kažete da je u agoniji, °onda sam počela malo trpjeti, ali nisaci puno, i dobila sam ovakav Glass

- 437 -


21. lipnja 1976.

"U muka^a je za prelaz u VjeČnost!" ?nači da se može još malo oporaviti i doći k svijesti, &li je u stanju za otići.

"Gledaj dobro šta je to!" - Fad ste polili za duše

i zazivali Svetoga Josipa za nevino pobijenu dječj^ . cu, bila sam u nekom Čistilištu i doživjela sam ovo. U^ledala sam ogromnu tamnu grudu, veli^u kao čitav jedan trg. I to je onako kao titralo... crno kao ugljen... i crveno kao krv... I gledcJt šta je to?

A Sveti Josip odnekle dod*e i zastane malo, i gleda na mene, kako ja to promatram, i kaže rri: "Gledaj dobro šta je to!" Ja odgovorim: "Sveti Jo sipe, ja ne znatn šta je to! To se crni... to je kr vavo..." Na to kaže Sveti Josip: "Pogleć-j sad!" Kad najedanput to se kao spužva malo raširilo, i vidim kako se miče u toj golemoj kugli, u toj grudi... ovako malešno kao iglice, pa kao prsL... pa nešto veće... A svuda skroz je krvavcorro... I ta mala tjelešca sva su od toga uprljana...

Cpet će Sveti Josi];: "Je li vidiš sada, šta je?" Odgovorim: "Sveti Josipe, nešta se miče k^c ritice, ali ne znam šta je." Onda mi rastumači^ ''To su dje^ cica nekrštena! Ubita djeca u utrobi majkei

I ta nejaka djeca su tako u jednu gruću sakuplje^ ni - na takav način su pokazani. Živi su bili, mica. li se, okretali se. Oni nisu u vatri; oni su na t&^ kovoae rjestu gdje je mračno. Crno označuje da nemaju svetoga Krštenja^ a krv znači da su pobijeni.

A Sveti Josip je pokraj toga Cistilišta hodao, jer On ica funkciju da ide u Čistilište kuda hoće, i dušara koje se Njemu mole otključava vrata i iz-^vodi ih napolje.

Majka Božja od Čudotvorne Medaljice - Podvečer se ^vidjelica, zajedno sa kuirom, prođetala do cikvice :Majke Božje od Čudotvorne iVtedaljice. Tu crkvicu, tkoja je podružnica župe Gomje Vrapče, vode oci La ^zaristi. I onda je pod Svetom Misom, iz? jlvanđelja, ;došao na Oltar dragi Isus. Došli su i I''ebeska Maj--čica i Sireti Josip, te stali pokraj Oltara. Jedno

- 438 -


21. lipnja 1976.

vrijerr.e su bili tako zsjedno oko Oltare, i kao prisustvovali toj Svetoj Misi.

Najedanput Majčica Božja kao nestane, ali se za čas opet pojavi, samo što ^je sać bila u prekra^ snoj bjelini. Bila je sva tako lijepa, u tako sjajnu bjelinu obučena, da je cijeli onaj prostor, i Oltar, i svećenik - sve je bilo o.basjano tom sjajnom bjelinom Presvete Djevice.

22. Utorak - Sveti Paulin, bisk. i prizn.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Duh Sveti: Kad se je molilo Duhu Svetorr.e, sletio je On naglo poput aviona kad pikira. Letio je ova. mo hitro i skupljenih PLrila. Onda se je ovdje zau stavio, stao je i raširio Svoja Krila nad Oltaroc.

Sa svetim Paulinom u Nebeskim Krajevima...

Iza toga je nad Oltar, na stranu Evanđelja, do_ šao povisok svećenik, u reverendi, a s francuskom kapom na glavi. U licu je bio više bijel. U ruci je držao ta&ku. Najprije se naklonio dragom Isusu u Svetohraništu, a onda je pogledao na vas, pa prema mjestu, gdje sac se ja nalazila. Bila san u blizini Oltara-.Sveti Faulin mi se nosmije&i, i duboko nakloni u znak pozdrsva, i zapita ce: "Julie, parlezvous fran?ais?" Ja sam na to šuti_ la, a cr. se smiješio. Dugo je bio pod Svetom Misom. A.

Dok je još bio kod Oltare, kapa mu se sama skj^ nula, i lebdjela je u zračnom prostoru, a na glavi je imao. onu okruglu Svetačku Nebesku krunu.

Onda je odjedanput naglo poletio u Visine. A kako je on naglo poletio i ja sam tako za njim otišla. Saco ja satr išla malo sa strane, tako da sam ga vidjela kako ide. Kad je ulazio u Nebo, bio je u biskupskca odijelu.

Kada je došao Gore, na jedan veliki Nebeski Te^ ren, tamo je bilo sve divno uređeno i ukrašeno; ali sve u stilu liturgij, skog ruha. Tlo po cijelom Terenu, to je bilo kao ćilim, ali ukračen izradba_ ma u stilu albe, kazule, štole, olta, rnika i slično.

- 439 -


21. lipnja 1976.

I zidovi sa strane, oni bliži, na početl^u, bili su urešeni u istome stilu. A dalje jp Irio jedan veliki Teren, kao jedna država... To je bilo veli^ kc, dugačko... I sve je bilo lijepo urefer.o u bojama misnica.

Iza toga sam vidjela veliku grupu biskupa. Ne bih znala reči, koliko ih je bilo - to je bila če_ ta! Stajali su poredani jedan do drugora, vsljda i po deset njih u redu, vjerojatno kako je koji odiLazio s ovoga svijeta. Ka**glavi su im?.li bisku^ ske aitre, a bili su različitog oblika lica, razne visine, te jedni vitkiji, drugi krupniji.

Kada je sveti Paulin unišao u Nebc^ ^.czdravili su ga bratskim pozdravom, naklonili su se jedni drugima i pozdrovili se sa: "Hvaljen Isus!" i on-' da: "Budi hvaljeno i čašćeno Presveto i Ferazdijj? ljeno Trojstvo!" Onda je sveti Paulin si:e.o napid jed, isp.red njih, tako da je bio sam u reču.

Zatim sam prc^otrila taj 'Teren u takovu dalj^ nu, kao da gledatn na kraj svijeta - a sve urešeno u misnome stilu. A dalje'su bili kao Nebesti Stanovnici, koji su živjeli na udaljenim mjestima u Stanovima Nebeskim.

Na to se javilo Presveto Trojstvo. A Bc^' Otac sam poleti u zraku prema biskupima, i ćade im Nalog, da svaki pojedini mora zauzeti taj ječan veliki Kraj, kao jedan Teren, jednu Državu, nad kojom će uređivati... Kaže Gospodin, koja ^nu je dana u vlasti da nad njom upravlja, u duhcimome smi slu (životu), kao Nadzornik nad onim Dušac!a, koje su u Nebu. I svaki od njih primio je jedno veliko Tlo, na kojemu je mjerodavan i ovlašten da uređuje nad Lušama.

I poslije su se svi razišli, svi su se onako raširili kao ptice - svaki na svoj Kraj, i to' takovom brzinom, da je u taj čas, kad bi mu Gospodin zapovjedio, već je u to vrijeme i t?mo bio; tako je to naglo išlo.

Iza toga me je veliki Nebeski Anđeo povukao na glo na zemlju, i našla sam se ovdje.

- 440 -


22. lipnja 1976.

Sveta Terezija od Isusa s dječicom na izletu

Na jednom Terenu u blizini Oltara, pojavHa, su se nejaka djeca. Taj je Teren pripadao Nebu. Dečkići su bili u dobi °cd jedno tri godine, a bilo ih je dvadesetak.

Onda iz sar.csta.nske zgrade, s druge strane, iza_ 3e jedna časna sestra. I.lalo je zastala, a onda pj3 gledala djecica, pa nas ovdje. Ona je *bila kao Č_u varica nad tor dječiccia. Aad je izašla iz zgrade, dječica su je gledala, slušala i raz^ovarala s njom. A Teren ja bio jako lijep: bilo je oneko ka& uglađeno, sjejno kao parket... Faokolo je bila lijepa priroda... ograda... i dalje drveće...

Promatrala san onu časnu sestru, i izgledala ' - mi je kao sveta Terezija od Isusa. Pitala sam u taj čas, koja je to redovnica, ali nisair dobila odgovor.

Kaže dragi Isus sada: "Terezija!"

Riječi Božje s Neba na zemlju dane - Pokraj Oltara, na istočnoj strani, otvorilo se Nebo, i iz K^ ba se pojavi Sveto Trojstvo: Bog Otac, Ecg 3in i Bog Duh Sveti.

Ali Bcg Sin sa Feba bio je neobičir velik. Zahvatio je cijeli onaj Nebeski Prostor, skoro do '..zemlje. Jako velik je bio dragi Isus. A pred Njim * se prema zemlji pružio snježnobijeli put. I onda su se od Isusa, po tom bijelome putu, spuštale prema zemlji zlatne* zrake, niti... Silazile su va^ lovito. . kao da se kotrljaju...

Odjedanput dragi Isus gleda ovdje na Oltar, i na Oltaru se pojavi bijelo Janje. A Isus je ostao na istome mjestu. I to Janje leglo se onako umiljato, Glavicu je aetnulo na Oltar. I tako leži i crnim Okicasa gleda na vas kako Misu slu'ite, a gleda i ovdje na nas.

Najedanput iz tog Janjeta, bijelog kao snijeg, izađu na sve strane zrake sjajne kao sunce... Kao kad sunce zasja, pa pusti one svoje zrake... tako su se te zr?ke širile i odsijevale na sve strane.

Najedanput to Janje silno zasja, i od Janjeta postane Sunce. I to Sunce po3e, ovdje sa Oltara

- 441 -


22. lipnja 1976.

kako smo mi bili, na onaj put kojitr su sila^zile ore zlatne zrake, niti. I tim istim putem Sujnce pode ravno do drago^ Isusa i ud*e u Njega.

Govori Gospodin: "Dc*bro si rekla, ali nsi dovoljno! Ono što je išlo s Neba dolje tim bijelim putem, to su bile Riječi Božje." Bilo je to debe_ lo kao prst, a sjajno, i spuštalo se dolje kao valovi... kao špageti se miješalo... To. s' bile Rije^ či Božje od Isusa s !\eba na zemlju dane.

"A ovo Janje - kaže Gospodin - to sa' biL Ja!" I to Janje, dragi Isus sa Oltara, pošao je opet Go^ re, u Svoju Osobu.

"Spašene su duše njihpve!" : Onda su pok'--j Oltara, na strani Foslanice, klečale tri osobe (iraže Gospc^ din: "Duše'")? čva muškarca - jedan stariji, jedan mlađi - i .ženska. Izgledali su kao muž i'žena i sin. Bili su dosta dugo prisutni, skoro do Pričesti. Sklopljenim rukama gledali su na Oltar; a l<*at^ada bi tnajkas i oni, pogledali na ovu str^nu (^dje im je bila kćerka, odnosno sestra). Onds ženskđ progc^ vori lično svojoj kćerki: "Dra^o mi je šbo si doš-la, kćerko moja, da te vidim u blizinu moju."

To znači, vesela je što se kćerka približila du_ Ši njezinoj. Umiljato su gledali, i čuo se je Glas od Oltara za njih: "Spašene su duše njihove!"

To su roditelji i brat sestre !*,.arije, ktune.Otac i sin poginuli su u ratu, a majka je utnrla. naravnom smrću. Ova Sveta Žrtva bila je za njih prikazana.

"Teren za Anđeoske Korove djece!" - Iza to^e je tiloovo... Sveti Josip stoji kod Oltara, na strani Poslanice i govori mi... pomaže ml...

Na jednom Terenu - kao da je to bilo na zemlji, ali nije to zemlja - male Djevojčice, od jećno četiri godine, uhvatile su se u kolo, pa se i^raju onako po djetinje... Kao kad se kod nas djeca igra^ ju ringeringeraja... Djevojčice su imale bijele vjenčiće na glavi.

Najedanput dragi Mali Isus, onako njihove dobi, pode odavle s Oltara k njima, i sjedne se u sredinu kola.. Gleda Mali Isus u njih, pa im se smiješi,

- 442 -


22. lipnja 1976.

i razdia^an njiše Glavicom u ritmu njihove pjesne.

Odjedanput Mali Isus ustane, precbrazi se u ve likog Isusa, uzdigne se u zrak, i kaže ovako: "Imant Korove Anđeoske gore u Nebu, ali se zaigram s Anđelima malima sa zemlje!" To su u Vječnosti dušice sa zemlje, Anđeli. Dragi Isus ih voli i tako se s njima zaigra... Ta djeca igrala su se na jednom Terenu... Kaže dragi Isus: "Teren za Anđeoske 7crove djece!"

"Razdragano je Moje Srce..." (Draga Gospa) Za vrijeme Fcbožnosti došla je s feba drega Gospa, Nebeska Majka. Došla je u onom Nebeskom svijetlozvjezdanom sjaju. Bila je prekrasna, prelijepa, predivna... I onda je draga Gospa rekla natra ovdje: "Razdragano je Moje Srce, *_ _ '-J kada se otvaraju vaša usta na molitvu, -na Slavu Gospodinu i Aieni. '.- -

Priljubljeno je Moje Srce uz srce vaše!"

Nepoznata mistika na jednome otoku - Onda je Maj- .

čica Božja pošla u zračnom prostoru nekaco na ovu stranu. Za Nebeskom Majkom pošla sarr. i ja. I vidjela sam jedno mjesto, jedan grad, oko Lojega je bila voda. Izgledalo je to kao otok.

A na obali je stajala jedna iralo poviša ženska, srednje jačine tijela. Kose je imala kiatko odirezane i zaglađene. Oko glave je im&la oko dvaj.prsta uski povez, da joj zaštiti kosu^cd vjetra.Bila je okrenjena licem malo ovako da je vidir. Haljine su joj bile nježnosive, više na bijelo. Po haljini je imala oko vrata i sa strane jedno dva pr sta široku "izradbu" sa križičima. Nije imala ov-'ratnika, ali je haljina bila zatvorena do vrata i dugačka do pola nogu. Stajala je sklopljenih ruku i gledala je u tu vodui na taj grad. Bila je jako pobožna, kao svetica. I kako je stajala, tako je pogledala na mene.

A Majčica Božja, kako je bila u zračnom prosto ru iza nje, pokaze meni i reče: "To je nistika!" Kisam znala kako se zove. I'aže draga Gospa: "Pit će ti dano do znanja kasnije njezlno itre!"

- 443 -


22. lipnja 1976.

Sveti Mihael s britkim mačem - Zatim je ćkšao Sve^ ti Kihael Arkanđeo. Bio je u odijelu sjsjnci kao sunce, a u ruci je držao veliki britki nač. Sveti Mihael stane na stranu Poslanice, pG^leč*c. u vas i na Oltar, pa se okrene prerna iceni - kao ća ga zanima taj pogled na nas - i onda izgovori ove rijjs či: "Sasjeći ću s ovim mačem sve one,

koji se podigoše protiv Gospodina - do jednoga!" Malo vremena je tu stajao, zatim pogleda na nas sve i nestane.

Sveti Paulin pomaže nevoljnima - Opet je došao sveti Faulin. Stao je nasred Oltara, izmetu Evan-đelja i Kaleža, ali malo povučsno. A is co nogu mu se stvorilo četverokutno postolje, od snježnobijelog mramora, debelo o^c tri prsta. Stajao je na tome i promatrao.

Odjedanpvt se prostre jedna velika zemlja. Vid^ jela se ravmica i voda i bre^cvi... I u toj prir_c di došlo je pred svetog Paulina nnoštvo svijeta. Bilo je tu jednostavnih i pobo^nih ljudi (2), sirotinje i prosjaka (l), i gospode (velikaša)... Svi su bili jako pobožni i zaneseni tim Svecem. A on je bio sa svima veoma prisan, ka.c da ih zna. Bio iir< je veoma blizak, pa su mu se posve pribli-žili. A bolji ljudi su stali, pa onako zapanjeno, kao u čudu, gledaju.

A sveti Paulin je i sada držao u ruci onu torbu. I nešto je iz nje vadio i svina je dijelio. Kako je kome trebao dati dar, najprije bi dotič-noga blagoslovio, a onda mu tek'uručio dar.

Isus dragi posjećuje teško bolesnoga brata Ferdinanda - Iza toga našla sam se u nepornatoj bolnici. Tonijelo me je r^vno u bolesničku sobu. Bilo je u njoj dosta kreveta. Na prvoa krevetu ležao je čovjek, koji je izgledao kao svećenik. Fjegovo je tijelo bilo kao mrtvo. Lice sm je bilo okrenje^ no ovamo, ali nije pokazivao znakova živcta.Ležao je kao ukočen. Usta su mu bila plava a lice blijedo, bez ikakova rumenila. Po tijelu je bio do prsiju pokriven. Jednu ruku je inao v^.ni, a drugu

- 444 -


22. lipnja 1976.

ispod poknvača. Dosta dugo sam bila pokraj njega i trpjela sa^. Pomogla sam mu trpjeti u mukama, koje još proživljava.

Odjedanput dođe živi dragi Isus, u bij^loj haljini i prebačenom crvenom plaštu, ali ne jako cr^ venom. Brzc priđe k nje^u, kraj njegove glave... I onako tru je nalo glavu hvatao... i stavio ma je Raku na prsa... i gleda u njega... Onda je dragi Isus ječrto četin puta prošao oko nje^'cve glave. Pogledao je i ostale, ali je prema njenu in*ao posebnu pažnju. I gleda na njega... i opet prićte k njemu... i onda cu je metnuo Svoju svetu Ruku na čelo... i jedno je vrijeme tako stajao... pokraj njega, nad njegovom glavotn...

Najednca se na suprotnoj strani bole&ničke scbe, na zidu, otvori kao špilja. I dok sam gledala, šta je to... Odjedanput se začuje Glas nad glavama tih bolesnika: "Grob je otvoren! za jećnu dušu, koja će unići unutra!"

Dragi Isus je onda otišao, nestao.

Gospodin reče kasnije još i ovo: "Grob je otvoren za tijelo, koje će unići uskoro u nje,/a - tij^ lo ne ustaje više!" To tijelo neće preboljeti ove bolesti, više neće ustati s.bolesničkog kreveta za ovaj život. ,

Časni brat Ferdinand umro je 28. lipnja 1976. u toj istoj (Vinogradskoj) bolnici.

Kad ste kasnije %a razne duše prikazivali molitvu, bila sam u onom teškome trpljenju, skoro u agoniji, jako sam trpjela na tijelu, u dvatri navrata.

Na kraju Svete Žrtve... kaže Gospodin: "koja Mi je omiljela, po Hojoj Volji!" - blagosliva Sveto Trojstvo: "U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Za vrijeme Izvještaja Majčica Božja je pomagala vidjelici. Onda vidjelica kaže ovako: Nebeska Majčica odlazi u Nebo s Riječima: "Cstanite s Bogom!" I vidjelica maše rukom na pozdrav. Z: Zar Majčica Božja mabe s Rukoc? J: Kr e sa svetom Rukoir. i odilazi...

- 445 -


22. lipnja 1976.

Ukazanja Majke Božje u Pliskovici

Brat G. iz S. jako se zauzima za Ukazanja Sto su

bila u Pliskovici kod Sežane (u Slovenskom Pritror

ju). Gospodin govori sa Raspela:

"Smiri se, sirte Moj, još malo vreaena!"

Nek se još malo smiri, jer se ne može ništa poću-

zimati, dok vulkan radi.

Kaže dragi Isus: "I bit će slavlje Moje ''lajke ta-

mo, ali u vrijeme mirno!"

"Smiri se, sine Moj, još malo vremena,

dok bura svoje valove ispljuska!"

23. Srij. - Vigilija Sv. Ivana Krstitelja

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa prikazana je za preminnlog svećenika Franju K., Salezjanca; naručila ju je sestra Lidija.

"Na svim putovima biti ćete zagrljeni..." - Fada je p.cčeo zaziv Duha Svetoga, doletio je On &a one strane, iza Oltara^ a na tom terenu, kao d^ ispo-četka nije bilo Oltara - tako je bilo n-, pc^led. Poslije je Duh Sveti stao nač Oltar, a or.ća, se spustio malo niže i zagrlio je cijeli Oltar, i sa ' Oltarom Kalež i vas zajedno. Sve je za^rlio u svoj Žagrljaj.

Kaže ovako Gospodin Duh Sveti: "Na svim putovima biti ćete zagrljeni - govori za mene i vas -u Kakanama Gospodinovim, putovi pruženi pred vama." Na putovima na koje moramo ići radi Er?je Nauke.

Zaštita Majčice Božje na putovima Gospodnjim

Dalje se zbilo ovo. Prekrasna draga Nebeska Majč_i ca spustila se s Neba skupa s Terenom, na kojemu je bi3c jako lijepo zeleno brdašce. A po tom brda šcu je bilo mnogo prekrasnih plenenitih ruža roza boje. Ruže su bile stavljene jedna do dru^e... ta ko u grudi sa ^ranama... a izrasle do mctar visine. Majčica Božja hodala je po toir brćašcu ruža i dolazila nai je ususret. A bila je obucona u njež

- 446 -


22. lipnja 1976.

nu haljinu, ružičastobijele boje, pop^t pr^krasr.ih ruža. I plašt je imala.

Kada je draga Gospa tir. terenorr pristupila u blizinu, nad Oltar, nasmiješena, ve=.eloga lica,,gle^ dajući na vas i na rr.ene, progovori nam ovako: "Na putove pružene od GospGdina,

u službi Iljegovoj,

Ja ču biti u početku i na svršetku."

A ono prekrasno brdašce i one prekrasne plenenite ruže na njeru, to su naše molitve z& vrijecr.e Svete I.lise i Fcbcžnosti.

"U Žrtvi Svojoj sve raim..." - Iza tog& je bio ovdje na Oltaru, veliki, snažni, ogro^ni Isus. Bio je visok valjda 4 metra, i silno Širok, jak... Taj Veliki Isus icao je prekrasne, guste; bujne sr.eđe kose, i onsko nalo na cmkasto, koje su se lijepo valovito spuštale na sveta Rarrena. Vidjele su se Njegove Presvete Rane na Nogana, Ruka'a i Rana Pre^ svetoga Srca. Boscnog je bio. Dragi Isus promatrao je Svetu Žrtvu, a onda kaže ovako, kao vana: "U Zrtvi Svoj&j sve radin,

i sa Zrtvoir. pocinjer,

i sa Zrtvor završavai*..

Po Žrtvi Yojcj

sve je usađeno u srca ljudi *

i za spas duša njihovih,

koji vjeruju i koji žive

po Kojin Zapoviječima na ze^lji.

Ja san urasao u Zrtvu

i Zrtva raste u ?,.eni u sve vrijeae

otkako je postala i sve do svršetka.

U Zrtvi sve je po Milosti Mojoj spašeno.

Blago dušana, koje su dostojne ^cje Zrtve,

pristupiti u Blizinu Veju u srcira svojim."

"Došao sam na zemlju u Gospodinu..." (Sv. Ivan Krst.) Zatim sar vidjela prekrasaa teren, u rašen divnon prirodor.: zel-?nilo, cvijećeir i drvećor,. Jedan prekrasan njc??n trladić, u dobi od petnaestak gpdi na, iša^. je ti^ tereiicm od istoka pretra zapadu. Stajala sar sa strane i prc^.ativla j,a, ali ga nisan^

- 447 -


23. lipnja 1976.

odmah prepoznala. A nad nje^cvom glavom progovon Duh Sveti: "To je Moj sluga Ivan!" Ha to mladi Ivan reče svojim ustima: "Došao sam na zemlju u Gospodinu, da vršim Volju Njegovu!"

"U svemu vremenu Ja upravljam..." - Gospodin Isus Krist, koji je stajao iza svetog Ivana, gledao je na nas sve, i rekao nam je ovu Pouku: "Ima li vremena za Mene?

Ima li što u vremenu čime Ja ne upravljam?

U svem vremenu Ja upravljam

i vjrijeme za Mene nije ništa.

Ja sam u vremenu.

Bilo vrijeme u koje doba

Ja u vremenu sam živi

i oni koji u iJene vjeruju

bilo koje vrijeme, živjet će,

a one koje sam odredio da podu k Meni,

bilo u kojem vremenu, odlaze.

Ja sam život svemu,

i onima koji vjeruju,

i oni koji ne vjeruju, u Meni žive."

To je rekao Gospodin Isus Krist u vezi s onim što se ovdje govorilo prije Svete Mise. Sestra IJarija treba poći na tešku oparaciju žučnih kamenaca. Gospodin hoće time reći: bilo ljeto, bila zima, za Njega vremena nema. Ko^a je odredio za život, pa makar Mo i teško bolestan, ostaje na životu i usred žarkog ljeta, a koga je odredio za smrt, odj^ lazi s ovoga svijeta i zdrav u pol zimo.

Sveta Pričest... - Kad se približio čas Svete Pri-česti, dragi Isus uzeo je od Oltara Svetu Hostiju i pošao je k meni, pa ire je tri puta pričestio s velikom Svetom Hostijom. I vrati se prema Oltaru, stane na pola puta, okrene se, i držeći još Hostiju u Ruci, nad Kaležom, gleda na vas svo... I onda se vrati opet k meni, pa mi i onu četvrtu Hostj^ ju stavi u usta.

Kad je Isus dragi došao do Oltara, zbilo se je ovo. Najedanputa taj isti prekrasni Isus stane na Oltar, onda pogleda duhovnog oca Zvonimira, i stane

- 448 -


23. lipnja 1976.

pred Kalež. Onda je bio duhovnom ocu sa Svojim Ho_ gama do polanjegova tljela. Donji dio se je vidj^ la noge i tijelo od svećenika, a gomji dio bio je srašćen sa Isusovir Tijelom, tako da je veliki dragi Isus stajao u njemu sa Svojim Svetim Nogema. Gornji dio Tijela Gospodinova bio je visoko iznad svećenik&ve glave. Vidjelo se je cijelo tijelo svećenikovo, satno što je gornji dio bio potpuno srašćen s Isusorr, koji je bio velik i visok.Dragi Isvs je bio najprije tamo okrenut (valjda kao i svećenik) , a onda se je okrenuo preira nama zajedno sa svećenik&n. (Po svoj prilici je to sjedinje_ nje bilo u času Svete Pričesti.)

"Vidiš li ovu zgradu?" - Da, iza Svetog Ivana Krstitelja, doživjela sam ovo. Našla san: se u Rimu, a nisam znala da je Rim.'Iijepo me je Anđeo u zra. ku donio pred samu Papinu Palaču, ali nesprijeda nego sa strane. Pač me je spustio d&lje, na kamenito tlo, stojeći sa lijeve strane, zapita me: "Poz aš li ovu kuću?" Tekako su mi se te ulice činile poznato... I gledam te kuće gore, žućkasto obojeno... i onda cdgovorim Anđelu: "Kekako mi je poznata ta kuća, ali ne bih znala reći, gdje je taj teren." Kaže on na to: "A sada slušaj!"

Anđeo odstupi, a dragi Isus stupi preda me, s desne strane, tako .do na dva metra, i kaže mi ovako: "Vidiš li ovu zgradu?" - "La, Gospodine, vidim je!" "Poznaš li tu zgradu? " - Poznam sadal' Po Anđelu sac upoznala. I nastavi Gospodin: "Od nje neće biti ni traga! I tako ću poruŠiti do temelja... Samo će ne^dje i ne^dje ostati u tome gradu." - Do temelja će srušiti cijeli grad Rim, samo će negdje i negdje ostati po koja zgrada. I gdje su god naseljeni protivnici Gospodinovi sve će biti do čista porušeno.

Z: Pa kažu stara proroštva, da će se Papa vratiti žalostan u opustošeni Rim...

Kaže dragi Isus: "I temelje njihove ću srušibi!" I temelje čak, znači u dubine čak. Nisam gledala Baziliku svetoga Petra, nego samo ono sa strane gdje su Kurije.

- 449 -


23. lipnja 1976.

"Hvala vama svima..." (svečenik Franjo) -Bajprije sam vidjela jednu pojavu kod Oltara, ali nisam zm, la tko je. Onda ne znam šta smo molili, kad najedanput jedna dušica zasja... poleti od Oltara kao da se igra... a onđa .se opet vrati. I kad je ta dušica poletjela u svjetlu natrag k Oltaru, klekne, i prepoznant svećenika Franju K. Klečao je kod Oltara, na strani Evanđelja, u svećeničkom odijelu. Poslije se podigne, pogleda na vas, onda se okrene prema meni.i progovori... Govorio je u dva navrata... Sad moi3am misliti, što je govorio... Draga Gospa će mi pontoći, evo°-tu je u zraku...Pre^ čisto Srce Svete Nebeske I&jčice... - Hvala Ti, draga Gospo!... OVako j6 govorio duhovni otac Franjo: "Hvala varra svima, .koji ste prikazali molitve i djela pred Gospodiriom za mene!"

Onda je gledaju i u Majčica Božju i Majčica Božja u njega, rekao još i ovc: "Za sve vas molit ću Gosjrodina, da se spase duše vaše. Hvala! -Odlazim!" I još se poklonio Presvetome Trojstvu i ne stao je.

Draga Nebeska Majka koja je ovdje sad prisutna, ye lika je do dva metra. U plavoj je odjeći, a na sebi ima ru?ičasti glašt. U Nje&inom Prečistom Srcu zaboden je velikijnač. Draga°Gospa govori:

"Blago kući gdje se prikazuje Žrtva

Gospodina našega Isusa Krista, Sina Mojega. Elagoslovljeno je ono mjesto, onaj kamen, ono tlo, gdje se je Žrtva prikazivala.

Blago onima koji vjeruju, drže i ustraju u vjeri, ne sumnjajući u Milosti i Prisutnosti Gospodina našega Isusa Krista na licu mjesta. Pođite na put, djeco Moja - govori vama i meni -gdje ste određeni i gdje vam je ponuđeno. Neka se ne boji domaćin uzeti vas u blizinu svoju, jer Gospodin Isus Krist, Bog živi, i Ja i Poočim, i Bog Otac Nebeski i Duh Sveti prebiva u vama, s vama, i na mjestugdje boravite tt kući onoj. Blago kući gdje Gospodinova Noga dolazi. Budi hvaljeno i čašćeno Presveto i Kerazd'ijeljeno Trojstvo jedan Bog

- 450 -


23. lipnja 1976.

u Svetoj Otitelji Gospodin, Ja i Moj Zaručnik, Pocčim Gospodinov. Amen.

Dječice Moja, ostajte u vjeri ustrajno čvrsto povezani! Anen. Amen. S Bogom ostajte uvijeke!"

Sveti Josip - Kad se molilo Svetome Josipu, mislim da ste bas Mjegove Litanije predmolili, onda je Sveti Josip bio ovdje prisutan i rekao je za nas ovdje: "^olit ču za vas u sve vrijeme do svršetka života pred Gospodinom!"

Dragi Isuse, još ima!

Kaže Gospodin: "Eosta je za ovo vrijeme, jer još

te čeka uvečer! " Ići ćemo na Svetu Misu u Ste-

njevac.

Oko je nać stolon... Veliko Oko Božje... Kaže Bog Otac Reteski: "U Imenu Mojemu, Sina Kojega i Duha Mojega, otpuštam vas za polazak." Znak Friža Isuso*v%a je pokraj Oka! Ka to se vidj^ lica poČinje križati u Ime Oca i Sina i Duha Svet oga. Amen.

Primjedba uz prethcdne Pouke. Vidjelica je već u Zagrebu pet dana. Danas je trerala, po prvotnom planu otputovati svojoj kući. J.leđutin došlo mi je na pamet, da bi tilo možda veoma korisno i Bogu dragome nilo, ako ostane s nan?a još za bla^dan Svetog Ivana Krstitelja i Presvetoga Srca Isusova. Tako ćeco svi zajedno više moliti (U Bazilici je proglašen tjedan zadovoljštinei), a dobiti ćemo vjerojatno i veoma lijepih Viđenja i Poruka, koje će biti svima nama, a osobito kasnije Malenome Stadu na korist i utjehu. Keđutim jedan brat se na to zabrinuo za domaćicu, Julijinu gostoprimku, da će to njoj biti na veliki teret... I onda je razvio svoje misli o bolesti i zdravlju, te odvi-še uporno na tone insistirao...

Podvečer, prije polaska na Svetu Misu, molila je vidjelica u obitelji gostoprimca slavnu Krunicu, a zatim Krunicu od Suza. I dok su tako molili zb_i^ lo se je ovo. Bcg Otac Nebeski bio je nad kipom Nebeske I.'ajke i ovako progovori: "Poslao, sam Duha

- 451 -


23. lipnja 1976.

Moje^a, da rasplamsa srca vaša." Iza toga Otac 'Nebeski nast=vi ovako: "Sine Moj, Llihaele! Vodim .tebi u krilo kuće tvoje, Sree'Moje,'slugu Mojega. Pritni ga u okrilje svoje!"

A veliki dragi Isus stajao je uz Nebesku I'Lajku, Njoj s lijeve strane. Bio je u bijeloj haljini, i zaogrnut ružičastocrvenkastim plaštem. Bosono^' je bio. Gledao je kao poplašen i zburjen zbog nečega. I onda, kako smo nas četvero molili, našao se u videnju i duhovni otac Zvonimir blizu nas. A Isus dragi nu progovori: "Dolazim pred tobom sam" - i sad pokaže na brata Lihaela-- "u kuću tvoju!" Isus dolazi pred svećenikom, da se obnavlja u Žr_t vi Svete Mise. Isus dr&^i bip je zbunjen zbog današnjih primjedalra i prigovora, i zbog njihova cd, raza u našim dušama.

Od Majčice k Poočimu, pa natrag... - Zatim smo po šli u Stenjevačku crkvicu na grcblju. Glavni Oltar je posvećen Uznesenju, a rta pokrajnjim Oltarima, s jedne strane je kip Majke Požje Pomoćnice s Malia Isusom u naručju, a s druge str=ne kip Svetoga Josipa, također s Malim Isuscn u naručju. I dok su žene molile Krunicu, najedanput je od Ifajčice Božje, po zračnom prostoru, krenula kugla, svjetla kao sunce, s velika kao šaka.. I lijepo lagano letjela je preko lađe crkve ravno k Svetome Josipu, i nestala je u Njemu. Nije prošlo ni deset mi^ nuta, isto Svjetlo izađe od Svetoga Josipa i pođe opet k Nebeskoj Majci. Tri puta je Svjetlo tako prolazilo.

Kada sam upitala što to označuje, rečeno mi je, da cznacuje Svetu Obitelj. Majčica Božja drži Isusa, i Sveti Josip drži Isusa. I orda je Svjetlo ij^ lo od Jednoga do Drugoga. Ja to tako tumačim, da je drogi Kali Isus išao Poočimu Josipu, pa opet Svojoj Majci. Svjetlo je išlo lijepo naravno, po^ lako, kao dijete...

Sveti Ivan Krstitelj - Za vrijeme Svete Mise, koju je služio mladi kapelan, Sveti Ivan Krstitelj stajao je na Oltaru, na strani Poslanice, nedaleko od Kaleža. Nas dvije snio bile u predzadnjoj klupi. Ma.

- 452 -


23. lipnja 1976.

lo je *bilo svijeta u crkvi. I onda mi je Sveti Ivan Krstitelj, kao lijep mladić, dugo govorio u prispodobi:

"Ja sam bujna, kalemita loza,

koja sair iz čokota izrasla (oč) pravoga trsa. Grane svoje spustih po Vinogrćdu &ospodinovon nadaleko i široko u daleke zemlje. Ja uzrastoh na ^er'lji u bašči Gospodinovoj. Crpio sai snagu od Veličanstva Velikoga. Srcem svojim ljubio sam uvijek samo Boga. Rastao sa& u I*uhu Jedinoga, imao sarr. u dane života na zemlji usred srca Bo^a.

Da u Njeru dignen loze slabe, osušene, da za uvijek od čokota loza ne povene. Spleo sa? ih u grane Hoj.e, da žive uvijek, uz Gospodina Boge da stoje. Da ih vrijeme, cluje ne nose, i duSe besmrtne da Savli na ze<^lji ne kose. Sve što v tami, život zemlja, život nosi. Svjetlo Ljutavi Isusove sa i\e*ba du&e na zemlji rosi. LjuLav Bcga usred Nebesko^a raja. Da se čovjek sa zetalje ^ od svojega Boga ae odvaja. Ja sam dijete velikoga Kralja, vodim duše usred lijepoga raja.* Ime mi je Ivan Krstitelj, ja sam Božje dijete,

volin, živin*, usred Neba uz najsvetije Čete. Vodin djecu sa zemlje do Nebeskoga raja. Da duša:ia bijednih veselju nema kraja. Jer Gospodin voli puk i narod Svoj. Zato je za njega umro, vodio, Ajuti boj. Amen."

Ne dugo, rekao je Gospodin meni: "Kado do^e čas do znanja ljudima,šircir zerrJje, zaHoje Knjige, Isus nas zove, toliko će biti tračene, da neće se moći primjeraka ištampati. Svi će željeti da 5ita ju nešto novo." (Pi oko 10.VI.76.)

- 453 -


23. lipnja 1976.

Gospodine, da li da i nadaije izbjegavam naše redovniške rekreacije zbog svakakovih razgovora? - Govori Gospodin Isus Krist:

"Sine Xoj, sluga Moj, dijete si Hojega Srca.

Kada god možeš izbjegavaj nepotrebne razgovore, koji nijesu od koristi dušama, niti pojedinoj duši. Kada r.oraš biti tamo, dođi. Kada ne, udalji se iz blizina njihovih. Ne vodi isprazno raspravljanje dusu u Nebo, k Heni. Svi koraci pruženi u dobru sa I.Inor su povezani."

Gospodine, dok ima ovoliko posla na Tvojoj Knjizi * "Isus nas zove", da li da za taj rad žrtvujem i ono vrijeme što bih ga posvetio duhovnome čitanju života Tvoje'Presvete Majke, što g'a -je napisala svete Tarija.Agr, dska?

"Dao sam Ja tebi do znanja, što je tebi činiti:

Vrši Volju Moju! Obrađuj Djelo Moje,

koje je toliko potrebno,

da bude na licu zemlje

u Alojeru Zakonu dano zemlji.

Vidiš kako tune Brod i^oje Lađice, .na uzburkanome moru.

Oluja ovoga svijeta želi ga potopiti,

da nestane u dubinama mora.

Ali i u inoru i kopnu Ja jesam.

Zelim da s tobom, slugom Svojim,

i kćerkom Mojom, službenicom,

utvrdim Djelo Moje na zemlji,

u Evanđelju ^lojih Riječi.

Kada s njima radiš i označuješ ih,

već si obavio razmatranje o Meni i Majci nojoj.

Kada dos'e u javnost rad tvoj, i Moj, na zemlji,

biti će toliko tražena Knjiga Moja "Isus nas zove",

ča se neće moći pripremiti primjeraka za štampu ' širom svijeta.

I biti će Ime Moje, tvoje, i kćerke Moje,

veliko na zemlji, u narodu Mojemu. Amen."

- 454 -


24. lipnja 1976.

Četvrtak

uSVETI IVAN KRSTITELJ

"Mi ćemo tebe uništiti..." - Ove noći imala sem ve^ like napasti. Uad sam se probudila nij&-'bilo ni pola tri sata. Još je *bio mračak. Xa3 sar. se spre mila na Kolitvu, soba se napunila svijetom. Došle su neke ženske, i dečkići od l0-12 godina. I onda su navalili na ciene, kao da me hoće uništiti. Pa me one ženske, a bilo je me3u njima i 'debelih jakih Mađaric^, udaraju laktovima, a oni klipani tr će na trene, bace mi se u tijelo i udare me što god bolje irogn. I stalno oni na mene, pa mi prije^ te: "Hi ćemo tebe ugušiti! L'ećeš ti ništa Gospodi novo davati od sebe!.. Sve ćemo ti uništiti!" I onda san se u viaenju,s Krunicom što sam je dr-žala u rukama,žestoko s njima borila. I odmakla sam ih od sebe, ali su me jako izudarali. Kad san došla k sebi, vidim da sjedim na ctomanu s Krunicom u ruci. Tasnije sam shvatila gdje sam. I mora la sam se malo odmoriti, prije nego što saa počela moliti, jer sam bila od njih jako izniučena.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa kod kunova, ujttro u 7 sati. Nakana Svete Mise bila je na Slavu Presve*tome Trojstvu i na čast Nebeske Liajke, onako kako bi to dragi Sveti Ivan Krstitelj, onako prosvijetljen u Slavi, i s onom žarkoc I^beskom ljubavlju, prikazao na Velike Pakane...

lanas ima csnogo Riječi i Viđenja. Niti diplomat Rima to ne bi nogao cznačiti^.. Ako mi dragi Isus ne pcir.ogne ponoviti ono što je Sv'eti Ivan govorio, ja to ne znam!... 0 dragi Isuse, smiluj ni se!

Duh Sveti između Oltara i kipa Majke Božje - Kada se je molio hician Duhu SvetoKU, sišao je On s Neba. Ali Luh Sveti ovaj puta nije sletio nad O^tar, nego je ostao u zračnctne prostoru, u sredini iz^ 3u Oltara i kipa Majke Božje Fomoćnice. Bio je okrenut leđima prenia prozoru, a Hoem prema sredini sobe, tako da su 2<,u one dvije Svetinje bile sva^

- 455 -


24. lipnja 1976.

ka s jedne strane: kip Majke Bc?je s lijeve, a 01_ tar s desne strane (Pouka c velikom štovanju svetih ?,ipova i Slika!). It)h Sveti bio je gore, Eog Otac Nebeski bio je nMto niže, a do Oltara, u zračnom prostoru bio je dragi Isus. A Majčica Boz ja bila je tamo (Oltar je bio u predsoblju, a kip MajSice Božje u velikoj sobi). I ondg kaže luh Sveti za Svetu Trojicu: "Došli siro na rr.jesto odr_eđeno!" A Duh Sveti je došao u tako velikom Sjaju, da je cijela soba, i skroz u pod, bila Njegovim sjajnim zrakama'obuhvaćena - kao kad se štiha (ri lja) zemlja u*dubine.

"Rodio sam se od Gospodina na zemlju..." (Sv. Ivan) Poslije se Duh Sveti, Sveto Trojstvo, uzdiglo malo u Visine, a u zračnom prostoru pojavilo se veliko svjetlo... kao jedn^ ogromno sunce... To sunce je bilo, po našem rečeno, veliko kao ova kuća (priz^ mnica). A u tom suncu je netko hodao... Isprva sam mislila da je to dragi Isus...

Odjedanput se to sunce spusti malo niže,i onaj koji je u tome suncu išao od istoka prema zapadu, okrene se prema ovdje, i prepoznala sam svetog Ivarta Krstitelja. Ali je bio obučen onako kao dok je živio. u pokori, pa je išao ljudima propovijeda ti. Imao je na sebi neku kožt., kao ovčju, s velikim smečim dlakama. To je bilo u jednome komadu i dosezalo mu je do iznad koljena... i bilo je pove -zano oko pasa. - Anđeo stoji ovdje, držeći u ruci posudu, pa mi lijeva u usta... - Onda je sveti Ivan ovako rekao:

"Rod.io sair se od Gospodina na zemlju, da donesem zemlji, puku Njegovu, čovječanstvu na zemlji, Riječ Njegovu... Idem na zemlju."

To je Sveti Ivan Frstitelj rekao u ono vrijeme, kad^ se je to zbRo, unazad puno godina.

Sveti Ivan ministrira - Onda se je sunce odmaklo dalje... i kao da nešto razmatra... Najedanput se u suncu pojavi veliko Oko. A Sveti Ivan Krstitelj lijepo se naklonio duboko, kao najveći Sveci, Bcgu Ocu, Bcgu Sinu i Bcgu Luhu Svetome. Zatim je nasml

- 456 -


24. lipnja 1976.

jan i veseo, precbučen u ministrantsko cdijelo, do šao ovairo. Stupio je u sobu, sa Nebes* og terena, koji je bio malo niže od Podnožja Neba, u prostoru između Neba i zemlje. Došao je kroz ova vrata, i stupio je u sobu, u koju je Sveto Trojstvo uronilo Svoje Zrake u zemlju. Sveti Ivari se nakloni Presvetome na Oltaru, živome Isusu, i onda kaže vama: "Zdravc!" Zatim pogleda na mene i kaže: "Zdravo!" Potor se nakloni nama svima i cde na stranu Poslanice. Kad je trebalo prenese Misnu Knjigu na stranu Evanđ;elja. Ovdje je bio hram Gos podinov i Oltar, skroz od vrata do prozora. Na Cl taru je bio poviši stalak i na njenu Sveto Evanđe lje ili Misna Knjiga, ne znam kakova je bila... - kaže Nebeska Majčica, na ovoj strani je sa Malim Isuscn: "Misna Knjiga!" Znači, Misal!

Sveti Ivan, kao ministrant, bio je sav u bijeloice, Gore je icao roketu, a dolje haljinu, samo što je ora bila malo drugačijeg tona, malo zaga-

Slavna Nebeska Majka - Odjedanput doae kra--^-sna, velika, slavna Nebeska Majka. Došla je iz Ne ba, s ove strane, kako je sveti Ivan Krstitelj stajao u suncu. Nebeska Majka bila je prekrasno obučena. Imala je haljine bijele kao snijeg, a preko svete Glave i cijeloga Tijela skroz čo zemlje prebačen prekrasan veo. To je bilo kao prozir na čista pjena kad se pere rublje, samo više bjel kasto i odsijevalo je... I kroz to se vidjela bijela haljina. A na tom velu, na tom ogrtaču,koji je bio na svetoj Glavi, i spuštao se malo naprijed prema licu, a onda padao kosc dolje, nešto udaljen od tijela, bile su na ruboviira prekrasne ruže. Velike kao raširena ruka, jedna do druge, jedna do druge, skroz do dolje, uckvirivale su cj^ jeli taj prekrasni veo. Majčica Božja stala je na stranu Evanđelja, iza Nisala, calo u zraku. A dolje do svećenika bio je Sveti Ivan Krstitelj.

Svećenička Hostija u Presvetome Srcu - Onda je do šao s Neba veliki Isus, i stao je ovdje na Oltar iza Kaleža. Još je bila prisutna i Majčica Ecžja,

- 457 -


24. lipnja 1976.

i Sveti Ivan Krstitelj... A dragome Isusu vidjelo se Njegovo Presveto Srce. Najprije je ono biHo za^ tvoreno kao školjka, a poslije se otvorilo. Kad se Presveto Srce ctvorilo, vidjelo se kako usred Srca lebdi velika bijela svećenička Hostija, kao ukras u Presvetome Srcu.

Pouka Svetog Ivana misticima - Sada je Sveti Ivan dugo govorio. Sad moram misliti šta!... I*e znam, Gospodine, ponoviti!... Kaže dragi Isus: "Nije potrebno da ponoviš sve, jer sj tile Riječi više kao poučne za mistike, kako ^craju vršiti Volju Božju, odlučno, po Za^cvijeditra Hojima, u narodu na zemlji, i kako narod u zemlji mora prikloniti svoje uhc Mojoj Riječi preko sluge hoje^ odabranoga, Ivana, koji L!!i je cmilio."

Ina to^a još puno, a dragi Isus kaže nije potrebrto govoriti^ ne znam ponoviti.

"Pogledaj Blago koje sam mu dao!" - I\aže Sveti Ivan: "Ide^!" I pogleda na nas sve, nasmiješio se, i ka-že ovako: "Po3;i za mnom!" I^ad je išao gore, onda je najedanput postao tikav kakav jest, u onom Nebeskon.

"Sveti Ivan Krstitelj u Lebu, u određenom 7jestu, koje Tu je Gospodin odredio veliko ogromno Polje Nebeskih Poljana, ukrašenih prekrasnim Nebeskim Dvoranama, Svetinjom nad Svetinjama, Svecira ^iljeniciira Gospodinovim, među Gospodstvima, Anđecskim Korovima Kerubinima, Serafinima i Stožerima Nebeskima, sjedi Ivan, sluga Moj odabrani. Pogledaj Blago koje sam mu dao!"

Vidjelica je sad dugo promatrala neki Nebeski prizor, a onda zapita: "Gospodine, a što je to?" - "Nebeske Nagrade za rad njegov na zemlji, Ordeni svetačkih ukrasa!"

"Ovako izgleda Mjesto, gdje živi sluga Gospodinov Ivan Krstitelj: Prekrasne Poljane, nema im kraja na pogled očima,

- 458 -


24. lipnja 1976.

t.krasima neizrecivicia,

prir^dom kakve oko čovjeka na zemlji vidjelo nika.

da nije.

?vako djelo svoj Ukras ima,

i stostruko uzveličan je u Očima Mojima."

Kad smo u Nebu ulazili na nje^-ov Teren, tamo gćje je on, vidjela san nešto neobično. Ulaz, prolaz u to njegovo Kraljevstvo bio je s jedne i dru^ ge strane napravljen od samih prekrasno urešenih propovjedaonica. Takova šta nisam nikada doživjela.

Sveti Ivan Krstitelj sjedi za jednim velikin, okruglim Neteskim Stolom. Izgleda poput stola Sve toga Trojstva, a sav je kao od jednoga kopiada, kao ca pune hrastovine. Podnožje Stola je okruglo, on da se su:uje poput onih Kaleža, pa se opet širi, da se pri vrhu Stola opet malo zaobli. Za tim ogronmim Stolo^, koji je velik kao jedan veliki grad, uzveličan u l^ebu, prekrasne izradbe, sgedi sara Sveti Ivan Krstitelj. Taj Stol tako je velik, da sam ga okom jedva obuhvatila, cijelo čudo... I Sveti Ivar sjedi za Stolom u naslonjaču prekras ne izradbe, poput Stola. Obučen je kao Hladić, u prekrasne Nebeske haljine. I onako kao da je toplo Gore...

A taj ogromni prekrasni Stol prepun je Nebeskih ćarova. Čovječje oko ne može prosuditi šta je to. To su Nebeski darovi dani Svetom Ivanu Frstitelju. Svaki taj krasan Lar je kao nešto posebno spakovan, složen, zackružen, kao darovi djeci za Nikolinje ili Božić. Mnoštvo tih Darova je na Stolu Svetog Ivana Rrstitelja. Pažljivo su naslagani j^ ćan do drugoga i jedan na drugi, da se ne sruše sa Stola - jer ih je toliko, koliko god ih je sta_ lo na taj Stol, pa su naslagani sve do u vrh, kao kruna.

"Još ću ti ovo dodati!" - tok je Sveti Ivan tako sjedio, odjedanput je došl^ prekrasna Nebeska Majka, noseći veliku zlatnu Ružu. I metne tu Ru.žu na sam vrh onih mnogcbrojnih darova i kaže mu nasniješena: "Još ću ti ovo dodati!" Onda Majčica Bo^ ja pogleda na ciene, i opet ode otkuda je i došla.

- 459 -


24. lipnja 1976.

Sveti Nebeski Anđeli, i svi koji sa naToi^enJ, i oni kojinra ni ne znam imena nabrojiti, u Četama, svi su nazočni u blizini Svetog Ivan& Krstitelja na tome Polju; Sveci sa zemlje koji su primili Kauku Gospodinovu preko usta njegovih.

Kaže 5veti Ivan Prstitelj:

"Govorio je Gospodin iz srca mojega na usta moja.

Vikao san, trubio ^am, učio sarn. Učio san na zemlji malene na oko ljude, stvorove Gospodinove, velike u đuši besmrtnoj, jer je duša tako velika kao cijeli svijet - jedna samo!"

Ančeli lete u mnoštvu po Tereru, i sa strane;..* i spuštaju se na zemlju... Sveti Iv&n Krstitelj silazi... silazi... silazimo dolje...

"Kazat ću ti tko je Nebeska Majka! Nebeska ^..ajka i zemaljska Gospofa^ larija, je jedna prekrasna Nebeska Ruža u kojoj živim - srce moje i ja, i svi oni koji Je ljube, koji žude za Iljom, i koji vrše Gospodinove Zapovijedi. Rastao sam u Go8j..cdinu s Kjcae, -i u blizinama mojima uvijek je bila, ^ i jeste i sada! Veselio sact se,

divio sam se našoj divnoj Majci, tako Lijepoj, tako Divnoj, tako Slavnoj, Neizmjernoj u Veličanstvu Božanstva. kao Žena, Bcgorodica, odabrana Djevica sa zemlje, Cistija od ljiljana, Čistija od Svetaca, Cistija od svega što je stvoreno, jer je Gospodin u Srcu Njezinome prebivao kao najslađe Janješce, živi Isus Krist - da nas spasi. U taj Put sam se zagledao, tim Putem sam hodao i vršio sam Volju Kjegovu."

- 460 -


24. lipnja 1976.

J: "A šta su ljiljani?"

Sveti Ivan:

"Vidiš, u Kaležu ljiljani!

Taj buket ljiljana udisao sam u svoje srce,

i hođao sam, gdje god sam pošao,

sa Kaležom Gos^odina Isusa Krista,

koji mi je tio dan preda mnom i nada mnon..

Zagrlio sam ljiljan svoj,

i ljiljane stavite u Kalež. .

To su o,dabrane du&e za službu Gospodipovu,

svećenici dobri na zemlji, redovnici i sluge Gospo

dinovi određeni

jesu ljiljani u Kaležu."

- kaže Sveti Ivan Krstitelj: "Pomiriši, kako lijepo miriši Nebom živim!

Nebom živim nniriše ljiljan ovaj

i (ijiljani)' u Kaležu,

Nebom živitBmiriše

i blago svakome tijelu

koje.Nebeski ljiljan udiše;

spasiti će dušu svoju

i vidjet će veličinu svoju

u Nebeskom Kraljevstvu

gdje se živi vijek vjekova

u Ljepotama nad Ljepotama

koje zemlja nema." ^

"Sadio sam cvijeće iz Vrta Nebeskoga

u srca čovjeka na zemlji divio sam se Velikome Bcgu, Veličahstvu Njegovomu.

Uznesen sam bio po Ejegovoj Svetoj Volji u velike Daljine Nebeske

da pogledam Stožere, Odredbe, Zakone, Zapovijedi, što su određene u febu i na zemlji.. Svi Nebesnici imaju svoje Odredbe. Kakvi život, u kakvoj sredini živi, po duhu, takva Veličanstva prima, po duši, zasluženih darova na zemlji, tijelo. Sipao sam u velikoj mjeri na kugli zemaljskoj u svim krajevima i Kontinentima Božje Milosti dane ze.tlji

- 461 -


24. lipnja 1976.

za Pcuku za spas duše

i za pripremu za cdlazak duši u Vječnost.

U velikoj mjeri' sipao sam, i sipam sada.

U Službi sam Gospodinovoj i sada, kao Nebesnik,

na zemlji dusama u pomoći.

Zagovaram sve kod Gospodina,

koji god se meni utječu,

i koji noje ime zazovu.

Idem.

.S Eogom ostajte sjedinjeni' Zdravo, zdravo, zdravo Harija! Hvaljeno i cašćeno budi Sveto Trojstvo u vijeke vjekova. Amen."

"Dolazim u Srcu Mojemu..." - Dolazi veliki Isus, Srce Isusovc! Vidjelica: "Gospodine, Prekrasan si i Lijep u Veličanstvu Svojemu! Hvala i Slava Ti, Gospodine! U vijeke vjekova hvaljen tudi u Imenu Svojecr.u, od nas grješnika sa zemlje!"

Gospodirt Isus Krist otvara velika Vrata Ueba , gleda na nas, i držeći još kvaku od vrata govori: "Dolazim u Srcu hojemu da privučem sve k Srcu Svojemu koji Xe ljube. ... I..ir s vam^ budi u vijeke dušama vabim."

Kaže Gospodin: "Završerto je!"

J: ZaniKljivo, kako je dr^ti Isus s l6ba došac

cvamo, i lijepo drži Vrata i kaže da dolazi Ljegc^

vo veliko Srce...

Z: Mislitr da se taj Njegov Dolazak tiče Halenoga

Stada. Po sadžaju Riječi koje je upotrijebio, tako

*bih zaključio.

Kaže dragi Isus ovako: "Dobro si rekao! Viđenje

se odnosi na vrij'eme koje dolazi!"

Već je otvorio Vrata i stoji na Pragu... još samo

da izaCe...

Svetoctajstvo je tu, Kalež...

Kad smo molili Krunjcu Majke Božje, jedan mali Anđec u zlatnim haljinama, trčao je od Oltara ovaKO.

- 462 -


24. lipnja 1976.

O Svetom Ivanu Krstitelju

J: U današnje vrijeme Sveti Ivan puno pomaže onima koji ga zazivaju. I za ono zlo se moramo moliti Svetome Ivanu Krstitelju, da nas čuva u taj čas, kada bude ono zlo, ona tama.

Z: Možda je on također posebart zaštitnik vidioca. .. i onih koji propovijedaju i navješćuju Isusa...

J: Svećenika jest, dok je za te ljiljane ^cvorio... Vidjet ću je li i za vidicce, za one koji prenose Božju Riječ...

Govori Sveti Ivan Krstitelj:

"Zaštićujem svu braću redovnike, svećenike, u zagovoru pred Gospodinom, i one koji su odabrani da djj. nose Riječ Go&podinovu malenim ljudina na zenlji, puku Gospodinovom." kojima je povjerena kao služba, mistici.

J: Znači da je on posebni zaštitnik i.redovnika i mistik?.

Z; Pa jest! On je živio kao najuzorniji redcvnik: u neckaljsnoj čistoei, u velikon siromaštvu i savršenoj poslušnosti Dunu Božjer'U...

J: Još san zaboravila iz tih opširnih Viđenja kazati da ser vidjela ono mjesto, špilju gdje je živio, kd je počeo djelovati. I ondđ. mi je Anđeo po^ kazao njegov ležaj. Ta tlu je bilo nešto malo prcstrto, ali ne zr.^F pravo što, jer je unutra tilo ponešto nračno... A u toj šupljini sam vidjela i Raspelo... drveni Križić... I ništa više! Ni stola, ni ničega, nego satno taj ležaj i Križ... A u svoje vrijeme rekao mi je Sveti Ivan, da je živio na osa_ mamat

Z: Šta je s onim ljiljanima u Kaležu?

J: I'ać je ministrirao, kad je već htio ići u Nebo, pa me je dczivao, opazila sam na Oltaru, u Kaležu, prekrasne ljiljane, oko pols nietra visoke. I dok su ovi ljiljani bili u Kaležu, kao u buketu, jedan prekrasan ljiljan bio je posebno, pokraj Kaleža, uz sam Kalež. Onda je Sveti Ivan Krstitelj rastuna. 5io, da ljiljani u Kaležu označuju svećenike, a ljiljan pokraj Kaleža jest njcgov ljiljan, jer je sad prisuta.n ovdje Svetoj Misi.

- 463 -


24. lipnja 1976.

Sv. Ivan i Sv. Josip - s Neba dani zemlji!

Z' Sveti Ivan Krstitelj je kao neki poklon Feba,

kao s Feba dan zemlji...

J' On je s Neba dan u svojoj čistoći, kao takva

osoba duhovna! Jer da ga nije Gospodin Bog odredio

za takovu osobu, ne bi zemlja nikada imala Svetog

Ivana irrstitelja. On je kao neki poklon Neba...

kao i Majčica Božja....

Z: Ivana nije trebalo spašavati od osobnih grije-

ha i neurednih sklonosti... On je u ime Neba dru-

ge spašavao od grijeha i odgajao za pravednike...

On je uvijek ostao neckaljano či&t, a drugi, 1 uz

nje^ovu pomoć, tek malo pomalo dolaze do čistoće..

J: On i Sveti Josip kao da ni istočnoga grijeha

nemaju na sebi... kad su tako sveti i čisti bili,

potpuno Evanđeoski... Baš ću jedanput moliti, da

vidim...

Z: Majka Božja kao da je s Neba, kao da nema veze

s ljudima, sto se tiče istočnoga grijeha...

J: A Sveti Josip je isto Evanđeoskoga duha! On ni-

je iirao ništa ovako kao mi na zemlji, misliir, ni

sklonosti, ni zahtjeva, ni ništa... On se potpuno

kao Anđeo osjećao... rezerviran kao za Nebo... An-

djelovanje po tijelu.

Z: Samo je pitanje kada je On to dobio...

Kaže dragi Isus ovako: "Josip Poočim dobio je taj

dar u vremenu, kad mu je bilo potrebno!"

Z: Čitao sam u njegovom životopisu, da je to bilo

u času obrezanja, kad je dobio i dar razuma...

Kaže dragi Isus: "U času cdređenom - kao dijete,

u obrezanju!"

J: Rodio se kao Anđelak^ jer nije bio grješan, je-

dino istočni grijeh. A u vremenu odretTenom, kod

cbrezanja, dobio je Anđeosku... Evanfeosku čisto-

ću, da nije imao nikakovih potreba natijelu... da

je živio kao Am?eo, bez ikakovih sjetila... samo

ono Božje... Živio je kao Nebesnik uz Majku Božju

... Kao dva Nebesnika su živjeli... i Isus među

I! j ica...

J: I sveta Ana je ovdje u blizini i smiješi se...

- 464 -


24. lipnja 1976.

Majka Blažene Ejevice I-.arije je u blizini i srr.ije-ši se, zato što smo bili spominjali Nebesku Majku u Njezinom Začeću... Nebeska Majka je bez grijeha ° začeta, Čista! Čis'tija od Anđlela i svega što je u Nebu, Prva do Presvetoga Trojstva... Z: Kakva bi onda bila razlika izceđu Svetog Ivana Krstitelja i Svetoga Josipa? Jer što se tiče Svetog Ivana, zs njega se naučava, da je očišćen već Isrard je Majčica Božja, s IJalim Isusom pod Srcerr, dc-šla u posjete svetoj Elizabeti, koja je pod svojim srcem nosila maloc Ivana, - da je već onda dobio MHost Posvećujuću... ;

Govori Gospodin Isus Frist: "Još se. nije ni rodio, čist je bic!" . .: . Z: Znači, u tom duhu treba razu^jeti onu zagonetnu izjavu dragog Isusa: "Ja vam ksžem: Nitko izme

Zlatna ruža... - Z: A zlatna ruša što ju je Majči-

ca Božja st^vila Svetom Ivanu na vrh onih Nebeskih

Darova!

J: Mislim da je to kruna njegovog djelovanja na

zemlji... kao nagrada.^.

Z: Malo me zbunjuje to, da wu je to kao sada dala..

J: Sad ću vidjeti što to znači...

- 465 -


24. lipnja 1976.

Govori ista Gospa kod Stola u Nebu: "Dala san' niu zlatnu ružu za nagradu za njegov trud na zemlji, št<^ se trudio na Šlavu Gospodinu Bogu našemu, za Djelo Gospodinovo." To je kao nagrada za djela koja je činio u dobru na Slavu Božju. Ka-že Majčica Božja nasmiješena: "Budite vrijedni i radite isto tako, pa ću i vama ružu dati gore!"

"Učinit ću srca vaša..." (Mali Isus) Iza ručka, prije nego što sam pošao kući, još smo neko vrijeme molili. Fada smo molili "Isuse blaga i ponizna Srca..." onda je dragi Hali Isus na zaziv: "Učini sfce naše po Srcu Svojem!" - ovako pro^'ovorio iz Krila Nebeske Majčice: "I učinit ću srca vaša u Zapovijedima Mojima po Srcu Svojemu!" A kada smo molili "Isuse, Iv'arije i Josipe, ja vas ljubim, spasite duše, spasito Bogu posvećene!" isti dragi Isus reče: "I spasiti ću duše vaše u Zakonu hojemu!"

Blagoslov Oca Nebeskoga - A na svršetku, kada smo se već počeli križati: "U Ime Bcga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio..." - Otac Nebeski, bio je okrenut prema nama, i ovako kako ste vi klečali, skoro nad vašom glavom, s Licem onako dolje, tal^o je nad nama Ruke držao ravno (kao kad se polažu ru ke na ređenju). Poslije nas je jednom Rukoa blagcslovio. Najprije je Ruku potpuno ispružio, a onda spuštajući je privlačio ju je k Sebi...

"Veliko je polje na zemlji, sine Moj odabrani!" Navečer je vidjelica pošla na Svetu Misu u stenjevačku crkvu. U toj crkvi je i oveća slika Svetog Ivana Krstitelja. Iza Evančelja i kratke propovijedi' došao je s Neba na Oltar veliki dragi Isus. Kako je stao na stranu Evanđelja, u ta.j čas prostor pred Oltarom i dalje postao je veliko Polje Nj3 besko, koje se s Visina približilo zemlji. Po tom Nebeskome Polju, kroz lijepu prirodu hodao je živi Isus. Vidjelo se i Njegovo Presveto Srce. Pet-šest metara od Isusa stajao je Sve*Ei Ivan Krstitelj, kao dijete od 8 - -10 godina. Okrenut prema Isusu, dje-

- 466 -


24. lipnja 1976.

čak Ivan slušao je što mu On govori. Isus disgi rr.u je govorio unaprijed o Svojem dolasku na zemlju.

"Veliko je polje na zemlji, sine Moj odabrani, na koje ću posteviti tijelo i noge tvoje. Gaziti ćeš^u Iir.enu ^Jojemu, daljine i širine. Preko usta tvojih govoriti će narodirr.a Glas !fcj

do kraja zerr.lje. Sinovi i kćeri na zer.lji slaviti će Irre Ifoje na glas usta tvojih. Veseliti će se narodi dolašku Hojecu na taborima

zemlje

i stožeri će gledati u tebi Mene. Rodih te za Sebe, da potvrdiš Ine Ko*je. ; Usta tvoja kao trutlja osvajati će tabore. Život u Zeni tvoj, dane pokore, osvojiti će stož.ere. Da ne dođoh na zemlju, kada me srca sinova njezinih zovu. Idi i'dozivaj snrtnike njezine, jer evo dolazim, d& njihova srca toplo Mojemu pri-

vinem.

I kamen, priroda, će Mene upoznati, kada prolazi^, preda Lnom će se sve uklanjati. Jer poznaje Stvoritelja Svoga, koji po prirodi Svojoj hoda. Narod Moj u skupine sabrati će se tada, da ga razveselim od tuge i jada. Potoci suza prctekli su kroz vijekove, čekajući naL.ene, A jer ih Koje Srce zove. Srca njihova čežnja prožima, nemaju ctira dok se ne nađem međ njima. Naprijed, sine Moj Ivane, živi, budi ređu (ijudima) njica, da po tebi privučem srca svima, u Nebesa velika, gdje noći nema i zica. Hvaliti će doline Moje sveto Ime, jer ih dovedoh u Njemu u vječne Visine. Amen."

Doline su zeirlja (zemlje) i ljudi u njiira u sv_o jim padovina. Tabori su skupine ljudi, kao kraljev_ stva zenaljska, sa svojim upravama. Stožeri su ugledni ljudi na dužnostima, koje su im povjerene

nad narodom u zenljana. ...^,

- 467 -


25. lipnja 1976.

BLAGDAN PRESVETOGA SRCA ISUSOVA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa kod kurcova. Prikazana je prema Nakanama drage Nebeske Majčice, sa željom da razveseli .i utješi Bozansko Srce Isusovo, a osobito Srce Malog Isusa.

Duh Sveti - Na početku Svete Mise, kada je bio zaziv Euha Svetoga, sletio je Puh Sveti ozgor, ravno s Neba, u ovu sredinu, između Oltara i Nebeske Majčice. Stao je dolje, skoro na podnožje, tako da je bio, valjda, samo metar nad podom.

Krvave Suze Nebeske Majke - Pred Duhom Svetim bila je žalosna Nebeska Majčica, u plavotrodrim haljinama. Ruke je držala spuštene - izgledalo mi je kao da su prazne. Glavu je imala malo nagnutu na stranu, a niz svete Obraze tekle su Joj Krvave Suze. Suze su se spuštale preko haljine, i padale sve do Nogu... kao kod Enze!

To je znak za čovječanstvo - Majka Ec?ja lije Krvave Suze!

Mali Isus: "Evo ti!" - Onda je dragi Mali Isus, u

bijeloj haljinici, išao od Majčice Božje i nosic

je veliku Knjigu. Tako je bio sladak, kao da ima

tri godinice! Zagrlio je Knjigu i prolazio ovuda

do Oltara. Malo je stajao uz Oltar i gledao u vas

i kaže vama: "Evo ti!" i stavi Knjigu na Oltar.

Tako je bio nalešan, do se je morao propeti na

prste da je mogne staviti gore na Oltar. I još je

kratko vrijeme stajao uz Oltar, a onda se pretvo-

ri u velikog Isusa, kojemu se vidjelo Božansko

Srce. I onća nam je dragi Isus rekao: "Vaša srca

su Mojemu omiljela!"

Z: Nisam siguran, koja je to Knjiga, jer ju je djD

nio na početku Svete Mise.

J: Ta velika Knjiga je ima2a crne korice... Može

označivati i ovu Knjigu što radite: "Isus nas zo-

ve"...

Kaže dragi Isus: "Pa to je Knjiga koju sa^n ti dao,

koju radiš!"

- 468 -


25. lipnja 1976.

Sveti Josip - Xako je Duh Sveti jcč bio ovdje prisutan, zanalo je pokraj Nebeske Xajcice bio i Sveti Josip. Mimo je stajao i nije ništa govorio.

Sveti Ivan kao dječak ministrira - Onda je s Nebe, oko Duha Svetoga, pred Nebeskor. I^ajricom, došao Sveti Ivart Krstitelj kao dječak od desetak godina. Imao je bijelu košuljicu i neke dugačke crne hlač^ ce. Kosic- '' je btla vi5e tamna, gctovo cina, i malo kao zajglafena. Kad je došao slatko se nasrrije_ šio i pokloni se Svetome Oltaru, dr^gon: Isusu, te stane na s ranu Evanđelja kao ministrant.<.Kad je stao pokraj Oltara, odmah je dobio'g N&bariinistrantsko cdijelo. Danas nije ništa prenašao, nego je sarr^ sklopljenih ruku stajao na_ strani ^yčfid*elje

"Gospodine, put je pred njom!" (Sveti Josfp) A Sv&ti Josip ctvori svoja sveta usta i kaž&._. ovako dragorre Isusu, Presvetot^e Srcu Isušcvcir: "Gospodine, put je pred njom!" I pokaže za^rebačku stanicu i kolosjek... A draga Nebeska L'aj^ica se nasriješi i sa Svetim Josipon se nešto dogovaraHa. Onda će Sveti Josip: "I mi ćeno s njo' poći na put, da joj se što ne dogodi!"

Sveti Mihael Arkanđeo - Na to se pojavi veliki Sve_ ti Llihael sa žezlom u ruci. Palica je bila ćupaeka oko metar, a debela kao palac, deblji palac. Zezlo je na vrhu imalo oblik kao dva slijepljena trokuta u jedno, kao ronb. Simbol je bio širok 7-8 cm. Sveti ^'.ihael je imao na sebi prekrasnu svijetlu sunčanu dugačku cdjeću, još sjajniju nego onaj žuti ljiljan. Kad je dcbao poklonio se Presvetoj Ob_i t.elji, dragom Isusu, Srcu Njegovom, i Duhu Svetome. Zatim pristupi ovdje i kaže ovako: "Postavljen saa od Gospodina za Počasnu Stražu, dok se služi Sveta Žrtva u ovoj kući!" I bio je u sve vrijef'e, i još dok smo se pričešćivali, na ton isto^e Tjestu. Pc-časno je stajao i gledao na Sveti Oliar.

"Moje Srce omiljelo ke Mojemu Ocu!" - S Neba 'je dc-šao i Ecg Otac Nebeski. Pogledao je kako se vrši Služba Gospodinova,i nas nazcčn^. Na to se uzdigne malo više u zračne prostore i stajao je prisutan.

- 469 -


25. lipnja 1976.

A Bcg Sin bio je na Svome mjestu, zatim Bcg Ih^h Sveti, Neboska I!!ajčica, Sveti Josip, Sveti Arkan-đeo Mihael i Sveti Ivart Krstitelj. A dragi Isus se javi i kaže ovako:

"Moje Srce cmiljeJo je u Mojenu Ocu!" "Hoje Srce cmiljeno je u Mojeru Ocu!" Imala je poteškoća kod izgovora riječi omiljelo.

"Hvala ti, što nas se sjećaš!" - Kad je ovaj prizor nestao, živi veliki Isus stajao je na Oltaru,u pri^ sutnosti Svete Žrtve. t taj Čas pojave se blizu Oltara otac, majka i brat dor.aćina ove kuće. Gleda, li su na Oltar i pratili Svetu Žrtvu. Onda majka pogleda na svog živućeg sina i ^lasno mu zahvali: "Sir.ko moj, hvala ti, što si se nas sjetio i što nas se sjećaš!" Fa to sam dobila Glas od Duha Sve^ toga, da su du&e njihove spašene.

"Imam malo dobrih svećenika..." - Gospodin Isus Krist cdgovorio je bratu Juri u vezi s njegovim žjs ljama, da dobiju dobroga i revnoga svećenika za hodočašće Majci Božjoj Snježroj: "Znam tvoje želje i misli tvoje u srcu tvojemu, ali tako imam malo dcbrih svećenika,- da ti mogu dosteviti, i svima onima koji žele nn put, jednoga koji bi vršio Volju Moju, jer su Zđduženi sv&jinr' dužnostima." I nl je dr=.gi Isus rekao, hoče li ići ovaj svećenik koga ste ž&ljeli ili ne. Samo je rekao, da ima premalo svećenika koji dobro vode hodočašća, onako dju hovno i puni svijesti, na Slavu dra, gome Bogu i da ne bude sablazni. Kaže malo ica takvih svećenika, koji bude pcbožnost u savršenosti, onako kako bi moralo biti...

"Polje Duha Mojega, koje je obrađivao Ivan." 'Na ovoj strani, kako je Bcg Otac Nebeski stajao uzraku, iza Njegovih Leđa, u Tebu, pojavi se prekra. san Teren, kao jedan veliki Vinograd. Taj Vrt bio je tako lijep, da me je duboko privukao k sebi -cijelo srce mi je ctišlo u njega! I sam zrak je bio predivan - kao rujno vin^, ali onako lijepo, nježnoružičasto.

U tom prekrasnom Vrtu, u redovima kao u vinogra.

- 470 -


25. lipnja 1976.

du, biac je mnog. neobičnih niskih stabala, voćć.-'a. Sama debla bila su slična palnama. Pri drn su bija široka, a gore sve uža. A cdmah, nisko nad z!r.ljci, ve^ su se račvale zelene grane, k?c u grrr. Te su. grane bile dugačke do rcetar, pa i više. Lišće stabala bilo je poput lovorovog, sai3C dugjlja&to. Pu granama su visjeli, jedsn do drugoga, prekrasni nježnoliirunasti plodovi; ja ne zna^ kako se zovu. Eili su velik*! kao kač* metnete zajedno dvije šake (kao grapefruit). U sredini su bili nalo otvoreni. Jezgre plodov^. bile su veličine šljive, ali crnks_s_ te poput pržere kave. Oko jezgie bilo je nalo crvenkasto, rureno.

Tih stabal-, bilo je po torre Polju, kao čitav j^ dan vinograd. To je bilo pr^krasno za pogled! Tako. va šta nisa^ nikad vidjela.

A u zračnc^" prostoru, nar* tim velik:m Poljem, u visini od jedno 1C metara bilo je ispisano zlatniT pismenira, debelin kao prst: IVAK KRSTITELJ. Ta slova nije nitko držao, sa:aa su stajala u zraku.

Onda san upitala, što označuje to Polje. I'ah Sveli na to rastumaci: "To je Polje Euhs ^ojega, koje je obrađivao Ivan!''

A između redova tih stabala, bile su prekrasne snježno bijele staze. Pile su toliko uske, da čovjek njina ne bi mogao proći. Pa i Anđeli su prolazili vi§e po visini, n^go li po sami'a stazicarr,a. Anđeli od desetak godina, u bijelim haljinama, s vjenčićima oko glave, išli su po tim stazican*;a s Neba prerca naiia. Dolazili su s onoga Polja ovano, da prisustvuju Svetoj Žrtvi. Dolazili su po redu. Anđela je bilo puno, a tih uskih lijepih stazica, koje su povezivale ono Polje kao sa zerr'ljoii, primi^ jetila san u blizini otprilike sedan do osam.

Onda je s onoga Polja, sa strane, došao ovanio jedan veliki Anđeo, i kaže ovdje, --red ItAoir Svetim i pred Svetopi Obitelji: "Ja saa ovlasten nad tim Poljem da čuvant d^ se ne bi niota dogodilo, što Gospodinu nije milo, i da se ne bi ništa zbilo u bliLini toj,

cko toga Polja,

- 471 -


25. lipnja 1976.

koje je povezano s Nebom,

da ništa zla u njenru živjeti ne smije i neće."

I Anđeo ode opet na svoj 'Teren.

Za one plodove dobila sam ovakav odgovor od Duha Svetoga: "To su plodovi sa zemlje, što ih je Ivan, slu^'a Moj obrafivao u Duhu Mojemu" - Kao du. Še, to su ti plodovi! Jezgra je duša...

Kaže dragi Isus: "Stablo uzraslo sam Ja, a grana je Moj Ivan, a plod je duša."

Sve to ima onu svoju Nebesku zamisao.

Iza toga kaže Presveto Srce Isusovo meni: "Od^tori se u Srcu Mojemu!"

Sveta Pričest i Blagoslov Oca Nebeskoga

Kad je bila Sveta Pričest, pred dragim Isusom pojavile su se velike fvećeničke Hostije. 1 pošle .su prema nama, koji se nalazimo ovdje.

A Bcg Otac Nebeski, kako jesmo, u velikoj brzini otišao je kao da I.^u se tamo dalje nešto dogodilo, nešto što se Nje^a tiče. Aonda nasmijan, v^_ seo, pun vedrine, leti ovamo rdvno, i d.letio je nad ovu kuću. Vidjela sam Ga kao da nema ovoga stropa gore, kao da je vedro Nebc. Doletio je brzo poput ptice, i kad je došao nad nas, raskrilio je Ruke. A'u šasu svetog Blagoslova duboko je nad nama napravio znak Križa, ovako preko nas... Najprije je ispružio Ruku, onda ju je blagoslivljajući nas povlačio k Sebi.

Kaže dragi Isus: "Svršeno je! Amen!" Prisutna je živa Nebeska Majčica, u haljini crvenoj kao krv, s plaštem na glavi malo blaže boje, i govori ovako:

"Suze krvave koje si vidjela,

koje izlaze iz Mojih Očiju^ oznaka je i na javnost dano, da dolazi veliko zlo na ovaj svijet. Zato sam se pokazal? tako da me vidiš." -

Z: A kakove je boje pas?

J: Sve je krvavo... Sve je u cfvenoj boji...

Z: Ima li što u Rukama?

- 472 -


25. lipnja 1976.

J: Sada kada govori ima sklopljene Ru\e, nema Krunice u RukaT.a. Najavila je da dolazi veliko zlo na zemlju - to označuju Krvave Suze.

Kaže draga Gospa:

"Dajem vam do znanja

što je za završiti i sprerr.iti na čuvanje, da se ubrza s tirre, da se ne oklijeva, da se na vrijeno učini sve što Gospodin želi. I svi duševno bučite priprevni, jer ne znate časa ni dana, kad će G^spodin početi Svoje. Bit će renadani čas, u plaču započet,-I doživit će zemlja vrisak svojega tijela. Neće biti više vremena za ništa. Kakvi budete u taj ča&, takvi ćete i ostati. Nekoji će usnuti, nekoji će ostati - po Gospodinovoj Volji u dan zla. Bit će strašnc'

Zato sam dc^la &a Krvavim Suza^a u znak dolaska zla na zemlju. Budi hvaljeno i čašćero Sveto i Nerazdijeljeno Trojstvo, Jedan Ecg u nacia u vijek vjekova, i u dušama bogcbcjaznim koje I.u se utječu i po Gosrodinčvim Zapovijedima žive. U taj čas biti će zaštićem pod oknljem Lojim."

Vidjelica: "Hvala Ti' Draga Gospo, hvala Ti!"

"Puto*^. pruženi ljudiina nisu sigurni, jer časa i dana ne znaju. Na daleke putove nije sigurno kretati... Otpušta!?. te u Irenu Gospodinovom i vas sve prisutne. Pođite s Gos].cdinom svaki na svoje Fjesto i blagujte!"

Evaljen Isus i 1,'arija!

Majčica Bo^ja je imala heljinu crvenu kao krv. Po haljini nije bilo nikakovih ukrasa i izradaba,. Imala je i vec prebačen preko glave, kao Fatitrska Gospa.

O Svetom Josipu - On'je bio prvi do Majčice Požje, a ipak prečesto ga se ispušta u pcbcžnostiTa, kao da ne postoji, kao da nije živio. I toliko je bic

- 473 -


25. lipnja 1976.

zapušten od početka i sve do danas! Mnogo se npoli Majčici rožjoj i tolikim Svecima, a Njezinom Zaruc^ niku^ koji Joj je bio najbliži i najmiliji, s kojim je poradi Isusa trpjela bijedu i toliko toga, s kr.jin je ^trčala u progonstvo... njemu često puta ništa... nije ni spomenut... To je nekako kao "odsječeno"!... I njega se mora u ta ista Otajstva nekako približiti.

Majčica Božja: "Veselo je Moje Srce, što ste se skupili u zajednicu pi'ed Licem Gospodinovim." Ves&la zajednica, kaže draga Gospa.

"Traže, a ništa ne drže do toga!" Iza doručka poš-li src opet na molitvu. Molili smo Litanije Krvi Isusove, Krunicu od Suza i drugo. Pod cijelom molitvom, pa još i sada, ovo Presveto Srce Isusovo i Marijino, na slici na ziduj potpuno živo je Mlo. Lragi Isus se mijenjao u krasnim bojama. Ize Njegovc^ Presvetoga Tijela odsijevao je Nebeski Sjaj. lako isto i Majčica Božja.

He znam dokle smo do&li s molitvom, kad je dret gi Isus progovorio u vezi s onim što ste ovdje g_o vorili: "Traže, a ništa ne drže do toga!"

Keki, koji prije nisu držali do Objava i Foruka carih preko Julije, kad su zapali u poteškoće, postavili su pitanje, a šta sacta...

Poć kraj molitve, Gospodin doda još i ovo: "Tako cora biti!" - i ni Riječi više nije rekaot

Izrolili smo bili 3 Cčenaša za dotične, da se izbave iz neprilike u koju su upali. Z: "Tako mora biti!" Nećeš valjda samo slavu brati... a onda kada dođu poteškoće i križ: Isuse spasi!

J: Skroz je Isus živ, ali ništa ne govori! Z: Preralo imaju poštivanja prema Riječi Božjoj! Ne uzir-.ju si to czbiljno k srcu! J: Drže se kao da to čovjek govori! To Bog govori! - preko čovjeka... Traže, a onda se toga ne drže...

Jedan vrijedan sakristan, jučer je slavio imendan. Pon^lili smo se za njega Gospodinu, da ga jača i krijepi u njegovoj odgovornoj dužnosti u Hramu Gospodnjem.

- 474 -


25. lipnja 1976.

Govori Gosj:cdin, Presveto Srce Isusovo što je na zidu, živi Isus, skroz je živ - ovako:

"Sine Moj!

Uzdaj se još malo u Moje Presveto Srcel Biti ću uz tebe i s tobom sam, u tvojin tegcbaia i patnjana. Jc^ se malo stppi, i doći će čas, kad će tvoji križevi biti clakšar.i. Uzdaj se u I'ene,

i Ja sari s tobor, u tvojemu srcu. - Kaže dragi Isu^ ovako: Sada su t^kva vre*r.ena, i oni koji ^.eni služe, jedni trpe raci nevjer&, a drugi pojradi velikevjere, zabačeni SD, prezrre'ni^ odbačeni, uni&teni... Živiš u ljeru Srcu i ostani u Kjetr.u i dalje'."

Ka^e dra^i Isus, sada će biti, kada dođe ono zlo, velika pr^njena ra svijetu, i u te časove će samo negdje nekoji ostati. I ono š*co je dobro će ostaviti, i ono što je zlo sve će pokupiti. A dobri, nekoji nekoji će poginuti u zadovoljštinu dragome Ecgu za one duše koje se trebaju spasiti, koje nemaju takove grijehe da moraju biti u vatri - ciste žrtve! kaže Gospodin. Kad dođe taj čas, biti ee mnogimajtoji Njemu šluže olakšano, jer će se tražiti svg'ćenika i sa°kristane, sve će ljudi tražj^ ti, nere ih^biti na daleko i na široko. Ono što os^ ^- tane živo, tražit će jedno drugo.

Kaže dragi Isus ovako:

"U ruševinama zemaljskih zgrada, tražit će čovjek čovjeka! Fazite na svoje duše, da budu u Zlilosti Mojoj u pošljednji dan srdžbe Moje na^^erljcc:. Pozdravljam te, sine Moj, Ivanc! U Mojemu Božanstvu, Veličanrtvu s tobom sars, i ostati ću. Anen." Kaže sveti Ivan Krsiitelj ovako: "Brate Moj! Ti si dijete irojega roda! Rodiš rodom, mirišeš Bogom' Hajedeiro zajedno i ja ću.^c. biti s tobom!"

- 475 -


KRUNICA NAŠE DRAGE GOSPE OD SUZA

Krunica se počinje ovom moT.itvon: "iL^SPETI SPASITELJU! Prostrti do Tvojih Nogu, prikazujemo Ti Suze One^ koja Te je usurdnom i sućutnom ljubavi pratila na Tvome Križnom Putu punom boli. Daj, o dobri Učitelju, ča si duboko u srce usadimo ono, što nas uče Suze Tvoje Presvete Majke, da tako vršimo Tvoju Volju ovdje na zernlji, da budemo dostojni za sve vijeke častiti i slaviti Te na Nebu."

Na velika zrna moli: P: "C, Isuse, gledaj na Suze One,

koja Te je na zemlji najviše ljubila." O^ "I najusrdnije Te ljubi na Nebu."

Na mala zrna aoli se: P: "0, Isuse, usliši naše prošnje." 0: "Radi Suza Tvoje Presvete Majke."

Krunica se završava molitvicom na 3 oiala zrna: P: "0, Isuse, gledaj na Suze One,

koja Te je na zemlji najviše ljubila." 0: "I najusrdnije Te ljubi'na Nebu."

Onda se moli zaključna molitva: "0, ^RIJK), MAJ70 LJUBAVI, boli i milosrđa! Molino Te sjedini Svoje molbe s našima, da Isus, Tvoj Božanski Sin, kojemu se obraćamo, poradi Tvojih Materinskih Suza usliša nase prošnje i da nam s milostima, za koje Ga prosimo, podijeli krunu Vj.ečnoga Zivota. Amen."

"Po Svojoj Božanskoj Rlagosti, o vezani Isuse, sač^vaj svijet od zabluda koje mu prijete!"

"C Ljevice, prepuna boli, Tvoje Suze uništavaju pakleno carstvo!"

P^i zaziv je na prednjoj strani medaljice ove Kru_ nicc, a drugi na poleđini. Krunica itra 49 malih bi jelir. zrna, razdijeljenih sa 7 većih na cdjele po 7 zrna.

- 476 -


MOLITVA GOSPOĐE SVIH NARODA:

"Gospodine Isuse Kriste, Sine Ocev, pošalji sada Svojega Duha na zemlju. Daj da Duh Sveti stanuje u srcitna svih naroda, da budu sacuvani od pokvarenosti, od nesreća i od rata. Neka Gospođa Svih Naroda, koja je nekoć tila '.larija, bude naša Cćvietnica.. Amen."

FATIKSKE MOLITVE:

"Moj Bože, ja vjerujen u Tebe, klanjaT Ti se, ufarn se u Tete i 1 jul3iK Te ! Molim oproštenje za one koji ne vjeruju u Tebe, ne klanjaju li se, ne ufaju se u Tebe i ne ljube Te!"

"Presveto Trojstvo, Oče, Sino i Duše Sveti, duboko Ti se klanja*r. i prikazuje Ti predragocjeno Tijelo, Krv, Pušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutnog u svim Svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i nemarnosti, kojina je On sam vrijeaan, i molim Te,

po zaslugaira Presvetog Srca Isusova i Fezgrjesnog Srca Marijina, obrati bijedne grješnike!"

- 477 -


JOSIPE, SINE DAVIDOV,

ne boj se uzeti k sebi Kariju,

ženu svoju,

jer što je u Njoj zaceto,

cd Duha je Svetoga, Isus.

Sveti Josipe,

ljubljeni Poočime Isusov

i Zaručniče Blažene Ljevice Marije,

moli za nas grješnike,

sada,

i na cas smrti naše. Amen.

SVETI MIHAELE ARKANĐELE, svojim nas svjetlom prosvijetli! Sveti Mihaele Arkanđele, svojim nas krilima štiti! Sveti Mihaele ArkanSele, svojim nas mačem brani!

SVETI RAFAELE ARKANĐELE, čuvaj nas na našim putovima, liječi nas u našim bolestima, prinesi naše molitve pred Lice Svevišnjega, izmoli nam od Gospodina anđeosku čistoću duše i tijela.

SVETI GABRIJELE ARKANĐELE,

pomozi nam,

da istinski upoznamo,

i žarko uzljubimo,

Božansko Srce Spasitelja našega,

Gospodina Isusa Krista,

i Bezgrješno Srce

Njegove i naše,

Presvete i predrage Majke Marije,

Kraljice Neba i zemlje.

- 478 -


U Ime Boga Oca,

koji me je s velikom Ljubavlju stvorio,

U Ime Boga Sina,

koji ne je s velikom Ljubavlju

Svojom Pregorkom Smrću otkupio.

U Ime Boga Duha Svetoga, koji me s velikom Ljubavlju Svojom Presvetom Milošću posvećuje,

A m e n !

Bogu hvala!

- 479 -


(Ovo je studijski ekleziološki materijal. Prije konačnog podneska na Mjerodavno mjesto, ciklostiran je radi daljnjeg dotjerivanja. Potrebno ga je još kritički preispitati, svrsishodnije raspodijeliti, ovdje ili ondje popuniti, a nejasno prokomentirati. Sav tekst treba dosljednije i savršenije stilizirati, učiniti logičniji prelom teksta, te obaviti solidnu korekturu i lekturu.)

- 480 -

Ova knjiga nalazi se na web-stranicama
www.exDeo.com