Ovaj materijal BEZ COPYRIGHT-a postavljam potpun, ali s određenim malim nedovršenostima na server (podrazumjevaj "na Internet"), u obliku prikladnom za tiskanje, da ga čita ono malo duša što su ipak još u stanju prepoznati Božji glas.
Nedovršenost u pripremljenosti ovog materijala je zanemariva, i moguće je razabrati sve pojedinosti teksta kojeg sam doslovce [i bez da išta propustim, u okviru mojih mogućnosti] ovdje prenio onakvog kakvog ga sâm posjedujem (preslik --fotokopija-- po svoj prilici daktilografirane "knjige", koju sam prvi put, također u presliku, posjedovao i čitao ranih 1980-tih)
Ova "knjiga" se širila individualnim kanalima još tada
(a bilo je kasnije i pokušaja, o kojima nisam uspio pojedinosti saznati, da se tiska u ljepšem ruhu).

Notae (latinski: napomene, čitaj "note") ostavljam, jer nemam do daljnjeg vremena dodatno sređivati ovaj elektronički tekst:
Notae su poznatljive po ovakvom formatu (izgledu, obliku):

                                            [...,nota]


 

 

 

ISUS NAS ZOVE

str [1], [2], [3], [4] su prazne


+
U Ime Boga Oca
koji me je s velikom Ljubavlju stvorio.

+
U Ime Boga Sina
koji me je s velikom Ljubavlju
Svojom Pregorkom Smrću otkupio.

+
U Ime Boga Duha Svetoga koji me s velikom Ljubavlju
Svojom Presvetom Milošću posvećuje

Amen.

[5]


"Misli su Srca Njegova od koljena do koljena
da im od smrti život spasi,
da ih nahrani u danima gladi." (Ps 32,11.19)

U DVADESETOME VIJEKU
u ovo naše moderno doba,
poplava je grijeha zemlju prekrila
i duše potopila u tamu
što se uzdiže do svoda Nebeskoga.
Nebo se i zemlja zgražaju
nad tolikim grijesima ljudi.
Zato dolazi Gospodin Isus
da dovikne djeci Svojoj
što im treba činiti
da ne propadnu zauvijek.

Gospodin daje Svoje Riječi
preko mnogih Svojih sinova i kćeri.
Želeći da se spasi što više duša,
i da se ublaže boli dragome Bogu,
i ja, nevrijedna sluškinja Lijepoga Boga,
označit ću Vidjenja i Poruke što sam ih
za Spas besmrtnih duša,
primila od Njegove Dobrote.
Sve to izručujem Rimokatoličkoj Crkvi u ruke
kako mi je Gospodin Isus i naredio.
Ja sam tek prah i pepeo,
stvorenje Boga nedostojno.

Božja Ljubav neka raspali srca naša,
i obilje Božjeg Blagoslova
neka se izlije na sve duše.
Neka bude hvaljeno i slavljeno
Presveto i Narazdjeljivo Trojstvo:
Bog Otac i Bog Sin sa Svetim Duhom
u vijeke vjekova. Amen.

Vidjelica Julka

[6]


SADRŽAJ

Znamenovanje u Ime Presvetoga Trojstva

5

U dvadesetome vijeku...

6

SURADNICI U DJELU SPASENJA

Gospodin je izabrao malene

21

Nebeska Majka djeluje preko poniznih

22

Poslanje vidjelice Julke

23

Dijete siromašne i brojne obitelji

25

Izvanredna zbivanja u mladosti

26

1945.-1949.

POZIV NA SLUŽBU

"Hoćeš li Mi služiti?"

27

"Uzimam te za Svoju posudu!"

27

"Dajem ti križ sličan Mojemu"

28

Živi za Mene i duše!

28

Pazi, doći će kušnje

28

"Moli se!"

29

Križanje u Nebu

29

Čašćenje Presvetog sakramenta

29

Molitva za svećenika

30

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Isus je zabrinut za duše

30

"Na četiri načina puk Moj Mene vrijedja"

30

"Groblje i što vidiš jest grješni svijet!",

31

Poharani i zapušteni vinograd

31

Strašne psovke i mnogobrojna proklinjanja

32

Oskvrnuće Svetinja zbog počinjenih grijeha

32

Nije htjela da se pokloni Raspetome Spasitelju

32

7


"Služiš kod djavla!"

33

Zaručnica u mrtvačkim kolima

33

Bježe da se sklone od strašne tame!

34

"Julka, digni Me!"

35

"Ovo polje čeka na tebe da ga obradiš!"

35

NEBESNICI POMAŽU I ODGAJAJU

"Mišlju, riječju, djelom i propustom..."

36

Mrljice po bijeloj haljini

37

"Ovo iz čaše popij od Mene!"

37

"Odbaci sve mekušasto pa trčimo u Nebo!"

37

"Sve što imaš podijeli siromasima!"

38

Presveta Djevica već zna...

39

I Sveti Josip će pomoći...

39

"Siromasima nosim!"

40

Sveti Antun u posjetu samostanu

40

Sveta Barbara i ptica Krstokljun

40

Andjeo u svečanim haljinama

41

NAPASNIK

"Uzmi... jedi... slaba si!"

42

"Vozit ću te avionom!..."

42

Rodbina prigovara - djavao dodijava

43

"Donesi ti svetu vodu sa sobom!"

44

"Ide Julka, hajdemo je napast!"

44

Htio natući dijete

44

Uzeo lik službenice Božje

44

O SMRTI I SUDU

Na polasku u vječnost

45

"Svi će oni spavati do Sudnjega dana!"

46

Na raskrsnici vječnosti

47

SUSRETI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU

"A kakvi ste vi ljudi ovdje?"

49

"Vidiš sada kako se mi puno mučimo!"

51

"Odmaramo se koliko si se za nas molila!"

52

"Sinko, kako si joj mogao pristupiti!"

54

Djavao muči dušu iz teškog čistilišta

54

8


O NEBESKOJ DOMOVINI

"Julka, dodji na Moju Gozbu!"

55

Teško je unići u Kraljevski Dvorac

56

Na pragu Neba

57

"Kako su se brinule takovu kuću imaju!"

59

BLIŽE GOSPODINU

Tri prekrasna Goluba

60

"Izaberi jedan od ova tri Prstena!"

60

"Osjetit ćeš Veličanstvo Svetoga Trojstva!"

61

Susret sa Svetom Obitelji

61

"Pusti je, to je njezino mjesto!"

62

"To je Moja Majka Crkva!"

63

"Ti ćeš Mi nositi cigle!"

65

KUŠNJE SE PRODUBLJUJU

"Ja ću tebe još jače zaljuljati!"

66

"Obuci najskromniju haljinu i poderan kaput!"

66

Veće kušnje - veće Milosti!

67

SVEĆENICI I PORUKE B0ŽJE

"Ne treba svjetlu svjetlo!"

68

"Ti si prevario sebe!"

69

"Što ću s vama ako biskup dodje?"

70

"Ja sam medju njima ali neće da Me saslušaju!"

71

"Moji sluge se plaše da čuju Moje Riječi"

71

"Ti još moraš biti na zemlji!"

72

VELIKA PROPOVIJED DJEČAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK

73

GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SE8E

"Ljubio sam puk Svoj i sve sam mu dao..."

73

"Kada biste vi Mene poznavali..."

74

"Ne zanemarujte svojih duša!"

75

"Sve je uzaludno ako čovjek dušu svoju izgubi!"

75

9


MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

Služba Bogu jest prvi i najvažniji posao

76

Reci Gospodinu na koju nakanu moliš!

76

Molitva trudna čovjeka

77

Velike Milosti za moljenja Andjeo Gospodnj!

77

Kršćanski pozdrav

78

"Nisam Ja stvorio čovjeka za posao!"

79

"Opominjem gospodare koji drže poslugu"

79

Kazna nemilosrdnim bogatašima

80

"Opominjem darovatelje na zemlji"

81

Čovječe, zašto uzdižeš glavu svoju!

82

Služi se Božjim darovima na Spasenje duše

83

Oskvrnjivanje dana Gospodnjega

83

OBITELJSKI I BRAČNI ŽIVOT

"Dajte Mi mjesta u svojim srcima!"

84

Presveta Djevica - Uzor svim majkama

84

Odgajati djecu u Isusovom Duhu

84

"U obiteljima u kojima živi molitva"

85

"Gdje se Ja nastanlm zlo stana nema"

85

"Roditelji, ne kunite djecu svoju!"

85

"Operite odjeću svoju i tijelo!"

86

"Majke koje daju plod svoj od sebe..."

86

"Svaki brak kojemu dajem plodove..."

86

"Bračni drugovi, rastave nema do groba!"

87

"Ovaj se naraštaj utapa u nečistim grijesima!"

87

"Moj narod uzeo je nošnju od samoga sotone!"

88

"Neka vaša lica ne nose maske sotonske!"

89

GRIJEH, OBRAĆENJE I POKORA

"Mnoge je krajeve obuhvatila tama"

89

"U smrtnim grijesima hodaju živi mrtvaci..."

89

"Dva gospodara se služiti ne može!"

90

Uživanje grješnika je jadno i kratkotrajno

91

Nerodice i nesreće kazne su za grijehe

91

"Toliko trpim svaki dan!"

92

"Mrtvi sinovi i kćeri, dokle ćete spavati!"

93

Obratite se i više nemojte griješiti!"

93

Iskreno obraćenje povezano je s pokorom

94

Svi su dužni da poste jer svi griješe!

95

"Postite onako kako to Ja vama objavljujem!"

96

10


"To je prava pokora!"

97

Šuti! - a kad govoriš, važi riječi!

97

SVEĆENIK I NJEGOVA SLUŽBA

Svećenik je zamjenik Kristov

98

Gospodin poziva radnike u Svoj Vinograd

100

"Tko radi oko Mojih besmrtnih duša..."

101

Gospodin nas poučava i po vidiocima

101

"Ali, samo malo imam dobrih radnika!"

102

SVETA MISA I PRIČEST

Ponašanje u crkvi i pod Svetom Žrtvom

102

"Kada sluga Moj podiže Tijelo Moje i Krv..."

104

Primati Sveto Tijelo često - ali dostojno!

104

"Na kraju Moje Žrtve od srca Mi se zahvalite!"

105

PRIBLIŽUJE SE SUDNJI DAN

"Mnogi se vapaji dižu k Meni u Nebo"

105

"Gledam Svojim Očima tu Suznu dolinu"

106

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

107

1949.-1953.

POST I POKORA

Što je post a što je pokora

109

"Tko je vama rekao da se ne mora postiti!"

110

Dani posta

111

Razni slučajevi

111

Odricanje Blagdanom

112

"Bez ovih četvero k Meni se ne dolazi!"

112

Muke izjelica

112

Dječica Blaguju s Presvetim Trojstvom

114

"Tijelo mora biti pripravno za Moj Dolazak!"

116

ODGOJ DJECE

"Gdje su Moji andjeli..."

116

Dijete krstiti što prije

117

11


Pretjerana skrb za dijete

117

Odgoj u Duhu Božjemu i stezi!

117

"Savijaj šibu dok je mlada!"

118

"Kako si ih odgojila, takve ih i imaš!"

118

Žene koje nisu dobre majke

118

"Ne udaraj po toj djeci!"

118

"Nijesi ti dala djeci svojoj ništa!"

119

"Uzaludno je ribanje klupa..."

119

"Škole ovoga svijeta koriste ljudima..."

120

"Duboki džepovi djavle odgajaju!"

120

"Tko misli da je nešto..."

120

"Pred Mojim Očima, na Sudu..."

120

Po svilenim stepenicama u Carski Dvorac

120

"Čovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!"

121

Paziti na izbor zvanja!

122

Andjelova čednost

122

NE IDE MU PO PLANU

"Živim životom mukotrpnim svaki dan..."

122

"Našao sam si drugu!"

123

"Tako sam zabrinut!"

123

"Što se ti mene toliko bojiš!"

123

"Julka, ma šta tu radiš!"

123

"Ako ti se ja tamo pripnem!"

124

Čitave noći djavolske smetnje

124

Priviknula se na kušnje

125

POZVANA U TREĆI RED

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta!"

125

"Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!"

125

Imena zapisana zlatnim slovima

126

"Vidiš kako ljubim one koji Meni služe!"

126

Za vrijeme Devetnice velike ruže s Neba

127

SLIJEPIH OČIJU I TVRDA SRCA

"Poći ćeš u grad, u kuću nevjernika!"

128

"Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!"

128

"Te razvaline jesu duše njihove!"

129

Prosjak besmrtnih duša

129

"Bit će jedan djavao više u paklu!"

130

"Još samo malo i sve ću vas pomoriti!"

131

12


"Tako ih svi zovite!"

132

"Ti si pretamni!"

132

Nemar prema Majci Božjoj

133

U IME GOSPODINOVO

Rad u Vinogradu Gospodnjem

134

"Podji od samostana do samostana!"

134

Potrebna je sloga i ljubav

136

"Julka, dugo sam te čekao!"

136

"Dobar primjer je dao braći svojoj!"

137

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"Ti moraš poći do Mojega Sluge!"

138

"Doći ćeš i ti pod ključ!"

138

Kalež patnje putuje

139

"Izuj obuću jer je zemlja sveta!"

139

"To je Grgur Veliki!"

140

Povorka Mučenika dolazi ususret

140

"I tebe ću dati da je čuvaš na putu!"

142

Upute za put

142

Oproštaj od djeteta

143

NA TEŠKOME PUTU...

I oni bi na put

143

"Kud si pošla, luda ženo!"

143

Sveta Obitelj je krijepi

144

"Ja imam najveći fakultet!"

145

"Da su sve žene kao ti..."

145

Danju umor i gladovanje, noću strah i bdijenje

146

"Gospodine, neka i meni malo ostavi!"

147

Nebeski putokaz

147

Noć puna tjeskobe

148

Andjeo osujećuje dalji put

148

Mali Isus pravi društvo

149

"Podji tamo u vrt"

149

Skinuta s križa

150

"Kušao sam te da vidim tvoju poslušnost!"

150

"Ovo je čistilište!"

151

"Ne dam više da se gazi Bog na zemlji!"

151

Mlijeko Božje Milosti

152

13


1953.-1960.

DUŠE SE SPAŠAVAJU ŽRTVOM

"Jedva sam dočekao da dodješ k Meni!"

153

"Ne plači! Još ga nisi bila ni rodila..."

154

Trebao je pretrpjeti za jednu dušu

154

"Zar nećeš dati dijete za čistu žrtvu?"

155

"Zar nećeš trpjeti da mladića obratim!"

157

Ozloglašena i oklevetana

157

"Koji Mene slijede u životu..."

157

"Trpiš za nju i za njezine grijehe!"

158

Nesreća stalno za petama

158

"Spasit ćeš se!"

158

"Više si ti Meni učinila..."

159

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

"Nije joj bilo po ćudi!"

159

"Ne kušaj Me!"

159

"Kad je Moja Volja..."

160

Ne razbacivati Božje Dragulje

160

Svećenik po Srcu Isusovom

160

"To su zagrebački biskupi!"

161

U Očima Božjim!

161

"Već si dala sjeme i još moraš dati!"

161

Protivili se Božjim Porukama

162

"Tko od Mojih slugu ima veće zvanje i dužnosti..."

163

"Neka živi po svojoj mudrosti!"

163

"Ne tjeraj Boga iz blizine svoje!"

164

RODJENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

"Piši o Mojemu Rodjenju!"

165

"Neka mudrijaši u Crkvi Mojoj ne lome mozga..."

165

Kako se je porodio Gospodin naš Isus Krist

166

POMOĆ I UTJEHA

Mala Marija

167

Presveti Sakramenat u posjetu bolesnici

167

Mali Isus želi da Ga hvata

168

Andjeli se klanjaju Isusu u Jaslicama

168

Majčica Božja iznenadila je

168

"Andjeo te je tvoj spasio!"

169

14


Četica Andjelčića bdije

169

U bolu srca Nebeska utjeha

169

Bog sve uzdržava

170

"Dok ja živim, ti se ne boj!"

170

VIDJENJA I POUKE O GRJEŠNOSTI SVIJETA

Duše u grijehu i duše u Milosti

171

"Reci Mi, gdje je pravda?!"

172

Gramzivost za ovozemaljskim dobrima

172

"Ne slavite sebe i svoje tijelo!"

173

Starac - a još nije ništa živio!"

173

Slaba pšenica...

173

Korov oko crkve

173

"Postupaš s njom kao da imaš roba uza se!"

174

Djavli žanju

174

More mrtvih riba

174

NEČEDNOST I NEČISTOĆA

"Ženo, ukrasi se!"

175

Dva mladića

175

"Malo će se samo duša spasiti!"

176

Gospodin plače nad Svojim slugama

176

"Što je u njoj to je i u njemu!"

176

Kao dijete od dvije godine

177

Bez svladavanja nema kreposti

178

Sakristan se oženio

178

"Ako nema dovoljno pokore i svladavanja..."

178

Sotonsko jezero i mutno nemirno more

179

"Da imam vlast nad prirodom..."

180

"Jača krv, veća opasnost za tijelo i dušu!"

180

Širok je put u propast!

180

Muke za nečiste grijehe

180

"Što se to zbiva!"

182

BIJELA KUGA I ČEDOMORSTVO

Usporedba o neplodnoj njivi

183

"A gdje su ti djeca!?"

184

Muke za čuvanje djece

184

Ode muž u pakao!

185

Nema njima odrješenja!

185

Radi grijeha majke ne može do Žrtvenika

186

15


"Odrješuj samo i dalje žene ubojice!..."

186

"Majko, zašto nas nijesi na svijet dala!"

186

"Majko, daj nam kruha!"

187

Strašne muke u vječnosti

187

"Zašto ne psuješ kao mi!"

188

OVAJ NARAŠTAJ ĆE STRADATI

"Bit će trepetus!"

189

"Uzdrmat ću oholice..."

189

Tvrdokorni naraštaj

189

Žena u crnini jede bobice s trnja

190

1960.-1966.

NEČASTIVI PAKOSTI I PRIJETI

Smetnje za vrijeme pisanja

191

Gurnuo je na užarenu peć

191

Htjeli izvrnuti vagon

191

Stalno vukli s kreveta

192

Dodijava pobožnoj osobi

192

Uzeo lik bogobojazne starice

192

Veliki bik hoće da sruši crkvu

193

Julka ode, djavli slave

193

"Pripravio sam mjesto gdje ću te mučiti!"

194

KOGA JE BOG IZABRAO TOGA ĆE I OSPOSOBITI

"Zašto je Gospodin sebi odabrao malouku?"

194

U školi s bogoslovima

195

Gospodinova Propovijed u noći

195

Sveta Hostija utisnuta na usta

196

"Moje Riječi se voze u tom vlaku!"

196

Na kamenu s Knjigom u ruci

197

"Vinograd će izgorjeti!"

197

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

Preobilna Pričest

197

Nebesnici gromko pjevaju Andjeo Gospodnji

198

Svetac na stolčiću

199

"Sad ćeš okusiti Ljubav Boga Oca!"

199

Ispovijed kod patra Pija

200

16


Pričest velikom Hostijom

200

"Dok smo nas dvojica bili u samostanu..."

201

Gospodin prisluškuje pobožnome razgovoru

202

NIJE LAKO BITI POSVE BOŽJI

"Jedva čekam tvoju dušu!"

203

"Da ti je doći samo do tri kapi lurdske vode!"

204

Sve joj pozoblju crne vrane

205

Umišljala si je da je svetica

205

Duša puna prašine

206

Žive kao i ostali svijet

206

U samostan protiv savjeta Gospodinova

207

"Ribaj i ostale klupe!"

208

"Za premnoge bi bolje bilo..."

208

Djavao napastuje i rovari

209

SVEĆENIKOVA SLUŽBA

"Odvest ću te Srcu Mom..."

209

"I Ja sam toga Cara služio!"

210

"Kad bi sve blago zemlje i sve ukrase njene..."

210

"Želim da Moji sluge budu čisti..."

210

"Ne gledajte lijepe haljine i kapute..."

211

"Ne budite mlitavi sijači Moje Nauke..."

211

"Moli za svećenike!"

211

Ne žuri u službi Božjoj!

211

"Ispitaj dubine srca!"

212

"Nije imao grijeh jer nije znao!"

212

"Koliko sam puta Milošću Svojom..."

212

Majka i prljavo dijete

213

"Ne budite oštri kao mačevi!"

213

"I najvećem grješniku..."

213

Ne uskraćivati sveto Krštenje!"

214

"Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo!"

214

Naopaka velikodušnost

214

"Uspjeti će, ali ne sada!"

215

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAĆENJA

Obnova oštećene crkve

215

"Obratit će se on!"

216

"Vidiš gdje ćeš biti!"

217

Samo pet-šest istinskih obraćenja!

217

17


Zatajeni grijesi ostali na tabli

218

Malo je dobrih kršćana!

219

Krše se Blagdani!

219

Mnoge svetogrdne Pričesti

219

Odbačeno Raspelo

219

Nedolične Procesije

220

"Unutra, smutljivci!"

220

Otpadi od vjere

220

"Na sve Opomene i Poruke s Neba..."

221

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"Dolazi Mali Sud!"

221

Majka će ih Božja zaštititi!

221

Marijin plavi Plašt

222

Crna tama i krasan mladjak

222

"Kosi dokle hoćeš!"

222

"Tako ću lupiti grijeh na zemlji!"

223

Nebeske sile počinju se kretati

224

Potres čitave zemlje i vatra

224

Strašan orkan

224

Velegrad se ruši

224

"Joj, majko moja!"

224

Iza velike tame Zaručnik i Maleno Stado

224

Jutarnje sunce nad pustim mjestom

228

Osamljeno djevojče i duše što traže pomoć

228

Sveta Misa iza Nevolje

228

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"Ovdje ispaštaju za svoje grijehe!"

229

"Plati od svojih žuljeva..."

231

Uredjivala kapelicu i brzo se spasila

231

Čistilište prekršitelja dana Gospodnjega

231

Predjeli muka za duše hladna srca

232

Strahota duša u vatri

232

1967.-1973.

ŠKODI KOLIKO MOŽE

Krivo mu je pa muti

233

Ometa molitvu

233

Snuje spletke da je izbaci iz stana

233

18


Ne daju dimu napolje

234

Poučava u mržnji na siromahe

234

Upropastio bi on zlurado...

234

KROZ OLUJE ŽIVOTA

Sveti Juda Tadej se zauzima

235

"U Crkvi moraju biti križevi!"

235

Kuha lug da ga baci vidjelici u lice

236

Šta se za nju toliko brineš!

236

"U stanovima nema mira!"

237

"Ode djavolica pred rešetku..."

237

Mali Dječak - Veliki Liječnik!

238

"Već sam odavna morao otići!"

238

DUŠE TRAŽE POMOĆ U PATNJAMA

"Podji ti prva, a ja ću za tobom!"

239

Djevojčica traži vezu s majkom

240

Iako nije dostojan, trebalo bi mu pomoći

241

Mučitelji Gospodinovi

242

Muke za one što proklinju nedužne

242

Maleni nesretnici

243

GOSPODIN POMAŽE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"Reci Slugi Mojemu da utvrdi Moju Nauku!"

244

Prispodoba o dobrome pastiru

'245

"Tko vrši Moju Nauku, vodim ga putevima svojim..."

245

Neka nitko Bogu ne zatvara usta!

246

Bog je uvijek imao posebnih odabranika

246

"Ova je kuća Moja!"

247

"Ništa vi ne možete uraditi bez Mene!"

247

Samo je Temelj ostao čitav

247

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUŽBI

Gospodin odnosi kalež nevaljalom svećeniku

248

Veselo kolo oko izrugivača Objava

249

Tvrd je kao zid

249

"Kako ga vidiš izvana takav je i iznutra!"

251

Žalosna Sveta Misa

251

"Čovjek koji podje za Mnom da Meni služi..."

252

19


ZLI NARAŠTAJ SNAĆI ĆE TEŠKE KAZNE

"Al' ste se pripravili!"

252

"Zato sam i došla k tebi sada!"

253

"Pa i ti si Moja!"

253

"Ovaj je naraštaj sit Moje Nauke!"

254

Gori nego u dane Općeg potopa

254

"Izbrisat ću oholost s lica zemlje!"

254

"Produljio sam, ali odustao nisam!"

255

Nitko neće dokučiti Božjih Planova

255

Nesreće i nedaće kao kazne za grijehe

255

"Obavit ću lice zemlje u crninu!"

256

"Ovaj narod vara Moje sluge svećenike!"

256

"Nadjubrit ću zemlju tjelesima ljudi!"

256

NOVI NARAŠTAJ

"Ide vrijeme - i zemlja će imati drugo lice!"

256

Velika sloga i ljubav

256

Dolazi naraštaj gladan Riječi Božje

257

"Sad ćemo živjeti po Evandjelju!"

257

Bog Otac opominje preživjele

258

IZA MUKE ŽIVOTA NAGRADA VJEČNA

Pred bijelim Vratima

259

"Ovdje su svi Prćvednici!"

260

"Ovdje nas ima samo malo!"

261

20


SURADNICI U DJELU SPASENJA

GOSPODIN JE IZABRAO MALENE

Kad je Gospodin Isus odlučio utemeljiti Svoju Svetu Crkvu, da po njoj spasi Čovječanstvo palo u grijeh, za to veliko Djelo izabrao je dvanaest malenih i siromašnih ljudi.

Otada su oni živjeli sa svojlm Učiteljem dijeleći s Njim dobro i zlo. Radosna su srca slušali i primali Njegovu Božansku Pouku. S udivljenjem i uzbudjenjem promatrali su Ga kako liječi bolesne, oslobadja opsjednute, uskrisuje mrtve, stišava oluje, obuzdava nemirno more... S Njim su koracali cestama i putovima Izabrane zemlje i gledali Ga kako s velikom Ljubavlju, kao brižan Pastir, traži i sabire izgubljene ovce doma Izraelova.

Snebivali su se nad neizrecivom poniznošću Bogočovjeka Isusa Krista. Smutili su se i silno ožalostili kad im je navijestio da će Sin čovječji u Jeruzalemu mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavica i pismoznanaca, da Ga na koncu odbace i predaju u ruke pogana. Sablaznili su se, i klonuli su, kad je Obećani Mesija bio osudjen, izbičevan i, poput zločinca, na drvu Križa razapet.

Ali, s Uskrsnulim Gospodinom i Apostoll ustaju na nov život. Prožeti Svjetlom Duha Svetoga i zapaljeni Njegovom Ljubavlju razilaze se širom svijeta da propovijedaju Evandjelje svakome stvoru i učine sve narode Isusovim učenicima.

I bili su sretni da su na koncu života smjeli krvlju svojom zapečatiti svoju ljubav prema Gospodinu, koji je za njih predao na muke Svoje Presveto Tijelo i prolio Svoju Presvetu Krv.

21


I NEBESKA MAJKA DJELUJE PREKO PONIZNIH

Kad je draga Nebeska Majka, pred gotovo jedno i po stoljeće, u Ime Trojedinoga Boga započela veliko Djelo Obnove Crkve Gospodnje, povela je Svoje Izabranike tim istim putem sve dubljeg prijateljevanjs s Njom i Njezinim Božanskim Sinom; putem sve veće ljubavi prema besmrtnim dušama, popraćene mnogobrojnim svojevoljnim odricanjima, podnošenjem velikih poniženja i prinošenjem teških žrtava za njihovo otkupljenje i Vječno Spasenje.

Izabire poniznu i pobožnu redovnicu Katarinu, da nam preko nje pokloni Čudotvornu Medaljicu kao zalog Svoje Prisutnosti i Zaštite u velikim olujama koje su započimale.

Kao Bezgrješna Djevica javlja se Bernardici, djevojčetu iz obitelji mučene bolešću i bijedom. Po njoj nas poziva na obraćenje i pokoru kako bismo postigli Spasenje svoje duše i vratili se u stanje nevinosti.

Sa Suzama u Očima otkriva nam, preko dvoje siromašnih pastirčeta, Melanije i Maksimina, što će se zbiti sa svijetom ako nastavi srljati putem grijeha i bezboštva.

U Fatimi nam objavljuje Svoje Majčinsko Srce, oštrim trnjem ovijeno i britkim mačem probodeno, i s troje siromašne dječice - Lucijom, Franjom i Jacintom - započinje veliki pohod Ljubavi, predvodeći nas u sudbonosnom boju sa silama zla koje bijesno nasrću i hoće da upropaste duše i svijet.

Dok u Vatikanu dvije tisuće biskupa, i još mnogo vještaka, muku muče raspravljajući kako bi obnovili Kristovu Crkvu i prilagodili je suvremenome svijetu, Ona nam u Garabandalu, kao brižna i mila Majka, u čestom i ljubežljivom saobraćaju s četiri djevojčice iz zabitnoga seoceta, pokazuje da nas nije ostavila, da je neprestano uz nas. I postavlja kratku i jasnu dija gnozu bolesti naših duša, i stavlja nam pred oči jednostavno Pravilo Evandjeoskog života, dozivajući nam u svijest Sveta Otajstva Spasenja, koja nam je Njezin Božanski Sin ostavio.

22


U San Damianu ukazuje se kao Gospodja od Ruža neukoj ali pobožnoj i junačkoj Mami Rozi, i poput Nebeskog magneta privlači iz svih naroda mnoštvo Svoje djece oko Rajskog Vrtića, da ih ovdje učvrsti u vjeri, nauči žarkoj molitvi, odgoji u iskrenoj medjusobnoj ljubavi i osposobi za Svoje revne apostole.

Ovih zadnjih godina silazi u predgradje New-Yorka kao Apokaliptička Djevica i izabire za Svoju glasonošu Veroniku, majku brojne djece. U Ime Neba, nama i čitavome svijetu upućuje zadnje Opomene, navješćujućl blizinu Kazne i skori dolazak Kugle Spasenja. Moli i zaklinje Crkvu i svijet da se makar i u zadnji čas obrate, kako bi se Zlo uklonilo, ili bar ublažilo.

POSLANJE VIDJELICE JULKE

I. Obrana Evandjelja

I kršćane sve više zahvaća pomama za dobrima ovoga svijeta i žudnja za ovozemaljskim uživanjima. Mnogi su od njih ohladili u Vjeri pa ih sve više nagrizaju sumnje u ispravnost puta kojim se do sada išlo. Premnoge je obuzeo prezir svega onoga što je "staro" pa napuštaju dosadašnja vjerovanja i pobožnosti, ili ih posve prilagodjuju suvremenim prilikama i shvaćanjima.

Prije tridesetak godina Gospodin Isus izabire još jednu malenu dušu da i preko nje upozori sve Svoje sluge i sav Svoj narod te ne skreću s Puta koji je On utro kada je vidljivo boravio medju nama. Odlučno nas opominje da ne mijenjamo Njegovu Božansku Nauku i Zakone što nam ih je ostavio. Raspeti Spasitelj dozivlje nam u pamet da nema istinskog obraćenja i potpunog oproštenja grijeha bez zadovoljštine za počinjene prestupke. Upozorava nas da na ovom grješnome svijetu živimo okruženi i ugroženi mnogim zamkama i napastima pa nam je živjeti budno, trijezno i bogobojazno ako želimo spasiti dušu i postići Vječno Blaženstvo.

To je jedan vid poslanja Božjih glasonoša naših dana, a medju njima i vidjelice Julke: obraniti i učvrstiti u Crkvi, i u našim dušama, vječnu i nepromjenljivu Nauku Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega.

23


II. Produbljenje Nauke Gospodinove

Medjutim, na Posljednjoj Večeri, u velikom oproštajnom Nagovoru, Božanski je Učitelj, izmedju ostaloga, Svojim Apostolima rekao i ovo: "Mnogo vam toga još imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dodje On - Duh Istine - upućivat će vas u svu Istinu, jer neće govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što ćuje, i javit će vam buduće stvari. On će mene proslaviti, jer će od Mojega uzeti i javiti vama." (Iv 16,12-15)

Tko u Duhu Svetome, s poniznošću i ljubavlju, čita Pouke, Poruke i Vidjenja što ih u krilu Majke Crkve primamo po mnogim vidiocima i vidjelicama, shvatit će kako nas Božanski Učitelj po Svojemu Duhu još više upućuje u Tajne Kraljevstva Nebeskoga.

Tako smo, na primjer, još dublje poučeni o stanju duša u Čistilištu i o prevelikim patnjama što ih mnoge od njih podnose zbog svojih teških a neokajanih grijeha. Pozvani smo da im požrtvovno pomognemo svetim željama, pobožnim molitvama i osobito svojevoljnim odricanjima, postom i pokorom, te prikazivanjem Svetih Misa.

Malo-pomalo otkriva nam se i način kako Premilosrdni Bog spašava duše koje je smrt zatekla nepripravnima u času prelaska na drugi svijet.

Poučeni smo i o sudbini onih koji otidjoše s ovoga svijeta bez svetog Krštenja, a osobito o Spasu nevine dječice. Stavljeno nam je na srce da se za njih mnogo molimo.

Kroz mnoga Vidjenja i Poruke još ćemo više upoznati neizrecivu Ljubav, Dobrotu i Svetost Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista. Još nam se više otkriva uzvišena Svetost, Čistoća i Ljubav naše drage Nebeske Majke, te Njezinog Prečistog Zaručnika, Ljubljenog Poočima Isusovog - Svetoga Josipa!

Dano nam je obilje Svjetla o našoj Nebeskoj Domovini, o Neizrecivoj Ljubavi koja povezuje Presveto Trojstvo, Svetu Obitelj i Blažene Nebeske Stanovnike. Upozoreni smo i na velike razlike koje postoje u Nebeskoj Slavi. Potaknuti smo da marljivo revnujemo oko dobrih djela kako bismo postigli viši stupanj Blažen-

24


stva, to jest, veću Blizinu i žarču Vječnu Ljubav s Najsvetijima.

To je drugi vid poslanja vidjelice Julke i ostalih Božjih glasonoša: pomoći nam da produbimo shvaćanje i razumijevanje Gospodinove Evandjeoske Nauke i dati nam još više Svjetla o Nebeskim Stvarnostima.

III. Pogled u budućnost

Dok putujemo ovom Suznom dolinom veoma nam je korisno, pa i potrebno, pravo se orijentirati. Ako ne znamo dijagnozu grješnostl ovoga naraštaja, nećemo se dovoljno svojski ni zauzeti za njegovo Obraćenje. Ako su nam Namjere Gospodinove s Crkvom i čovječanstvom nepoznate, i nemamo pojma kakovi nam dogadjaji dolaze ususret - nećemo se znati dovoljno ni žrtvovati da Zlo otklonimo ili ublažimo, a skori dolazak Kraljevstva Božjega osiguramo i pospješimo.

To je, eto, treći vid Poruka i Vidjenja danih s Neba: objavljuju nam se budući dogadjaji kako bismo se mogli na njih pripraviti, te molitvom, pokorom, dobrim djelima i Svetim Žrtvama sudjelovati u njihovu zbivanju, suradjujući tako u Božanskom Djelu Spasavanja besmrtnih duša.

DIJETE SIROMAŠNE I BROJNE OBITELJI

Julka je rodjena 1921. godine, u krilu siromašne ali uistinu kršćanske obitelji. Ona je najstarija kćerka izmedju trinaestero djece.

Gospodln joj je već zarana usadio ljubav prema molitvi i samoći. Htjela je poći u samostan, ali zbog prevelikog siromaštva otac nije mogao namaći potrebna sredstva. Po nagovoru rodbine i znanaca uda se tad za vrijedna i poštena mladića.

U braku je živjela tek nekoliko godina. Pri svršetku Drugog svjetskog rata, na samu Bijelu Nedjelju, prigodom bombardiranja mjesta, poginuo joj je suprug i ona s dvadeset i četiri godine ostaje udovica. Imali su dva sina. Prvoga je Gospodin uzeo k Sebi par

25


tjedana nakon rodjenja, a drugoga je ostavio da joj pod stare dane bude hranioc.

Nekoliko tjedana iza pogibije muža, klečeći u svojoj sobi pred Raspelom i slikama Presvetih Srdaca, zavjetuje se da se više neće udavati nego da će živjeti čisto do groba.

IZVANREDNA ZBIVANJA U MLADOSTI

Već kao dijete silno je voljela Gospinu Krunicu i Križ Gospodinov. U djevojačkoj dobi imala je više Nebeskih doživljaja, ali u svojoj jednostavnosti ona je mislila da i drugi slično čuju i gledaju.

Tako je, na primjer, šetajući jednom zgodom po groblju, čula kako joj netko govori: "Ti ćeš biti sretna!" No, ostalo joj je zagonetno u čemu će se sastojati ta sreća.

Sa sedamnaestak godina, kad je već bila zaposlena, doživjela je prekrasnu Majčicu Božju, obučenu u krasnu bijelu haljinu. Hodala je jednom stazom, a kada je došla do nje, dugo joj je nešto govorila. Zatim je prihvati za ruku i povede sa Sobom.

Drugom zgodom doživi se kako na nekom lijepom terenu bere rajske ruže.

Osobito joj je ostalo u svijestl ovo vidjenje. Na nebu je ugledala veliku ploču, ispisanu zlatnim slovima. Pokušala je čitati što piše, ali nije ništa razumjela jer je tekst bio na nekom neobičnom jeziku. Znatno kasnije saznala je da je na tabli bio označen njen život, što je sve čeka u budućnostl poradi Imena Božjega.

26


1945. - 1949.

POZIV NA SLUŽBU

"HOĆEŠ LI MI SLUŽITI?"

Jednog dana ovako joj progovori Gospodin Isus: "Julka, hoćeš li Mi služiti i izvršiti sve što Ja, Bog tvoj, od tebe zatražim?" Odgovori Julka odlučno: "Da, Gospodine! Zato sam se ja Tebi i posvetila da Ti služim!" Gospodin Isus i po drugi put postav! isto pitanje: "Julka, hoćeš li Mi služiti?" Opet ona odgovori: "Da, Gospodine, Ti znaš da hoću učiniti sve što Ti želiš." I po treći put upita Gospodin: "Julka, hoćeš li Mi služiti i izvršiti sve što Ja, Bog tvoj, od tebe zatražim?" Julka se smete što joj Gospodin upravlja tri puta iste Riječi pa zaplače pred Njim i odgovori: "Gospodine, Ti znaš da hoću učiniti sve što želiš, samo ako ja u svojoj slabosti budem mogla izvršiti sve Tvoje Naloge."

"UZIMAM TE ZA SVOJU POSUDU!"

Gospodin Isus se nasmiješi, a onda nastavi: "Uzimam te za Svoju posudu preko koje ću davati hranu s Neba Svojim slugama svećenicima i Svojemu narodu. Dajem ti mrežicu kojom ćeš Mi loviti duše. Dajem ti kljuć kojim ćeš otvarati srca.

Tražim od tebe da živiš kao čista udovica do groba. Služi Meni i budi ljudima na zemlji malena sluškinja. Vrši razne poslove medju njima i tokom rada pouči ih onako kako ću te učiti i za njih ti govoriti.

Dat ću ti velike Milosti Svoje i učinit ću te velikom na zemlji, u očima ljudi."

Na ove Riječi Julka se poplaši i rekne Gospodinu: "Ako budem na zemlji velika, a što će biti sa mnom u Nebu! Bojim se da ću tamo biti nitko i ništa!"

27


"DAJEM Tl KRIŽ SLlČAN MOJEMU"

"Julka, učini Meni za Moj narod na zemlji ovo. Ne uzimaj u usta svoja ni mesa ni ikakova začina od njega. Odreci se voća i kolača, raznih pića i svih poslastica. Osim toga, tražim od tebe da petkom, umjesto ljudi na zemlji, činiš pokoru kao zadovoljštinu za grijehe kojima vrijedjaju Moje Presveto Srce. Želim da činiš pokoru i subotom, na čćast i slavu Moje Svete Majke, da nadoknadiš za uvrede kojima puk Mojna zemlji vrijedja Njezino Prečisto Srce. Tako čini dok Ja hoću, dok ti ne kažem da opet smiješ sve jesti.

A u dane pokore blaguj samo dva obroka. Ujutro ništa ne uzimaj, osim Mojega Tijela u Mojoj nekrvnoj Žrtvi. U podne blaguj krišku suha kruha i popij čašu vode od dva deci. I do uveče ništa više ne stavljaj u usta. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isti obrok kao u podne. Ako li navećer uskratiš obrok tijelu svojemu, imaš veću zaslugu u Mojim Očima."

ŽIVI ZA MENE I DUŠE!

"Odjeću nosi skromnu da mogneš lakše pristupiti u blizinu ljudi i poučiti ih o spasu njihovih duša.

Odreci se društva i budi šutljiva i povučena, kakva i jesi, za ljubav Meni, Bogu svojemu. Malo govori, a puno se Meni moli za Moj narod na zemlji. Moli i za Moje sluge svećenike da ih krijepim u životu te ne klonu u duhu na putu k Meni.

Kad prolaziš mjestom, biraj ulice u kojima nema mnogo svijeta i moli u sebi za taj narod da ga spasim. Oči svoje čuvaj od znatiželjnih pogleda, za Mene, jer sam Ja Zaručnik tvoje duše. Ti ljubi Mene i živi za Mene. Nemoj ugadjati ljudima već Meni. Ako bi te i otac tvoj i majka tvoja odvraćali od onoga što te Ja učim, ne smiješ ih voljeti više nego li Moju Nauku."

PAZI, DOĆI ĆE KUŠNJE!

Gospodin još upozori Julku: "Kušat ću te! Pustit ću ovoga ili onoga da te ponudi. Doći će dijete pa će ti samo gurati štogod u ruku. Dobro pazi! Ti radiš pa bi mogla lako zaboraviti da činiš pokoru!"

28


"MOLI SE!"

Isus dragi odredio je da molim za obraćenje grješnika, za uzdignuće Majke Crkve, za duše u Čistlištu, za svećenike, za pojedine duše - i na razne druge nakane. Po tri sata na dan molila sam razne molitve, uglavnom Očenaše i Krunice - oko šest njih! Budući da sam s posla kasno dolazila, k tome još jako umorna, veći dio molitava obavljala sam rano ujutro. Navečer bih izmolila Andjeo Gospodnji, molitvu Presvetome Trojstvu, Svetoj Obitelji i jednu Krunicu.

Dešavalo se češće da me u noći probudi. Kad se priberem, gledem što je. I onda čujem Glas gdje mi govori: "Moli se za te i te duše!" - ili - "Moli se Presvetome Trojstvu da Mu ublažiš boli nanesene grijesima ljudi!"

Dok ljudi slatko snivaju, Bog nad njima bdije!

KRIŽANJE U NEBU

Gospodin me je poučio da se u Nebu ovako križa: "U Ime Boga Oca koji me je u Svojoj Ljubavi stvorio; u Ime Boga Sina koji me je po Svojoj Pregorkoj Muci otkupio; u Ime Boga Duha Svetoga koji me je Svojom Milosti posvetio."

I onda mi Isus dragi reče: "Tako se križaj na početku molitve i na svršetku. Kad god možeš, tako se prekriži!"

Tako se je križala i službenica Gospodinova sestra Julijana iz C. I nju je Gospodin poučio.

ČAŠĆENJE PRESVETOG SAKRAMENTA

Gospodin Isus naložio je Svojoj službenici da za vrijeme dijeljenja Svete Pričesti ne smije stajati, nego mora skroz klečati. Neka se u ime svih pričesnika zahvaljuje na Velikome Daru koji im je udijeljen. A kada svećenik odilazi od Žrtvenika neka se pokloni zajedno s njim Gospodinu u Presvetom Sakramentu i izmoli slijedeću molitvu. Onda neka zahvali Gospodinu Bogu za sve Milosti koje su ljudi primili, a nisu se za njih zahvalili. Zadnja mora izaći iz crkve. Tako neka čini iza Svete Mise gdje god bude na zemlji.

29


MOLITVA ZA SVEĆENIKA

"Klanjam Ti se Gospodine Isuse Kriste
jer si za nas Pregorku Muku podnio
i Svojom nas Presvetom Krvlju otkupio.
Klanjam se i Tvojem namjesniku
koji je umjesto Tebe na zemlji.
Lijepo te molim blagoslovi ga
i daj mu Svoje Snage i Milosti
da u svom životu izvrši sve
kako je tvoja Sveta Volja."

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Gospodin je bio zatražio od službenice Svoje Julke da puno moli za Njegov narod na zemlji i da čini pokoru kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijedjaju. U raznim Poukama i Vidjenjima poučit će je sada o grješnosti svijeta, raznih krajeva i pojedinih osoba, da bolje upozna njihovo bijedno stanje i više se zauzme i žrtvuje za njihovo Spasenje.

ISUS JE ZABRINUT ZA DUŠE

Za vrijeme Podizanja Svetog Tijela stajao je na Oltaru živi veliki Isus. Odjeven u crvenu haljinu, bosonog, ozbiljna je Lica zabrinuto promatrao puk Svoj u crkvi. Zatim mu podijeli blagoslov i nestane.

"NA ČETIRI NAČINA PUK MOJ MENE VRIJEDJA"

Govoreći Svojoj službenici Julki o velikoj grješnosti svijeta, Gospodin se ovako potuži:

"Trpim puno u sadašnje doba od puka Svojega
i što trpim kazat ću ti.
Na četiri načina Moj puk Mene vrijedja.
Ponajprije, mnogo trpim
što Me ljudi štuju samo vanjskim načinom,
polazeći u hram Moj samo iz običaja i da ih se vidi.
Meni se dodju pokloniti, ali sotoni vjerno služe.

30


Drugo, trpim poradi velike psovke
i svakodnevnog svetogrdnog primanja Mojega Tijela.
kada dodjem u srca puna smrtnih grijeha,
moram odmah izaći van
jer Ja sam Čist i ne podnosim nečisto srce.
Treće, trpim puno poradi javnih i potajnih preljuba
i premnogih rastava braka.
Četvrto, trpim puno
poradi ubojstava što ih majke počinjaju
ubijajući plod utrobe svoje."

"GROBLJE I ŠTO VIDIŠ JEST GRJEŠNI SVIJET!"

Velikom silom uzdignuta sam u visine. Tada začujem Glas s Neba: "Pokazat ću ti zemlju i na njoj ljude kakvi izgledaju pred Mojim Očima." U taj me čas velika sila ponese opet prema zemlji, koja je s onih visina izgledala malešna kao točkica.

Stavljena na zemlju, ugledam svijet kao veliko groblje, na kojemu je sve bilo zapušteno i zaraslo. Groblje je bilo prepuno trulih panjeva, visokih kao čovjek. Na njima su bili crni zatvoreni kotlovi.

Odjednom čujem Zapovijed: "Otkrij taj kotao na panju da vidiš šta je unutra!" Podignem poklopac - i ostanem zaprepaštena. Ugledam veliku smotanu zmiju kako mirno spava. Toliko sam se uplašila da sam na glas viknula i više se nisam usudila staviti poklopac na kotao.

Tada mi Glas reče: "Ne boj se!" I počne mi tumačiti: "Groblje i što vidiš jest grješni svijet. ovi truli panjevi jesu ljudi koji su pred Licem Mojim mrtvi jer žive u smrtnim grijesima. Crni kotlovi jesu njihove duše u kojima se nastanio djavao."

POHARANI I ZAPUŠTENI VINOGRAD

Gledala sam velik vinograd, sav poharan i zapušten kao da nije obradjivan mnogo godina. Čokoti su, doduše, bili zdravi, ali su mnoge loze bile zagušene velikim dračem, a još više ih je ležalo po zemlji, polomljenih i iskidanih velikim nevremenom. Malo je čokota imalo na sebi zdrave loze s lijepim mladicama i

31


krasnim grozdovima. Takovi čokoti upravo su upadali u oči u onoj sveopćoj pustoši.

Ovako izgleda u Očima Božjim jedan oveći grad. Poharani čokoti jesu grješne obitelji bez djece. Čokoti s lijepim lozama i mladicama jesu dobre kršćanske obitelji sa svojom djecom.

STRAŠNE PSOVKE I MNOGOBROJNA PROKLINJANJA

Gospodin Isus ovako govori: "U današnjem narodu psovka je - pjesma pakla na zemlji!"

A sam djavao jednom se zgodom smijao i veselo raspoložen hvalio: "Mene slavi cijeli svijet! Skoro svi se meni klanjaju i rado me spominju i sve k meni šalju. Moj fakultet je svuda najveći."

Ali, kada bi ljudi znali kako je djavao strašan, bojali bi se na nj i pomisliti, a kamo li djecu, bližnje i marvu u njega nepromišljeno slati.

OSKVRNUĆE SVETINJA ZBOG POČINJENIH GRIJEHA

U nekoj župi bili su oskvrnuti Križ i prekrasan kip Bezgrješnog Začeća. Pobožne su duše plakale od žalosti. Ali dragi Isus reče: "To su skinuli grijesi one župe! Ne može djavao sa svojima ništa učiniti ako mu Ja ne dopustim. Gdje je veći grijeh, više se i ruši."

NIJE HTJELA DA SE POKLONI RASPETOME SPASITELJU

U visinama, daleko od zemlje, hodala sam prekrasnom prirodom, punom zelenila i cvijeća. A naokolo su bili bregovi. Došavši do raskršća, ugledam velik drven Križ, na kojemu je visio živi Raspeti Isus. Njegovo Presveto Tijelo bilo je u tolikim Ranama da se na njemu nije vidjelo zdrava mjesta.

Istim putem naidje nepoznata ženska. Izgledala je kao duša. Pokažem joj dragog Isusa neka Ga promotri. Ali ona Ga samo letimično pogleda - i podje dalje svojim putem. A ja sam ostala i dalje promatrati Raspetoga Spasitelja.

Govori dragi Rospeti Isus, s Križa: "I zadržao sam te da Me promatraš, Moje Tijelo u Ranama, dok mnogi

32


prolaze ispred Mojega Tijela a da ga i ne pogledaju, kao da ne postojim. Ona ženska, koja je prolazila ispred Mojega Križa, svjetskoga je duha i nije se zadržala da Mi se pokloni. Nije više na ovome svijetu. I biti ću razapet u sve vrijeme na zemlji, do kraja, izmedju stvorova Svojih ljudi."

"SLUŽIŠ KOD DJAVLA!"

Jednom zgodom kaže mi dragi Isus: "Služiš kod djavla!" Na to odgovorim: "Gospodine, neću ja djavlu služiti!" Ali Gospodin ponovi: "Kažem ti, da služiš kod djavla!"

Poslije sam razmišljala, ali nisam shvatila Gospodinovih Riječi. Onda mi svećenik rastumači: ljudi koji nedjeljom rade i ne idu na Svetu Misu, čuvaju se djece, petkom jedu meso i ne poste za svoje grijehe... pod vlašću su djavlovom, zbog grijeha u kojima žive.

Nakon nekog vremena ta osoba umre. Tri svećenika su joj bila na sprovodu. A onda jednog dana dodje k meni. Kad je ugledam, preplašim se. Na glavi joj rogovi, a na tijelu premnoge duboke rane. I sve onaj gad iz njih curi i zaudara, kao da se čitavo tijelo raspada. Gledajući na mene nekoliko je puta duboko i bolno zastenjala: "Kako ću se očistiti?!... Samo da mi se je očistiti!..."

ZARUČNICA U MRTVAČKIM KOLIMA

Prolazila sam kamenitim putem kroz nepoznat grad. Najednom opazim mrtvačka kola koja su išla sama od sebe. U njima je sjedila mlada djevojka, urešena kao zaručnica. Bila je sva u bjelini, a na glavi je imala bijeli veo i vijenac. Sva zbunjena i žalosna neprestano se ogledavala kao da nekog očekuje ili traži.

Kad su kola prispjela do mene, zastanu, a ja promotrim mladu pa je upitam: "A čemu si se toliko i dotjerala kad nemaš za koga?" Zaručnica gorko zaplače i odgovori: "Još samo malo i, tako mlada i lijepa, moram umrijeti i nikada me više neće biti."

Na svakom kotaču visio je Križ i na njemu živi Raspeti Isus. Bio je u bezbrojnim Ranama i sav izmrcvaren. Nisam mogla raspoznati Njegovo Sveto Lice. Ras-

33


peti Spasitelj četiri se puta odmicao od drva Križa da mi pokaže Svoje teške Rane. Promatrajući ovaj tužni prizor, zapitam Ga: "Gospodine, a kamo odlaziš s tom mladom zaručnicom?" Gospodin mi odgovori: "Do groba i u vječnost!" Na to kola krenu, ali umjesto u hram Božji, zapute se ravno na groblje.

Zaručnica je redovnica koja se posvetila Bogu i zavjetovala da će Mu služiti u čistoći, siromaštvu i poslušnosti - a kasnije je prekršila obećanje: "Četiri puta je zaručnica Moja, duša Meni posvećena, Mene iznevjerila!" Kola su išla bez zaprege kao što i život čovjekov na zemlji teče sam od sebe. Bila su crna jer je ta duša u Očima Božjim mrtva, bez Milosti posvećujuće. Točkovi su sve ono što vodi u vječnost, u dobro ili zlo. Duša je bila sama jer je prezrela Boga pa je ostala bez svojega Zaručnika; sada se prekasno za Njim ogledava. Raspeti Spasitelj ipak je prati do groba budući da je i za nju pretrpio gorku Muku; žali njezinu sudbinu u vječnosti.

Govori Gospodin Isus Krist: "Dva gospodara se ne može služiti! Tko služi svjetski, a svećenik je ili redovnica, neće se spasiti. Niti običan čovjek se neće spasiti, ako ne živi po Zapovijedima Mojim."

"BJEŽE DA SE SKLONE OD STRAŠNE TAME!"

U vidjenju se nadjem u nekom kraju kroz koji je vodio put s čije se desne strane protezala živica od trnja. Tim je putem išlo mnogo ljudi. Hodajući prema jugozapadu, primijetim da je bodljikavo trnje poput onoga u Isusovoj trnovoj kruni.

Najednom se počne spuštati gusta crna tama. Mnoštvo svijeta potrči da se skloni od strašne tame koja se naglo približavala. Muško i žensko, staro i mlado, i djeca s njima, hitjeli su u veliku zgradu s lijeve strane puta. Toliko ih se unutra nagruvalo da se ni vrata nisu mogla zatvoriti. Tjeskobno su čekali što će se dalje zbiti.

I ja požurim za njima da se sklonim. No kad me ugledaju da im se približujem, poviču prema meni: "Ti nemaš mjesta medju nama!" U strahu od tame sakrijem se tada u bodljikavu živicu.

34


A u polju, nedaleko živice, bio je velik razgranat hrast. Odem radije pod njega da me svojim silnim granama zaštiti od nadolazećeg nevremena. Preporučim se Bogu i počnem promatrati to lijepo stablo, puno krasna zelena lišća.

Uzdigavši pogled, opazim na nebu velik drven Križ. Malo dalje od Križa stajao je na oblacima Gospodin Isus te ozbiljno i zabrinuto promatrao ljude koji su se sakrili u veliku zgradu. Onda Gospodin pogleda na mene gdje stojim sama pod hrastom. I blagoslovi me znakom Križa: U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Potužila sam se Gospodinu: "Nisu me pustili k sebi da se sakrijem od tame." A Gospodin će na to: "Blago tebi što nemaš mjesta medju njima! Svi će oni doći k Meni na Sud da ih sudim!"

Trnovita ograda jest život patnika. Lijepi razgranati hrast predstavlja duhovni život pravednika na zemlji.

"JULKA, DIGNI ME!"

Pošla sam u crkvu da se pomolim Bogu na svetome mjestu. Unišavši na pokrajnja vrata, zastanem preplašena. Ispod trinaeste postaje Križnoga puta ležao je na podu, srušen pod preteškim Križem, Gospodin naš Isus Krist. Njegovo Sveto Lice i Čelo bili su posve Krvlju obliveni. Presveta Krv tekla je u obilju na pod crkve i po njemu se razlijevala. Gledajući ovu groznu stvarnost, ostala sam zaprepaštena. A Gospodin se pridigne i, naslonjen na lijevu Ruku, klečeći na koljenu, ispruži desnu Ruku prema meni i pozove me: "Julka, digni Me!"

Gospodin Isus oboren je pod strahovitom težinom i množinom grijeha što se počinjaju širom svtjeta. Gospodin traži od vidjelice da Mu svojim molitvama i žrtvama pomogne da ustane i uskrsne u mnogim dušama u kojima je ponižen i srušen po grijehu.

"OVO POLJE ČEKA NA TEBE DA GA OBRADIŠ!"

Našla sam se u visini, na velikom polju punom cvijeća. Jedno je bilo lijepo, a drugo klonulo kao da će uvenuti. Prolazeći tim poljem, uzdizala sam klonulo

35


cvijeće i pomagala mu da se oporavi. Kad sam časok zastala i promatrala oko sebe, začujem Glas: "Vidiš, ovo polje čeka na tebe da ga obradiš!"

Uzdizanje uvela cvijeća označuje rad oko spašavanja duša.

NEBESNICI POMAŽU I ODGAJAJU

"MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM..."

Gospodin me je ovako poučio: "Piši, kćeri Moja Julija, što će se moliti da se ljudi, Moji stvorovi, očiste od lakih grijeha i pogrješaka, neznanih njima; u ispovjedaonici neka tako mole; moli i ti tako prije ispovijedi grijeha."

Dragi Isus je rekao da mnogim ljudima i ženama, mladeži i djeci, laki grijesi i pogrješke ostanu na duši jer se za njih ne pokaju niti ih ispovijede. Ili na početku ili pri svršetku Ispovijedi treba uključiti sve grijehe i pogrješke što smo ih počinili, na primjer ovako:

"Ispovijedam sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i propustom. Osobito mi je žao što sam..." - i sad nabroji pojedinačne grijehe. Ako si se najprije optužio za pojedinačne grijehe, onda možeš završiti i ovako:

"Uključujem i sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i propustom."

Ili sve skupa ovako: "Zadnja moja Ispovijed bila je prije... Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe, pogrješke i nedostatke što sam ih otada počinio mišlju, riječju, djelom i propustom. Osobito mi je žao... Uključujem i sve grijehe prijašnjega života a osobito što sam sagriješio protiv... (navesti neku Zapovijed Božju ili crkvenu, ili koji od sedam glavnih grijeha)."

Kad na ovaj način uključimo u svetu Ispovijed sve što smo sagriješili i pogriješiii, dobijemo i oproštenje za sve, osim za teške grijehe. Njih moramo izričito spomenuti.

36


Ovako se ispovijedala i službenica Božja Julijana iz C, kao i sestra Andjela, službenica Božja iz O. I njih je draqi Isus tako poučio.

MRLJICE PO BIJELOJ HALJINI

Kad je u duhovnom životu sve u redu, doživim se kako lebdim u zraku, obučena u lijepe bijele haljine. A kad nešto nije u redu, vidim na donjem dijelu haljine manje ili veće mrljice. Kasnije razmištjam, u čemu sam pogriješila.

"OVO IZ ČAŠE POPIJ OD MENE!"

Dok sam u kuhinji spremala ručak, pristupi mi malen Dječak. Nisam ni primijetila kako je unišao. Moglo mu je biti oko četiri godine. U ručici je držao čašu vina, crvenoga kao krv. Nasmijana lica pruži mi čašu da je ispijem. Milo ga pogledam, ali mu reknem: "Hvala, ne pijem nikakva pića!" Dječak odgovori: "Znam Ja da ti ne uzimaš ništa od pića. Ali ovo iz čaše popij od Mene!"

Sad se tek pobojah! Isprva sam mislila da je dijete negdje zgrabilo čašu i nudi mi da pijem. No kad me je Dječak ponovno nukao da pijem, dodje mi misao da je to, možda, napast u obliku djeteta, pa me nagovara da uzmem ono što mi je zabranjeno. I zato ne htjedoh uzeti. Dječak me milo pogieda, nasmiješi se i nestane.

Poslije mi dragi Isus reče: "Nije to bila napast! To sam bio Ja! Nudio sam ti piti Svoju Svetu Krv. Trebala si uzeti!" Onda rekoh: "Gospodine, oprosti, nisam znala!"

"ODBACI SVE MEKUŠASTO PA TRČIMO U NEBO!"

Na svoj imendan doživi posjet svete Julijane. Ugodno iznenadjena progovori Svetici: "Nikada ne slavim ime svojega tijela, ali kad si već došla, nas dvije ćemo se počastiti!" I stavi pred Nebeskog gosta hranu koju voli, pa se upuste u dublji razgovor. Nakon nekog vremena sveta Julijana rekne: "Dosta smo se nas dvije počastile! A sada da ti nešto kažem. Sve što je

37


u kući mekušasto i ugodno tijelu, odbaci i ostavi, pa trčimo u Nebo!" Na to Julka upita: "A kako ću trčati po zraku kad nemam krila da letim?!" Svetica odgovori: "Gledaj na mene kako ja letim, pa i ti leti za mnom - ravno u Nebo!" Julka časak promisli, a onda će: "Pobacat ću sve jastuke i perine! Čekaj me dok ih smotam." Svetica pričeka, a onda zapita: "Jesi li gotova? Sad baci van, a onda letimo daleko od kuće u kojoj živiš!" Kad je Julka mekušaste stvari pobacala, ostavi sve i, držeći se za Svetičinu ruku, poleti s njom prema Nebu.

"SVE ŠTO IMAŠ PODIJELI SIROMASIMA!"

Kratko vrijeme iza susreta sa svetom Julijanom javi se Gospodin i zatraž! od svoje službenice Julke: "Sve što imaš podijeli siromasima! Slijedi Mene u životu svojemu. Odbaci zlatninu i ukrase za tijelo. Podijeli to ubogima da si kupe kruha i hrane. Ne imaj odjeće više nego ti je potrebno da se presvučeš i opereš. Živi skromno i ponizno. Odjeća tvoja neka je duga, da što više pokrije tijelo." Još Gospodin zapovijedi: "Sjedni pred Crkvu Moju i prosi! Što dobiješ nosi siromasima."

Julka saopći Božju Zapovijed ispovjedniku, a ovaj se posavjetuje s braćom. Starješina samostana bio je tome sklon, ali se braća uzbuniše: "Ako joj dozvolimo prosjačenje pred crkvom, izgledat će da smo je mi nagovorili pa ćemo imati velikih neprilika."

Julka se obrati Gospodinu: "Isuse, ne smijem prositi jer nemam dopuštenje od Tvojih slugu svećenika." Isus je pogleda, slatko se nasmiješi i kaže: "Ne razumijete što Ja tebi govorim! Kazat ću ti što znače ove Moje Riječi. Crkva je Moj narod, a ti radiš u njemu. Iza radnog vremena, gospodari kod kojih radiš običavaju te zadržati, jer im srce traži tvoju blizinu. Ponude ti stolac da sjedneš i da im govoriš. U to vrijeme zatraži od njih za siromahe darova, kojih sam im dao u obilju. A kad dan poodmakne, pa se spusti noć, uzmi primljene darove i odnesi ih u kuće siromaha. Ali ni jednome ne kazuj gdje stanuješ, da se ne bi u radosti svojoj raspričao, pa ti onda imala neprilika zbog svojih dobrih djela."

38


PRESVETA DJEVICA VEĆ ZNA...

Za vrijeme rada nezapaženo mi pristupi Djevojka vitka stasa, obučena u prekrasnu dugačku haljinu. Imala je petnaestak godina, a bila je tako lijepa da takove ljepote na zemlji nema. Zlatna kosa spuštala joj se do pola tijela. Od bosih nogu vidjeli su se malo samo prsti. Prekrasna Djevica gledala je u mene i, sa smiješkom na licu, dugo mi je govorila jezikon koji nisam razumjela. Onda se zaputi prema vratima i, sve onako smiješeći se i govoreći mi - odjednom nestane. Gledala sam za njom očarana, ali je nisam prepoznala, jer je u radnju dolazilo mnogo svijeta razne dobi i različitih narodnosti.

Presveta Djevica Marija govorila je Julki što je čeka u budućnosti. Služila se Svojim materinjim jezikom, jer je bilo prerano da Julka sazna kakove je kušnje i napasti, protivštine i progoni čekaju u životu. Ipak, Svojom svetom Prisutnošću htjela ju je obodriti i dati joj na znanje da Ona sve zna, pa će joj biti u pomoći.

I SVETI JOSIP ĆE POMOĆI...

Došavši s posla, naložim vatru, jer je bilo hladno, i započnem uobičajene molitve. Tek što sam se pravo sabrala, netko pokuca. Odgovorim mu: "Naprijed! Slobodno!" Vrata se tad polako i pažljivo otvore i unidje lijep, ovisok Mladić, vitka tijela i svijetla lica. Iz Njega je zračila blagost, poniznost i svetost. Bilo mu je oko dvadesetipet godina, i bio je obučen u lijepe haljine, kakove su se nosile u Isusovo doba. U ruci je držao visok štap, s nekim ukrasom pri vrhu. Sveti Mladić pristupi štednjaku i počne si grijati ruke. Blago se smiješeći, stidljivo mi progovori jezikom koji nisam razumjela. Dugo je grijao ruke nad štednjakom i mnogo mi je govorio, a pri tom je pogledavao prema meni kao da mu je milo sa mnom u društvu. Onda zadovoljan podje prema vratima, par puta se još okrene, milo me pogleda, učini znak pozdrava - i nestane! I dalje sam osjećala Njegovu čudesnu blagost i svetost.

39


Kasnije upitam Gospodina: "Isuse, a tko je to bio kod mene za vrijeme molitve?" Isus dragi mi rastumači: "Mnogo se moliš Poočimu Mojemu Josipu, pa je došao k tebi i grijao se na vatri tvojega srca. Govorio ti je mnogo, sve što će te snaći u životu, samo što nijesi razumjela. Govorio je svojim materinjim jezikom da do odredjenoga vremena ne saznaš što te još čeka, poradi Mene, na zemlji."

"SIROMASIMA NOSIM!"

Moleći kod kuće, opazim kako mi prilazi mlada žena, gospodska izgleda, ali jako skromna i sveta. U desnoj ruci držala je košaricu i smiješila mi se. Činila mi se nekako poznata, a opet nisam znala tko je. Onda mi reče: "Pogledaj što imam u košari!" Pogledam - a to kruh i različita hrana. "A što će vam te stvari?" - upitam je. "Siromasima nosim!" - odgovori mi. Onda me pogleda i nestane.

Kad sam došla u crkvu, pogledam slučajno prema Oltaru svete Elizabete - i shvatim: Pa to je ista osoba koju sam vidjela jutros pod molitvom! Kasnije mi i dragi Isus reče da je to bila ona. U to sam vrijeme mnogo pomagala siromahe.

SVETI ANTUN U POSJETU SAMOSTANU

Kad sam unišla u samostanski hodnik opazim svetog Antuna gdje silazi s Neba. Bio je obučen kao redovnik, a mlad, rumen u licu, crne kose i crnih očiju. Sveti me Antun pogleda i srdačno se nasmiješi, a onda udje u sobu postarijeg svećenika, kao da mu dolazi u posjet. - Isti svećenik veoma štuje svetog Antuna Padovanskog i često ga zaziva u svojim potrebama.

SVETA BARBARA I PTICA KRSTOKLJUN

Našla sam se u prostoru koji je izgledao kao crkva. Odatle je vodio hodnik u velik Dvorac, sličan Kraljevskoj Palači. Na ulazu Dvorca stajala je mladja ženska koja je izgledala kao Svetica. Bila je u crnome, s crnom maramom na glavi. Kad sam došla do nje prihvati me za ruku i uvede u predvorje, a zatim, kroz

40


čudnovate prostorije još dublje u Dvorac. Svetica me ostavi u velikoj sobi, a sama se vrati na svoje mjesto kao da je čuvarica ulaza u Dvorac.

Jedan čas stajala sam i promatrala. Soba je imala mnogo vrata. Podjem prema jednima i otvorim ih. Nadjem se u velikoj, dugačkoj prostoriji. Naprijed, na zidu, bio je velik Križ i na njemu živi Raspeti Isus, s trnovom krunom na Glavi. Križ se uzdizao do stropa, a Isus dragi je bio velik četiri-pet metara. Do Križa je bila čudna ptica žutozelenkaste boje, pelikan. Savijenim kljunom pokušavala je svom silom izvaditi čavle iz Isusovih svetih Nogu. A Isus dragi ju je promatrao pognute Glave i sa smiješkom. Zatim upre Pogled u mene, kao da me pita da li ja vidim kako mu ta lijepa ptica želi pomoći.

U to doba mnogo sam se molila i preporučivala svetoj Barbari. I kaže Svetica ovako: "Ja sam na zemlji bila čuvarica Presvetoga Tijela, našega raspetoga Gospodina Isusa Krista. Branila sam ga, zaštićivala i cijenila." Zato je i dostojna da bude Počasna straža uz Raspetoga Gospodina i u Vječnosti.

Dragi Isus ovako govori s Križa za pticu Pelikan: "U velikoj zapuštenosti, osamljenosti, tami na zemlji, dok su Me ostavili svi, i zaspali vojnici, ptica, Stvor Moj, pristupila je Mojim Nogama i čavle Mi vadila. I u naporu svojemu, stvor Moj, ptica, kljun je svoj raskrvarila, svoju malenu čeljust, i slomila si kljun."

Što god je Gospodin naš Isus Krist na zemlji doživio i proživio, sačuvano je za vijeke vjekova, i u Nebu ćemo to s velikim udivljenjem, dubokom zahvalnošću i žarkom ljubavlju promatrati.

ANDJEO U SVEČANIM HALJINAMA

Na Blagdan Isusova Rodjenja molila sam u svojoj sobi. Najednom primijetim da netko pokraj mene hoda. Pogledam i opazim prekrasnog Andjela, u svečanim zlatnim haljinama. Prolazio je oko mene i išao k stolu na kojemu je bilo Božićno drvce. Kad Andjeo opazi da ga promatram, sakrije mi se s vida. Andjelova ljepota tako me opojila da sam još dublje uronila u misli o Lijepome Nebu i Dragome Bogu.

41


NAPASNIK

Julka je revno činila pokoru od Gospodina odredjenu. Bogu za ljubav i za Spas neumrlih duša s veseljem se odricala svega što joj je Gospodin zabranio da uzima. I kao da joj je premalo pokora petkom i subotom od svoje je volje i srijedom živjela samo o kruhu i vodi, na čast i slavu Svetome Josipu i svetome Franji koje posebno štuje.

Ali, nadošle su i kušnje na koje je Gospodin upozorio. Nije bilo lako naviknuti se na taj pokornički život: tri dana u tjednu živjeti samo o malo kruha i vode, a u sve ostale dane ne uzimati toliko vrsta hrane. Dodje u radnju mušterija pa je sve onako u razgovoru ljubazno ponudi ovim ili onim. I jedva se u zadnji čas sjeti: "Ta danas je dan pokore! Ne smijem uze ti ništa osim kruha i vode!... Ah, pa obećala sam Bogu za ljubav da tu hranu više uopće neću trošiti!"

Još joj je teže bilo s djecom jer ih je jako voljela. Roditelji ih pošalju u mesnicu da im kupe štogod za užinu ili ručak. Pa je onako srdačno i s ljubavlju ponude čokoladom: "Probaj teto, joj što je dobra!"

"UZMI... JEDI... SLABA SI!"

Ipak, najmučnije kušnje imala je od strane djavla. Plašio ju je da će previše oslabiti pa neće izdržati: "Uzmi... oslabit ćeš... neće ti Isus ništa!" Pa kad peče kolače i sve onako lijepo miriše a on je napastuje: "Kušaj malo taj fini kolač! Neće te nitko vidjeti!" Stoji pokraj nje pa je nuka: "Popij si toga malo! Vidiš koliko svega ima!..."

Ta je borba potrajala nekoliko mjeseci. Ipak, nikad nije uzela ni mrvice od bilo kojeg zabranjenog jela. Onda joj dragi Isus reče: "Jer si ustrajala u kušnjama, dat ću ti Moju jakost!"

"VOZIT ĆU TE AVIONOM!..."

Vraćala sam se kasno s posla. Ušavši u dvorište, ugledam svoga Andjela pred vratima stana. Stoji i okreće se prema meni. Pomislim da nas nije tko okrao! Ali, što će nam odnijeti kad nemamo novaca; uvijek

42


sam ga koristila na slavu Božju... Kad pogledam bolje, u blizini stana djavli! Desetak ih u grupi a jedan na čelu. Dlakavi kao psi a na glavi im rogovi.

I kako ja hoću k vratima, glavni zakorači prema meni i progovori: "Mogla bi ti lijepo živjeti!... Moli se ti cijelu noć... Idi i u crkvu ako hoćeš... služi svome Isusu... neću te ja ništa smetati - samo budi moja zaručnica!... Znaš što ću ti učiniti: vozit ću te avionom u Englesku!..." Na to mu odgovorim: "Ne trebam ja ni tvoje vožnje, ni tvojeg lijepog života! Imam ja svoga Zaručnika. Ja ću služiti Gospodinu Isusu Kristu i nikome više!" Onda je ostalim djavlima tumačio kako sam slaba i iscrpljena od postova, te jedva hodam i radim; mogla bi uživati, pa neće!

Najedanput on pristupi još bliže k meni, raspali se - i kao da će me pljusnuti i tući. Kad me je popljuvao i nagrdio - izgubi se zajedno sa svojom pratnjom. Andjeo je samo mirno stajao, gledao - i šutio.

Gospodin kasnije reče da je onaj glavni Lucifer.

RODBINA PRIGOVARA - DJAVAO DODIJAVA

Pročulo se da pomažem siromahe i da za njih prosim. Zbog toga sam i od strane rodbine trpjela prigovore i imala neugodnosti. Gospodin me je upozorio neka svojima ne otkrivam da sam vidjelica jer mi neće vjerovati. Ovako, kad ne znaju, imaju manje grijeha. Znali su da sam prije braka htjela poći u samostan i zato im sada nije bilo neobično što iza muževljeve smrti živim povučeno i idem rado u crkvu. Ali da sam gotovo sve što sam imala razdala siromasima i naokolo za njih moljakala pomoć - to im je bilo ipak previše.

A kod kuće sam imala tolike djavolske smetnje da sam se već gotovo bojala vraćati s rada u svoj stan. Čim dodjem s posla već lupa po kuhinji. Sad lupi ovdje, sad lupi ondje, pa opet na drugoj strani... i tako neprestano. Čak i štogod baci u mene, osobito kad počnem moliti. Pa leti po zraku, uza zid, i koliko puta pokraj mene prodje toliko puta na mene pljune. Par puta sam bila toliko popljuvana, da sam se morala kasnije prati. Došlo bi ih katkad i više, cijela hrpa, pa pjevaju i paklenski govore - samo da me prestraše i smetu u radu i molitvi.

43


"DONESI TI SVETU VODU SA SOBOM!"

Više puta se dogodilo da je za vrijeme moga posjeta roditeljima žestoko lupalo po tavanu. Djavao je uz veliku halabuku porazbacao bratove postolarske kalupe što su bili gore pospremljeni. Pa se otac tužio: "Nikad ništa ne lupa, ali kad Julka dodje to ne možeš podnijeti!" A i mati je jadikovala: "S tobom nije dobro! Donesi ti drugi puta svetu vodu sa sobom jer se bojimo da će nam kuću srušiti!"

"IDE JULKA, HAJDEMO JE NAPASTI!"

Dragi Isus poslao me u obližnje selo da jednoj ženi dodam Njegove Riječi. Kad sam izašla iz mjesta, opazim na livadi, odmah u blizini krčme, djavle kako se časte. Muški i ženski djavoli, s rogovima na glavama, sjedili su za stolom, u društvu Lucifera, te iz velikih čaša pili vino i rakiju. Onda jedan od njih poviče: "Ide Julka, hajdemo je napasti!" Drugi mu odmahne pandžom: "Pusti je! S njom ionako ne možeš ništa početi!" Moleći Krunicu, skupila sam snage i prošla mimo njih.

HTIO NATUĆI DIJETE

Dok sam molila Krunicu, opazim ljutita djavla kako žuri da se osveti djetetu. Podignem tad prema djavlu Križ na Krunici i djavao nestane.

UZEO LIK SLUŽBENICE BOŽJE

Pod molitvom dodje mi u vidjenju postarija gadna ženska. Izgledala je kao vještica. Kad ja gledam... gledam... pa to je službenica Božja, sestra Julijana! Ali tako odvratna da sam se od nje poplašila. Čak mi je i Krunica ispala iz ruke. I uhvatio me neki nemir da nisam mogla dalje ni moliti. Onda zamolim mladju sestru da me zamijeni na poslu, a ja požurim u C. da vidim šta se dogodilo.

Kad dodjem k sestri Julijani, ispričam joj vidjenje. Gleda ona, gleda u dragog Isusa i onda progovori: "Nisam to ja bila! Kaže Gospodin da je djavao

44


uzeo moj oblik da me zamrziš i nikad više k meni ne dodješ! Kad ti djavao u vidjenju dadne ovakove slike, nemoj ih usvojiti. On uzme lik i najsvetije osobe da nam ogadi ono što je Božje. I meni, što više Bogu služim, to mi više pokazuje kojekakovih bljuvotina... i sramota... pa mi prostački govori..."

A već sam bila i posumnjala: Bože moj, pa je li ta žena Bogu služi kad ovako grdno izgleda.

O SMRTI I SUDU

NA POLASKU U VJEČNOST

Nakon što smrtni čovjek ispusti dušu svoju, ona ide ravno na Sud Božji, u Sudnicu pred Presveto Trojstvo. Sudnica je u velikoj Zgradi, na nepoznatome terenu, kao pod Nebom. U prostranoj dugačkoj sobi leži na stolu omašna Knjiga. Kada duša dodje u Sudnicu, otvori se stranica na kojoj su zapisana sva dobra i zla djela dotičnog smrtnika. Čuvši svoju presudu, duša se odmah vraća na zemlju, u blizinu svoga tijela, koje je još toplo; u par sekunda prevali ona neizrecive daljine. Duša sada stane na rub kreveta, kod uzglavlja. Ako pokojnik ne leži na krevetu, stane u blizinu glave. Ona vidi svakoga koji dodje da obidje njeno tijelo ili učestvuje u sprovodu. I vidi što se radi, i čuje govor, molitvu i plač.

Čim se iz doma Božjega donese Raspelo i metne nad glavu pokojnika, duša poleti na crkveni križ. Pošto tijelo pokojnikovo stave u škrinju i donesu nadgrobni križ, duša prelazi na svoj križ i stane na njega kao ptičica. Kada mrtvo tijelo nose na grob, stojeći na nadgrobnom križu duša vodi tijelo na groblje. Na grobu, nakon što svećenik završi molitve i rekne: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" i baci malo zemlje na škrinju, neke duše odmah odlete na svoje mjesto, u čistilište ili pakao.

Pojedine duše ostaju uz grob dok se ne razidju svi koji su pratili tijelo. Kad odu i oni koji su tijelo zakopali još se one ne mogu rastaviti od groba, nego plaču i jauču. Jedna od njih ovako je kukala:

45


"Tijelo moje, tijelo,
na što si ti mene navelo:
u muke paklene vječne!"

Druga opet plakala je nad svojim grješnim tijelom:

"Tijelo moje, tijelo,
radilo si što si htjelo;
hodalo si u srebru i zlatu,
a sad ležiš u zemlji i blatu."

Duše koje polaze u Čistilište teško se rastaju od grobnoga humka jer se boje vatre. Ali uzdaju se u Gospodina da će ih spasiti.

Jedva koja duša ide ravno u Nebo - jer sve što ulazi u Nebo mora biti čisto kao sunce, bistro kao kristal. Nejaka djeca samo prelete Čistilište.

Sudbina milijuna duša je zagonetna i nama ljudima na zemlji nepoznata.

"SVE ĆE ONI SPAVATI DO SUDNJEGA DANA!"

Našla sam se na veliku groblju. Sa svih strana dolazilo je staro i mlado, pa i nejako. Ulazeći kroz jedna jedina vrata, svatko je nosio sa sobom svoje breme, netko veće netko manje. Jedva bi tkogod došao čistih ruku. Ali bilo ih je s tolikim tovarima da ih nisu mogli ni nositi. Kako bi tko došao do groba, koji ga je čekao iskopan, položio bi breme do nogu, a zatim legao u jamu i zaspao tvrdim snom. Grob se je za svakim sam zatvarao.

Gledala sam ih kako slatko spavaju dubokim snom. Poželjela sam da budem s njima. Opazivši u blizini prazan grob počnem u nj ulaziti. Ali odjednom začujem Glas s Neba: "Ti još moraš hodati po zemlji! Nije tvoje vrijeme da usneš... Svi će oni spavati do Sudnjega dana." Na Glas Božji uspravim se pa nastavim, žalosna, promatrati one koji idu u vječnost. Medju onima koji su počivali u tom nepreglednom groblju vidjela sam i svoga muža. Bio je živ i disao je.

A s istočne strane, uz samo groblje, dizala se velika Crkva, koja je bila povezana s ovim počivalištem preminulih.

Odjednom se groblje silno rasvijetli. Zasja kao da sve munje silaze s neba na zemlju. I svi se grobo-

46


vi otvore. A ja pogledam prema Nebu, u pravcu Crkve, i ugledam velikog Gospodina Isusa Krista. Dolazio je na oblacima u silnom Sjaju i Veličanstvu. Onesvijestila sam se od uzbudjenja i straha.

Vrata u groblje označuju smrt koja čeka svakog čovjeka. Bremena što ih ljudi nose do groba slika su njihovih grijeha. Velika Crkva na čelu groblja jest Nebo. Kad Gospodin Isus dodje u Slavi, bit će tako Velik da će zauzeti sav prostor u Visinama.

Još dugo iza ovoga Vidjenja razmišljala sam sa strepnjom u srcu: Na dan Suda, što će biti!

NA RASKRSNICI VJEČNOSTI

Na nepoznato tlo dodju velika lijepa kola. Išla su sama - bez zaprege i motora. Pokraj kola ugledam grupicu svećenika. Pristupim k njima i jednome od njih reknem: "Oče, pa vi se spremate u Nebo!" Odgovori mi: "Da, mi idemo u Nebo!" Onda ih zamolim: "Hoćete li i mene povesti sa sobom?" Ali jedan, koji je stajao malo dalje, dobaci mi: "Šta ćeš ti medju nama!"

Svećenici se tad raspričaju i posjedaju u kola. Gledam ja ta sjajna kola i dopadoše mi se. Ali gdje da sjednem da me svećenici ne opaze. Onda primijetim da straga strši srčanica koja povezuje sva kola. Sjednem, dakle, neprimjetno iza ledja svećenika. Na Zapovijed Božju kola krenu.

Dugo smo se mi vozili u Visine. Najedanput se zaustavimo na nekom tlu na podnožju malena brijega, pokraj lijepa parka. Svećenici me opaze i začude se. Ali oni najednom nestanu kao duhovi, za njima iščeznu i prazna kola, a ja ostanem sama u nepoznatim visinama.

Tada začujem nad sobom Glas: "Ti podji u ovaj vrt i malo se odmori!" Podjem do najbliže klupe, sjednem i počnem oko sebe promatrati. Ugledam zemlju tako daleko da je bila sitna kao trun prašine. A park u kojemu sam sjedila bio je prekrasno uredjen. Tlo je u njemu čudne vatrenaste boje i obraslo zelenom travom. Tu i tamo ubačeno je prekrasno baršunasto cvijeće, rasporedjeno po lijepo oblikovanim parcelama. Staze su posute sitnim bijelim kamenčićima. Iznad snježnobijelih klupa nadvile su se krošnje lijepog drveća. Zrak je ugodan i svjež, pun mirisa cvijeća.

47


Dok sam uzbudjeno promatrala oko sebe, pola kilometra dalje opazim širok put, s jedne i druge strane ukrašen cvijećem. Tim ugodnim putem prolazilo je mnoštvo svijeta, razne dobi i raznih narodnosti.. Muško i žensko, staro i mlado, veselo raspoloženi, s pjesmom na ustima, putovali su na sjever. Plešući i pocikujući od obijesti, približavali su se golemoj kuli. Bila je tako velika da je ljudske oči ne mogu obuhvatiti. I kako je koja grupa stigla pred kulu, njena golema željezna vrata sama bi se otvorila, a ljudi su ulazili i nestajali. Prestupajući prag, padali su u dubine. I čuo se nadaleko prasak i tutanj, kao da u te strašne dubine padaju velike bombe ili udaraju gromovi. Gledajući taj užas, ustanem i podjem prema raskršću da vidim što se zbiva s tolikim ljudima koji bez prestanka ulaze, a niti jedan ne izlazi. Tek što sam krenula, začujem nad sobom Glas: "Ti ne smiješ na taj put, niti tamo unutra - jer ondje je pakao iz kojega se ne izlazi." Na Zapovijed Božju vratim se i ponovno sjednem na klupu.

Opet mi padne pogled na visoki bijeli zid neke ogromne zgrade koja se dizala na istočnoj strani. Nestajala je u bijelim gustim oblacima, što su plovili nisko nad parkom. U zidu opazim desetak snježnobijelih vrata, s mjedenim ključanicama. Odanle su dolazili bolni uzdisaji. Pridjem tad zidu i čujem kako iznutra, u dubinama od pedesetak metara, bukti jaka vatra. Tako je veselo gorjela i pucketala, kao da je od posve suhog drva. Duša mi se sledila kad sam slušala kako se iz vatre dižu teški i bolni uzdtsajt i jauci. Pokušam otvoriti jedna ili druga vrata, ali mi Glas Odozgo zapovjedi: "Pusti vrata i ne otvaraj ih! Ti ne smiješ ovamo doći! U toj su vatri duše za koje zasad ne smiješ znati kakve su. Ti podji naprijed, iza ovoga zida muka, na stazu koja vodi prema Istoku!"

Jaka nevidljiva sila počne me voditi i kroz neki uski hodnik dovede me na još užu stazu ogromnog polja žita. Prekrasna pšenica bila je visoka kao čovjek, a bistra i zdrava, bez ikakve mane. Žutila se poput sunca i bila je od korijena do vrha toliko zrela, da zrnje samo što nije ispadalo iz velikih prepunih klasova. Nebeski vjetrić lelujao je pšenicom amo-tamo i njom se poigravao.

48


Na kraju tog velikog krasnog polja, daleko na Istoku, dizala se veličanstvena bijela Crkva. Bila je na višem tlu od pšenice, a njezini su se zidovi i krov gubili u visinama Neba. Uska, snježnobijela staza, vodila je ravno do njenih malenih, ali prekrasnih vrata. Onda čujem Glas: "Ti moraš tom bijelom stazom, kroz tu pšenicu, doći u onu Crkvu!" Na ove se riječi uplašim, jer je Crkva bila jako daleko, a staza tako uska da sam morala ići postrance da ne pogazim krasno zrelo žito. Probijajući se tim preuskim putem, nakon nekog vremena potužim se Gospodinu: "Već sam umorna od sustezanja u hodu! Toliko moram paziti na svoje tijelo da već nemam snage ići dalje!" Gospodin me utješi: "Još malo i blizu si ulaza u Nebo!"

Svećenici nisu primili vidjelicu u svoja kola - to znači da ne primaju Poruke koje im Gospodin preko nje dodaje. Ali ona i dalje, na neupadan način, izvršuje Božje Naloge medju pukom Njegovim, gdje se već kreće zbog rada.

Zrela pšenica jesu dobri kršćani. Njihove duše čekaju Žetvu, dan Suda.

Uska bijela staza označuje život stege u duhu Evandjelja: odricanje i svladavanje, post, molitvu, dobra djela drugo.

SUSRETI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU

Koga Gospodin pozove da suradjuje s Njim na spasavanju duša, sigurno će ga upoznati i sa stanjem duša u Čistilištu. Dat će mu da osjeti i razumije njihovu patnju, i ulit će mu veliku ljubav i suosjećanje prema njima, ali i odlučnu volju da im pomogne molitvama, odricanjima i žrtvama.

"A KAKVI STE VI LJUDI OVDJE?"

Iza dugog hodanja našla sam se daleko iznad zemlje, kao na planeti. Priroda je tamo lijepa, okićena drvećem, šumom, travom i poljskim cvijećem. Na istoč-

49


noj strani su omanji bregovi. A bio je lijep sunčan dan, iako sunca nisam vidjela. Najprije sam prolazila pokraj lijepo uredjenih vrtova. Mnogi su rasadnici bili pod staklom a sve posadjeno kao na uzicu.

Malo dalje, na tržnici, bilo je postavljeno dosta jednostavnih stolova, poredanih jedan do drugoga, a pokrivenih ceradom. Neka žena, kao da je Madjarica, baš je iz vreće istresla hrpu zelene paprike. Pristupim joj i kažem: "Vi već prodajete zelenu papriku, ali kod nas na zemlji još je snijeg do koljena!" Žena me pogleda, ali ništa ne odgovori. I dalje je, šuteći, radila svoj posao.

Krenem naprijed i u daljini opazim grupu žena i muškaraca kako lopatama utovaruju "zemlju" u kamion. A bila je crvena kao žeravica. Ljudi su svi šutjeli kao da su jedni na druge ljuti. Niti riječi nisu medjusobno izmijenili. Kad je kamion bio natovaren, šofer, koji je šuteći stajao uz kamion i samo gledao, popne se u kabinu i poveze kamion prema istoku. I ja podjem tom kamenom cestom koja je prolazila uz manja brda.

Tad ugledam ispred sebe mladju žensku i ubrzam korak da je sustignem. Onda je zapitam: "Molim vas a šta vi svi tu radite?" Ona me milo pogleda pa odgovori: "Vidila si!" A ja nastavim: "A kako se zove ovo mjesto?" Opet ona meni kratko: "Vidiš!" Dalje ja upitam: "Ima li ovdje gradova i sela?" Odgovori mi: "Ima!" Upitam je za ime grada: "A kako se zove najbliži grad?" Reče mi: "Bilograd!" Na to primijetim: "Ima i na zemlji Biograd!" No ona me ispravi: "Ali ovo je 'Bilo-grad'!" Začudim se ja: "A što, zar je nestao?" A ona me uputi: "Idi i vidi tamo iza brda, kamo je pošao šofer s kamionom!" Onda je zamolim: "Hajde i ti sa mnom! Bojim se sama zbog ljudi i zmija, jer su tu bregovi." Na to će ona: "Ne smijem ja s tobom, na mene se pazi."

U to opazim kako po uskoj pruzi, uz veliku šumu, dolazi mali vlak teretnjak. Imao je neobične vagončiće, napravljene u obliku trokuta, a natovarene šljunkom. I lokomotiva je bila vrlo mala - i prastara! Kad se vlak približio, dotrči malen čovjek komu je cijelo tijelo bilo poput žeravice. Stane uz tu ženu i zna-

50


tiželjno gleda u mene. Pri tom se veselo smije i guta svaku riječ što je izgovorim. Kad je vlak zazviždao, podje on na dužnost da ga, kao željezničar, propusti. Strojovodja me u prolazu zapazi i uspori vožnju. Okrenuo se za mnom i upadno me gledao stojeći u lokomotivi kao ukopan. A bio je niska rasta i crvenkaste kose, obučen u ljetnu žućkastozelenu uniformu. Mene uhvati strah pa se počnem sakrivati iza one ženske. Kažem joj: "Znate, ja se bojim toga čovjeka, ja sam tu nepoznata!" A ona me pogleda. Onda u zbunjenosti nastavim: "A kakvi ste vi ljudi ovdje?!" Odgovori mi kratko: "Gledaj!" Na te njezine riječi primijetim: "Idem ja na zemlju! Tamo je sve bolje uredjeno nego ovdje. S vama se ne može ni razgovarati!" Ali me ona upozori: "A kako ćeš sama dolje kad si put zaboravila? Moram ti pokazati kuda ćeš se spustiti na zemlju. Daleko je!" I pokaže mi dva pravca: jedan prugom, otkuda je došao vlak, i drugi putem kojim sam prispjela ovamo. Budući da je na pruzi, uz veliku šumu, radila grupa radnika, podjem radije putem kojim sam i došla. Gospodin Isus reče: "To su duše izvan vatre, u čistilišnim mukama." Na kakovoj dužnosti sagriješiše, takove su im i muke i mjesta trpljenja.

"VIDIŠ SADA KAKO SE MI PUNO MUČIMO!"

Negdje na jugu, na tlu udaljenom od zemlje, našla sam se u lijepom brdovitom kraju. Maleni brežuljci obrasli su drvećem i cvijećem. Na jednome od njih dižu se sami drveni čardaci.

Odjednom začujem snažno bubnjanje. Okrenem se i, na nešto povišenom terenu, ugledam mladju žensku. Na njezino bubnjanje počnu iz čardaka izlaziti ženske, obučene u dimije. Skupilo ih se mnogo, a bile su uglavnom mladje. I stoje, i čekaju što će im oglasiti njihova znanica. A ona prestane lupati i snažno im poviče: "Podjimo na zemlju da poubijamo kršćane jer se za nas ne mole!"

Jedna od njih poleti prema meni. Ja se prestrašim pa kleknem i stanem je moliti da me poštedi jer ću se ja za njih moliti. Djevojka je bila vitka stasa i raspletene kose. Kad je vidjela kako sam se prestrašila, progovori mi smiješeći se: "Ti se ne boj, jer se za nas

51


moliš! Hoću samo da ti pokažem gdje živimo i kako trpimo!" Uhvati me tad za ruku i povede prema čardacima.

Na ulazu u jedan čardak reče mi: "Moram te držati za ruku jer ti sama ne bi mogla prolaziti ovim predjelima." Kad ugledah ta mjesta, preplaših se. Pa to je nisko i usko poput ladice noćnog ormarića! Kako bih ja mogla unići u to! Ali djevojka udje prva i, držeći me za ruku, povuče i mene za sobom. Tako me je potezala kroz te uske ladice da sam mislila te će me raskidati. A u njima je bilo strašno zagušljivo, zbog debele prašine i nagomilanoga smeća; kao da ih godinama nije nitko ni čistio ni zračio. Bilo je i mračno jer zrake sunca u njih ne prodiru. Kad sam se počela gušiti, djevojka me izvede napolje pa mi kaže: "Vidiš sada kako se mi puno mučimo! Stanujemo svaka posebno, zaključana u uskom, mračnom i prljavom prostoru. Moli za nas!"

U tim čardacima je bilo jako mnogo tih ladica. I svaka ima svoju ključanicu. Kad duša unidje, ladica se automatski zatvori i više ne može iz nje dok joj se ne otključa.

Kaže Gospodin da su to duše koje se mogu spasiti, budemo li se za njih molili: "Ti si se za njih molila, zato su ti pokazale gdje su im stanovi."

Iza toga doživljaja tijelo mi je bilo tako ozlijedjeno i oguljeno da dva dana nisam bila sposobna za rad.

"ODMARAMO SE KOLIKO SI SE ZA NAS MOLILA!"

Daleko od zemlje hodala sam izmedju velikih planina. Jednostavni kameni put vodio je od zapada prema istoku, ali je izgledao vrlo malo korišten, jer je po njemu izvirivala trava.

I dodjem do mjesta gdje se odvajao puteljak. Vodio je ulijevo, do podnožja ogromna brijega iz kojega se dizao gust dim. Dalje tamo šetao je djavao, s puškom na ramenu. Zastanem i gledam što bi tu moglo biti.

Odjednom, kroz maleni izlaz izadje nekoliko ljudi, dugačke sijede kose i duge brade, obučenih u haljine iz davnih vremena. Izgledali su jako zamišljeni i žalosni. Naprave par koraka prema meni - i zasta-

52


nu. Gledali su me neko vrijeme - a onda podignu sklopljene ruke zakljinjući me da se molitvom zauzmem za njih. Kad ih djavao opazi, potjera ih unutra i za njima dobro zatvori. Meni pak ljutito poviče: "Što je tebe ovamo donijelo! Bježi odavle i da se nisi više približila!" Odgovorim mu: "Ne mislim ja k tebi! Samo gledam tko to tamo stanuje."

I podjem naprijed prema ogromnoj planini, okrenutoj prema jugu. Bila je tako visoka kao da je povezana s Nebom. Nevidljive vrhunce okruživali su joj bijeli oblaci. Dugo sam hodala tim putem i promatrala oko sebe. Priroda mi se činila slična onoj na zemlji: bilo je trave i drveća a ponegdje i koji poljski cvijet.

Odjednom opazim kako s istočne strane brda, kroz željezna vrata, naviru ljudi. Jedni za drugima, na tisuće njih, izlazili su napolje i duboko udisali svježi zrak. Skupljali su se na čistini kao da će biti kakav kongres. Kad sam se našla medju njima veoma su se veselili mome dolasku.

Ali opazim da su jako ispaćeni od muka. Tijela i lica bila su im iznakažena od vatre i dima. Nije se razabiralo tko je tko. Tek po struku i visini tijela raspoznavalo se muško od ženskoga, dijete od odrasloga. Uzdisali su od muka iz kojih su izašli i stresali se od groze pri pomisli kamo će se ubrzo vratiti. Gledajući ih ovako bijedne, sažalim se nad njima i pomislim u sebi: Kakvi su to jadnici i gdje trpe? U taj čas iz Neba se čuo Glas: "Ovo su duše iz Čistilišta!"

Dok sam stajala medju njima, jedna od njih dovikne mi: "Tu je i tvoj Zarućnik!" Trgnem se i pogledam oko sebe misleći da govori za mojeg pokojnog muža. Ali nisam ga mogla prepoznati - jer su bili odviše izobličeni. Zato joj kažem: "Pa ne vidim gdje je moj Zaručnik!" Ona će na to: "Pokraj tebe stoji, zar Ga ne vidiš!?"

Onda ih zapitam: "A šta vi tu radite?" Odgovore mi: "Odmaramo se toliko koliko si se za nas pomolila i dobra učinila!"

Iza nekog vremena duše su morale natrag u vatru. Nakon što su sve ušle, vrata se sama zatvore.

Dragi Isus jednom reče, kad je On sašao nad pakao, nisu sve duše izašle iz pretpakla. Bilo ih je koje mo-

53


raju, zbog težine svojih grijeha, ostati u njemu do Sudnjega dana. Zato traže da se za njih moli.

Drugi veliki brijeg jest glavno Čistilište. Duše su uzele oblik tijela u kakovome su bile za života na zemlji. Zaručnik je Isus dragi: "To sam Ja bio, sjedinjen s dušama koje će doći k Meni!"

"SINKO, KAKO SI JOJ MOGAO PRISTUPITI"

Jednom zgodom doživim u vidjenju grupu od tridesetak duša. I nešto su se te duše dogovarale. Iznenada jedan mladić izadje iz grupe pa ravno k meni. I ništa ne govoreći, zagrli me i poljubi u obraz. A mene bilo stid pa se okrenem. Na to jedna baka reče mladiću: "Sinko, kako si joj mogao pristupiti!" On joj odlučno odgovori: "Da joj se zahvalim! Ne bih ja još izašao iz vatre da nje nije bilo!"

U to doba bile su mi preporučene u molitvu stanovite duše, izmedju ostalih i jedan mladić. Onda zamolim njegovu tetu da mi pokaže njegovu sliku. I prepoznam mladića iz vidjenja. Dugo sam se bila za njega molila. A baka, koja mu je stavila primjedbu, bila je njegova rodjena baka, takodjer već pokojna.

DJAVAO MUČI DUŠU IZ TEŠKOG ČISTILIŠTA

Vrativši se kasno navečer s posla, najprije začujem kako lupa po tavanu. Onda nestane zida pa ugledam djavla kako vuče niz stepenice jednog muškarca. To je bilo kao da se kotrljaju gromovi. Zatim ga počne u gazdaričinoj smočnici, koja je bila odmah do moje sobe, grozno mučiti i zlostavljati. Bacao je tog muškarca ovamo-onamo, motao ga i lomio... Pljuskao ga je i pljuvao po njemu. Više puta potezao ga je po stepenicama gore-dolje. I tako puna dva sata. Jadnik je stenjao i jaukao kao da ga kolju.

Gospodin Isus mi je rastumačio da je ta duša u teškom čistilištu i zato djavao ima nad njom vlast - sve dok ne izadje odanle.

Bože spasi! Nitko ne bi vjerovao da ima takovih muka. Bila sam se tako uplašila da dugo nisam mogla doći k sebi.

54


O NEBESKOJ DOMOVINI

"JULKA, DODJI NA MOJU GOZBU!"

Podjem u dom Gospodnji da se pomolim. Na strani sakristije opazim neočekivan prizor. Ugledam kako se u velikoj Dvorani, podijeljenoj u mnogo Odjela, priprema svečana Gozba. Stolovi su bili poredani jedan do drugoga, a nanizani u više redova. Djevice, koje su izgledale kao da im je 16-17 godina, pokrivale su stolove bijelim stolnjacima, donosile porculansko posudje i sve što je potrebno za vrijeme blagovanja. Svi su se žurili i uskomešali. Medju prisutnima, u Predjelu koji sam promatrala, bili su uglavnom svećenici; primijetila sam i nekoliko poznatih. Vjernika je bilo malo.

Izmedju stolova hodao je dragi Isus. Kao Domaćin i Gospodar nadgledao je sve pripreme. Odjednom Gospodin pogleda na mene, nasmiješi se i pozove me: "Julka, dodji na Moju gozbu." A ja odgovorim: "Dragi Isuse, kako da ja sirota tamo unidjem kad su tamo sami veliki, a ja sam malena! Neće me pustiti unutra!" Isus na to reče: "Ja ću se zauzeti za tebe i paziti da te nitko ne dira!" I Gospodin pristupi k meni, uhvati me za lijevu ruku i uvede u Predvorje gdje se čekalo na početak Velike Večere.

Bilo je vani mnogo svijeta, ali nisu mogli unići. Kad me je Gospodin uvodio, neka je žena htjela silom unutra, ali je On prekori i vrati natrag.

U zadnji čas dotrče i tri redovnice i, sve onako uspuhane, progovore: "Zakasnile smo, Gospodine! Hoćeš li nas pustiti na Gozbu?" Gospodin ih pogleda i odgovori im: "Ne poznajem vas!" Redovnice tad zaplaču i opet zamole: "Gospodine, pusti nas u Svoju Dvoranu!" Gospodin im na to oštro odgovori: "Kazao sam Ja vama da vas ne poznajem!" Velika i teška vrata zatvore se, a redovnice ostadoše napolju. Udarale su o vrata, plakale i kukale... Slušajući tu ciku i buku, sažalim se nad njima pa zamolim: "Gospodine, čuješ li kako plaču? Dozvoljavaš li da im otvorim!" Isus me pogleda i odgovori: "Nema njima mjesta na Mojoj Gozbi jer Mi nijesu služile. Neka odu tamo gdje će plakati i jaukati vijek vjekova!"

55


Veliko je bilo obilje na Stolovima Gospodnjim. Ali kad je Gozba počela, Dvorana je bila gotovo prazna. Tek ovdje-ondje sjedio je ponetko za stolom.

Zato jednom zgodom Gospodin Isus Krist reče ovako: "Samo jedna desetina svijeta doći će u pravo Nebo. Ostali svijet, osim male djece, ide sav u pakao. Čistilište pripravlja duše za Nebo."

TEŠKO JE UNIĆI U KRALJEVSKI DVORAC

Prenesena sam u Visine, u gradić nad kojim su plovili bijeli oblaci. Usred grada diže se velik Kraljevski Dvorac, ogradjen zidom i bodljikavom žicom. U njega se ulazi na jedna jedina vrata. Stražar pušta samo one koji imaju Ulaznicu. Uz njega je velik oštar pas, koji strašno laje i spreman je raskidati svakoga tko bi se usudio silom unići.

Jedna je duša htjela u Dvorac, ali čuvar je nije pustio jer nije imala ulaznice. Nestala je zatim kao duh.

Kad sam vidjela što se traži na ulazu, pobojah se. Podjem zato u lijepu malenu crkvu, koja se nalazi ispred Dvorca, da se preporučim dragome Bogu. Crkva ima samo jedan Oltar i na njemu Svetohranište. Sagradjena je na čast Majci Božjoj. Unidjem u prvu klupu jer je crkva bila prazna. Dok sam se molila, pojave se Sveci. Hodali su i letjeli u prekrasnim haljinama. Promatrala sam ih s velikom radošću.

Odjednom se na Oltaru pojavi Majka Božja, s Malim Isusom u naručju. Bili su u prekrasnim dugim haljinama. Gledali su me i smiješili se. Onda dodje od Njih Glas: "Tvoje mjesto nije u klupi! Tvoje mjesto je da sjediš na prečki koja drži sve klupe u crkvi!"

Bila sam razdragana prisutnošću dragog Isusa i Majčice Božje. Ali Oni mi se, smiješeći, izgube s vida. Zatim se opet pokažu, kao da se žele sa mnom igrati - a onda nestanu u Visinama.

Kraljevski Dvorac označuje Nebo, a lijepi maleni hram ispred njega Kristovu Crkvu bez koje nema Spasenja. U Dvorac se ne ulazi bez Milosti posvećujuće. Vidjelica mora Crkvi Božjoj prenijeti Nauku Božju koja je na Spas svim dušama. Gospodin i Njegova Sveta Majka još će joj se mnogo puta u životu javiti i prikriti.

56


NA PRAGU NEBA

Jednog Blagdana, dok sam razmatrala o Božjem Veličanstvu, odjednom mi iza ledja pristupi nevidljiva osoba, uhvati me ispod pazuha i velikom silom ponese u Visine. Kada me je stavila iznad zvijezda, na Podnožje Neba, reče mi: "Odmori se malo i pogledaj Nebo izvana!"

Pred sobom ugledam veličanstven Hram. Moje oči nisu mu mogle obuhvatiti ni širine ni visine. Njegovi su zidovi sazdani od čudnovata gradiva. A krov toga velebnog Hrama načinjen je od tisuća i tisuća tornjeva. Poredani su red za redom, od najmanjih na početku krova, sve do najvećih navrh krova - koji su se gubili u nedokučivim Visinama. Tornjevi su okićeni blagom kakva ljudske oči vidjele nisu. Sve odsijeva od zlata i srebra, biserja i dragulja. I prelijeva se u divnim bojama, a urešeno je ukrasima kakove samo Bog može zamisliti. Gledajući sve ovo, počela sam se plašiti od neizmjernog Veličanstva.

Priroda je ovdje prekrasna. Cvijeća ima na milijune vrsta! Tu su plemenite ruže, pa karanfili, ljiljani, jorgovani... sve u raznim bojama i sa zlatnim rubovima. Ima niskog cvijeća a ima i visokih razgranatih stabala, prepunih ruža. Ima tako velikih cvjetova da ih dva čovjeka ne bi mogla obuhvatiti. Pa kao što na zemlji ima velikih grmova trnja i drača, tako i ovdje ima golemih kupova cvijeća i ruža, koji prekrivaju i krase te široke prostore Prednebesja. Parkovi su uredjeni kako oko nije vidjelo. Nema ovdje zakržljalih i posušenih stabala. Sva se sjaje i sva su u prekrasnom redu. Voća na zemlji nema kao ovdje. Tlo nema ni busova ni korova: crno je kao ugljen a sipko kao pijesak. Iz parkova i borovih šuma lete ptice slične zlatnim lastavicama. I ne bježe od ljudi kao na zemlji, već stanu i gledaju.

Onda začujem Glas s Neba: "Pogledaj malo dolje prema zemlji!" Izmedju Podnožja Neba i površine zvijezda ugledam prekrasan zračni prostor. Gledano s ovih Visina carstvo zvijezda izgleda kao beskrajan cvjetnjak s velikim ružama. Zvijezde su velike kao pun mjesec, a površina im je ravna kao mirno more bez kraja.

57


Poredane su jedna do druge i odsijevaju kao sunca.

Zrak je u Prednebesju kao u rascvjetano proljeće! Čist i proziran kao kristal - nema tamo ni prašine ni vjetra - a svijetao kao da sja najljepše sunce, iako se sunca nigdje ne vidi. Ugodan je i osvježavajući, pun miomirisa. Shvatila sam da se ovdje tijelo ne može ni umoriti ni klonuti, već da u toj neiskazanoj milini i svježini može živjeti u vijeke vjekova. I dodje mi pomisao: Ta ovdje bi i mrtvi oživio!

Dok sam zadivljeno i ushićeno motrila oko sebe, opet progovori Glas s Neba: "Podji pred vrata Hrama!" I učinim tako. Onda mi Glas reče: "Sad ćeš vidjeti kako izgleda Nebo." Malena Hramska vrata odjednom se otvore, ja pogledah unutra - i onesvijestih se! Neizrecivi me Sjaj zabliještio, neiskazana Ljepota zanijela, Milina Božja opojila...

Drugom zgodom rekao mi je dragi Isus da sam bila više od pola sata kao mrtva. U tome stanju prenesena sam na zemlju. Kad sam došla k sebi, opazim da više nisam Gore. Zbunjeno sam hodala po sobi i gotovo nisam mogla vjerovati da se iz takove Visine i tolike Ljepote može uopće i vratiti na zemlju. Pogledam Krunicu u svojim rukama i gorko uzdahnem: "Tolika patnja pokraj tako Lijepoga Neba! Ne volim više živjeti na zemlji gdje čovjeku srce krvari!"

Malena vrata na veličanstvenom Hramu žele označiti da se u Život Vječni ulazi po uskome putu. Tornjevi na krovu označuju Božje Izabranike, već prema njihovim zaslugama.

Niti jedno tijelo, rodjeno od žene, ne može svojom mudrošću i silom doći u te Visine. To su daljine koje ne može ni pero označiti ni jezik izreći. Zemlja se Odozgo ne može vidjeti jer je jako daleko od Neba. Samo po Dopuštenju Božjem može se sve čuti i sve vidjeti.

Mnogi na zemlji zamišljaju si Nebo kao zrak, prazan prostor, po kojemu lete duše i Bog. Nije tako! Nebo je Mjesto gdje se stanuje i živi u vijeke vjekova! Ako je Bog već za smrtnog čovjeka stvorio zemlju i na njoj toliko ljepota, koliko li je onda ljepše i

58


veće stvorio Nebo, gdje On prebiva kao na Prijestolju. Jer premda je Bog svuda i u svemu, ipak je Njegovo posebno mjesto na Prijestolju, u Nebu.

Kad čovjek već na zemlji uživa toliko dobara Božjih, koliko li će ih tek uživati kad se nadje u Vječnosti, kod Boga.

Po zemaljski rečeno i izraženo ima u Nebu prekrasnih Mjesta, Gradova, Pokrajina, Država i Kontinenata... I jedini Bog u Troj Osoba zna za sve Predjele, Daljine i Visine koje postoje još dalje, iza označenoga u ovoj Knjizi.

Pojedini hram u Nebu tako je velik kao na zemlji čitav grad. Zemaljska veličanstva i gospodstva sićušna su i ništavna u usporedbi s Nebeskim Veličanstvima i Gospodstvima.

Kako tko na zemlji Bogu služi, tako će mu i biti u Nebu. Više se zauzima ljepše će i dobiti - u ljepšem Kraju i Predjelu. Ne može onaj koji je na zemlji malo činio, imati u Nebu puno. Niti onaj koji je za života na zemlji puno Bogu služio, ne može u Nebu imati malo.

Nekome je dano do znanja nešto o darovima Božjim. Sve nije dano nikome znati. Tajna je to Boga, u Njemu zadržana - u sve vrijeme.

Čovječe, služi Stvoritelju, Bogu svojemu, svom snagom svojom! Ljubi Ga cijelim srcem svojim! Ne istražuj Putova Njegovih, do li koliko ti je dano!

"KAKO SU SE BRINULE TAKOVU KUĆU IMAJU!"

Negdje Gore, visoko nad zemljom, našla sam se na tlu veoma sličnom našoj zemlji. Mali brežuljci, ravnica sa zelenom travom, ovdje-ondje drvo... pa i samo svjetlo - sve me je podsjećalo više na zemlju nego li na Nebo.

Kad ja gledam - a to preda mnom bijedne kućice. Ali to je više ličilo na bijedne kolibice: nisko da se jedva možeš uspraviti, malešno da se unutra ne možeš ni ispružiti, nego samo sjediti. I po jedan ili dva bijedna prozorčića na uskim ulaznim vratima. Nekoje su kolibice k tome bile i nagnute, i samo što se ne sruše; druge opet jadne kao da su prastare...

59


Iz tih bijednih kućeraka izašle su neke ženske. Ponašale su se kao domaćice koje po kući i oko kuće imaju nešto posla. I nisam mogla shvatiti što je to.

Kad me je dragi Isus poučavao, upitam kakve su to duše tamo bile. Gospodin mi rastumači: "To je Nebo za one koji su nemarni u duhovnome životu. Jedva su i ovamo uletile!" A ja primijetim: "Gospodine, pa kod nas su tako pušnice za sušenje! Tu se ne možeš ni ispružiti!" Gospodin odgovori: "Kako su se brinule i zauzimale, takovu kuću imaju!"

BLIŽE GOSPODINU

TRI PREKRASNA GOLUBA!

Moleći u sobi, najednom primijetim da je nešto proletjelo. Pogledam prema krevetu i ugledam tri prekrasna bijela goluba. Bili su bijeli kao snijeg, posve jednaka uzrasta i jednaka ponašanja. I dok su hodali po krevetu, jedan za drugim, svojim lijepim crnim očima pogledavali su na mene. A od njih je izlazio neobičan sjaj. I kako su nenadano došli, tako su iznenada i nestali.

Kasnije, kad me je dragi Isus poučavao, upitam Ga: "Gospodine, a kakova su to tri goluba bila kod mene dok sam se molila? Pa nisu ostavili ni tragove, makar su hodali po bijelom pokrivaču!" A dragi Isus se nasmije i reče: "To smo bili Mi. Ja, Moj Otac i Duh."

"IZABERI JEDAN OD OVA TRI PRSTENA!"

Odnesena sam u velike Visine i postavljena na Podnožje Nebesa. Onda se otvorilo Nebo i preda me se spusti lijep, zgodan, bijel stol. A na bijelom stolnjaku, koji se spuštao sve do dolje, bio je postavljen bijeli tanjurić sa tri zlatna Prstena. Pokraj stola stajao je velik divan Andjeo, obučen u lijepo urešenu odoru plave i narančastokavene boje.

60


Tada progovori iz Neba Gospodin Bog, Presveto Trojstvo: "Izaberi jedan od ova tri Prstena i stavi ga na ruku!" Gledam ja to zlatno Prstenje, što sja poput sunca, i vidim da su sva tri Prstena posve nalik, i da se ni malo jedan od drugoga ne razlikuju. Onda uzmem srednji Prsten i stavim ga na prst, a stol bude uznijet u Nebo.

Isus dragi mi rastumači da sam izabrala Njegov Prsten. U Službi Presvetome Trojstvu na poseban način povezana sam s Njime, s Njim zaručena.

"OSJETIT ĆEŠ VELIČANSTVO SVETOGA TROJSTVA!"

Kad su već svi spavali, molila sam u svojemu stanu. Kako sam klečala pokraj kreveta i gledala u sliku Srca Isusova i Marijina, te Raspelo, odjednom čujem nad sobom Glas: "Osjetit ćeš Veličanstvo Svetoga Trojstva!" Pomislim da ću valjda doživjeti Prisutnost Božju.

Najedanput od otvorenog prozora dodje tako silan vjetar kao da će sve odnijeti i ravno nada me. I osjetih takovo Veličanstvo i toliku Svetost da više nisam znala ništa; bila sam kao da umirem. To je bilo na meni kao da na mrava stavite zgradu od petnaest katova!

Kad sam pitala dragog Isusa što je to, On se smijao. Kaže: "Da je samo malko dulje potrajalo, usnula bi. Tvoje tijelo ne bi moglo podnijeti taj Duh, to Veličanstvo!"

A drugom zgodom Gospodin mi reče: "Kad bih se Ja pokazao takav kakav Jesam, odmah se dijeli duh od tijela! Ja se moram prikriti jer Moj stvor čovjek ne može podnijeti Moje Veličanstvo i Moju Svetost."

"Kad bi sluga Moj Mene vidio ili uvijek osjećao - ne bi Mi mogao služiti."

Iza velikog Vidjenja i kad sam ushićena, po nekoliko dana kao da nisam na zemlji... Radim, ali nisam duhom prisutna kod posla.

SUSRET SA SVETOM OBITELJI

Bila sam uzdignuta do Podnožja Neba. Zvijezde su mi ostale daleko ispod nogu, a sjale su kao sunašca. Izgledale su kao veliko sjajno polje. Bilo ih je na

61


milijarde. Treperile su jedna prema drugoj i kao da se smiješe Nebu. U prostoru izmedju carstva zvijezda i Podnožja Neba bilo je mnogo lijepih grančica s prekrasnim ružama, crvenim kao krv.

Dok sam se nasladjivala tom Nebeskom ljepotom, opazim kako se s Neba spušta zlatan oblak. Iz sjajnog oblaka, koji je bio uredjen kao soba, izadju preda me Isus dragi, Majčica Božja i Sveti Josip. Dulje su me vremena promatrali sa smiješkom na svetim Licima. Potom ih zlatni oblak opet zaokruži i uzdigne u Nebo, a mene velika snaga spusti na zemlju.

Sveta Obitelj veselo mi se smiješila da me obodri u izvršavanju Naloga Božjih.

"PUSTI JE, TO JE NJEZINO MJESTO!"

Gledala sam kako s Neba silazi velika Povorka krećući se od istoka prema jugu. Stajala sam sa strane i promatrala Svece kako prolaze mimo mene pjevajući divne Nebeske Pjesme. Bilo je tu bogoslova i svećenika, djevica i redovnica, običnih ljudi i žena. Hodali su po četiri u redu, a svi su bili obučeni u prekrasne Nebeske haljine. Čekala sam dok svi prodju da im se priključim na začelju.

Najedanput mi Gospodin zapovjedi: "Podji naprijed!" Poslušam Gospodina i podjem malo naprijed, pa stanem. Ali Gospodin opet progovori: "Podji još naprijed!" I podjem još naprijed. Valjda sam i čitav kilometar, po Božjoj Zapovijedi, išla prema čelu Povorke.

Oni koji su bili prvi već su ulazili na Nebeska Vrata. I kako su ulazili u Nebo vidjela sam onaj Nebeski Sjaj. Onda kaže Gospodin: "Gdje je prazno mjesto unidji!" Mili Bože, kud ću sad nedostojna! Stojim pokraj Povorke kao sirota, u dugim neuglednim haljinama, i gledam gdje ima prazno mjesto. Tada naidje red bogoslova u kojemu je bilo u sredini prazno mjesto. Dok ja gledam i nećkam se, Gospodin zapovjedi: "ulazi unutra!" Bogoslov sa strane se skloni i propusti me, ali onaj s desna primijeti ponešto ljutito svome susjedu: "Šta je ta ženska unišla medju nas!" Ovaj mu odgovori: "Pusti je, to je njezino mjesto!"

62


"TO JE MOJA MAJKA CRKVA!"

Našla sam se na nepoznatom tlu. Hodajući tim neznanim krajem, naidjem na veliku grupu svijeta, razne dobi života. Stajali su zajedno, molili se Bogu i, gledajući u Nebo, nešto su očekivali. A bili su obuhvaćeni velikom kružnicom, zlatnosrebrnaste boje, a debelom kao prst. Od kružnice, koja je odsijevala Nebeskim sjajem, vodila je traka u Nebo.

Kad sam došla u blizinu tih ljudi, htjela sam i ja stati u kružnicu da zajedno s njima služim Bogu. Tada začujem s Neba Glas: "Ne ulazi, Julka, u tu kružnicu. Tvoje mjesto nije tamo. Čekaj malo dok dodjem k tebi pa ću ti kazati što je tebi činiti." Ja zastanem, a po onoj Nebeskoj traci spusti se preda me prekrasna Djevica, redovnica. Uhvati me tad za ruku i kaže: "Podji za mnom po ovoj sjajnoj kružnici da zaobidjemo ove ljude. Ti moraš biti izvana, na sjajnoj tra ci što vodi u Nebo, a ne unutra gdje su ostali koji Bogu služe."

Kad smo ih zaokružili, Djevica me po Nebeskoj traci povede u Visine. U Predvorju Neba ispusti moju ruku, nasmiješi se i nestane u Nebeskim Stanovima. A bila je lijepa kao cvijet, a skromna kao ljubica. Kad sam ostala sama, počnem promatrati oko sebe. To je bilo kao širok dugačak hodnik kojemu oči nisu mogle dokučiti kraja. A sa svake strane na tisuće Stanova za duše. Zidovi su tako ukrašeni da ni ne znam što je to i kakovi su sve ukrasi po njima. Vrata bijela kao snijeg a ključanice od bjelokosti, s crnim prugama. Sve odsijeva čistoćom i sja poput sunca. I pod je tako blistav da se u njemu možeš gledati. Videći sve ovako prelijepo i veličanstveno, počnem se plašiti. A što će mi kazati Gospodar ako me ovdje zateče!... Što ću sad sirota! Na zemlju ne mogu, put mi se sakrio, a ovdje ne znam ni kud ni kamo... Ne usudjujući se ništa ni taknuti, a kamo li zaviriti u koju sobu, počnem plakati...

Kad opazim da se iz daljine približuje dragi Isus, odahnem pa Mu kažem: "Dodji, Gospodine, jer ne znam sto mi je činiti i kamo da krenem po Nebeskom Nalogu." Isus dragi je bio obučen u crvenu haljinu. Svi-

63


jetle kose padale su Mu po Ramenima. Dolazio je sa smiješkom na Licu, žurno koracajući, bos. Na Njemu se odražavala Blagost i Poniznost. Ali kad se Gospodin Isus posve približio, uplašim se i počnem drhtati: "Gospodine, ne znam kamo da podjem. Dovela me Djevica i ostavila gdje me i vidiš." Isus se srdačno nasmije i kaže: "Julka, podji sa Mnom! Idemo Ja i ti s Nćba na zemlju da ti pokažem kako sada, u ovo vrijeme, izgleda Moja Majka Crkva!"

Pošli smo na jugoistok, prema zemlji. Kad smo napuštali Nebesku krasotu, ispružio se prema zemlji krasan put, posut sitnim snježnobijelim kamenčićima. Sa strane, umjesto ograde, bili su oblaci, kao ovčice. Kad je Isus dragi vidio kako se plašim doći u Njegovu Blizinu, pogleda me, nasmiješi se i reče: "Hajde sa Mnom, zajedno ćemo hodati!" Ali ja sam i dalje koracala u strahopočitanju, zaostajući za Njim. Nisam se usudila odviše približiti Velikom i Svetom Bogu.

Kada se Gospodin sa Svojim stvorom približio zemlji, rekne: "Pogledaj, Julka, već smo blizu! Vidiš li sada kako ljudi hodaju po zemlji?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim polja, šume i bregove... Vidim ljude kako idu po putovima i vinogradima noseći svaki svoj alat... Vidim njihove kuće... gradove i sela... Sve vidim s Tobom!" Isus nježno pogleda vidjelicu - i kao da Mu je drago u njezinoj blizini.

Stupivši na zemlju, kaže mi Gospodin: "Pokazat ću ti nešto što prije nisi vidjela. Koracaj uza Me da ti ne bude teško hodati za Mnom!" Po običnom putu dodjemo do raskrsnice. Isus dragi pokaže koji je put pravi i mi krenemo njime, dok ne stignemo do velikog Križa, na kojemu je bio Raspeti Isus. Blizu Raspela stajala je velika Žena, obučena u dugačke crne haljine. Iz Nje je zračila tolika svetost da me je svu elektrizirala. Ali ta velika sveta Žena gotovo se rušila od silnih bolova. Isus me dovede pred Nju i upita: "Julka, vidiš li ovu Ženu?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim!" Isus nastavi: "To je Moja Majka Crkva! Klonula je i previja se u bolovima; hoće da se sruši... Idi i digni je!" Na to odgovorim: "Gospodine, ta pred Tvojom Majkom Crkvom ja sam tek maleni mrav! Ka-

64


ko bih je ja mogla dignuti kada je tako velika i sveta?" Ali Isus zapovijedi još dva puta: "Idi i digni je!" I ja podjem da joj obujmim noge, bojeći se pri tom da će se srušiti na mene...

Ljudima u kružnici moram dodati Riječ Božju i Nauku Gospodina Isusa Krista. Dva su puta: jedan što vodi u smrt, a drugi u Život Vječni. Sveta Žena jest Kristova Zaručnica, Rimokatolička Crkva. Isus nalaže veliku službu Svojemu malenome stvoru, siroti-udovici: traži od nje da pomogne u pridizanju onih koji su klonuli u duhu; u ponovoj uspostavi Zakonâ, koji su tokom vremena i tegoba izostavljeni i ublaženi. Kad se Isusove Riječi ukorijene i utvrde u srcima i dušama na zemlji, i Majka Crkva neće više patiti.

"TI ĆEŠ MI NOSITI CIGLE!"

Na Zapadu, u prelijepoj Prirodi, pripravljenoj za buduće Stanovnike, opazim svetu Obitelj. Nečim su bili zauzeti na tom Brijegu, i kao da na njemu stanuju. Sveti Josip je malo zastao kao da nešto kupi, a Majčica Božja, s Malim Isusom u naručju, dodje bliže k Meni. Kad me dragi Isus ugleda, počne se u krilu Majke vrtjeti i plakati, želeći da Ga pusti dolje. Nebeska Majčica Ga tad spusti a On potrči meni u naručaj - premda sam se bojala uzeti Ga u svoje ruke.

Jedno vrijeme Mali Isus ostane kod mene, a onda opet zaželi da sidje. Stavim Ga dolje, a Majčica Božja se smijala. Zatim me Mali Isus uhvati za ruku i, onako malešan, ozbiljno mi reče: "Sazidat ću Svoju Crkvu, a ti ćeš Mi nositi cigle!" A ja Mu odgovorim: "Hoću, Isuse!"

U blizini je bila hrpa cigala. Odem ja tamo i koliko god sam mogla donesem ih Malome Isusu. A On počne zidati, a ja sam Mu dodavala materijal. Sve je imao pri ruci: i sanduk sa žbukom, i žlicu, i ravnjaču... Zidao je kao vješt majstor i zidovi su bili lijepi. Kad je zid već bio povisok, stane na povišeno. Sazidao je temelj crkve i dosta velik zid. Onda mi reče: "Sad smo digli što je glavno! I dalje ćemo nasta viti!" A Majčica Božja je malo dalje takodjer nešto radiia i pripravljala.

65


KUŠNJE SE PRODUBLJUJU

"JA ĆU TEBE JOŠ JAČE ZALJULJATI!"

Našla sam se negdje na zapadu, u nepoznatoj prirodi. Stojeći na velikoj grani golema hrasta, njihala sam se gore-dolje poput djece. Ipak sam se bojala da ne padnem na zemlju. A stablo na kojemu sam se ljuljala tako se silno razgranalo i ispružilo svoje grane da su mu dosizale sve do tla.

Odjednom ugledam dragog Isusa gdje se približuje s juga. Bio je bosonog. Gospodin me pogleda i, veselo nasmiješen, reče mi: "Ljuljaš se?" Odgovorim Mu: "Da, ljuljam se!" Na to će mi On: "Ja ću tebe još jaće zaljuljati!" Ja se preplašim i uzviknem: "Joj meni!" Isus dragi se slatko nasmije i ode otkuda je i došao.

A sa sjevera dodje mnoštvo svijeta razne dobi. Bilo ih je na milione! Kad su mi se približili, sklopljenih su ruku tražili da se za njih zauzmem i molim. Govorili su raznim jezicima.

Veliko drvo označuje od Boga odabranu dušu. Opasno ljuljanje jesu teške kušnje koje Gospodin pripušta radi spašavanja duša.

"OBUCI NAJSKROMNIJU HALJINU I PODERAN KAPUT!"

Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici ovako: "Obuci najskromniju haljinu i kaput poderan što si ga odbacila. Uzmi ga na sebe i u njemu polazi u dom Moj. Tako se odjevaj mjesec dana i hodaj bosonoga da se poniziš preda Mnom, na zemlji." Vidjelica učini po Gospodinovom zahtjevu.

A kad su je znanci susretali ovako jadno obučenu, čudili su se što se to s njom dogodilo. Jedni su je sažaljevali: "Sirota, imala je jako dobrog i radišnog muža pa ju je njegova smrt veoma potresla." Bilo ih je koji su nad njom i plakali. Drugi su opet govorili: "Jadnica, poludjela je!" Neki su je, promatrajući je kako se ponaša, ovako branili: "Nije ona luda! Normalno radi, ide redovito na Svetu Misu, pričešćuje se, ostaje dulje u crkvi, priča o Lijepome Bogu i Nebu... Kad bi bila luda, ne bi se tako vladala."

66


Ipak, zbog ovog javnog poniženja, vidjelici je bilo najteže s vlastitom obitelji i rodbinom. Osjetili su se duboko pogodjenima i strašno osramoćenima što imaju ovako "šašavo stvorenje" u svojoj obitelji. Bojali su se da se njezine sestre zbog nje neće moći ni udati. Otac ju je zbog toga htio čak izbrisati sa svoga prezimena. Rodbina je o njoj govorila da je dobila potres mozga pa bi je trebalo poslati na liječenje u bolnicu za umobolne. Nisu joj dozvoljavali ni da vlastito dijete pohadja, jer da bi mu mogla naudjeti. Dvije godine nije smjela ni zaviriti u roditeljsku kuću.

A gazdarica kod koje je radila podje njezinom ispovjedniku i potuži mu se: "Velečasni, Julka je poludjela! Sve je razdijelila pa sad hoda kao prosjak. Inače, kod nas obavlja sve poslove kao da nije luda, samo što malo govori i puno šuti. Odgovara samo na upit, a progovara jedino ako što ustreba." Saslušavši ovu tužaljku, svećenik usklikne čvrstim glasom: "Blago nama svećenicima da hoće cijeli svijet poludjeti kao Julka!" I zaplakao je na glas, pred mnoštvom svijeta kad je išao k Žrtveniku da prikaže Svetu Misu.

Dulje vremena hodala je mlada vidjelica obučena u dronjke izmedju lijepo odjevenih gradjana - kao prosjakinja besmrtnih duša.

VEĆE KUŠNJE - VEĆE MILOSTI!

Jednom prigodom potuži se Gospodinu na teške kušnje što su je snašle. Reče Mu da se boji djavla i zlih ljudi, i zamoli Ga da joj oduzme te velike kušnje. Gospodin Isus ovako odgovori službenici Svojoj Julki: "Što su veće kušnje na tijelu to dajem i veću Milost za dušu, Kušnje što sam ih za tebe odredio, moraš ih podnijeti do kraja života svoga Meni na Slavu. Želim da se uz patnje što ih trpiš spase i druge duše po Mojoj Neizmjernoj Ljubavi. Kada te neće napadati izravno djavao, napadat će te vlast poradi Mene; kada se ona smiri, napadat će te Moji sluge svećenici; kad se oni umire, napadat će te svijet i tvoji rodjeni po krvi. Sve ćeš ovo trpjeti za Mene i za duše do groba. Bit ćeš žrtva Moja ugodnog Nebeskog mirisa. Za Mene i za Moju Nauku i život ćeš dati. Zapečatit

67


ćeš krvlju svojom život u Meni na zemlji. Obasjat ću duše molitvama tvojim i pokora tvoja i odricanje biti će svježina Mojoj Nauci iz života Mojega na zemlji. Procvast će zemlja Mojim krepostima i Duh Moj živjet će u njoj."

Drugom zgodom dao je Gospodin Isus ovu Pouku: "Što dajem duši veću Milost to su i kušnje veće da dotična osoba spozna što je zlo a što dobro, i upozna razne naravi medju ljudima na zemlji da ih zna poučiti. To je dar Moj koji dajem odabranicima Svojim."

SVEĆENICI I PORUKE BOŽJE

Vidjenja i Poruke što ih vidjelica Julka prima namijenjene su svim dušama dobre volje. Gospodin želi preko njezinih usta doviknuti Svoj Spasiteljski Poziv svim Svojim stvorovima. Zato joj zapovijeda: "Piši sve što sam ti pokazao i što sam ti rekao za pouku ljudima na zemlji."

Medjutim, Gospodin Isus izabrao je Julku u prvom redu zato da preko nje doda Svoju Božansku Nauku Svojim slugama svećenicima, pastirima Svojih ovaca. I zapovjedi joj: "Rastumači im sve onako kako sam Ja tebi tumačio!"

Bilo je svećenika koji su radosna i zahvalna srca te s velikom duhovnom koristi slušali lijepa i poučna Vidjenja, te pmrnali Božanske Pouke i Poruke. U više navrata vidjelica je i čitavim malim zajednicama satima pripovijedala i tumačila Nebeska Zbivanja.

Drugi opet svećenici, smatrajući sebe mudrima, odbijali su i prezirali ove "privatne objave". Za Svoje nevjerne i sumnjičave sluge reče Gospodin vidjelici: "Pusti ih neka žive po svojoj mudrosti!"

"NE TREBA SVJETLU SVJETLO!"

Mladi i revni starješina samostana poštivao je Poruke Božje i od srca obilno pomagao sirotinju. Gledajući kako se vidjelica pati dan i noć teškim radom

68


i još brine za dijete, ponudi joj da pomaže kod njih u kuhinji bratu kuharu, a oni će se pobrinuti njoj i djetetu za stan i hranu. Ali Gospodin ovako progovori: "Ne treba svjetlu svjetlo!" To znači da su svećenici i redovnici ionako duhovno dovoljno prosvijetljeni. Ona kao vidjelica treba da živi medju običnim narodom i dodaje mu Riječ Božju, Svjetlo Božje. Osim toga Gospodin je upozori: "Ovaj će te starješina primiti a drugi će te kasnije prezreti i odbaciti!" Ovaj starješina pristaje uz Riječ Božju i zato joj želi Pomoći. Ali će doći drugi iza njega, kojemu Riječ Božja neće biti po ćudi, pa će je kao vidjelicu prezreti i odbaciti. Budući da je ona bila jako sklona da prihvati ovako povoljnu ponudu - zbog preteškog rada što ga je obavljala i neprikladne okoline u kojoj se kretala - Gospodin reče još i ovo: "Idi, ali pustit ću ti takove bolove na tijelo da im nećeš ništa koristiti! Samo ćeš se osramotiti!"

"TI Sl PREVARIO SEBE!"

Poletan mlad svećenik saznao za vidjelicu. Potrudi se on do nje i zamoli Gospodina da ga pouči što mu je činiti u životu da spasi svoju dušu i duše povjerena mu stada. Gospodin prihvati slugu Svojega i reče mu: "Jer si Me zamolio za Riječ Moju kazat ću ti. Ako hoćeš da ti dušu spasim, vrši ono što ti zapovijedam: u dan petka čini pokoru; Meni to prikaži. Uzmi samo dva obroka. U podne krišku kruha i čašu vode od 2 deci. To potroži, i ništa više do uvečer. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isto kao u podne. Izvan obroka ne uzimaj ništa u usta svoja. Ujutro ne blaguj ništa, osim Moje Tijelo i Moju Krv kod Žrtvenika Mojega. Za osobe tebi povjerene čini što hoćeš i u koje vrijeme hoćeš. Do sada sam bio s tobom zadovoljan. Ali doći će kušač da te kuša u dan pokore. Pazi da ne odstupiš od Moje Zapovijedi!"

Svećenik na to reče: "Nisam poludio Boga ostaviti, a djavlu služiti!"

Ali nakon kraćeg vremena ipak posumnja. Pred svećenikom znancem počne mudrovati: "Ma nisam, valjda, lud slušati jednu ženu! Imam ja svoje poglavare i njihove direktive! I ode na tavan da si nareže šunke.

69


Uzme zatim kruha, nalije si vina - i u dan petka, ujutro iza Svete Mise, najede se do sita! Kad se najeo i napio, veselo se naruga: "Ha, misli vidjelica da Petar danas čini pokoru! A on se lijepo najeo šunke i napio vina... Ha, ha, i vidjelica prevarena na račun mene! A za vjernike ću moliti koliko budem mogao, tako mi je i rečeno." Subrat ga ozbiljno gledao, a onda mu reče: "Ako je Bog vodi, ne igraj se s Njime!"

Ali on još i ozloglasi vidjelicu i kod biskupa i kod mnogih drugih.

Gospodin tad reče za njega: "Nijesi ti prevario vidjelicu! Ti si prevario sebe! I vidjet ćeš koga si varao kada se nadješ pred Licem Mojim, na Sudu!... Ponizit ću ga, i to odmah!"

Uskoro se pročuje da je dotični zatvoren. Odsjeo je pet godina strogog zatvora.

"ŠTO ĆU S VAMA AKO BISKUP DODJE?"

Bio je malen lijep Blagdan. Po običaju podjem na ranu Svetu Misu jer sam kasnije morala na posao. U samostanskom hodniku dočeka me uzrujan i sav usplahiren svećenik Aleksandar. Poleti prema meni i oštro će na me: "Gdje ste!... Gdje ste!... Šta ću ja sad!?... Čitavu noć nisam spavao... Javlja biskup da dolazi i da će vas preslušati... Kako ću ja njemu dokazati da vi Isusa gledate i razgovarate s Njim i ostalim Nebesnicima?!..."

Onda odgovorim svećeniku: "Ako biskup dodje, ne trebate vi govoriti za mene! Samo prstom pokažite: To je ona! Ja ću govoriti o zbivanjima što su u meni, nada mnom i oko mene. Ja se bojim samo Stvoritelja koji će me suditi, a ne bojim se stvora koji je čovjek na odredjenom mjestu, odgovoran Onome o Kome mu želim i moram govoriti... A kad bude htio govoriti sa službenicom Gospodinovom Julijanom iz C., po nju ćemo nekoga poslati..."

Iza toga, na poslu, imala sam ovakovo vidjenje. Gledam istog svećenika kako je uzeo komad drva, što se meće u peć, i udara Malog Isusa po Glavi. Tako Ga je žestoko udarao da je sve odzvanjalo. A Isus dragi, Dječak od pet-šest godina, plačući dodje k meni i sakrije se pod moju dugačku gornju haljinu. A ja Ga iz-

70


vučem ispod haljine i prigrlim: "Gospodine, a zašto se tu skrivaš?" Odgovori mi: "Kad Me taj Moj sluga tuče!" I opet se On, plačući, sakrije pod haljinu. I kako sam Ga prigrlila, vidjenje nestane.

Poslije sam dotičnom svećeniku ispripovjedila što sam doživjela. On se rasplakao i pokajao i molio je Isusa da mu oprosti.

Gospodin kasnije rastumači da je jezik svećenikov bio drvo kojim Ga je udarao. I još reče: "Sluga Moj se poplašio da ne bude ponižen od poglavara poradi tebe. Boji se i hlače mu se tresu."

Biskup je došao. Za vrijeme ručka narugao se na račun vidjelica-vračara. Svećenici se pokunjili i zašutjeli - a vidjelica Julka, iako pozvana, uzalud je satima čekala da je preuzvišeni gospodin primi i počuje što Gospodin Bog poručuje Crkvi Svojoj.

"JA SAM MEDJU NJIMA ALI NEĆE DA ME SASLUŠAJU!"

Mnogi svećenici hodočaste u razna Svetišta i putuju raznim Božjim slugama i službenicama u tudjini ne bi li došli do Božjih Objava i Riječi. U isto vrijeme ne znaju za one koje je Gospodin izabrao uz njih, medju njima - ili ih, možda, čak i preziru. Zato je Gospodin i rekao za ovakove: "Traže Me po svijetu i potroše velik novac dok dodju do Mojih Riječi - a Ja sam medju njima, ali neće da Me saslušaju. Na žalost, mnogi od stvorova ljudl vrše svoju volju - a ne Moju!"

Gledajući Svoje posude odabrane, ostavljene i zapuštene od svećenika, prezrene u svojim okolinama, Gospodin Isus Krist ponavlja Riječi Svoje: "Nijedan Prorok nije imao slave u svojemu kraju!"

"MOJI SLUGE SE PLAŠE DA ČUJU MOJE RIJEČl"

Došavši u hram Božji, podjem u samostanski hodnik da se pomolim pred Raspetim Isusom i zatim ispovjedim. Iza obavljenih molitava dugo sam čekala pred ispovjedaonicom, ali nitko od svećenika nije dolazio. Uzdahnem i pogledam Raspetog Isusa ne znajući što da radim. Isus dragi oživi, pogleda na me, te i On duboko i bolno uzdahne. Sidje zatim s Križa, podje do prve ispovjedaonice i pozove me da se približim. Kad sam

71


završila svetu Ispovijed, Isus dragi me odriješi i blagoslovi. Bila sam u tako velikoj Prisutnosti Božjoj da pod Svetom Misom, premda je bilo nazočno mnogo svijeta, nikoga nisam zamjećivala.

Ovo je ukor svećenicima što neće da saslušaju vidjelicu. Gospodin Isus je prezren i mora da čeka ne bi li se sluga Njegov udostojao saslušati Riječi svojega Gospodara.

"Moji sluge se plaše da čuju Moje Rijeći.
Zato će odgovarati pred Licem Mojim,
kada dodju k Meni na Sud,
što su se oglušili na Glas Moj."

"TI JOŠ MORAŠ BITI NA ZEMLJI!"

Za vrijeme propovijedi svećenik je otvoreno napao i šibao mene i Julku iz C. Proglasio nas je vračarama koje zavode narod, jer smo ljudima koji su primali Riječ Božju govorile o postu i pokori. Zbog toga, a i mnogih drugih nerazumijevanja i progona, obuzela me duboka žalost. Onda sam doživjela ovo Vidjenje.

Gledala sam kako od Majke Božje, sa zapadne strane Neba, dolazi velika Povorka Svetaca. Bili su obučeni u dugačke bijele haljine i pjevali su u čast Majci Božjoj prekrasne Nebeske Pjesme. Na čelu Povorke stupao je Isus Krist noseći na svetim Ramenima preteški Križ. Kad je došao do mene, Isus dragi stane a za Njim i sva Njegova Pratnja. Gospodin me je tad žalio i tješio, a potom se zaputi prema Istoku, u Nebo. I Sveci, kako su prolazili, takodjer su me žalili i sućut mi iskazivali. A bili su tako lijepi i čisti da se nisam usudila ni dotaći ih se iako sam bila od njih na dohvat ruke. Gledajući njihovo vladanje, rasplačem se i reknem im: "Idem i ja s vama! Ne volim više biti na zemlji jer meni nije dobro na zemlji!" Na ove riječi i na ovaj plač stade sva Povorka, a Isus dragi, koji je već bio daleko odmakao, okrene se, pogleda me i reče snažnim Glasom: "Ti još moraš biti na zemlji!"

72


VELIKA PROPOVIJED DJEČAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK

Vidjelica je pošla u dom Božji da pribiva Svetoj Žrtvi. Nakon svršene Svete Mise, vjernici odoše svojim kućama, a ona ostane sama u crkvi da se, u tišini, još neko vrijeme pomoli dragome Bogu.

Dok je molila iz molitvenika, podigne oči prema Svetohraništu i ugleda kako se ono otvara a iz njega izlazi velika Sveta Hostija. Išla je u zraku i spustila se na stranu Svetog Evandjelja.

Od Svete Hostije postane Dječak Isus, od dvanaest godina. Bio je bos, a obučen u prekrasno bijelo misno odijelo. Kosica Mu je divno sjala, a bila je nježna i sva kovrčasta kao u janješca. Oko Isusove svete Glave odsijevao je sjajni krug, znak Božanske Svetosti. I oko čitave Njegove Osobe sjalo je kao sunce.

Stojeći na strani Evandjelja, Dječak Isus započne Svoju Svetu Propovijed.

GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SEBE

"LJUBIO SAM PUK SVOJ I SVE SAM MU DAO
da može Meni služiti i k Meni doći.
U Svojoj velikoj Darežljivosti
ukrasio sam puk Svoj premnogim darovima,
ali je mnogo ljudi iznakazilo Moju Sliku
i zaboravilo odakle su došli i kamo idu.
Suviše se brinu oko tjelesnih potreba,
a zaboravljaju Mene, Boga svojega,
i da sve što imaju izlazi iz Moje Ruke.

73


Ako sam kome dao više Mojih dobara,
da njima raspolaže i upravlja,
više će i odgovarati kako se njima služio.
Tko ima manje, manje će imati i odgovornosti.

Na Moju Riječ sunce izlazi i grije zemlju,
kiša se spušta i natapa poljane,
sve u Meni raste
i bez Mene ne može ništa živjeti:
na zemlji, pod zemljom i u visinama.

Na mnogim ustima, sinova Mojih i kćeri,
zamrla je molitva,
ali su još više zaboravili
da sam Ja njihov Bog
i Sudac svemu stvorenome.

Jedete hranu koju vam dajem za okrepu tijela,
liježete na počinak i ustajete na novi dan,
a srce premnogih od vas i ne sjeti se
da poda hvalu Onome od Koga sve prima."

"KADA BISTE VI MENE POZNAVALI,
svemu biste se u prirodi veselili
i u svemu Mene ljubili.
Sve stvoreno šaputalo bi srcima vašim
da sve vas puno ljubim.
Čeznuli biste vi za Mnom kao ja za vama
i na zemlji bi zavladala Moja Ljubav medju vama.
Živjeli biste u Mojem Blagoslovu
i primali obilje Mojih darova.

One koji žive po Mojim Zapovijedima
čeka u Nebu što srce čovjeka ne okusi na zemlji:
Mir i Ljepota, Pravednost Nebeska.
Pripravio sam Ja Lijepe Stanove
za Svoje vjerne sluge i službenice.

Ljubimci Moji!
Dajte Mi mjesta u svojim srcima
da u vijeke stanujem u njima!
U čistom i pokornom srcu rado boravim
i glas usta tijela toga pomno slušam;
ali malo imam srdaca koja vole Moju Blizinu
i primaju sa zahvalnošću Moj Boravak u njima."

74


"NE ZANEMARUJTE SVOJIH DUŠA!
Na zemlji ste samo putnici u pravcu Neba.
Živite tako da dodjete k Meni, u Vječne Stanove,
koje sam pripravio za svakoga koji Me slijedi,
živeći po Mojim Zapovijedima.

Na žalost, premnogi Mene još ne poznaju;
jedni su, istina, čuli, ali ne razumiju;
drugi opet ne mare za svoje Spasenje,
igraju se dušom svojom,
živeći onako kako im godi.

Tama je prekrila mnoge duše na zemlji.
Imam samo malo duša
koje hodaju putovima Svjetla
i revno vrše Moje Želje,
zauzimajući se i za druge duše
kojima je potrebno Moje Spasenje.

Žalim siromašne duše
čija tijela ne mare za svoje Spasenje;
u blizini Svjetla hodaju po tami.

Imam i takovih bijednika koji se Mene stide.
Ali tko se od Mojih stvorova stidi Mene
i Ja ću se stidjeti njega
kada se nadje pred Mojim očima
da mu sudim po njegovim djelima."

"SVE JE UZALUDNO AKO ČOVJEK DUŠU SVOJU IZGUBI!
Sve blago svijeta neće mu tad pomoći.
Više vrijedi jedna duša nego sve bogatstvo zemlje.
Zato djavo i ima računa bdjeti nad čovjekom
da ga upropasti i u svoje okove stegne;
da ga učini stanovnikom pakla i uveća broj prokletnika.

Kad se duša dijeli od tijela,
čovjek vidi sve svoje opačine
i sva svoja dobra djela
- ali za marljivost oko Spasa tada je prekasno!
Po Milosti Božjoj, čini dobro od mladosti,
jer kasno si progledao - na času smrti!

75


Kako tijelo osjeća glad za hranom vidljivom
tako i duša gladuje za Bogom nevidljivim
- Stvoriteljem svojim i Zaručnikom!
Od Njega je ona i izišla u krilo žene
da tijelo svoje razvije
i rodjenjem dodje novi stanovnik na svijet.
I vraća se k Bogu, ostavljajući iza sebe sve,
a noseći sa sobom - tek dobro i zlo.

Tko Mene ljubi živjet će po Mojim Zapovijedima.
Pakao je pun onih koji nijesu živjeli u Meni
i po Mojoj Volji.
Nijesam Ja vas stvorio za pakao - već za Sebe!"

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

SLUŽBA BOGU JEST PRVI I NAJVAŽNIJI POSAO

"Prvi i najveći posao Mojim stvorovima
jest da Meni služe da im duše spasim.
Ostali poslovi su iza toga.
Nisam Ja stvorio čovjeka za zemlju!
Ja sam stvorio zemlju za čovjeka!
Molite i radite, da vas blagoslovim po mukama.
Ako radiš a ne moliš, nije potpuno.
Ako moliš a ne radiš, opet nije potpuno.
Tko neće da radi, neka i ne jede,
jer nije dostojan Mojih plodova.

Kada se molite, ruke pobožno sklopite
i držite ih usmjerene uvis, prema gore!
Nemojte ih okretati prema dolje,
niti stavljati jednu u drugu na prsima.
Naučite se od Moje Majke
kako se trebate vladati u molitvi."

"Život bez molitve umire
i duša postaje mrtva u Božjim Očima."

RECI GOSPODINU NA KOJU NAKANU MOLIŠ!

"Kad obavljate molitve, u zajednicama ili na samo,

76


uvijek molite ovako.
Najprije preporuči molitve:
reci kome se moliš i zašto,
i koliko ćeš izmoliti.
Ja, Bog vaš, znam i misli vaše,
ali sam čovjeku stvorio jezik
da Aii kaže što od Mene želi.
Zato hoću da Mi za vrijeme molitve rekne
što traži i kome se utiće,
jer Nebo je veliko, ima mnoge Stanovnike!

Kada se šalju želje poštom, naznači se:
tko piše, kome piše i kuda šalje.
Ako toga nema uzalud trud, pismo se izgubi.
Tako je i s molitvom.
Koji na zemlji mole i mole,
a ne kažu za koga mole i što žele,
i kome upravljaju tu prošnju,
molba im se diže do svoda Nebeskog i izgubi.

Želim da Mi Moji stvorovi, kao dijete Ocu,
s pouzdanjem kažu što koji od Mene želi."

MOLITVA TRUDNA ČOVJEKA

"Kad umorna tijela sklapaju k Meni ruke,
gledam ih milo i blagoslivljam.
Kratku molitvu i iskrenu želju
primam od umornih kao od onih koji dugo mole,
ali im tijela ne okusiše napornih radova."

"Za obradjivanje zemlje odredio sam poslenike
da se brinu i uljepšavaju
sve što sam na zemlju dao."

VELIKE MILOSTI ZA MOLJENJA "ANDJEO GOSPODNJI"

"Na glas zvona
neka moli srce vaše i usta vaša,
pozdravite Moju i vašu Nebesku Majku:
molite Andjeo Gospodnji.
Kada ste došli do zaziva:
'I Riječ je Tijelom postala'
- pokleknite na desno koljeno

77


i ostanite tako sve dotle
dok vam usta ne izgovore:
'I prebivala medju nama'.
Sad se opet podignite
i ruku sa srca skinite
te nastavite dalje molitvu.

Kad ove Riječi izgovarate,
pokažite gdje da u vama prebivam.
Znam Ja kamo trebam doći,
ali želim od Svojih sinova i kćeri
da Mi rukom pokažu to mjesto.

Premnogi na zemlji,
kad ove Riječi izgovaraju,
srca se pravo ni ne dotaknu
već se hitro dižu,
a misli su im daleko, svuda naokolo;
ne misle što govore i Koga spominju.
U taj čas, na ove Rijeći,
dolazim u srca vaša Ja,
Bog i Gospodar svega.

Želim da Mi Moj puk savršeno služi.
Imam samo malo duša
koje Meni dostojno služe;
ostali iz obićaja,
u žurbi života i nemarnosti,
hladno izgovaraju molitve,
a jedni se nikako ni ne mole."

KRŠĆANSKI POZDRAV

"U mnogim krajevima Moj narod je zaboravio
pozdravljati Ime Moje i Moje Majke.
Premnogi se stide Mene, Boga svoga,
i Moju Svetu Majku - nazvati pred smrtnicima.

Ali nijedan smrtnik koji hoda licem zemlje Moje,
a stidi se Mene i Moje Majke - nije Mene dostojan!
Želim da Moje Ime i Ime Moje Majke
puk Moj spominje u svim općinama,
pri susretu jednih s drugima.
Zaista vam kažem; Tko se Mene stidi u životu
i Ja ću se njega stidjeti u Vječnosti!"

78


Isus želi da se svi ljudi na zemlji pozdravljaju kršćanskim pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija!" - "Hvaljen budi Bog!" - i slično.

"NISAM JA STVORIO ČOVJEKA ZA POSAO!
Ja sam stvorio posao za čovjeka.
Kada prestane sa Mnom razgovarati,
da mu ne bude dosadno, dao sam mu posao.
Neka si radom skraćuje vrijeme,
zaradjuje kruh svoj svagdanji
i pribavi što mu je potrebno za tijelo.
Neka se na zemlji u zaklon smjesti,
za olakšicu života na putu u Vječnost, k Meni.

Dao sam mu rad da se tijelo giblje i miče
te ne postane tromo i neotporno,
već da bude poletno i veselo
i raduje se u Mojim darovima.

Prekomjerni radovi, u lakomosti,
nijesu korisni za dušu.
Sredjen posao koristi duši i tijelu,
a prekornjeran rad vodi dušu u propast.
Umorno tijelo Meni ne služi,
jer se umorno tijelo moliti ne može."

"OPOMINJEM GOSPODARE KOJI DRŽE POSLUGU
da ne budu strogi izrabljivači snage siromaha,
jer će preda Mnom dati račun o svemu.
Neka gledaju u poslugi braću svoju i sestre,
a ne da ih omalovažavaju kao robove.
U srcima siromaha ja stanujem,
i neka vaše oči Mene gledaju
u svakome tijelu bilo koje boje kože.

Dobroga gospodara sluge poštuju
i hvale Ime Moje nad glavom njegovom.
Dobre gospodare blagoslivljam
i dodajem im sluge vjerne i poslušne.

Zli gospodari postupaju neljudski sa sirotinjom,
drže je manje vrijednom od pasa.
K Meni se dižu bolni vapaji potlaćenih siromaha,
koje zli gospodari hrane otpacima stola svojega.

79


Kažem vam: primit će plaću svoju po djelima svojim.
Kako daješ, tako ćeš u Dan Suda i primiti.
Kakova zasluga, takova te čeka i plaća.

Premnogi sirotan griješi
gledajući zla djela gospodareva.
I siromah je Moj stvor, i on ima oči i srce
da prosudi što je dobro a što zlo.

Svojim nečovječnim postupkom mnogi Mi bogataši
zadaju boli i ranjavaju Srce.
Tko siromahe zlostavlja i izrabljuje,
bolje bi mu bilo da se ni rodio nije.

Dao sam Ja zemlji svega i za sve,
i svaki je radnik dostojan plaće svoje
i nagrade i obroka za tijelo svoje umorno.

Jao vama, raskošnici, siti i napiti!
Dao sam vam svega od Svojih darova
da se u obilju svome sjetite ubogih siromaha
- a vi ih ni gledati nećete.

Blago vama, siromasi, gladni i ubogi!
U trpećoj svojoj boli i bijedi
bit ćete najbliže Meni, Bogu svojemu,
jer ste na zemlji bili odbačeni i prezreni.

Ali ni svi siromasi neće se moći spasiti,
jer ih ima kojima je dušu zarobio djavao,
grijeh u kojemu su ustrajali,
ne očistiše duše svoje u Ispovijedi,
na odlasku s ovoga svijeta;
griješiše u sirotinji
i ne obratiše se u vrijeme potrebno."

KAZNA NEMILOSRDNIM BOGATAŠIMA

"Gospodari kojima sam dao obilje Svojih darova
dužni su pomagati siromahe i udovice,
koji nemaju za život skromni dosta.
Dok bogataši obiluju za punim stolovima
i bacaju na djubrište što ne mogu potrošiti,
mnogi siromasi vapiju Meni za pomoć,
jer uz site i napite nemaju što da jedu.

80


Nijesam Ja dao Svoje darove ljudima
da ih razbacuju psima i svinjama.
Gospodaru koji zatvara vrata srca svoga
nad potrebama ubogih i siromašnih,
biti će zatvorena vrata Neba.

Premnogi se odijevaju raskošno,
dok siromasi žive u golotinji oskudno
i nemaju čime pokriti tijelo svoje.
Zato ću spustiti Ruku Svoju na ugledne,
a visoko podići potlačene,
da se nad djelima svojim zasrame bogataši
koji se nisu odazivali Nauci Mojoj.
Pred Mojim Očima vaše su sjajne haljine ništavne,
jer ste goli ako Moje Milosti nemate u sebi.
Ne gledam Ja na haljine ljudi kakve su,
Ja gledam srca vaša kako izgledaju."

"OPOMINJEM DAROVARELJE NA ZEMLJI:
Kada daješ milostinju ubogima i siromasima,
ne čini to u srdžbi i ne bacaj kao psima!
Pruži dar Moj radosno,
sa smiješkom na licu i ljubavlju u srcu.
Sjeti se da ništa nije tvoje, sve imaš od Mene.
I kako ćeš upravljati blagom Mojim na zemlji,
tako ćeš primiti i plaću za dušu svoju u Vječnosti.

S čijim blagom škrtariš?
Ne hvali se, ako što daješ, jer to je farizejski.
Činite dobra djela razne vrsti
na Slavu Meni i na Spas dušama vašim.
Neka ne zna tvoja okolica što čini tvoja desnica!
Jezici koji to poput zvona razglašuju
- neka umuknu i šute!
Ako ste sve od Mene primili, za tijelo i dušu,
a čime se hvališ, šako zemlje, praše i pepeo!
Veseli se u Meni i sve sa Mnom radi,
da budeš uvijeke uz Mene!"

Ima dosta gospodara koji tlače sirote i uboge, zakidaju im zaradu, a neki je čak uskraćuju. Onda se siromah potuži na one kod kojih je radio, i poradi tvrdih gospodara uprlja duju svoju. I tako od pravedna rada nastaje dvostruki

81


grijeh: škrtost i ogovor. Kad daješ radniku plaću, daj Mu od srca, i još i više nego što je zaradio. Time ćeš dva dobra djela učiniti: prvo, dar koji si primio od Boga, dao si na Slavu Bogu; drugo, radnik kojemu daš pošteno, i još i više, hvalit će Boga na lijepome daru, a i tebi će biti od srca zahvalan, i vidjet će nad tijelom tvojim Božju Ruku.

"Čujte Riječi Moje, svi stvorovi Moji!
Kada što daješ rodbini svojoj ili bližnjemu,
čini to s radošću, u Ime Moje,
da ti djela tvoja budu,
u obilnoj mjeri na Spasenje kod Mene, u Nebu.

Ako te tko hvali bilo radi čega,
reci: Ja nijesam hvale dostojan,
Bog neka bude hvaljen uvijeke!
Svi darovi, sve znanje i vještine,
svi udovi tijela i sve što imam
- sve je to Njegovo! zato: Bogu hvala!"

ČOVJEČE, ZAŠTO UZDIŽEŠ GLAVU SVOJU!

"Što je tvoje, čovječe, da uzdignute glave
srce svoje nasladjuješ
i riječima se razmećeš: lmam svega!
Zamisli se, slabo tijelo,
a tko je tebi to sve dao i daje:
pamet, razum, dobru volju,
marljivost i ostale kreposti,
pokretne i nepokretne udove,
koji svi brižno vrše Naloge Gospodara,
Stvoritelja svoga,
da mrtva zemlja može živa hodati i raditi,
gledati i slušati - dobro i zlo.
Sve ovo imaš od Mene, Boga svoga!

Sva priroda i svi njeni plodovi,
slatki i gorki - sve je Moje!
I s tobom upravljam, zemljo!
Ako činiš dobro, od Mene si potaknut;
ako li zlo, djavao te je zaveo
- i ništa svojega nemaš u sebi.

82


Ako je tko dobar, čini dobra u Meni,
jer je Moja Milost na njemu.
Ako je tko zao, djavao ga vodi svojim putovima.

Sve blago što ga posjeduješ Moje je, i od Mene;
ti raspolažeš tek dobrom i zlom.
Kako si učiniš na zemlji,
tako ćeš biti sretan uvijeke.
Dao sam Ja čovjeku, stvoru Svojemu,
da upravlja Mojim blagom.
I zato neka se tijelo ne hvali,
jer Bogu pripada hvala
- za sva primljena dobra."

SLUŽI SE B0ŽJIM DAROVIMA NA SPASENJE DUŠE

"Sve što čovjek ima od Mene - dobro je!
I služi se Mojim darovima
da mu pripravim ljepše mjesto u Nebu.
Čovjek Mojim blagom upravlja i raspolaže,
a Ja ga blagoslivljam.
Zli ljudi zlorabe Moje darove
i oni im neće biti na Spasenje nego na propast!"

OSKVRNJIVANJE DANA GOSPODNJEGA

"Premnogi u Mojemu narodu služe Meni i djavlu.
Idu u hram Moj da Mi se poklone,
ali Nedjeljom obavljaju razne poslove:
sijeku drva, kupe sijeno, rade u polju,
nose iz vrta za jelo, siju i glacaju...
- i tako bez potrebe Moj Dan oskvrnjuju;
Šest sam dana dao puku Svojemu
da radi za tijelo svoje.
Sedmi dan je počinak,
i neka posluži Meni za Spas duše svoje.
Nedjeljom i Blagdanom neka miruje sve!
I sluga vaš i marva vaša neka se odmori,
jer je dan odmora, i Meni na Slavu posvećen."

U dan Gospodnji nahrani stoku i perad, i vode im daj. Očisti svoje haljine i podji u Hram Božji. Ispovjedi se dobro i primi Sveto Tijelo Isusovo da nahraniš dušu svoju za put u Vječnost.

83


OBITELJSKI I BRAČNI ŽIVOT

"STVOROVI MOJI!
DAJTE MI MJESTA U SVOJIM SRCIMA
da Moja Ljubav zavlada u vama.
Gdje Moja Ljubav stanuje
grijeh nema ulaza u srce.
Kad bi sinovi Moji i kćeri imali ljubavi bratske,
svi bi se osjećali kao djeca jednoga Oca.
Tko nema u sebi ljubavi kršćanske
- taj nije blizu Mene!"

PRESVETA DJEVICA - UZOR SVIM MAJKAMA

"Neka se žene u svemu ugledaju
u Moju Presvetu Majku.
Jer ste Djeca Božja,
treba da živite u svetosti,
poniznosti i pravednosti."

ODGAJATI DJECU U ISUSOVOM DUHU

"Neka se svaki roditelj trudi
da odgoji djecu svoju u Mojemu Duhu:
molitvom, riječju i djelom.
Jer kako stablo njeguješ,
takav ćeš i plod s njega uzbrati.
Može ti biti na veselje,
ali i na veliku žalost.
Iz ruku roditelja tražit ću djecu,
plod njihovih utroba.

Premnogi roditelji
neprijatelji su djece svoje:
ne vode ih putovima Svjetla,
već po tami,
i u tamu im djeca dospješe.
Ako djeca ne okuse slatkoga ploda
u krilu svojih roditelja,
poslije ga ni sami ne donose.
I tako uzrastu naraštaji
koji žive poganskim životom u zajednicama,
jer Mene, Boga svojega, ne upoznaše.

84


Tko Mene ne poznaje,
ne može Meni ni služiti."

"U OBITELJIMA U KOJIMA ŽIVI MOLITVA
i gledanje Mojih Zapovijedi,
roditelji i djeca živjet će u veselju uvijeke.
Roditelji, budite primjer djeci svojoj,
da se ugledaju u vaš život
- jer kakvo je stablo takav je i rod!
Dobro stablo daje dobre plodove,
zlo stablo gorke i zle.
Dobar primjer osvaja sve oko sebe,
zlo plaši malo i veliko.
Lijepe i pobudne riječi,
iz blaga srca Bogom nadahnuta,
ostaju zarezane u dušama uvijeke."

"GDJE SE JA NASTANIM ZLO STANA NEMA.
Bura životnih valova zapljuskivat će zidove duše,
ali se Mene, Boga, u duši stvora, nikada dotaknuti neće.

Gdje molitva i vršenje Mojih Zapovijedi
u obiteljima sve više zamiru,
tu se i život Milosti gasi zauvijek.

Kao što bez sunca ne može
nijedno drvo grane svoje širiti
i nijedan cvijet miris svoj rasprostrijeti,
tako niti jedno tijelo ne može bez Mene
niti časak u životu postojati,
jer sve što ima i posjeduje
prima od Mene, Boga svojega."

"RODITELJI, NE KUNITE DJECU SVOJU,
da na njih ne padne kazna za vaše grijehe.
Ja ne trebam grješnu žrtvu, već čistu,
kao zadovoljštinu za nanesene uvrede.
Do desetoga koljena grijeh kažnjavam!"

"Domaćica je kuhala ručak
i sve je k vragu poslala

85


pa i kokoš što će je zgotoviti
za jelo svojoj družini.
Eto, djavao je u svemu bio!
Neka usta čovjekova djavla ne zovu,
jer će on i sam doći
da kuša i osvaja za sebe duše.

Tko služi Meni, Mene i spominje,
a tko služi djavlu, djavla i spominje.
Po vašim se riječima poznaje kome služite."

"OPERITE ODJEĆU SVOJU I TIJELO
da budete čisti,
zadah tijela da ne zaudara!
Dao sam puku Svojemu sapun i vodu
da se ljudi operu!
Ima u narodu osoba, pa i koje Meni služe,
da se ne peru i svoje tijelo zapuste da smrdi.
Kada dodje čas da Me prime u svoje srce,
tek što došao moram izaći van,
jer ne podnosim nečistoću srca i tijela.
Ja sam Čist!
Volim čistoću tijela, duše i stana!
Kada se molite, Ja sam uz vas;
prolazim po vašim stanovima."

"MAJKE KOJE DAJU PLOD SVOJ OD SEBE
spasit će se poradi radjanja djece svoje,
iako se nalaze u manjim grijesima.
Dobre majke, koje svoju djecu odgajaju za Nebo,
čeka Vječna Radost.
Ali u sadašnje vrijeme premalo je žena
koje su dostojne nositi ime majke."

"SVAKI BRAK KOJEMU DAJEM PLODOVE
dužan ih je primiti i Meni dati.
Nisam ja uspostavio brak
da se u njemu tijelo nasladjuje;
ja sam uspostavio brak
da se iz njega daje Meni plod
- i to do kraja roda Žene! -
da Mi se stanovnicima napuni zemlja i Nebo.

86


Tko ne želi Meni od sebe dati ploda
neka ne stupa u bračne veze,
neka živi neoženjen - čisto, djevičanski!

Žene koje neće radjati ploda
neka ne pristupaju Stolu Mojemu
da prime Moje Presveto Tijelo
- nijesu Mene dostojne!
Tko ne želi živjeti u Meni
nije Me dostojan primati u svoje srce.

Čuvanje od začeća, na bilo koji način - grješno je!
Zato će mnogi Moji sluge svećenici odgovarati
za propuste koje ja nisam dao na zemlju."

"BRAČNI DRUGOVI, RASTAVE NEMA DO GROBA!
Bio život ne znam kako gorak
zajednica braka ne razdružuje se nikada!

Žene i ljudi koji žive rastavljeno
neka Stolu Mojemu ne pristupaju.
Koji su prekršili zakletvu preda Mnom danu
nisu dostojni blagovati Tijelo Moje
dok si duše u Ispovijedi ne očiste
i brak svoj po Mojim Zapovijedima ne urede.

Za vrijeme nesloge i rastave
neka bračni drugovi ne žive u preljubu već čisto,
i neka se što prije izmire i sastanu
jer se neće nikada spasiti
ako ostanu nepokorni Mojim Zapovijedima.
Što sam jednom sastavio ne rastavljam do groba!"

"OVAJ SE NARAŠTAJ UTAPA U NEČISTIM GRIJESIMA
U sadašnje doba ima, na žalost, mnogo ljudi
koji žive u preljubu tijela, javno i potajno.
I onda dolaze da Mi se poklone
i čuju Moje sluge svećenike.
Ali u Ispovijedi ne otkrivaju svojih grijeha,
zataje ih i takvi primaju Moje Tijelo.

Preveliki je broj svetogrdja na zemlji!
Zašto primate Moje Tijelo u smrtnim grijesima?!
Zašto dolazite k Meni da Mi se poklonite,

87


a nećete da živite po Mojim Zapovijedima?!
Sotoni služite, a u dom Moj, u blizinu Moju,
dolazite samo da vas drugi vide."

"MOJ NAROD UZEO JE NOŠNJU OD SAMOGA SOTONE!
Sve golo hoda i golo će biti u Mojim Očima.
Premnoge žene odijevaju se u haljine paklene.
Djeci, Mojim andjelima, staviše na glavu rogove
i oblače ih u bestidnu golotinju.
Majke koje djecu svoju odijevaju kratko i usko
gorjet će u vatri velikoj.

Ne hodajte u golotinji!
Ja Bog vaš i Spasitelj vaš
želim da se odijevate pristojno!
Neka tijela vaša budu pokrita;
haljine neka budu duge i s dugačkim rukavima.
Udate žene neka pokriju glavu svoju maramom,
jer ne dolikuje da im glave budu otkrite.

Zašto puk Moj na zemlji
neće da živi po Mojoj Volji?
Pogledajte Moju Majku kako se nosila!
Kada je Mene začela
stavila je maramu na glavu
i nosila ju je do groba,
iako je bila Čista Djevica!
Slijedite je u nošnji, postu i molitvi,
i bdijenju nad tijelom svojim.

Djevojke koje su izgubile svoju čistoću
neka metnu takodjer maramu na glavu.

Opominjem puk Svoj da se ostavi prevelike mode
i pravljenja frizura svakojake vrste.
Što koristi čovjeku da tijelu u svemu ugadja,
a dušu svoju izgubi zauvijek.
Poradi prevelike mode malo će se duša spasiti:
od tisuće ako jedna samo dodje k Meni
- koja reže kosu skromno
i u tome ne zna da griješi jer je čista srca."

Kratko, usko, prozirno, ženske hlače, kape s rogovima i tome slično - sve je to moda po sotonskom ukusu.

88


"NEKA VAŠA LICA NE NOSE MASKE SOTONSKE
ni kad hodate po vašim mjestima,
ni kad primate Moje Tijelo.
Dodjete da se Meni, Bogu svojemu, poklonite,
a iznakaženi sotonskim maskama
djavlu vjerno služite.

Budite onakvi kakve sam vas ja stvorio i ukrasio.
Iza Mene se nemojte popravljati!
Neka nitko od Mojih stvorova
ne uljepšava tijelo svoje.
Lica vaša treba da budu čista."


[dodatak, vjerojatno autentičan, nota]

Nečednost i nečistoća

"Ženo ukrasi se".

Sotona je stajao pokraj neke žene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i reče: "Ženo,što si tako skromno obučena i uređena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje"! Žena ostane zatečena: "Ja to ne znam!" Đavao pristupi još bliže i reče: "Gledaj što ću ja raditi, pa i ti čini tako!" Na to uzme ugljen, pa si namaže trepavice i oči. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naličio, izgledao je tako nakazan da je vidjelica prasnula u smijeh. No žena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene đavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo, pa se i ona namaže - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge žene nose sotonske maske na svojim licima.


GRIJEH, OBRAĆENJE I POKORA

"MNOGE JE KRAJEVE OBUHVATILA TAMA
jer Moji stvorovi hodaju puni grijeha.
Srca im traže mira, ali ga neće naći
na bučnim ulicama gradova i sela.
Ja sam Mir duši vašoj,
no Mene se može naći samo u samoći.
Tko Mene ljubi samoću traži
da mu duša uroni u Moje Ranjeno Srce.

Premnogi od Mojih sinova i kćeri stide se
da Mi se poklone u svojim gospodskim odijelima.
Veliki su to siromasi jer im duše djavlu služe.
I kada dodje vrijeme da Mi se slučajno približe,
savjest im uzdrhta, strah ih obuzme
i žele se što prije udaljiti od Mene
da im se srce ne bi radosno uzbunilo
i tijelo poplašilo od svojega Boga.

"U SMRTNIM GRIJESIMA HODAJU ŽIVI MRTVACI
nižući grijehe jedne za drugima
od rane mladosti do kasne starosti.
To su teretnjaci, robovi grijeha.
Žive u strahu pred smrću
da ih još ovakove ne zatekne.
Lažu Mojim slugama u Ispovijedi,
ali Mene neće prevariti!

89


Zle ljude djavao [vodi, vjerojatno, nota] u svojim okovima
i služi se njima da naškodi dobrima.
Kad vidiš da tvoj bližnji nije kako treba,
povuci se od njega da ti ne naudi tijelu i duši.
Bježi od zla kada zlo neće da bježi od tebe!
Čuvaj se, i Ja ću te čuvati!

Molite za one koji vas mrze i progone
jer su više potrebni Mojega Milosrdja.
Molite Moje Presveto Srce
da oprostim vašim neprijateljima
jer ne znaju što čine,
a Ja sam pun Ljubavi i Milosrdja.

Molite da ih obaspem Svojom Ljubavlju
da spoznaju svoje grijehe
i obrate se od zlih putova.
Ja mogu od velikog grješnika
učiniti sveca i apostola Svojega
jer sam Gospodar svih srdaca."

"DVA GOSPODARA SE SLUŽITI NE MOŽE!
Ili će čovjek pristajati više uz jednoga
ili će pristajati više uz drugoga,
ali na kraju života dolazi samo jednome
- onome kojemu je više poslužio za života.

Dva gospodara ne možete jednako služiti.
Ako jednome udovoljite, drugi je prikraćen.
Meni i djavlu ne možete služiti.
Ako djavlu služite, njemu i pripadate.
Ako Meni hoćete služiti,
onda Mi zaista i služite - da vas spasim!

Tko od Mojih stvorova služi Meni i djavlu,
taj Moj nije, taj pripada djavlu
- jer k Meni ne može doći ništa nečisto.
Ja sam Svet i Čist, Pravi Bog Neba i zemlje,
ne podnosim smrtnih grijeha, nečistoće srca.

Koji dodju da Mi samo naoči ljudi služe,
a sluge su i robovi djavla
- u paklu im je mjesto.

Kome služite, tome ćete i dopasti!"

90


UŽIVANJE GRJEŠNIKA JE JADNO I KRATKOTRAJNO

"Koji Meni služe tužit će se jedan drugome:
Eto, služimo Bogu pa nam je gore nego onima koji Mu ne služe;
imaju svega, a mi trpimo i sve nas stiže.

Puče Moj!

Pusti one koji Meni ne služe neka uživaju!
Ali idu dani kada će biti kraj uživanju.
Tada će odmetni grješnici, goli,
u vatri velikoj, vikati i jaukati.
Ne zavidite im na ovo malo,
jer je tamo vječno i u bolima
i Mojega Lica neće nikada vidjeti.

Molite se Meni za ovakove siromahe,
koji u raskošima života
nemaju vremena da Mi služe.
Milosrdje je umrlo u domovima njihovim,
siromasi su izloženi ruglu na ustima njihovim.
Zato su im duše gole, bez Milosti Moje.
Prolazne naslade i sreća varljiva
oduzimaju im Vječne Radosti i Sreću Nebesku.

Žalim izgubljene ovce jer su zavedene od djavla.
Molite se usrdno Mojemu Presvetome Srcu
da ih rasvijetlim, obratim i k Sebi privučem.
Ja sam sama Ljubav i Milosrdje
- zove [zovem, vjerojatno, nota] duše u Svoj Zagrljaj!

U svakom čovjeku gledajte Mene, Boga svojega,
jer sam sve ljude stvorio na Svoju Sliku!"

NERODICE I NESREĆE KAZNE SU ZA GRIJEHE

"Kada bi puk Moj Keni vjerno služio,
dao bih mu toliko Svojih darova
da ih tijela ne bi mogla ni potrošiti;
zemlja bi jela plodove obilja.

Jer mi premnogi neće da služe,
uskraćujem oborine na zemlju,
presahnjujem izvore voda
i kažnjavam narode na razne načine.

91


Na prirodi ćete vidjeti grijehe svoje!
Dat ću plodove i sve ću ih uništiti;
Samo malo će ostajati i to neće valjati.
Izvana lijepo voće, povrće i ostalo,
a iznutra trulež, guba i smrad.

Takove su premnoge duše u dvadesetome vijeku.
To je slika grješnih ljudi i majka ubojica:
začnu lijepi plod
i ubiju ga pod srcem svojim.

Potresi, poplave, glad i bolesti,
nesreće, bune i ratovi
uznemirivat će zemlju dok ne dodjem
- i biti će Mali Sud!"

Da ljudi žive po Zapovijedima Božjim, Gospodin Bog dao bi toliki urod da bi od izobilja hrana ostajala u polju; istrunula bi i služila za gnojivo.

"TOLIKO TRPIM SVAKI DAN
zbog nanesenih Mi uvreda od puka Mojega!
Vaši premnogi grijesi
učiniše Moje Tijelo jednom Ranom!

Gledam vas!
Izmedju vas hodam selima i gradovima;
na svakome mjestu - Ja sam s vama.
Promatram vaše bolesne duše,
kako hodate i prezirno na Mene gledate
i nerado slušate Glas Moj
kao da sam Ja vaš ljuti neprijatelj
- a Ja vas toliko ljubim!

Moji dragi sinovi i kćeri, zašto Me ostavljate!?
Dobrog Oca ostavljate,
koji se brine za sve vas
i koji vas sve toliko ljubi
da se poradi vašega Spasenja
ponizuje do najmanjega izmedju vas.
Jer Ja ne želim smrti grješnika,
već da Mene spozna i obrati se
- i živi u Meni uvijeke!

92


Tko Mene upozna, upoznao je SVE
- i živjet će uvijeke!
Zaista vam kažem, ako Mene ne upoznate
- nećete živjeti uvijeke!"

"MRTVI SINOVI I KĆERI, DOKLE ĆETE SPAVATI
u smrtnome snu?
Zašto nećete slušati Mene, Boga svojega!?

Sva priroda na zemlji slavi Ime Moje
živeći po Zakonu Mojemu:
niče, raste, cvate i donosi plodove;
diže glavice u visine,
smiješi se suncu i Stvoritelju svojemu.
Samo premnogi čovjek, stvor Moj,
Mene u Zakonu neće da slijedi;
iako Me je spoznao, drži se po strani.

Očekujem od puka Svojega obraćenje
da se ostavi grijeha i odvrati od grješnih putova.
Zovem puk Svoj da se obrati
i čini pokoru za grijehe svoje.
Želim da na zemlji zavlada Moje Kraljevstvo
u srcima ljudskim, u dušama besmrtnim.

Čekam vas i stojim kao prosjak,
kucajući na vratima vaših srdaca.
Čekam da Mi se smilujete i otvorite vaša srca
da unidjem u njih kao Gospodar i Kralj.

Ne prosim ja od puka Svojega kruha
i potrebe za Tijelo Moje.
Ja sam Kruh Živi i SVE svakome stvoru Svojemu.
Ja gledam duše vaše koje sam stvorio
i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.
Gledam kako da ih privučem k Sebi na Milosrdje."

OBRATITE SE I VIŠE NEMOJTE GRIJEŠITI!

Evo, moj dragi puče, koji si [se u orig., nota] Mene ostavio
i pošao putovima grijeha i naslada tijela,
Ja, Živi i pravi Bog, zovem vas
preko Svojih slugu svećenika
i preko Svojih posebnih odabranika

93


da vas lakše privučem k Sebi
i duše vaše spasim i dovedem u Nebo.

Puče Moj, idite i vidite u hramu Mojemu
što vas uče Moji sluge svećenici.
Upoznajte Me tamo dobro
i živite po Mojoj Nauci u životu na zemlji.
Slušajte Glas Moj preko usta njihovih.

Kada ste Me upoznali i Moj Glas čuli,
skrušeno se pokajte i oplačite svoje zloće
učinjene nehotice, hotimično ili u strasti.
Operite svoje haljine pred Mojim namjesnicima
u skrušenoj i dobroj Ispovijedi.
Neka vaša srca priznaju sve vaše prestupke:
male i velike, i broj njihov.

Kada se grješno tijelo skrušeno ispovjedi,
Ja ga zagrlim i dadem mu Poljubac mira.

Odriješeni od svojih grijeha, u Ime Moje,
pristupite raskajanih srdaca Stolu Mojemu
i primite Moje Tijelo u strahopočitanju
jer sam Ja Sveti i Svemogući Bog
od kojega ne možete ništa sakriti.
I više nemojte griješiti!

Tko se od Mojih stvorova nastoji popraviti
i očisti se od grijeha svojih u Ispovijedi,
Ja ću mu biti u pomoći.
Sve neprijatelje odstranit ću od njega
dok ne ojača u Mojoj Milosti
da Mi uzmogne vjerno služiti
i živjeti po Mojim Zapovijedima."

ISKRENO 0BRAĆENJE POVEZANO JE S POKOROM

"Tko Meni vjerno služi ne želi više da griješi
i sam si zadaje pokoru tijelu svojemu;
na ustima svojim nosi lokot, zatvara ih da ne govore, osim u potrebi
i na Slavu Meni, Stvoritelju svojemu.

Budno pazite na udove tijela svojega
jer je slabo i sklono na grijeh
koji vodi dušu u pakao.

94


Tijelu svojemu ne ugadjaj,
već ga drži na uzdama stege i odricanja
da nadvladaš želje njegove,
napast koja te želi upropastiti.

Tako živite i bdijte nad tijelom svojim
da se veselite u Vječnosti navijeke.

Koji u životu podju odlučno Mojim Stazama
Ja ću ih krijepiti i voditi u Slavu Nebesku
i dati im Milost da spoznaju zlo i dobro
- na putu u Vječnost."

SVI SU DUŽNI DA POSTE JER SVI GRIJEŠE

"Tko od Mojih sinova i kćeri griješi
taj Mi je dužan i zadovoljštinu dati
da mu oprostim grijehe i kazne za njih.
Usta koja grijeh izgovaraju
i tijelo koje ga počinja neka znaju i dobro činiti, ne samo zlo.

Tko misli da za grijehe svoje ne može postiti,
pitam ga, kako će moći u vatri gorjeti?
Ako Me može i u starosti vrijedjati,
može Mi za prestupke i zadovoljštinu davati.

I djeca Me vrijedjaju raznim grijesima
- nerijetko i smrtnima -
zato su i ona dužna postiti
od navršene sedme godine pa sve do groba.

Tko ne griješi, ne mora ni postiti;
ali nema odrasla čovjeka da ne sagriješi.
Niti jedan čovjek na zemlji
ne može staviti ruku na srce i reći:
Gospodine, ja nijesam griješan!
I najveći pravednik pred Mojim Očima
pada svaki dan nekoliko puta.
Zato su svi dužni da poste jer svi grijese!
Nećeš li postiti - u vatri ćeš gorjeti!

Tražim od puka svojega da posti i pokoru čini
za svoje počinjene grijehe i prestupke
i da Me ponizno i usrdno moli
da mu u Svojoj Neizmjernoj Ljubavi

95


milostivo otpustim grijehe
i oprostim kazne koje za njih zaslužuje.
Ali imam samo malo sinova i kćeri
koji po Mojoj Volji vrše post i pokoru."

"POSTITE ONAKO KAKO TO JA VAMA OBJAVLJUJEM!"

"Puno se čita i govori o Mojem svetom Postu.
Ali Ja nijesam postio i činio pokoru
da se o Meni čita u Svetim Knjigama.
Ja sam postio da vama dadem primjer
kako morate živjeti da vam duše spasim.
Znao sam Ja da ćete vi, Moji sinovi i kćeri,
padati u premnoge grijehe i prestupke.
Stoga sam vam pokazao na Svojemu Tijelu
kako ćete Mi dati doličnu zadovoljštinu.

U dane posta, petkom i na Kvatre,
neka puk Moj za pokoru svojih grijeha
ne jede ni meso, ni ribu,
ni bilo koju hranu što potječe od životinje.
Blagujte samo posna jela,
sve ono što iz zemlje raste
- začinjeno na ulju, ili bez njega.

U dane posta tijelo držite u stezi!
Za grijehe svoje sami ga kažnjavajte
i samo mu tri puta obrok dodajte:
ujutro malo, u podne do sita,
uvečer samo malo ili ništa.
Ako uvečer ništa ne uzmeš,
pred Mojim Očima imaš veću zaslugu.

Izvan obroka ništa ne stavljaj u usta:
ni što ti je ponudjeno, ni sam.
To je pravi post!

Uzeti mlijeko, sir, jaja, mast
- nije pravi post!
Mlijeko izlazi od krave kroz meso,
jaja nosi perad i postaju meso,
a mast se cijedi iz slanine.
Ako ovo uzimate za tijelo svoje,
to je ublaženi na zemlji post.

96


Ne varajte tijela svoja u postu i pokori!
Ja, živi Bog, želim da postite onako
kako to Ja vama objavljujem.
Tko se ne drži Mojih Zapovijedi
i ne živi po njima - taj Moj nije!

"TO JE PRAVA POKORA!"

"Pokora je strože za tijelo:
blagovati samo dva obroka na dan.
Ujutro ništa ne uzimaj u usta svoja,
osim Mene Boga u Svetoj Hostiji.
U podne uzmi krišku kruha
i popij čašu vode od dva deci;
više ništa ne uzimaj do uvećer.
Kad izadju zvijezde na Nebu,
uzmi isto kao u podne:
krišku čistoga kruha
i čašu vode od dva deci,
ništa više do sutradan ujutro.
Ako uvečer tijelu uskratiš obrok,
imaš veću zaslugu za dušu u Nebu.
To je prava pokora!

Budite oprezni u dane posta i pokore
jer će doći kušač da iskuša vašu volju.
Nadvladajte djavla i tijelo
koji vode čovjeka u grijeh!"

ŠUTI! - A KAO GOVORIŠ, VAŽI RIJEČI!

"Vaše tijelo ima dobre prijatelje
koji ga ravno u Nebo vode,
ali, na žalost, samo mali broj ljudi,
hoće da se s njima stalno druži:
to su samoća, sabranost i šutnja.

Šutnjom se nadvladava grijeh.
Malo govori, samo koliko treba;
ostalo moli i šuti, misli o Meni.

Dugi razgovori obično su mreže djavlove
kojima on hvata kćeri Moje i sinove

97


Sinci i kćeri Moje, opominjem vas:
Čuvajte se praznih razgovora!
Govorite samo kada je potrebno
i neka iz vaših usta izlazi jedino istina.
Ne klevećite i ne proklinjite jedni druge
jer riječi i djela čovjekova ostaju s njime:
i zlo i dobro prati dušu do Suda, pred Moje Oči.
Sve znam, sve vidim: i misli vaše i srca vaša.

Blago duši označenoj Mojim Biljegom,
okićenoj pravdom poniznom.

Kada se nadjete u skupinama,
za vrijeme odmora ili idući putovima,
neka vaši jezici miruju.
Ako nemate snage i odlučne volje
da tijelo vaše Meni služi,
nemojte niti djavlu ugadjati.

Ne udarajte jezikom bližnje oko sebe
ne ozloglašujte i ne progonite
braću i sestre u Meni nedužne.
Svaki onaj koji to čini
neće doći k Meni, u Moje Nebo.
Ne sudite nikome, jer ne vidite
što se krije u čijemu srcu.
Ja sam Sudac Pravedan
i svaka će duša doći pred Moje Oči.
Neka vaše misli ne sumnjaju u bližnjega
dok se ne osvjedočite svojim očima i ušima."

SVEĆENIK I NJEGOVA SLUŽBA

SVEĆENIK JE ZAMJENIK KRISTOV

"Dao sam puku Svojemu
sve što mu treba za život tijela
i za dušu slobodu svakome
da si izabere što hoće: dobro ili zlo.
Dao sam vam namjesto Sebe Svoje sluge svećenike
da vas uče i vode k Meni, na pravi Put,
da ne izginete na stranputicama života.

98


Sve sam vam dao što sam imao,
i samoga Sebe vam dajem, u sve dane,
da se spase duše vaše, cijena Moje Krvi."

"Tražim od puka Svoga da poštuje Moje namjesnike,
koji su umjesto Mene do svršetka svijeta,
i da u njima gleda Mene, Živoga Boga.
Ja sam u srcima Svojih službenika
i na njihova usta Ja govorim puku Svojemu.

Znajte dobro, Moji ljubljeni stvorovi,
svećenike sam Ja odabrao za Službu Svoju
da vrše na zemlji Volju Moju.

Po svećenicima vam dijelim velike Milosti
Po njima vam opraštam grijehe
i po njihovim rukama dolazim vam u srce.
Na njihove molitve uslišavam vaše vapaje
i pomažem vas u mnogim potrebama.
Kada vam se duša dijeli od tijela
i sprema k Meni u Vječnost,
donose Me k vama kao Poputbinu.
Na molitve slugu Svojih
izbavljam vam duše iz Čistilišta.
I najviše se molitava za Spas duša
diže iz svećenićkih usta.

Dragi Moj puče,
svećenik je potreban svakoj duši oko Spasenja.
Zato vas opominjem da poštujete Moje sluge
i cijenite Službu koju vrše na zemlji.
Tko poštuje i cijeni Moje sluge,
i pomaže ih u njihovim potrebama,
taj cijeni i ljubi Mene.
Tko od puka Mojega prezire Moje sluge,
taj prezire Mene i Moju Nauku.

Ne gledajte grijehe slugu Mojih
jer svaki čovjek ima djela svoja pred sobom,
a Ja sam Sudac živih i mrtvih;
svakoga ću suditi po djelima njegovim
- dobrim i zlim.

Koliko se Ja, Živi Bog,
ponizivam poradi stvora, puka Svoga!

99


Dajem vam Milost jer vas ljubim;
možete Me uvijek čuti
na usta slugu Mojih, velikih i malih."

GOSPODIN POZIVA RADNIKE U SVOJ VINOGRAD

"Ja, Živi Bog, gladujem za neumrlim dušama
koje sam s velikom Ljubavlju stvorio
i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.
Zato pozivam radnike koji hoće Meni da služe,
u dnevnim poslovima osvajaju duše za Nebo,
izgubljene ovce potiču u Vječnost
i dovode ih na Pravi put.

Kako milo gledam one koji podjoše za Mnom
i sve zovu k Meni!
Stoji to njih muka, napora i prezira,
ali sam Ja Radost srca njihova:
jačam, vodim i učim ih.
Sa Mnom podjite i ne bojte se!
Ja sâm korake vaše slijedim - i pred vama sam!

Tko se od Mojih stvorova brine za duše,
brine se za Mene, Boga svojega,
jer Mi pomaže u Radu, u Mojoj Ljubavi nedokučivoj.
Ljepše Službe od ove i sigurnije nema:
biti Moj, i Meni u Službi, za Nebo.
Ugledajte se u Mene! Slijedite Me u Ljubavi!

Tko se brine za dušu brata ili sestre,
bližnjega svoga, spašava i svoju dušu,
i djela su njegova velika u Mojim Očima,
jer Mi pomaže naći ono što je izgubljeno
- da ne pogine zauvijek.

Kolike duše ukrašuje ovaj dragulj:
svećenike, redovnike i redovnice,
i u svijetu malene na oko, velike Moje apostole!
Ovi su spremni za Mene i život dati,
samo da se duše spase!

Ja sam toliko ljubio duše i stvora Svoga čovjeka
da sam za nj sve dao i sve pretrpio.
Sve duše na zemlji cijena su Moje Krvi,
koju sam Ja, Živi Bog, za njih prolio.

100


"TKO RADI OKO MOJIH BESMRTNIH DUŠA,
radi oko Mene i sa Mnom,
jer sam Ja s Neba došao na zemlju da ih spasim.
Pretrpio sam Smrt Pregorku na drvu Križa
da spasim stvora Svojega, čovjeka.

Koji se trude oko Spasa besmrtnih duša
biti će sa Mnom u Mojoj Slavi,
s dušama Meni milim,
i njihovoj radosti neće biti kraja.

Moja Ljubav opaja duše onih koji Mi služe;
srca se njihova uzdižu k Nebu,
a usta im zbore o Nebeskim Ljepotama.

Srce čovjekovo nije osjetilo,
niti su misli njegove dokučile,
što sam pripravio onima koji Mi vjerno služe [službe u orig., nota].
Ne žali truditi se malo vremena na zemlji
da uživaš vijek vjekova Ljepote u Nebu."

GOSPODIN NAS POUČAVA I PO VIDIOCIMA

"Ali mnogi preziru Moje sluge svećenike
i neće da čuju Glas Moj preko usta njihovih.
Zato iz naroda odabirem Svoje izabrane posude
kojima se poslužim u vrijeme potrebe
da lakše privučem k Sebi duše
da se spase i ne izgube na putu života.

Mnogo trpim kada moji sluge posumnjaju
u Objave Moje koje dajem preko Svojih odabranika,
malih u narodu, i velikih školovanih,
kojima se služim kao Svojim orudjem.
- jer je tako Moja Volja.

Ja, Živi Bog,
objavljujem vam preko njih Svoje Nakane
jer sam pun Ljubavi prema besmrtnim dušama
za kojima žudim i gladujem.

Želim da budete tako savršeni
u vršenju kršćanskih dužnosti,
kao na polasku s ovoga svijeta u Vječnost.
Znajte da je svaka duša u Mojim Rukama!
Bdijte, jer ne znate kada ću vas pozvati k Sebi."

101


ALI, SAMO MALO IMAM DOBRIH RADNIKA
oko besmrtnih duša u Vinogradu Mojemu.
Premnogi koji su pošli za Mnom
okrenuli su Mi ledja i vratili se u svijet
da uživaju ugodnosti raspadljiva tijela.

No bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili,
nego što su Mene, Boga svoga, ostavili
- jer moraju doći k Meni na Sud
u dan posljednji života svojega.

Moji sluge moraju biti čisti kao Andjeli
i čuvati se zlih prigoda, pogleda i želja
da ih djavao ne zavede u svoje mreže
i ne stegne u svoje okove.

Moraju biti dobri duhovni oci
i u sebi povjerenima gledati Mene Stvoritelja.
Tko u bližnjemu svome gleda brata i sestru.
Taj neće sagriješiti mnogo - godinama."

SVETA MISA I PRIČEST

PONAŠANJE U CRKVI I POD SVETOM ŽRTVOM

"Ljubite mjesta sveta, domove Moje,
gdje se Moja Žrtva Nekrvna za vas prikazuje.
Ja, Živi Bog, čekam vas u njima
u sve dane do svršetka svijeta.

Na ulazu u Moj dom
učinite na sebi znamen svetoga Križa
i poklonite se s poštovanjem Meni,
svome Živome i Pravome Bogu.
Pokleknite s riječima na ustima:
'Hvaljen Isus i Marija!
Klanjam Ti se Isuse usred Svete Hostije!'

U domu Mojemu ne svojatajte sebi mjesta;
vaše mjesto nek bude kod Mene, pred Mojim Očima.
Gdje ste stigli prije Svetih Časova
tamo i ostanite, i mirno se,
pobožno i sabrano Meni molite
za svoje duševne i tjelesne potrebe.

102


Moji stvorovi ne znaju se vladati u Mojemu hramu:
dodju da Mi se poklone i služe,
a odu natovareni s više grijeha
nego što su ih donijeli na početku.

Za vrijeme Moje Nekrvne Žrtve
Jedni razgovaraju, drugi spavaju,
a trećima je dosadno i dugo - te jedva čekaju
da sluga Moj završi sa Svetim Činom i Obredom
Neki opet gledaju naokolo,
a neki misle na svoje blago
i što će raditi kada dodju kući.
Premalo ljudi na zemlji služi Meni dostojno!

Kada dodjete u dom Moj, pobožno se vladajte,
jer mjesto gdje se nalazite - jest sveto!
Ja sam Kralj nad svim kraljevima i vladarima.
Ako ste došli da Mi služite,
činite to dostojno, kao Moja djeca.
U Hramu Mojemu ne poznaje se nikog osim Mene!
Zato ne razgovarajte ni s ocem, ni majkom,
ni s bratom, ni sestrom, ni s bližnjim svojim.

Dok su vaša srca i usta u razgovoru sa Mnom,
sve dnevne brige i sav posao nek ostanu kod kuće.
Ne služite Mi samo iz običaja i da vas drugi vide,
već Mi služite skrušenim srcem,
jer sam Ja vaš Spasitelj i Bog.
Puno trpim poradi vaših grijeha i prestupaka,
zato Me molite da vam oprostim grijehe
i nastojte ublažiti boli Mojega Srca
nanesene Mi brojnim teškim uvredama.

Pod Mojom Žrvom ne hodajte od Oltara do oltara.
Oči vaše i srce neka za vrijeme Svetog Obreda
budu na Žrtveniku gdje se Meni služi.
Nejaka dječica, koja oko vas hodaju i razgovaraju,
neka vas ne smetaju u vašoj pobožnosti.
To su Moji Andjeli kojima je dosadno i dugo,
zato što se još ne znaju Meni moliti.

Kad slušate Moje Riječi na usta slugu Mojih,
pažljivo ih usvojite i u život provedite
da ne budete samo slušaoci iz običaja,
već izvršioci Riječi Mojih,
koje je dužna svaka duša obdržavati."

103


"KADA SLUGA MOJ PODlŽE TIJELO MOJE I KRV,
kleknite svi iz poštovanja prema Meni,
jer sam za vas sve Pregorku Muku pretrpio.
Tada Mi se od srca poklonite i zaželite
da vam svima udijelim spas duše vaše.
Iza toga sjetite se i svojih pokojnika,
da se i njima smilujem,
ako se još nalaze u mjestu očišćenja.

Molite i za one koji vas progone i čine vam zlo
da im rasvijetlim duše i potresem srca,
da se zasrame i odvrate od grješnih putova
te im duše ne propanu [sic!, nota] u mukama zauvijek.

Sveta Misa nije samo za one koji su je naručili;
svi koji se pod njom pobožno Meni mole
imaju je zapisanu pred Licem Mojim u Nebu.
Budite pravedni u Očima Mojim i u očima bližnjih!
Neka se vidi na vama Moja Milost
i neka iz vaših grudiju odsijeva čisti duh."

PRIMATI SVETO TIJELO ČESTO - ALI DOSTOJNO

"Želim da Me puk Moj, iza skrušene Ispovijedi,
čistim srcem, što dostojnije, često prima.
Što Me češće vaše tijelo dostojno primi,
to je jače i otpornije prema napastima.
Djavli posebno jurišaju na one koji Meni služe.
Zato je svima onima koji Mene slijede
i žive po Mojim Zapovijedima
potrebna Moja Milost
i često primanje Mojega Tijela
- da budu jaki u Meni.

Kada primate Moje Tijelo svi kleknite
jer nitko od ljudi nije dostojan
da Me prima stojeći u srce svoje.
Kada se dijeli Moje Tijelo,
neka oni koji su u smrtnim grijesima
ne pristupaju da Me prime u svoje srce.
Smrde premnogi kada Mene primaju;
i tek što me takovi u grijehu prime,
Ja izlazim van iz grješnih usta
jer ne podnosim prljavštinu i smrad

104


Ja sam Svet i Čist
i želim da i Moji sinovi i kćeri
budu čisti u duši, na tijelu i u kućama.
Dao sam Mojim stvorovima ljudima Milost
da operu svoje haljine od zloća svojih
i očiste si duše u svetoj Ispovijedi.
Dao sam im sapun i vodu
da si iza dnevnog rada očiste tijelo.

Kada sa Mnom, Bogom svojim, razgovarate,
neka srce vaše miriše Lijepim Nebom,
usta vaša da su čista i puna pravde,
a tijelo uredno kad dočekuje Kralja svojega
radujući se Njegovoj Svetoj Blizini.

Nijedno tijelo da ne pristupa Stolu Mojemu
sa sotonskom maskom na licu svojemu.
Kada dolazite preda Me da me primite u srce,
pokrijte tad svoju golotinju
jer će inače djavao, s užarenim šipkama,
paliti gole udove tijela vašega:
u mukama ćete biti velikim."

"NA KRAJU MOJE ŽRTVE OD SRCA MI SE ZAHVALITE
što sam vam dao Milost da ste Mi mogli služiti.
Zahvalite Mi i za sve Darove
koje ste primili pod ovom Svetom Misom,
kao i one primljene ranije u životu.

Kada Sveti Obredi završe i ostavljate Moj dom,
učinite s blagoslovljenom vodom
na tijelu svojemu znamenje Mojega Križa
i poklonivši se Meni od srca
podjite na svoja mjesta, gdje inače živite."

PRIBLIŽUJE SE SUDNJI DAN

"MNOGI SE VAPAJI DIŽU K MENI U NEBO:
Bože moj, Bože, zašto si nas ostavio
i u ruke neprijatelja naših pustio?
Zar smo mi, uistinu, toliki grješnici?

105


Sinci Moji i kćeri Moje!
Ja, Živi Bog, svima vam dovikujem:
nema većeg neprijatelja
nego što su grijesi vaši!

Kada vas tište nevolje razne vrste,
pogledajte u srca svoja kako izgledaju.
Ako su preda Mnom čista, blago vama,
jer vam pripravljam u Nebu lijepa Mjesta.
Veća patnja na tijelu, veća Milost za dušu.

Dušama koje Meni služe šaljem križeve
i pripuštam kušnje razne vrste,
jer Svako tijelo mora do groba
biti kušano i prokušano
toliko koliko ima dužnosti i kakve.

Zlatar stavlja zlato na vatru
da vidi je li pravo.
Tako i Ja kušam svoje
da vidim hoće li Mi ostati vjerni
i da kroz te kušnje dušu ukrasim.
i Stan joj u Nebu uljepšam.

Imam na milione duša, širom svijeta,
za koje netko treba da trpi da se spase.
Želim da pokraj jedne duše
koja će biti Stanovnik Neba
- i druge udju u Lijepo Nebo.
Zar nećete trpjeti i moliti
da uz vaše patnje i molitve
i mnoge druge obratim i spasim!?"

"GLEDAM SVOJIM OČIMA TU SUZNU DOLINU
kako je postala veliko groblje
po kojem zlodusi kopaju svojim motikama.
Duše umiru jedna za drugom,
a Moje Poljane ostaju puste i prazne
- obrasle suhim korovom.

Približava se dan Velikoga suda,
ispunjavaju se Riječi Moje.
Opominjem vas preko znakova na Nebu i na zemlji:
nesreće pogadjaju mnoga mjesta i krajeve,
snalaze vas trpljenja, bolesti i žalosti.

106


To Ja na vas pripuštam da ne stradate dušom,
da živite oprezno držeći poslušno Moje Zapovijedi

Opominjem vas preko odabranika Svojih i proroka,
ali imam samo malo revnih svećenika i redovnika
koji jakim glasom bude mrtvace oko sebe
da se probude od svog smrtnoga sna
prije Mojeg drugoga Dolaska.

Oni koji ne vjeruju da Ja Jesam
vidjet će Me na dan Suda gdje dolazim u Slavi
kao Bog Neba i zemlje, svega stvorenoga.
Dobrima ću biti tad na radost,
zlima pak na strah i žalost."

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

Dok je dragi Isus zanosno propovijedao, odjednom se na vratima što vode u sakristiju pojavio Bog Otac sa Svetim Duhom. Bog Otac Nebeski bio je obučen kao Vladar. Odjeća Mu je bila kao od sjajne bijele svile. Po njoj su bili ukrasi i izradbe u raznim bojama: narančastoj, limunastoj, plavoj, ponegdje kavenastoj i zelenkastoj... Te predivne haljine i svečani plašt, koji je imao preko Ramena, bili su tako dugački da su se ispod njih vidjeli samo vršci snježnobijelih papuča. Na Svojoj svetoj Glavi imao je prekrasnu Krunu, ukrašenu nevidjenim Nebeskim ukrasima. Od Osobe Boga Oca odsijevala je i Njegova odjeća i Njegova prekrasna Kruna. Bog Otac bio je Mlad kao da je u najljepšoj dobi Života. Blistao je Ljepotom kakove zemlja ne radja, niti su je moje oči ikada vidjele.

Nad Glavom Boga Oca, ali malo sa strane - kao da su dvije osobe jedna blizu druge, pa u sredini - lebdio je sjajan Golub, velik kao orao. Odsijevao je kao sunce koje svoje zrake spušta prema zemlji.

Bog Otac stajao je Svojim svetim Nogama na pločicama crkvene zgrade, ispod zvonca kojim se daje znak za početak Svete Žrtve.

107


Otac Nebeski i Bog Duh Sveti divili su se Dječaku Isusu kako lijepo i zanosno propovijeda. Gledali su Ga i slušali s velikom Ljubaviju i s mnogo Pažnje. Onda Bog Otac, sa smiješkom na Licu, pozove Mladog Propovjednika: "Sine Moj, dosta si Ti propovijedao dok si vidljivo hodao po licu zemlje. Podji sad s Nama i budi kod Mene!"

Na to dragi Isus pogleda Svoga Nebeskoga Oca te gorko zaplače i prozbori: "Neću izaći od Moje Majke Crkve dok iz nje ne ponesem ono što sam u njoj uspostavio!"

Božanska Propovijed trajala je sat i pol. Mali Propovjednik nazvao ju je "ISUS NAS ZOVE!" - jer ima takav sadržaj.

Za vrijeme Vidjenja Bog Otac Nebeski pogledao je radosno i na vidjelicu Julku, kao da želi s njom zapodjeti razgovor.

108


1949. - 1953.

POST I POKORA

ŠTO JE POST A ŠTO JE POKORA

Ni ja nisam znala što je pravi post i pokora. Naša majka skuhala bi grah i rezance. Onda ih lijepo prelije kajmakom i, da bude hrana jača, ispeče još i jaja. Kad sam primila milost, kaže dragi Isus: "Nije to post! Kazat ću ti što je post i što je pokora. Moja Majka već odavna propovijeda post i pokoru, ali samo malo ljudi pravo posti i pokoru čini." Onda me je Gospodin poučio.

Uzmimo najprije  p o s t .  ima više načina kako se čovjek može ogriješiti o zakon posta.

Mnogi nisu upućeni da se u dane posta ne smije blagovati ništa što nije iz zemlje naraslo, pa umjesto mesa troše sir ili jaja, a kao začin uzimaju maslac ili mast. Ali to nije posno jer je od životinje poteklo! To se ne blaguje u dane posta. Posna hrana jest čaj, crna kava, sve voće i povrće, kruh, tjestenina, riža, krumpir, grah i slično.

Drugi se opet ogriješuju o post jer uzimaju previše hrane. Ali u dane posta dopuštena su samo tri obroka, i to onakva kakvi spadaju na post. Za doručak se uzima malo hrane, za ručak je dopušteno najesti se do sita, a za večeru se opet uzme samo malo hrane. Izvan ta tri obroka ništa - ni od hrane nl od pića! A mnogi i u dane posta stalno nešto stavljaju u usta: sad uzme jabuku, sad suhu šljivu, pa komadić kruha, pa gucne malo vode... Za ručak se ionako do sita najedu - i tako im je tijelo cijeli dan sito i napito. To nije post! Na takav se način ne daje Bogu zadovoljština za grijehe. Tijelo mora osjetiti da čini pokoru za svoje prestupke.

109


Svećenici kažu: Kad je kome 60 godina, više ga ne obavezuje zakon posta. Ali dragi Isus propisuje ovako: Kad ti možeš u starosti psovati, svašta izgovarati i svakojako griješiti, a ti moraš Bogu dati i zadovoljštinu. Dokle god tijelo griješi, dotle je dužno da čini i pokoru. A jer svi griješimo do smrt! - dužni smo i postiti do groba!

A što se tiče  p o k o r e  jasno je rečeno: ujutro ništa, pa ni vode; u podne krišku kruha, odrezanu nemasnim nožem, i 2 dcl vode, iz čiste namasne čaše; navečer opet krišku kruha i 2 dcl vode. Ako izvan ovih obroka bilo što od hrane ili pića stavljaš u usta, već oskvrnjuješ pokoru! Nije ti potpuna! I onda se nemoj zavaravati da činiš pokoru po Gospodinovim Propisima, jer On ti preporučuje, ako možeš, da i navečer ništa ne blaguješ!

I što se tiče onih količina: "uzeti samo krišku kruha i čašu vode od 2 dcl" - to je Živi Isus odredio! On me je poučio kako da to označim.

Još je dragi Isus rastumačio i ovo. Kad bi ljudi postili i pokoru činili, ne bi bilo toliko preljuba i nečistih grijeha. Ugojeno i sito tijelo ima odviše jaku krv pa postaje sklono razuzdanosti jer se u njemu radjaju neuredni prohtjevi. A kad tijelo krotiš, krv postaje slabija i tijelo nema toliko napasti.

Zato je Gospodin veoma nezadovoljan što su za vrijeme Drugog svjetskog rata, i poslije njega, mnogi crkveni Poglavari odobrili razne olakšice u obdržavanju posta. I tako danas jedva tko živ, bilo od vjernika bilo od svećenika i redovnika, obdržava post i čini pokoru u duhu Evandjelja i Poruka s Neba. Evo što Gospodin Isus kaže svećenicima na ovo ublaživanje i odbacivanje posta i pokore:

"TKO JE VAMA REKAO DA SE NE MORA POSTITI
i tko vam je dozvolio da si ublažite post
i tako svojim sablažnjivim primjerom
smućujete puk Moj na zemlji?!
To je učinio djavao!
To nije od Mene dano Slugi Mojemu,
Poglavaru Crkve Moje, Papi.
Dao sam Ja vlast Mojim slugama svećenicima

110


da upravljaju Mojom Majkom Crkvom,
ali sam Majku Crkvu Ja uspostavio!"

Nijedan sluga Božji ne smije voditi narod na svoju ruku, niti činiti što protivno Nauci Božjoj. Božji Siuge moraju upravljati Crkvom Božjom po Božjoj Volji, a ne dozvoljavati ono što Bog zabranjuje. Nije čovjek nad Bogom, već je Bog nad čovjekom!

DANI POSTA

Gospodine, kojih propisa da se držimo obzirom na post? Da li post vrijedi kao u starini?

Odgovor Gospodina Isusa Krista: Postom su obvezani svi od sedme godine do groba. Kada može staro tijelo i mlado griješiti, može i postiti. Postiti treba po starom običaju, tj. svakoga petka, u dane Kvatra, u sve dane Korizme (osim Nedjelja i zapovjedanih Blagdana), te uoči velikih Blagdana.
 

Gospodine, da li je koji dan u godini za sve zapovjedjena pokora (kruh i voda) ili se to samo preporučuje, već prema mogućnostima?

Gospodin kaže ovako: Tko čini pokoru taj ima veću zaslugu za dušu u Nebu. Teški bi grješnici morali, prema svojim mogućnostima rada, za svoje grijehe činiti pokoru na zemlji, jer ih inače u vječnosti čekaju strašne muke kao kazna za teške prestupke.

I bez naloga svećenika dužan je postiti svaki grješni čovjek.

RAZNI SLUČAJEVI

"Mrsiti, tj. u dane posta jesti meso i jela začinjena mašću, dozvoljeno je samo vojniku u vojsci i zatvoreniku u zatvoru jer si ne mogu uzeti što hoće; kako dobiju tako blaguju.

Oni koji žive na hrani u tudjoj kući, ne griješe što moraju jesti ono što se pred njih stavi; ne mogu si uzeti za hranu što hoće.

Radnici koji se hrane u raznim kuhinjama i menzama pa petkom jedu meso, dužni su za pokoru svojih grijeha postiti u Nedjelju, kada ne rade.

111


Posluga u kućama privatnika dužna je postiti jer se u petak i dane Kvatra na stolovima gospodara nadje posne hrane i mogu je zamoliti i uzeti sebi za obrok.

Bolesnicima koji jedu meso i masno u dan posta, pripuštam na tijelo još veće muke.

Teški radnici smiju uzeti posni obrok malo veći, jer im naporan rad troši snagu.

Ja, Spasitelj vaš i Bog, želim da postite i pokoru činite! Nemojte se sablažnjavati na štetu vaših duša, svi mali u puku i vi veliki, koje sam postavio za sol zemlji i da budete uzor Mojih Riječi i Djela."

ODRICANJE BLAGDANOM

Gospodin jednom reče da se post, pokora i odricanje u hrani učinjeni Nedjeljom i Blagdanom u Nebu bilježe na posebnom mjestu, kao zaslužniji nego inače. Samo, On to ne traži od svakog pojedinoga. To su posebni miljenici Božji, duše dobre volje koje u Nebu grade kuću od zlata.

Inače, post, pokora i razna druga dobra djela mogu se namijeniti za obraćenje grješnika, za obraćenje kojeg pojedinca, za Spas pojedine duše, ili više njih, na ovome svijetu ili drugome - i na mnoge druge nakane.

"BEZ OVIH ČETVERO K MENI SE NE DOLAZI!"

Žene su za vrijeme rada i odmora o koječem razgovarale. Onda se povede riječ o vječnosti. I počele one lijepo sortirati: ova će u Nebo, ova neće - i tako redom. A dragi Isus se javi i progovori ovako:

"Molitva, post, dobra djela,
i Život po Božjim Zapovijedima
- vode čovjeka u Nebo!
Bez ovih četvero k Meni se ne dolazi.
Ako čovjek vrši jedno, a ispušta drugo,
nije mu djelo potpuno za Spasenje Vječno."

MUKE IZJELICA

Negdje na jugoistoku, u nepoznatu kraju, hodala je vidjelica uskom bijelom stazom, u društvu jedne udovice. Išle su jedna za drugom jer je staza bila vrlo

112


uska. U tom kraju drveće, trava, poljsko i šumsko cvijeće izgledaju nekako drugačije nego na zemlji.

I dodju do ogromne zidane štale, oko koje je šetao djavao, s puškom na ramenu. Vidjelica se tad okrene znanici pa joj reče: "Idem da vidim što je u toj dugačkoj štali kad je djavao čuva." Zidovi su joj bili sagradjeni od kamenih blokova. Pred štalom su bili torovi, ogradjeni bodljikavom žicom. Teška željezna vrata visjela su na dvjema željeznim šipkama, dolje i gore po jedna, pa ih je trebalo povući na stranu kao na teretnim vagonima.

Kad udje u štalu, ugleda mnogobrojne torove pune ljudi-svinja. Samo u jednome toru bilo ih je, valjda, stotinu i pedeset! Ti jadnici ležali su na golom hladnom betonu, povaljeni kao prasad. Osim glave i vrata - sve je na njima bilo svinjsko: papci, tijelo, dlaka, pa i rep.

Kad ugledaju vidjelicu, začude se njenom posjetu. Budući da im je bilo dano do znanja da ona služi Bogu, nekoliko njih ustane pa je sklopljenih papaka zamole neka se zauzme za njih da ih oslobodi iz sotonskog logora.

Opazivši djavao vidjelicu u blizini svoga roblja, žestoko se rasrdi i poviče: "Tko je tebi dozvolio da hodaš po mojem terenu! Izlazi, jer ću te inače ubiti!"

Požuri vidjelica iz štale, a nekoliko jadnika podje par koraka za njom. Jedan od njih, s Krunicom na sklopljenim papcima, plačući je molio: "Izbavi me!" Ali vidjelica, neraspložena zbog njihovog odvratnog izgleda, odgovori mu: "Što da molim za vas kad ste svi marva!"

Dotle se djavao približi i već je htio početi udarati. Vidjelica ga pogleda, digne se uvis i odleti otkuda je i došla.

Na ovome mjestu trpe oni koji su za života teško griješili, a za pokoru svojih grijeha nijesu nikada postili ni pokoru činili. Mrsili su i gostili se čak i u dane posta.

Vidjelica upita Gospodina: "Da li mogu za njih moliti i što da molim?" Gospodin odgovori: "Kako su živjeli na zemlji tako neka im bude u vječnosti. Nije dano za njih moliti!"

113


Jednom zgodom Gospodin ovako rastumači: "Nije svaka duša dostojna molitve. Ako za života nije molila, niti je molitvu cijenila, u vječnosti joj molitva ne koristi. To je tijelo na zemlji omalovažavalo Boga i sve ono što k Bogu vodi."

Za udovicu koja je pratila vidjelicu dio puta Gospodin reče: "To znači što si joj tumačila o dušama, slušala je Moju Riječ. Poslije si ti otišla svojim putem, a ona je ostala na svojem putu."

DJEČICA BLAGUJU S PRESVETIM TROJSTVOM

U tegobama života i u mnogim odricanjima poradi Boga, vidjelica jednom pomisli: Ovdje na zemlji ne uživam ništa zemaljskog, a Bog zna što me i tamo Gore čeka, što ću jesti i gdje ću biti!

Nedugo iza toga nadje se na Nebeskom tlu, pred velikom zgradom. Bila je tako velika da ju je očima jedva mogla obuhvatiti, a uredjena kao najljepše Predvorje Neba. U velikom predsoblju pod je bio parketiran, ali neulašten. U prostranoj blagovaonici stolovi su bili lijepo poredani i prekriveni bijelim stolnjacima. Stolice su bile jednostavne, s naslonom, ali niske kao za djecu. Dvije djevojke donosile su duboke bijele tanjure i zajedno sa žlicama slagale ih po stolovima.

Odjednom evo Dječice! Bile su to same curice, u dobi od pet-šest godina. Moglo ih je biti oko stotinu pedeset. Dječica se vratila sa šetnje po Nebu. Došla su u povorci, u svakome redu po četiri. Naprijed, sa strane, bila je njihova Voditeljica. Moglo joj je biti do pedeset godina.

Kad su Dječica ušla u dugački hodnik, povezan s ogromnom blagovaonicom, u najvećem miru i u najljepšem redu počnu skidati sa sebe nepotrebnu odjeću. Rukavice i kapice objese na lijepe vješalice, koje su izgledale kao palmine grane. Kaputiće metnu na najgornju granu. Izuju i cipelice, a umjesto njih obuju papučice.

Diveći se tome ponašanju, zapita vidjelica Voditeljicu: "Pa tko ih je naučio tolikome redu?" Ona joj odgovori: "Ovdje Djeca znaju red i drže ga se!" Na to

114


će joj vidjelica: "Vi njih vodite kao da ste njihova Učiteljica!" Ona odgovori: "Dok sam boravila na zemlji, ja sam i bila učiteljica. A i sada gore u Nebu, povjerena mi je ista dužnost." Gledajući Dječicu ovako čistu i ovako ugladjenu, primijeti vidjelica: "Niti njihove majke nisu se za njih ovako brinule kao što se Vi brinete!"

U taj čas začuje se iz Blagovaonice zvono. Pozivalo je Djecu na Ručak. Dječica podju k Stolu i svako sjedne na svoje mjesto. Tada iz posebnih Prostorija dodje i Presveto Trojstvo, u pratnji Nebeske Majke i Svetoga Josipa. Bog Otac i Bog Sin stanu na čelo Stola; Duh Sveti lebdio je u liku sjajnog Goluba u sredini. Ali i On izadje iz tog Sjaja i kao Prekrasan Mladić pristupi k Stolu. Sveti Josip je bio na strani Boga Oca, a Nebeska Majka na strani Svoga Božanskog Sina.

Medjutim, u Blizini Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, jedno mjesto ostalo je nepopunjeno. Odjednom Bog Otac zapovjedi vidjelici neka pristupi k stolu na ono prazno mjesto. A ona se poboja približiti Velikome Svetome Bogu, pa u smetenosti reče: "Gospodine, nijesam dostojna da blagujem s Tobom za stolom Tvojim. Ja sam slabo dijete, grješnica! Nijesam dostojna Tvoje Blizine."

Na te riječi progovori Učiteljica: "Ti moraš poći za Stol gdje ti je pripravljeno po Zapovijedi Božjoj!"

U to se ulazna vrata otvore i na njima se pojavi neki svećenik. Htio bi i on unići. Ali nad Presvetim Trojstvom začuje se čvrst Glas: "Ne ulazi u Moje Svetište! Nijesi Mene dostojan." Kad svećenik začuje osudu, počne gorko plakati. Vidjelica se nad njim sažali pa zamoli: "Gospodine, taj svećenik plače! Pusti ga unutra i daj mu da sjedne u Blizinu Tvoju." Ali Bog Otac oštro odgovori: "Neka plače! Nema mu uiaza u Moje Nebo! Dao sam mu da ga vidi, ali mu nema ulaza k Meni jer je zlostavljao i mučio sirote i udovice, i skraćivao im zasluženu plaču."

Na to Gospodin zapovjedi vidjelici: "Sjedni za Stol Moj i jedi, da vidiš što Mi u Nebu blagujemo!" I vidjelica učini tako.

115


U to Djevica, koja je izgledala kao časna sestra, donese Jelo. Stavi zdjelu na stol i, iza Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, nagrabi u tanjur svima po redu. A bila je pripravljena krasna krumpirova juha. Krumpir je bio narezan u sitne kockice, a juha nježno začinjena kajmakom. Bila je vrlo tečna i imala je slastan okus.

Kad su svi blagovali, gledajući u vidjelicu, Otac Nebeski rekne: "Sada vidiš kako Mi u Nebu živimo i što smo jeli."

Vidjelica tad pogleda prema vratima. Svećenik je još tamo plakao, a onda podje nekud napolje.

"TIJELO MORA BITI PRIPRAVNO ZA MOJ DOLAZAK!"

Stoljećima je Majka Crkva tražila da vjernici prije blagovanja Presvetoga Tijela Gospodinova budu natašte od pola noći. Kad je to svedeno na samo tri sata Gospodin ovako prekori sluge Svoje:

"Tko je vama dozvolio da si ublažite post prije primanja Mojega Tijela?! Tijelo mora biti pripravno za Moj dolazak!"

Nije Bogu do toga da čovjek bude gladan dok prima Njegovo Tijelo. Bog može doći, i dolazi, u bilo koje vrijeme u srce čovjekovo - na duhovan način. Ali kada Ga puk Njegov prima vidljivo, Gospodin traži stegu tijela, kao zadovoljštinu za počinjene grijehe. Nitko, živio on u samostanu ili vani u svijetu, nije u Očima Božjim toliko pravedan da mu ne bi trebalo pokore i posta.

ODGOJ DJECE

"GDJE SU MOJI ANDJELI,
tu kuća i dvorište Nebom miriše.
Majke, okićene plodovima,
ako u mnogim radovima vaša tijela i klonuše,
Ja ću vas spasiti po radjanju djece vaše."

116


DIJETE KRSTITI ŠTO PRIJE!

Smije li svećenik uskratiti roditeljima krštenje njihova djeteta ako dotični imaju kakovih zapreka?

Ovako govori Gospodin Isus:
"Neka se dijete krsti što prije
da ne ode u Vječnost, k Meni,
bez Mojega Znamenja.
A roditelji, ako se ne poprave,
za svoje prestupke dati će Meni račun.
Ako li se pokaju i očiste od grijeha,
sve ću im oprostiti
kao da nijesu ni sagriješili.
Ja poznajem ljudsku slabost.
Gdje je krv jaća, tijelo postaje slabije.
Zato je potrebna stega života, post i pokora."

PRETJERANA SKRB ZA DIJETE

Mlada majka toliko se brinula za svoje djetešce da je njegove pelenice čak i Nedjeljom prala i iskuhavala. Kad ih je rasprostirala da se suše, bila ih je puna bašča.

Zgodnom prilikom upitam je: "A zašto ti svaki dan trošiš tolike pelene, a jedno dijete!" Na to mi odgovori: "Nekad se dijete uznoji, nekad pomokri, nekad ovo, nekad ono... Svaki put mu drugo dam." Onda je poučim: "Ma preperi malo u mlakoj vodi, ili u hladnoj ako nemaš mlake, i stavi da se osuši i dobro je. Jedanput ili dvaput tjedno iskuhaj - i dosta je!

A ona svaki dan napuni mašinu rubljem što dječjim što drugim. Pa uzme prašak za pranje, istrese ga u stroj, pa vrti, vrti...

Dragi Isus ju je bio prekorio što se pretjerano brine za ta razna iskuhavanja. Nedjeljom neka opere dijete i to ispod njega, da ga ne grize, ali neka u dan Gospodnji ne iskuhava.

ODGOJ U DUHU BOŽJEMU I STEZI!

Druga majka upitala je za savjet u odgoju djece. Gospodin joj poruči: "Neka otac djecu svoju odgaja

117


kako je sam bio odgojen u roditeljskoj kući, u Duhu Mojemu."

Dalje govori dragi Isus svim roditeljima na zemlji kako treba odgajati djecu:
"Savijaj šibu dok je mlada
jer kad izraste i otvrdne
nećeš to moći učiniti nad djecom svojom.
Što uzraste u njima u mladosti
to će činiti i u starosti. Amen."

Majci, koja je pitala za svoju djecu, Gospodin ovako odgovori:

"Kako si ih odgojila, takve ih i imaš!"

ŽENE KOJE NISU DOBRE MAJKE:

"Ima mnogo žena na zemlji
koje nijesu dostojne nositi ime 'majka'.
Takove žene radjaju djecu po želji
i onda ih odgajaju kao maze
a ne kao Moje andjele;
druge opet svoju zlu volju
iskaljuju na nedužnoj dječici,
koja trpeći razne tegobe života
i ne znaju, jadna, što je majčinska ljubav.
Makar živjela u bilo kakovoj sirotinji,
djeca moraju gledati na svojim roditeljima
blage riječi, ljubav roditelja,
molitvu i strah Božji
- da se to utisne u njihove duše.
 
Gdje ognjište roditeljsko
Božjom Ljubavi prožeto nije,
tamo malena srca nema što da grije."

"NE UDARAJ PO TOJ DJECI!"

Djeca bila jako nemirna i zločesta. Često su i štetu pravila. Mati reče da ne zna što bi s njima počela pa ih je jako tukla. A dragi Isus joj poruči:

"Ne udaraj po toj djeci. Bolje uzmi Krunicu pa se moli za Moj Blagoslov nad njima kako napast ne bi ima-

118


la vlasti da se njima posluži. Djeca imaju krv tvoju, i očevu, i djedovu. Kakvi su oni bili, takva su i djeca. Ne mogu ona biti dobra kad ne valjaš ni ti, ni muž, ni djed."

"NIJESI TI DALA DJECI SVOJOJ NIŠTA!"

Žena srednjih godina, hvalisavka kao što ih je mnogo na zemlji, ovako se pred drugima uzidizala: "Nisam ja kao tolike druge žene. Dok one još spavaju, ja već radim. Zato ja imam svega i sve mi je uredjeno, u polju i kod kuće. Svojim dvjema kćerima dala sam kruh u ruke i osigurala im život. Jednu sam kćer poslala u škole i svršila je fakultet, a druga je izučila zanat. Stavila sam ih na noge i sretna sam. Uživat će u sve dane!"

Na ove samohvale Gospodin Isus zapovjedi vidjelici: "Reci toj majci. Nijesi ti, ženo, djeci svojoj dala ništa - jer im nijesi dala Mene! Upitaj svoje kćeri kako se mole, kada su bile u hramu Mojemu kod Moje Nekrvne Žrtve, kada su zadnji puta očistile haljine svoje u Meni i primile Me u srce?"

Na ovaj strogi upit žena se zbuni i postidi: "Neka mi Bog oprosti! Pa ja ni ne znam da li Mu one služe i kako se vladaju. Daleko su od mene, u gradu, a kada se sastanemo, to ih i ne pitam."

Gospodin još upita ovu ženu, koja se pretjerano brinula za vremeniti život: "A kako i ti Meni služiš?"

Žena na to zaplače: "Bože, oprosti mi! Ta ni ja sama ne stignem se od silnoga posla i umora pomoliti. Imam marvu, moram je namiriti; imam njivu, trebam je obraditi; imam polje, moram ga okopati. Dok to obavim, već sam tako umorna da ni moliti ne mogu; svlada me san."

Gospodin prihvati ovu zgodu i poruči premnogima na zemlji koji se toliko trude oko škola, a premaio misle na Spas duše:

"UZALUDNO JE RIBANJE KLUPA
ako se stečenim znanjem Meni ne služi.
Koliko je mnoštvo Mojega naroda,

119


u svojoj prevelikoj mudrosti,
ludo prošlo pred Mojim Očima, na Sudu."

Drugom zgodom Gospodin reče:
ŠKOLE OVOGA SVIJETA KORISTE LJUDIMA
da si tim znanjem i zvanjem
zarade kruh svoj svakidašnji.
Ako Meni u tom ne posluže,
beskoristan im je život na zemlji,
jer je mudrost ovoga svijeta
mnogim dušama na vječnu propast."

U mnogima koji pohadjaju škole, osobito više, razvije se pomalo umišljenost i oholost. U isto vrijeme sve više zanemaruju svoju Svetu Vjeru i Boga. Zato Gospodin ovako progovara na račun velikih škola, koje pohadjaju uglavnom djeca bogataša i uglednika:

"Duboki džepovi djavle odgajaju!"
 

"Tko misli da je nešto,
a ne živi po Mojim Zapovijedima - nije ništa!
Veliki je siromah svaki onaj
kome Ja ne stanujem u srcu!"

 

"Pred Mojim Očima, na Sudu,
ne poznaje se velikane ovoga svijeta:
ni kraljeve ni careve!"

Duše, kako ih je Bog stvorio, izgledaju sve jednako: kao prekrasna pšenica kad se stavi na hrpu. Razlikuju se samo po svojim dobrim i zlim djelima.

PO SVILENIM STEPENICAMA U CARSKI DVORAC

U Vidjenju se nadjem sa svojim sinčićem ispred prekrasne zgrade, koja se dizala u visine Neba. Onda uhvatim dijete za ruku i kažem mu: "Hajdemo u tu zgradu!" Pridjemo bliže i gledam - a to se uz zgradu uzdjižu sjajne svilene stepenice, mekane kao jastuk, a bijele kao snijeg. Kao da u toj zgradi carevi stanuju! Na to kažem zabrinuto djetetu: "Pa mi ne smijemo ići tim stepenicama!"

120


Tada začujem odozgo Glas: "Dodji gore!" Počnemo se uspinjati, ali nakpn dvadesetak stepenica dijete se stane rušiti; par puta se i poteplo. Pobojah se da će zamazati te prelijepe stepenice pa ga ukorim: "Što se rušiš? Naprijed!"

Na stepenicama su bile dvije krasne ruže, malo razmaknute. Jedna je bila veća, a druga manja. Kad smo se uspeli do veće ruže, promatrala sam je s udivljenjem. Bila je bijela i sjajna, i činilo se kao da je s drškom otkinuta i ovamo, na tu stepenicu, stavljena.

Tada ugledam gdje malo poviše na stepenicama stoji Majčica Božja i smiješi nam se. Onda je upitam: "Draga Gospo, je li to Tvoja ruža? Hoćeš li da Ti je podignem i donesem?" Majčica Božja odgovori: "To je tvoja ruža!" A za manju, ružičastu, reče: "To je tvoje dijete! Moraš ga voditi kroz život."

Poslije dragi Isus rastumači da velebna zgrada označuje Nebo, a svilene stepenice označuju molitve, put u Nebo. I još Gospodin reče: "Koliko Mi više poslužiš, toliko si viša u Nebu!"

"ČOVJEKA SAM STVORIO NA SVOJU SLIKU!"

Slušala sam nećaka kako živo raspravlja sa svojim kolegom. Učili su u školi da je čovjek postao od majmuna pa su sad o tom debatirali. Istog dana javi se dragi Isus i kaže ovako:

"Ja sam čovjeka stvorio od zemlje
i udahnuo sam mu Svoj duh!
- pri tom Gospodin snažno dahne.
Svaki čovjek ima besmrtnu dušu
koja razvija tijelo u kojemu će boraviti.
Živite i razvijate se u Duhu Mojemu,
zdravi ste i bolesni u Duhu Mojemu,
govorite i slušate u Duhu Mojemu,
radite zlo i dobro u Duhu Mojemu.
Sve to Moj Duh dopusti
jer imate slobodnu volju.
Nije čovjek postao od majmuna!
Ja sam životinje stvorio kao životinje,
a čovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!"

121


PAZITI NA IZBOR ZVANJA!

Mladiću se pružila zgodna prilika da postane šofer. To ga je jako privlačilo jer da onda neće morati teško raditi. Ali dragi Isus poruči njegovoj majci da je to zvanje veoma opasno. Nedjeljom i Blagdanom često puta neće moći prisustvovati Svetoj Misi, a i samo Spasenje duše biti će mu u opasnosti. Majka je iza toga mnogo molila, sve dok sina nije prošla ta velika napast.

ANDJELOVA ČEDNOST

Kad sam jednom mijenjala gornje rublje, opazim kako se moj Andjeo okrenuo ledjima prema meni.

Ispripovjedila sam doživljaj svećeniku, a on na to reče: "To je pouka o čednosti!"

NE IDE MU PO PLANU

"ŽIVIM ŽIVOTOM MUKOTRPNIM SVAKI DAN..."

Jednog Blagdana poslije podne povukla sam se u samoću da štogod duhovno pročitam. U toj prostoriji bio je pospremljen namještaj kojim se u to doba nije služilo. Odjednom začujem u svojoj blizini glasnu pjesmu. Dignem pogled s knjige i ugledam gdje nasred stola sjedi lijep, elegantno obučen mladić. Ruke je prekrižio po bećarski, noge spustio dolje, pa mi se smiješi i pjeva: "Živim životom mukotrpnim svaki dan, svaki dan; s-i-r-o-t-a-m, s-i-r-o-t-a-m i djavo je stran..." Zadnje riječi je razvlačio kao da me razapinje. Ali u prvi mah pjesma mi se učinila nekako sadržajnom pa mu reknem neka je još jednom ponovi. On to učini, još se malo smijao, a onda nestane. Na to kaže moj Andjeo Čuvar: "To je djavao!"

Mučilo ga što se nasladjujem s Božjom Naukom pa mi zapjevao da me rastrese. A njegove riječi znače da se sirote najviše priklanjaju Bogu, pa djavao nema pristupa medju njih.

122


"NAŠAO SAM SI DRUGU!"

Jednom je došao srdit pa mi kaže: "Kada nećeš biti moja zaručnica, evo ti sve što sam uzeo i ne trebam te! Našao sam si drugu!" i nešto baci u dvorište i ode ljut od mene.

"TAKO SAM ZABRINUT!"

Bila sam u posjetu kod rodjakinje. Kući sam htjela pješice, preko polja, moleći usput Krunicu. Tek što sam izašla iz vrta, opazim da pokraj živice netko sjedi. Pomislim da je lugar, ali kad bolje pogledam, vidim da je to djavao, obučen u žućkastozelenkastu odoru, s kapom na glavi, ispod koje su virili rogovi. Jako sam se poplašila i nisam znala što ću i kuda ću. Staza je vodila baš pokraj njega pa sam se bojaia da će me napasti. Ako li se vratim natrag, pa na vlak, opet će on mene dočekati na drugom mjestu. Onda pomislim, ako me i napadne, vikat ću; blizu je željeznička čuvarnica i selo, pa će me netko, valjda, čuti.

Ali, kad sam prolazila mimo, on ostane sjedeći i samo mi zamišljeno rekne: "Tako sam zabrinut! Imam samo ovo malo uniforme, i ako mi i to uzmu, ništa neću imati!"

Ne bi narod bio ovoliko grješan da nije takovo vrijeme. Kaže dragi Isus: Kakovo je vrijeme takav je i narod.

"ŠTO SE TI MENE TOLIKO BOJIŠ!"

Pošao djavao prema meni, a ja se uplašim i vrisnem. On na to oštro vikne: "A što se ti mene toliko bojiš!"

"JULKA, MA ŠTA TU RADIŠ!"

Molila sam u kapucinskoj crkvi. Odjednom se otvori Svetohranište i izadje velika Sveta Hostija. Kad se spustila na podnožje Oltara, na stranu Evandjelja, postane od nje Dječak od pet godina. Bio je tako mio da sam bila kao u zanosu. Držeći u ruci veliku Svetu Hostiju, Dječak podje prema meni.

123


Odjednom začujem ljutit povik: "Julka, ma šta tu radiš!" Prepoznavši glas svećenika Aleksandra, čudeći se u sebi što u crkvi na mene viče, okrenem se prema njemu. I vidim ga kako drži šešir u ruci, ali mu ništa ne reknem. Okrenem se opet naprijed... ali miloga Dječaka više nisam vidjela...

Drugom zgodom Isus dragi mi reče: "A zašto si se okrenula? Bio bih te pričestio!" A ja Mu odgovorim: "Dragi isuse, pa ja sam mislila da je to svećenik Aleksandar!" Onda mi Gospodin rastumači: "Nije, djavao je bio, Samo je uzeo njegov oblik! Htio te je preplašiti da ne primiš Moje Tijelo iz Moje Ruke."

"AKO TI SE JA TAMO PRIPNEM!"

U vidjenju sam stajala na visokom pročelju crkve, kao na nekom balkonu. Na meni je bila dugačka bijela haljina. Dolje na zemlji bila su dva djavla, goli do pola tijela i okrvavljeni. Kad me opaze gdje stojim, jedan od njih ljutito mi zaprijeti: "Što si se popela tako visoko! Ako ti se ja tamo pripnem, raskidat ću te na komadiće!" Onaj drugi mu pridje i rekne: "Pusti je, hajdemo se prati!" I podju do vodovoda - ali krvi nijesu mogli isprati.

ČiTAVE NOĆI DJAVOLSKE SMETNJE

Čim sam iz radione došla u svoju sobu i počela se prati i presvlačiti, već je Lucifer došao i počeo po meni pljuvati. I dok sam ja kasnije molila, on je letio u zračnom prostoru i svaki čas na mene pljuvao. Poslije je u gazdaričinoj smočnici počeo sve odreda bacati i razbijati. Onda je prešao u kuhinju pa i tamo slupao sve sudje i posudje. To je bila takova buka i lomljava da sam mislila kako će do ujutro i kuću srušiti. Čak sam i plakala bojeći se da neću moći platiti toliku štetu. Pred zoru primijetim da se otvaraju vrata, a ja sam ih bila zaključala. Vrata se tad opet kao pritvore, a onda opet kao malo otvore. Kad sam pošla k vratima da vidim što je, ugledam pletenu korpu za drva punu malih djavola. Htjeli su provalit!

124


u sobu da me i oni muče, ali je Andjeo Čuvar držao vrata i nije im dao pristupa.

PRIVIKNULA SE NA KUŠNJE

Jednom zgodom upita je Gospodin kako se osjeća usred mnogobrojnih kušnja. Vidjelica odgovori: "Gospodine, priviknula sam se na kušnje kao i pokorno magare da svaki dan prima batine." Ako kroz neko vrijeme ne bi bilo kušnja, već bi se pobojala da je Gospodin nije, možda, ostavio.

POZVANA U TREĆI RED

"IMAM JA NJIH U ZAJEDNICAMA DOSTA!"

Više svećenika i redovnica poželjelo je da bi i vidjelica Julka stupila u koji samostan. Evo što je Gospodin odgovorio na te prijedloge:

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta, ali je potrebno da imam Svojih slugu izmedju Moga naroda - tamo gdje Moji sluge svećenici ne mogu doći - da ga pouče i k Meni vode."

"OVO JE MOJ SIN, DODJI K NJEMU!"

U zračnom prostoru, iznad Oltara svetoga Franje, ugledam dragog Isusa i Majčicu Božju. Zatim je dragi Isus prikazivao Svoju Svetu Žrtvu a Nebeska Majka je za to vrijeme klečala na podnožju Žrtvenika. Onda me blago pogleda, nasmiješi se i reče, pokazujući na Gospodina: "Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!" Ja pristupim, a Isus dragi se okrene i pruži mi od Oltara trećoredski pojas i škapular, te mi pokaže na svetoga Franju.

Gospodin je želio da stupim u Treći Red svetoga Franje i tim putem podjem k Njemu u Nebo.

125


IMENA ZAPISANA ZLATNIM SLOVIMA

Na blagdan svetoga Franje, prigodom stupanja u Treći Red, odjednom se nadjoh u Predvorju Neba. Netko me je tamo uzdigao, ali nisam vidjela tko. Kapela u kojoj sam se našla prekrasno je uredjena. Takove ljepote nema na zemlji. Sprijeda je velik Žrtvenik uredjen i pripravljen za Svetu Misu. Nad Žrtvenikom vise krasne zavjese. Pokraj su vrata koja vode u drugu Prostoriju. Uz Žrtvenik je postavljeno klecalo, slično onom na kojemu je klečala Blažena Djevica Marija kada joj je Andjeo Gabrijel navijestio Utjelovljenje Gospodinovo. U blizini je stalak na koji je položena velika Knjiga. Tako je golema da je ja ne bih mogla podići.

Na Zapovijed Božju velika se Knjiga sama otvori. I vidjeh imena i prezimena ispisana velikim zlatnim slovima. U toj velikoj Knjizi upisani su svi Trećoreci na zemlji. Odjednom se otvori čista stranica. Tada začuh nad sobom Glas: "Julka ..., Trećoredica!" U isti mah upisano je i moje ime i prezime. I Knjiga se zatvori.

Neko vrijeme promatrala sam tu prelijepu kapelu. Onda se približim vratima u blizini Oltara. Htjedoh ih otvoriti da vidim što je u drugoj Prostoriji. Ali začuh nad sobom Glas: "Ne ulazi tamo. U onoj prostoriji jest Presveto Trojstvo."

Trećoredac ima na sebi, u Očima Božjim, posebnu haljinu. Izgledala sam u njoj kao nijedna kraljica na zemlji. To je bilo na meni kao stvoreno. Haljina je bila narančaste boje, a duga do poda. Po njoj su bili razni ukrasi i prekrasne ruže.

"VIDIŠ KAKO LJUBIM ONE KOJI MENI SLUŽE!"

Jedne Nedjelje, za vrijeme Svete Mise, ostanem u dnu crkve, kod Oltara Gospe Lurdske. Odjednom opazim u zraku neobičan prizor. Dragi Isus stajao je na bijelom oblaku, obučen u bijelu prozirnu haljinu, duga kroja i dugačkih rukava. Na Presvetome Tijelu vidjele su se Svete Rane na Rukama i Nogama, a lijevo se vidjelo i Probodeno Presveto Srce. Kestenjasta kosa spuštala se po svetim Ramenima. Isusu zdesna stajao je

126


jedan Franjevac. Nisam ga mogla prepoznati jer mu je glava bila prekrita bijelim oblakon, kao velom.

Gospodin se tad nasmiješi i dade na neobičan posao. Pogleda Franjevca, uzme Svoje Sveto Probodeno Srce i stavi ga u njegove grudi. Zatim uzme srce toga Franjevca i stavi ga u Svoje Grudi. Tri puta je Gospodin uzimao Svoje Srce i davao ga tom redovniku, i tri puta je uzimao njegovo srce i stavljao ga Sebi, u Svoje Svete Grudi. Iza ove dirljive zamjene srdaca, Isus pogleda u mene, sa smiješkom na Licu, i kao da bi mi veoma želio nešto kazati.

Drugom zgodom, na moj upit koji je to bio Svetac, reče Gospodin: "To je Moj miljenik, Franjo iz Asiza. Vidiš kako ljubim one koji Meni služe! Dajem im Svoje Srce, a njihovo uzimam za Sebe!"

ZA VRIJEME DEVETNICE VELIKE RUŽE S NEBA

Jedna Julkina sestrična, znatno starija od nje, bila je veoma pobožna i jako dobra srca. Rado je drugima pomagaia i mnogo je molila, naročito svete Krunice. Oko nje su se okupljale i druge pobožne žene, osobito Trećoredice, pa bi podvečer znale dugo moliti. Za lijepog vremena te su Pobožnosti obavljale kod obližnje kapelice. U mjestu, naime, nije bilo crkve, nego samo malena kapeličica gdje se zvonilo Andjeo Gospodnji. U nju bi stalo tek nekoliko osoba.

Na te Pobožnosti vidjelica je i kao djevojčica rado polazila. Kad je u kasnijim godinama prigodom jedne Devetnice opet dolazila, ugleda kako se prema kapelici spuštaju ogromne ruže. Bile su velike kao košara za kruh. Koliko je dana Devetnice prošlo, toliko se ruža spuštalo s Neba nad taj zvonik gdje su molile.

Kad je sestrična čula za ovaj čudesni dogadjaj, usklikne: "Je, vidiš kolika je to milost! Kažem ja našim ženama: Poso, poso! Morate imati vremena i za molitvu, a ne samo skroz trčati..."

A Gospodin je još rekao da i najmanja kapelica ima Nebesnikâ koji u njoj borave i čuvaju taj hram gdje se Bogu služi. Osobito za vrijeme Svete Mise dolaze, po Nebeskom Rasporedu, Čete Andjela i Svetaca da počaste Žrtvu Gospodinovu i mole za Svetu Crkvu.

127


SLIJEPIH OČIJU I TVRDA SRCA

"POĆI ĆEŠ U GRAD, U KUĆU NEVJERNIKA!"

Protivštine na koje je vidjelica nailazila zbog življenja po Gospodinovim Zahtjevima množile su se i rasle. Kad je postalo opasno da štogod protiv nje i poduzmu, Gospodin joj zapovjedi: "Dosta si ti učinila Meni po Mojoj Volji. Dati ću Ja tebi dobar kaput da se zaodjeneš i obuću da je obuješ... Spremi se na put. Poći ćeš u grad... u kuću nevjernika. Pouči Moju djecu o Meni!"

I pošla je da vodi kućanstvo svoga strica koji je ostao udovac s troje djece. Budući da je on već od djetinjstva živio po gradovima, daleko od roditelja, polako mu je u srcu ugasnula vjera u Boga. Kad je vidio njeno povučeno ponašanje i kako se skromno nosi, počeo joj se rugati i nastojao je da promjeni vladanje: "Ti si postala druga osoba! Tebe su svećenici izopačili. Gdje ti je pamet! Izgledaš kao smeće grada. Dobro je da ljudi ne znaju da sam ti ja stric. Bilo bi za mene poniženje da kao majstor na glasu imam takovu rodjakinju. To bi mi smanjilo ugled..."

Kad se saznalo da je to njegova rodjakinja, više uvaženih mušterija prigovaralo mu je zašto dozvoljava da se tako mlada tako skromno odijeva. Obećali su joj naći zaposlenje u bolnici ili, ako joj to ne odgovara, u tvornici. Htjeli su je upoznati s mladim ljudima da si nadje životnog druga. Ali ona im reče: "Hvala na ponudi, imam ja svojega Zaručnika!" Oni tad upitaju: "A gdje živi?" Vidjellca im rastumači: "Na Lijepome Mjestu kamo ću i ja poći!" Ali oni nisu razumjeli što govori. Mislili su da žali za pokojnim mužem pa su je pustili na miru.

"JA SAM MEDJU VAMA, ALI ME VI NE VIDITE!"

Pošla sam kući da pohodim dijete. Prije povratka podjem u crkvu na Svetu Misu, a onda požurim na stanicu da mi ne ode vlak. U blizini samostana namjerim se na prosjaka koji je bio više gol nego li odjeven.

128


Siromah mi reče da je jako gladan i zatraži milostinju. Sažalih se nad njim, ali jer u taj čas nisam imala novaca uza se - osim za kartu - da ga u gorčini utješim, obećam mu: "Pobrinut ću se za vas kada dodjem na mjesto! Na povratku ću vam donijeti i kolača!" On me pogleda, ustane na noge i reče: "Hajde sa Mnom, na groblje da nešto vidiš!" Poslušam ga i podjem za njim. Išla sam za njim u razmaku od par koraka.

Kad smo ulazili u groblje, začujem nad sobom Glas: "To nije prosjak. On je iz Roda Židovskoga!" Na groblju zatečemo dotjeranu i našminkanu gospodju kako plače i vapi: "Bože, pomozi mi!" U taj čas prosjak se podigne u visine i preobrazivši se u Gospodina Isusa, progovori nad grobovima: "Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!" I nestane s vida.

Groblje označuje ovaj grješni svijet. Grobov! su duše u smrtnome grijehu. Govori Gospodin: "Kada bih ti pokazao kakvih sve grobova ima, odmah bi se preselila od straha u Vječnost!"

Gizdava našminkana žena predstavlja današnje grješno pokoljenje, koje Boga ustima zaziva, ali ne živi u duhu Evandjelja, i ne vidi da je Bog na razne načine uz njega prisutan.

"TE RAZVALINE JESU DUŠE NJIHOVE!"

U više navrata pokazao mi je Gospodin kako izgledaju, u Očima Njegovim, pojedina mjesta. Bile su to takove ruševime kao da je te gradove zadesio strašan potres. ili kao da su pretrpjeli strahovito bombardiranje. Iz tih ruševina stršili su jedino ostaci uništenih kuća. Na njima su bili maleni prozorčići, jer Su u tim razvalinama stanovali i živjeli ljudi!

Gospodin reče za ove prizore: "Te su ruševine mjesta u kojima ljudi stanuju. Razvaline su duše njihove u raznim smrtnim grijesima."

PROSJAK BESMRTNIH DUŠA

Stričeva djeca lijepo su prihvatila pouku o Bogu i nastojala je izvršavati u životu. Ali njihovom ocu to nije bilo pravo.

129


Jednom zgodom, kad je ručak već bio spremljen i stol prostrt, zakuca netko na vrata. Na poziv: "Naprijed!" udje skromno obučen prosjak. Pogleda mene i djevojčicu od šest godina i nasmiješi nam se. Upitam ga, hoće li jesti. On šuteći sjedne za stol - i dalje ništa ne govoreći. Ipak mu dodam od srca jelo, ali nije ništa uzeo. Onda još jednom pogleda značajno dijete i mene, i kao da bi želio i ostalim ukućanima, koji još nisu bili stigli, nešto reći... Zatim ustane i podje prema vratima.

Pohitim za njim da vidim kamo će... Kad je izašao, okrene se i nasmiješi, tada se uzdigne i preobrazi - i ode u Nebo...

Isus dragi ogledavao se za dušama ove obitelji.

"BIT ĆE JEDAN DJAVAO VIŠE U PAKLU!"

Kako je stricu bilo sve teže podnositi pobožnost njegove djece, jednom mi oštro predbaci: "Otkako ti dodje k nama, djeca poludiše! Moja kuća postala je samostan. Tjeraju me da se i ja molim. Više vole tebe nego li mene. Pa potraži si ti lijepo drugo mjesto za rad!"

I tako sam, nakon šest mjeseci boravka u njegovoj obitelji, morala u potragu za drugim poslom. U svojoj tjeskobi zavapih Onome koji vodi brigu o svima: "Gospodine, pobrini se za mene da ne smetam nikome!"

Gospodin prihvati moj vapaj i kaže mi ovako: "Kupi novine i pročitaj gdje se traži podvorba za bolesnika. Otidji tamo i naći ćeš bolesnicu koja leži uzeta već pet godina. Nastani se kod nje da osvojimo njezinu dušu."

U blizini katedrale ležala je bogatašica, udovica. Tražilo se i tražilo poslugu, ali nijedna nije htjela prihvatiti tu ponudu radi njezine veoma teške bolesti. Svaki dan trebalo ju je čistiti kao malo dijete.

Kad je vidjelica kao malena sluškinja pristupila bogatašici, ova je sa suzama u očima rado primi. A imala je uza se rodjenu sestru, takodjer udovicu, ko-

130


ja joj je kuhala i vodila evidenciju o svemu blagu - da štogod ne propadne.

Bogatašica ubrzo zavoli vidjelicu. Onda joj jednom progovori: "Vi mi se svidjate kao nijedna dosad. Samo Vas žalim što živite previše duhovno. Vi ste još mlada... u cvatu života..."

Vidjelica prihvati pa joj odgovori: "Zato i hoću, dok mogu, što viže koristiti dar mladosti za Lijepo Nebo."

Uplašeno će bolesnica: "Ja ne griješim... A u crkvi i na ispovijedi nisam već dugo bila..."

"Gospodjo to je lako! Dovest ću vam dobrog i prijaznog svećenika. Bit će vam na radost i tijelu i duši. A svetu Ispovijed možete obaviti po žeiji."

Ali bogatašica uplašeno odgovori: "Ne bih se volila ispovjediti, nisam ja grješna!"

Svećenik dodje, ali bolesnica odbi Ruku Božju. Nije htjela da se ispovjedi. Na to reče Gospodin Isus Krist za tu dušu, nepokornu svome Bogu: "Bit će u paklu jedan djavao više! A tijelo će istrunuti od ležanja, za kaznu grijeha!"

Pusti sad vidjelica na miru neskrušenu bogatašicu i još se samo molila za nju.

"JOŠ SAMO MALO I SVE ĆU VAS POMORITI!"

Spavala sam u istoj sobi s bolesnicom da joj noću budem lakše pri ruci. Jedne večeri, nakon obavljene mol!tve, opazim da sa zapadne strane nema zida. Onda se s Neba spusti velik bijel oblak i stane nada mnom. A u bijelom oblaku je bio veliki Isus, obučen u crvenu haljinu, duge kestenjaste kose.

Kad se Gospodin posve približi, veoma ozbiljna Lica pogleda bolesnicu, pa mene. Podigne zatim desnu Ruku s ispružena tri prsta - dva su bila malo savinuta, a jedam uspravan - i prijeteći progovori: "Još samo malo, par mjeseci, i sve ću vas pomoriti!" Iza ovih Riječi oblak Ga podigne u Visine.

A ja ostadoh tako uplašena da sam u velikome strahu hodala po sobi amo-tamo. [amo-tamo.. orig., nota] Tada začujem nad sobom Glas: "Ne boj se! Tebe, i još njih, neću pomoriti!"

131


Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici: "Izlazi iz te kuće. Ne dam Ja da sluga Moj djavla služi!"

Gospodja je nudila veću plaću, ne bi li vidjelica ipak ostala uz nju, ali ona odbi ponudu, jer Zapovijed Boga vrijedi više nego sve blago.

"TAKO IH SVI ZOVITE!"

Pozdravljala sam svećenike na način kao i ostali vjernici. Onda me Gospodin Isus opomene i pouči:

"Ne govori svećenicima 'velečasni' ili 'gospodine'['velečasni ili gospodine' u orig.m nota]! Moje sluge, svećenike, oslovljavaj sa 'duhovni oče'! Tako ih svi zovite! Samo sam Ja Gospodin!"

Kad sam iza toga počela svećenicima govoriti 'duhovni oče', neki su to rado primali, drugima to nije bilo baš po ćudi, a neki su se i vrijedjali. Tražili su da ih i nadalje oslovljavam sa 'velečasni, presvijetli...' Na upornost nekih svećenika Gospodin je dozvolio da ih zovem tako po svjetski, da nemam nepotrebnih neprilika. Ali ako bih komu rekla "gospodine", znala sam zbog toga jako trpjeti.

"TI SI PRETAMNI!"

Kad je jedan mladji svećenik, koji je držao do Nebeskih Objava i Poruka, saznao za vidjelicu Julku, zamoli je da zgodnom prilikom dodje malo u njihovo mjesto kako bi se mogli porazgovoriti malo dulje.

Jedne subote podvečer vidjelica doputuje, a mladi župnik je upozori neka pred njegovim ujakom, svećenikom, ne govori mnogo o Porukama. On inače živi u Zagrebu, i sada se sklonio kod njega na župu. On do Poruka i Objava ništa ne drži...

Kad je vidjelica pokušala i tog svećenika osloviti po Božjem Nalogu sa 'duhovni oče' - on joj održi lekciju kako ona ne zna tko je on... On je presvijetli... Bio je po svijetu... u Americi... u New-Yorku! Tada nabroji one gradove... I dok se on hvalio i isticao, Gospodin Isus reče vidjelici za njega: "Ti si pretamni!"

132


Pošto je presvijetli otišao na počinak, vidjelica se zadržala s revnim svećenikom u razgovoru o Nebeskim Stvarnostima. Dugo su u kancelariji govorili o Bogu i Božjim Porukama.

U Nedjelju ujutro, pod Svetom Misom, pred punom crkvom, okomi se presvijetli na privatne Objave. Rekne sakupljenom svijetu da se medju njima nalazi ženska koja kaže za sebe da vidi Isusa. Upozori oštro vjernike neka nitko, za živu glavu, ne prima od nje nikakovih pouka ili bilo kakovih savjeta, osobito o Postu i pokori... jer su oni za to mjerodavni da daju pouke i naloge... I još im pripomene da će tu osobu veoma lako prepoznati, budući da su oni svi obučeni bijelo, u narodnu nošnju, a ona nosi na sebi dugačke crne haljine...

Za to vrijeme vidjelica Julka stajaia je blizu propovjedaonice, svima pred očima...

Medjutim, za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica kako od dna crkve, izmedju toga naroda, prema Oltaru vijuga velika crna zmija... I jako se preplaši... A na toj velikoj zmijurini umjesto zmijske glave bila je glava tog svećenika, koji je sebe smatrao toliko prosvijetljenim i presvijetlim...

Iza Svete Mise bilo je ljudi koji su pošli za vidjelicom, želeći se s njom porazgovoriti. Ali ona je izbjegavala susrete. A u ponedjeljak, kad je odilazila sa župe, narod je okapao krumpt, razgovarao o nedjeljnoj propovijedi i ogledavao se neće li gdje opaziti onu što gleda Isusa...

NEMAR PREMA MAJCI BOŽJOJ

S Neba se naglo spuštala prema zemlji draga Nebeska Majka, s Malim Isusom u naručju. Bila je u zlatnim haljinama. I spustila se potpuno nisko. Kad sam je ugledala gdje dolazi, povičem: "Ljudi, eto naše Majke! Dolazi k nama!" Ali ljudi se nisu mnogo osvrtali na moje upozorenje. Sami nisu ništa vidjeli pa ih nije ni zanimalo.

Vidjenje označuje da mnogi ljudi ne mare za Ukazanja i Poruke drage Nebeske Majke.

133


U IME GOSPODINOVO

RAD U VINOGRADU GOSPODNJEM

Negdje na jugu, usred nepoznatih polja, obradjivala sam velik vinograd. U to se s Neba spusti velika sjajna Kugla. Na njoj nije bilo ni prozora ni vrata već samo veliko živo Oko, koje me je promatralo. Sjajna Kugla sidje nad moju glavu a Oko se rastvori i spusti prema meni Krunicu. Kad se Oko zatvorilo, sjajna Kugla podigne se u Visine. Ostadoh na zemlji i dalje obradjujući veliki vinograd.

Rad u Vinogradu Gospodnjem označuje obradjivanje duša; moram im dodati Nauku Božju. U liku sjajne Kugle bio je dragi Bog. Njegov nas Pogled svuda prati. Gospodin me je poučio da molim Krunicu, koja mi je najmilija i najsladja molitva.

"PODJI OD SAMOSTANA DO SAMOSTANA!"

Gospodin Isus naloži joj uoči Korizme: "Podji od samostana do samostana Mojih slugu i službenica i zatraži samo poglavara. Reci im ovako: 'Govori vam Gospodin: Svi u zajednici činite pokoru u dane petka na Slavu Moju, da vam duše spasim!' Pouči ih što je pokora!"

Na ovu Zapovijed vidjelica reče Gospodinu: "Isuse, a tko će mene neuku poslušati? Oni su svi školovani i primaju naloge od svojih starješina."

Gospodin će na to: "Kazao sam Ja tebi što ti je činiti!"

Iako nevoljko, poradi velikih poniženja što će ih doživjeti, vidjelica ipak odluči: Poći ću danas ili sutra da izvršim Nalog Božji.

Malo kasnije podje u dvorište po neke stvari i opazi samoga Gospodina gdje stoji na uglu kuće i čeka je. Onda Mu reče: "Gospodine, evo me, samo da uzmem kaput!" Pohiti po kaput i izadje, a da nikome u kući nije rekla kamo ide.

Gospodin krene ulicom u kojoj su stanovali, zaobidje tvornicu i onda se zaputi ravno prema katedra-

134


li. Malena Julka koraca za Njim, prolazeći izmedju brojnih gradjana, koji i ne slute da Gospodar Neba i zemlje hoda ulicama grada, pokraj stvora Svojega čovjeka.

Kad su došli do župnog ureda, Gospodin otvori vrata i unidje. Onda stane malo na stranu i pogleda vidjelicu. Ona sad otkrije župniku Božji Nalog. Župnik je pogleda, ustane uvrijedjen sa stolca i oštro joj reče: "Ma tko ste vi da meni zapovijedate! Imam ja svoje poglavare i ne trebam vas da mi na račun Boga diktirate!" Župnik se tad jako razbijesni i srdito poviče: "Marš van!" Gospodin izadje pognute glave. Onda Mu malena Julka reče: "Vidiš, Gospodine, kako smo ovdje primljeni! Kazala sam ja Tebi što će se zbiti sa mnom!"

U pratnji Gospodinovoj dodje u kapucinski samostan. Starješina je pažljivo sasluša i ne provjeravajući tko je ona. Onda se ponizi do dna srca, klekne na oba koljena i progovori: "Gospodine, odviše smo nedostojni Tvoje velike Ljubavi! Prekršismo Zapovijedi Tvoje. Budi nam milostiv jer smo grješnici." Starješina samostana obeća da će u zajednici izvržiti Volju Božju. Gospodin pohvali Svoga dobrog slugu: "Ovo Je srce Moje, u njemu ću Ja stanovati!"

Jedan župnik baš se spremao da podje na Oltar. Kad mu je vidjelica prenijela Gospodinovu Zapovijed toliko se raspalio da je zamalo nije udario. U srdžbi mu je ispao i kalež na stol.

U maloj isusovačkoj zajednici starješina je bio na putu pa je vidjelicu primio njegov zamjenik, dugogodišnji pučki misionar. Zamoli je da mu otkrije tko je ona. Kad mu je ispunila želju, sasluša je očinskim Srcem. Onda joj reče da je u životu čekaju još mnoge kušnje zbog velike zadaće koju joj je Bog povjerio. I doda: "Ako vam ustreba moja pomoć, javite se gdje god bili. Nastojat ću vas zaštititi i pomoći vam." Božanski Spasitelj reče za ovoga dobrog slugu Svojega: "Moj Duh sašao je u njegovo srce i gorio je Mojom Ljubavlju. Želio je sve dobro saliti u tvoje srce da Mene razveseli u tebi na zemlji."

135


Vidjelica je obišla sve muške i ženske samostane i sve župne urede, ali je samo malo Božjih slugu i službenica prihvatilo Gospodinov Nalog.

POTREBNA JE SLOGA I LJUBAV

Kada je izmedju svećenika i redovnica dolazilo do nesuglasica i protivljenja, Gospodin ovako progovori:

"Moji sluge i službenice, Moji sinovi i kćeri, moraju biti kao jedno tijelo, jedan duh, jedna ljubav, jedna mudrost, jedna poslušnost. Nijedan od Mojih sinova i kćeri neka se ne uzvisuje bilo u čemu. Veća dužnost zvanja veća odgovornost pred Mojim Očima. Više Mojih darova primiste više ćete Meni i odgovarati. Nije svima jednako dano, već kako tko može nositi i raspolagati, prema svojim dužnostima."

Onda je Gospodin Isus Krist tumačio vidjelici kakova će vremena doći na svijet. Mnogi ljudi, svećenici i redovnice izopačit će Duh Gospodinov u sebi. Jedno će im usta govoriti, a drugo ruke njihove činiti. I reče Gospodin: "Pomutit ću pameti njihove da će tri puta jedno te isto činiti, a neće znati što rade!"

"JULKA, DUGO SAM TE ČEKAO!"

Dok sam se nalazila u hramu Božjem, doživjela sam ovo Vidjenje. Odjednom budem prenesena na ravno tlo, pred veliku crkvu. Želeći se ispovjediti, pridjem i pokucam na vrata jednog svećenika. Kad začujem odgovor "Naprijed!", unidjem - i ugledam povišenu prostoriju, veliku kao crkva. Na čelu, na papinskoj katedri, sjedio je Sveti Otac. A crkva je bila bez krova; nebo joj je bilo krov. Pred Svetim Ocem, na velikom polju, stajalo je mnoštvo svećenika. Bili su svrstani u redove - i po stotinu u jednome redu - a špalir je bio veoma dug. Svećenici su bili na nešto nižem terenu od Svetog Oca, tako da su im glave dosezale do visine njegovih nogu.

Kad sam sve promotrila, uplašim se, kud sam ja to dospjela! Onda u neprilici progovorim: "Hvaljen Isus i Marija! Oprostite mi Sveti Oče što sam tako nenada-

136


no došla medju vas." On me blago pogleda i, kad je vidio da se bojim doći preda nj, zovne me po imenu: "Julka, dodji k meni!" I zapovjedi da pristupim njegovoj katedri. Uplašena podjem k Svetome Ocu, kleknem ispred njega i poljubim mu noge. On me tad pomiluje po glavi i reče: "Julka, dugo sam te čekao!" I skroz me gladio kao otac dijete svoje. Nekoliko puta je ponovio: "Julka, dugo sam na tebe čekao!" A svećenici su znatiželjno gledali što se zbiva.

Na to Sveti Otac uzme veliku Knjigu i zapovjedi mi: "Julka, evo ti ova Knjiga! Uzmi je i odnesi svećenicima!" Primivši Knjigu u ruke, otvorim je i na prvoj stranici nadjem Isusovu košuljicu i svećeničku štolu. Košuljica je bila od sjajne ružičaste svile. Pogledam dalje Knjigu i vidim da su to Isusove Riječi i Poruke, Sveto Evandjelje. Pred Svetim Ocem Knjigu opet zatvorim i podjem k svećenicima. Kad sam im počela u ime Isusovo govoriti, jedni su me pažljivo slušali, a drugi se nisu mnogo obazirali na mene nego su i dalje radili svoje poslove.

Na odlasku čujem ovakav Glas s Neba: "To što vidiš jesu svećenici cijeloga svijeta!"

Riječi i Vidjenja što ih je vidjelica Julka primila od Gospodina, treba predati Svetome Ocu da budu izručeni svećenicima cijeloga svijeta.

Sveti Otac dulje će vremena proučavati što sve Gospodin želi da se opet uspostavi u puku Božjemu. Koji će to Papa biti, vidjelici nije bilo dano do znanja. Kaže dragi Isus za njega: "Gladit će Moje Riječi što ćeš mu ih predati!"

"DOBAR PRIMJER JE DAO BRAČI SVOJOJ!"

Na blagdan Svetog Petra i Pavla bila sam na proštenju u Djakovu, kod posvete novog biskupa Stjepana Bäuerleina. Pod Svetom Žrtvom mnoštvo Nebesnika ispunilo je zračni prostor katedrale. Sveci i Andjeli, obučeni u krasne dugačke haljine, veselili su se i oduševljeno letjeli po crkvi. Kada je na Podizanje novoposvećeni biskup podigao Presvetu Krv, veliki Isus, s trnovom Krunom na Glavi, spustio se s Križa u nje-

137


gov Kalež. Kod Svete Pričesti primio Ga je u svoje srce. - Nebesnici su slavili Boga sve do kraja Svete Mise. Giedajući njihovu radost i njihov zanos, teško sam se rastajala od katedrale.

Ovaj dogadjaj označuje da će novi biskup doživjeti mnoge tegobe u svojem životu.

Nakon više godina Gospodin je pohvalio njegov krepostan život u Bogu: "Dobar primjer je dao braći svojoj u životu svojemu."

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"TI MORAŠ POĆI DO MOJEGA SLUGE..."

Pod konac zime, još je bio snijeg, za vrijeme rada dobije vidjelica ovu Zapovijed:

"Ti moraš poći u Rim do Mojega Sluge, Glavi Crkve Moje, da mu kažeš neka čini pokoru i on i Moj narod na zemlji!"

Uplaši se vidjelica zbog tako velike Zapovijedi pa progovori: "Mili Bože, što da činim! Novaca za put nemam, jezika ne znam, a ni putovi mi nisu poznati. Ali Tvoju Zapovijed, Gospodine, moram izvršiti, jer će duša moja k Tebi na Sud!"

Na ovu jadikovku Gospodin odgovori: "Otvorit ću ti putove kojima ćeš prolaziti u Ime Moje, i pokazati krajeve i mjesta kojima ćeš prolaziti, i ljude koje ćeš susretati. Ja ću biti s tobom na prolazima tvojim, u sve dane. Ne boj se i ne plaši!"

Iza toga vidjelica dadne otkaz na poslu. No jer su još trajale neprilike s obitelji, povuče se na selo i prikloni uz pobožnu udovicu kojoj je muž poginuo a nije imala djece. Kod nje se željela malo odmoriti od prenaporna rada i pripremiti za teški put. Cijele je Korizme živjela samo o kruhu i vodi.

"DOĆI ĆEŠ I TI POD KLJUČ!"

Nakon Blagoslova s Presvetim Sakramentom svećenik je stavio Sveto Otajstvo u Svetohranište i grubo zaključao vratašca. Vidjelici, koja je klečala na pri-

138


česnoj klupi, bilo je žao što svećenik sa Živim Isusom postupa tako bezosjećajno, pa uzdahne: "Moj Bože, kako dozvoljavaš da te drsko zatvaraju, poradi Spasa naših duša!" Na to se javi Gospodin iz Svetohraništa: "Kako vidiš Mene zaključana, tako ćeš i ti doći pod ključ. Ali Ja sam Gospodar od svakoga ključa!"

I ostane vidjelica još dugo uz Gospodina. Kad je sakristan upozori da mora zatvoriti crkvu, izadje tužna srca sa suzama u očima.

KALEŽ PATNJE PUTUJE

Stajala sam na obali mora držeći Kalež u ruci. Najednom se on izmakne iz mojih ruku, spusti na površinu mora i zaplovi kao ladjica. A iznad sebe začujem Glas: "Ode Kalež do svećenika B.!" I vidjela sam Kalež kako se sve više udaljuje, dok se nije izgubio na pučini.

Vidjenje se doskora ostvarilo. Najprije sam ja dospjela u sužanjstvo, za Ime Božje, a nedugo zatim i svećenik B., koji je u to doba bio kapelan na jednoj otočkoj župi. Kalež označuje veliku patnju. More jest ovaj svijet.

"IZUJ 0BUĆU JER JE ZEMLJA SVETA!"

Bila sam donijeta na neko brdašce, obraslo velikim prekrasnim crvenim ružama. Dok sam ih promatrala, začujem nad sobom Glas: "Izuj obuću jer je zemlja sveta." A ja kažem: "Kakvo je to tlo da je zemlja sveta?" Odgovori mi: "To je Sveta Zemlja, Jeruzalem!"

A stajao je tu postavljen i ogromni točak. Dok sam se pred njim izuvala i čudila otkud ovdje toliki točak, kaže Gospodin ovako: "To su putevi tvoji na zemlji!"

Kasnije sam se spuštala uskim ulicama prema središtu grada. Ljudi su mi izgledali neobično obučeni. Onda ugledam prekrasan Dvorac i u njemu lijepe Djevice, sve jedna ljepša od druge. Hodale su snježnobijelim stepenicama gore-dolje. I počnem tim krasnim Djevicama nešto govoriti, ali mi jedna rukom pakaže da

139


ona ne govori. Upitam je da li možda ne razumije jezika, no ona pokaže znakovima da je nijema.

Dragi Isus mi je poslije rastumačio da su te Djevice za života bile nijeme. Ali jer su predano podnosile svoju sudbinu i čisto živjele, zaslužile su u Vječnosti ovo mjesto boravka. Poradi patnje svojega života najbliže su Otajstvu Gospodinova Križa.

"TO JE GRGUR VELIKI!"

Zaputim se u samostan da se duhovno porazgovorim s jednim svećenikom. Na ulazu u hodnik iznenadi me Vidjenje. S Neba mi dodje ususret veliki Papa. Bio je u sjajnoj snježnobijeloj odori, a cijeli mu je lik obavijao sunčev sjaj. A usred grudi nosio je Živog Isusa, kao djetešce od dva-tri mjeseca. Mali Isus, u snježnobijeloj haljinici, zlatnožute kosice i plavih Očiju - odsijevao je ljepše od sunca.

Kad se divni Papa približio, veseo i nasmijan, duboko se zagledao u moju dušu.

Gledajući ga u tolikoj Nebeskoj Ljepoti, uskliknem: "Koji je ovo Papa, nosioc Živoga Isusa?" Glas Božji odgovori nad njim: "To je Grgur Veliki!"

Grgur Veliki radovao se promatrajući velike Milosti što ih je dobila vidjelica Julka za Obnovu Svete Majke Crkve.

I vidjelica je bila obuhvaćena sjajem Malog Isusa.

POVORKA MUČENIKA DOLAZI USUSRET

Par tjedana prije polaska na put doživi u Vidjenju kako joj dolazi ususret mnoštvo Mučenika. Silazili su s Neba u Povorci, po četiri u redu i, držeći u rukama srebrnaste palme, pjevali su Nebeske Pjesme. Bili su u dugim bijelim haljinama, dugačkih širokih rukava, a oko vrata okrugla kroja i zatvorenim. Na čelu svečane Povorke, sjedeći na magaretu, dolazio je Gospodin Isus. I On je bio u bijelim haljinama, kroz koje su se vidjele Njegove Presvete Rane. Kad se približio vidjelici, Gospodin Isus zaustavi živinče. A Sveci su još silazili Odozgo.

140


S desne strane vidjelice stajao je njezin Andjeo. I dok je ona stajala i s velikom radošću promatrala Gospodina i Njegove Miljenike, Andjeo klekne i duboko se pokloni Gospodinu, čelom do tla. I onako naklonjen, sklopljenih ruku, ponizno zamoli: "Gospodine, molim Te, uzmi od nje bremena jer ona neće moći to sve nositi!" Isus pogleda u vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese dio tereta. Andjeo se podiže, zahvati dobar dio bremena što je ležalo na zemlji izmedju njega i vidjelice, i odnese Gospodinu. Isus dragi pogleda što mu je Andjeo donio, stavi to pred Svoje Probodeno Srce - i breme najedanput nestane kao da ga nije ni bilo. A vidjelica skroz stoji i gleda Povorku i dragog Isusa. Andjeo se vrati do vidjelice, opet se duboko pokloni Gospodinu i još jednom ponizno zamoli: "Gospodine, lijepo Te molim, oduzmi od nje još bremena jer ona to neće moći podnijeti!" Isus dragi opet pogleda vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese još jedan dio od one hrpe. Kad je Andjeo donio drugi dio bremena pred Gospodina - ono opet nestane u Njegovome Božanskome Srcu.

Odjednom se Gospodin podiže u zrak i stojeći u zračnom prostoru gleda u vidjelicu kao da bi joj želio mnogo toga kazati. A njeno srce najednom izadje iz grudi i poleti ususret Gospodinu. A bilo je u njem zabodeno veoma mnogo većih i manjih strelica. Iznenada iz Gospodinova Srca poleti još jedna velika strijela prema njenom srcu. Kad to opazi, otvore joj se usta i glasno poviče: "Gospodine, poginuh!" I onda se potuži: "Gospodine, od tolikih žena što si ih odabrao Sebi za službu, mene si najviše ranio!" Dragi Isus, nasmiješen, blago odgovori: "Moje Oči uvijek na Tebi počivaju. Ranit ću te jako ovom strijelom, ali nećeš od nje poginuti!" Sveci tad zapjevaju Nebesku Pjesmu - i cijeli prizor nestane ispred njenih očiju.

Veliko breme izražava velike muke što je čekaju na putu. Strelice zabodene u srce označuju razne tegobe što ih je podnijela poradi Gospodina. Velika strijela slika je gorkih patnja što će ih podnijeti u sužanjstvu.

141


"I TEBE ĆU DATI DA JE ČUVAŠ NA PUTU!"

Bila sam u Visinama i oblaci su oko mene letjeli. Ugledam neke zidove koji su se dizali i povrh oblaka. Uza zid je stajao velik Andjeo, odjeven u duge prekrasne haljine. Imao je krasnu dugu kosu, a u licu je bio veoma lijep. Dok se on zagledao u mene, iznad nas dodje Glas s Neba. "I tebe ću dati da je čuvaš na putu da joj se ništa ne dogodi!" Andjeo me tad još bolje promotri, a zatim iščezne.

UPUTE ZA PUT

Malo pred Uskrs 1952.g., pouči me Gospodin kako ću se na putu ponašati:

"Na put ne nosi ništa od odjeće osim onoga što imaš na sebi i kaput. Hrane ne uzimaj. Novaca sa sobom ne ponesi. Uzmi samo Krunicu na kojoj ćeš se moliti na putu. Nikome ne govori kamo ideš. Na putu se ne upuštaj u razgovor; šuti kao da ne znaš jezika.

Ako si žedna, pij iz vrela ili potoka; ako ih u blizini tvojoj nema, zatraži vode od djece. Ako si gladna, naći češ korice kruha. U dane pokore uzmi kruha u pekari; ako više nemaš novaca, naći ćeš na prolazima na putu kruha da blaguješ.

Kad hodaš izvan mjesta, obuću skini i budi bosonoga; podji pješice kolikogod možeš. Kad ulaziš u mjesto, stavi obuću na noge da ne budeš upadna. Ako si od hodanja umorna, u kuće ne ulazi; odmori se u prirodi, pod drvetom.

Kada se spusti mrak, unidji u siromašnu kuću i zamoli konak. Ako ti ga domaćin poda, odmah legni, ne razgovaraj s njima. Ako ne dobiješ konaka, povuci se dalje od puta da ne budeš zamijećena. Mnoge ćeš noći probdjeti pod vedrim nebom. Tada moli i bdij, spavati nemoj, jer ima zmija. Moli za Moje sluge svećenike i redovnice, moli za obraćenje grješnika i Spas duša koje su se već preselile s ovoga svijeta u Vječnost.

Tako čini i na putu skroz moli da Moja Milost udje u njihova srca. Moli se da dignem Majku Crkvu jer se ruši. Cijelim putem posti i pokoru čini u te nakane. Umor puta i sve patnje podnesi za ljubav Meni, i prikaži ih za sve one za koje ćeš moliti."

142


Gospodin još upozori vidjelicu: "Sakrij svoje tragove ispred očiju ljudi da ti ne spriječe Moju zapovijed, put do Rima."

OPROŠTAJ OD DJETETA

Prije odlaska na put podje u roditeljsku kuću da pogleda sina. Dijete se obradovalo posjetu svoje majke. Ona mu na oproštaju podijeli Božji blagoslov, ali dijete, sa suzama u očima, potrči za njom: "Majčice, a kada ćeš ti opet k meni doći?" Zaplače vidjelica u srcu i pomisli: Vidiš me sada i možda više nikada na zemlji. Pogladi tad dijete po glavici i rekne mu: "Idi baki i djedu! Bog te čuvao za Sebe u sve dane!" Tad rekne u sebi: Podjimo, Gospodine, da izvršimo Volju Tvoju!

NA TEŠKOME PUTU...

I ONI BI NA PUT

Odmah iza Blagdana Uskrsnuća Gospodinova, po svoj Prilici na Uskrsnu srijedu, krene na put ne noseći sa sobom ništa doli Krunice u ruci, legitimaciju u džepu i par dinara da si u potrebi kupi hranu.

Kad je izašla iz udovičine kuće, dotrče joj ususret dva malešna Andjela. Jedan od njih srdačno je zamoli: "Hoćeš li ti nama dozvoliti da idemo pred tobom na putu?" Vidjelica ih pogleda i veselo im odgovori: "Hoću! Podjite sa mnom!" A oni tako radosno potrče pred njom da su im petice udarale o tijelo.

Najprije se zaputi u susjedno mjesto gdje je pribivala Svetoj Žrtvi, ispovjedila se i pričestila, a onda u Ime Božje krene naprijed.

"KUD SI POŠLA, LUDA ŽENO!"

Prvog dana noćila je kod neke sirotice s puno djece; muž je otišao u šumu na rad. A ujutro, dok još

143


sunce nije izašlo, i prije nego što joj je siromašna žena dospjela spremiti štogod za jelo, već je krenula na put.

Pred V. dočeka je sotona. Stoji on i odlučno joj progovori: "Kud si pošla, luda ženo! Vrati se natrag! Tvoj ti Isus neće zamjeriti; zna On da ti to ne možeš podnijeti." Na to vidjelica odgovori: "Da sam pošla na put po zapovijedi čovjeka, vratila bih se odmah. Ali jer sam pošla po Zapovijedi Boga, neću se vratiti pa makar od glada i umora poginula!" Sotona tad odstupi, a vidjelica proslijedi put. Ali tako ju je smeo da je izgubila smjer. Iza Svete Mise i Pričesti upita svećenika koji put vodi prema K.

Neka žena dozvolila joj je da prespava u šupi. Ali pas je u dvorištu bijesno lajao i otimao se kao da će raskinuti lanac, a pijani muž je dugo hodao amo-tamo izgovarajući užasne psovke. Od tog laveža i od te psovke nije mogla spavati, nego je u sjeni molila - i pokupila se dok je još bio mrak.

SVETA OBITELJ JE KRIJEPI

I dodje u blizinu K. Premda je bila mlada i otporna, ipak je iznemogla od tolikog pješačenja, nespavanja, molitve, gladovanja i toplog proljetnog sunca. Noge su počele otkazivati. U to se nebo zamračilo, počelo je sijevati i grmjeti - spremala se oluja. Iznemogla, podigne umorne oči prema Nebu i zavapi: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe, krijepite me da izvršim Naloge Božje!"

Odjednom se izmedju tmastih olujnih oblaka pojavi i jedan sjajan bijel oblak. Spusti se prema vidjelici, do visine velikog stabla. Sveti Josip i Majčica Božja, s dragim Malim Isusom u naručju, slatko joj se smiješe - i kao da će je zagrliti. Čim ih je ugledala ostala je kao preporodjena: odmorena, svježa, krepka i poletna. I produži korake - radujući se nad susretom s Najmilijima.

Na ulazu u grad obuje se i zamoli jednu ženu da se malo zakloni pod njihovu nadstrešnicu. Kad se kiša ispadala, produlji put.

144


Noćila je, izgleda, pod vedrim nebom - a bilo je hladno, sredina travnja.

"JA IMAM NAJVEĆI FAKULTET!"

Nakon dugog pješačenja kasno navečer stigne u Zagreb i zaustavi se blizu željezničke stanice, u Zrinjevačkom parku. Izmorena od puta sjedne na klupu, u tamnome mjestu, da tu provede noć u molitvi i bdijenju. Odjednom joj se hitro približi zgodan, nasmijan mladić. Sjedne bez pitanja uz nju i zapita je: "Što si ti u srcu utučena i potištena?"- i pruži ruku da je zagrli. Vidjelica ga tako snažno odgurne da je pao na zemlju. Ali on se podigne i, kao da se nije uvrijedio, sjedne opet na klupu i nastavi: "Vidiš li ovaj lijepi grad? Ja u njemu imam najveći fakultet i najviše sam cijenjen. Gdje god prodjem sve osvajam i svi mi se klanjaju. Zašto i ti nećeš biti moja? Uživala bi sva dobra i svi bi te cijenili!" Vidjelica ga pogleda i gurne od sebe još snažnije nego prvi puta. I ode napasnik par koraka i nestane.

U ranu zoru podji u Baziliku Srca Isusova. Tu se ispovjedi i poslije zamoli svećenika da je uputi kako bi našla put za Karlovac. Iza Svete Mise i Pričesti nastavi putovanje sipajući na prolazu Božji blagoslov - moleći Krunice i druge molitve.

"DA SU SVE ŽENE KAO TI..."

Umorna od pješačenja jedva je izašla van Karlovca. Sidje tad s glavnog puta i sjedne u hlad, pod drvo, da se malo osvježi. Zamalo se na cesti, iza zavoja, pojavi nizak crnomanjast čovjek, noseći u ruci malen kovčeg. I on skrene s ceste pa se zaputi ravno prema vidjelici, koja ga dočeka s primjedbom: "Zar se nemaš gdje odmoriti, nego baš ovdje!" Čovjek se nasmiješi i zapita: "A kamo ti putuješ?" Odgovori mu: Kamo ja putujem tebi nije važno znati!"

Kad je ustala i zaputila se dalje, neznanac izrazi želju da joj se pridruži na putu. Vidjelica će mu na to: "Šta ćeš ti meni na putu! Imam ja svoga Zaručni-

145


ka!" Odgovori neznanac: "I to mi je zaručnik koji tebe mladu ne žali da prevaljuješ pješice toliki put!" Hodajući uz vidjelicu, počne se on udvarati: "Budi moja zaručnica i sve ću ja tebi dati!" A ona će mu: "Da si jedan jedini na svijetu, ne bih te htjela tako gadnoga!" Neznanac primijeti: "Da su sve žene kao ti ja se nikad ne bih mogao oženiti. Ali ja ih imam po pet koje mi se same nude!" Na to će mu vidjelica: "One su iste kao i ti!"

Kad se približila Duga Resa, neznanac opet zapodjene razgovor: "Takove žene ne sretoh u životu! Tko si ti?" Odgovori mu: "Nije važno da ti znaš, tko sam ja. Imaš oči pa gledaj s kim imaš posla!" A on će joj: "Oprosti mi što sam te smetao na putu. Možda si imala druge planove putujući sama. No, hajde da na ulazu u ovo mjesto popiješ sa mnom čašu vina da se okrijepiš. Ako si gladna, naručit ću ti i jelo." Ona mu odvrati: "Da i pijem, ne bih od tebe ništa uzela. Gadiš mi se kad te samo i pogledam!" Neznanac tad odstupi i, gledajući još za njom, nestane...

Iza toga pristupi Andjeo i reče joj: "Sada, kad izadješ iz mjesta, moli se!"

Ono je bio kušač. Smetao je toliko koliko mu je bilo dopušteno.

Kad se spustio mračak, zamoli konak u nekoj siromašnoj kućici. Ženica je primi, ali ne u kuću, jer se je bojala muža. Odvede je u štalicu gdje su dolje imali blago a gore držali sijeno. I rekne joj čim svane neka kreće dalje. Sjedinivši se u duši sa Svetom Obitelji, vidjelica provede noć u štali.

DANJU UMOR I GLADOVANJE - NOĆU STRAH I BDIJENJE

Čitav dan pješačeći, stigne duboko u Gorski Kotar. Već su stotine kilometara iza ledja. Umorna je i gladna. Ono malo novaca što je imala potrošila je, a hrane nije nigdje našla - i tako je jela samo kiselicu. A i inače je srijedom, petkom i subotom živjela samo o kruhu i vodi. Jer nije našla nigdje konaka i opet je, negdje iza Vrbovskog, probdjela noć pod vedrim nebom.

146


"GOSPODINE, NEKA I MENI MALO OSTAVI!"

Nakon mukotrpnog hodanja kroz Gorski Kotar, stigne navečer u Rijeku. Premorena je od teškog puta i dugog gladovanja. Dva su dana već da nije imala ništa u ustima. Prepustila se posve dragome Bogu kao žrtva - pa poginula ili ostala za Njega i Njegov narod na zemlji. Ako putem štogod nadje za jelo, Bogu hvala; ako li ne nadje - i opet Bogu hvala! Da ipak nekako utaži tešku glad i žedj, u više je navrata pošla na livadu i potražila kiselice.

Udje sad u željezničku stanicu da se malo odmori. Ali Gospodin je upozori neka se dugo ne zadržava; čim dodje čišćenje neka ide dalje.

Umorna, gladna, neispavana, sjedeći izmedju svijeta, odjednom opazi malog miša kako povlači po podu komadić kruha. I zamolt tad Gospodina: "Ne daj, Gospodine, mišu, da sve pojede! Neka i meni malo ostavi!"

I miš prepusti koricu kruha putniku koji je bio gladniji od njega. Vidjelica se neopazice približi, podigne kruh i poljubi ga, zahvali tad Bogu - i osladi usta svoja.

Pred zoru se povuče iz čekaonice i podje do crkve Gospe Lurdske. Neko je vrijeme ispred nje hodala, jer je crkva još bila zatvorena, a onda produlji put prema Opatiji.

Na lijepome groblju (valjda na Voloskom) našla je nešto mrvica da koliko toliko utaži glad. Preumorna od naporna puta i noćnog nespavanja malo je prodrijemala - a onda nastavi put prema Istri.

NEBESKI PUTOKAZ

Kad je odmakla na putu, spustio se tvrdi mrak. Naidje na raskršće, ali tako jadno osvijetljeno, da nije znala kuda. I zaplače i zavapi za pomoć: "Gospodine, pokaži mi put, jer ne znam kuda da idem!" Odjednom se na tamnom nebu pojavi svijetla traka, sjajna kao sunce. Ona krene tim pravcem, dodje na pravi put - a sjajni putokaz se izgubi.

147


NOĆ PUNA TJESKOBE

Bilo je već kasno kada je prispjela do nekog mjestašca. Tek se ponegdje vidjelo svjetlo. Udje na vrata jedne kuće i u Ime Božje zamoli konak. Žena sumnjivo pogleda umornoga putnika pa odgovori: "Pričekajte vi malo pred kućom dok ja dodjem!"

Kad je žena nestala u mraku, Andjeo upozori vidjelicu: "Bježi iz mjesta i s puta! Traže te!" Kud sad, mili Bože! U noći, u nepoznatom mjestu! Brzo izadje iz mjesta, skrene s ceste i sakrije se u gusti grm. I sjedne pod grm, i jednom se rukom drži a drugom prebire zrnca Krunice, kako joj je Andjeo naredio. Ali na ruci osjeća nešto vlažno, kao da nešto po njoj štrca.

Za čas evo motorkotača. Traže vidjelicu i govore: "Ma gdje je samo i mogla tako brzo nestati!" Prodju dalje, pa se opet vrate - ali je nisu našli.

Ostade tad u mraku, nižući Krunicu za Krunicom. Jer kad ispruži nogu - ode u dubinu. Kad se mjesec pojavio i zasjala mjesečina, pogleda dolje, a to kao neko jezerce... A pokraj sebe ugleda neku crnu hrpu... Bila je to velika zmija. Ali Andjeo joj zapovjedio da se njezin žalac ne smije dotaći tijela vidjelice. Samo je štrcala na nju - da je sva bila mokra. I tako umjesto sna - tjeskoba i molitva...

Čim je malo osvanulo, Andjeo zapovjedi: "Kreći naprijed prije nego sunce izadje da zameteš trag svojega puta!"

ANDJEO OSUJEĆUJE DALJI PUT

Napokon se približila graničnom prelazu. Prevalila je već oko pet stotina kilometara, gotovo uvijek bosonoga. Noge su joj otečene od dugog putovanja tvrdim, a često i kamenitim putovima. Iako nema potrebnih dozvola, mirno ide glavnim putem znajući da je Gospodin vodi. Proljetno sunce već toplo grije kad prolazi pokraj višestrukih straža i raznih službenika, te prelazi granicu a da je nitko ne pita ni tko je ni kamo ide.

148


Ali u času kad se približila talijanskoj straži, Andjeo je iznenada hvata s ledja i u zraku vraća na naše tlo. Postavlja je pokraj lokve, na obližnje brdašce, po kojemu je paslo stado ovaca. Andjeo se tad opet sakrije, a vidjelica ostane potresena. Sjedi pokraj vode i, kvaseći krvave tabane, plače i potajno briše gorke suze. I potuži se: "A sada što da činim, Gospodine? Izveo si me na tako dalek put da me opet vratiš natrag!..." Ali odgovora niotkud. Andjeo se ušutio, Gospodin se ne javlja. U blizini sjedi pastir stada - i on šuti. Oko nje prolaze straže, izvidnice i vojnici, pogledavaju prema njoj, ali misle da čuva ovce što naokolo pasu i u lokvi se napajaju.

MALI ISUS PRAVI DRUŠTVO

I počne razmišljati da, valjda, nije pošla pravim putem. Možda Gospodin želi da ide u Rim drugim putem, a ne kud svi ljudi. Kad se malo odmorila, spusti se prema potočiću, udaljenom tridesetak metara. Tu sjedne da malo promisli kuda će dalje.

Odjednom se uz nju pojavi Mali Isus, od jedno pet godina, i smiješi joj se. Ona Ga veselo pozdravi: "Dobro došao, moj Isuse! Sad neću biti sama u potoku!" Mali Isus je pogleda i počne se igrati kamenčićima što ih je voda nanijela. Radujući se Blizini Gospodinovoj - vidjelica zaboravi na sve! Dragi Mali Isus zamalo nestane a ona okrijepljena i obodrena reče sama sebe [orig., možda: 'sama sebi'?, možda 'sama za sebe', nota]: "E, moj magarče, dosta si se odmorio vrijeme je da podjemo dalje!"

"PODJI TAMO U VRT!"

Onda začuje nad sobom Glas: "Podji tamo u vrt!" Posluša Glas Božji i zaputi se prema obližnjoj šumici pokraj koje je bio vrt i u njemu velika katnica za pograničnu stražu. Uz šumicu je žuborio potočić. Promatrajući divnu prirodu, približavala se vrtu i mislila je proći kroz jelovu šumicu dalje...

Odjednom začuje povik: "Stoj!" - i ugleda komandira straže kako trči uzbudjeno prema njoj. Svjesna da

149


je njezin put završen, podje mu mirno ususret. On se začudi njezinom ponašanju i onda joj rekne neka podje s njim, a ostale stražare otpusti. Reče joj da ju je već ranije uočio, ali je držao da ima preko granice zemlju za obradjivanje. Na njezinu izjavu da traži posla, zapita je njezinu legitimaciju. Kad razabra iz kako je dalekoga kraja, podvrgne je kratkom pregledu. Našavši na njoj redovnički pas i u džepu Krunicu, posumnja da nije, možda, htjela poći u Italiju i Rim s kakvim porukama. Zatim je predvede zapovjedniku, koji sastavi povoljan izvještaj i otpravi je na sud u Sežanu. Odvedena je u zatvor u Sežani da čeka presudu. Ispitana je, ali je ostala zagonetna svrha njezinoga puta. Kad su od kuće došli od mjerodavnih odgovarajući izvještaji, počela su višestruka različita ispitivanja... Ali odgovor je bio uvijek isti: "Pošla sam za poslom." Onda je zaključeno: Ne nalazimo na njoj ništa zla osim što služi Bogu i drži se popovskih priča. Ali moramo je zatvoriti radi opomene drugima. Presuda - tri godine strogog zatvora.

"SKINUTA S KRiŽA"

U samici doživi Gospodina skinuta s Križa, okrunjena Trnovom krunom. Uz Njega je ležao još jedan Isus, živa slika Njegova.

Gospodin rastumači: "Skratio sam ti put i skinuta si s križa, i Ja pokraj tebe!"

"KUŠAO SAM TE DA VIDIM TVOJU POSLUŠNOST!"

Onda zapita Gospodina: "Dragi Isuse, a zašto si me izveo, a nisi dao da prodjem?" Gospodin Isus odgovori: "Što ti dajem veće Milosti za dušu, to ti pripuštam i veće kušnje na tijelo da se ne uzneseš poradi Mojih Objava. Kao što sam te doveo do toga mjesta, mogao sam te dovesti i u Rim, pred Slugu Mojega, ali sam ti skratio put, da budeš u ovoj zemlji, uz svoje dijete, koje si ostavila na Moju milost i poradi Mene. Ja sam tebe kušao da vidim tvoju poslušnost prema Meni. Meni se pokorava sve i svi stvorovi ljudi, zato sam te vodio Mojim putevima."

150


"OVO JE ČISTILIŠTE!"

Iza raznih patnja spopade je teška bolest. Na smrt bolesnu, još u noći, prevezu je u ambulantu. Uz liječničku njegu i po milosti Božjoj ipak se malo pomalo oporavila.

Onda je obuzme strah pri pomisli u kakovo se društvo mora vratiti. Njezine su supatnice govorile svakakove prostote i izricale strašne psovke. I potuži se Gospodinu.

Malo iza toga, dragi Mali Isus, od godine dana dodje u prostoriju u kojoj je bolesna ležala i spusti joj se na desnu ruku. Obučen u ružičastu haljinicu slatko joj se smiješio. Onda je gledao i druge zatvorenike, milo im se smiješio i raširio Ručice kao da ih želi sve zagrliti. A Glas progovori nad svima njima: "Ovo je čistilište!" Zato joj se jednom zgodom sotona smijao i rugao: "Sad si pod mojom komandom! Ha, ha, ha!"

Kada je vidjela koliko ih dragi Isus voli i ona ih je zavoljela. Iako ju je grijeh i dalje bolio, strpljivo je podnosila njihove nedostatke i grubosti. Gledala je u njima djecu Božju koja ne znaju što čine.

"NE DAM VIŠE DA SE GAZI BOG NA ZEMLJ!!"

Na velikom polju ugleda Raspetoga Krista, oborena na tle od bijesa nevremena. Odjednom se na tome polju stvori sva sila ljudi. Mnogi od njih gazili su po Raspetome Spasitelju kao da Ga hoće usmrtiti. Promatrajući te drznike, poviče odlučno: "Ne dam ja da se Bog naš s Neba gazi na zemlji i bude ljudima poput smeća!" I pristupi bliže, gurne one ljude u stranu, podigne veliki Križ s Raspetim Živim Isusom uvis i stavi ga sred polja. I stane uz Križ kao budna straža da čuva Raspetoga Boga. Pazila je da Ga ljudi više ne vrijedjaju i ne ranjavaju Njegovo Sveto Tijelo. Narod je prolazio uz Raspetoga Krista. Jedni su Ga samo pogledali, drugi nisu ni to učinili - a malo njih se poklonilo Bogu svome u strahopočitanju.

Gospodin je zgažen jer Ga ljudi ne priznaju svojim Bogom, niti drže do Njegove Nauke. Vidjelica je

151


[VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO,


Ovdje nedostaje dio teksta - cijela 152. str., nota]

[152]


1953. - 1960.

DUŠE SE SPAŠAVAJU ŽRTVOM

JEDVA SAM DOČEKAO DA DODJEŠ K MENI!"

Neki zanatlija imao je punu kuću djece, ali je bio i velik psovač. Pogrdjivao je sve što je na Nebu i na zemlji. Uz to je mnogo pio pa je ženu zlostavljao i branio joj da ide u crkvu. A sam nije bio na Svetoj Misi, valjda, otkad su se vjenčali.

Žena se mnogo molila za njegovo obraćenje, i da to postigne činila je godinama pokoru, ali više potajno da je ne grdi i ne pravi joj poteškoće.

Jedne Nedjelje nešto ga je potaklo i on se spremi pa ode u crkvu. A propovijed je bila baš o grješnicima. I učini mu se kao da svećenik samo njega gleda i o njemu propovijeda. Bio je tako dirnut da je iza Svete Mise pošao ravno službenici Božjoj u obližnje mjesto. I plakala je ona, i plakao je dragi Isus - i onda mu reče: "Jedva sam dočekao da dodješ k Meni da te Privinem na Svoje Srce!" I pomogao mu je dragi Isus, preko Svoje službenice, da napiše sve što je sagriješio. I zabrani mu da se ne vraća kući dok se ne ispovjedi. Medjutim, kako je već bilo kasno poslije podne, nisu ga htjeli ispovjediti, jer u to doba još nije bilo poslijepodnevnih Svetih Misa nego samo Večernjice. Ali kad je rekao, što mu je dragi Isus zapovjedio, gvardijan ga ipak ispovjedi; pričesti se sutradan.

Žena se toliko čudila njegovu obraćenju da od radosti nije mogla vjerovati. A i drugi, kad bi ga vidjeli gdje pred kućom čita Sveto Evandjelje i druge Pobožne knjige, u čudu bi ga pitali: "Pa kad si ti postao svet?!" A on bi im odgovorio: "Šta sam bio bio sam. Ljudi, budite pametni, slušajte me i spasite se!" onda bi im kao apostol tumačio iz svetih knjiga.

153


Sada je jako pobožan te uvijek ide u crkvu, na svetu Ispovijed i Pričest. I kao što je nekoć na glas psovao, tako sada na glas mnogo moli, osobito Krunice.

"NE PLAČI! JOŠ GA NISI BILA NI RODILA..."

Siromašna obitelj imala je desetero djece. Onda se jednom od sinova na poslu dogodi teška nesreća. Kad je za vrijeme vršidbe vozio traktor, na nizbrdici se izvrne, traktor se zapali, a on zadobije teške opekotine od kojih je u bolnici umro. A imao je tek oko šesnaest godina. Majka ga nije mogla preboljeti. Kuda god bi pošla, uvijek je bila u suzama. Neprestano je plakala i jaukala. A bila je Trećoredica. No njezin muž joj reče: "Pa, ženo Božja, sad ćeš umrijeti radi jednog djeteta, a tolika djeca u kući!" I onda je molila dragog Isusa što da radi da toliko ne plače.

Dragi Isus joj ovako odgovori: "Ne plači! Još ga nisi ni rodila, a Ja sam već odredio koliko će se duša po njegovoj žrtvi spasiti!" Rekao je dragi Isus koliko, tridesetpet ili četrdesetpet, tako nekako. I te duše u vatri jedva su čekale da se on rodi. A kad se rodio, kamo god bi polazio svuda su ga pratile. Čak su mu ruke i noge ljubile. A dan njegove žrtve čekale su kao svoj Uskrs!

Isus dragi još poruči žalosnoj majci da griješi što toliko plače. Kad Mladići u Nebu idu u šetnju, njezin sin ne može s njima jer mu je njegova bijela odjeća sva mokra od majčinih suza. I od onoga dana ne plače.

TREBAO JE PRETRPJETI ZA JEDNU DUŠU

Malo iza prve Svete Pričesti jedinac u majke udovice teško oboli. Kad ga je liječnik pregledao, ustanovi upalu mozga. Upozori stoga rodbinu neka se pripravi na smrt, jer dječak neće ostati na životu. Ležao je neprestano u velikoj vrućici i stalno bulaznio.

Medjutim, dvije dobre duše mnogo su molile da Bog dragi ostavi dječaka na životu. Klečeći pod vedrim nebom, nizale su Krunicu za Krunicom. Prikazivale su na tu nakanu i Svete Mise i Pričesti. Devet dana živjele su o kruhu i vodi.

154


Onda dječak dodje malo k sebi, a svećenik mu podijeli bolesničko Pomazanje i Svetu Poputbinu. Iza toga tvrdo zaspe. Iscrpljen od neprestane groznice i nespavanja pao je u tako dubok san da čitav dan i noć nije dolazio k sebi. Čak su ga drmali da se probudi bojeći se da ne usne zauvijek. Kad se je probudio zatraži jelo. Od tog dana krenulo mu je na bolje.

Gospodin kasnije rastumači da je dječak trebao pretrpjeti za jednu dušu koja bi inače otšla u pakao poradi svojih grijeha. U toj bolesti Gospodin bi ga uzeo s ovoga svijeta. Ali na temelju onih pokora, i molitava, i plača, ostavio ga je još na životu.

A one dvije dobre duše, koje su se bez znanja dječakove majke dale na veliku molitvu i pokoru, jedna je takodjer udovica, čiji se sin sprema za svećenika, a druga je njezina neudata sestra koja se od petnaeste godine posvetila Bogu.

"ZAR NEĆEŠ DATI DIJETE ZA ČISTU ŽRTVU?"

Jednom se nadje u nepoznatu gradiću. Hodajući ulicom, opazi gdje joj s desne strane dolazi neobična pogrebna povorka. Naprijed je lebdjelo Raspelo koje se samo kretalo. Iza njega, krasne Djevice, lijepe kao Andjeli, nosile su plavi lijes. Pratilo ih je još nekoliko Djevica, u dobi od šesnaest do osamnaest godina. Stupale su bose i pjevale predivne Nebeske Pjesme. Duga raščešljana kosa padala im je niz ledja, a haljine nježnih boja i široka kroja - ali u struku malo stegnute - sezale su im do tla.

Kad se povorka približila, vidjelica se zapita u čudu: "Tko li je taj mladić da ima tako malen, ali tako krasan sprovod?" Iznad kovčega dodje Glas: "Sin je to jedinac, koji je poginuo daleko od svoje majke, sirote i udovice!"

Na to se vidjelica priključi malenoj Povorci koja se neprestano lagano kretala. Povorka tad skrene prema jugu i, došavši izvan grada, nadje se pred ovećim zdanjem koje je izgledalo kao mrtvačnica. S jedne i druge strane zgrade bila je visoka željezna ograda. Kroz zgradu se ulazilo na tlo koje je izgledalo drugačije nego na zemlji.

155


U blizini se uzdizao malen brijeg, pred kojim je stajao čovjek od preko šezdeset godina. Bio je skromno obučen i ozbiljna držanja. Uz njega je stražarilo veliko pseto, koje je strašno lajalo. Kad se vidjelica približila ogradi, pas se smiri a ona upita neznanca: "Kako će ljudi doči ovamo kad imate tako oštra psa?" Čovjek joj na to odgovori: "Taj pas mora biti tu! Duši koja je odredjena da ovamo dodje neće nauditi, ali onoj koja nije odredjena ne dozvoljava pristup!"

Djevice su dotle unijele lijes u veliku prostoriju i stavile ga tad na tlo a zatim nestale. Došavši na vrata, vidjelica se nasloni na dovratnik i počne promatrati. Naprijed je bio velik pisaći stoi za kojim je sjedila Prekrasna Djevica. Moglo Joj je biti četrnaest-petnaest godina, a bila je obučena poput Djevica koje su išle u Povorci. Prekrasna Ojevica gledala je pažljivo u veliku otvorenu Knjigu i nešto je u nju bilježila.

Onda se lijes otvori, a vidjelica ugleda mladića gdje spava u snu mira - i prepozna svoga sina. Kad je briznula u plač, Prekrasna Djevica digne pogled, zagleda se u rasplakanu majku, milo joj se nasmiješi i blago je upita: "Zar nećeš dati svoje dijete za čistu žrtvu Bogu na Slavu?" Majka odgovori kroz suze: "Hoću! Dati ću!"

Na to lijes podje zrakom, zaobidje Prekrasnu Djevicu i spusti se opet na tlo. Odjednom lijesa nestane, a od mladića postane Raspeti Isus. Gleda majka u čudu i pita se, pa zar to nije njezin sin! I dok ona u sućuti promatra Raspetoga Gospodina, pretvori se On opet u njezina sina. Ali, sada je bio mlad i lijep kao rosa, a oko njega se stvorio prekrasan Vrt, prepun cvijeća nevidjenih boja.

Mladić će stradati daleko od svoje majke i rodbine. Na Vječni Počinak pratit će ga Djevice s Neba. Nebeska Majka primit će mu dušu i odvesti je u Lijepo Nebo. Raspeti Isus označuje da mu je proći kroz patnju Čistilišta. Vidjenje će se ispuniti i na mnogim drugima koji će poginuti kao čiste žrtve u naknadu za ljudske grijehe.

156


"ZAR NEĆEŠ TRPJETI DA MLADIĆA OBRATIM!"

Neki je mladić, u vrijeme kad nikoga nije bilo u kući, provaljivao u župni stan i potkradao župnika. Da prikrije svoje nedjelo okleveće vidjelicu da ona uzima novac. I ljudi su o njoj razglabali i nevinu je ponizivali. Kad vidjelica sazna za lažna svjedočanstva, bilo joj je teško pa zaplače. Kasnije se javi Raspeti Spasitelj i progovori: "Zar nećeš trpjeti da mladića obratim i spasim?" Odgovori vidjelica: "Hoću, Gospodine!"

Za kratko vrijeme saznalo se da su ono bila lažna svjedočanstva.

OZLOGLAŠENA I OKLEVETANA

Dvojica školovanih i uglednih ljudi smišljali su kako da vidjelicu javno ponize. Sastavili su sočan članak, pun kleveta i laži, i objavili ga u novinama. Čitajući ga, mnogi su se sablažnjavali nad takovom "nemoralnom pobožnjačom" i župnikom kod kojega radi. Vidjelica je tad bila pozvana na saslušanje zajedno sa svojim djetetom. Saslušana je posebno majka i posebno dijete. Nakon što su se mjerodavni raspitali i na drugim mjestima o životu vidjelice, ustanovili su da je ozloglašena poradi pobožnosti i duhovnog života. Ipak, htjeli su joj uzeti dijete i dati ga na školovanje u koji zavod. Ona im se žestoko opre i rekne da im to živa neće dozvoliti. I doda: "Da prosim kruha kao prosjak ne bih dala dijete od sebe. Ono ima majku koja se za njega brine i uči ga."

Neki su svećenici tražili da se isprave te ružne laži i klevete. Vidjelica je tu sramotu prikazala Bogu za ljubav i kao zadovoljštinu za grijehe pokvarenih ljudi i raspuštene mladeži.

Gospodin Isus poučio ju je jednom zgodom ovako:
"Koji Mene slijede u životu
svijet će ih mrziti i progoniti,
jer potresaju savjest njegovu.
Zato će uzgovoriti sve zlo na vas,
jer ste Moji pravi sluge;
zamrzit će vas i osuditi,
pravedne progoniti zbog Imena Moga."

157


"TRPIŠ ZA NJU I ZA NJEZINE GRIJEHE!"

Neka djevojka dobila je od Gospodina velik dar liječenja bolesnika. Ali Gospodin je tražio od nje da Mu služi u čistoći. Kad bi bolesnik molio da mu pomogne u njegovoj patnji, ona bi se za njega molila i neko vrijeme činila pokoru, živeći o kruhu i vodi. Metnuvši kasnije ruku na njega, ako je bila Volja Božja, bolesnik bi ozdravio u ime Isusovo.

Ali neiskusna službenica Božja počne Gospodinu prigovarati zašto od nje traži da čisto živi, dok su druge neke službenice Božje udate i imaju djecu. To da nije pravo. I počne se okretati za momcima i na koncu podje za nekog vojnika a da se crkveno nije ni vjenčala. Kad je to učinila, izgubi dar liječenja. Bila je to velika sablazan za vjernike i golema šteta za duše u Očima Božjim. Da je ostala vjerna u mnogima bi se bila učvrstila vjera i mnoge bi se duše obratile gledajući čudesa Božje Dobrote i Svemogućnosti.

Nešto iza toga Julku spopadne teška bolest. Podnosila je strahovite muke i dva se mjeseca nije dizala iz kreveta. Nikakav joj lijek nije pomagao i liječnik reče da će umrijeti. Ali Isus dragi progovori: "Još ćeš ti hodati! Trpiš za nju i za njezine grijehe, samo ćeš izgubiti od životne snage."

NESREĆA STALNO ZA PETAMA

Jednom doživi ovo simboličko vidjenje. Iznenada dodje u prostoriju mladja ženska, od nešto preko dvadeset godina, i smiješi joj se kao da je poznaje. Imala je na sebi suknju i bluzu, onako naravno, u bojama. Začudi se kako je i ona došla ovamo za njom, pa joj kaže: "Kako ste vi znali da sam ja ovdje!" Ona će na to: "Ja sam tvoja kolegica! Pratim te kamo god podješ!" Onda je vidjelica upita: "A tko ste vi?"0dgovori joj ženska: "Ja sam nesreća!"

"SPASIT ĆEŠ SE!"

Gospodin je gledao moje križeve i oštro promatrao smutljivce koji mi smetaju i one koji bi me htjeli upropastiti. Onda mi reče: "Spasit ćei se! Spasit ćeš se! Ne daj mjesta djavlu koji se njima služi u blizini tvojoj!"

158


"VIŠE SI Tl MENI UČINILA..."

Godinama je vidjelica živjela u velikoj stezi i odricanjima. Mnogu hranu nije uopće trošila i mnogo je postila. Osim toga, tri dana u tjednu živjela je, samo o kruhu i vodi, a tako i nekoliko Korizma (uključivši i Nedjelje i Blagdane). Bogu za ljubav i za spas neumrlih duša činila je i druga odricanja i obavljala različita mrtvenja...

Gledajući ovo djelo stvora Svojega, Gospodin joj jednom reče: "Više si ti Meni učinila nego što sam Ja od tebe zatražio!" I zaplače Bog nad djelom Svojim.

Čovjek bez Boga nije ništa; tek u Bogu i po Bogu postaje velik. Ako smo učinili štogod dobra, Bog je to učinio u nama i po nama. Ako smo učinili štogod zla, djavao je to učinio u nama i s nama. I tako pripadamo ili Bogu ili djavlu - trećega nema.

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

NIJE JOJ BILO PO ĆUDI!

Neka je ženska tražila da joj se doda Riječ Božja. Kad je dobila onako kako je zaslužila - a mislila je da će dobiti nešto kićeno - našla se pogodjena, pa je počela prigovarati i nije htjela poslušati. Gospodin na to progovori:

"Zemljo, što si?! Šaka prašine!
Možeš zamirisati mirisom zanosnim,
a možeš i zasmrdjeti smradom odvratnim."

"NE KUŠAJ ME!"

Bilo je ljudi koji su mnogo i koješta pitali i traźili... Onda me dragi Isus pouči:

"Dva puta, tri puta jedno pitanje pitati nemoj! Ne kušaj Me!" I reče neka ne budemo nikada jako znatiželjni. Bolje je da tražimo ono što Mu služi, i što nam je najpotrebnije, a drugo će On već nadodati ako Mu vjerno služimo...

159


"KAD JE MOJA VOLJA..."

U početku nisam razumjela značenje pojedinih Vidjenja i primljenih Riječi. Onda me je Gospodin poučio i kaže: "Ne znaju ni sluge Moje rastumačiti što znači. Dat ću ti na javu da znadeš odgovoriti kad je Moja Volja." A kad nije Božja Volja, onda dragi Isus šuti. Ne dozvoljava da se sve znade; ne daje sve u javnost.

NE RAZBACIVATI B0ŽJE DRAGULJE!

Želeći da se Riječi Božje prošire i obdržavaju, u više navrata napisala ih je na papir i dala ovome i onome. Ali Gospodin je odlučno upozori: "Ne bacaj Moje Dragulje svinjama." I rastumači joj da oni do Njegovih Riječi ne drže, ismijavaju se od njih - i bacaju ih u vatru. Njegove Riječi neka doda samo onome koji vjeruje.

SVEĆENIK PO SRCU ISUSOVOM

Nakon dvosatnog razgovora o Lijepome Nebu i dragome Bogu, nadbiskup mi reče ovako: "Sve što vam Isus nalaže izvršujte do i jedne Riječi. Ako od kušnja i patnja klonete, tad malo odahnite i okrijepite se, pa opet dalje za Isusom koracajte. Živite onako kako vam Isus zapovijeda jer On ima s vama velike Nakane."

Još je rekao da bi uveo, kad bi mogao, strogi post u petak i na Kvatre. On sam živio je cijele Korizme posno i u pokori.

Kad je bio bolestan, pitala sam kakove su njegove potrebe i što bih molila da mu bude lakše u bolesti i ostalim teškoćama. A dragi Isus, smiješeći se, odgovori mi:

"Postavio sam ga medju puk Svoj kao Mojsiju, da svojim primjerom pokaže kako treba živjeti. Još samo malo i uzet ću ga od vas i izbavit ću ga."

Iza njegove smrti Isus dragi reče: "Dao sam mu da vidi Čistilište, ali ga okusio nije!" i onda je ovako pohvalio njegov uzorni život:

"Trapio je svoje tijelo i služio Mi je do kraja života. Živio je za Mene i duše spašavao. Izbjegavao

160


je časti i obilan stol, siromahe je pomagao, a sam skromno i ponizno živio."

Kad sam pitala za njega da li je svetac, dobila sam odgovor: "Kada mu posvetim tijelo, bit će svet!"

"TO SU ZAGREBAČKI BISKUPI!"

Došavši u crkvu, ugledam jednu stranu doma Božjega prekrasno okićenom. Sav zid, odozgor do temelja, bio je urešen Nebeskim cvijećem kakova na zemlji nema. Ispred okićenog zida stajali su u zraku, poredani jedan do drugoga, biskupi. Kada sam ih ugledala, upitam otkuda su. I čujem Glas s Neba: "To su zagrebački biskupi koji su prije vladali, duše njihove!" Gospodin mi je pokazao kako izgledaju u Očima Njegovim.

"Kako si vidjela tako jest! Piši ovako: Sluge odabrani za Službu Moju, poglavari, bili su u duhu po redu onakvi kako si ih vidjela. kako si je koji pripremio vječnost takav je izgledao. Amen."

Nebesko cvijeće označuje dostojanstvo i ljepotu biskupske službe u Očima Božjim.

U OČIMA BOŽJIM!

Gospodin je u vidjenju pokazao službenici Svojoj držanje Svog Namjesnika usred povjerenog mu stada, i kako izgleda duh njegov u Očima Božjim.

"VEĆ SI DALA SJEME I JOŠ MORAŠ DATI!"

Obavljajući neki posao, odjednom se nadjem u prenosu. I dodjem na nepoznato tlo, slično kao na selu. S jedne strane pružao se red običnih kuća, a s druge strane, i dalje naprijed, sterala se nepregledna polja.

Prolazeći uz kuće, opazim na jednoj ogradi, ispod velike jabuke, debeljkasta čovjeka, s velikim šeširom na glavi. Nešto je gledao napolje. Jabuka ispod koje se nalazio bila je veoma lijepo razgranata i toliko rodna da je na njoj bilo više ploda nego lišća.

U blizini, na raskršću, stajao je mlad čovjek, obučen u žutozelenu odoru, a u ruci je držao nešto slično prometnoj palici.

161


U polju, malo dalje od njega, bila je oveća grupa žena, srednjih godina. Stajale su na početku velike table koja je obuhvaćala stotine i stotine jutara krasne crnice. Zemlja je bila lijepo uzorana i posve crna a sipka kao brašno; nigdje u njoj grude.

Pozdravim službenika i upitam ga da li se mogu priključiti ženama koje se spremaju raditi na ovoj krasnoj zemlji. Službenik mi odgovori: "Ne, ti ne spadaš medju njih! Prićekaj malo!"

I dok sam stajala pokraj njega, čudeći se što mi ne da k njima, odjednom on podigne "prometni znak" - a ženske sve u zrak kao ptice i odlete daleko u polje!

Službenik se sad okrene prema meni pa mi se smije i klima glavom... Zatim pokaže na drugu stranu i reče: "Ovo je tvoje. To moraš obraditi. Već si dala sjeme i još ćeš dodati toliko koliko vidiš da ima zemlje. Onda ćeš poći na svoje mjesto." A bilo je to kao velik vrt s lijepo uzoranom zemljom, podijeljenom u gredice, izmedju kojih su bile staze.

Razgranato stablo, prepuno lijepih jabuka, označuje duhovnu plodnost onoga čovjeka. Za službenika na raskršću kaže Gospodin: "Stražar kojega si vidjela, mjerodavan je nad onim dušama da im zapovijeda po Mojoj Odredbi." Sjeme koje moram posijati u njivu jest Riječ Božja. U sužanjstvu su mi stradale obje bilježnice u kojima su bila označena Vidjenja i Gospodinova Propovijed "Isus nas zove". Riječi su bile označene onako snažno i evandjeoski kako sam ih doživjela i čula. Kad sam se povratila kući, bila sam jako utučena. Više nisam mogla pravo opisati ono što sam prije doživljavala. Onda dragi Isus reče: "Dat ću ti snage da to opet napišeš!"

PROTIVILI SE B0ŽJIM PORUKAMA

Negdje na zapadu, iznad zemlje, usred dvorane sličnoj crkvi, stajalo je u vatri desetak pokojnika. Razmaknuti jedan od drugoga trpjeli su muke svaki za se. Oko njih je gorjela čista i bistra vatra, a oni su stajali u njoj kao panjevi. Bili su mirni i pokorni poput jaganjaca. Jedni su bili zahvaćeni vatrom do tri četvrtine tijela, jedni do polovine, a neki manje.

162


A bili su od vatre jako iznakaženi. Sažali se vidjelica nad tim dušama pa upita: "Kakve su to pojave da im se ne može ni lica prepoznati?" Dok su dotični i dalje šutjeli, kao da nemaju vlasti govoriti, nad vatrom se začuje Glas:

"U ovoj su vatri rimokatolički svećenici, i to oni koji nisu držali do Božjih Objava i vidjenja. Tu je i Petar, tvoj znanac!"

Vidjelica ih zaokruži pogledom, ali Petra ne prepozna. "Tu je, evo ga! Moli se za njega!" Ali oni su bili toliko izobličeni od vatre da ga nije mogla prepoznati. Zgrozi se vidjelica nad mukama duša i zaboravi da je još U životu.

Koliko je koje tijelo bilo uronjeno u vatru, toliko još kazne mora izdržati; koji su bili četvrtinom tijela u vatri, moraju izdržati još četvrtinu kazne. To je simbolički prikazano.

"TKO OD MOJIH SLUGU IMA VEĆE ZVANJE I DUŽNOSTI
više će i odgovarati kad se nadje pred Mojim Očima.
Od svakog sluge Svojeg tražit ću
kako je vodio duše koje sam mu povjerio.
Sve što vam je s Neba dano kao Moja Milost,
hoću da do kraja izvršite
da Mi ništa ne manjka od toga."

"NEKA ŽIVI PO SVOJOJ MUDROSTI!"

Izvjesnom svećenlku nisu odgovarale primljene Riječi pa se pokušao ovako snaći: "Ah, Julka, to ste vi izmislili!..." - ili drugom zgodom: "To, doduše, jesu Božje Riječi, ali pitanje je otkuda ste ih vi izvadili." - Gospodin za njega reče: "Pusti ga u miru! Neka živi po svojoj mudrosti!"

"TOMO, TOMO! PUNO SLUŠAŠ, MALO VJERUJEŠ
Narav tvoja ostaje u tebi,
ne nastojiš da je promijeniš u Meni."

"DAJEM MILOST, ALI NARAV OSTAVLJAM U SVIMA ONU,
koju su primili od svojih roditelja.
Malo je Mojih slugu promijenilo narav svoju u Meni.
Imam mnogo slugu Svojih koji Meni ne omiliše!"

163


"NE TJERAJ BOGA IZ BLIZINE SVOJE!"

Svećenik M. bio je pun nevjere u Božje Poruke. Kad se na Blagdan Svetog Josipa održavalo Proštenje, iskoristi priliku i pred mnoštvom vjernika u propovijedi napadne "privatne objave" i vidjelicu Julku. Iza završene Svečanosti navrati motorom u župu gdje je vidjelica radiia, žestoko je izgrdi i zaprijeti joj na razne načine. Ona mu odgovori: "Ne bojim se i ne plašim ljudi smrtnika! Ja se bojim Boga i držim Njegovu Riječ. Što će tko o meni govoriti nije važno. Važno je Boga ljubiti i po Njegovim Zapovijedima živjeti!"

Svećenik ode srdit dalje, a ljudi kojima je u propovijedi spomenuo gdje vidjelica živi, nagrnu u dvorište župnog stana da upitaju za Riječ Božju. Župnik izadje u dvorište i kad vidi da to nijesu njegovi župljani upita ih: "Što vi tražite?" Oni odgovore: "Tražimo Julku koja gleda Isusa i Majku Božju! Hoćemo da nas pouči kako trebamo živjeti." Rasrdi se župnik pa im reče: "Imate vi svoga svećenika i neka vas on uči! Hoćete li mene i nju odvesti u veliko zlo, od kojega se nije još ni oporavila!" Ali ljudi su uporno tražili vidjelicu, i kad je ona izašla poslom u dvorište, brzo je zaokruže i obaspu raznim željama i upitima. Rasrdjeni žppnik počne tjerati narod iz dvorišta, a vidjelici oštro reče: "Ne trebam ja proroka u svojoj kući! Dosta imam i sam naobrazbe. Možeš ići otkuda si i osvanula, pa vodi narod kako hoćeš. Svi moji župljani, kad se sastanemo, pitaju samo za Julku, što radi i kako je, a ja kao da nijesam ovdje važan i mjerodavan. Više cijene što im ona kaže nego ja. Odlazi kamo znaš, meni više ne trebaš!..."

I ode vidjelica bez i jedne riječi. Sa suzama u očima pozdravi župljane, a oni gledajući je i plačući za njom ostanu zaprepašteni nad postupkom svoga župnika. I dogovore se da će ga istjerati iz svoje župe. Kad je ovaj bio o tome obaviješten, ostavi noću potajno župu.

Gospodin Isus reče kasnije za njegov postupak: "Ne tjeraj Boga iz blizine svoje jer On zna zašto je baš tu želio biti, da Bog tebe ne istjera zauvijek iz Blizine Svoje!"

164


RODJENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Gospodin Isus Krist zapovjedi vidjelici:
"PIŠI O MOJEMU RODJENJU
službenice Moja, Julija,
da se sluge Moji, svećenici, ne [orig.: 'na', nota] sablažnjavaju
o Čistoći Moje Majke Marije, Bezgrježne.
Bila je čista kao sunce, i sada je.
Poslužila Mi je da dodjem vidljivo
stvoru Mojemu, čovjeku na zemlji.
Tko ima uši neka sluša Moj Glas
i sad - i dovijeka! Amen.

Moja Majka, vidljiva, zaručnica Moja,
duša Njezina je Najčistiji Cvijet,
i Najljepši - na Nebu i na zemlji.
Za Sebe sam ga stvorio
da Miomirisom Njezinim opojim Nebo i zemlju. Amen."

Kaže Živi Isus, isti Onaj Mali iz Betlehemske Štalice, ovako:
"NEKA MUDRIJAŠI U CRKVI MOJOJ, sluge Moje, [sic!, nota]
ne lome mozga svojega
ribajući klupe da steknu doktorate,
jer Moja Milost i Mudrost, s Neba dana,
veća je od cijele zemlje
i svega što na njoj ima.

Ja kao Bog rodio sam se Božanski
i pripravio sam si Posudu
gdje ću devet mjeseci prebivati
poput nejakoga Djeteta.
Cijeli Plan Vizije Moje odvijao se Božanski,
po uputama s Neba.
Zato je Moja Zaručnica,
vidljiva Majka pred očima ovoga svijeta,
lebdjela preda Mnom
u vremenu kada još na zemlji stvora nije bilo.
Sve sam dobrp učinio u Mudrosti Svojoj
- i Riječ je Moja postala medju vama.

Sve mudrosti i učenosti
neće dokučiti Mojih Božanskih Putova.

165


Što uzeh Sebi, u Mudrosti Svojoj,
za službu oko Spasavanja duša,
sve je Meni podložno,
jer Mi srce svoje otvoriše
kada pokucah na njega. Amen."

KAKO SE PORODIO GOSPODIN NAŠ ISUS KRIST

Gospodin Isus ovako je rastumačio vidjelici Juliji Svoje Utjelovljenje i Rodjenje.

Nebeska Majka začela je Isusa po Duhu Svetome. U tome času Njezino je Srce postalo kao velik krasan Hram, urešen Nebeskim nakitima. Veliki Bog, Druga Božanska Osoba, postao je malen poradi nas grješnih ljudi i utjelovio se u Nebeskoj Majci, pod Njezinim Srcem. U Prečistom Srcu Marijinu živio je Isus kao sa tijelom koje će se roditi. Na Oltaru Mu je, u Hramu Njezinoga Srca, bio ležaj, kao djetetu zipka.

U odredjeno vrijeme, kada se Isus trebao vidljivo roditi - budući da je Bog koji je stvorio sve udove tijela - nije bilo problema da sačuva Djevičanstvo Blažene Djevice Marije. Po Božanskoj Jakosti i Mudrosti zapovjedio je - na oko Mali Isus, a u stvari veliki Bog - udovima Blažene Djevice Marije, lijevome rebru, da se kao naravna vrata otvore svome Stvoritelju. I bi tako. Udovi oko rebra, i samo rebro, otvore se sa smiješkom, bez problema, svojemu Bogu, i ON, malen kao janješce, izadje ispod Srca Nebeske Majke na ovaj svijet, kojega je On stvorio u vrijeme Svoje Mudrosti. Kad je Isus dragi izašao iz Tijela Majke, rebro i ostali udovi postali su kao netaknuti. Zato je Nebeska Majka ostala u Djevičanstvu.

Jer Isus Bog nije se začeo i rodio kao ostala djeca Evina i Adamova - u grijehu. Bog i Gospodar svega rodio se je dostojan Slave i Hvale - Božanski! Ne kao duh, već je uzeo Tijelo od krvi Nebeske Majke da bude vidljiv čovjek i sličan po tijelu ostalim stvorovima svojim, ljudima na zemlji. Ali je On bio i u malome čistome Tijelu isti Onaj veliki Bog koji je stvorio Nebo i zemlju, i sve ljepote u njima i na njima, i život je svemu dao. No prikrio se je da ne bude izvrgnut prije vremena ljudskim pakostima i progonima, jer bi Njegovim roditeljima, hraniocima, bilo nemoguće skroz se skrivati i bježati od surovih ljudi.

166


Božji Naum kako će se roditi Isus, Druga Božanska Osoba, bila je Božja Mudrost, što je um čovječji ne shvati, niti će je ikada dosegnuti mudrošću svojom. Mali Isus se u Marijinom Srcu smijao kako se je sakrio pred očima ljudi. Kao da se igra sa stvorovima Svojim u spasavajućoj apostolskoj službi na zemlji. On Veliki malim se učinio, ali je u tom malenome Tijelu bio isti po Veličanstvu, Znanju, Snazi i Viasti - Vječni Bog!

POMOĆ I UTJEHA

MALA MARIJA

Dok sam u župnom stanu obavljala neki posao, u mojoj se blizini pojavi slatka mala Djevojčica, od oko tri godine, obučena u lijepu ružičastu haljinicu. Njezina kovrčasta kosica bila je zlatnožuta. Djetešce je gledalo u mene i smiješilo mi se - a i ja sam, razdragana srca, gledala u njega. Nakon kraćeg vremena sakrije se za peć i nestane mi s vida.

Ta draga Djevojčica bila je Mala Marija. Promatrala je što radim za Isusa.

PRESVETI SAKRAMENAT U POSJETU BOLESNICI

Iza Božićnih Blagdana krečila sam župni stan. Pošto nije bilo četke za krečenje, poslužila sam se četkom za cipele. Ali, kreč mi je polako sve više izjedao prste. Otvorile su se žive rane i morala sam u krevet. Trpjela sam užasne muke i spopala me velika vrućica.

Na Novu Godinu, kad je u crkvi bila Poldanica i Izlaganje Presvetog Sakramenta, ugledam kako se Odozgo spušta Pokaznica. I postavi se na stol, uz moj krevet. Dok sam ushićeno gledala u Presveti Sakramenat, Pokaznica se spusti na moju desnu ruku. Ali ja sam se Pobojala što će reći svećenik kada dodje pa ugleda Presveto u mojoj sobi. Zato ustanem i uzmem Pokaznicu

167


u ovijene bolesne ruke i htjela sam je ponijeti u drugu sobu. Kad sam se zaputila iz sobe, Pokaznica mi nestane iz ruku.

Isus dragi došao je kao Nebeski Liječnik da mi pomogne u bolesti. Ubrzo iza toga prsti na rukama potpuno su zacjelili.

MALI ISUS ŽELI DA GA HVATA

Svršivši neke poslove, unidjem u kuhinju - i imam što vidjeti! Mali Isus, od jedno pet mjeseci, u ružičastoj haljinici, trči veselo po kuhinji i pogledava u mene. Želio se sa mnom igrati. Zanesena Njegovom Milinom počnem Ga hvatati. Ali On trči... izmiče mi... i od srca se smije... Kad sam Ga gotovo već dohvatila, poleti po zraku...

Odjednom župnik otvori vrata, zastane i začudjeno me upita: "Koga vi hvatate?" Odgovorim mu zadihana: "Malog Isusa!... Trči po kuhinji..." Pogleda me župnik pun nevjere pa reče: "Ne budite smiješna!" Iza toga je dragi Isus nestao.

U to sam vrijeme bila progonjena i puno trpjela pa me Mali Isus htio utješiti.

ANDJELI SE KLANJAJU ISUSU U JASLICAMA

Za vrijeme Božićnih Blagdana, dok se u kapelici na groblju služila Sveta Misa, Andjeli u zlatnim haljinama hodali su izmedju vjernika. Došli su se pokloniti Malome Isusu u Jaslicama.

U ovome gradiću crkva je upotrebljena u druge svrhe, pa se Sveta Misa služi na groblju u malenoj kapelici.

MAJČICA B0ŽJA IZNENADILA JE

Kad župnika nije bilo kod kuće, očistila bih malo temeljitije župni stan. Dok sam jednom takovom zgodom ribala pod, najedanput nešto silno zasja. Nebeska Majka došla je u takovome sjaju da sam se uplašila. Sjala je kao sunce i sav je onaj prostor bio obasjan.

Tih sam dana bila molila dragu Nebesku Majku da mi pomogne u nekim potrebama.

168


"ANDJEO TE JE TVOJ SPASIO!"

Trebala sam poći na tavan po hranu za blago. Uzmem zdjelu i popnem se po ljestvama. Kako sam u žurbi prenaglo podigla tavanski poklopac i pridržala ga da ne lupi o zid, povuklo me uvis pa sam ostala visjeti u zraku. S druge je, naime, strane bio panj da olakša otvaranje. I jako sam se preplašila. Najedanput me netko uhvati s ledja i lijepo metne dolje, pokraj lje stava. Sva se tresući, pogledam oko sebe, ali nikoga nisam vidjela.

Poslije mi reče dragi Isus: "Andjeo te je tvoj spasio! Bila bi se ubila!" Pala bih po ljestvama na beton, a bilo je visoko četiri metra.

I ČETICA ANDJELČIĆA BDIJE

Rano ujutro, dok je još bila mjesečina, najednom ugledam iznad svoga kreveta Četicu Andjelčića. Moglo ih je biti desetak, onako nejakih, od par mjeseci. Stajali su na oblaku. Odjeća im je bila do pola tijela, a na ledjima su imali krilašca. Kosica im je bila žuta, crna, kestenjasta... već prema tome kakovu su imali za zemaljskog života. Bili su živahni i nasmijani. Gledajući ih razdragano, uskliknem: "Joj, što ste slatki!" Kad sam htjela jednoga da dohvatim, on se uplaši i odmakne - a njegov susjed slatko se nasmije.

Poslije mi dragi Isus rastumači: "Kad spavaš i kad ideš na put, uvijek je ta Četica nad tobom, nad tvojom glavom. Odredjeni su da te prate kamo god podješ da ti se što ne dogodi."

U BOLU SRCA NEBESKA UTJEHA

Bila sam tako ponižena i prezrena od jedne duhovne osobe da mi je mač boli probadao srce.

Stojeći iza toga blizu prozora i gledajući u nebo, odjednom ugledam kako Odozgo silazi bijeli oblak. Kad se posve približio, oblak se malo odstrani a preda mnom se pojavi Križ s velikim raspetim Isusom. Gospodin me bolno pogleda i kao da će zaplakati. Sidje tad s Križa, nasloni ga na oblak i podje k meni raširivši Ruke kao da će me zagrliti - i u taj čas nestane.

169


Istoga dana posjetila me i draga Nebeska Majčica s Malim Isusom u naručju. Ostali su kraće vrijeme uza me, blago mi se smiješeći. Iza toga ih bijeli oblak opet ponese u Visine.

BOG SVE UZDRŽAVA

Nešto sam iz dvorišta trebala donijeti. Izišavši iz župnog stana, zastanem u čudu. Sav je zrak bio prožet zrakama sjajnim kao sunce, a gustim kao da pada jaka kiša. Blještave zrake prolazile su kroza me... kroz mačke... psa... živad... preko drveća... preko kuća... i dolje u zemlju. Kroz sve su prodirale, svuda su bile prisutne.

Pogledam gore i ugledam Boga Oca Nebeskoga kako mi se smiješi. Te sjajne zrake izvirale su iz Njegovog Presvetoga Srca i u liku trokuta pružile se prema zemlji.

I onda mi Gospodin protumači da u Njemu hodamo i gledamo, u Njemu govorimo i griješimo. U Njemu Ga hvalimo i slavimo - u Njemu živimo i jesmo! Bez Njegove Prisutnosti nitko ne može ni hodati, ni gledati, ni govoriti, niti išta činiti. Kad bi On samo jedan časak uskratio Svoju Prisutnost, cijela bi se zemlja, i sve što god na njoj postoji, i sav svemir - vratili u prah, nestali bi!

"DOK JA ŽIVIM, TI SE NE BOJ."

Usred zime vidjellca je bila istjerana od osobe kod koje je radila: "Idi, ne trebam te više! Neka te hrani tvoj Isus!" Pokupi ono malo svoje sirotinje što je imala, posudi od jedne vjernice novaca za put i krene na stanicu. Lijući suze, gazila je duboki snijeg i razmišljala - kuda da se skloni dok ne nadje kakav posao?!

Bog, koji Svoje ne ostavlja, pusti jaki san na pobožnu udovicu koja je rado primala Riječi Kristove. Pokaže joj prežalosnu i ucviljenu vidjelicu i zapovijedi: "Idi u stanicu pred vlak što dolazi, uzmi je k sebi i drži uza se dok se Ja za nju ne pobrinem!" Udovica se probudi, skoči na noge i uzme kaput pa se po

170


onoj smrzavici zaputi do stanice, udaljene šest kilometara.

Kad je vlak stigao, skoči ona žalosnome putniku ususret, zagrli je i utješi: "Dok ja živim ti se ne boj! Bog će se za nas brinuti!"

I Gospodin je ubrzo za Svoju službenicu pripravio mjesto gdje će raditi.

VIDJENJA I POUKE O GRJEŠNOSTI SVIJETA

Moderni ljudi su zabavljeni svakovrsnim razonodama, očarani nevidjenim raskošima i zavedeni kojekako vim izmišljotinama pa nemare niti zaNebo niti za Boga. Što bi oni vjerovali "iluzijama" bogomoljaca! Zato dodje onaj kome svjesno ili nesvjesno služe i još se više nastani u njihovim domovima - i tako im tijela postaju roblje njegovo zauvijek.

DUŠE U GRIJEHU I DUŠE U MILOSTI

Gospodin mi je pokazao kako izgledaju duše grješnika, a kako onih što Mu služe čista srca; kakove su duše svećenika u grijehu, a kakove onih koji su dobri i čisti; kakove su časne sestre u grijehu, a kakove one u Milosti.

Nema na zemlji ljudske ruke koja bi mogla vjerno naslikati kako nakazno izgledaju u Očima Božjim grješne duše. Tako su ružne i tako odvratno zaudaraju da sam se od njih poplašila. Strahota je pogledati u ljudske duše! Sačuvaj nas Bože od gadnih grijeha! I ne razlikuje se tko je bogataš a tko siromah - jednako šire od sebe pakleni smrad.

Dušu jedne osobe, koja još živi na ovome svijetu, gledala sam kao njivu punu drača i korova. Gledajući je u ovakovome stanju, povičem: "Pa kako će se ta osoba znati očistiti od svega toga?!"

Jednom za vrijeme Svete Mise opazim nešto čudnovato. Kako je narod klečao u klupama, ispred više osoba stajala su tolika bremena da dotični nisu mogli

171


vidjeti ni Oltara ni svećenika. Te duše, iako dolaze u crkvu da se mole, ipak ustrajno ostaju u svojim teškim grijesima. I tako djavao u mnogim dušama bezbrižno spava tvrdi san. Zato Isus dragi kaže ovako: "Premnogima na zemlji koji idu u hram Moj da Mi se poklone i slušaju Riječi Moje preko Mojih slugu, mjesto je u ognju paklenome, jer ne vrše Volju Moju i ne drže se Mojih Zapovijedi."

Iza ovakovih doživljaja nastojala sam biti na osami. Tu se odmorim i osjećam zaštićena od nasrtaja grješnoga svijeta. Uz malenu djecu posebno mi je lijepo biti, jer čiste duše mirišu Nebeskim miomirisima. Obučene su u prekrasne kraljevske haljine. Nema na zemlji usta koja bi mogla opisati Ljepote što ih čiste duše gledaju u Nebu. Za pravednike su pripravljeni Stanovi ljepši od sunca, cvijeća, nakita - i bilo čega na zemlji.

"RECI MI, GDJE JE PRAVDA?!"

Dok sam obavljala redoviti dnevni posao, začujem upit Božji: "Reci Mi, gdje je pravda?!"

Dugo sam razmišljala i konačno zaključila: Kud god oči upravim, svuda na nepravdu nailazim. Zato odgovorim Gospodinu: "Bože, samo Ti si Pravedan - a na zemlji pravde nema!"

Gospodin na to potvrdi: "Dobro si rekla, samo sam Ja Pravedan."

GRAMZIVOST ZA OVOZEMALJSKIM DOBRIMA

Neka se žena hvalisala: "Ja sam ranom zorom uranila i dok su lijenčine još spavale već sam se naradila!" Zatim počne naveliko ogovarati. Božanski Učitelj se javi i progovori njoj, ali i mnogim drugima:

"Bolje bi ti bilo, ženo, da si dulje spavala,
a manje sagriješila.
Premnogi i premnoge rano rane,
ali na svoje prokletstvo,
jer ne počinju radove dana sa Mnom,
moleći se da im duše spasim."

172


"NE SLAVITE SEBE I SVOJE TIJELO!"

Premnogi blaguju, a da se prije jela uopće ne pomole. Onda opet slave svoje imendane i rodjendane, a Bog da se slavi - "To nije moderno!" Zato Gospodin ovako govori:

"Kad zvona zovu djecu Moju na molitvu,
kad se naziva Ime Moje i Moje Majke,
mnogi se drže kao da čuju nepoznate zvukove
koji tko zna što označuju.
Neka usta vaša slave Stvoritelja svoga!
Ne slavite sebe i svoje tijelo
koje će propasti zauvije!"

STARAC - A JOŠ NIJE NIŠTA ŽIVIO!

U društvu redovnice prolazila sam kroz šumu. Na jednom proplanku sretnemo dva starca gdje čuvaju stado. Kad ih ugledasmo, dragi Isus progovori za jednoga od njih: "Pogledaj toga starca! Još samo malo, par dana, i doći će k Meni, ali još nije ništa živio!"

Pošto nijesam razumjela što znače ove Riječi, Gospodin mi odmah rastumači: "Ovaj starac došao je do kraja svoga života, ali nije Meni služio da mu dušu spasim. Budući da nije živio kršćanskim životom, držeći se Mojih zapovijedi, u Mojim Očima je mrtav!"

SLABA PŠENICA...

Vidjela sam polje tako slabe pšenice da se pretvarala u korov. Kroz to polje jahao je Gospodin a iza Njega išao je svećenik. Gospodin tad reče Svojemu sluzi: "Ovdje ćemo se zaustaviti i pripraviti pšenicu za žetvu!"

U tom mjestu dulje vremena nije bilo svećenika, a i ovaj koji je sada došao ostao je samo deset mjeseci - pa su vjernici bili duhovno jako zapušteni.

KOROV OKO CRKVE

Približivši se domu Božjem, ugledam na vratima crkve i svuda naokolo silan korov, visok kao čovjek. Malo dalje, na ulaznim stepenicama, opazim Andjela od

173


četiri-pet godina. Stajao je bos i smiješio se, promatrajući me kako se čudim tolikom korovu na svetome mjestu. Upitam tad Andjela: "Zar ovdje nema svećenika?" Andjeo odgovori: "Ima!" Onda mu reknem: "Kad sam jučer bila ovdje na Misi nije bilo korova oko crkve!" Andjeo sad rastumači: "Bio je, samo ga ti nijesi vidjela. Svećenici su neprestano ovdje, ali ne kore grijehe u srcima ljudi bojeći se da ih narod ne zamrzi. Zato je toliki korov izrastao unaokolo. I u crkvi ga ima."

"POSTUPAŠ S NJOM KAO DA IMAŠ ROBA UZA SE!"

Neki svećenik grubo je postupao s osobom koja mu je vodila kućanstvo. Gospodin ga zato opomene: "Postupaš s njom kao da imaš roba uza se. Nije ona tvoje roblje! Ona je tebi dana za ispomoć u potrebi da uz nju i ti više Meni služiš. Nijesi imao dosad posluge koja je Meni služila u čistoći i vršila sve poslove u kući tvojoj, niti ćeš je imati ubuduće."

DJAVLI ŽANJU

U vidjenju se nadjem na tako velikom polju da ga očima nisam mogla obuhvatiti. Ali umjesto lijepe pšenice na njemu je izrasao korov velik kao čovjek. A djavli pakleni veselo su se smijali i taj stari i uveli korov oduševljeno želi. A bili su gadni kao nakaze: šiljatih noseva i pljesnivosive kose. Kad me opaze da ih iza ledja promatram, počnu mi se rugati, a ja od njih bjež' u obližnju kapelicu.

Zapušteno veliko polje jest ovaj svijet. Korov su grješni ljudi koji su od djece Božje postali roblje djavolsko.

MORE MRTVIH RIBA

Prenesena na obalu velikog mora, stajala sam i promatrala njegovu nepreglednu pučinu. Sva površina bila je prekrivena mrtvim ribama svih veličina. Tek tu i tamo poneka je riba ili ribica s velikim naporom plivala prema obali. Kako bi koja dosegla obalu odmarala se i duboko udisala.

174


A na kopnu se nalazila živica od gustog crnog trnja. Neke ribe, koje su uspjele doplivati do obale, izmorene naporima ugibale bi u gustoj živici.

Onda najednom od riba postanu živa i mrtva ljudska tjelesa.

Velike ribe označuju ugledne ljude na zemlji, a srednje i manje ostale ljude, već prema položajima i zvanjima.

NEČEDNOST I NEČISTOĆA

"ŽENO, UKRASI SE!"

Sotona je stao pokraj neke žene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i reče: "Ženo, što si tako skromno obučena i uredjena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje." Žena ostane zatečena: "Ja to ne znam!" Djavao pristupi još bliže i reče: "Gledaj što ću ja raditi, pa i ti čini tako!" Na to uzme ugljen pa si namaže trepavice i oči. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naličio, izgledao je tako nakazan da je vidjelica prasnula u smijeh. No žena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene djavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo pa se i ona namaže - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge žene nose sotonske maske na svojim licima.

DVA MLADIĆA

Na radnome mjestu uredjivala sam sobu. Najednom opazim gdje prema meni idu dva mladića, lijepi kao ruža a mladi kao rosa. Bili su svečano i elegantno obučeni. Ali dok je na jednome sve bilo lijepo i čisto, dotle je drugome oko vrata visjela velika debela zmija. Bila je toliko dugačka da mu je dosezala od jedne noge do druge, do poda. Pripijena uz njegovo tijelo držala se pitomo, a mladić kao da nije ni opažao da je nosi kud god podje.

Prvi mladić je još potpuno čist, a drugi je počinio velike grijehe.

175


"MALO ĆE SE SAMO DUŠA SPASITI!"

Došla jedna duša iz Čistilišta. Kad je sjela, čula sam je kako zabrinuto govori: "Malo će se samo duša spasiti." Nakon časka šutnje opet reče: "Malo će se samo duša spasiti!" I još jednom ponovi iste riječi. Onda je upitam zabrinuto: "A zašto će se samo malo duša spasiti?" Na to se ona okrene prema meni i kaže: "Poradi prevelike mode i golotinje!"

GOSPODIN PLAČE NAD SVOJIM SLUGAMA

Gospodin Isus dugo je i gorko plakao. Pobojah se da, možda, plače nada mnom, pa zaplakah i ja. Na to mi se Gospodin potuži:

"Ne plačem Ja nad tobom;
kazat ću ti zašto plačem.
Gledam Svoje sluge svećenike koji su Me ostavili.
Jedni su pošli putovima ovoga svijeta;
osvaja ih sve čime se ljudi služe;
zaboravljaju na svoje zvanje i čijega su Duha;
žive za tijelo;
vrže Moju Službu, ali Moji nijesu.
Drugi žive u preljubu, javno i potajno,
sablažnjavajući puk Moj svojim zlim primjerima.

Samo malo imam dobrih i svetih svećenika
koji Mi revno služe i žive po Mojim Zapovijedima.
Oni slijede Moje Stope i hodaju Mojim Putovima
živeći u čistoći duše i tijela.
Njih nosim u Svojemu Božanskome Srcu.

Ostali sluge vrše Moju Službu, ali Moji nijesu.
I bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili
nego što su za Mnom pošli,
a poslije se Meni iznevjerili
i opet se svijetu povratili."

"ŠTO JE U NJOJ TO JE I U NJEMU!"

Malenome samostanu dodijeljena je redovnica puna svjetskog duha. Uskoro počne ona trčkarati za župnikom i duboko uzdisati. Govorila je kako u sebi ne osjeća redovničkog zvanja - i da je znala ne bi bila

176


pošla u samostan. Dotični svećenik, koji je sebe smatrao pametnijim i znatno kreposnijim od ostale svoje subraće, ipak upita Gospodina kakav stav da zauzme prema toj časnoj što za njim uzdiše. Gospodin Isus pouči ga ovako: "Budi s tom redovnicom služben kao i s ostalima. Kaži joj na samo od njezinih sestara: Ovako ti govori Gospodin Bog tvoj: Čuvaj ugled svoj duhovni i promisli što si i Kome ti služiš!"

Ove su Riječi redovnicu pogodile, pa se prilično zamislila. Ali, kasnije je došlo do raznih spletkarenja i razmirica, laži i kleveta. Vjernici su se sablažnjavali. A Gospodin reče: "U mrežu sotonsku došao je Moj sluga i službenica Moja. Još samo treba da ih djavao stegne u svoje okove. Što je u njoj to je i u njemu; iste misli goje u srcu svojemu."

Vidjelici je bilo pokazano duhovno stanje pojedinih osoba koje su u svemu tome učestvovale. Djavao je bio uzorao duboke brazde u njihovim dušama.

KAO DIJETE OD DVIJE GODINE

Neki se svećenik požali vidjelici da ima poteškoća s tijelom i ne zna kako bi ukrotio njegove zahtjeve. Onda je znao biti nervozan i vrijedjati sve oko sebe. Čeznuo je i za svjetskim životom i žalio što ne uživa njegove radosti. Promatrajući vidjelicu, čudio se kako ona još tako mlada živi u velikoj Prisutnosti Božjoj. Jednom joj reče: "Vaše ponašanje za tijelo je kao drvo... Zar vi nemate kušnja i smetnja?"

Onda mu je Gospodin naložio da čini pokoru i preporučio da obilazi siromahe po svojoj župi, i neka ih se sjeti u odricanju od jela i pila.

Gospodin je tom zgodom preporučio i svima drugima koji su u sličnim poteškoćama da se služe stegom i pokorom, postom i bdijenjem. Tada će duh biti jači od tijela i nadvladat će njegove zle sklonosti.

Jednom zgodom reče Isus dragi Svojoj službenici Julki da je zbog svojih mnogih postova i pokora tako slobodna od tjelesnosti kao dijete od dvije godine.

Mlad svećenik predbaci vidjelici kod jednog susreta: "Ti mene ni ne gledaš!" Odgovori mu ona: "Čuvam oči svoje, čuvajte ih i vi!"

177


BEZ SVLADAVANJA NEMA KREPOSTI!

"Premnogi Moj sluga i redovnica premnoga
ima tijelo puno strasti i predrasuda,
jer ga ne ukroti u bilo čemu
da duh Moj bude jači u njemu.
Tko tijelu ugadja, propast će s njime;
tko duhu ugadja, živjet će u Meni i sa Mnom,
u Slavi Mojoj uvijeke.

Gdje je duh Moj u tijelu snažan,
tamo je tijelo slabo
i nema jakosti za pad u grijeh,
jer je iscrpljeno i oslabljeno
postovima, odricanjem i molitvama.
Tijelo pokornika postaje andjeosko
i ne pada u grijeh nečistoće!

Ugojeno tijelo,
koje udovoljava svojim sjetilima,
živi djavlu na veselje;
ali bolje bi mu bilo da se ni rodilo nije,
nego što oskvrnjuje Moje Dostojanstvo
popuštajući svojim neurednim pohtjevima[sic!,orig., nota].

Premnogi su i premnoge stupili u Moju Službu,
ali ih je malo koji Mi služe dostojno."

SAKRISTAN SE OŽENIO

Redovniku sakristanu pomagala je neka ženska čistiti crkvu i kititi Oltare. A bila je jako umiljata. Medjutim, kako su često zajedno radili, pomalo se medju njima razvije privrženost a kasnije i strast. Sakristan tad napusti svoje zvanje i oni se vjenčaju. Poslije kraćeg vremena on oboli i umre. Bilo je osoba koje su ga osudile na vječne muke. Ali on se javi iz Čistilišta, a Gospodin ovako rastumači njegov slučaj:

"AKO NEMA DOVOLJNO POKORE I SVLADAVANJA,
tijelo i krv tako ojaćaju
da duh više ne može svladavati tijelo.
Duh onda klone, a tijelo radi što hoće.
Ali ako se dotični skrušeno ispovjedi,

178


ili se od srca pokaje na času smrti,
ili se netko usrdno zauzme za tu dušu
- onda mu opraštam, jer Mi je žao duše.

Medjutim, tko hotimično griješi,
i kao da želi Bogu prkositi
- nikada se neće spasiti!"

SOTONSKO JEZERO I MUTNO NEMIRNO MORE

Prolazila sam nepoznatim tlom kroz lijepu i privlačnu prirodu. S lijeve strane puta dizali su se bregovi a s desne strane prostirala se velika ravnica. Kroz nju je vodio širok put kojim je hitjelo mnoštvo svijeta, svih naroda i rasa. Promatrala sam izdaleka te ljude i žene, mladiće i djevojke kako poletno žure iz toplog juga prema hladnom sjeveru.

Onda podjem da vidim što je to tamo tako zamamno da privlači srca tolikoga svijeta. Kad sam se približila, ugledam veliko jezero. U njemu su stajali goli crni djavli, s rogovima na glavi. Jezero je bilo puno gada što su ga oni ispuštali. I u toj gnusobi kupali su se svi oni koji su širokim putem dospijevali u jezero. Izgledali su tako gnusno da me je uhvatila muč-nina i počela sam povraćati.

Nakraj jezera uzdiže se kameni zid, visok kao najveća planina. Iz jezera nema izlaza. Ili se vratiti, ili u njemu propasti.

S ovim sotonskim jezerom graničilo je veliko nemirno more. Neprestano je izbacivalo na površinu mnoštvo uginulih riba. Mutni valovi nosili su ih kao gusto smeće. Od nepreglednog mnoštva mrtvih riba more je zaudaralo užasnim smradom. Tek ovdje ondje plivala je i praćakala se poneka živa i zdrava riba prkoseći oluji vremena i valovima mora.

Sotonsko jezero slika je današnjega raskalašenog naraštaja. Tijela i duše premnogih ljudi guše se u nečistim strastima što ih raspiruje sotona. Mutno nemirno more slika je ovoga svijeta. Uginule smrdljive ribe jesu duše u nečistim grijesima, dok žive ribe predstavljaju čiste duše u Milosti.

179


"DA IMAM VLAST NAD PRIRODOM..."

Vidjenja o jezeru bluda i mutnome moru jako su me potresla. Žalostila sam se poradi tolikih duša koje propadaju zauvijek. Dok sam jednom molila i o tome razmišljala, pomislim: "Da imam samo pet minuta vlast nad prirodom, jedno bih samo uništila u čovjeku. Oduzela bih strasti od svih ljudi na zemlji da im ne stradaju duše!"

U taj čas javi se u blizini Andjeo pa me zamišljen upita: "A kako bi se onda rasplodjivdo ljudski rod?!"

Na te riječi se zastidim i okrenem od njega.

Moleći dalje, da ublažim boli povezane s ovim vidjenjima reknem odlučno: "Da imam vlast nad djavlima samo pet minuta, sve bih ih sasjekla u sto komada. Ne bi više ljude na zemlji mučili i duše im upropaštavali!"

Sad se u blizini pojavi djavao i, da mi napakosti, pusti gadan smrad iz sebe pa mi se naruga: "Evo ti, pa miriši! Ne možeš ti meni ništa!"

Gospodin Isus jednom reče ovako:
"JAČA KRV, VEĆA OPASNOST ZA TIJELO I DUŠU
Nagon je potreban tijelu,
jer da njega nema ne bi došlo do ploda,
ali nagon mora biti reguliran!"

ŠIROK JE PUT U PROPAST!

Jednom zgodom upitam: "Gospodine, a koliko će ljudi, od tog silnog mnoštva na zemlji, doći k Tebi u Nebo?" Gospodin mi rastumači na mojoj ruci:

"Pet prsti je cijeli svijet, svi po redu. Samo ovaj dio, vršak malog prsta, ide u Nebo! Sve drugo odlazi u pakao!"

Na ove Riječi ostadoh skamenjena. Zar će Nebo, osim djece, imati tako malo Stanovnika!?

MUKE ZA NEČISTE GRIJEHE

Našla sam se na zapadu, na nepoznatome tlu - ali pod zemljom. Negdje u tom podzemlju, u lijepoj priro-

180


di, postoji manje mjestance sa skromnim kućama. Ali na mjestu glavne ulice i trga nalazi se čudnovato udubljenje, dugačko preko kilometar i prilično široko. U njemu je mnoštvo uskih kanala, poredanih jedan do drugoga.

Na početku udoline stajala je grupa žena koje su bile u najljepšoj dobi života. Nešto su se dogovarale s jednim Lijepim Mladićem, obučenim u plave hlače i bijelu košulju. Stajao je pokraj njih i davao im je naloge. Klima je tamo blaga, a priroda lijepa kao u proljeće. Sunce obasjava tlo svojim toplim zrakama, ali sunca se ne vidi.

Tada me neka sila stavi pokraj tih žena i kaže: "Vidjet ćeš sada kako će te duše hodati po ovim suhim, dubokim i dugačkim udubinama."

Svaka ženska stane nogama u dva kanala, a tijelo je imala na zemlji. Onda krenu prema drugoj strani. Mučno su napredovale korak za korakom. Kad su prošle jedan dio, više ih je gotovo iznemoglo.

Gledajući ove muke, stanem i ja u kanale i krenem za njima da vidim koliko trpe. Ali koracanje tim tvrdim tlom, tim uskim, dubokim kanalima bilo je tako teško i mučno da sam ubrzo klonula. I povičem za ženama koje su već odmakle: "Ja ovim putem ne mogu hodati! Izvucite me van jer ću inače tu i ostati!" Njima je taj put već bio poznat i lakše su snosile ove tegobe.

A Lijepi Mladić hodao je uz njih, ali gore izvan udoline, stazom uz kuće. Kad sam zazvala pomoć, jedna ženska stane i nasmiješi se, zatim pogleda u Mladića kao da moli dozvolu da mi smije pomoći. Mladić se slatko nasmije i dade joj znak pristanka. Ona me tad ponese uvis i postavi na stazu iza Njega. Ali staza je bila tako uska da se njom moglo hodati samo postrance. No Lijepi Mladić koracao je njom tako lagano kao da Njemu ne smeta što je staza preuska. Hodao je kao po zraku.

Nakon izvršenoga naloga ženska je odletjela u grupu onih koje su već prošle udolinom i sada su čekale Mladića. Neke su stigle na drugu stranu prije a neke kasnije.

Koracajući uskom stazom za Mladićem, bojala sam se da ću pasti u dubine pa se uhvatim za ogradu. Ali

181


ograda se odlomi kao da je gljiva a ne drvo - i ja se zaljuljam i zamalo nisam pala dolje. Mladić me pogleda i opet se slatko nasmije, a ja Mu kažem: "Tko bi samo i mogao proći ovakovim putovima? Dolje ne možeš noge dizati, gore staza za mačku a ne čovjeka, pa još ta ograda, pljesniva kao da je tisuću godina stara! Kako onda nećeš stradati ili dolje ili gore!" Mladić me pogleda, nasmiješi se - i kao da mi želi reći kako treba proći kroz dosta muka, tko želi k Njemu doći...

Konačno dodjosmo na lijepi široki teren. Umorna od svega stanem u stranu, pokraj žena, da se malo odmorim. Mladić me pogleda, približi se i sažalno me zagrli. Ponašao se kao da me voli. A ja prihvatim Njegovu ruku i bacim je sa svojih ramena: "Šta me grliš! Nisam ja za udaju!" Sakrijem se tad medju žene, a On se slatko nasmije, pristupi mi i zagrli od Srca i privuče k Sebi na Grudi. Na to Mu kažem: "Što je tebi? Već sam ti rekla da se neću udati! Živim čisto i Bogu služim. Evo, imaš ih ovdje dosta pa izaberi koju želiš!"

A ženske su šutjele. Onda ih Mladić rasporedi kuda će koja poći, a mene pogleda sa smiješkom - i nestane. A ja budem stavljena na zemlju, u mjesto gdje sam živjela.

Taj podzemni teren jest Čistilište za one koji su bludno živjeli, a kasnije se obratili i ispovjedili, ali nisu činili pokoru za svoje grješno življenje. Muke što ih podnose odgovaraju počinjenim grijesima.

Gospodin Isus je kao Mladić mnogo mislio na Svoje vršnjake. Žalio je iz dubine Srca što postaju robovi niskih strasti i razmišljao je kako bi ih spasio i zapalio im srca Svojom Božanskom Ljubavlju.

Gospodin je zagrlio vidjelicu jer iz ljubavi prema Njemu živi čisto i podnosi mnoge teškoće i križeve.

Duša koja koraca uskom stazom za Isusom, mora oči svoje upirati samo u Njega i ne smije se pouzdati u ništa drugo - jer je sve ostalo "trulo"!

"ŠTO SE TO ZBIVA!"

Gospodin jednom zgodom reče da ima svećenika koji padnu u grijehe a nikada se od njih ne ispovijede i

182


ne očiste. Kad je jedan takav svećenik otišao s ovoga svijeta, više cura i žena dočekalo ga je u grupi - pred paklom. I onda su te ženske, u vatri paklenoj, po redu prolazile preko njegove košulje. Začudjena upitam Gospodina: "Što se to zbiva?!" Odgovori mi Gospodin: "Što vidiš to se i zbiva, iza zemaljskoga života, s Mojim slugama svećenicima, redovnicama i običnim ljudima koji se ljube i zaljubljuju, iživljavaju djelom i željom."

Gospodin Isus kaže da ženska koja sa svećenikom sagriješi u paklu ide amo-tamo vijek vjekova preko njegove košulje.

BIJELA KUGA I ČEDOMORSTVO

USPOREDBA O NEPLODNOJ NJIVI

"Kada bi zemljoradnik uzorao njivu svoju,
nadjubrio je i bacio u nju sjeme,
a Ja ne bih dao da plod uzraste,
koju korist bi imao od rada svojega?

Ovo je slika zajednice muža i žene. Njiva je njihovo tijelo. I kad se oni njime služe, griješe ako se čuvaju. Neka ne stupa u brak nijedno tijelo koje neće da radja i dade plod od sebe!"

Gospodin Isus je dalje rastumačio. Kad se dvoje zaruči, dok još čisto žive, već je On odredio, koliko će im djece dati. Sad, kad je On tako predodredio, tko to sprečava griješi. Ne smije se ni čuvati, ni koristiti neplodnim danima, ni upotrebljavati pilule. Ako se služi brakom, mora živjeti naravno.

Muž i žena koji svjesno čine ovakove smrtne grijehe, ne mogu se spasiti dok se od srca ne pokaju i iskreno ne ispovjede. Gospodin traži da te grijehe tri puta priznaju u Ispovijedi, jer On to smatra ubojstvom ploda ljudskoga roda.

Jednom zgodom, kad me je poučavao, Gospodin reče i ovo. Ljudi se boje djece. Ali da narod živi onako

183


prirodno kako je nekoć živio - bez ikakova znanja o toj mudroliji - On bi nešto uzeo k Sebi a nešto bi ostavio na zemlji da se od tog pokoljenja opet radja novo pokoljenje.

Nebo je prazno! Proći ćete mnoge Prostore i Predjele Neba, ali nećete naići na puno duša. Ovdje desetak, tamo dvadesetak, ponegdje i više - a Prostor velik kao naša domovina! Tek se u nekim zgodama susretne na tisuće Svetaca.

"A GDJE SU TI DJECA!?"

Žena s petero djece ostala je u ratu bez muža. Išla je redovito u crkvu, na svetu Ispovijed i Pričest. Bila je radišna i uzorna. Onda upita Gospodina dvije stvari: za Spas svoje duše i da li joj je muž živ ili pokojni.

Niti je dobila odgovor gdje joj je muž, niti hoće li se spasiti. Umjesto toga dobila je pitanje: "A gdje su ti djeca?"

A ja kažem: "Gospodine, a kako ću joj to kazati! Ona će se još više ucviliti, a već je ionako jadna!"

Ali Gospodin mi reče: "Kako sam ti rekao, tako reci! Niti smiješ uveličati, niti umanjiti - osim ako ne žališ svoju dušu da dodješ u vatru."

MUKE ZA ČUVANJE DJECE

Žena imala troje djece. Jednom zgodom zapovjedi mi Gospodin: "Kada dodje k tebi, pouči je neka se tri puta ispovijedi od grijehâ što ih je počinila." Žena dodje, a ja joj prenesem što Gospodin od nje traži. Bila je sva izvan sebe. Rekla mi je da se čuvala djece, jer šta će sirotinja na svijetu! Onda sam je poučila.

Nedavno sam hodala u Čistilištu medju ženama koje su počinjale takove grijehe. Previjale su se u mukama kao da će roditi, a roditi ne mogu. Jedna mi se od njih učinila poznata. Kad sam poslije o tome malo razmišljala, sjetim se da je to ona.

184


ODE MUŽ U PAKAO!

Jedna udovica poručila je da želi sa mnom na samo razgovarati jer ima takovu tegobu da je ne može ni svećeniku otkriti. Kad sam['samo', orig., nota] došla k njoj, izjada mi se. Muž nije htio da imaju djece pa ju je tjerao neka se čuva. Ona se služila s čim je znala. Sad on svaku večer dolazi kao djavao i strašno je napastuje. Sva je već očajna i ne zna što da počne.

Kad sam pitala za nju, Gospodin joj poruči: "Znaš ti što je to!" Rečeno joj je koliko mora moliti, koliko Svetih Misa dati odslužiti, i neka se tri puta ispovjedi od toga grijeha. Kad je to sve obavila - pokojnik je više nije smetao.

Čak sam i ja morala za nju moliti da on više nema pravo k njoj dolaziti, već da bude na mjestu što ga je zaslužio. Ne znam ni sama koliko sam Pedesetnica izmolila u tu nakanu: valjda preko 300 Očenaša. I Svete Pričesti sam prikazivala za nju.

Dva sam takova slučaja ['sam', orig., na ovom mjestu --ili nepotrebno, --ukupno dva u rečenici, ili treba stajati 'sama' na ovom mjestu, nota] doživjela.

NEMA NJIMA ODRJEŠENJA!

"U mnogim gradovima i selima
premnoge['premngoe' orig, nota] žene ubijaju plod svoje utrobe.
Pobacuju vlastita čeda, mala i velika;
bacaju ih na djubrište kao smeće.
Ovakove zle žene i djevojke
površno se ispovjedaju, sebe ispričavaju
i na razne načine varaju Moje sluge svećenike.
Ali Mene, Boga, nitko neće prevariti
jer poznajem i vidim srca i misli sviju.
Zato njima nema Odrješanja
niti ovdje na zemlji niti gore u Nebu.
Svećenici ih odriješuju, ali odriješene nijesu!

I onda pristupaju k Stolu Mojemu
i primaju Moje Tijelo - samo da ih se vidi!
Ali nijedna ubojica djece svoje nije dostojna
primiti Mene u srce - čini svetogrdje!
U očima ljudi izgledaju dobre katolikinje,
ali su im duše pune smrtnih grijeha.
Zle majke, koje ovako žive, čeka velika kazna

185


kojoj ne mogu izbjeći iza zemaljskog života.
Djeca će im njihova suditi
jer ih nijesu donijele na krštenje.
Umjesto djece, Mojih malih andjela,
vode po ulicama pse na uzicama."

RADI GRIJEHA MAJKE NE MOŽE DO ŽRTVENIKA

Kad je već sve bilo pripravljeno za Mladu Misu, mladi se bogoslov najednom predomisli i kaže: "Neću!" i nije se htio dati rediti za svećenika. Njegov vjeroučitelj bio je toliko žalostan i ojadjen da ga je i ćušnuo. Ali Gospodin progovori:

"Pusti ruku dolje i ne pljuskaj ga.
Ja ću ti kazati zašto ovaj mladić
ne može vršiti Moju Službu.
Grijeh njegove majke ne da da Mi služi.
Ubila je u utrobi svojoj toliki broj djece,
i sad želi da njega posveti Meni
i goji oholost u srcu svome nad Mojim slugom.
Zato mu ne dopuštam da dodje do Oltara.
Nije dječak kriv već majka - ubojica tolike djece."

"ODRJEŠUJ SAMO i DALJE ŽENE UBOJICE!..."

Za vrijeme služenja Svete Mise jednog svećenika često su boljele noge. Koji puta morao je čak i sjesti. Zbog toga je i Brevijar molio sjedeći. Onda upita Gospodina, što je to. A Gospodin mu poruči: "Odrješuj samo i dalje žene ubojice pa će te boljeti još i više!" Kad je to čuo, zamisli se i preplaši, i prestane odrješivati takove žene. Noge ga više nisu boljele.

"MAJKO, ZAŠTO NAS NIJESI NA SVIJET DALA!"

Neka žena, sada već pokojna, kad je prolazila osamljenim putovima, doživljavala je mučne prizore. Dočekivala su je djeca koju je poništila u utrobi svojoj, bacala su za njom drvlje i kamenje i plačući joj vikala: "Majko, zašto nas nijesi na svijet dala!" Žena

186


je tad plačući prigovarala mužu: "Ti si kriv što naša djeca sada pate!" Ali muž se tvrdokorno branio: "Neću umnažati oko sebe sirotinju!"

Poslije ih vidjelica doživi u velikoj vatri.

"MAJKO, DAJ NAM KRUHA!"

Jaka nevidljiva sila odnijela me je prema istoku, daleko od zemlje, na neki kao otok, obavit gustim crnim oblacima. Tu nema sunca nimalo i zato vlada užasan mrak, crna tama.

Onda progovori nada mnom: "Pazi što ćeš sada vidjeti!" Odjednom se guste tmine prorijede i počnem razabirati oko sebe. Stajala sam pred golemim logorom, koga očima nisam mogla obuhvatiti. Bio je opasan velikim zidom, visokim, valjda, i deset metara. Po njemu je svuda unaokolo bila bodljikava žica. Preda mnom su bila ogromna željezna vrata, ali bez ključa i ključanice. Ljudska ih ruka otvoriti ne može. Čovjek je pred njima patuljak.

Tada začujem Glas: "Udji unutra da vidiš što se ovdje nalazi." Na Zapovijed Božju vrata se počnu otvarati. Udjem par koraka pa stanem, jer je unutra bila velika tama. Kad sam počela malo raspoznavati što se ovdje krije, srce mi zastane. Ugledam nepregledno mnoštvo gole nejake dječice, različita uzrasta. Bilo ih je malenih kao lutkice; i još manjih, kao prst na ruci; i tako malenih da su ih oči jedva mogle primijetiti. Jedni su opet bili u dobi od nekoliko mjeseci. Bilo je i već rodjenih, ali umrlih bez svetoga krštenja. Veća dječica držala su manju za ručice. Dječica su plačući kružila naokolo i previjala se od bolova i muka. Veća djeca vapila su: "Majko, daj nam kruha!"

Gospodin mi tada reče: "Ovo nepregledno mnoštvo dječice koju gledaš jest nekršteno! Majke su ih poubijale u utrobama svojim. Zato se previjaju od bolova i traže od svojih majki sveto Krštenje."

STRAŠNE MUKE U VJEČNOSTI

"Kada bih Ja pustio ubojicu djece svoje iz vječnosti na zemlju da tisuću godina puzi po kamenju i trnju na koljenima svojim, i da nikada ne stane na taba-

187


ne svoje, a cijeli svijet da po njoj pljuje i za njom se kamenjem nabacuje - ne može se spasiti!"

Kada je u vječnosti obrok, Sveti Josip pušta te žene iz vatre i svaka od njih pojede tijelo što ga je pobacila. Samo glavu ne može pojesti - jer dijete nije kršteno.

Gospodine, da li se te žene ipak na neki način mogu spasiti kad Sveti Josip ima vlast nad njima?

Gospodin Isus je odgovorio da se te žene neće nikada spasiti! Sveti Josip, Polgavar Slavne Obitelji, na zemlji ima vlast nad dobrim obiteljima kao Zaštitnik. U vječnosti otključava vrata bezdana majkama-ubojicama. Vječno proklete, one za vrijeme obroka jedu djecu svoju, koju su u utrobama začele i potom bezdušno pobacile. Iza obroka odlaze opet u muke koje traju vijek vjekova.

Duše iz muka imaju odredjeno vrijeme odmora - kao i zločinci na robiji - ali pod nadzorom Nebeskih Stanovnika, odredjenih za upravljanje. Iako u samoj vatri djavao pazi na svoj plijen, ipak Nebesnici, a ne on, otvaraju vrata bezdana kad prokletnici izlaze - jer je i sotona osudjenik.

Duše iz muka jedu na terenima pokraj paklenih bezdana. Duše iz Čistilišta imaju obrok pokraj Čistilišta. Stanovnici Neba blaguju svoju Hranu u Nebu. Gdje je duša odredjena, tamo se i hrani - onim što je zaslužila!

"ZAŠTO NE PSUJEŠ KAO MI!"

Bilo je hladno pa sam molitve obavila u toploj kuhinji. Kad sam došla u sobu i otkrila krevet, čujem kako oko mene leti čitav roj osa. Kasnije utrnem svjetlo, a to me počnu udarati brojne ruke. I htjela sam zazvati u pomoć, ali mi nečija ruka zatvori usta. I te ženske su posjedale po meni, i gazile me, i nemilice udarale šakama. Pri tom su mi psovale i oca, i majku, i svašta, i upotrebljavale svakojake prostačke izraze vičući na mene: "Zašto ne psuješ kao mi! Zašto nećeš da griješiš!" i tako do u duboku noć. Svaki puta kad sam pokušala zazvati u pomoć, one bi mi zatvorile usta.

188


Na zadnje već, prema jutru, dodje mi u krevet velika zmija. Zavuče se ispod spavaćice i položi glavu na bedro da me ugrize. Onda sam vrisnula i zazvala: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe!" U taj čas sve su se digle kao veliki vjetar. I čula sam ih na tavanu kako žamore.

Kad sam ujutro došla u crkvu, redovnice i župnik čudili su se mojem izgledu. Bila sam puna modrica i jedva sam hodala.

Drugom zgodom Gospodin rastumači da su to bile nečiste duše, koje su me htjele ugnjaviti iz mržnje što služim Bogu.

OVAJ NARAŠTAJ ĆE STRADATI

"BIT ĆE TREPETUS!"

Gospodin mi zapovjedi: "Idi Mojim slugama svećenicima i reci im da sam Ja Alfa i Omega! Bit će trepetus!"

Jer nisam razumjela značenja, upitah Gospodina, a On mi odgovori: "Nije potrebno da ti razumiješ te Riječi. Moji sluge svećenici znaju dobro što to znaći!"

Drugom zgodom Gospodin reče: "Rim će zauzeti neprijatelji."

"UZDRMAT ĆU OHOLICE..."

Širom svijeta podignuto je mnoštvo visokih gradjevina u duhu oholosti. Gospodin Isus za njih reče:

"Uzdrmat ću oholice i temelja im neće biti!"

TVRDOKORNI NARAŠTAJ

Ovako govori Gospodin o pokoljenju dvadesetoga vijeka: "Ovaj naraštaj neće da se obrati i zato ga moram uništiti!"

189


A vidjelicu uhvati sućut pa se ponudi: "Gospodine, a da li bi poštedio ovaj naraštaj kad bih ja, u zadovoljštinu za uvrede Tebi nanesene od puka Tvojega, cijeloga svog života činila pokoru, živeći samo o kruhu i vodi?"

Gospodin Isus ovako odgovori vidjelici Julki: "Mogla bi ti živjeti cijeli život u pokori. Ja bih krijepio tijelo tvoje, ali ovaj se naraštaj ipak ne bi obratio. Naraštaj koji će doći iza njega, što će se tek roditi, on će gladovati za Mojom Naukom."

ŽENA U CRNINI JEDE BOBICE S TRNJA

Gledala sam neku vojsku koja se u metežu pripravljala za pokret. Žena u crnini promatrala ih je i pri tom jela bobice s trnja.

Žena u crnini označuje žalost. Jela je bobice s trnja jer će na zemlji, poradi sukoba, u pojedinim krajevima biti glada i neimaštine.

190


1960. - 1966.

NEČASTIVI PAKOSTI I PRIJETI

SMETNJE ZA VRIJEME PISANJA

Kada sam počela pisati Poruke Božje i Vidjenja u novu bilježnicu, oko stola i po mojoj sobi kružila je prekrasna Nebeska Pojava.

Ali i kušnje sam imala tolike da sam mislila kako neću moći ništa čestito označiti. Kao da su svi paklenjaci došli da me smetaju. Lupanje i pjevanje, vika i cika orili su oko mene u tolikoj mjeri da sam se počela buniti. Morala sam nabaviti novu bilježnicu i započeti iznova.

GURNUO JE NA UŽARENU PEĆ

Iz kuhinje sam ponijela žeravicu da naložim željeznu peć u svojoj sobi. Kasnije, kad sam lagano hodajući molila - baš sam obavljala Devetnicu - najednom me djavao tako snažno gurne u ledja da sam poletjela na peć te raskrvarila bradu i opekla ruke.

Dragi Isus reče, da mi Andjeo Čuvar nije pomogao bila bih razbila sve zube.

HTJELI IZVRNUTI VAGON

Pošla sam na vlak da pohodim kod kuće sina. Do željezničke stanice trebalo je pješačiti četiri kilometra. Prolazeći cestom uz brda, molila sam Krunicu. Najedanput opazim da preda mnom idu dva nečista duha. Onda sjednu pokraj ceste, uz hrpu tucanika. Kad sam prolazila mimo njih, bacali su na mene kamenje, i još sam ih čula gdje govore: "Kako bismo još štogod izmislili da joj napakostimo!..."

Došavši u stanicu, izvadim kartu, udjem u vlak i sjednem na slobodno mjesto. Najedanput se vagon počne

191


naglo naginjati kao da će se izvrnuti. Ja se uplašim pa glasno vrisnem. Onda me upitaju: "Gospodjo, što vam je? Jeste li, možda, bolesni?" Ja pak bržebolje prikrijem: "Nešto sam vani vidjela pa sam se uplašila."

Kaže dragi Isus, kad bi djavao imao vlast da napadne one koji Bogu služe, rasjekao bi ih na komade. Ali on smije učiniti samo ono što mu je dozvoljeno.

STALNO VUKLI S KREVETA

Neki činovnik otišao je na more, a njegova žena me zamolila da budem malo kod nje i poučim je o Bogu. Djavlu je to bilo krivo pa kad sam navečer iza molitve legla u krevet, zlodusi su me skroz vukli dolje.

DODIJAVA POBOŽNOJ OSOBI

Udovica, već u godinama, imala je mnoge smetnje od strane djavla. Moli Krunicu, a on je uznemiruje: "Šta prebireš, pa prebireš, kad se spasit ne možeš!" Ona mu hitro odgovara: "Šta se ne bih mogla spasiti! Čitav svijet se može spasiti!"

Ide u posjete pobožnim osobama, a djavao joj dodijava: "Ne idi tamo! To nije tvoj par. Previše ćeš naučiti..."

Nedjeljom ostane i na tri Svete Mise, a djavao opet zanovijeta: "Ne idi toliko u crkvu! Puno slušaš pa će te glava boljeti!..."

Na njezine žalbe zbog tih smetnja Gospodin joj ovako odgovori: "Nemaš muža, nemaš djece, nisi ničija sluškinja; u svojoj si kući i imaš svoj kruh pred sobom; a šta bi trpjela da ne trpiš to što sam ti pripustio!"

UZEO LIK BOGOBOJAZNE STARICE

U jednoj obitelji prala sam rublje. Najedanput se nadjem kod kuće u dvorištu i vidim kako prema našem stanu ide vuk s ljudskom glavom. Prepoznam lice pobožne starice koja je za života revno Bogu služila. Svaki dan išla je u crkvu i slušala po tri-četiri Svete

192


Mise. Dodje, dakle, vuk do otvorenog prozora, zaviri unutra i maše repom. Onda podje do vrata, udje u kuću, razgleda unutra, a potom izadje napolje i promrsi: "Nije kod kuće!" I ode ljut.

Poslije upitam Gospodina što ovo vidjenje znači. On mi odgovori: "Ma uzeo sotona lik one koja Meni služi!" Onda zapitam a zašto je vuk imao samo glavu čovječju. Isus dragi mi rastumači da čiji već lik uzme, ipak glavu nema vlast mijenjati, jer je glava primila sveti Krst. Ako je i iznakazi, ali ne smije na nju metnuti rogove dok je dotični u Milosti Božjoj.

VELIKI BIK HOĆE DA SRUŠI CRKVU

Na vratima crkve bio je veliki Križ s Raspetim Živim Isusom. Na istom ulazu stajao je i rikao golemi bik. Od njegove strašne rike sve se zemlja tresla. Htio je provaliti u crkvu, porušiti je i usmrtiti sve one koji su bili unutra. Ali nije mogao unići - raspeti Isus mu nije dao.

JULKA ODE, DJAVLI SLAVE

U vidjenju doživim kao da sam u župnom dvoru u B. Unidjem u svečanu prostoriju i ugledam mnoštvo djavola gdje skaču i bučno se vesele. U to dodje i sedam-osam Djevica, koje upitaju gdje je Julka. Kad im odgovorim da sam to ja, Djevice me okruže i izraze sućut, jer sam u te dane bila progonjena poradi imena Božjega.

Gledajući djavolsko veselje, Djevice se upitaju: "A što se djavli toliko vesele?!" A oni odgovore: "Veselimo se što smo uspjeli istjerati Julku iz ovoga mjesta!"

Dotle je par žena na župnikovom štednjaku skuhalo crnu kavu. Jedan djavao dodje tad u kuhinju, uzme kavu i odnese je Luciferu. A taj je sjedio na časnome mjestu, u fotelji. Na glavi je, iza rogova, imao okruglu crvenu kapicu. Djavao s crnom kavom nakloni se svom Šefu i pruži mu kavu da je popije.

Djavli su me uspjeli preko kleveta žena odstraniti sa župe.

193


"PRIPRAVIO SAM MJESTO GDJE ĆU TE MUČITI!"

Dok sam jednom oko podne molila, najedanput netko pokuca i otvori vrata. I udje djavao, obučen u hlače i kaputić, a na glavi mu rogovi. Ulazi i ceri se kao ludjak: "He... he... ha... ha..." Ostanem zatečena i nisam znala što da počnem. A on sjedne, prebaci nogu preko noge i kaže mi onako rastegnuto, odugovlačeći kao da čita: "Ubit ću Julku ... zato što širi vjeru Rimokatoličku. Pripravio sam mjesto gdje ću te mučiti!"

I onda se nadjem u nepoznatu kraju. Na maloj šumskoj čistini, uz neku ogradu, bile su poredane lomače na kojima su spaljivali ljude. Jedni su već izgorjeli i vidio se samo žar i pepeo. Drugi su upravo gorjeli - a bilo je i par lomača koje još nisu bile potpaljene i koje su još čekale svoje žrtve. U blizini je stajala i hrpa drva za nove lomače.

K06A JE BOG IZABRAO TOGA ĆE I OSPOSOBITI

"ZAŠTO JE GOSPODIN SEBI ODABRAO MALOUKU?"

Svećenik Aleksandar prekorio je vidjelicu jer da gadno piše i ne zna gdje dodje zarez, a gdje točka. Onda još prigovori: "Zašto je Gospodin Sebi odabrao malouku? Zašto nije uzeo Sebi za posudu nekog školovanog i načitanog, kojeg svećenika ili redovnicu - da zapišu Njegovu Nauku prvoklasno!"

Gospodin Isus ovako odgovori na te prijedloge:

"Tko će od vas Meni zapovijedati što da si uzmem! Radim što hoću i kako hoću! Odaberem si koga hoću, i poslužim se kime hoću! Uzmem za Svoju službu ženu od muža, muža od žene, dijete, udovicu, redovnika, redovnicu, mladića, djevojku... Uzimam ono što će Mi služiti onako kako Meni dolikuje. Ja gledam na srce koje će Mi vjerno služiti i koje je sposobno primiti Moju Nauku neustrašivo. Gledam tijelo koje je spremno i život svoj dati za Mene i za Moju Nauku. Mudri se boje za svoje tijelo, a maleni i život svoj za Mene pola-

194


žu, u sve vrijeme, i žive onako kako Ja od njih zatražim. Gledam junake, a ne kukavice kojima se hlače tresu kad treba da Me javno priznaju. Kažu da žena nema prava u Crkvi govoriti. Ali Ja govorim i po ženi. Ja sam Stvoritelj i muža i žene."

A za vidjelicu Julku Gospodin ovako govori:

"Kakav pisac takvo pisanje! Nije važno tko piše i kako piše, niti su važni zarezi ili točke u pisanju, već je važno što piše i tko govori. Ako si tko od čitatelja želi uljepšati pisanje - nisam protiv toga."

U ŠKOLI S BOGOSLOVIMA

Uoči imendana, u vidjenju dodjem u nepoznato mjesto. Udjem na vrata zgrade i nadjem se u prostranoj učionici s mnogo klupa. Naprijed, na zidu, visjelo je Raspelo. Ali klupe su bile gotovo prazne. Samo na desnoj strani bilo je desetak bogoslova. Svećenik u talaru stajao je medju njima i učio ih je o dragome Bogu. Tako im je krasno govorio da sam i ja sjela u klupe, na suprotnoj strani, i uživala slušajući Riječi Božje.

Nakon završene pouke svećenik i bogoslovi stanu nešto pričati i gledati na mene. Svećenik im tada, smiješeći se, kaže: "Julka sutra ima imendan! Što da joj dademo na dar?" A ja se zasramim što sam dovedena u njihovu školu i što na mene obraćaju pažnju pa pustim pogled dolje. U krilu tad opazim prekrasno Djeteš ce, od dva-tri mjeseca, kako slatko spava. Mali Isus imao je dugačku bijelu haljinicu koja Mu je prekrivala i nožice. Bila je sva u zraku, kao uštirkana, i odsijevala je.

GOSPODINOVA PROPOVIJED U NOĆI

Iza dnevnoga rada, nakon večernje molitve, utonula sam u sladak san. Najednom me probudi jak Glas. Nad krevetom začujem Gospodina kako snažno propovijeda. Skočim na noge i pogledam na sat da vidim koje je doba noći. Bilo je točno dva sata. Gospodin Isus propovijedao je svim ljudima i staležima. Govorio je svećenicima kakvi moraju biti; poučavao je redovnice, obične ljude i one školovane. Od Njegova čvrstoga i

195


zvonkoga Glasa sva je kuća odzvanjala. Gospodin je učio, opominjao i korio sve Svoje sinove i kćeri na zemlji. Pozivao ih je na pokoru i post. Žalio je puk Svoj da će propasti ako se ne obrati Bogu. Zemlja će ostati pusta ako se ljudi ne poprave.

Slušala sam u strahopočitanju. Kada je Gospodin završio Svoju Svetu Propovijed, opet skočim i pogledam na sat: bilo je dva sata i 35 minuta. Te noći više nisam spavala. Ovo je druga Propovijed Isusova, što su je moje uši slušale.

Isus nas zove, ali teško nama ako se ne odazovemo Njegovome Pozivu.

SVETA HOSTIJA UTISNUTA NA USTA

Hodajući nepoznatim krajem, kroz lijepu ravnicu, dodjem do velikog željezničkog mosta. Na zapadnoj strani ugledam procesiju u kojoj je bilo dosta ljudi i žena. Na čelu procesije stupao je svećenik noseći Pokaznicu. Lijepo se vidjela velika Sveta Hostija. Dolazili su moleći i pjevajući svete Pjesme. Kada su se približili, duboko se poklonim dragom Isusu a zatim ustanem. A svećenik pristupi i stavi mi pokaznicu na usta. Tako ju je čvrsto pritisnuo da sam osjetila Svetu Hostiju. Poslije mi je ostao utisnut njezin lik. Procesija tad produlji prema istoku.

Dragi Isus je urezao Svoje Riječi na moja usta da ostanu u meni, kako bi ih mogla predati svećenicima i poučiti one s kojima dolazim u dodir.

Kada sam se jednom prilikom htjela povući od svih i svega, opomene me Gospodin: "Moja je volja da budeš u vezi s Mojim slugama svećenicima i da živiš u pustinji ovoga svijeta. Govori im Moju Nauku i pouči ih." Ovaj svijet Gospodin naziva pustinjom.

"MOJE RIJEČI SE VOZE U TOM VLAKU!"

Jednom zgodom Isus dragi reče: "Piši lično ti sama da te saslušaju."

I napisala sam pismo kako mi je dragi Isus izdiktirao i ubaclla ga u vlak za Zagreb. Onda sam u vidjenju gledala kako jedna krasna ptica leti nad tim vla-

196


kom. I kako je vlak jurio, ptica ga je stalno pratila.

Poslije upitam Gospodina: "A kakova je to bila ptica?" Odgovori mi: "To je bio Duh Sveti! Moje Riječi su se vozile u tome vlaku!"

Ali iz Zagreba nisam dobila nikakva odgovora ni poruke.

NA KAMENU S KNJIGOM U RUCI

Više puta gledala sam u vidjenju kako stojim na velikom kamenu, držeči u ruci oveću knjigu. Isus dragi mi rastumači da kamen označuje nepokolebivu vjeru, a knjiga Riječi koje sam već dobila i još ću ih dobiti.

"VINOGRAD ĆE IZGORJETl!"

U velikom vinogradu, koji se uzdizao prema gore, radila je grupica radnika. Dio vinograda što su ga već prošli bio je lijepo obradjen. Na to i ja stanem u red pa počnem uredjivati i vezati loze. Odjednom u mojemu redu izbije vatra, koja ubrzo zahvati sav red, pa i loze daleko naprijed, do kojih još nisam ni došla s radom. Velik i snažan plamen, žut kao sunce, dizao se prema nebu. A ja se uplašim pa počnem dozivati u pomoć: "Vinograd će izgorjeti!"

Veliki Vinograd označuje Crkvu Božju. Grupica radnika u njemu jesu dobri svećenici. Vatra koja je zahvatila red što sam ga obradjivala, označuje Ljubav Božju koja će planuti u srcima ljudi koji će primiti Poruke Božje.

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

PREOBILNA PRIČEST

Vidjelica dodje u crkvu i pristupi pričesnoj ogradi da se pokloni Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tada nastupi Vidjenje i opazi kako na glavnom Oltaru nepoznati svećenik služi Svetu Misu. Kad je došlo vrijeme Svete Pričasti i drugi kleknu na pričesnu klupu na ko-

197


joj je i ona klečala, Svećenik['klečala. Svećenik', orig, nota] podje ravno k njoj i napuni joj puna usta Svetih Hostija; jedva ih je i progutala. Ostale u taj čas nije pričestio. Onda se vrati na Oltar da završi Svetu Žrtvu.

Svećenik je bio dragi Isus. Dao je vidjelici mnogo Svojih Milosti da bude jaka u Njemu za nošenje križa i izvršenje Njegovih Naloga.

NEBESNICI GROMKO PJEVAJU ANDJEO GOSPODNJI

U crkvi se prestalo moliti i pjevati Andjeo Gospodnji. Župnik je proglasio da je to sada zabranjeno.

Obavljajući večernju molitvu, često sam ostavljala otvoren prozor da bolje vidim crkvu. Onda se lakše sjedinim s dragim Isusom u Svetohraništu i sladje molim. Tek što sam jednom zgodom počela tako moliti, začujem kako orgulje veselo sviraju a iz crkve ori pjesma kao iz tisuće grla. Snebivala sam se od čuda. U ovo odmaklo noćno doba, dok svuda vlada duboka tišina, crkvena zgrada ječi od zanosnog pjevanja!

Medjutim, župnik bi koji puta s pjevačima ostao malo dulje u crkvi da vježbaju pjevanje. Pomislim stoga da su se to, možda, oni raspoložili i razjunačili pa veselo zapjevali Andjeo Gospodnji.

Sutradan, za vrijeme doručka, upitam župnika: "Nisam znatiželjna, ali me radi jednog doživljaja ipak zanima u koliko ste sati sinoć napustili crkvu?"

"O, kaže, pa otišao sam u svoju sobu čim sam večerao. Još sam imao posvršavati molitve i neki posao."

"Oče, bilo je pola jedanaest kad je u crkvi, valjda, tisuću glasova uz pratnju orgulja pjevalo Andjeo Gospodnji! Tako su zanosno pjevali da je i sama crkva podrhtavala od njihovih snažnih glasova!"

"U to doba ja nisam bio tamo! I vi ste to čuli?"

"Pa da! Kako vi sad mene čujete, tako sam i ja čula njih! I bila sam tako ushićena da sam zastala s molitvom."

"Hm, ja sam zaključao vrata crkve, i nikoga od ljudi nije moglo biti tamo."

To su Nebeski Stanovnici slavili Majčicu Božju i dragoga Boga.

198


SVETAC NA STOLČIČU

Župnik je više puta blagovao u kuhinji. Kad bih ga podvorila, nagrabim i sebi i dok je on blagovao za stolom ja sam blagovala na malom stolcu uz štednjak. Tih malih, gotovo dječjih stolčića, bilo je nekoliko u kuhinji.

Jednog dana, kad župnika nije bilo kod kuće, dodje neobičan čovjek. Nisam ni čula kako je ušao. Bio je vitka stasa a izgledao je kao redovnik. Kosa mu je bila kako su se nekoć nosili samo sveci; tako mu je bila i odjeća i izgled lica.

Pozdravim ga sa "Hvaljen Isus i Marija!", a on mi odgovori, smiješeći se: "Uvijek hvaljeni bili!" Onda mu reknem: "Vi ste trebali župnika? Odsutan je, ali će se brzo vratiti. Izvolite sjesti u pokrajnju sobu i malo pričekati." Ali on zahvali: "Ne, ne, ja ću tu uz tebe sjediti!" Na to mu reknem: "Kad već hoćete, izvolite pa sjednite ovdje za stol!"

Ali on se nasmije i sjedne lijepo na stolčič pokraj štednjaka. Pogledam u njega pa si mislim: Eto poniženja ako dodje župnik! Šta će reći kad vidi da gost sjedi na stolčiću! Zato nakon malo vremena opet ponudim gostu: "Izvolite sjesti u onu prostoriju ili ovdje za stol!" A on mi rastumači: "Ne, ne! Ja sam zato i došao da sjednem na taj stolčić na kojega ti uvijek rado sjedaš!"

Onda ustane, napravi par koraka kao da će izaći, milo me pogleda - i nestane.

Poslije dodje župnik. Kad mu ispričam što se dogodilo, čudio se: "Pa je li to moguće!"

Kasnije dragi Isus otkrije da je to bio Svetac: "Poslao sam ga s Neba da sjedne na mjesto gdje ti je najmilije!"

"SAD ĆEŠ OKUSITI LJUBAV BOGA OCA!"

Jedne noći probudilo me i čujem Zapovijed: "Ustani i molit ćeš se!" Kad sam već počela moliti, reče mi: "Sad ćeš okusiti kako je jaka Ljubav Boga Oca!" Na to sva protrnem i obuhvati me strepnja pred Velikim i Svetim Bogom.

199


Odjednom nastade zbivanje. Bog Otac Nebeski bio je tako blizu mene da sam mislila kako ću od Njegove Svetosti umrijeti. Smiješio se i govorio mi je: "Još malo i doći ćeš k Nama.!"

Ljubav Božja koja me je obuhvatila bila je tako snažna da sam se topila u njoj kao led na jarkome suncu. Da je to potrajalo malo dulje umrla bih. Te noći više nisam spavala. Hodala sam po sobi, s Krunicom u ruci, i samo sam se nasladjivala Svetim Bogom i Lijepim Nebom.

ISPOVIJED KOD PATRA PIJA

U teškoj kušnji obavljala sam devetnicu Patru Piju. Dok sam se molila, dodje mi misao: "Ma zar ću njega siromaha mučiti za svoje potrebe! Ima['potrebeI ima',orig, nota] on dosta boli i bez mene!" Ali molitve i ostalo izvršila sam do kraja. Onda sam imala ovo vidjenje.

Nadjem se u S. Giovanni Rottondo, pred njegovom ispovjedaonicom. Tri mladje ženske nestrpljivo su čekale na njegov dolazak. U drugom kutu sobe čekao je meni poznati svećenik i molio se. Ja stanem čekajući da dodje red na mene.

Odjednom Pater Pijo otvori pokrajnja vrata i sve nas pogleda. Upre tad pogled u mene i slatko se nasmiješi. Pozove me da dodjem u ispovjedaonicu. Kad sam mu otkrila savjest, za vrijeme pouke reče mi: "To nije grijeh!" Ja mu odgovorim: "Dragi Isus kaže da se tako ispovijedam." Onda će Pater Pijo: "Kada Isus želi da se tako ispovijedaš, onda, ja te odriješujem u Ime Isusovo od toga!"

Razgovarali smo jedno petnaest minuta na hrvatskome.

Kako poslušno Pater Pijo izvršava Riječi Gospodinove!

PRIČEST VELIKOM HOSTIJOM

Jednom prigodom eto me, u Vidjenju, u mjestu K. Našla sam se u glavnoj ulici, nedaleko hrama Božjega. Ljudi i žene klečali su poredani s desne strane puta, skroz od crkve pa do izlaza u obližnje mjesto. Kad sam se približila, kleknem kao najzadnja u redu. Tada

200


iz crkve izadje nadbiskup Alojzije, držeći lijevom rukom Kalež a desnom rukom svećeničku Hostiju. Podje uz one koji su klečali i gleda kao da nekoga traži. Dodje već i blizu kraja, ali još nikoga ne pričešćuje, samo nekoga traži i traži. A ljudi se okreću za njim i gledaju. Kad se približio, zaklonim se iza ledja jedne ženice da me ne vidi. On me ipak spazi, srdačno se nasmiješi i podje ravno k meni. Pričesti me tad velikom Svetom Hostijom i vrati se u hram a narod se razidje['razdije',orig., nota].

"DOK SMO NAS DVOJICA BILI U SAMOSTANU..."

Oko pet sati izjutra, za vrijeme molitve, kod zaključanih vrata, unidjoše u moju sobu dvije osobe. Podju ravno k meni i stanu u blizini. I prepoznam Svetog Ivana Krstitelja i svetog[sic!, nota] Franju Asiškoga. Sveti je Ivan bio odjeven tako čudno da ne znam ni označiti. Na glavi je imao visoku krunu, ukrašenu prekrasnim draguljima. Ali to nisu bili dragulji kao na zemlji, nego nešto drugo, ni sama ne znam što. Sveti Franjo Asiški bio je u franjevačkom habitu, a oko glave je imao svijetao kruh, sjajan kao sunce. Obojici su krune odsijevale Nebeskom Ljepotom.

Sveti Ivan Krstitelj, nasmijan i veselo raspoložen, gledao je u mene kao u najboljeg prijatelja i mnogo mi je govorio. Izmedju ostalog reče i ovo: "Dok smo nas dvojica bili u samostanu, ja sam jeo travu i korijenje. Lijep je to bio život!" I pri tom se srdačno smije, pun mladenačkog zanosa i radosti. Svaka njegova riječ odisala je Nebeskom Vedrinom. Gledao je u mene kao da bi mi rado u svemu pomogao. Dalje reče: "I živio je moj duh medju braćom, u stezi života, još sedamdeset godinar!"

A sveti Franjo je ponizno slušao. Dok sam ja razdraganog['razdragonog, orig., nota] duha govorila sa Svetim Ivanom, promatrao me je veseloga lica, gledajući mi duboko u srce. Ali čim bih ja pogledala u njega, zastidio bi se poput djeteta i spustio bi oči dolje. Čuvao je svoje poglede za Lijepoga Boga.

Ostali su kod mene oko četvrt sata. Nakon ovog susreta s Nebeskim Gradjanima, duša i srce bili su mi puni Nebeskih misli i osjećaja.

201


Kada bi čovjek na zemlji znao kako je Lijepo Nebo, ne bi zemlja imala što ima, jer bi ljudi čeznuli za onim Gore i ne bi ih više toliko zanimao zemaljski život. Svaki pravi vidioc gubi smisao za tijelo i njegove potrebe. Zato su se odabranici Božji često uklanjali od ljudi da im se u samoći duh lakše uzdigne do Nebeskih Stvarnosti.

Gospodin voli junake dobra srca, nasmijana lica i hitra koraka na dobro duše i slavu Bogu. Sporog vojnika neprijatelj lako zarobi jer zaostaje.

Sveti Ivan Krstitelj želio je reći da su njegovi učenici koracali putem njegova primjera još 70 godina iza njegove smrti.

Dragi Isus kasnije reče: "Poslao sam ih k tebi da te posjete!"

GOSPODIN PRISLUŠKUJE POBOŽNOME RAZGOVORU

Bila sam kod obraćenika koji je veoma želio da češće posjetim njegovu obitelj. Upustili smo se u razgovor o Lijepome Bogu i kako moramo živjeti da dodjemo k Njemu. Dok smo se zanosili Nebeskim Stvarnostima, primijetim da netko proviruje na poluotvorena vrata. Pomislivš! da me traži poradi posla, oprostim se nešto ranije. Izišavši napolje, vidim da je to redovnik u crnom talaru, s ogrtačem preko ramena. Tada ga upitam, sve pomalo se pribojavajući: "Vi mene čekate?" On na to reče: "Ne boj se! I Ja sam služio istoga Gospodara kojemu i ti služiš!" Onda ga zamolim: "Kad Vi služite Bogu, onda me čuvajte da mi ljudi ne naškode!" Odgovori mi: "Hoću!" A kako je vani padala kišica, zaogrne me svojim ogrtačem i pratio me dobar dio puta. U vidjenju onda doživim kako uz put stoji grupica poznatih žena. Gledajući kako me prati redovnik, primijete jedna drugoj: "Pustimo je! Ne smijemo joj ništa jer i ona ima svoga Zaručnika!"

Kad smo došli do glavne ulice, gdje je već bilo dosta svijeta, svećenik nestane.

Drugom zgodom reče mi dragi Isus: "Ja sam to bio! Gdje usta ljudska slave Boga, sam Bog silazi u blizinu čovjekovu!"

202


NIJE LAKO BITI POSVE BOŽJI

"JEDVA ČEKAM TVOJU DUŠU!"

Teško bolestan['oblestan',orig., nota] otac brojne obitelji žarko je želio da pitam dragog Isusa za njegovu dušu. Ali mati se nije mogla maknuti od bolesnika, a nije pravo ni znala gdje stanujem. Zato su počeli obavljati Devetnicu Srcu Isusovu, da sama k njima dodjem. Dok su oni molili, ugledam ih u vidjenju kako stoje sklopljenih ruku i gledaju na mene, a on me znakovima poziva da dodjem k njima.

Kad sam stigla, rekoh mu: "Vi ste me trebali?" "Joj, sestro, usklikne on, toliko te trebam! Pitaj dragog Isusa za mene što treba činiti - ja neću više dugo!"

Po cijele noći već nije spavao, a jedva je i govorio. Imali su oni desetero djece i živjeli su u velikoj siromaštini. Zbog tolike djece nitko ih nije htio primiti na stan. Onda su od svojih žuljeva kupili neku staru kućicu koja samo što se nije srušila.

I ja molim i pitam za njega, a Isus dragi reče ovako: "Jer si proživio patnički život i prošao preko velike siromaštine, pripravio sam ti Lijepo Nebo i jedva čekam tvoju dušu!"

Nije nikada psovao. Kaže njegova žena da se ne bi ni u jednoj riječi zaletio ili tako što rekao. Jako je bio pažljiv. Kad bi došao s posla, ne bi ništa ni pitao, već pogleda amo-tamo i pomogne gdje treba: nahrani blago, baci živadi, donese vode, opere sudje...

Kad je pročitao što mu dragi Isus poručuje, zaplače od radosti. Onda reče ženi: "Ovo pismo, babo, čuvaj! Metni ga na počasno mjesto, uz Srce Isusovo i Raspelo. Nek čitaju svećenici i svi koji dodju... Babo, ja moram otići, a ti ćeš sada kako znaš. Boga nikada ne ostavi!... Drži se Boga i Krunicu moli..."

Jako je volio Krunicu. Kad bi posvršavao poslove, čekajući dok žena pripremi večeru, sjeo bi umoran, uzeo Krunicu u ruke i molio. Ovo ili ono nejako dijete oponašalo bi ga, pa bi i ono držalo Krunicu u ruci i nizalo zrnce za zrncem. Mislilo je u svojoj bezazlenosti da je dosta samo prebirati zrnca.

Poslije nekoliko dana blago u Gospodinu premine.

203


"DA TI JE DOĆI SAMO DO TRI KAPI LURDSKE VODE!"

Starija bogobojazna žena obolila je na prsima. Kad je već bilo jasno da je rak, djeca su je natjerala u bolnicu dok je zlo posve ne upropasti. Ali bolest je već uhvatila toliko maha da su joj htjeli odrezati cijelu dojku. Medjutim, kako se ona nije dala operirati, a lijekovi joj više nisu koristili, pošalju je kući da ne zauzima krevet u bolnici.

Onda pošalje po mene. Željela je da se zauzmem za nju jer sam joj i prije dodala Riječi Božje. Kad sam došla k njoj, već je susjeda odmahivala rukom da joj nema spasa. Ali ona izjavi: "Ja se uzdam u dragoga Boga da će mi pomoći!" Susjeda mi samo namigne.

I pomolim se za nju, a dragi Isus reče ovako: "Jer je vjerovala i vjeruje, i služi Mi u sirotinji, djecu radja kao brižna majka i s velikom ih patnjom odgaja, i do sada nije imala smrtnoga grijeha na duši - ozdravit ću je! Samo da joj je doći do tri kapi lurdske vode!"

Molila sam za nju desetak dana, svaki dan po jednu Pedesetnicu. Ona je takodjer molila, samo što je njoj, kao teškoj bolesnici, bilo naloženo znatno manje. Činila sam i pokoru za nju. I ona je dragovoljno uzimala samo kruh i vodu, premda dragi Isus nije to od nje tražio.

Onda sam susrela svećenika koji se vratio iz Lurda i imao je punu bočicu lurdske vode. Kako je i drugima dao po nekoliko kapi, dao je i meni za ovu bolesnicu.

Kad je bolesničin sin saznao da se zauzimam za njegovu teško bolesnu majku, kod jednog susreta mi reče: "Mrtvoga se ne može dići!" Medjutim, kad se bolesnica jednom probudila, osjeti da je više ne boli. Naglo joj je krenulo na bolje. I bila je tako vesela i toliko je hvalila Boga da se po noći ustajala i po tri Krunice izmolila u zahvalu za ozdravljenje.

A susjedi, i svi oko nje, snebivali su se: "Pa je li to moguće da je njoj bolje. Pa to je bio rak! Kako to da je njoj bolje?" A ona je otvoreno govorila da je dragi Isus rekao neka moli to i to, i da će je On ozdraviti. Pa bi ženama znala reći: "Pogledajte!" - i izvadi prsa i kaže: "Gledajte ovu i gledajte ovu! Potpuno mekana i naravna prsa!"

204


Takovih čudesa je dragi Isus više učinio. Ali Gospodin kaže da je potrebna: "Pokora, molitva i vjera! - i nadodaje - Za koga ti kažem da moliš, moli! A za koga ne, ne!"

SVE JOJ POZOBLJU CRNE VRANE

Vidjela sam prekrasno polje: lijepa crnica zemlja a redovi poredani kao na uzicu. Ali u redovima su bile crne ptičurine, nalik na vrane. Pozobale bi sve sjeme što se sijalo po njivi. I nisam znala što znači ovo vidjenje.

Jednom kasnije, kad sam rano ujutro pošla u dvorište po vodu, čujem kako netko hoda oko vodovoda. Bilo mi je neugodno jer je još bio mrak. Kad sam se vratila u kuhinju, pristupi k meni pokojna baka, susjeda. Onako malo teško, kako je već za života govorila, reče mi: "Julka, pouči moju kćer! Reci joj da joj nečisti duhovi sve odnesu. Koliko Bogu posluži toliko joj oni ukradu. Nema ništa u redovima."

Njena kćer bila je pošla u samostan. Otpustili su je nakon godinu dana radi prevelike razmaženosti. Sada je živjela kod kuće. Ali kako je bila sama kao tuga - nije imala ni pileta ni mačeta - kad bi joj samoća dodijala, pošla bi u selo. Pa brblja ovo brblja ono - i vrati se tek o podne. Kad podje u crkvu, na povratku opet svrati u selo pa klepeće. I tako svu milost što je primi pod molitvom i u crkvi - u selu izgubi.

Gospodin Isus kaže ovako: "Poselarke neće doći k Meni u Nebo!"

UMIŠLJALA SI JE DA JE SVETICA

Jedna se redovnica isticala obdržavanjem reda i savjesnim obavljanjem duhovnih vježbi. Zbog toga je bila u velikoj cijeni kod starješice koja je s njom postupala obzirnije nego li s ostalima. Kad bi koju sestru htjela prekoriti, upirala bi prstom u dotičnu: "Ugledajte se u nju kako se služi Bogu! Možete se stidjeti!" Drugim sestrama to nije bilo pravo; osjećale su se pogodjene i ponižene.

205


Kad je ta redovnica umrla, starješica je pitala za nju gdje se nalazi jer da je tako uzorno živjela da su gledale u nju kao u ogledalo.

Gospodin reče da je u vatri snažnoj kao u paklu. Kad god je, naime, čula da je hvale, uzdignulo joj se srce u oholosti. Umišljala si je da je svetica. Prikazano je za nju mnogo Svetih Misa, ali tek 200-ta joj je pomogla. "Kad god se Moje Tijelo podiže, puštena je iz velikih muka. Poslije ide natrag u muke."

Kaže Gospodin da u teškom čistilištu ima duša koje nijesu dostojne Njegovih Žrtava, i one ne mogu izaći iz vatre prije nego što je odredjeno. Svete Mise koje se za njih prikazuju Gospodin namijeni dušama koje su za života Boga ljubile i služile Mu, a došle su u Čistilište zbog nekih nedostataka, i sad na zemlji nema tko za njih naručiti Svete Mise ili ih se nitko ne sjeti.

DUŠA PUNA PRAŠINE

Neka redovnica naginjala je svjetskome životu i govorila da će izaći iz Reda, jer da je ionako ušla u samostan preko volje. Potekla je, naime, iz mješovitog braka; otac joj je bio druge vjere. Kad je kao dijete ostala bez majke, njezina teta, dobra Trećoredica, nagovori je da podje u samostan.

Vidjela sam dušu te redovnice kao otvoren ormar prepun prašnih knjiga. Prašina je bila tako debela da je sve urastala u knjige. Kao da 100 godina nije nitko čistio taj ormar.

Dotična niti je usvajala redovnički život, niti je kako treba molila. Duša joj je bila otvorena utjecaju ovoga svijeta pa je zato bila puna svjetskih misli i želja.

ŽIVE KAO I OSTALI SVIJET

Gospodin se potuži na jedan samostan redovnica: "Ove sestre razlikuju se od ostalih ljudi samo po tome što obavljaju duge molitve i pod Mojom Žrtvom svaki dan primaju Moje Tijelo. Inače žive kao ostali svijet."

206


U SAMOSTAN PROTIV SAVJETA GOSPODINOVA

Djevojka iz siromašne obitelji živjela je sama sa svojom majkom. U obližnjem mjestu radila Je kao nadničarka. Na poslu upozna pristala i radišna mladića koji je zavoli. I lijepo se dogovorili kad će on u prosce. Ugovorenog dana evo zaručnika['razučnika',orig., nota]. Došao je u pratnji djevojčina brata koji je donio sa sobom vina i rakije da proslave zaruke. Kuca brat na vrata, ali nitko ne otvara. Udara on jače, ali se nitko ne javlja... Prodje čitav dan, a djevojke nema. Prodje i drugi dan, a o njoj ni glasa. Onda su se prosac i brat morali vratiti na svoj posao...

A majka i kćerka bile su pobjegle prvim jutarnjim vlakom - jer se djevojče predomislilo. Tih dana, naime, bila je u posjetu svojima jedna redovnica. Kako je djevojka s njom razgovarala, ova ju nagovorila da podje u redovnički stalež. I tako mjesto u brak - ode mlada u samostan! Ali majka nije bila oduševljena. Upozoravala je kćerku: "Pazi, nemoj da nas kasnije osramotiš! Zar nije dosta što smo siromasi, pa da nam još i ti izvedeš štogod nezgodno. Svi će za nama pljuvati."

Prošlo je šest godina od nesudjenih zaruka. Djevojka je već položila i vječne zavjete. Bila je revna i sposobna za mnoge poslove tako da je dva puta bila i starješica. Ali najednom počne majci stizali list za listom. Kćerka joj piše neka se ne uplaši ako je jednog dana vidi kod kuće. Nije joj teška ni disciplina ni molitveni život, ali pati na tijelu. Sad vidi da se trebala udati. Preporučuje se majci u molitve jer će morati napustiti samostan.

Sirotu je majku ta vijest veoma pogodila. Mnogo se za kćerku molila. Zamoli i vidjelicu neka se zauzme za nju. Medjutim, Gospodin odgovori ovako: "Jesam li Ja njoj kazao da ne stupa tamo gdje nije odredjena! Ima prejaku krv! Trebala je biti majka!" Onda je Gospodin rekao da će joj pripustiti bolove kako ne bi imala poteškoća s tjelesnim napastima.

Iza toga spopadnu mladu redovnicu velike poteškoće i bolest. Morala je i na operaciju. I nikad više pravo zdrava. Uvijek je nešto boli. Jedva nekako svrši kakav posao već mora leći. Onda tek može opet nešto raditi. Katkad se ne može ni moliti.

207


Jednom zgodom reče vidjelici: "Vidim da sam pogriješila što sam otišla u samostan." Vidjelica joj na to odgovort: "Kad si već krenula tim putem i Bogu obećala da ćeš Mu služiti, što ćeš sad ludovati za svijetom! Nemoj Boga ostavljati i djavlu u zagrljaj ići. Sad budi žrtva kad si htjela biti žrtva!"

"RIBAJ I OSTALE KLUPE!"

Poučavala sam dvije Trećoredice o Bogu i govorila im što dragi Isus želi od nas u životu.

Poslije u vidjenju ugledam u hramu Božjem, na strani Trećoredaca, tako prljave klupe da su se čak crnile. A ja uzmem oštru četku i dvije klupe dobro oribam. Dok sam promatrala razliku izmedju čistih i prljavih klupa, začujem Glas: "Ribaj i ostale klupe da ne budu tako nečiste!"

Ovako govori Gospodin:
"ZA PREMNOGE BI BOLJE BILO
da nijesu nikada stupili
u treći Red svetoga Franje
i da im imena nijesu zapisana
u Nebu pred Mojim Očima
- jer ne žive po Pravilu Reda
i po Mojim Zapovijedima.
Nose odijelo svetoga Franje,
ali ga u životu ne slijede.
Malo ima dobrih i uzornih Trećoredaca!
Trećoreci moraju biti zaključanih usta:
govoriti malo, ali istinito i korisno;
treba da nastoje živjeti povučeno,
iako se kreću izmedju mnoštva svijeta
za vrijeme rada ili putovanja;
Božje Zapovijedi moraju u tančine izvržavati;
razne opačine grježnoga svijeta
ne smiju imati mjesta u njihovim srcima.
Ima mnogo zajednica u Družbi svetoga Franje,
ali ih samo malo uistinu živi
po Pravilima Reda i Mojim Zapovijedima.
Bolje biti običan čovjek
i Meni služiti koliko može,

208


nego li se obavezati Pravilima,
pa ne izvršavati dužnosti Reda.
Za sve propuste Gore se odgovara!"

Eto, što znači Treći Red! Nije to samo tako: zapisati se bilo gdje, a poslije se toga ne držati. Neka se svaki Trećoredac dobro ispita kako živi i kako se ispovijeda. Ne može se svjetski disati i Bogu služiti! Tko služi svijetu i ugadja svojoj voljici, daleko je od dragoga Boga i svetoga Franje.

DJAVAO NAPASTUJE I ROVARI

"Po cijelome svijetu i u premnogim samostanima, djavao, otac laži, maše repom svojim, jer mu se prikloniše srca ljudi na zemlji. Mene ostaviše, a sotoni vjerno služe.".

SVEĆENIKOVA SLUŽBA

"ODVEST ĆU TE SRCU MOM..."

Svećenik Aleksandar nagovarao me je da podjem na dulji put, k njegovom prijatelju svećeniku, radi lijeka za jednu tešku bolesnicu. Ponešto sam se nećkala jer tamo nisam nikad bila - a bilo je još i hladno. Kad sam se ipak počela spremati na put, začujem Glas Gospodinov: "Odvest ću te Srcu Mom i opet te dovesti domu tvom!"

I krenem vlakom na put. U S. sam morala presjesti u drugi vlak. Kako je trebalo dugo čekati, izadjem iz čekaonice i šetajući počnem nepimjetno moliti Krunicu. Najednom opazim kako u zraku, iznad tračnica, dolaze čudnovata kola, slična kočiji. Bila su kratka, četverokutna, crno lakirana - i išla su sama, bez zaprege. U njima je sjedilo pet-šest prekrasnih Djevica u bjelini. I pjevale su tako lijepe svete Pjesme kakovih nisam čula nikad u životu. Kad su se Djevice približile, vidjela sam kako mi se smiješe - a onda se čitav prizor izgubi.

209


Isus dragi toliko ljubi Svoje svećenike da ih naziva Srcem Svojim. Nebeske Djevice poslao mi je ususret jer sam pošla na put duhovnoj osobi.

Dobri sluge i službenice Gospodinove vladaju se pobožno i sveto - i Isus ih ljubi. Bog je tako Lijep i Presvet da se smrtno tijelo ruši kad ugleda Njegovu Svetost. Zato i oni koji Mu služe valja da odsijevaju Njegovom Ljepotom i odišu miomirisom Njegovih Kreposti, da se puk Gospodinov nasladjuje Bogom svojim gledajući uzore Evandjeoskoga duha.

"I JA SAM TOGA CARA SLUŽIO!"

U vidjenju se nadjem u nekoj prostoriji u kojoj se mnogo muškaraca i žena bezbrižno zabavljalo. Opiti pićem plesali su, pjevali i vrištali. Odjednom se zbiju svi u hrpu, kao da nisu pri pameti.

U blizini je bila crkva u kojoj je svećenik služio Svetu Misu. Kad je poslije došao u blizinu onih koji su bučili i pijančevali, promatrao ih je pun žalosti.

Kasnije dodje i Gospodin, a ja se potužim kako se ti ljudi nedolično ponašaju prema svećeniku. Gospodin odgovori: "I Ja sam toga Cara i tu vojsku služio! Svećenike nosim u Svojemu Srcu."

Isus dragi hoće reći da je i On bio Svećenik pa razumije gorčinu svećeničke službe, medju svijetom koji ne mari za Spas svoje duše.

"KAD BI SVE BLAGO ZEMLJE I SVE UKRASE NJENE
sakupio u hrpu i metnuo na jednu stranu,
a na drugu stavio svećenički ugled,
čast samo jednog jedinoga svećenika
dragocjenija je od sveg blaga onoga."

Kao što je Nebo udaljeno od zemlje, tako je i svećenik, ako je dobar, udaljen od svijeta na zemlji, u duhu. Svećenike, kao zamjenike Božje, čekaju u Nebu posebni Stanovi!

Ovako govori Gospodin Isus:
"ŽELIM DA MOJI SLUGE BUDU ČISTI
na duši i tijelu - kao Andjeli."

210


"NE GLEDAJTE LIJEPE HALJINE I KAPUTE,
i neka vas ne zanose mirisi po odjeći ljudi.
Pogledajte duše njihove kako izgledaju
pa vas neće osvajati laskanje ljudi
koji su slatki u svojim riječima,
ali im u dušama paklene zmije mirno spavaju.
Vrata svojih kuća i usta širom vam otvaraju,
ali su srca njihova zatvorena
i duše paklenim pečatom zapečačene."

"NE BUDITE MLITAVI SIJAČI MOJE NAUKE
i sol zemlje koja je obljutavila!
Ne budite tamni u svojim djelima,
jer ste svjetlo svijeta
- i to sluge Vječnoga Svjetla!"

"MOLI ZA SVEĆENIKE!"

U jednom vidjenju biskup uzorna života reče mi: "Julka, operi haljine moje i uglaćaj ihu" Onda sam razmišljala kakove su to haljine. U prvi čas pomislim da bih morala, možda, ukoriti svećenike - kad imam takovu dužnost.

Iza molitve za prosvjetljenje kaže mi dragi Isus: "Ne tako! Moli se za svećenike jer često klonu! Neka se ljudi mole za svećenike!"

NE ŽURI U SLUŽBI BOŽJOJ!

Ima dosta svećenika koji su prebrzi u vršenju svetih svećeničkih dužnosti: brzaju kada mole svoj Časoslov, žuri im se kad prikazuju Svetu Žrtvu, površni su u ispovijedanju, nemaju vremena za pohode Presvetom Sakramentu - i tako dalje. Zato Gospodin Isus ovako upozoruje: "Teško Mojim slugama koji se žure u službi Mojoj!"

Ne žuri se, jer ti je samo jedno važno i potrebno: spasiti svoju dušu i one koje su ti povjerene! Sva ostala trka i briga - beskorisna je i štetna!

U Božjoj službi budi polagan i dostojanstven, sabran i pobožan!

211


"ISPITAJ DUBINE SRCA!"

Neki svećenik prebrzo je ispovijedao. Dok drugi ispovijedi jednoga, on ih već otpravi tri-četiri. Samo odrješuje pa odrješuje. Još je i drugima prigovarao da su prespori... Ali Gospodin ga upozori:

"Ne valja tako!
Ne budi brz u Mojoj Službi
niti u ispovjedaonici, niti kod Oltara!
Ispitaj dubine srca!
Ne križaj dok ne vidiš što u njemu spava.
I ako se grješnik ne može sjetiti,
malo mu napomeni."

Kad je primio pouku, laganije je ispovijedao.

"NIJE IMAO GRIJEH JER NIJE ZNAO!"

Svećenik Aleksandar vrati se jednog dana ljut iz crkve, jer da mu je pokornik u ispovjedaonici psovao i oca i mater i sve popreko...

Dotični nije bio dovoljno poučen pa je svećeniku ponavljao psovke doslovce onako kako ih je u srdžbi i svadji izlanuo.

Dok se o tom razglabalo, a ponešto i smijalo na račun ove nespretnosti, javi se draga Nebeska Majčica: "Nije imao grijeh, jer nije znao!" - On se skrušeno ispovijedao kako je, siromah, najbolje umio.

"KOLIKO SAM PUTA MILOŠĆU SVOJOM
doveo ljude da očiste svoje haljine,
ali ih Moji oštri sluge rastjeraže.
Smrtnik pun grijeha u strahu pristupa do rešetke
i ako je Moj sluga oštar
odilazi kući svojoj s tugom u srcu
- prljav kakav je i došao."

"Moji stvorovi, opterećeni grijesima,
plaše se pristupiti Mojim slugama
da se očiste od svojih prestupaka.
Kada ih Moja Neizmjerna Ljubav dovede
u blizinu Mojih slugu,
neka ih saslušaju kao majka dijete svoje.
- jer tijelo je slabo i sklono zlu."

212


"Koga Moja Milost dovede do ispovjedaonice
tu sam Ja nad glavom tijela toga.
Moj sluga neka ga očinski primi i sasluša
i blago s tim sirotanom postupa,
da ga privede k Meni u Zagrljaj."

MAJKA i PRLJAVO DIJETE

"Kada majka dodje s posla i nadje svoje djetešce prljavo od glave do pete, ona mu se slatko nasmije i, ne obazirući se na njegovu prljavštinu, radosno ga zagrli i poljubi. Onda čedo svoje brižno očisti i dade mu od srca prsa, vesela što je njezino dijete uz nju. Tako činite i vi, Moji sluge, s bijednim grješnicima. Nemojte se zgražati nad njima, već ih iz ljubavi prema Meni očistite u Moje Ime, da u krilu vašem odahne bijedna duša. Dajte joj, u Ime Moje, cjelov mira. Duh se diže gore k Meni, ali ga tijelo ruši jer je zemlja i sklono zlu."

"NE BUDITE OŠTRI KAO MAČEVI,
već budite blagi kao Moje Srce!
Naučite se od Mene živjeti
jer sam Blaga i Ponizna Srca.
Kada vam dodje da se zgrozite,
u ispovjedaonici ili izvan nje,
sjetite se prispodobe o majci
i recite tijelu svojemu:
A što bi sve i ti činilo
da te ne držim na uzdi u Bogu.
Tako će napast odstupiti
a ljubav prema grješniku ostati."

"I NAJVEĆEM GRJEŠNIKU..."

Dok je vidjelica radila na raznim mjestima, imala je prilike čuti grijehe kakovih uho svećenika ne čuje. Više takovih osoba očistilo je svoje srce u ispovjedaonici. Evo što kaže Gospodin Isus na ovakove doživljaje:

"I najvećem grješniku, ako se skrušeno pokaje
i ne čini više onih grijeha,
opraštam kao da nije nikada sagriješio."

213


NE USKRAĆIVATI SVETO KRŠTENJE!

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Tražim od Svojih slugu svećenika da djecu i odrasle pokrste kada ih Moja Milost dovede pred njih. Što od djece nije pokršteno, Ja ću sâm pokrstiti u dan Suda."

Svećenik ne smije uskraćivati ili odgadjati Milost čovjeku Odozgo danu.

"NE TREBAM JA NIKOGA SILOM U NEBO!"

Muški svijet običavao je zakašnjavati na Svetu Misu, a za vrijeme Propovijedi dosta muškaraca izlazilo je iz crkve i napolju pričalo. Svećeniku je to bilo veoma krivo pa ih je korio i gotovo silom tjerao u crkvu. Onda Božanski Spasitelj dade slijedeću Pouku:

"Ne tjeraj nikoga k Meni u Moj hram!
Znaju oni svi da se Moja Žrtva prinosi.
Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo.
Ti daj od sebe koliko možeš
a kako će tko primiti tako će mu i biti.
Stvorio sam Ja muža Adama
i dao sam mu Milosti da Mi služi.
Žena dolazi u službi Meni iza muža;
muškarci su prvi pozvani u službu Moju.
Žene sagriješe često, i više nego muškarci,
ali se one prije skruše i ponize
i pristupe k Sakramentu Pokore
da preda Mnom očiste duše svoje.
Muškarci se drže pametnima
i udaljuju se od Mene i Nauke Moje."

NAOPAKA VELIKODUŠNOST

Stanovit župnik poveo je bogata mladića na more i priuštio mu sve što je bilo najbolje. Kad su se vratili s mora, župnik reče vidjelici: "Pitajte Isusa da li Mu je ovaj put bio po Volji." Isus dragi odgovori slugi Svojemu ovako:

"Da si to učinio jednom od sirota
imao bi sačuvano pred Mojim Očima,
ali pošto si učinio bogatašu

214


nemaš ništa preda Mnom
jer je i on sam dužan dobro činiti
budući da sam mu dao obilje Mojih darova."

Ako imaš, daj siromasima, a debeloj guski vrat ne maži jer će uginuti!

"USPJETI ĆE, ALI NE SADA!"

Upitala sam Gospodina da li će uspjeti ono što Koncil sada uspostavlja. Gospodin mi ovako odgovori:

"Uspjeti će, ali ne sada, već iza nevolja koje će doći na svijet. Sada se samo priprema ljude, a onda će to biti. Ljudi će biti bogobojazni iza ovih nevolja i svi će vjerovati u Boga, jer će ga vidjeti svojim očima; i bit će jedno Maleno stado i jedan Pastir."

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAĆENJA

OBNOVA OŠTEĆENE CRKVE

Doživjela sam, u Vidjenju, kako se na našoj crkvi popravlja ono što je bilo porušeno i oštećeno. Crkva je bila jako okrnjena poradi nepažnje ljudi. Pred crkvom je bio Raspeti Isus i ja sam oko njega kružila i uživala što se hram Božji popravlja i uljepšava. Onda su mi dva Nebesnika dala da kušam tajanstveni plod. Dok sam ga u hramu blagovala, u ustima mi je bio sladak kao med.

Popravljanje i uljepšavanje crkve označuje duhovnu obnovu za vrijeme održavanja dvotjednih Pučkih Misija. Za okrnjeni hram Gospodin kaže: "Moje Dostojanstvo je umanjeno i iznakaženo u životu onih koji ga vode i njime na zemlji upravljaju."

"Tajanstveno voće jesu Moje Milosti što si ih primila za vrijeme Misija... I našla si velike Tajne u Srcu Mojemu, koje su ti dane da se njima sladiš i nasladjuješ." Više puta mi dragi Isus otkrije razne stvari Nebeske.

215


"OBRATIT ĆE SE ON!"

U drugom vidjenju gledala sam kako se ispred kuće jednog teškog pijanca u blatnoj lokvi veselo bućkaju četiri gola djavla. Na glavi su imali jake rogove.

I njegova žena doživi nešto strašno. Ležeći kraj njega, ispruži ruku i napipa mu rogove na glavi. Zaprepaštena odmah ustane. Kad se pijani muž probudio i malo otrijeznio, upita ženu što je toliko uplašena. Odgovori mu da je vidjela djavla. Mislila je da će se on, možda, malo zamisliti i preplašiti. Ali on odvrati: "Kakav djavao! Nema djavla! Ljudi su djavli!"

Žena je molila za njegovo obraćenje otkako su se uzeli. I pokoru je činila, i suze lijevala, i mučan život provodila. Kad me je zamolila da se i ja zauzmem za njegovo obraćenje, Gospodin joj odredi stanovite molitve, ali ne mnogo jer je već bila gotovo iznemogla.

A meni je bilo naloženo mnogo više i odredjena teža pokora. Molila sam za njega velike Pedesetnice, odricala se u hrani, ležala na tvrdom, i drugo. Onda me snadje takovo trpljenje da sam počela vapiti. Mislila sam da neću moći izvršiti sve što mi je naloženo. Pa se jednom zgodom potužim Gospodinu da je šteta vremena i sila što ih gubim za njega kad on ne samo što se ne obraća, nego još i više pije i psuje.

Ali Gospodin me ovako pouči: "Do sada je u smrtnim grijesima zbog teške psovke i pijanstva. Zato i ima rogove na glavi. Obratit će se on kako sam i rekao, i bit će dobar. No Meni se mora dati toliko zadovoljštine, s tvoje strane i sa strane drugih, koliko je on Mene uvrijedio."

Malo iza toga, pod molitvom, usred bijela dana doživim kao da sam u nekoj prostoriji. Kreveti su bili složeni na tri kata, onako po vojnički, a ja sam sjedila na najgornjemu. Kad eto, kod zatvorenih vrata ulazi taj čovjek. Začudim se ja: "Pa kako ste mogli unići?" On mi odgovori: "Mogu ja unići kamo hoću!" I htio se i on popeti gore. Pokuša prvi puta, ali padne. Opet pokuša, pa opet pane[sic!, nota]. Desetak puta nastojao je on da se popne, ali bi svaki puta pao natraške. Na koncu se ipak popne i sjedne gore.

216


Za vrijeme održavanja Pučkih Misija, jednog dana kaže on odlučno: "Ženo, više neću piti!" Ona mu nije mogla pravo vjerovati jer je već nekoliko puta odlučivao da će se ostaviti pića, ali nije izdržao. Ovaj puta mu je ipak uspjelo. Pošao je na ispovijed i postao uzoran čovjek, uredan i dobar. Prestao je piti i psovati, počeo je usrdno moliti i Nedjeljom i Blagdanom redovito polaziti na Svetu Misu. I mnogo čita svete knjige. Sad će on vas učiti što je Nebesko. I druge odvraća od psovke i pijanstva, govoreći kako je i sam bio lud jer da je mogao imati tri kuće koliko je toga zapio. Jako je zadovoljan i sretan zbog svojega obraćenja.

"VIDIŠ GDJE ĆEŠ BITI!"

Djevojka je hodala dulje vremena s mladićem koji ju kasnije zavede i ostavi. Vidjelica joj pomogne da se lijepo pripremi za svetu Ispovijed. Još prije nego se ispovjedila, usni ovakav san. Vidjela se u zraku, u krasnoj haljini. I dodje dragi Isus pa joj kaže: "Spasit ću ti dušu jer si bila dobra i nehotično si pala. Ali budi opet dobra kakva si bila. Vidiš gdje ćeš biti!" I pokaže joj prema Nebu. Tada ugleda lijepu djevicu u bjelini, koja je obodri neka ostane dobra i čista pa će u Nebu biti poput nje.

Gospodin reče još i ovo: "Jer joj se mladić iznevjerio, a s njom je hodao četiri godine; smeo ju je i prevario a zatim ostavio; i pošto je dijete dala na svijet, nije ga ubila, potpuno joj opraštam grijehe; neka to dalje ne čini. Spasit će se. Neka živi čisto ako se ne uda."

SAMO PET-ŠEST ISTINSKIH OBRAĆENJA!

Za vrijeme Misija narod je hrlio iz grada i okolice i svakog dana ispunjavao prostranu crkvu. Jedne je večeri trebala biti staleška propovijed za žene. DoŠla sam u crkvu znatno prije početka programa. Kad sam svršila svoje uobičajene molitve, počnem moliti Gospinu Krunicu. U medjuvremenu se crkva napunila svijetom.

217


Najedanput ugledam dragog Isusa kako hoda amo-tamo po Oltaru, od strane Poslanice prema Evandjelju i od strane Evandjelja do Poslanice. Kad bi došao do Svetohraništa, okrenuo bi se prema vjernicima, pogledao ih, onda se sagnuo i nešto podigao te stavio iza Sebe, pred Svetohranište. Tako je učinio nekoliko puta. Zatim stane i ozbiljno, ukornim pogledom promotri prisutne, kao da im hoće nešto kazati.

Najedanput dragi Isus krene zračnim prostorom prema ljudima. Gledam ja kamo će - a On dodje preda me, na naslon klupe. A moje srce hoće da izadje iz mene k Njemu. I zagrlim Njegove svete Noge i kažem: "Dragi Isuse, oprosti meni grješnici!" A On se sagne pa me zagrli oko vrata. Kad sam došla k sebi, pokušavala sam slušati što misionar govori, ali mi je duša bila u onome što sam proživjela.

Svećenici nisu znali što znači Vidjenje, pa su tražili neka pitam dragog Isusa za razjašnjenje. A Gospodin rastumači da se od tolikog mnoštva vjernika, osim djece i čiste mladeži, samo ovoliko odraslih dobro ispovjedilo i istinski obratilo. Pet-šest iskrenih obraćenja - ništa više!

ZATAJENI GRIJESI OSTALI NA TABLI

Stajala sam u redu za svetu Ispovijed, nešto udaljena od ispovjedaonice. Kaže Gospodin da ne smijemo jedni drugima prisluškivati grijehe. Svaki mora sam svoje otkrivati i svoje ispaštati.

Dok se meni nepoznata ženska ispovijedala, ugledam nad njezinom glavom bijelu tablu. Na njoj su bili velikim pismenima ispisani svi njezini grijesi, do u tančine. Jedan bijeli oblak brisao je sve što bi ispovjedila. Medjutim, kad se ona prekrižila i udaljila od ispovjedaonice, na snježnobijeloj tabli ostala je neizbrisana još trećina njezinih grijeha.

Iza ovog prizora bila sam toliko preplašena i smetena da se nisam znala ni ispovijedati. Kad me je svećenik pitao za uzrok, rekoh mu što sam doživjela. "Pa zbilja je to strašno!" - potvrdi on.

Što može čovjek zatajiti kada je sve zapisano nad njegovom glavom! Boga neće nitko prevariti. Neke duše izgledaju kao da se nikad u životu nisu ispovjedile.

218


MALO JE DOBRIH KRŠĆANA!

Gospodin Isus kaže ovako za premnoge Svoje sinove i kćeri: "Idu od običaja u crkvenu zgradu da Mi se poklone, a ne služe Mi. Puni smrtnih grijeha i prestupaka sklapaju ruke svoje prema Meni, na oko ljudi, da ih se vidi i hvali kao dobre kršćane. Samo malo ljudi drži Moje Zapovijedi i živi za Nebo!"

KRŠE SE BLAGDANI!

Oni koji Nedjeljom ili Blagdanom moraju raditi, nemaju grijeha. Isus dragi kaže da će za te grijehe odgovarati oni koji nalažu ljudima da rade Blagdanom. Medjutim, ljude koji rade svojevoljno u dan Gospodnji, čeka u vječnosti posebno mjesto muka.

MNOGE SVETOGRDNE PRIČESTI

"Premnogima koji primaju Moje Tijelo svaki dan, mjesto je u ognju paklenom jer ne žive po Mojim Zapovjedima."

Vidjela sam u hramu Božjem kako Sveta Hostija odmah pocrni ako se tko nedostojno pričesti.

Drugi puta ugledam kako netko prolazi zračnim prostorom od Oltara Majke Božje prema Svetohraništu na glavnome Oltaru. Nosio je veliku košaricu za kruh, punu Svetih Hostija. Ali sve su bile crne, osim dvije ili tri koje su bile bijele kao snijeg. To je Andjeo Božji nosio svetogrdno primljene Hostije u toj župi.

ODBAČENO RASPELO

Kad je frizerka nosila smeće iz svoje radnje nadje na smetlištu dva Raspela, izbačena iz obližnje javne zgrade. Jedno Raspelo pokloni svojoj majci, a drugo vidjelici, koja je kod nje dva puta tjedno prala rublje i spremala joj stan. Vidjelica uzme s poštivanjem Tijelo Isusovo - jer drva nije bilo - očisti ga, i zatim sama oboji zlatnom bojom. Onda kod kuće u sobi uredi stol i postavi Tijelo Gospodinovo kao na Oltar. Za vrijeme Pučkih misija zamoli oca misionara da blagoslovi obeščašćeno Gospodinovo Tljelo. Malo iza toga, ulazeći u sobu da nešto uzme, ugleda kako prema Raspelu leti malešan Andjeo, u zlatnim haljinama.

219


NEDOLIČNE PROCESIJE

Održavala se procesija. Svi se veselili: "Kakova velika i lijepa povorka!" Ali Majka Božja reče:

"Samo par osoba od odraslih koji su u procesiji, uistinu služi Bogu, i mole se i ponašaju onako kako se u procesiji mora moliti i vladati. Ostali otpadaju od procesije. Idu, doduše, vidljivo u procesiji, ali pred Bogom nijesu označeni - u procesiji duhovnoj!"

Mnogi su, naime, sudjelovali u toj pobožnosti tek iz običaja. Budući da im je bilo dosadno, razgovarali su, okretali se i koješta jedni drugima dobacivali.

"UNUTRA, SMUTLJIVCI!"

Dok sam išla u hram Božji, u obližnjoj zgradi opazim nečiste duhove. Budno su pazili na svećenike da ne bi štogod prekršili. Ispred same crkve šetao je djavao s puškom na rarnenu. Odjednom iz hrama izadje procesija s Presvetim Sakramentom i zaputi se prema gradskom trgu. Na čelu procesije bio je Sveti Križ, a iza njega su išla djeca u bjelini. Kada djavao opazi da procesija hoće u grad, skoči ljutito i poviče jakim glasom: "Unutra, smutljivci! Nema vama izlaza!" Procesija na to ustukne i povuče se unutar crkvenog prostora. Pobožnost je obavljena oko crkve, a djavao je ostao i dalje na straži.

Vidjenje se odnosi na procesije po raznim krajevima svijeta. Premnogi kršćani gaze Božje i Crkvene Zapovijedi: služe, dakle, djavlu - a htjeli bi služiti ujedno i Bogu. I tako su sami smušeni, a smućuju i mnoge druge koji, gledajući njihov nevaljao život, pogrdjuju svetu Vjeru.

OTPADI OD VJERE

Da li se može spasiti onaj koji je ostavio svoju Rimokatoličku Vjeru?

Gospodin Isus Krist ovako odgovara:
"Onaj čovjek koji je u Mojem Stadu i Mene ostavi,
neće se spasiti nikada ako se natrag ne povrati
i ne očisti od grijeha svojih.
Rimokatolik ima da bude u vjeri svojoj do groba!"

220


"AKO SE ČOVJEK RODI IZVAN RIMOKATOLIČKE VJERE,
i ne zna pravoga puta,
spasit ću ga po zakonu u kojem žvi
i Meni služi na zemlji."

Za vrijeme molitve djavao mi je svašta govorio i pljuvao je po meni. A onda reče: "Dokle ćeš ti svome Bogu služiti! Ja vas učim kako trebate živjeti po vašem Isusu!..."

Djavlu je veoma draga revnost sektaša u ponekim stvarima, jer im daje povoda da si utvaraju kako su jedino oni na pravome putu spasenja. U isto vrijeme djavao se veseli, jer mu je uspjelo da im zatruje vjeru i uvede ih u razne zablude. Kršćanin mora sačuvati živu vjeru u sve što je Gospodin naučavao, a ujedno radosno živjeti u stezi i odricanju što ga nalaže Evandjeoski Zakon.

"NA SvE OPOMENE I PORUKE S NEBA
zemlja je ostala gluha.
Preko Svoje Majke pozvao sam puk Svoj
da se obrati i čini pokoru,
ali se samo maleni broj ljudi odazvao
i slijedi Stope Moje u postu i pokori."

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"DOLAZI MALI SUD!"

Gospodin Isus, Spasitelj naš, i Njegova Prežalosna Sveta Majka plaču nad sudbinom grješnog čovječanstva koje neće da se obrati. Govori Gospodin Isus Krist: "Dolazi Mali sud!"

MAJKA ĆE IH BOŽJA ZAŠTITITI

Za vrijeme molitve opazim na južnoj strani neba, u velikoj visini, Majčicu Božju. Gledala je tužno i ozbiljno na zemlju i sklapala ruke prema Nebu. Dugo

221


se tako molila Ocu Nebeskome, dok već nije postala nemoćna i ruke Joj počele klonuti.

Odjednom ugledam Dječaka Isusa, od desetak godina, kako silazi s Neba. Kad je pristupio Žalosnoj Majci, nešto Joj je šaptao u uho. Na to je Ona Njemu nešto šaptala. I tako par puta kao da se o nečem dogovaraju. Zatim Dječak Isus ode opet u Nebo, a pred svetim nogama Marijinim odjednom se nadje mala grupa ljudi. Majka Božja počne ih žurno zakriljivati Svojim svetim Plaštem!

Bogobojazni kršćani, vjerni štovatelji Marijini, biti će u Zlu koje dolazi pod posebnom zaštitom svoje Nebeske Majke.

MARIJIN PLAVI PLAŠT

Kada je započela Propovijed, vidjela sam Majčicu Božju kako, s Malim Isusom u naručju, leti povrh ljudi, od zadnjih klupa prema glavnom Oltaru. Imala je na Sebi dugačku bijelu haljinu i plavi plašt, koji je rukom podigla kao da njime želi zaogrnuti prisutne u hramu Božjem.

CRNA TAMA I KRASAN MLADJAK

Na sjeveroistoku se podigla strašna crna tama koja je zahvatila sav zračni prostor. U toj strahovitoj tami sjao je krasan velik mladjak. Bio je odijeljen od užasne tame i tama ga nije obuhvatila.

Gospodin Isus kaže ovako: strašna crna tama[tame, orig., nota] jesu teški grijesi što ih ljudi počinjaju. Lijepi mladjak označuje Maleno Stado, ljude koji će ostati u životu iza Nevolje[Nebolje, orig., nota]. To će biti lijep naraštaj koji će odsijevati čistoćom duše i tijela.

"KOSI DOKLE HOĆEŠ!"

U ulici malena grada, hodajući ispred Raspela, molila sam Krunicu. Odjednom ugledam kako mi ide ususret elegantno obučena žena. Vlasi su joj bile ondulirane po modi, a na nogama joj prozirne čarape i elegantne cipele. Kad se približila, izgledala mi je ne-

222


kako poznata, ali mi je došlo na smijeh - jer je preko ramena imala prebačenu veliku kosu za travu! Pa si mislim: što će ti kosa, moderna damo!

Prodje ona iza Raspela a da se Bogu ni ne pokloni. Držala se kao da Raspetog Isusa i ne vidi. Spusti se prema sjeveru, gdje su, iza Raspela, ležale dvije goleme njive žita. S desne strane Raspetoga Spasitelja šuštala je visoka prekrasna pšenica, lijepih velikih klasova, punih zrnja. Samo je čekala žeteoce. Na njivi s lijeve strane Gospodinove pšenica je bila sva zelena i rdjava, crna i gurava, puna raznih mana i svakojako izrasla. Žalost je bila gledati taj usjev na kojemu nijedan klas nije bio kako treba.

Moderna žena stane na tu bijednu njivu i skine kosu s ramena. Držala se kao da će kositi, ali je bila, jako žalosna. Okrene se prema meni i Raspelu pa upita: "Dokle ću?" Pogledam je u čudu: Što, zar će to zeleno i jadno kositi?! Onda joj kažem: "Pa, kosi dokle hoćeš!" U taj čas nesta pšenice s njive. Ležala je sva na zemlji, pokošena do zadnje stabljike.

Gospodin Isus kaže za te njive: "Zrela pšenica su dobri kršćani koji drže Moje Zapovijedi i hodaju u Zakonu Mojemu. Oni čekaju Žetvu, dan kada će doći k Meni da prime Plaću za svoja dobra djela i uživaju Lijepo Nebo koje sam im pripravio. Zelena njiva, sva puna nedostataka, označuje ljude koji ne žive po Mojim Zapovijedima i ne služe Mi. Moderna žena jest moderni naraštaj koji neće ni da Me pogleda; drži se kao da Me ni nema. Zato ću pokositi sve što nije dobro u Očima Mojim."

"TAKO ĆU LUPITI GRIJEH NA ZEMLJI!"

Velika Sveta Hostija kružila je zrakom od jednog kraja sobe do drugoga. Zaustavi se na metar od mene i stane u zraku kao da me gleda. Odjednom naglo padne i svom snagom lupi o pod. Čuo se tako žestok prasak da sam se uplašila - i vidjenje je prestalo.

Dragi Isus kasnije reče: "Kako si vidjela da sam pao na tlo, tako ću lupiti grijeh na zemlji!"

Gospodin će jako kazniti grijeh na zemlji.

223


NEBESKE SILE POČINJU SE KRETATl

Jednom sam u vidjenju doživjela kako se Nebeske sile počinju kretati i nastaju velike strahote. Gledajući to, jako sam se uplašila i stala dozivati u pomoć - ali nikoga nisam mogla dozvati. U tom času nestane vidjenja.

POTRES ČITAVE ZEMLJE I VATRA

U vidjenju se nadjem u vrtu, radeći oko cvijeća. Odjednom je palo na zemlju nešto tako teško da se sva stresla i svinula kao da će se prelomiti. A zrak je počeo gorjeti kao da je polit benzinom. Sav zračni prostor, od zemlje prema gore, bio je u velikom plamenu. Okružena vatrom opazim gdje mi ususret dolazi župnik. I povičem: "Joj, velečasni!" - a on se već ruši mrtav. Kad sam se i ja počela onesvješč!vati, vi djenje prestane.

STRAŠAN ORKAN

Drugom zgodom doživim kako strašan orkan ruši i obara sve na što naleti. Za sobom je ostavljao samo gomile ruševina i hrpe mrtvih ljudi.

VELEGRAD SE RUŠI

Neki grad, u kojemu je bilo mnogo visokih zgrada, zahvati tako žestok potres da su se visoke zgradurine upravo mrvile a ljudi iz njih ispadali kao mravi.

"JOJ, MAJKO MOJA!"

Nadjem se u voćnjaku s dvoje nepoznatih ljudi. Dok smo mi razgovarali, u našoj se blizini odjednom sruše sve zgrade dotičnoga mjesta kao da ga je pogodio snažan potres. Ostale su samo velike hrpe ruševina. Malo dalje od nas čuo se glas mladića gdje vapi: "Joj, majko moja!" I vidjela sam ga kako se ruši i umire.

IZA VELIKE TAME ZARUČNIK I MALENO STADO

Za vrijeme molitve nadjem se izvan sobe, pod vedrim nebom, i na istoku ugledam jako veliko sunce, crveno kao krv. A prema suncu se polako dizala, poput

224


guste magle, velika tama, crna kao ugljen. Zahvaćala je sve viši zračni prostor. A sunce je stajalo skroz na istome mjestu. Kad je tama dohvatila sunce, počela ga je zaklanjati; do polovice lagano, onda sve brže, da ga na koncu za čas posve prekrije.

Odjednom se crna tama naglo spusti na zemlju i svu je obuhvati. Nastade tako crna noć da se ništa nije razabiralo. Sva uplašena počnem vapiti: "Bože moj, izginusmo! Tama je započela, nema nas više!..." Kao da je nastupila propast svijeta...

Dok sam u velikome strahu vapila Bogu, odozgo, s desne strane, obuhvati me veliko svjetlo, sjajno kao svijetložuta vatra. U zraku, dvadesetak metara nad zemljom, okružen bijelim obacima, stajao je Živi dragi Isus, kao slavni Vladar. Crna se tama tad odstrani i nestade je sa zemlje, a Gospodin obasja Svojim Sjajem zemlju i ljude koji na njoj ostadoše. Isusova krasna haljina prelijevala se u bijeloj, plavoj, narančastoj, zelenkastoj, svijetložutoj i ružičastoj boji - koje su na Njegovoj odjeći odsijevale poput sunca. Bio je zaogrnut svečanim, kraljevskim plašem, zlatnih boja. Sveto je Lice Isusovo izgledalo poput najljepše nježne ruže, a Oči su bile plave kao plavi cvjetovi. Kestenjasta kosa spuštala se do svetih Ramena. Vidjele su se i Njegove velike Svete Rane na Rukama i Nogama, kao i Rana Presvetoga Srca.

Isus dragi je bio naklonjen prema zemlji, gledajući je milo kao što majka gleda svoje ljubljeno čedo, i raširio je Svoje Svete Ruke kao da želi to malo preživjelih stanovnika staviti u Svoje Sveto Srce. Ljubomorno je promatrao zemlju kao Zaručnik i kao da je želi k Sebi uzeti. Želto je puno toga reći Svojim stvorovima, ali nije mogao od sućuti i radosti.

Presveto Srce buktjelo je kao vatra i odsijevalo kao sunce, spuštajući Svoje Zrake na zemlju. I kucalo je tako jako da je htjelo izaći iz Svetih Grudiju. Tri-četiri puta otkinulo se iz Svetih Grudiju i pošlo prema ljudima, gotovo na dohvat, kao da se želi s njima sjediniti.

Ali je zemlja iza tame ostala gotovo pusta. Izašlo je lijepo toplo sunce da obasja zemlju i sve živo

225


na njoj, ali je tek tu i tamo ostao po koji čovjek na životu. Priroda, od Boga stvorena, ostala je prazna - bez ljudi.

Gospodin Isus utješi vidjelicu i ostavi je u Malenome Stadu. Onda se, na pogled svih koji su Ga gledali svojim smrtnim očima, diže u Visine i nestane.
 

Gospodin je kasnije dao ovu Pouku o Vidjenju.

Tama što sam ti dao da je vidiš, izmedju ostaloga, znači i ovo: tako su crni grijesi ljudski, koji hoće obuhvatiti sve na zemlji i sav čisti zračni prostor. Moju Nauku, koju naučavam preko Svojih slugu, grijeh želi prekriti.

Sunce koje grije zemlju označuje Mene, Stvoritelja njezina; nevjernici na zemlji govore da Mene nema i hoće Me pokriti da Me se ni u čemu ne vidi.

Kako si gledala tako će i biti! Doći ću brzo i slavno! Vidjet će Me svi Moji stvorovi koji ostanu živi iza Nevolje. I nitko neće moći reći da Mene nema jer ću biti blizu zemlje; i Glas će Moj čuti sva stvorenja na zemlji. Vidjet će Me sada, i drugi puta na Sudnji dan.

To će biti Maleno Stado i nad njim ću lebdjeti. U te će dane biti jedan Pastir i jedna Vjera, Rimokatolička, koju sam uspostavio kada sam vidljivo hodao licem zemlje. Iza ovih nevolja, koje ću sada pustiti na zemlju, na nepokorni puk Svoj, biti će lijepi i čisti naraštaj. Dati ću im lijepo vrijeme i zemlja će obilovati Mojim darovima. Sinovi i kćeri Moje vršiti će Moje Zapovijedi. Tako će sve rasti i živjeti u Mojem Blagoslovu trideset godina.

Poslije će opet sve više biti skloni zlu i grijehu. Onda ću poslati s Neba Svoje glasnike Iliju i Henoha da pouče ljude u pravoj vjeri. Doći će i Lucifer - i puno će Mojih sinova i kćeri dati život svoj za Mene i za Moju Nauku. U te će dane biti tjeskobe i nevolje kakvih nije bilo od postanka svijeta, niti će ih više ikada biti."

Biti će puno mučenika za Gospodina Isusa Krista, Boga Živoga. Svete Mise neće se smjeti služiti nigdje na svijetu dulje od tri godine.

226


Dragi Isus je još rekao: "Ako produljim godine Malenoga Stada, biti će u miru najviše trideset i četiri godine; trideset je odredjeno. "

Najprije će s juga doći jak topao vjetar. Zahvatit će cijelu kuglu zemaljsku i prouzrokovati veliko nevrijeme. Zatim će desetak gromova, kao jedan, ošinuti zemlju tolikom silom da će se sva potresti. To je znak da dolazi Zlo i počinje tama, koja će trajati tri dana i tri noći. Zato se treba požuriti u kuću, dobro je zatvoriti, zastrti prozore i posvetiti zgradu i sebe te zapaliti blagoslovljenu svijeću. Napolju će se zbivati takove grozote da će umirati od užasa oni koji će se usuditi to gledati. Svi će djavli biti pušteni na zemlju da svoje žrtve sami unište.

"Demoni će urlikati zemljom i mnoge dozivati - da ih usmrte. Oponašat će glas rodjaka i znanaca koji se nijesu dospjeli sklonuti na sigurno mjesto. Kada nevolja jednom započne ne otvarajte više nikome vrata!"

"Na mnogim mjestima bit će, od straha, sakupljeno i po više ljudi. Iz iste grupe jedni će poginuti a drugi će se ostaviti na životu. Za taj dan i čas, za tu tamu, mnogi će imati pripravljene blagoslovljene svijeće, ali im neće gorjeti ako nisu živjeli po Mojim Zapovijedima; drugi je od straha neće moći ni zapaliti. Onima pak koji vjeruju, makar imali samo komadić blagoslovljene svijeće, kroz ta tri dana i tri noći neće im izgorjeti. Neki će utonuti u dubok san, od Mene dan, da ne vide što se zbiva sa zemljom. Srušit če se sve zgrade na zemlji, a ostat će samo ovdje-ondje koja skromna kućica i u njoj će tinjati svjetlo svijeće. U mnogim će mjestima biti tolike gomile tjelesa da se od njih neće moći ni prolaziti, niti će ih imati tko ukopati."

Andjeli Čuvari bdjeti će nad ljudima koji će biti poštedjeni, a i zgrade koje će biti sačuvane, biti će Božjom moću, u časovima najvećih strahota, uzdignute i zaštićene.

Kad je vidjeliea rekla Gospodinu da će umrijeti od straha u tim strašnim časovima, odgovori joj Gospodin: "Ne boj se! Ostati ćeš na životu jer još moraš puno ljude učiti - biti će malo svećenika!"

227


JUTARNJE SUNCE NAD PUSTIM MJESTOM

Osvanuo je prekrasan sunčan dan. Nebo je vedro a zrak bistar i ugodan kao u svibnju. Ali ulice nekadašnjeg mjesta prazne su i puste. Tek ovdje-ondje čuje se kako gladna marva traži hranu, jer su gospodari mrtvi. Ponegdje plače i osamljeno dijete ne snalazeći se u životu. U toj velikoj pustoši i sama se poplašim ne znajući ni kuda da podjem ni gdje da se sklonim.

OSAMLJEMO DJEVOJČE I DUŠE ŠTO TRAŽE POMOĆ

Nadjem se u nepoznatom gradu koji je bio razvaljen i sravnan sa zemljom. Sve je odisalo smrtnom tišinom.

Odjednom u toj pustoši opazim djevojče od šesnaest-sedamnaest godina. Očajno i osamljeno hodalo je amo-tamo kao da nekoga traži. Najednom uzme komad žice i počne dozivati kao da telefonira: "Dodji, dodji, dragane, čekam te!" Onda žicu ispusti, gorko zaplače i podje dalje... A za djevojkom se čuo glas, kao iz velike daljine: "Ne čekaj me, moja dragana, neću ti ja doči nikada!"

Odjednom u zraku počnu letjeti ljudi... A ja u čudu stanem i gledam - pa gdje je to da ljudi lete! I govore mi našim jezikom! A tražili su od mene uporno: "Daj nam kruha! Gladni smo!" Odgovorim im: "Nemam ja toliko kruha da vas sve nahranim!" Na to će oni: "Imaš! Nahrani nas da ne budemo gladni!" I dugo su letjeli oko mene.

Djevojka je ostala sama, bez igdje ikoga, jer su joj svi stradali u Zlu. Ljudi što lete jesu duše poginulih gradjana. Tražili su da za njih prikažem molitve, dobra djela, Svete Mise i Pričesti kako bi postigli Spasenje, jer se nalaze u mukama.

SVETA MISA IZA NEVOLJE

Našla sam se u maloj ravnici izmedju velikih bregova. Kraj mi se činio poznat, ali bio je sav opustošen. Nigdje nisam vidjela ni kuća ni ljudi. Tlo je bilo[bili, orig., nota] isprevrnuto kao da ga je uzorao veliki plug. Hodajući po golemim brazdama toliko sam iznemogla da sam

228


već gotovo klonula. Posrčući i plačući u toj strašnoj pustoši, najednom opazim kako iz velikih bregova izlazi jedan čovjek. Sva presretna podjem prema njemu, ali i on je bio sav izvan sebe zbog proživljenih strahota. I ne svraćajući pažnju na me, bolno uzdahne, pogleda prema Nebu i zahvali Bogu što je ostao živ. Bio je to svećenik. Imao je na sebi plavo odijelo, a oko vrata bijeli kolar. Bio je srednje visine.

Iza njega pojavi se iz špilje i mladja ženska s dvoje-troje nejake dječice. Izgledala je kao svećenlkova sestra. Sva satrvena stalno je uzdisala, a dječica su se neprestano stiskala uz nju.

Kad svećenik ugleda široki i visoki panj, pridje k njemu. Sa zemlje tad uzme polomljene grančice i postavi ih da budu umjesto svijeća. Napravi i križ, pa ga stavi u sredinu. Zatim s velikim strahopočitanjem, pod vedrim nebom, okrenut prema Istoku, počne služiti Svetu Misu. Iako nije imao ni misnog ruha, ni svetog sudja, ni Misala - ponašao se kao da ima sve. Kad je na svršetku davao blagoslov, bio je toliko potresen da je izgledalo kao da ne primjećuje nikoga oko sebe. Majka s dječicom stajala je na strani Poslanice, a ja sam stajala na strani Evandjelja. Djeca su privinula svoje glavice na majčino krilo.

Isus dragi kasnije reče: "Tako će i biti! Zemlja će ostati pusta i prazna. Mogo će svećenika izginuti u tome Zlu. Koji ostanu na životu biti će siromašni jer će mnoga dobra ovoga svijeta propasti."

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"OVDJE ISPAŠTAJU ZA SVOJE GRIJEHE!"

U visinama, izmedju zemlje i Nebeskog Podnožja, na nekoj kao planeti, vidjelica se našla u krasnoj prirodi čarobnih boja. Usred tog lijepoga kraja na prostranoj livadi, obrasloj niskom travom, sjedilo je mnogo ljudi i žena, mladića i djevojaka, djece i staraca. Bilo ih je, valjda, tri do četiri tisuće. Sjedi-

229


li su izmiješani staro i mlado i, ne radeći ništa i ne brinući se za život tijela, nešto su čekali i u Nebo gledali. A bio je lijep sunčan dan, iako se sunca nije vidjelo.

U blizini je žuborila riječica. S povišene obale pogleda vidjelica u njeno korito, pa kad vidi kako je voda čista, usklikne: "Kad si tako lijepa i bistra, isprat ću u tebi znoj od puta i osvježiti se od vrućine dana." Spusti se u korito i počne si prati lice. Najednom primijeti da joj se pod nogama nešto savija i mota. Opazivši zmiju, skoči iz vode. Prestrašena podje medju one ljude i rekne im: "Jadnici, vi se ovdje perete, a zmija kruži vodom! Može vas i ujesti!" A ljudi je samo pogledaju i ništa ne odgovore.

Ustane tad neki mladić, od osamnaestak godina, i zaputi se do drugog jednog mladića. Približivši mu se, počne ga nemilice tući. Udarao ga je žestoko po čitavome tijelu. Kad se umorio, vrati se na svoje mjesto i opet sjedne. Vidjelica se sažali nad mladićem koji je bez ikakva otpora primio tolike udarce. Pristupi mu i upita ga: "Što si mu učinio da te ovaj drzonja toliko natukao?" Mladić blago odgovori: "Misam ga ja ničim izazvao!" Opet će vidjelica: "A zašto mu se onda dadeš toliko udarati?" Ali mladić nije dao odgovora od sebe.

Na obali riječice podignuta je kapelica u slavu neke Svetinje. Odjednom iz mnoštva ustaje majstor soboslikar. Moglo mu je biti oko 45 godina. Obučen u radno odijelo, zaputi se prema kapelici i udje kao da će nešto izradjivati. Tek što je ušao, s južne strane livade pojavi se zmaj s nekoliko glava. Jureći bijesno prema kapelici, udje unutra i zgrabi soboslikara. Najprije ga je udarao svojim tijelom, a onda ga je bacao u zidove i do stropa kapelice. Bilo je strašno i slušati. Ali ti su ljudi tako mirno slušali ovo mučenje kao da su i oni svi na redu nešto pretrpjeti.

Napokon ugleda i jedno poznato lice. Taj je čovjek izašao iz neke čekaonice duša, kao iz nekog ureda za informacije. Kad ga je ugledala, veselo mu poviče: "Što ti tu radiš?" On je milo pogleda, nasmije se, i ode dalje bez riječi; kao da je zauzet brigom nad svim tim ljudima.

230


Nakon tih neočekivanih zbivanja, upita te ljude: "Što vi svi ovdje tako mirno sjedite? Koga čekate?" Ali oni i dalje ostanu šuteći, a na vidjelicu su gledali kao da bi od nje nešto željeli. Onda se nad njihovim glavama začuje Glas: "To su duše pokojnika! Ovdje ispaštaju za svoje grijehe."

"PLATI OD SVOJIH ŽULJEVA..."

Gospodin Isus zapovjedi jednom vidjelici: "Plati od svojih žuljeva dvije Svete Žrtve za Mojega Slugu Papu. Prikazana je za njega Žrtva Moja mnogo puta, ali što je dobiveno bez muke ne djeluje za dušu kao ono što je teškom mukom stečeno i od usta otkinuto." I dala je odslužiti dvije Svete Mise da pomogne Papi u Čistilištu.

UREDJIVALA KAPELICU I BRZO SE SPASILA

U selu je bila kapelica Snježne Gospe. Mještani bi je očistili i okitili dvaput godišnje. Jedna pak pobožna žena dala si truda pa bi svake subote donijela svježeg cvijeća, pomela kapelicu te uredila i okitila Oltarić. A kad je umrla, brzo se spasila iz Čistilišta. Dragi Isus reče da joj je puno oprošteno što se revno brinula za kapelicu: "Spasila je dušu svoju što je Majci Mojoj uredjivala mjesto gdje je njezin kip."

ČISTILIŠTE PREKRŠITELJA DANA GOSPODNJEGA

Na jednoj kao planeti ima golema četverokutna jama, duboka četrdesetak metara. Na dnu jame je žuto blato. I visoki, okomiti zidovi od iste su klizave žutice. A na dnu jame mnoštvo svijeta gura se prema okomitim zidovima nastojeći uz velike napore da izadju iz udubine. Jer iako se sunca ne vidi, ipak odozgo dolazi tako žestok sjaj da je vrućina nepodnosiva.

I sav onaj svijet gura se nemilice. Penju se jedni preko drugih, pa grebu rukama i nogama klizavi blatni zid, ne bi li se nekako izverali. Znoj im curkom teče niz tijelo, ali oni ne sustaju jer je u jami nepodnosivo. I dok se jedan ili drugi, skrajnjim na-

231


porima uzvere i po nekoliko metara pa opet padne u blato, dotle se većina, uza svu muku, ne može izvući ni za trećinu tijela.

Kad je vidjelica promotrila sve ovo, zgrozi se i uzdahne: "O bijednici, kad ćete se vi osloboditi ovih muka!" I začuje Glas iz Neba: "To su duše koje nijesu poštivale dana Gospodnjega, niti su Bogu u taj dan služile. Nedjeljom i Blagdanom vršili su razne poslove."

PREDJELI MUKA ZA DUŠE HLADNA SRCA

Negdje postrance od zemaljske kugle, u dubokoj provaliji, teče bistra ledena voda. Iznad rijeke, u okomitim stijenama, nalaze se ćelije. Kada duša udje u taj prostor, teška vrata sama se za njom zatvaraju. Samica je tako uska da se u njoj ne može sjesti već jedino uspravno stajati, kao vojnik na straži. Nisko nad ćelijom prolaze oblaci, a dolje, iz dubokog ponora, kroz željezne rešetke, na kojima stoji, prodire ledeni zrak. Vidjelica se tek nagnula da vidi što je unutra pa se gotovo sledila. Kad ju je nevidljiva sila izvukla van, bila je već jedva živa. Onda zavapi: "Bože mili, što je ovo i čemu služi?"

Tada se začuje Glas odozgo: "To su predjeli za duše koje otidjoše sa zemlje u vječnost, a za života nisu ljubile Boga. Bile su prema Njemu hladna srca i nijesu Mu služile."

STRAHOTA DUŠA U VATRI

Pod velikom Svetom Misom najedanput ugledam kako duše iz vatre trče prema meni. A tako su strašno izgledale da sam od užasa pala u nesvijest. Valjda pola sata nisam znala za sebe. I onda su me hvatali i polijevali, vukli... Nisu znali što je sa mnom.

Gospodin kaže da se ne smije tako postupati s onim koji ode u prenos ili ga zahvati ekstaza - jer mu se može veoma naškoditi! Neka ga se ostavi na miru dok mu Gospodin ne povrati duh u tijelo.

232


1967. - 1973.

ŠKODI KOLIKO MOŽE

KRIVO MU JE PA MUTI

Mnogo sam pomagala siromahe i puno se molila. Djavlu to nije bilo po ćudi pa mi ovako progovori: "Tebe je Bog već sit! Dodijala si Mu s tolikim svojim molitvama i dobrim djelima..."

OMETA MOLITVU

Drugom zgodom, dok sam molila, reče mi djavao koji je nekoć bio čovjek na zemlji: "Šta toliko blebećeš! I mi smo bili ljudi kao i vi, i mi smo molili - a sad smo u paklu!"

Djavlu nije pravo da vidjelica mnogo moli, pa joj kaže da je dospio u pakao, premda se je na zemlji molio. Ali djavao ne kaže koliko je molio i kako je molio - i još više: kako je živio!

SNUJE SPLETKE DA JE IZBACI IZ STANA

Već je bilo vrijeme da podjem na posao, a sin još nije stigao kući na ručak. Izadjem na ulicu da vidim ako dolazi. Medjutim, opazim kako djavao prolazi mjestom i ulazi redom u svaku kuću. Negdje bi ostao dulje a negdje kraće. Svega u dvije ili tri kuće, u cijeloj ulici, nije mogao nikako unići.

Kada je došao bliže, izdere se na me: "Šta si ti došla u moju kuću na stan! Znaš da ja tu imam pravo jer mi svi u njoj služe. A ti još svetiš dvorište da ja ne mogu unutra!"

Na to mu odgovorim: "Dok sam ja tražila stan za zaklon tijela, nisam ja gledala gdje je tvoja kuća. Gdje sam dobila ondje sam uselila..."

233


Ali mi on poviče ljutito: "Izlazi napolje, to su moji!"

I morala sam uskoro iseliti jer je djavao nastavio rovariti i uspio je u svojim spletkama.

NE DAJU DIMU NAPOLJE

Htjela sam naložiti vatru no nikako da se primi. Sipala sam čak i petrolej na trešće, ali nije ništa pomoglo. Kuhinja je bila puna dima, iako je dan ranije dimnjačar očistio dimnjak a ja sam očistila štednjak. Kad već nisam znala što bih počela, javi se Gospodin: "Posveti dimnjak sa svetom vodom, jer djavli na njemu sjede i ne daju dimu napolje!" Uzmem tad svetu vodu i poškropim dimnjak, najprije u kuhinji, a zatim izadjem na dvorište pa ga posvetim tri puta izvana. Vatra se sad lako zapalila i veselo je gorjela.

POUČAVA U MRŽNJI NA SIROMAHE

Pristupi kušač k vidjelici da je pouči u svojemu duhu: "Bogatima na zemlji djela ne diraj. Siromaha lupi, Boga u njemu ubi!"

Djela bogataša jesu razni grijesi. Djavao želi da se s bogatima postupa blago i obzirno - kako bi i dalje ostali u teškim grijesima.

Siromaha udariti znači poniziti ga i gurnuti od sebe da se sablazni i klone na uskome putu Evandjeoskoga života.

UPROPASTIO BI ON ZLURADO...

Dodje Sotona u dvorište vidjelice da obavi svoju namjeru. A Bog pogleda zlobna Lucifera i pošalje desetak Nebesnika da ga obuzdaju. Debelim konopcima stegnu mu ruke i noge i čvrsto ga smotaju od glave do pete. Četvorica ga zatim počnu vući za uže a ostali su ga gurali. Onda vidjelica upita: "Što je učinio da ste ga tako čvrsto sapeli?" Nebesnici odgovore: "Gospodin nas je poslao da ga svežemo i odvedemo u pakao jer je htio pogubiti tebe i tvoje dijete, i uništiti njegovu kuću."

234


KROZ OLUJE ŽIVOTA

SVETI JUDA TADEJ SE ZAUZIMA

Kad se je sin vratio iz vojske, zaposli se u Sloveniji na gradnji ceste. Kasnije ponestane novaca i radovi su obustavljeni. Radnici podju svojim kućama bez zadnje plaće. Kad je prošlo više mjeseci, a plaća nije stizala, počnem Devetnicu na čast svetom Judi Tadeju. Za vrijeme Devetnice opazim, u vidjenju, kapucina na putu. Pitajući se koji je to svećenik, začujem odgovor: "Idem da isposlujem da tvoje dijete dobije svoju plaću!" Kroz kratko vrijeme poštar donese njegovu plaću, dok je drugi radnici nijesu primili

"U CRKVI MORAJU BITI KRIŽEVI!"

Našla sam se u kraju nepoznatom očima ljudi. Straga su bili bregovi, a ispred njih ravnica s blagim brežuljcima, obraslim drvećem, travom i poljskim cvijećem. Na jednom povišem brežuljku ugledam bijelu crkvicu, s ulaznim vratima na sjevernoj strani. Malo dalje od crkvice, prema sjeveroistoku bili su poredani golemi križevi, visoki četiri-pet metara. Načinjeni su od tvrdog drva, a tako teški da ne znam bi li i tri čovjeka mogla podići jedan jedini. Križevi su bili prazni, bez Tijela Isusova - kao da su za druge namijenjeni.

Nešto sa strane, malo niže od križeva, bio je Oltar sa Svetohraništem. Uz Oltar su stajala dva prekrasna Andjela, sa svake strane po jedan. Haljine su im bile nježnoružičaste, dugačke do tla i urešene velikim grančicama divnih ruža. Kao da su svježe ubrane i na njihove haljine prikopčane. Prekrasne kose prekrivale su im cijela ledja. Stojeći u blizini Žrtvenika i pažljivo sve promatrajući, opazim na sebi haljinu sličnu Andjeoskoj - ali nešto bljedju. Onda reknem Andjelima: "Moja je haljina od mnogog hodanja po suncu i nevremenu promijenila malo boju i izgubila svježinu. Vaše haljine nisu od sunca stradale. Na zemlji je vrijeme promjenljivo pa i odjeća strada." Andjeli samo gledaju i šute - kao da nemaju vlasti odgovarati na pitanja, jer su Počasna straža.

235


Stojeći izmedju Križa Gospodnjega i žrtvenika, opazim kako od crkvice dolazi Otac Nebeski. Kad se posve približio, utješim se i upitam: "Čemu toliki križevi da se od njih ni ckrve pravo ne vidi?!" Otac Nebeski odgovori sažalno: "U Crkvi moraju biti križevi!" Na to bolno primijetim: "Ja se već rušim pod križem i ne mogu dalje... Sve me je na zemlji izigralo i ogorčilo." Dignem tad pogled prema Raspetome Isusu i zamolim Ga: "Isuse, Ti si više pretrpio nego ja. Krijepi moje slabo tijelo na putu života."

Vidjelica je proživljavala tešku kušnju. Zli i lukavi ljudi prevariše nju i njezina sina, pa su pretrpjeli veliku štetu, a živjeli su u tudjem stanu i siromaštvu.

KUHA LUG DA GA BACI VIDJELICI U LICE

Ispred glavnog Oltara bio je štednjak na kojemu je izvjestan svećenik nešto u kotlu kuhao. Dodje i drugi svećenik pa ga u čudu zapita: "Što vi to radite na svetome mjestu!" Onaj mu ljutito odgovori: "Kuham lug i kad zavre, bacit ću ga Julki u oči!" Svećenik se zaprepasti, uhvati za glavu i pogleda u mene, a ja u taj čas osjetim na glavi žestinu luga koji me je palio kao vatra.

Dotični svećenik napao me je žestokim riječima i prezreo na razne načine. Štednjak s uzavrelim kotlom označuje njegovu dušu punu srdžbe.

ŠTA SE ZA NJU TOLIKO BRINEŠ!

Bila je jedna velika sirota. Uz muža teškog pijanca, imala je i brojnu nejaku djecu. A sama je bila bolesna na srce, k tome još slomljenih živaca i iznemogla. Priskočim joj u pomoć i brinula sam se za nju i za njezinu djecu. A neki su mi prigovarali: "Šta se trudiš i trošiš snagu tijela svojega za tu osobu! Neka živi kao i ostali svijet i sama se brine za svoj opstanak!"

Jednom, dok sam radila u kući, opazim kako Gospodin, smiješeći se, proviruje kroz pritvorena vrata. Bio je bos, u bijeloj haljini, s vidljivim Svetim Ranama. Veselim srcem uskliknem: "Udji, Gospodine, u

236


moju skromnu sobu! Ne boj se, ja Tebe ljubim!" I skočim ususret Stvoritelju svojemu da Mu otvorim vrata do kraja. U taj čas od Gospodina postane ona velika sirota - i gleda u mene puna pouzdanja očekujući pomoć. Onda se počne rušiti od nemoći i zaplače: "Jako sam gladna!" Pomilujem je po glavi i utješim: "Ne plači! Brinut ću se ja za tebe i za tvoju djecu!" Kad gle, od sirote opet postane Gospodin Isus Krist - gledajući zahvalno u mene.

"U STANOVIMA NEMA MIRA!"

Stanovala sam u trošnoj kući, rasklimanoj i popucanoj od zadnjega potresa. Stan je bio pun vlage i bez sunca u sve dane. Onda je gazdarica počela zahtijevati da moramo iseliti jer da će ona tu kuću rušiti. I našla sem se u tjeskobi budući da je grad bio pun djaka i pridošlica sa sela pa je bilo gotovo nemoguće naći prazan stan. Vapila sam tad Gospodinu za pomoć i počela Devetnicu Svetome Josipu i svetom Antunu Padovanskome da nadjem bar nekakovu sobicu.

Kad sam utučena i puna boli išla na vodovod, ugledam kako istom stazom, prema našemu jadnom stanu, dolaze Sveti Josip i sveti Antun. I čula sam ih kako govore: "U stanovima nema mira!"

Čeznući za samoćom i osamama u slobodno vrijeme više puta povukla bih se u pusta mjesta da se u miru i tišini, pod vedrim nebom, pomolim dragome Bogu. Jednom takovom zgodom, kad sam se uklonila društvu u kojemu su se vodili beskorisni razgovori, Gospodin reče: "Mene se može naći samo u samoći!"

Da, istina živa! U tišini duša leti k Nebu, a Gospodin se spušta u srce samotno!

"ODE DJAVOLICA PRED REŠETKU..."

Žena imala svega dvoje djece; više ih nije htjela primiti. A svake je nedjelje išla na Pričest, pa i bez Ispovijedi. Jednom ode svećeniku te me u ispovjedaonici ozloglasi da se, premda sam obična žena, miješam u stvari koje ne spadaju na mene nego samo na svećenike. I još je koješta dodala. A Gospodin reče za nju:

237


"Ode djavolica pred rešetku, pred Mojega slugu, i ozloglasi tebe što je samo bolje mogla."

MALI DJEČAK - VELIKI LIJEČNIK!

U proljeće sam počela pobolijevati. Uskoro tako oslabim da sam se, ništa ne radeći, nemoćno vukla po kući. A onda mi pozli na smrt. Niti sam što vidjela niti što čula. Dodje liječnik, pregleda me i ustanovi, izmedju ostaloga, da su se začepili bubrežni kanali. Dao mi je injekcije i propisao lijekove.

Ležeći tako nemoćna u krevetu, jednog dana doživim kako na vrata ulazi dječačić od pet godina. Pomislim da susjedi, možda, imaju goste, pa je koje dijete došlo pogledati naše lijepe golubove i mačkice. A dječak se nasmiješi, pristupi krevetu i ozbiljno se dade na posao. Uhvati nekakovu gumicu, sveže mi je oko lijeve ruke i počne mjeriti bilo. Na to kaže: "Dobro je sada!" Ja mu se nasmiješim i nježno reknem: "Miljenče malo, hoćeš li ti učiti za doktora?" On me pogleda sa smiješkom i odvrati: "Ja jesam Liječnik!" Ostao je još koji čas uza me, onda se okrene kao da ide - i najednom iščezne.

Drugom zgodom upitam Gospodina tko je bio onaj mali dječak. Odgovori mi: "Ja sam to bio u liku djeteta!" I kasnije mi zapovjedi: "Uzmi svu okrepu za tijelo da se ojačaš jer te čekaju još velike dužnosti!" Budući da sam jako oslabila, Gospodin mi je oduzeo i dva dijela molitava što mi ih je bio u početku naložio.

Kad sam se oporavila, liječnici mi rekoše: "Za vas smo mislili da više nećete hodati i kruha jesti. Čudo se Božje na vama dogodilo!"

"VEĆ SAM ODAVNA MORAO OTIĆI!"

Negdje svršetkom svibnja (1973.), dok sam u sobi klečeći molila, najedanput se pokraj mene, u vidjenju, nadje moj sin kao odrastao mladić. I plačući se potuži: "Ja sam već odavno morao otići s ovoga svijeta, ali ne mogu jer se moram brinuti za tebe da ti zaradim kruh!"

238


DUŠE TRAŽE POMOĆ U PATNJAMA

"PODJI TI PRVA, A JA ĆU ZA TOBOM!"

Podjem u hram Božji da se u tišini pomolim dragom Bogu. Ušavši u crkvu, opazim, u vidjenju, da su u crkvi, od bivše pričesne klupe pa sve do ispod kora, same nove klupe. Bile su načinjene od tvrdog drveta, polirane, ali neobojene. Zaputim se prema koru i zaustavim kod Oltara Majke Božje, gdje su u klupama molile nepoznate žene.

Kad me opaze, jedna od njih pristupi i upita me gdje se nalazi ispovjedaonica jer da bi se rado ispovjedila. Kad joj pokažem najbližu, ona me zamoli: "Podji ti prva a ja ću za tobom!"

Mtsleći da se, možda, plaši ispovjediti, učinim joj po volji. Udjem u ispovjedaonicu i reknem svećeniku svoje grijehe. Ali čekajući da mi svećenik zada pokoru i podijeli odrješenje, primijetim da mi se on iznutra smije i ruga. Na to mu reknem: "Pa kako se vi to ovdje vladate!" A on mi odgovori: "Ja te nisam ispovjedio pa ti ne mogu dati ni odrješenja: Eto, ta je žena bila iza tebe na rešetki dok si govorila svoje grijehe." Izadjem iz ispovjedaonice, a i ona žena za mnom, pa me gleda žalosna i kao da bi mi željela puno toga reći.

U taj čas opazim posred crkve malu procesiju. Prvi je išao dječak noseći veliko Raspelo. Isusa na Križu pratila su djeca u bjelini, bosi. Moglo im je biti šest do osam godina. Iza njih bilo je još samo par žena, obučenih u crninu. Držeći Krunice u ruci, pjevale su Isusu na Slavu svete Pjesme kakove se na zemlji ne čuju.

Kada su došli bliže, zajedno sa ženama iz klupa, pridružim se i ja Nebeskoj Povorci.

Žena koja se htjela ispovjediti umrla je naglo pa je željela da za nju namijenim Svetu Ispovijed i Pričest. Djeca i žene u Povorci jesu duše iz Vječnosti. Slave Isusa koji je na zemlji raspet i prezren. Svećenik se meni smijao i rugao jer me je htio pokolebati u vjeri kojom se zauzimam za duše.

239


DJEVOJČICA TRAŽI VEZU S MAJKOM

Odjednom se nadjem na povišenom tlu i vidim da to nije na zemlji. Oblaci su bili tako nisko da su mi dodirivali glavu.

Kad sam hodajući tim tlom opazila neke zgrade, podjem prema jednim vratima da vidim tko je u njima. Otvorivši vrata, opazim nekoliko mladjih žena i djevojčicu od pet-šest godina. Ženske su mi izgledale kao djevojke, kao da se nisu udavale. A djevojčica je bila veoma mršava, sama kost i koža; valjda je za života imala sušicu. A sve su bile zamišljene i potištene.

Banuvši tako na njihova vrata, pozdravim ih s praga: "Hvaljen Isus i Marija!" Ali nijedna mi nije odzdravila. Prostorija u kojoj su boravile bila je vrlo jednostavna. Zidovi bez ijedne slike, a pod običan, od drvenih dasaka. Nije tu bilo ni kreveta da na nj legneš, ni stolca da na njemu otpočineš, ni ormara da u nj štogod pospremiš. Samo u kutu sobe stajao je neki čudni crnopolirani[sic!, nota] stol, oblikom sličan klaviru. Uza stol je bio bijeli stolčić i na njemu telefon. Na crni stol bilo je položeno nekoliko kita ruža. A te ženske, nekoja je stajala, druga je bila naslonjena na onaj čudni stol, a nekoja na zid.

Onda ih upitam: "Što radite, kako ste!" Jedna od njih odgovori mi po naški: "Eto, vidiš kako smo ovdje!" Ostale me pogledaju bez riječi. Da ne budem smiješna, stojeći medju njima bez veze, primijetim: "Imate krasno cvijeće!" Jedna će na to: "Mi to jedemo!" A ja u čudu: "Vi cvijeće jedete?! A mi ga na zemlji mećemo u vaze da nam bude kao ukras!" Ona se nasmiješi i ušuti.

Hodale su zamišljene i žalosne po toj sobi, i kao da već nestrpljivo nešto očekuju. I djevojčica je hodala amo-tamo, nemirna kao dijete, i nešto bi htjela, a ne zna sama što. Pogledavala je u mene, a onda najednom kaže: "Idem se javiti mojima da se zauzmu za mene!" Djevojče tad pristupi k telefonu, podigne slušalicu, pritisne dugačko bijelo dugme, zavrti brojeve - i čeka. A ja s praga unidjem u sobu, pridjem djevojčici i upitam['uputam', orig., nota] je: "Zašto si pritisnula bijelo dugme?" Odgovori mi: "To je veza sa zemljom!" A ja stojim pokraj nje i slušam...

240


Najedanput se jasno čuje kako njezina majka hoda po njivi ili dvorištu te plače i jauče: "Katice moja, Katice moja!" I kao da je sva shrvana od plača i žalosti. Djevojčica sluša jedan čas jaukanje svoje majke, onda duboko, duboko uzdahne, spusti slušalicu i ode u kut medju ženske, još tužnija i potištenija nego li je bila.

To su nekrštene duše. Crni stol označuje žalost. Ruže na stolu jesu molitve prikazane za njih. Duše se njima nasićuju. Djevojčica bi htjela da se njezini za nju mole, a ne da za njom plaču i nariču. Pretjerane suze i beznadna žalost nije joj na korist, nego samo još više povećava njezinu tugu i muku.

Gospodin Isus reče za ove duše: "Na dan Suda pokrstit ću ih jer nijesu griješile na tijelu!"

Velika je Božja Ljubav nad nama bijednicima!

Drugom zgodom reče dragi Isus ovako: "Na dan Suda Ja sam ću nekrštenu djecu svu pokrstiti!" Potrebno je mnogo moliti za tu djecu!

"Djecu koja su otišla u vječnost bez Mojega Znamenja, na dan Suda ću ih spasiti jer nijesu kriva."

IAKO NIJE DOSTOJAN, TREBALO BI MU POMOĆI!

Ivan je imao ženu koja je češče pobolijevala. I makar su bili veliki siromasi, primili su iz Ruke Božje mnogu djecu. Ali zbog brojne djece nitko ih nije htio primiti na stan. Kad im se pružila prilika, dignu zajam, pa kupe neko jadno imanje. Kućica je bila tako stara i trošna - samo što se ne sruši! Ali za početak je najvažnije da imaju krov nad glavom. Medjutim, namjerili se na zlobna susjeda. Taj im je pakostio gdje je samo mogao. Krao im je voće, premiještao medju i ne znam što im sve nije radio. Grdio ih je i izazivao, i toliko proklinjao da je siromašni Ivan od žalosti plakao i već mu je bilo nesnosno.

I umre zlobni susjed nekakovom smrću. A Ivan, kad bi podvečer izišao u staju ili vrt, često bi vidio njegovo tijelo na medji i čuo ga kako jauče i stenje. Onda se zamisli pa upita dragog Isusa što je to.

A Gospodin reče: "Taj je čovjek njemu siromahu to-

241


liko zla učinio da nije dostojan da se on za njega moli; ali u takvoj je vatri i toliko trpi radi svojih djela da bi se trebalo za njega moliti, i baš on bi morao moliti!"

Na to kažem: "Isuse, pa neće se on htjeti moliti za njega!" "Da, prihvati Gospodin, neće se njemu dati moliti jer ga je jako vrijedjao!" A ja nadodam po ljudski: "Gospodine, ma ne bih se ni ja za njega molila da mi je učinio takova i tolika zla!" A dragi Isus se nasmije pa doda: "A kako bismo onda učinili da on ipak za njega moli, a ne zna za koga je?[!, orig., nota]... - i onda nadoda - Kaži mu da sam Ja rekao neka moli za jednu dušu koja je u potrebi."

I bilo mu je naloženo puno Pedesetnica. Jedva je taj pobožni čovjek to izmolio.

A za onoga tko nevin pati Gospodin jednom reče: ".Blago čovjeku koji trpi pravedan radi Mene! Čeka ga na Nebesima obilna Plaća!"

MUČITELJI GOSPODINOVI

Poncije[Ponicje, orig., nota] Pilat izišao je iz strašnih muka nakon što su za njega postile i mnogo molile tri Bogu posvećene osobe. Vidjelica je izmolila, valjda, i preko 500 uključenja u Svete Žrtve.

Gospodin je još rekao za one koji su Ga mučili a nisu se obratili da se nalaze u najstrašnijim mukama vijek vjekova. Koji su Ga mučili a pokajali su se i obratili, biti će u vatri velikoj do Sudnjega dana.

MUKE ZA ONE ŠTO PROKLINJU NEDUŽNE

Iza jedne teške kušnje nadjem se u nekom kraju kao u sredini Evrope. Hodajući tim tlom, zapazim nešto neobično. Malo podalje od mene, u brijegu, bila Je čudna zgrada. Niti je nalikovala na kuću niti na podrum, nego više na kakovu šupu. Jer su ulazna vrata bila otvorena, podjem u tom pravcu.

Stupivši na prag te čudne šupe, opazim tri prljave i čadjave osobe. Jedan muškarac i dvije ženske stajali su oko velikog, zamazanoga, tamnocrvenog stola i medjusobno se prepirali. Nešto su napamet računali.

242


ali im se nije slagalo, pa su onda prljavim šakama udarali po stolu. Približim se da čujem zbog čega se spore, ali nisam ih razumjela. Govorili su jezikom koji nikad prije nisam čula.

Tad opazim iza prljavog stola još neke ljude, koji najedanput podju prema vratima u dnu prostorije. Dok se ono troje prepiralo, iskoristim zgodu pa i ja podjem da vidim što je tamo.

Dublje u brijegu bio je dugačak podzemni hodnik. Sa svake strane hodnika bila su mnogobrojna željezna vrata. Gore su zaobljena kao na primitivnim pećnicama za kruh i svaka imaju jaku ključanicu, ali bez kvake.

A neki muškarac, iz one grupe, stane pred jedna vrata. Najedanput se vrata otvore, a on unidje i padne u dubine. Vrata se potom sama zatvore i zaključaju. Dodjem do tih vrata i čujem kako u dubini pucketa oganj. Nedaleko sebe čujem Glas nevidljive osobe:

"Unutra je vatra i duše u njoj. Svaka su vrata ulaz u predio za jednu dušu, koja zaključana trpi. Nema joj izlaza do vremena koje je za nju odredjeno."

Na te se riječi poplašim i požurim prema izlazu. Bila sam duboko potresena. Dugo vremena nisam mogla doći k sebi. I rekoh: "Bog zna kakove su to duše?" I dobih odgovor: "To su oni koji proklinju bližnje svoje, nedužne!" Napravi vam zlo, i onda vas još i proklinje. Takovi idu unutra.

Radi čovječe žto hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!

MALENI NESRETNICI

Jedan oveći grad ima u paklu četrdesetero djece u dobi od četiri do šest godina. To su djeca kršćanska, rimokatolička. Njihovi su roditelji počinjali mnoge smrtne grijehe, a osobito često izgovarali teške psovke i kletve. Djeca su sve to gledala i slušala, pa i sama kasnije mnogo puta pogrdila Boga, Majku Božju, Svece i Svetinje. Onda ih je prerana smrt ugrabila i otišli su s ovoga svijeta zatrovane i opterećene duše, bez svete Ispovijedi i skrušenog pokajanja.

Kaže Gospodin Isus kako njihove majke misle da im djeca lete u Nebu kao Andjeli, a oni su evo u paklu! I još je Gospodin dodao da ne zna (po ljudski govore-

243


ći) što da napravi s tom djecom punom smrtnih grijeha. Ali je bio naložio vidjelici Julki i službenici Svojoj Andjeli da izmole mnoge molitve za Spas tih nesretnih mališana.

GOSPODIN POMAŽE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"RECI SLUGI MOJEMU DA UTVRDI MOJU NAUKU!"

Na blagdan svete Katarine zbilo se ovo Vidjenje. Po Božjem Nalogu, u pratnji svećenika, vidjelica stigne u Rim. Dok su gradjani išli svaki svojim poslom, oni se zapute ravno Kristovom Namjesniku. Na Trgu svetog Petra bilo je okupljeno mnoštvo svijeta. Vidjelica tad rekne pratiocu: "Izgleda kao da oni nekoga čekaju!" Svećenik odgovori: "Nas dočekuju!" i dok su prolazili kroz taj narod, ljudi su prema njima dizali sklopljene ruke kao da nešto mole. Vidjelica upita pratioca: "Što ovaj narod želi od nas?" Svećenik odgovori: "Blagoslov Božji traže!" Na to će ona: "Onda ih, oče, blagoslovite!" Ali svećenik odvrati: "Ne ja! Vi to učinite!" Vidjelica odgovori: "Ja nijesam dostojna blagoslivljati ljude!" Ali na ustrajnu molbu naroda uzdigne ona Krunicu Majke Božje pa s Križićem blagoslovi nepoznati narod.

Dva putnika izdaleka udju tad u palaču s desne strane. A u Papinskoj palači, sakupljeni u velikoj dvorani, dočekali su neobične goste brojni kardinali. Na čelu njih, na papinskom prijestolju, sjedio je Papa Pavao VI. Vidjelica i svećenik prodju posred kardinala i pristupe k Svetom Ocu da mu iskažu dužni poklon. Kad je došao red na vidjelicu, baci se ona na koljena i poljubi Papi noge. Papa ih blagoslovi i ponudi im da sjednu u blizini, na pripravljene stolice.

Onda vidjelica rekne svećeniku: "Duhovni oče, molim vas sjednite naprijed, s ove strane, da mi je praktičnije za razgovor. A osjećam se i nedostojnom sjediti uz vas kao svećenika." Sveti Otac zapita što vidjelica govori. Svećenik rastumači, a Sveti se Otac nasmije i kaže: "Ništa, dobro, dobro!"

244


Vidjelica je iznosila Papi Pavlu VI. Vidjenja i Poruke koje je on pažljivo i s radošću slušao i primao. A svećenik je prevodio s hrvatskoga jezika na talijanski.

Onda nastupi novo Vidjenje. Presveto Trojstvo sidje nad glavu Pape Pavla VI. Bog Duh Sveti ostavi tad Svoje mjesto i po srebrnastoj liniji podje prema jugozapadu. Ostao je tamo dosta dugo, a onda se vrati u Rim, nad Papu Pavla VI., i stane na Svoje Mjesto.

Gospodin Isus imao je na desnom Ramenu preteški križ, napravljen od neotesanih greda. Dva dijela križa ležala su na Isusovim Ramenima, a donji dio križa bio je položen na ledja Pape Pavla VI. Gospodin se srdačno smiješio Svetome Ocu i pomagao mu je nositi teški križ. Bog Otac promatrao je kardinale ozbiljna lica i kao da ih je htio nešto važno upitati.

Odjednom Gospodin pogleda vidjelicu i kaže joj: "Reci Slugi Mojemu, Glavi Crkve Moje, da utvrdi Nauku Moju u narodu Mojemu!"

PRISPODOBA O DOBROME PASTIRU

Ovako govori Gospodin u prispodobi o pastiru: "Kada pastir, koji pase povjereno stado, čuje da se s njegovom ovcom nešto neobična zbiva, potrudi se da je nadje i vidi. Nježno je tad gleda i promatra i, kad ustanovi što je s njom, zauzme se za sebi povjerenu ovcu."

Tako i svaki sluga Božji koji sazna da u blizini svojoj ima vidioca ili vidjelicu, dužan je da vidi što se zbiva s dotičnim, i neka se onda, ako je potrebno, zauzme i kod većega od sebe. Svećenik koji neće da čuje Glas Božji iz usta duše sebi povjerene, odgovarat će Bogu kada se nadje pred Sudom Njegovim.

Ovako govori Gospodin: "Svaki je poglavar dužan saslušati vjernika ako se što posebno zbiva s njim, i po riječima će spoznati kakav duh vodi to tijelo."

"TKO VRŠI MOJU NAUKU VODIM GA PUTEVIMA SVOJIM.
Kada vidite na Mojim sinovima i kćerima
štogod neobično ili izvanredno - ne mrmljajte!

245


Što je Mojim slugama nejasno i nedokučivo,
Meni je jasno jer sam Ja to dao
i znam zažto to činim.
Mnogi Mi sinovi i kćeri služe
i svakoga od njih vodim drugim putem
i dajem mu drugu zadaću u životu.
Za sve što je kreposno na tijelima ljudskim
Meni zahvaljujte jer je Moja Milost u tom tijelu.
Sve što dobru vodi od Mene je;
zla djela su od oca laži."

NEKA NITKO BOGU NE ZATVARA USTA!

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Neka nitko od Mojih stvorova ljudi Meni ne zatvara Usta kada Ja govorim preko odabranika Svojih."

Nitko od ljudi, pa ni biskup, nema pravo Božje Objave i Naloge zabranjivati. Što Bog uči čovjek ima da sluša jer je stvor i prah zemaljski.

Nitko od ljudi nema pravo zabranjivati da se Riječ Božja doda onome kome ju je Bog namijenio. Poglavari ne smiju zatvoriti usta koja si je Bog odabrao za Svoju Službu. Što je Bog izabrao neka smrtan čovjek ne prezire! Bog gleda u srce smrtnika daleko, i zna koju je posudu izabrao, i za što je može upotrijebiti.

Govori Gospodin Isus Krist ovako: "Ne pokoravaj se stvoru Mome, već se pokoravaj Stvoritelju svome!"

BOG JE UVIJEK IMAO POSEBNIH ODABRANIKA

Ovako govori Gospodin Isus Krist svećenicima koji ne mare za Njegov izvanredni rad oko duša i ne haju za Nauku što je On dostavlja s Neba, ili joj se čak i suprotstavljaju: "Imao sam Ja svoje odabrane sluge od početka svijeta, i imat ću Svoje sluge do svršetka svijeta. Tko će od vas Meni zapovijedati što da radim!"

A za neposlušne sluge Svoje na zemlji rekao je Gospodin još ranije: "Vidjet ćete vi Koga niste htjeli slušati kada se nadjete pred Mojim Očima na Sudu."

246


"OVA JE KUĆA MOJA!"

Ovako govori Gospodin Isus za službenicu Svoju Julku: "Ova je kuća Moja. Iz nje će izaći Moji Miomirisi!" To su Božje Riječi i Vidjenja što ih Gospodin preko nje daje Crkvi Svojoj.

"NIŠTA VI NE M0ŽETE URADITI BEZ MENE!"

Neki svećenik upita kad će II. Vatikanski Sabor donijeti svoj plod. Gospodin Isus Krist ovako odgovori: "Ništa vi ne možete uraditi bez Mene dok Ja ne učinim ono što sam za Svoj puk odredio. Iza toga će biti Maleno Stado i jedan Pastir, i jedna vjera, Rimokatolička. Tada će ovaj Koncil donijeti svoj plod - a sada je samo priprema za ono vrijeme."

SAMO JE TEMELJ OSTAO ČITAV

Vidjelica se nadje pred ruševinarna ogromne crkve. Sve je bilo razoreno i smrskano, a netaknut je ostao samo golemi kameni temelj. Po tom nepreglednom temelju, koji se izdizao iz zemlje oko četiri metra, veliko mnoštvo ljudi, svake dobi i svih narodnosti, pjevalo je i plesalo, vikalo i cičalo.

U sam temelj, svuda unaokolo, bili su uzidani brojni Žrtvenici. No mnogi od njih bili su više ili manje okrnjeni i oskvrnjeni. Neki su izgledali tako nakazno da se nije razabiralo čemu sliče. Drugi[sliče. drugi, orig, nota] su bili srušeni kao da ih je razorio velik potres. Zli svećenici i sami su rušili svoje Oltare i grohotom se smijali. Drugi više nisu bili ni prisutni uz svoje Žrtvenike.

A svjetina, koja je po temelju mahnito plesala i bučila, kad je prolazila pokraj dobrih svećenika smijala im se, izrugivala ih - pa i pljuvala po njima. Tek tu i tamo stajala je grupica vjernika u blizini Žrtvenika te skrušeno i pobožno pribivala Svetoj Misi i slušala pouku svećenika Božjih.

Ali na temelju se još zidalo. Mladi svećenici podizali su sebi svaki svoj Žrtvenik, gdje je već bilo prazno mjesto.

Vidjelica je dobila Nalog da s tog velikog ternelja uklanja ruševine. I stane na temelj i dade se ju-

247


nački na posao. Dok je marljivo čistila ruševine, odjednom kao da se Nebo približilo zemlji i otvore se neka vrata na kojima se pojave redovnice. Gledajući vidjelicu kako marljivo uklanja ruševine, približe joj se nasmijana lica i vesela srca. Vidjelica ih tad pozdravi: "Hvaljen Isus i Marija!" One joj odgovore: "U vijeke hvaljeni bili Isus i Marija!" Onda ih upita: "Što vi radite ovdje, uz ovu veliku crkvu?" Jedna od njih odgovori: "Već smo sustale i mi i dobri svećenici radeći u crkvi!... Sve je uzaludno i beskorisno!..." Vidjelica na to reče redovnicama: "Ja ću sada, u ime Božje, iz ove velike crkve izbaciti sav krš, tako da ostane čisti temelj, na kojem će se zidati novi zidovi. I sve što je uništeno ima da se opet podigne!" Redovnice odahnu pa reknu: "Bar se nećemo više same mučiti kada nam i ti pomažeš!"

Velik srušen hram označuje Katoličku Crkvu. Koliko je podignuto od Uzašašća Gospodinova sve je srušeno do Temelja na kojemu se gradilo. Ruševine su sve ono Božje što je u Crkvi iskrivljeno, ublaženo, ukinuto, izostavljeno ili izbačeno... Nerazorivi veliki čvrsti Temelj označuje Gospodina Isusa Krista i Njegovo Sveto Evandjelje.

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUŽBI

GOSPODIN ODNOSI KALEŽ NEVALJALOM SVEĆENIKU

U vidjenju sam išla kroz poznato mjesto. U jednoj ulici, na otvorenome, opazim Oltar pripravljen za Službu Božju. Ali sve je bilo neuredno: svijeće i Raspelo nakrivljeni, a oltarnik sav zgužvan i tako nemarno postavljen da je na jednome kraju bio predug a na drugome prekratak.

U to dodje svećenik u misnom ruhu. Izgledao je kao župnik. I dok je on na tom bijednom Oltaru služio Misu, malo dalje od njega ljudi su pjevali i plesali kao bezumni. Kad je svećenik svršlo Obred, sjedne sa ženskinjama uz Oltar pa se i on veselo smijao i zabavljao.

248


U blizini svega ovoga bila je kapelica, posvećena Bogu na Slavu. Odjednom iz nje izadje Gospodin i promotri ljude kako pijančuju, ciče i pjevaju. Pogleda zatim neuredni Oltar i svećenika koji se zabavljao u društvu žena. Onda Gospodin pridje k Oltaru, pokupi s njega Kalež i podje ulicom prema obližnjem hramu Božjem. Pred ozbiljnim i žalosnim Isusom stupao je dječak od pet godina, noseći zapaljenu svijeću.

Gospodin Isus ovako je rastumačio vidjenje. Premnogi ljudi i žene žive bezumno, kao da ne znaju zašto su na ovome svijetu. Onaj svećenik, poradi svojeg svjetskog duha, nije bio dostojan da vrši Svetu Službu Božju i zato mu je oduzet Kalež i predan drugome. Dječak sa zapaljenom svijećom jest Andjeo.

Jednom zgodom Isus dragi reče i ovo: "Gdje se ori vesela buka i cika, i vode beskorisni razgovori - Mene tamo nema!" Na plesovima i zabavama puno se vrijedja Boga psovkom i nečistim grijesima.

VESELO KOLO OKO IZRUGIVAČA OBJAVA

U vidjenju ugledam kako djavolčići igraju kolo pokraj svećenika koji je ležao u krevetu. Kad se probudio i zakoračio da će ustati, djavolčići ga zaokruže i počnu oko njega veselo poskakivati.

Dotični svećenik jako se dizao protiv Objava Božjih i čak je pljuvao za osobama koje su ih primale.

TVRD JE KAO ZID

Zbog raznih suprotivština bila sam veoma žalosna i mislila sam već u sebi da Crkvi predam sve ono što mi je Gospodin dao i da se zatim potpuno povučem. Podjem u hram Božji da se pomolim i utješim. Stanem u kut crkve da me nitko ne vidi. Držeći u ruci ključ kojim se otvara srce čovjekovo - opazim da Isus dragi služi na glavnom Žrtveniku Svetu Misu. Ministrirao Mu je dječak od šest-sedam godina i svećenik u odmakloj dobi. U crkvi je bilo tek nekoliko žena.

U času Svete Pričesti Isus dragi uzme Kalež, okrene se puku i podje prema vjernicima. Pred Njim je i-

249


šao mali ministrant noseći upaljenu svijeću dok je svećenik nosio pliticu. Prodju izmedju žena i zapute se k meni, sakrivenoj u kutu. Isus me pogleda i pokaže mi kalež da vidim što je u njemu. Bila je Presveta Krv, živa i svježa. Onda se zapute natrag do žrtvenika i Isus dragi završi Svetu Misu.

Kad je podijelio Svoj sveti Blagoslov, stvori se u blizlni žrtvenika, ispod 13. i 14. postaje Križnoga puta, prekrasna, kraljevski ukrašena ispovjedaonica. Svećenik udje u ispovjedaonicu i sjedne da ispovijeda ljude. Ali Gospodin mu se hitro približi, zgrabi ga ljutito s ledja za habit i baci snažno o zid. Tresnuo je tako jako, ispod druge Postaje, da je iz njega sve jeknulo. Uplašen poleti preda me i gotovo kao bezuman stane gledati oko sebe. Gospodin tad udje na srednja vrata i sjedne da ispovijeda. A žene se dale u bijeg i crkva je ostala prazna.

Sad udje mali ministrant u ispovjedaonicu da se ispovjedi. Gospodin ga milo pogleda, izadje van, uhvati ga za ručicu i kaže mu: "Ti si još malen za Ispovijed. Ti ćeš kasnije doći k Meni!" I pomiluje dječaku glavicu. Kad dječak ode, Isus dragi ponovno udje u ispovjedaonicu, na Svoje mjesto. A jedna se žena, sve u strahu, navirivala na vrata crkve da vidi što će se dalje zbiti.

Onda podjem prema Oltaru da se poklonim Gospodinu. Za svetu Ispovijed bila sam odviše preplašena bojeći se da ne prodjem kao i onaj svećenik. Ali Gospodin me pogleda i, smiješeći se, pozove me. Kad sam Mu se približila, tako me je milo pogledao da je taj Pogled urezan u moje srce još i danas, nakon godinu dana. Gospodin je bio u taj čas Lijep kao nijedan kraljević na zemlji.

Pokazujući mi Svoju Presvetu Krv u kaležu, dragi Isus Me podsjeća da me je izabrao da budem žrtva za Njega i Njegovu Svetu Vjeru. Onaj svećenik ne drži ni do Božjih Pouka, ni do Božjih vidioca; tvrd je kao zid. Mali ministrant želio bi čuti Isusove Riječi, ali ih još ne shvaća jer je dijete. Žene su pobjegle od Isusa jer su bile u smrtnim grijesima. Gospodin Isus hoće da sve Njegove Riječi predam Poglavarima Crkve. To je moja Ispovijed pred Isusom.

250


"KAKO GA VIDIŠ IZVANA TAKAV JE I iZNUTRA!"

Ujutro, prije odlaska na posao, u prenosu se nadjem u sobi jednog svećenika. Iza zastora, koji je bio nasred sobe, izadje on kao debelo, staro prase. Samo glava i vrat ostali su mu čovječji. A oko vrata bijelio se svećenički kolar. Inače mu je čitavo tijelo bilo prekriveno crnom dlakom. Umjesto ruku i nogu imao je papke. Pri dnu ledja virio mu je i dugački rep.

Gospodin Isus reče za tog bijednog svećenika, koji je javno i potajno činio koješta što se protivilo Bogu i svećeničkom zvanju: "Kako ga vidiš izvana takav je i iznutra!"

ŽALOSNA SVETA MISA

Na Oltaru Gospe Lurdske služio je Svetu Misu svećenik koji je uskoro iza toga ostavio svoj Red i oženio se. Oko Oltara bile su gusto poredane neprikladne klupe; sve su stajale nekako nakoso i micale se. U klupama su bile ženske, srednje dobi života, a jako nemirna i nervozna držanja. Stalno su se okretale i neprestano izmedju sebe nešto šuškale i razgovarale. Budući da sam bila veoma umorna i ja sam htjela ući u koju klupu. Ali te nemirne žene izderale su se na mene da ja k njima ne spadam, i gotovo su me htjele tući. Zato ostanem stajati vani, blizu Oltara.

Odjednom začujem neki štropot. Okrenem se i ugledam grozan prizor od kojega sam se jako uplašila. Od glavnog Oltara dolazila je glava jednog čovjeka - sama, bez tijela! Stupala je po obrazu, sad lijevom, sad desnom, kao da su to tabani. Imala je dugačku kovrčastu kosu, brkove i bradu. Lice je od dugoga hodanja izgledalo tako ugaženo i tvrdo kao da ta glava već tisuću godina tako hoda. I prodje oko mene, i pogleda me - a onda ode u neuredne klupe medju te nemirne ženske.

Kasnije mi je rečeno: "Blago tebi što nisi imala mjesta u njihovoj blizini!" Jer to su bile nečiste duše iz vatre paklene. Imale su pravo doći na Misu toga Svećenika budući da je njegova duša već pripadala njima.

251


S Božje strane nema dozvole za ženidbu svećenika Rimokatoličke Crkve: "Neka nijedna žena ne staje uz rame Mojih slugu! Ja sam Svoje sluge odabrao od ovoga svijeta i izuzeo ih za Službu Sebi. Neka svijet ne osvaja srca njihova!"

Ženska koja zavede svećenika, naći će se zajedno s njime na dnu pakla.

"ČOVJEK KOJI PODJE ZA MNOM DA MENI SLUŽI,
a poslije se okrene i vrati u svijet,
bolje bi mu bilo da se ni rodio nije!
Bio on svećenik, redovnik ili redovnica
- nije Mene dostojan!"

Ima mnogo onih koji su iz Božjeg Zagrljaja dospjeli u zagrljaj sotonin, i od odabrane Djece Božje postali stanovnici pakla, djavli.

ZLI NARAŠTAJ SNAĆI ĆE TEŠKE KAZNE

"AL' STE SE PRIPRAVILI!"

Gospodin je bio rekao da će Zlo nastupiti 15. listopada 1968. u 3 sata poslije podne. I mi se lijepo ispovjedili i pričestili, te u strahopočitanju čekali odredjeni čas. Medjutim, kad ništa nije bilo, ostali smo ponešto razočarani.

Nakon par dana Gospodin se javi i reče: "Al' ste se pripravili!" A ja Mu rekoh: "Gospodine, pa rekao si da će biti to Zlo, pa nije bilo!" A Gospodin odgovori: "Produljio sam!" I rastumači kako je Nebeska Majka klečeći plakala i zaklinjala da Zlo bude odgodjeno, da se još koja duša spasi i obrati.

Iduće godine, 1969., Zlo je trebalo nastupiti od Velikog Četvrtka na Veliki Petak. Gospodin je izabrao te dane, jer se tom zgodom najviše ljudi ispovjedi i pričesti. Tako ne bi pošli nepripravni s ovoga svijeta u vječnost.

252


"ZATO SAM I DOSLA K TEBI SADA!"

Došavši u hram Božji, u pola ladje začujem kako od Oltara Majke Božje govori Glas: "Sada će biti veliko zlo!" Na te se riječi preplašim, i opazivši kod Gospe Lurdske dva Franjevca kako u klupi mole brevijar, približim se i stanem do njih. Oni me pogledaju i jedan drugome dadu glavom znak, kako sam ja mogla doći k njima bez njihove dozvole. Onda im se ispričam: "Oprostite, što sam vam došla preblizu, ali se jako bojim zla što ide na nas." Oni se opet pogledaju i nasmiješe.

U taj čas dodje s Neba službenica Božja Julijana. Približi nam se i smije mi se što sam unišla u svećeničku klupu. A ja joj reknem: "Sestro, bojim se zla što ide pa sam se sklonila uz njih." Sestra Julijana mi odgovori: "Zato sam ja i došla k tebi sada!"

Tada opazim da je obučena u moju haljinu: "Vidi, vidi, pa ona ima moju haljinu na sebi!" Svećenici prestanu moliti pa je znatiželjno gledaju. A ja im rastumačim: "Ona je na zemlji bila službenica Božja, a sada je u Nebu! Ja i ona se jako volimo i poštujemo!"

Zlo tada nastupi, a po našim glavama počne padati žuta zemlja i kaljuža. I svećenici se sada preplaše, pa se u strahu još više približimo jedni drugima. A službenice Julijane više nisam vidjela.

Jer ljudi na zemlji ne žive po Božjim Zapovijedima, zato je crkva, u vidjenju, bila potpuno prazna. Službenica Božja imala je na sebi moju haljinu jer mnogo puta pričam ljudima o divnim djelima što ih je Bog izveo po njoj.

"PA I TI SI MOJA!"

Izgledalo je kao u spavaonici, sve krevet do kreveta i u njima kao da spavaju velike bebe. A Majčica Božja stoji uz njihove noge, uživa u njima i kao da će ih prigrliti. Kako sam došla sa strane, stojim i gledam. Onda kažem: "Majčice Božja, pa ti njih tako voliš! Sada će doći to veliko zlo!" A Ona ih još bolje prigrli. Zatim reknem: "Idem i ja da legnem medju njih!" A Nebeska Majka mi progovori: "Pa i ti si Moja!"

253


To su osobe čiste i koje Bogu služe, a Majčica Božja lebdi nad njima da ne stradaju.

Ovako govori Gospodin: "OVAJ JE NARAŠTAJ SIT MOJE NAUKE! Sluša Moj Glas, preko Mojih slugu svećenika, ali ne živi po Mojoj Nauci, zato ga moram uništiti. Premnogi Mi služe samo iz običaja, duše pune smrtnih grijeha. I onda u takovome stanju primaju Moje Tijelo svetogrdno i nedostojno. Mnogima koji su u hramu Mojemu svaki dan, mjesto je u ognju paklenome jer ne žive po Mojoj Nauci i ne drže se Mojih Zapovijedi. Tko služi Meni i djavlu, taj pripada djavlu, jer k Meni ne dolazi ništa što je na duši nečisto."

GORI NEGO U DANE OPĆEG POTOPA

"Premalo će ljudi biti na Mojoj Gozbi u Nebu. Zato plačem Ja i Moja Majka, jer će zemlja ostati pusta i prazna, a pakao u jednome času prepun. Duše umiru jedna za drugom, pa i one koje sam za Sebe odabrao; ostavljaju Me premnogi na zemlji. Malo imam onih koji Me slijede dostojno.

U dane Potopa, i u vrijeme Sodome i Gomore, uništio sam narod koji ne bijaše grježan kao ovaj u današnje doba. I danas sam odredio kaznu za Moj narod, koju sam produljio, ali nijesam odustao od Svoje Nakane. Gdje ljudi na zemlji viže griješe, tamo će više bič Moj udariti; gdje je manje grijeha, manje će stradati one općine. Još malo dana i vidjet će narodi na zemlji Koga su vrijedjali."

Sada dolaze za opomenu: poplave, nevrijeme, potresi, vulkani, ratovi, glad, kuga, razne zarazne bolesti... Na zadnje će doči tri dana i tri noći strašne tame s Velikom nevoljom. Time za sadašnji naraštaj završava kazna Božja na zemlji, koja će biti kao Mali Sud.

"IZBRISAT ĆU OHOLOST S LICA ZEMLJE!"

Drugom zgodom, kad je Gospodin govorio o ljudskim grijesima, izmedju ostalog, rekao je i ovo: "Izbrisat ću oholost s lica zemlje i neće joj biti ni traga!"

254


Ovako govori Gospodin Isus Krist: "VELIKANE OVOGA SVITETA PONIZIT ĆU, malene i prezrene uzdignut ću!"

"PRODULJIO SAM, ALI ODUSTAO NISAM!"

Radeći po kući, kako sam bila sama, razmišljala sam o strahotama Nevolje koja se sve više približava. Pomislim tada na veliku Dobrotu Isusovu pa Mu kažem poput djeteta: "Isuse, Ti si tako dobar, pa mislim da nećeš ni pripustiti to Zlo na svijet!" A Gospodin se javi nada mnom i progovori: "Produljio sam, ali odustao nisam - od Nakane Svoje!"

NITKO NEĆE DOKUČITI BOŽJIH PLANOVA

Izvjestan svećenik posjeti vidjelicu, pa izmedju ostalog, ponešto nasilno, ovako upita: "Pitajte Isusa za nas svećenike, što misli s nama i kakve nakane ima s nama[Nama, orig., nota]?"

Nije prešao ni pola puta do svoje kuće, kad Gospodin progovori: "Nitko od Mojih stvorova ljudi neće dokučiti ni Mojih Misli ni Mojih Planova!"

Ne kušaj Gospodina Boga svojega, jer On zna i predobro što Mu je, i kada, i gdje - činiti!

Zato i kaže Gospodin, ovih dana, za tamu koja će doći: "Nitko od ljudi na zemlji neće znati za dan i čas kazne na zemlji. Doći će iznenada!"

NESREĆE I NEDAĆE KAO KAZNE ZA GRIJEHE

Gospodin Isus Krist ovako govori u današnje doba, ovom modernome naraštaju:

"Kada bi Moji stvorovi Meni uistinu služili, dao bih im toliko Svojih darova da ih ne bi mogli ni potrošiti. Na prirodi će ljudi vidjeti svoje grijehe. Dat ću plod zemlji u odredjeno vrijeme, ali ću ga poništiti mrazevima, nevremenom i tučom; spalit ću usjeve žarkim[žarkom, orig., nota] suncem i osušiti izvore da narod trpi žedj; hrana će se kvariti i trulež će jesti povrće. I sve će na zemlji biti nesigurno i nestalno, jer narod neće da se obrati k Meni. Tko ostane živ, tražit će čovjek čovjeka - u mnogim krajevima svijeta."

255


"OBAVIT ĆU LICE ZEMLJE U CRNINU!

Pustit će Gospodin Bog na nepokorno čovječanstvo brojne i teške nesreće, koje će prouzrožiti mnoge suze i velike žalosti.

"OVAJ NAROD VARA MOJE SLUGE SVEĆENIKE!"

Ovako govori Gospodin: "Ovaj narod vara Moje sluge svećenike lažno ispovijedajući svoje grijehe. Premnogi i premnoge primaju Moje Tijelo tek da ih ljudi vide, a u svojim srcima kriju zla djela. Dobre tlače i ozloglašuju, a sirote iskorišćuju; istinu potiskuju, a laži uzdižu; od pobožnih se smiju, a zle hvale."

U današnje doba ima kršćana koje nazivaju dobrima, a samo što ih djavli ne odnesu. Mnogi su svećenici prevareni zbog lažnih svjedočanstava pa osudjuju nevine i pravedne. Paklena zmija svuda repom maše! Uvukla se i u mnoge samostane i, služeći se pojedincima, hoće da u Zajednicama razori svako dobro.

Ovako govori Gospodin:
"NADJUBRIT ĆU ZEMLJU TJELESIMA LJUDI!"

NOVI NARAŠTAJ

Gospodin Isus kaže ovako:
"IDE VRIJEME - I ZEMLJA ĆE IMATI DRUGO LICE!"
Znači, sve će biti drugačije rasporedjeno.

VELIKA SLOGA I LJUBAV

Ovako govori Gospodin Isus: "Zemlja će ostati prazna i pusta i čovjek će čovjeka tražiti; a kada se nadju, uzljubit će se i biti će jedno tijelo i jedan duh, Maleno Stado Moje!"

Medju onima koji prežive sve nevolje i nedaće koje dolaze na ovaj svijet vladat će velika sloga i ljubav.

256


DOLAZI NARAŠTAJ GLADAN RIJEČI BOŽJE

Na blagdan svete Katarine (25.XI.1971.), pod jutarnjom molitvom, odjednom ugleda u svojoj blizini dragog Isusa i Nebesku Majku. Tri puta su si nešto šaptali i, smiješeći se, gledali na vidjelicu. Nakon pola sata iščeznu kao da se vraćaju u Nebo.

Puna Prisutnosti Božje, i još u ekstazi, gleda oko sebe neće li ponovno vidjeti svoje Najmilije. Tada opazi da iza njezinih ledja stoji svećenik i gleda u nju. Ona mu se ispriča: "Oprostite, duhovni oče, što vas prije nisam primijetila. Imala sam ugodno Vidjenje pa se nijesam okretala."

A svećenik joj na to reče: "Tu sam ja bio skroz dok si ti imala Vidjenje. Sve što si vidjela i čula, zapiši!"

Vidjelica se tad potuži: "Već sam puno pisala i puno je propalo dok sam bila zatvorena. I ono što napišem nemam kome da predam jer se nitko u mojoj blizini ne zauzima za Nauku Božju!"

Odgovori Gospodin u liku svećenika:

"Ovaj naraštaj sit je Moje Nauke; sluša je, ali ne živi po njoj. Dolazi naraštaj koji će gladovati za Mojom Naukom."

Gospodin Isus pokazao je vidjelici slugu Svojega koga je izabrao za raširenje Svoje Nauke, koja obuhvaća cijeli svijet.

SAD ĆEMO ŽIVJETI PO EVANDJELJU

Izvjestan gradić bio je teško kažnjen. Ostalo je na životu svega desetak osoba... Onda dodje i nekoliko žena sa sela da se u crkvi mole. Kad ugledaju srušenu crkvu i samostan, zakukaju i zalamataju rukama od žalosti. I mene je uhvatila duboka žalost kad sam gledala te sve ruševine.

Najedanput dodje odnekle mlad povisok svećenik. A ja mu se potužim: "Slušaj, sad više nemamo ni crkve, ni svećenika, ni Svete Mise - ništa!" A on odgovori: "Sada ćemo živjeti onako kako je bilo zapisano u Svetim Knjigama i Evandjelju!" I uzme u ruke Sveto Pismo

257


i počne nam čitati i tumačiti Sveto Evandjelje. Dugo nas je poučavao, a onda se s nama i molio.

Odjedanput dodje draga Nebeska Majka, pristupi mladom svećeniku i kaže mu zabrinutim glasom: "Sinko Moj, a gdje ćemo spavati?" On pokaže na ruševine samostana. A žene reknu: "Kamo ide on, idemo i mi!" Ja ih upozorim: "Pa to je Isus!" "Pa neka je! - odgovore one - idemo za Njim."

Od samostanskih zgrada ostala je poštedjena tek šupa za drva. U uskom hodniku, uza zid, bio je mali otoman i na njemu misne haljine. Nebeska Majka rekne: "Pa ni ormara nema!" Isus dragi potvrdi: "Ništa!" Hodnik je vodio u bivšu pekaru. Žene udju unutra, a ja za njima. Ništa! Samo prazni zidovi i goli pod! Ni na što legnuti, ni s čim se pokriti, ni na što sjesti, ni iz čega jesti - ništa!

Poslije dragi Isus reče: "Kako si vidjela tako će se na tome mjestu i zbiti, radi nepokornosti Mojih slugu koji neće da čine pokoru. Da samo jedan dan u tjednu poste ili pokoru čine, poštedio bih taj kraj!"

BOG OTAC OPOMINJE PREŽIVJELE

Na zapadnoj strani neba ukaže se Bog Otac Nebeski. Svojom Pojavom ispuni gotovo sav zračni prostor. Pred Bogom Ocem je velika zemaljska kugla u koju je usadjen Križ Kristov. Uz Križ vijori snježnobijela Uskrsna zastava, sjajna kao sunce. Podno Križa i Zastave leži umiljato bijelo Janješce, crnih očiju. Glavicu je prislonilo na zemlju, kao da želi u njoj boraviti.

Haljine i plašt Oca Nebeskoga odsijevaju kao sunce, i kao da su od kadife zagasite boje. Kosa Oca Nebeskoga je više tamno smedja, pomalo crnkasta, razbačeno češljana, a seže do ramena. Oči divne kao rujna zora.

Bog Otac promotri zemlju kako je sada na njoj. Pažljivo gleda ono malo ljudi što je ostalo na životu. Ozbiljna Lica i uzdignute Desnice opomene narod na zemlji i prekori ga zbog počinjenih grijeha. I zemlja se poboja Boga jer Ga je gledala svojim smrtnim očima.

258


IZA MUKE ŽIVOTA NAGRADA VJEČNA

PRED BIJELIM VRATIMA

Uspinjala sam se putem bijelim kao snijeg a lijepim kao da je od mramora. Još nekoliko osoba išlo je tim putem gore-dolje. I samo me pogledaju i ništa ne reknu, nego produže dalje.

I stignem na povišeno mjesto, u neobično predvorje. Zid je bio slijeva, sdesna i na dnu prostorije, a sprijeda je bilo otvoreno. U dnu su bila velika prekrasna bijela vrata. Nad njima nije bilo stropa nego su bili oblaci. U tom predvorju bilo je četrdesetak ljudi, razne dobi života. Pokušavali su unići na bijela vrata, ali nisu mogli jer su bila zaključana. Hodali su po toj prostoriji kao da čekaju neko otvorenje. Došavši pred vrata, pokušam ih i ja otvoriti, ali nisam ni ja mogla.

A s desne strane sjedio je za poširokim stolom na običnoj stolici Dječak Isus, u dobi od 10-12 godina. Oko Glave je imao svijetao krug. Naslonjen na stol, podbočivši Glavu na lijevu ruku, zabrinuto je promatrao grupicu ljudi pred Sobom. A oni su hodali oko Dječaka Isusa tako po domaću kao da su Njegova Zajednica.

Prodjem izmedju ljudi do Gospodina i upitam: "Što, zar se ta vrata neće otvoriti?" Dječak Isus odgovori mi zabrinuto: "Otvorit ću Ja ova Vrata i moći će oni ići gdje bude tko htio. I ti ćeš moći ići gdje god budeš htjela. Još samo pola dana i Ja ću ta Vrata otkljućati!"

Isus dragi mi je rastumačio da su to mučenici za Svetu Vjeru. Bijela vrata su ulaz u Nebo. Gospodin je bio zabrinut jer mnoge duše propadaju zauvijek.

Kad čovjek sa zemlje vidi duše pokojnika, one s njim ne razgovaraju. Ako ih se štogod upita, koji puta odgovore. Takodjer, ako se za njih molimo, pa im nešto treba, uz Božju dozvolu smiju i one štogod pitati.

259


"OVDJE SU SVI PRAVEDNICI!"

Nevidljiva sila ponijela me u Visine, veoma daleko od zemlje. Bila je tamo prekrasna priroda, a bregovi su se dizali do samog Podnožja Neba. Na tome tlu sretnem desetak ljudi, srednje dobi života. I nešto su kao tražili izmedju cvijeća i trave. Pristupim najbližoj ženi pa je upitam: "Ima li ovdje koji pravednik?" Žena se uspravi pa mi, kao povrijedjena, oštro odgovori: "Ovdje su svi pravednici!" Na te riječi zašutim i počnem razgledavati čudnovati kraj.

S desne strane opazim nekoliko velikih zgrada, visokih i preko petnaest katova. Ali izgledalo je kao da nikoga u njima nema. Pa si mislim: Vidiš, na zemlji čovjek nema gdje ni glavu nasloniti, a ovdje toliki stanovi prazni. Onda upitam ljude u blizini: "Tko ovdje stanuje? Čini mi se da dotični nijesu kod kuće!" Ljudi ništa ne odgovore, ali se začuje Glas s Neba: "Katnica pred kojom stojiš jest tvoja!" Uplašim se na te riječi pa reknem: "Gospodine, a što će meni to čudo! Za sirotu Julku dosta je i mala sobica!" I gledajući tu ogromnu zgradu, uzdahnem: "Tko će tebe samo spremati!"

A s lijeve strane stajao je još veiičanstveniji Dvorac, sazdan od same svile i kadife. Lepršao je i prelijevao se u boji mramora. Gledajući u to stvoreno čudo, smiješeći se, primijetim: "Da mi je samo znati, tko će u tebi prebivati! Balzami Vječnosti iz tebe mirišu!" A zidovi od kadife još se više naginju k meni. Onda opet prozborim: "Osvajaš mi srce, ali su preveliki stanovi tvoji za skromnu Julku da u tebi boravi."

Tada opazim daleko dolje zemlju. Jedva sam je i razabirala kako je bila malešna. Pa se sjetim koliko je na zemlji bijede razne vrsti, a ovdje divote kakovih oko čovječje nije vidjelo! Tada začujem vapaje sa zemlje: "Dodji na zemlju, jer te Majka Crkva zove!" Ali ogorčena zbog svega što sam na zemlji proživjela, odgovorim: "Neću ja doći više nikada na zemlju jer sam na njoj mnogo pretrpjela! Meni nije bilo dobro na zemlji!" I podjem za dušama koje su s tog terena uzlazile u Nebo.

260


Duše na ovome terenu jesu pravednici koji tamo još malo zastaju dok se potpuno ne očiste. Zgrade i stanovi predstavljaju stepen duhovnih zasluga pojedinih duša.

"OVDJE NAS IMA SAMO MALO!"

Na obali Vječnosti - Jednom sam odnešena daleko od zemlje, potpuno Gore. Stavljena sam na obalu nekog mora. I spustim se do samoga mora i gledam. Lijepo, bistro more, ali nigdje žive duše! Šta ću sad! Dolje ne mogu jer je jako daleko, a ovdje nikoga ne susrećem.

Odjednom ugledam da izdaleka dolazi brod. Bio je nevelik, ali zgodan i lijepo obojen: bijelo s plavim izradbama. Kad je brod pristao, mornari izadju na obalu. Svi su bili jako mladi i lijepo obučeni: u bijelo i plavo. Ja im tad pristupim i zamolim ih: "Morala bih poći dalje, ali ne znam kako. Hoćete li me prevesti tamo gdje ima svijeta?" "Hoćemo!" - veselo mi odgovore. "Ali ja nemam pasoša! Bojim se da me kapetan ne izbaci!" Mladići me razdragano zaokruže i odgovore: "Imaš ti pasoš, imaš!" "Ali nemam novaca da platim kartu! Što ću ako bude kontrola?" "Ne boj se! - odgovore mi. Mi ćemo se zauzeti za tebe da dodješ kamo si pošla." I udjem u ladjicu kao jedini putnik.

Nakon duge vožnje kažu mi mornari: "Sada ćemo doći u kraj gdje ćeš imati društvo." Kad smo se približili drugoj obali, opazim u pristaništu grupu žena koje su čekale brod. Bilo ih je pedešetak, a sve u dobi od tridesetpet do četrdeset godina. Brod pristane u luci, a mornari svežu brzo konop i stave izlazni most. Onda izadjemo na obalu. Kraj je bio malo brdovit ali veoma lijep.

Kapetan broda - Najednom opazim kapetana broda kako silazi na obalu i pozorno me promatra. A bio je prekrasna osoba i lijepo obučen. Imao je na sebi žutozeleno odijelo, više na bjelkasto, neka ugodna boja. Ja se pak preplašim misleći da će me sada kazniti. Ali On zapovjedi jednome mornaru da donese dva stolca. Ovaj odmah pohiti i začas ih donese. Kapetan sjedne, pogleda me i zapovjedi neka i ja sjednem. Mornari

261


se veoma začude i govorili su medju sobom: "Tko je ona da smije uz Njega sjesti?" Netko iz grupe rekne: "Valjda su u rodu!" A ja u strahu progovorim: "Molim Vas, gospodine kapetane, oprostite mi! Dovezla sam se ovamo, a nemam ni pasoša ni novaca!" A On me gleda pa kaže: "Imaš, imaš ti pasoš! Ne boj se! - Onda mi joi reče: Ja sam se brinuo za tebe i za tvoje dijete, brinem se, i brinut ću se za tebe i za tvoje dijete!" Na to Kapetan ode na brod, u svoju sobu, a ja se pridružim ženama.

Hrana duša - U to dodje neka redovnica noseći velik pladanj pun hrane. Na jednom kraju pladnja bili su na hrpu stavljeni veliki lijepo pečeni bataci. Na drugom kraju bile su debele kriške kruha, rezane u trokut. I posebno opet veliki komadi kolača, takodjer trokutasta oblika. Redovnica je prolazila izmedju žena i zastala ispred svake od njih da si uzme od svake hrane po komad. I stane preda me i, ne gledajući mi u oči, ponudi i meni. Kad sam već uzela, najedanput me pogleda u lice, zbuni se pa mi kaže: "Tebi nisam smjela dati! Ti još nisi ovdje!" Na to joj odgovorim molećivo: "Ali, sestro, ja sam izdaleka, sa zemlje! Ogladnjet ću dok se vratim! Evo, vratit ću vam kolač, a zadržat ću meso i kruh." Pristane ona preko volje i, sve klimajući glavom, govori sama sobom da mi nije smjela dati jer još nisam medju njima. Iza obroka upustim se sa ženama u razgovor: "Šta vi radite ovdje? Ima li vas mnogo?" Jedna mi odgovori: "Jako rijetko dolaze ovamo duše! Ladjica ode i po nekoliko puta, a da nijedne duše ne doveze. Ima nas ovdje samo koliko nas vidiš!"

Povratak - Najedanput zazvoni. Jedan me mornar pozove: "Dodji[dodji, orig., nota] da te povezemo jer polazimo na mjesto otkuda smo i došli." Onda ih zamolim: "Ja sam došla sa zemlje! Lijepo vas molim kad biste me htjeli tamo povesti!" Oni se nasmiješe i uskliknu: "Ta gdje smo mi od zemlje! Mi smo Gore, a zemlja je daleko dolje! Mi prevozimo duše koje sa zemlje dolaze u Vječnost." A ja im reknem: "Pa je l' se vama isplati prevaljivati toliki put, a da nikoga ne vozite? Odanle ovamo nikoga, odavle onamo opet nikoga!"

262


Prije odlaska još jednom pogledam taj lijepi kraj sa svojim brdima i ravnicama, divnim stablima i krasnim cvijećem, a usred te ljepote stanovi za duše.

Popnem se onda na brod i dovezoše me gdje su me i uzeli. Zamolim ih da me prevezu barem do Australije, a onda bih ja tamo radila i već se nekako vratila u domovinu. Ali oni mi nasmijani odgovore: "Doći ćeš ti na zemlju kako si sa zemlje i ovamo došla!"

I prenese me tad na zemlju, na mjesto odakle sam i uzeta. Prošla sam u zraku "milione" kilometara, tako da sam osjećala veliki umor puta.

Nebo ima toliko Predjela koliko i zemlja država. Ne zna se Nebu kraja ni u Širinu, ni u Dužinu, ni u Visinu! Malo duša dolazi u ovaj Predio Neba jer ih je malo steklo zasluge koje odgovaraju ovom stupnju Blaženstva. Brod je oznaka Rimokatoličke Crkve. Nisam znala tko je onaj kapetan. Onda mi je dragi Isus rastumačio da je to Otac Nebeski. Mornari su duše koje suradjuju s Bogom. Hrana duša jest Nebeska Tajna koju smrtnik na zemlji neće dokučiti.

263


+

U Ime Boga Oca
koji me je s velikom Ljubavlju stvorio.

+

U Ime Boga Sina
koji me je s velikom Ljubavlju
Svojom Pregorkom Smrću otkupio.

+

U Ime Boga Duha Svetoga
koji me s velikom Ljubavlju
Svojom Presvetom Milošću posvećuje.

Amen.
 

SVE NEKA BUDE NA VEĆU SLAVU PRESVETOGA TROJSTVA:
BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA DUHA SVET0GA
TE NA ČAST I HVALU
PRESVETE BOGORODICE, BLAŽENE DJEVICE MARIJE
I NJEZIN0G PREČIST0G ZARUČNIKA,
LJUBLJENOG POOČIMA ISUSOVOGA - SVETOGA JOSIPA!

264

Ova knjiga nalazi se na web-stranicama
www.exDeo.com