- 96 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
r u j n u
i na Veliki Četvrtak

Spustila se večer Velikog četvrtka. Užas strašne agonije s prvim je sjenama preplavio izmučeno Srce Isusovo. Isus iz Nazarete bio je Sin Čovječji. Imao je Majku, jedinstveno nježnu, božanski lijepu. Njena ljubav, njen pogled značili su za Isusa više nego pjevanje anđela, više nego mirisava zora nebeska... Ona je bila od Oca blagoslovljena. A on je mora ostaviti radi ljudi... Veliki je četvrtak, dan Učiteljeva konačnog rastanka. Došao je njegov čas; prostrt ničice na zemlju, klečeći pred Djevicom Marijom, Sin Božji traži od nje pristanak, da umre za otkupljenje svojih vlastitih krvnika...

Naslonivši glavu na njene majčinske grudi, Isus joj ganut povjerava ovčice svog stada. Marija ga privija u svoj naručaj. Sjeća se Betlehema, dok njen pogled, božanski osvijetljen, unaprijed počiva na Kalvariji...

I ona plače, oblijevajući suzama Spasiteljevu glavu. Plače i prikazuje vječnom Ocu ovu žrtvu, neokaljano janje, svoga Sina... plače; blagoslivlje svijet, čije je otkupljenje počelo u sretnoj nazaretskoj kućici, a dovršit će se sutra na drvetu groze, krvi i sramote!

U zanosu ljubavi Majka grli Sina; prije nego će mu trnje oskvrnuti čelo, ljubi ga uime neba, čiji je Bog... ljubi ga u ime zemlje čiji je Kralj... I ovaj put izgovara bolni i svemoćni Fiat!...

Već je noć. Isus je svoju žalosnu Majku povjerio svojim prijateljima iz Betanije i anđelima te se udaljio, dok mu duša roni u agoniju težu od smrti!...

S t a n k a

DUŠE.- Otajstveni Spasitelju, kako je dobro, što se u ovoj Uri, ovoga znamenitog dana sjećamo tvoje prve najdublje tjeskobe, skupa s bolima i žrtvama tvoje Majke, koje je podnijela za grešni ljudski rod!... Gospodine, ne samo kao Bog, nego i kao Bog-Čovjek i Marijin Sin, ti proničeš i shvaćaš samrtničku okrutnost zemaljskih rastanaka... bol radi odsutnosti, odlaska i smrti... Upravo, jer si Isus, to jest, jer si istodobno čovjek i Bog, mi osjećamo s tobom ovu bol tvoga tako ljubeznog i nježnog Srca, dok se rastaješ od tvoje Majke, žalosnije nego će ikada biti ikoja maj-


- 97 -

ka... Gledaj u njoj, Isuse, tolike majke, tolike žene, tolike duše, koje danas pred tvojim tabernakulom plaču radi odsutnosti svojih najmilijih bića... Kolike će od njih kasnije doći same, da ničice padnu pred okrvavljenim Križem! Da, doći će same, jer je brat, muž, sin daleko od ognjišta ili od hrama radi kakve nesreće, a možda i radi pomanjkanja vjere...

Daleko su, ali nipošto nisu protjerani od svetišta tvoga presvetog Srca, koje je uskrsnuće palih... U njemu će one plakati s tobom u ovom Getsemaniju. Plakat će u tjeskobi odsutnosti tolike rastužene majke, toliki kršćanski očevi, tolika neutješna braća, moleći od tvog Srca mir, koji može doći samo pobjedom tvoje ljubavi u njihovim ognjištima... mir radi povratka njihovih rasipnih sinova... mir u predanju, kad ih pohodi okrutna smrt!...

Ništa zato, Učitelju, što trpimo mi, koji smo ovdje uza te, samo da se naši brzo vrate među tvoje... da ti se klanjaju, da te svi ljube kao u onaj vedri dan prve sv. Prišesti! Sjeti se, blagi Nazarenče, Marijine žalosti u času rastanka na Veliki četvrtak... Ne zaboravi zadnji zagrljaj svoje Majke, a uime njene boli bdij u svojoj Euharistiji osobitom nježnošću nad žalosnim majkama i nad svima, koji su daleko od ognjišta!...

S t a n k a

MOLITE OD PRESVETOG SRCA ISUSOVA I MARIJINA DA RADI NJIHOVE UZAJAMNE ŽALOSTI VELIKOG ČETVRTKA IZLIJEČE TOLIKU MORALNU BIJEDU NAŠIH OGNJIŠTA. NA OVAJ PRVI DAN, KAD NAM JE NJEGOVO SRCE DALO PRESVETU EUHARISTIJU, ON NAM NE ĆE USKRATITI TU MILOST!

Bolna srca, glava mu još orošena suzama njegove božanske Majke, Isus se penje na sionski brežuljak i dolazi sa svojima u dvoranu, gdje će proslaviti Posljednju Večeru. Ranjen je ljubavlju, suze mu naviru, hoće da zamrače one prelijepe oči, ali božanski Učitelj suspreže val plača u svom Srcu, koje već umire. Budući da nas je uvijek ljubio neizmjernom ljubavlju, on nas je i u ovaj uzvišeni čas ljubio bez kraja... Božanski zanesen u svojoj ljubavi, postao je naš Kruh, učinio se Euharistijom i goloruk, bespomoćan, poništen predao nam se u Hostiji do konca svijeta!

Svladala te ljubav, Isuse: neka živi tvoje Srce u presvetom Sakramentu!

S t a n k a

Sjetivši se božanske Euharistije, tog divnog dara Srca Isusova, uskliknuli smo: "Neka živi tvoje euharistijsko Srce!" Ali jao, svijet ne kliče ovako, jer je baštinio tvrdoću bogoubilačkog naroda i podlost izdajničkog učenika. Tu je otajstveni Bog, a tolike ga tisuće njegovih otkupljenika zaboravljaju... Pretvorio je tabernakul u svoju tamnicu, pronašao je za nas nebo Euharistije, a njegov puk uzvratio mu je sa zaboravom... Njegov puk stvorio je prazninu


- 98 -

i šutnju oko svetog kovčega... Gledajte kako je posvuda zapušten u sjeni svoga bijednog boravišta... On sam, Bog, blaženstvo neba!...

On zove, a glas mu se gubi u pustinji... On traži, a molitva mu odjekuje u šutnji... tuži se, a jecaji su mu često ugušeni bukom nezahvalnih i nemarnih sinova, koji su zaboravili božanskog roba na oltaru...

Posvećujući prvi kruh u noći Velikog četvrtka, Bog-Čovjek predvidio je ove uvrede i okusio ih je u svoj njihovoj neizrecivoj gorčini... Da, on je sve ovo znao... i Srce njegovo nije se uskolebalo... jer je čekao vas, vjerne duše, jer je vidio, da dolazite s molitvom utjehe i pobjede pred njegov oltar... Molimo jednoglasno, a ta molitva neka bude u isto vrijeme zadovoljština za ovu pogrdnu zaborav i odlučni zahtjev za milosnom pobjedom Srca euharistiskog Isusa...

DUŠE.- Dubokim žarom, kojim se pričestio Ivan iz tvojih blagoslovljenih ruku, i žarkom vjerom Petra molimo te, euharistijski Isuse, da u dušama probudiš neodoljive želje i božanski glad za pričešću. Zaklinjemo te, da nas slušaš:

Radi prve pričesti, podijeljene tvojim apostolima kod otajstvene Večere Velikog četvrtka...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi izjava ljubavi i vjernosti tvojih učenika, kad si im predao blago svoga presvetog Srca...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi čudesne vlasti, koju si dao apostolima, kad si ustanovio svećeništvo, da vječno nastavlja euharistijske tajne...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neprestanog obnavljanja žrtve Cenakula i Križa u božanskoj žrtvi sv. Mise...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neiscrpive darežljivosti tvoga Srca, po kojoj u oltarskom Sakramentu daješ snagu svojoj Crkvi...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi neprekidnih čudesa svetosti, proizvedenih čestom i svagdanjom hranom euharistijske mane...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi tvog vjernog i stalnog boravka u tabernakulu kroz dvadeset stoljeća unatoč zaboravi, preziru i svetogrđu...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi mudrosti, kojom tvoja Crkva tako brižno poziva na često i svagdanje primanje božanskog Sakramenta...


- 99 -

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

Radi otkupiteljske nježnosti, kojom je Crkva u zalutalom svijetu otvorila dječici sklonište tvoga svetog tabernakula i tvoga Srca...

Srce božansko kraljuj, po svagdanjoj pričesti!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

OVE VEČERI MOLITE POSEBNIM ŽAROM, DA SRCE ISUSOVO POBIJEDI U SVAGDANJOJ PRIČESTI.

Onaj, koji je Gospodar neba i vladar zemlje, postao je božanskim robom ljudi... Poništio se onaj, koji nam je dao život... Onaj, koji je raskinuo naše lance, sam se njima sputao i od večeri Cenakula postao je u svojoj neshvatljivoj ljubavi naš sužanj. Vezan nevidljivim lancima ljubavi silazi sa Siona, ulazi u Getsemanski maslinjak i padnuvši na koljena, moli: počinje smrtna borba... Tog časa provali oluja svih boli nad njegovim slomljenim Srcem i on usred ove tjeskobe i muke moli uzdišući: "Oče, ljubim ih... rani mene, ali spasi ljude... oprosti im!"

Njegova tjeskoba raste... Pred njegovim očima prolaze krvnici, hulitelji, psovači, oni koji niječu i pobijaju njegovo Evanđelje i njegovu ljubav, a on ponavlja: "Ljubim ih, Oče, oprosti im!"

Prolaze otpadnici, nesretni apostate, koji gaze oltar, pred kojim su se klanjali... prolazi beskonačno mnoštvo kukavica, koji ga se boje priznati; mnoštvo onih, koji se stide njega, svoga Kralja i Spasitelja i on žalostan kliče: "Oče, ljubim ih, oprosti im!"

Prolazi nebrojno mnoštvo onih, koji oskvrnjuju dušu u blatu niskih strasti i uživanja, a božanski Umirući ponavlja: "Ljubim ih, Oče, oprosti im!"

Prolaze mlaki i nevjerni svećenici, nemarni roditelji, koji su krivi zbog propasti vlastite djece... Prolaze obitelji sa svojim opačinama; društva sa svim svojim orgijama... Prolaze oni, koji pogrđuju Papu, njegova Namjesnika... A on jecajući, gušeći se u ovom bezdanom jezeru tame, užasa i smrtne borbe, muca: "Da, ljubim ih, Oče... oprosti im!"

Kao vihor svetogrdnih strelica pogađaju mu napokon lice i probadaju Srce svi prokletnici, bezbrojne legije odbačenih... Obilježeni njegovom Krvlju, otkupljeni njegovom smrti, oni hoće na svaki način, da bez njega umru, da ga onda vječno proklinju...

Iz Srca Isusova provaljuje tada jecaj beskonačne boli i ono žestoko kucanje Srca kida mu žile...

Isus blijedi, a časak zatim njegovo mrtvački pomodrilo lice, njegove rasute kose, čitavo njegovo dršćuće tijelo namočeno je krvlju. I padnuvši licem na zemlju, on vapi: "Oče, došao sam izvršiti tvoju volju... ali ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj Kalež!"

Još je bio prostrt na zemlji, kad odjeknuše naša imena u njegovu umirućem Srcu. Vidio nas je, jest, vidio je nas


- 100 -

koji se nalazimo ovdje u ovoj Svetoj Uri utjehe... Vidio je i nas, kako se s anđelom približujemo, da ga okrijepimo... Osjetio je, da mu umornome, pružamo počinak na našim rukama, da ga tješimo žrtvama, nježnošću i ljubavlju naše duše. Odtada nas on slijedi i kroz suze i rešetke svog zatvora, gleda nas kao prijatelje, kao pouzdanike svog ucviljenog Srca... A to Srce kuca i ovdje u otajstvenom grobu oltara...

Umuknimo, kucaji njegova Srca neka nam govore o njegovoj tajanstvenoj muci, o dozivu njegove ljubavi, o njegovoj čežnji za pobjedom!

S t a n k a

POSVETITE SE U OVOJ SVETOJ URI NJEGOVU PRESVETOM SRCU; PRISEGNITE MU VJEČNU LJUBAV U NJEGOVOJ BOŽANSKOJ EUHARISTIJI.

...Duboka je noć. "Pođimo,"reče Isus, probudivši apostole "pođimo, približio se moj izdajnik" (Mat. 26, 4,6). Još časak, i njegovo Srce, grozno izmučeno, potreslo se, kad je vidio Judu, svoga izdajicu... Kako ga je ljubio!... Odabrao ga je među tisućama, učinio ga svojim apostolom i svećenikom... a Juda je za šaku bijednog novca izdao Spasitelja...

...Skrajnjom podlosti pruža Isusu ruke... i približi se Učitelju te utisne cjelov u ono lice, koje je ljubila njegova bezgrešna Majka...

Duboko potresen, Isus mu blago reče: "Prijatelju, zar me cjelovom izdaješ?..."(Mat. 26,50),(Luk. 22,48).

Ni kroz sva stoljeća nije se izgubila ova riječ sramotnog prijekora!... Izdajice još žive uhađajući svog Učitelja; još ima onih, koji žive od njegove Krvi, koji i dalje bacaju kocku za njegovu haljinu i trguju njegovim Evanđeljem... A Gospodin Isus, jer je blag, jer je vječan, šuti u ovom Tabernakulu, ovom svetohraništu, koje svjedoči o tolikim obećanjima, što su zadana Isusu, a koja trajno optužuju njihovu izdaju...

Toliki ga cjelivaju i izdaju, odriču se svog Učitelja radi lažne opsjene nekog uglednog društvenog položaja ili radi šake niskog novca...

Podmuklo i izdajnički cjelivaju ga nesretnici, koji kažu, da su se razočarali u njegovoj spasonosnoj nauci... a zapravo ne mogu podnijeti svetost njegova pogleda i njegova Zakona...

DUŠE.- Isuse, kažu, da su se razočarali u tebi, a ti si jedina istina, jedini put i život, koji nikad ne propada! (Iv. 14, 6).

U ovoj Svetoj Uri zakopaj u zaborav krvavu pogrdu tolikih, koji su sjeli za tvoju gozbu, koji su primali tvoje povjerenje, koji su bili tvoji prijatelji, a onda su te zapostavili zemaljskom talogu...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!


- 101 -

Radi neizmjerne boli, koju je tvome Srcu nanijela izdaja Jude apostola, kad te on podmuklim poljupcem predao tvojim neprijateljima...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi velike boli nad naglim bijegom jedanaestorice učenika, koji su prisegli, da će umrijeti s tobom...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi duboke gorčine nad trostrukom Petrovom zatajom i radi poniznih suza, kojima je on okajavao svoju umišljenost i svoju žalosnu kukavštinu...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi tvoje ucviljenosti nad vlastitim narodom, koji je najprije veličao tvoje Ime, a onda je pljeskao tvojim krvnicima i tražio tvoju Krv...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi velike tuge nad nezahvalnošću onih, koje si ozdravio na svome putu, koji su gledali tvoja čudesa, a ipak su se bez oklijevanja pridružili ubilačkoj rulji...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi plača, što ti ga je izazvao vapaj onih majka, čiju si dječicu blagoslovio, i radi žalosti, koju ti je prouzročila pogrda sa strane ove iste djece...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi duboke rane koju ti zadade Judino očajanje i nepouzdanje u tvoje neizrecivo milosrđe...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi žalosti nad mnogim otpadima, što si ih predviđao u Getsemaniju, koji će te stoljećima pogrđivati, kidajući nešivenu odjeću tvoje Crkve...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

Radi smrtne agonije, koju ti prouzročiše javni otpadi nekih službenika oltara, koje si unaprijed gledao i radi jecaja, što ti ih izmamiše ovi nesretni Jude, čije te kletve raniše kao ubodi koplja...

Oprosti sva izdajstva, o umiruće Srce Isusovo!

PRUŽITE ČASNU ZADOVOLJŠTINU ISUSU RADI TOLIKIH IZDAJA, IZAZVANIH KUKAVIČLUKOM I NISKIM INTERESIMA.

S t a n k a   i l i   p j e s m a

"Koga tražite?" kaže Isus, svladavajući božanskim veličanstvom svoju neizmjernu bol... "Isusa Nazarećanina" jednoglasno odgovaraju oni, koji su došli, žedni njegove Krvi...

I eto, preblagi Učitelj dolazi prema njima, pruža ruke sagiba glavu i daje se sputati kao zločinac... I zarobljen on ljubi, još im jednom daruje svoje Srce!


- 102 -

A vi, revne duše, koga tražite u ovoj noći, u ovom Getsemaniju njegova Svetišta?

DUŠE. Dolazimo, da potražimo tebe, Isuse iz Nazareta... u ovom satu, kad vlada tama, pustoš i grijeh... Zato smo odabrali najteži čas tvoje zapuštenostl, o božanski smrtniče Oltara, da te nađemo sama i da u ovoj Svetoj Uri zauzmemo mjesto Ivana i anđela...

Da, ja sam tvoj gospodar, o Sužnju naših tabernakula, i u svojoj bijednoj duši tvoj sam gospodar, kao što sam toliko puta bio i tvoj krvnik...

Dopusti, dakle, da se približimo tvojoj dragovoljnoj tamnici; dopusti, da poljubimo tvoje lance i blagoslovimo sretne zidove tvoje tamnice; dozvoli, da plačemo od ljubavi, razmišljajući o uzvišenom i neshvatljivom zatvoru Sina živoga Boga...

Nije to grešnik, tko te je ovdje zarobio, nego je samo tvoje preljubezno i nježno Srce odgovorno za ovo ropstvo ljubavi. Dozvoli nam, da ti sada gorčinu tvog tamnovanja nadoknadimo usklicima našeg poniznog poklonstva. Približi se, Isuse, vratima tvoje tamnice i primi molitve svoje vjerne djece...

U svim tabernakulima ove zemlje i posvećenim Hostijama čitavog svijeta...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U potpuno zapuštenim ciborijima, po zabačenim mjestima, gdje kroz duge mjesece ostaješ zaboravljen u prašini oltara...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U bezbrojnim crkvama, gdje se s nepoštovanjem vrijeđa ponizno veličanstvo tvoga Sakramenta...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

Na podovima svetišta, u prašini cesta, u blatu neprohodnih staza, gdje svetogrdne ruke oskvrnjuju posvećenu Hostiju...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

Na usnama onoga, koji te kao Juda prima u srce, okaljano grijehom...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U sjajnoj raskoši, kojom te Crkva časti javnim pohvalama u ovom Sakramentu ljubavi...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U mirnom samostanskom zatišju, u srcu tvojih djevičanskih zaručnica, koje Janjetu pjevaju neokaljani himan nježnosti...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U jedinstvu sa svim tvojim prijateljima, koji u vječ-


- 103 -

nom klanjanju i u Svetoj Uri dolaze da te posjete i da ti dadu zadovoljštinu, o zarobljeni Bože...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

U grudima umirućeg, koji te zazvao u pomoć srcem, što prestaje kucati, jer ga je već ranila smrt...

Klanjamo ti se, o Srce euharistijskog Isusa!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Nije bilo strašnije ni bolnije noći, nego što je bila noć prvog Velikog četvrtka.

Revne duše, ne trebate se mnogo naprezati, da sebi predočite taj prizor, koji se odigrao prije dvadeset stoljeća. Jer evo, Isus je ovdje još uvijek na optuženičkoj klupi, kriv samo zato, što beskonačno ljubi. Njegove su božanske oči odtada stalno natopljene suzama, koje izaziva mlakost njegovih... dobrih duša...

Tu je on neprestani predmet ruganja sa strane zemaljskih mudraca i oholica... Tu je on i dalje krvavo ruglo onima, koji ga se boje, u prividnoj pasivnosti u svojoj sakramentalnoj šutnji... A On šuti i čeka, da oprosti...

Ali iznad svega, grijeh oholosti i nadutosti pogrđuje preblagu poniznost njegova tabernakula... Luciferova pobuna, ljudska oholost, najgorči je talog njegova kaleža...

U ovaj dan, Isuse, imaš pravo tražiti, da te utješimo svojom poniznošću... Primi ovu utjehu, euharistijski Isuse, kao naknadu ljubavi za onu vječnu noć svetogrdnog oskvrnuća tvoje osobe, što si ga podnio na Veliki četvrtak.

(Polako uz stanke):

DUŠE.- Ljubimo te Isuse! Udijeli nam slavu, da budemo zapostavljeni svima iz ljubavi prema tvom ožalošćenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam slavu, da budemo poniženi iz ljubavi prema tvome ojađenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam milost, da budemo zaboravljeni radi slave tvoga milosrdnog Srca!

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nazasluženu čast, da budemo prezreni iz ljubavi prema tvom razboljenom Srcu.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam nagradu, da budemo ismijani radi slave tvoga ranjenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam žuđenu sreću, da budemo pogrđeni radi slavlja tvoga božanskog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam neusporediv užitak, da budemo jednog dana progonjeni radi ljubavi tvog preljubljenog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Daj nam kao krunu, da budemo oklevetani u apostolatu tvoga presvetog Srca.

Ljubimo te, Isuse! Udijeli nam najvišu milost, da se tebi do kraja vjerni prinosimo za žrtvu kao žarka naknada tvome žrvovanom Srcu.

Da molimo te, udijeli nam, da s ljubavlju primimo


- 104 -

dio koji nam pripada od pogrda i agonije tvoga otajstvenog Srca...

Utješi se, preljubljeni Učitelju! Svaki od nas želi ti izreći riječ poniznosti i pouzdanja, izjavljujući, da si mu samo ti njegovo jedino dobro i sva njegova nada!...

K r a t k a   s t a n k a

Veliki četvrtak bio je tek osvit ovog dugog niza vjekova ljubavi i agonije, kroz koje je euharistijski Isus stoljećima sakriven u našim tabernakulima, rob i gost naših srdaca...

Veliki Četvrtak Cenakula i Getsemanija nastavit će se na proslavljenje Isusovo do kraja vremena. Ovaj Sakramenat ljubavi i vjere ostat će s nama, dok se i zadnja Hostija ne potroši u grudima zadnjeg umirućeg čovjeka...

Ipak, ovo sunce ljubavi, ovo Srce, sakriveno u Isusovim grudima i u ovoj Hostiji, nije uvijek bilo sakriveno našim očima...

U svojoj žarkoj ljubavi i u sjaju svoga milosrdnog svijetla, nije moglo izdržati, te nam je iz široke rane svojih grudi, progovorilo ovo presveto Srce i jednoga blagoslovljenog dana otkrilo se u svoj krasoti svoje ljubavi.

To je bio onaj Isus s Posljednje Večere; on božanski Nazarećanin, Učitelj Judeje, strastveni ljubitelj duša. Onaj isti divni osamljenik, isti pobjednički rob Getsemanija... On se javio zanesenom oku Marije Margarete i pokazavši joj svoje Srce, obavijeno plamenom, reče joj: "Evo Srca, koje je ljude toliko ljubilo... Nisam mogao dulje zadržati ljubav, kojom za njima izgaram: dolazim dakle, da tražim ljubav za ljubav: hoću da svoj život dadem za vaš život... Žalostan sam... zaboravljaju me... i pogrđuju... Tražim utjehu: želim svečanu naknadu ustanovom blagdana posvećenog mome Srcu: Tražim pobjednički kult za moje Srce, jer po njem hoću, da zavladam... Pridružite mi se s poklonstvom zadovoljštine, sjedinite se sa mnom, da Svetom Urom obratimo svijet. Dođite, pričestite se... Dođite! Želim da se klanjate u oltarskom Sakramentu... Dovedite mi duše... Uvedite me na obiteljska ognjišta... do srca, koje trpi, do postelje tvrdokornog grešnika... i vidjet ćete slavu i čudesa moje ljubavi.

Uzmite i primite u Euharistiji moje božansko Srce... Ono vam pripada: ljubite ga, ljubite ga i učinite, da ono zavlada..."

Tako je govorio Isus u Paray-le-Monialu.

Tako on nastavlja govoriti i nama o otvorenoj rani svojih prsiju. On čeka odgovor ove večeri... u ovoj Svetoj Uri, koja će se kao nebeska vizija završiti i stopiti s urama sretne vječnosti...

S t a n k a

DUŠE.- Getsemanski Anđele, ljubljeni Ivane, Marijo Margareto, sretni poklonici Cenakula, bezgrešna Djevice... približite se svi, bdijte i molite s nama, te položite


- 105 -

našu zadnju molitvu ne do nogu Isusa u Hostiji, nego u krvavu ranu njegovih prsiju.

Gospodine Isuse, ti si rekao, da si Kralj i da si zato došao na svijet (Iv. 18,37). Radi ovoga kraljevstva ustanovio si trajnu oltarsku žrtvu, radi njega si nam otkrio blago i kucaje svoga božanskog Srca... Nisi nam uzalud zajamčio, Isuse, da ćeš svojim Srcem zapaliti oganj svoje ljubavi u čitavom svijetu...

Izvrši, dakle, svoje obećanje, uspostavi kraljevstvo svoga ljubeznog Srca.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva: dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika, ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je ravnodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već


- 106 -

davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovljedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobožnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nam nebo svog Srca, svima, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Naslonivši glavu na tvoje presveto Srce, dopusti nam Gospodine, da kažemo:

Blagoslivljemo te, Isuse, i ljubimo, za sve one, koji te mrze.

Blagoslivljemo te, Isuse, i ljubimo, za sve one, koji se odriču tebe u Sakramentu ljubavi.

Blagoslivljemo te, Isuse, za sve ravnodušne, koji te zaboravljaju.

Blagoslivljemo te, Isuse, za sve dobre, koji zlorabe tvoju milost.

Blagoslivljemo te, Isuse, srcem tvoje božanske Majke i ljubavlju svih tvojih odabranika.

Ako smo te kadgod zatajili, oprosti, o sakriveni Bože... kao naknadu dopusti nam, da te priznamo prisutna u Sakramentu ljubavi, u kojem živiš...

Ako smo te, po slaboći ili zlobi, uvrijedili, dopusti nam, da ti služimo kao vjerni robovi vječne ljubavi, jer je smrt svaki život, koji nije posvećen ljubavi tvoga ljubeznog, zaboravljenog, božanskog Srca u presvetoj Euharistiji!

Neka dođe k nama kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.


- 107 -

ZAVRŠNI ČIN POSVETE

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za milijune stvorova, koji ne znaju za tvoju stvarnu prisutnost u tabernakulu. Uime svih ovih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji vjeruju u ovu uzvišenu tajnu, ali žive ravnodušno i ne pričešćuju se nikad, prezirući manu tvojih oltara. Uime svih njih mi ti se klanjamo, o Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji vjeruju u Euharistiju, a oskvrnjuju je strahovitim svetogrđem. Uime svih njih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za one, koji te vrijeđaju, jer se radi grešne mlakosti povlače od pričesti i primaju te samo rijetko iz pretjeranog straha. Za sve njih mi ti se klanjamo, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Hosana, tebi, Isuse, hosana u naknadu za tolike dobre i samilosne duše, za tolike svećenike, koji bi mogli biti sveti, samo da se velikodušno posvete pobožnosti presvete Euharistije, da se bez pridržaja predadu ovoj najvećoj ljubavi, ovom neusporedivom štovanju i naknađivanju. Uime svih njih klanjamo ti se, Gospodine, i ljubimo te ljubavlju, jačom od smrti!

Isuse, nastavi i dalje otkrivati nam divote tvog Srca iz ove Hostije! Približi se, Isuse, sakriveni i pobjednički Bože; napreduj osvajajući za tvoju gozbu dušu po dušu, obitelj za obitelji, dok sva zemlja oduševljeno ne usklikne: "Hvaljeno bilo božansko Srce, u svojoj spasonosnoj Euharistiji... Njemu, samo njemu, na oltarima, bila čast i slava u vijeke vjekova!

Adveniat regnum tuum! Neka dođe kraljevstvo tvoje!

+ + +