- 161 -

SVETA URA

Zatvor V e l i k o g   Četvrtka
i
tamnica tabernakula

Tamnica, u koju je Isus bio zatvoren kad su ga uhvatili na Maslinskoj gori navečer Velikog četvrtka.

Tabernakul, nova tamnica, u koju se Isus sam zatvorio iz ljubavi prema nama i gdje će ostati do konca vremena.

Prošlo je dvadeset stoljeća, ali danas kao i onda, u jednoj i drugoj tamnici, isti je Isus, osramoćen, ismijan, zasićen pogrdama.

Ova Sveta Ura mora biti s naše strane svečani čin zadovoljštine za veliki grijeh, što ga čini ona vrsta kršćana — a biva nažalost sve brojnija — koji hoće jednako ljubiti Isusa i svijet. Neka to bude istodobno milosrdna i stroga pouka mnogim katolicima, koji u manifestacijama svoga vjerskog života ističu vjernost našem Gospodinu, ali u svom društvenom životu ne poznaju i teško krše zakon velikoga Kralja ljubavi... Vječno ostaju istinite Isusove riječi: "Nitko ne može služiti dva gospodara", osobito kad su oni tako među sobom oprečni...

S t a n k a

Bilo bi divno čudo, kad bismo mogli poput sv. Pavla zagledati Riječ iza otajstvene koprene njene slave!... Nažalost! Dok živimo na ovoj zemlji kušnja, Bog će uvijek ostati na visinama, koje su za nas nepristupačne. Ipak, njegovo se milosrđe udostojalo pomoći našu nemoć. On je sam sišao među nas i ostaje na dohvat našim srcima...

Dođite, približimo se svi ove večeri, jer želimo iznenaditi božansku Riječ u drugoj slavi, u slavi zatvora Velikog četvrtka... Promatrajte u zanosu vjere prizor, što ga anđeoski zborovi zaprepašteno motre. Kraljevska palača — podzemna tamnica, prijestolje — mala klupica; bol umjesto diadema; trska prezira mjesto žezla, napokon, svita ovoga Kralja je pripita vojnička rulja, čopor opojen sotonskom mržnjom!...

Promatrajmo skupa našeg Kralja Isusa, u ovoj tamnici, izvrgnuta smijehu, podrugivanju, udarcima: blag ali veličanstven u svojoj poniznosti, svojim pogledom on moli milosrđe i ljubav, dok mu strahovita tjeskoba podrhtava na božanskom licu natopljenom Krvlju, u koju se miješa žuč bo-


- 162 -

li!...

S t a n k a

DUŠE.- U takvom te stanju večeras nalazimo, Gospodine Isuse, i nakon proteklih dvadeset vjekova, u ovoj istoj tamnici ljubavi i tolikih prezira; ovu je tamnicu tvoje Srce htjelo čudom ovjekovječiti i učiniti je nerazorivom...

O neumrli Kralju, sjaj tvoga kraljevskog, ali krvavog veličanstva uvijek je isti. Ništa se nije promijenilo: ni lanci ljubavi, kojima si postao naš zarobljenik, ni podla patnja, koja te obasiplje pogrdama, ni mržnja sudaca, ni okrutnost tamničara... Ali osobito tvoje Srce, o Isuse, ljubavi naše ljubavi, ono se nije promijenilo!... Ostalo je isto, kakvo je bilo i onda, uvijek isto, nepromjenljivo u svojoj milosrdnoj odluci, da ostaneš naš zatočenik do konca vjekova...

Mi, božanski Učitelju, mi moramo i hoćemo zamijeniti svoju griješnu pobunu sa slavnim zarobljeništvom, lance grijeha sa lancima ljubavi, koji će nas vjerno sjediniti s tobom. Zato ti raskajani i s ljubavlju u duši kličemo večeras: Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

O Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, ukroti živom vjerom našu jadnu slobodu!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, svladaj žarkom ljubavi naše srce tako bijedno u ljubavi, tako hladno u svojoj nezahvalnosti!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj svojom pobjedničkom milosti sva naša buntovna osjetila!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj nadnaravnom snagom našu promjenljivu i slabu volju!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, svladaj spasonosnim strahom naš oholi duh!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Kralju naš, zarobljeniče iz ljubavi, sputaj svojom nježnosti i milosrđem našu slabu i nepostojanu narav!...

Euharistijski Isuse, učini srce naše po Srcu svome!

Jest, božanski Kralju tabernakula, učini, da od robova ovoga varavog svijeta, koji nam uz pjesmu i smijeh prodaje otrov i pakao, postanemo robovi tvoga božanskog Srca. Tebe ljubiti i tebi uvijek služiti, nije li to veća


- 163 -

čast i slava, nego kraljevati nad ljudima?

A sada, ljubljeni Učitelju, dostoj se baciti pogled kroz rešetke ovoga zatvora na sretnu četu tvojih vjernika, prijatelja... Oni su, Gospodine, propustili u Getsemaniju svoju dužnost prema tebi, ali večeras hoće, da pred tabernakulom zadovolje za odvratnu revnost Jude i tvojih brojnih neprijatelja... Oni ti ovdje daju časnu naknadu osobito za ono nebrojeno mnoštvo, koje drijema i počiva, dok se ti boriš u smrtnoj stisci... Tvoji prijatelji ovdje čuvaju stražu; zamjenjuju one, koji su te kukavičkim bijegom napustili, kad si bio uhvaćen u vrtu...

Isuse, nemoj pozivati anđele, oni su u slavnoj vječnosti!... Pokloni svojim zemaljskim prijateljima intimna povjeravanja svog Srca u tabernakulu!... Progovori nam molećim i tužnim govorom božanskog sužnja i ujedno vlašću Učitelja i Gospodara!...

Govori, Isuse, i obaspi nas svijetlom!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Govori, Isuse, i obaspi nas svijetlom!

Govori, Isuse, i obaspi nas ljubavlju!

Govori, Isuse, i obaspi nas ljubavlju!

Govori, Isuse, i pobjeda je tvoja!

Govori, Isuse, i pobjeda je tvoja!

Jest, Isuse, progovori, jer samo ti imaš riječi života, istine i ljubavi, koje vode k vječnom životu.

Učini, Gospodine, da stvorovi ušute i da čuju tebe, Isuse, samo tebe, Riječ Božju!

Neka nebesa siđu, da čuju tebe, vječnu Riječ, samo tebe da čuju!

Ne oklijevaj dulje, Isuse, tvoje sluge, tvoja djeca, tvoji prijatelji, koji ti zadovoljuju, slušaju te.

POSLUŠAJTE SABRANO GLAS, KOJI NAVIRE IZ OVE ČUDESNE I BOŽANSKE TAMNICE; NEKA ZAVLADA ŠUTNJA, SABRANA ŠUTNJA DUŠA U MOLITVI... ZAUZMITE MJESTO, LJUBAV I BOL ANĐELA U ONOJ TUROBNOJ NOĆI VELIKOG ČETVRTKA.

ISUSOV GLAS.- "Maleni moji, prijatelji moji, evo Srca, koje vas je ljubilo iznad poništenja jaslica i Nazareta, da, i preko samog raspeća mog tijela i moje duše na Kalvariji; evo Srca, koje vas je ljubilo do iznemoglosti, do uzvišenog ludila; Srca, po kojem ću ostati vaš zarobljenik dovijeka, vaš sužanj u svetom tabernakulu... Ovdje, u božanskoj Euharistiji, iscrpio sam svoju neizmjernu ljubav. Jao! ovdje i čovjek iscrpljuje svoju neizmjernu nezahvalnost!

Vi roditelji, koji ste po prirodi tako osjetljivi, čije srce je toliko pretrpjelo, koji ste bili tako kruto izranjeni rukom vlastite, odviše razmažene djece, zbrojte ako možete sve svoje gorčine, dodajte im sve suze, prolivene od početka svijeta u zemaljskom raju: sve ovo samo je kap vode prema bezdanom i beskrajnom moru mojih tjeskoba na svetom oltaru...


- 164 -

Dođite k meni, dođite svi, vi žalosni, ranjeni razočaranjem, pogođeni u srce od svojih na vlastitom ognjištu; dođite vi, skršeni nepravdom, izmučeni krutim rastancima, nesrećama i tjeskobama, koje su često bolnije od same smrti!... Dođite i vi, koje je sreća razbaštinila ovdje na zemlji, svi vi mnogobrojni, koji vučete sa sobom izmrcvarenu dušu!... Dođite napokon vi, koji ste okusili kalež svih boli, kojih se dotakla životna okrutnost u svim njenim oblicima... Oh! dođite svi k meni, ne samo da budete utješeni, nego da u svijetlu tabernakula kao kršćani shvatite, da je bujica vaših nesreća tek jedna kap, jedna kap onog gorkog oceana, što ga Bog Otac izlijeva na svog Sina, vašega skrivenog Boga!... U ovoj tamnici on okajava nezahvalnost čovjeka, koji zaboravlja svog Boga i koji ranjava svog Spasitelja, kao što nikad ni najnezahvalniji sin nije napojio svoje roditelje sramotom i tjeskobom!...

Evo me zaboravljena, stavljena u zadnji red i prezrena, kao što nikad nije bio zaboravljen ni najobičniji prijatelj, kao što nikad ne će biti prezren ni zadnji zločinac!... A ipak, ja sam vaš Učitelj i Spasitelj svijeta! Ja sam vaš Bog i vaš Brat, Isus! Maleni moji, smilujte se mojoj duši, žalosnoj do smrti!...

NASTOJTE OKUSITI I DUBOKO RAZMATRAJTE BESKONAČNU GORČINU OVE TUŽBE!

S t a n k a

Ali na zaborav ja ne odgovaram sa zaboravi! Moja je osveta ljubav! Evo zato sa dna svoje tamnice suznim pogledom pratim silnu povorku svoje djece, koja su otkupljena mojom Krvlju, a koja se nikad ne pričešćuju!...

Živjeli su kraj mene, naše kuće su se doticale, dao sam im ognjište, kruh za njihov stol, koji im je govorio o meni!... Nažalost! Nisu nikad došli na moja vrata zatražiti kruh vječnog života, koji sam ja sam! I tako će umrijeti od gladi kraj kuće svoga Oca!...

Ima također mnogo duša, koje su poput Samaritanke razgovarale sa mnom uz ogradu zdenca moje ljubavi. Nježno sam ih pozivao, čudesa sam činio, da ih k sebi privučem... One su došle do ruba zdenca, do tabernakula, ali su odbile da ugase svoju žeđ, nisu htjele okusiti žive vode, koje iz moga probodenog Srca izviru i struje do vječnog života...

A što da vam sada kažem, djeco moja, o tolikima, koji su mnogo i mnogo puta okusili slatkoću moga Srca u presvetoj Euharistiji, koji su tako često prislonili svoje usne na dragocjenu ranu mojih prsiju, a onda me zaboravili i otišli, da se nikad više ne vrate... Ja ih uvijek očekujem, ali nažalost, uzalud!... Njihova nezahvalnost probada mi dušu i bolno je razdire...

Evo napokon nebrojenih duša, omamljenih svjetskim užicima, koje nerado, više od straha nego iz ljubavi, tek tu i tamo, vrlo rijetko otkidaju nekoliko časaka od svojih poslova i stvorova, da ih posvete Bogu u tabernakulu; a pritom su uvjerene, da mi time, što se približuju, iskazuju


- 165 -

sasvim neobaveznu počast!... Pa još, kad bi barem to malo, što čine dobro obavile; ali one brzo odlaze, tako im se žuri, kao da nemaju ni minute vremena za onoga, koji za njih sprema vječnost!...

Nije li možda netko od vaših, neki član vašeg ognjišta u ovoj trostrukoj karavani nezahvalnika? Evo ure milosrđa!... Plačite i molite za njega! Ljubite u njegovo ime, jer je Isus i ustanovio Svetu Uru, da bi dijelio milosti; molimo ga pouzdano, da ih izlije na nas i na sve naše. U tom cilju udružimo se u veliku molitvu zadovoljštine. Neka ona postigne spasenje svih onih duša, koje gladuju — a da toga i ne znaju — za svojim euharistijskim Isusom, koje venu, jer nemaju kršćanskog života i umiru od svoje nesvijesne čežnje: od čežnje za Hostijom..."

GLAS DUŠA.- Euharistijski Isuse, neumrli Kralju stoljeća, Kralju, koji s poniznog prijestolja tabernakula želiš osvojiti svijet, ne dopusti, da netko od naših pogine od žeđi dva koraka do tvoga Srca, tog nepresušnog vrela žive vode. Ne dopusti, da odbace tebe, posvećeni Kruše, koji si s neba sišao za zemaljske prognanike. Oh! ne dopusti da oni klonuli padnu na životnom putu. Budući da si Isus, prekorači ponor, koji ih dijeli od tebe, ne obaziri se na njihovo neznanje, osvoji ih unatoč njihovoj slaboći, slušaj samo svoje milosrđe i molitvu vjere i ljubavi, koju ti prinosimo za njih, možda bez njihova znanja, ali i na tvoj milosrdni zahtjev... Molimo te, Isuse, spasi ih!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Preko bezgrešne Kraljice, daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, slatkih nježnosti, kojima te obasula Marija u betlehemskim jaslicama?... Sigurno nisi zaboravio onih prvih milovanja, prvoga smiješka, ni prvog poljupca ljubavi tvoje neokaljane Majke!... Oh, ako je još uvijek ljubiš kao onda, one noći prvog Božića privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, da su ti se pastiri i kraljevi poklonili, dok si ležao u Marijinu naručju?... Oh, sjeti se, da se je one večeri na prijestolju njenih djevičanskih grudi upalio u tvoju počast tamjan prvog klanjanja zadovoljštine... Ako je još uvijek ljubiš kao Bog-Dijete, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, svog bijega u Egipat kad si bio naslonjen u potpunoj sigurnosti na srce Marijino, oknužen rukama, sakriven njenim materinskim plaštem pred Herodovom srdžbom?... Oh! Nisi zaboravio ljubomornih briga, skrbne ljubavi ove neusporedive Majke za vrijeme nezahvalnog boravka u zemlji izagnanstva!... Ako je još uvijek lju-


- 166 -

biš kao Dijete-Bog, privuci po njoj tabernakulu sve duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, maleni Isuse, nebeskih nazaretskih oaza i svojih prvih molitava na Marijinim koljenima?... Oh! Još uvijek slušaš skladni romon pjesama, kojima te Majka u kolijevci uspavljivala!... Nisi zaboravio prvih suza, što su ih tvoje oči ugledale u Marijinim očima!... Ako je još uvijek ljubiš kao Bog-Dijete, privuci po njoj tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

Sjećaš li se, Isuse, silne tjeskobe tvoje Majke, koja te je kao dječaka tri dana tražila u Jeruzalemu? Još se uvijek spominješ goleme radosti, koja je zasjala u njenu pogledu, zastalog kucanja njezina srca, kada te je pronašla u hramu i ponovno zagrlila?... Ako je još uvijek ljubiš kao Dijete-Bog, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

I sjećaš li se napokon, Isuse Spasitelju i Kralju, svojeg rastanka od Marije u četvrtak navečer,... njene duboke tuge, kada te je susrela na putu prema smrti?... Za vječnost čuvaš sve ono, što su ti u onim časovima posljednjeg oproštaja i agonije izrekli njeni pogledi, puni ljubavi... Ako je još uvijek ljubiš kao Dijete-Bog, privuci preko nje tabernakulu duše, koje hoćemo spasiti!...

Daj im da piju iz kaleža tvoje ljubavi!

MOLIMO ČASAK ZA VJEČNO SPASENJE SVIH RASIPNIH SINOVA!

Koji su to tako jaki i otajstveni okovi, koji je to tako moćni lanac, kojim Bog postaje ljudski zprobljenik?... zarobljenik tako nezahvalnog i tako podlog čovjeka?...

Koji je temelj ove neprodorne tajne euharistijskog misterija?... Koji je to najviši i odlučni razlog ovog čuda nad čudesima?...

K r a t k a   s t a n k a

Odgovori pokliku naše vjere, vapajima naše ljubavi, odgovori ti sam, Isuse, jer ni anđeli ni ljudi ne bi nam mogli otkriti ove duboke tajne, tog bezdana tvoje ljubavi. Otvori nam vrata, objasni nam, zarobljeni Isuse, svoj tabernakul!

Zašto taj zatvor?... Zašto si ga podigao protiv nasrtaja stoljeća i mržnje tvoje djece?... Kako je to, da si se ti, Kralj kraljeva, koji posjeduješ raj, sam učinio vlastitim stražarom i vlastitim zatočenikom?... Već si unaprijed, na Veliki četvrtak, znao za sav kal našeg srca... Ti si dakle, Gospodine, u prvom redu odgovoran za svoju sudbinu u tamnici tabernakula!... Tko bi bio toliko moćan, da


- 167 -

Boga prisili prihvatiti ove lance? Tko te ovdje zadržava? Raskini, Isuse, veo ove tajne, odgovori nam!...

POSLUŠAJTE DUBOKIM GANUĆEM VJERE UČITELJEV ODGOVOR!

ISUSOV GLAS.- Sveto ludilo, božanska mahnitost moje ljubavi... moje me Srce izdalo, svladalo, ono me sputalo!

Poslušajte me, maleni moji, prijatelji moji: ljubav je odlučila moje Utjelovljenje, ljubav me pribila na Križ. Ah! znajte ljubav i samo ljubav pronašla je Euharistiju, najveće čudo moje beskonačne ljubavi...

(Polako uz stanke)

Dušo ljubljena, Ja sam tvoj Bog, a ti, ti si samo jedan grešan stvor. Pa ipak, radi tebe, o nevoljno biće, radi tebe buntovni praše, samo radi tebe, ja sam ostao u ovoj Hostiji!... Oh, daj mi napokon tvoje srce, tako opako, oskvrnjeno, daj mi ga u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ja sam tvoj Bog, a ti, ti si bolesnik, gubavac, odgovoran za svoju gubu!... A unatoč tome, za te, prezira vrijedni crve, nadut ohološću, samo za te ja živim u Hostiji!... Daj mi dakle napokon svoje gubavo srce u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ja sam tvoj Bog, a ti si tek izgubljeni ostatak zemaljskog raja, nesretnik, koji je tražio svoju vlastitu nesreću... Ali za te, i samo za te, koji si jedna odsječena grana, određena za vatru, ja sam ostao u Hostiji, da bi ti mogao steći nov život, hranjen neumrlim sokom! Daj mi dakle tvoje iznemoglo i klonulo srce u zamjenu za moje... Ljubi me, kako ja tebe ljubim!

Ah! ti hoćeš znati, koja me otajstvena svemogućnost ukorijenila u ovoj zemlji, što je nakvašena i natopljena mojom Krvi. Poslušaj moj odgovor... To je ljubav, ne zaboravi nikad; samo ljubav... A hoćeš li znati, predraga dušo, koja je sada moja najveća gorčina i tjekoba? Poslušaj... i plači: Ja ljubim, kako samo Bog može ljubiti, a moji me ne ljube! Moji, moja preodređena djeca, oni, koji se nazivaju moji vjernici, moji intimni prijatelji, ne ljube me, kako bi mogli, kako bih ja htio!...

Evo moje duboke žalosti... A ipak, vi tako snažno možete ljubiti, ta već toliko ljubite svoje na domaćem ognjištu!... Kad biste svome Bogu poklonili barem onoliko ljubavi, koliko dajete onima, koji su vam dragi!... Ali nažalost, ne, stvorovi često dolaze prije mene, pa se vaš Kralj mora zadovoljiti mrvicama... Zar tako postupate sa svojim Isusom?...

Vi toliko ljubite one, koji vas ljube i u toj ljubavi dajete se bez računa, iskazujete im često prekomjernu ljubav... Za njih vi pridržavate svoju osobitu nježnost i polet svoje velikodušnosti i tankoćutnosti... Prema njima ste pažljivi, susretljivi, zahvalni... A kad ja dođem k vama, ne znate više onako gorljivo ljubiti... Za mene, zarobljenika ljubavi, vaše srce, koje je netom još bujalo,


- 168 -

ispraznilo se od svoga najboljeg blaga... Zar tako postupate sa svojim Isusom?...

Dobri ste siromasima i siročadi, nasićujete ljubavlju one, koji su zapušteni, imate nježnosti i samilosnih suza za sve, koji trpe, bili to rođaci ili stranci!... Ali kad se radi o meni, nestalo je svih ovih plemenitih i dubokih čuvstava. Zar tako postupate sa mnom, velikim osamljenikom, sa mnom putnikom, koji nikad ne nalazi skloništa, sa mnom, dragovoljnim izagnanikom iz raja?... Smilujte se, ne postupajte tako s božanskim Siromahom Betlehema i prosjakom i zarobljenikom tabernakula!... Što su zapravo svi vaši prijatelji i vaši siromasi? Prolazna sjena... A ja sam božanska stvarnost, ja sam Bog ljubavi, ja sam Isus!

Ja sam veliki ranjenik i moja rana je duboka kao nezahvalnost svih onih, koji bi me morali ljubiti... A usprkos svemu, moja je tužba samo jecaj nježnosti, moj prijekor je milovanje mog Srca, koje bi htjelo vaša srca omekšati i osvojiti... O, dajte mi vaše ljubavi, ali osobito gorljivije i iskrenije ljubavi!...

"Sitio!" — Žeđam za velikodušnijom ljubavi, za požrtvovnom ljubavi u savršenoj poslušnosti mome zakonu!...

"Sitio!" — Žeđam za ljubavi, kojom ćete mrziti ovaj svijet odviše lakomislen; kojom ćete mrziti prokletog anđela tmine, koji, pošto je razapeo mene u vremenu, htio bi u svojoj okrutnosti razapeti i vas, djecu moju, u nesretnoj vječnosti!...

Ginem od ljubavi i tjeskobe u ovom vrtu moje mistične i sakramentalne agonije... Poput getsemanskog anđela i još bolje od njega, krijepite me, tješitelji moji, i recite mi vatrom ljubavi u duši i na usnama, o recite mi, da me doista ljubite, da ćete me sve više ljubiti!...

K r a t k a   s t a n k a

SLIJEDEĆI RECI NEKA BUDU VJERNI IZRAZ DUBOKIH OSJEĆAJA, KOJI VAS PROŽIMLJU. PROŽIVLJUJTE IH S LJUBAVLJU, A VAŠA SRCA NEKA IH PONAVLJAJU JAKIM I ISKRENIM KUCAJIMA!

GLAS DUŠA.- Duboko zbunjeni, ljubljeni Isuse, ali ipak proniknuti vrlo velikim pouzdanjem, ponizno priznajemo, da se samo neizmjernost tvoje ljubavi može mjeriti s neizmjernošću naše nezahvalnosti... Jest, Gospodine, mi, tvoji prijatelji, sagriješili smo pomanjkanjem prave ljubavi. Priznajemo, da ti je žuč naših grijeha bila gorča od svih bogoubilačkih udaraca tvojih okrutnih neprijetelja... Ali budući da si ti Isus, osobito za svoje prijatelje, usuđujemo se nadati, dapače mi smo uvjereni, da nas čekaš u ovoj Svetoj Uri, da zaboraviš i oprostiš... Zaboravi dakle naše zablude, o Isuse, i oprosti nam ovdje, što smo tvojoj božanskoj osobi pretpostavili bijedne zemaljske interese, čuvstva i užitke... A da budemo sigurni u ovo oproštenje, ti Učitelju, blaga i ponizna Srca, udostoj se primiti preko ruku neokaljane Kraljice, s našim kajanjem i veliko obećanje za budućnost. Poslušaj, Isuse, ovaj najdublji krik na-


- 169 -

ših duša: Prisižemo ti, da ćemo ti ljubav ljubavlju vratiti!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

U zahvalnom poklonstvu za tvoje suze u jaslicama, ljubit ćemo te osobito onda, kada ti budemo i mi trebali suzama posvjedočiti svoju ljubav. I kao naknadu zo one, koji ne cijene zaslugu i slavu kušnja:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Kao poklon i zadovoljštinu za tvoj trnov vijenac, ljubit ćemo te, Gospodine, kad nam udijeliš milost, da budemo dionici ove kraljevske krune. Za tolike kršćane, koji žive u nemiru bezumne groznice užitaka:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Klanjajući se tvojim tjeskobama i tajnim brigama, ljubit ćemo te, Gospodine, kada nam pružiš mrvicu toga kruha gorčine. I u naknadu za našu nedostatnu hrabrost u primanju križeva, koji nam dolaze od tvoje božanske ruke:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Ganuti radi svega, što si morao pretrpjeti od svojih odabranih prijatelja, klanjamo ti se i ljubit ćemo te, Gospodine, kada na naše usne spustiš po koju kap iz svoga tako gorkog kaleža. I u naknadu za nedostatnu blagost i poniznost u prihvaćanju ove kušnje:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

Kao poklon i zadovoljštinu za dvadeset stoljeća tvog zatočeništva, što ga provodiš u tabernakulu zatvoren, nepriznat i pogrđen, ljubit ćemo te, Gospodine, kada dopustiš, da naša braća onako s nama postupaju, kako s tobom stalno postupaju tvoja vlastita djeca u oltarskom sakramentu. U naknadu za sve uvrede, koje ti nanosimo svojim pomanjkanjem vjere i predanja u podnašanju križeva:

Prisižemo ti Isuse, da ćemo ti ljubav ljubavlju uzvratiti!

S t a n k a

Već se prlbližio konac Sveta Ure... Oko jedanaest sati navečer Velikog četvrtka Isus je podnio krvavu pogrdu prvoga i zločinačkog suda. To sudište primilo ga je kao što peć prima suho drvo, što pada u njen plamen... Još nekoliko časaka i Sudac nad sucima, Kralj nad kraljevima bit će sramotno bačen u strašnu tamnicu i tu prepušten divljaštvu preokrutnih vojnika, krvnika, koji su plaćeni da svo-


- 170 -

ju divlju okrutnost do skrajnosti iskale... Zato u polumraku ove podzemne tamnice, odigrao se pred pogledom ogorčenih anđela jedan od najstrašnijih i najbolnijih prizora muke. Bilo je tada izbičevano ne samo tijelo, nego osobito duh i Srce Učiteljevo. Nije onda raskidana samo Isusova odjeća, nego također i nadasve i nedužna Isusova duša. Doista, kršćanin mora drhtati i zanijemiti obuzet svetim zaprepaštenjem, kad u svijetlu vjere razmatra ovaj strašni prizor Velikog četvrtka. Ovu tajnu božanske boli ne može nitko objasniti ni riješiti osim samoga božanskog Zarobljenika. Neka nam dakle on otkrije plodnu grozu i ljepotu svoje agonije!... Tada se moć tame, razularena do krajnosti, unaprijed osvetila na božanskom Utamničeniku za onaj niz divota, što će ih on u budućim stoljećima izvršiti djelovanjem nadnaravnog života, božanske slobode, koja će proizlaziti iz ove druge tamnice tabernakula.

Da, neka nam Isus govori!... Poslušajmo svetim ganućem i dubokom sabranosti njegov glas blag, svijetao i tugaljiv...

ISUSOV GLAS.- Zašto tražite od mene, dječice moja i prijatelji moji, da otkrijem tajnu boli, koja i danas, pred vašim očima izbija u tako kobnom svijetlu?... Ali vi poznate tu tajnu, jer neprekidno i u naše dane gledate tužnu stvarnost ove muke!... Ne tražite od mene, da vas podsjetim na povijest, koja se na nesreću svakog dana ponavlja; ona je od jučer i od danas, ona se na trajan način ostvaruje na mojim oltarima; ta je povijest stara ali i povijest uvijek nova... Tamnica Velikog četvrtka nestala je, moj zatvor ostaje, a to je euharistijski tabernakul... Nažalost! u ovoj tamnici nisu više samo moji neprijatelji, koji me bičuju, koji vrijeđaju moje veličanstvo, koji pogrđuju moju kraljevsku čast... to su često puta moji prijatelji... Ondje, u zatvoru Velikog četvrtka, tukli su me samo krvnici i plaćenici... ovdje nažalost to čine djeca mog Srca, moji prijatelji, moji sljedbenici...

GLAS DUŠA.- Isuse, božanski Isuse, dopusti, da jedan poklik ovog stada, koje ti hoće biti vjerno, prekine tvoju tužbu... poklik poput onoga, koji se izvio tvojim apostolima kod Zadnje večere, uveče Velikog četvrtka. Dopusti, da on bude izraz naših žestoko potresenih duša, punih tjeskobe... Ljubljeni Učitelju, koji su ti nesretni prijatelji ta nevjerna djeca, što tvoju slavnu tamnicu pretvaraju u zatvor sramotnog mučenja? Oh, reci nam, koji su to? Imenuj ih... Jer mi svi, ovdje prisutni, svi, koje si ti odabrao u svome beskonačnom milosrđu, prisižemo, da ćemo te braniti i slijediti do smrti... Je li to nožda netko od nas?...

ISUSOV GLAS.- Svi ste vi danas čisti, ali nažalost! niste takvi uvijek. Među onima, koji sjedaju za moj stol, koji jedu iz moje zdjele, koji piju iz mog kaleža, koji su prema tome moja djeca, moji prijatelji, moja braća, moji ljubljeni učenici, ima ih, koji mi razdiru Srce i okrutno ga probadaju!... Dok ovo slušate nemojte tražiti pogledom


- 171 -

jednostavne neuke duše u predgrađima i selima, koje ne znaju, što čine, kad hule na moje Ime... Nisu oni najveći krivci, niti su oni najoštriji u svojim pogrdama! Oh ne! To su svi oni nesretnici, koji se nazivaju kršćani, a mrsko me pogrđuju u raznim oblicima svoga društvenog života... Oh, kako bole udarci biča, što ih primam od svojih svjetovnjačkih katolika! Ti udarci mi na ramenima ponovno otvaraju rane moga božanskog tijela i razotkrivaju moje kosti...

Zar me ne bičuju krvavo one, katkad pobožne duše, koje se usuđuju voditi me navečer blatnim i mrskim putevima, dok su mi ujutro za svetim stolom prisizale vjernost?... Zar dakle zaboravljaju da sam ja svetost?... Jest, varate se dječice moja, kad protivno načelima krašćanske savjesti proglasujete, da je nemoral dozvoljen, da umjetnost ovlašćuje i ispričava svaku bestidnost i sve sablazni vašega modernog kazališta?... Ja sam zgazio Veneru, prokleo sam svaku nečistoću, osudio svaku razvratnost, svako izazivanje drske nečednosti...

Pomislite, dakle, kako mi Srce puca od boli, kad se nađe krašćanskih duša, koje tvrde, da je osuđivanje mode, romana, kazališta samo pretjerivanje odviše djetinjih skrupula!... Boli me, kad se nađu duše, koje kidaju moj božanski zakon i gaze ga u komadiće u svemu onome, što je u njemu najozbiljnije i najosjetljivije! Kakve li strašne tjeskobe mome Srcu, kad vidim, kako moja djeca, moji prijatelji, svojim novcem podržavaju tu nedostojnu modu, izazovni blud, podjarivanje strasti!... a sve pod izlikom užitka, društvenih obaveza, modernih zahtjeva!...

Molim vas, ne spominjite mi krvnike, koji su u grobu; gledajte radije oko sebe, tu kršćansku publiku, koja prolazi ulicama, koja puni kazališta i koja prima i trpi, odobrava i hrabri na pozornici ona djela, što bi u svojoj savjesti osudila kao grijeh, a na svom ognjištu kao zločin...

Koliko trpim radi onih duša dvostruke savjesti, koje mi podno oltara odlučno izjavljuju svoje vjerno prijateljstvo, a u svom društvenom životu kukavički izdaju moju čast i moje zapovijedi, davajući tako podršku mojim krvnicima... Svojim griješnim zadovoljstvom trajno me bičuju!! Sav onaj novac, što ga ostavljaju na ulazu takve predstave, jest kao trideset Judinih srebrnika, zarumenjenih mojom Krvlju!... Drhćite i plačite sa mnom, jer je pisano: Jao onima, koji izazivlju i podržavaju sablazan!...

Smilujte se meni svi vi, koji se radi svog imena, svog imetka ili radi svog društvenog položaja svojim primjerom možete odlučno suprostaviti strastima ili nažalost! i druge sa sobom povući na dno ponora!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnosti, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi, koji živite u raskoši i obilju, vi mogućnici, vi utjecajni ljudi, koji primate kao opravdanu svaku novu naviku, svaku društvenu zabavu, svaki nov oblik osjetilnog užitka!... Ublažite me vi, koji svojim imenom, svojim društvenim ugledom ovlašćujete kao pečatom dobrog tona i elegancije razne pronalaske istančane sjetilnosti, po-


- 172 -

gibeljne užitke i odviše svjetovne zabave... Pazite, da vas vaša odgovornost jednog dana ne smrvi!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi veliki, otmjeni, bogati, čiji saloni nikada ne bi smjeli trpjeti one sloboštine, ono ponašanje, one plesove i zabave, što ih moje Evanđelje odbacuje i koje sam ja javno osudio, kad sam u komade razbio poganske idole... Nažalost! među onima, koji se pričešćuju za mojim stolom, ima ih, koji bi htjeli obnoviti te iste idole, jer — tako kažu — vremena su se promijenila... Jest, ali ja se nikad ne mijenjam!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zločinima, vaš Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

Smilujte mi se vi, majke i žene, koje sam tako oplemenio... koje možete uvijek svojom velikom, katkad odlučnom moći djelovati na dušu vaših ili meni u prilog ili protiv mene... osobito vi, majke i žene, koje sam u svojoj dobroti visoko postavio, da budete za svoju okolinu uzor u potpunom izvršivanju svoje dužnosti i u vršenju socijalnih kreposti. Oh, ne bojte se, da ćete pretjerati u božanskom zakonu stidljivosti, koji je odraz čistoće!... Bdijte na svom ognjištu, da na čelu vaših kćeri uvijek blista sjajna ljepota kršćanske čednosti. Neka vašim nastojanjem, a na moju slavu ova krepost bude sjajno svojstvo njihove mladosti!... Odbijte odlučno, daleko od obiteljskog praga ovaj pokvareni i opaki svijet... U toj borbi ne zaboravite, da sam samo ja Gospodin u vašoj kući... Sjetite se, da sam ja jedini Učitelj, vječni zakonodavac u crkvi i u salonu, u privatnom životu i u javnom, za života kao i na smrti... Orošen svojom Krvlju plačući nad tim zločinima, Isus, izbičevan društvenom bestidnošću, moli vas, da mu se smilujete!...

I vi, koji uživate život, vi slabe duše, što ih sirene užitka tako lako zavode; duše boležljive, žedne utisaka obuzete društvenim ludilom, srca dobra, ali koja su radi slabog karaktera i labave kreposti često tako povodljiva... savjesti odviše lagane, a koje mijenjaju sa svakim vjetrom svoje mišljenje, modu i nauku... zaustavite se na svom putu prema rastvorenom bezdanu pokvarenog svijeta, paklenog predvorja! Zaustavite se! moje vas Evanđelje ne vara! Vaše jamstvo — moj zakon; vaša mudrost, mudrost Crkve!... Zaustavite se, molim vas, nemojte nogama svoga ispraznog življenja gaziti moj okrvavljeni Križ!... Ja vas jedini ljubim istinitom ljubavlju!... Ja vam pružam ruke, zaboravljam vaše zablude; ljubite i vi mene potpunom, odanom ljubavlju!... Da biste ušli u dubinu mog Srca, ja rado joj više otvaram već rastvorenu ranu mojih prsiju!... Uđite kroz nju i uzmite si Srce Boga, koji jo zaljubljen u vaše srce... Ponesite ga bez povratka, neka bude vaše u vremenu i u vječnosti!... Ali smilujte mi se!... Orošen svojom Krvlju, plačući nad tim zloćinima, izbičevan društvenom bestidnošću, vaš Isus moli vas, da mu se smilujete!...

S t a n k a


- 173 -

POŠTO SMO ČULI OVO BOŽANSKO ŽALJENJE, NA NESREĆU I ODVIŠE OPRAVDANO I OSNOVANO, NE PREOSTAJE NAM DRUGO, NEGO DA SUŽNJU NAŠIH TABERNAKULA DADEMO ODUŠEVLJENI ODGOVOR LJUBAVI I ZADOVOLJŠTINE, PUN PONIZNOG KAJANJA... A TA MOLITVA NAŠIH USANA, KOJA TREBA NOSITI ZNAČAJ ISKRENOGA I SVEČANOGA OBEĆANJA, MORA PROKLJUČATI SA DNA NAŠIH SRDACA.

DUŠE.- Božanski i ljubljeni Učitelju, zacijelo nisi ti onaj, koji mora tražiti samilost od svoje grešne djece. O ne! Sjeti ih samo na svoja vrhovna prava i ti se nama smiluj! Obnovi neizbrisivo u našem duhu misao na vrhovnu vlast tvoga božanskog zakona, koji zapovijeda u društvu otkupljenom i obnovljenom tvojom Krvlju... Društvo te uklanja i odbacuje opreznom ali pogibeljnom sporošću sumraka, koji tiho i polako prekriva zrake sunca!... Smiluj se, Gospodine, smiluj se svojim nezahvalnim prijateljima!

Po primjeru tvojih anđela, Magdalene i Veronike, koji su uveče Velikog petka s ljubavlju tražile tvoje krvave tragove, da ih poljube i da u prašini, na kamenju, na oruđu tvoje muke saberu još svježe kapi božanske Krvi, mi tvoji najvjerniji prijatelji, ucviljeni i raskajani, prolijećemo večeras na krilima naše vjere kroz mjesta tvoga bičevanja u ljudsko društvo... I bez ikakva straha, bez niskih ustupaka svjetskom obziru ili griješnim nagodbama, mi ćemo pogledati večeras u duhu sva ona otmjena predavanja i dvorane, one raskošne salone i sablažnjive kazališne prizore, još rumene od božanskog grimiza, što je tekao iz tvojih raskidanih žila... Ah! Večeras plačemo pred starim goblenima, plačemo nad svim onim ukrasom i kulisama, svim izazovnim laganim haljinama, plačemo pred onim bogatim sagovima, koji kao svjedoci optužuju, rumeni još od tvoje Krvi. Ona se tu isto onako okrutno prolijeva kao u Pilatovom predvorju i u mračnoj tamničkoj ćeliji, u kojoj si bio zatvoren uveče Velikog četvrtka...

Smiluj se, Isuse-Kralju, svima onim prijateljima, koji su nevjerni više od slaboće nego od zlobe; a kao divnu osvetu dostojnu tvog neiscrpivog milosrđa kao i dokaz svog oproštenja: daj da izgaramo u nebeskom ognju, u ognju tvoje ljubavi!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

Smiluj se, Isuse-Kralju, onim doista dobrim obiteljima, ali koje su toliko slabe, da ne mogu stresti sa sebe jaram poganskih zahtjeva velikog svijeta... Kao osvetu svog neiscrpivog milosrđa i kao dokaz svog oproštenja,

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

Smiluj se, Isuse-Kralju, onim majkama, koje u prevelikoj popustljivosti žrtvuju stid i čednost svojih kćeri. Smiluj se i onim djevojkama, koje bez zlobe, ali omamljene žarom mladosti i ponesene taštinom ili ljudskim obzirom, svojim vladanjem i modom možda nesvijesno postaju bič, koji razdire tvoje nedužno tijelo... Kao osvetu svog neiscrpivog


- 174 -

milosrđa i kao dokaz svog oproštenja,

Daj, da izgaramo u nebeskom ognju tvoje ljubavi!

A sada, dobri Isuse, u času, kad napuštamo sveti tabernakul i kada te ostavljamo brižnoj skrbi tvoje Majke Marije i anđela u ovom vrtu agonije i slave, dopusti nam, da zapjevamo himan hvale tvojoj božanskoj Euharistiji... Sakramenat naših oltara najodličniji je dar tvoga Srca. Ustanovio si božansku Euharistiju, da nam dadeš zalog neumrlog života i da utvrdiš našu hrabrost za vrijeme našeg progonstva ovdje na zemlji... U svojoj milosrdnaj dobroti ti si ga pronašao u samoj noći Velikog četvrtka, u času, kada su tvoji neprijatelji i tvoji podanici kovali urotu crnju od svih spletaka protiv tvoje božanske osobe, kad su protiv tebe Kralja blagosti, Kralja mira, izrekli opaku smrtnu osudu!... Prikuči se dakle, zarobljeni Kralju, rešetkama svog zatvora ljubavi, da smiješeći se kroz suze poslušaš i primiš pjesme hvale, naknade i ljubavi, što ćemo ti pjevati uime tvojih odabranika na slavu tvoga euharistijskog Srca:

O, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što na svom prolazu nisi nikad blagoslovio poljsko cvijeće ni ljiljane u dolini... a mi smo bili trnje i bodljike tvoje krune...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Oh, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što nisi nikad blagoslovio žitna polja i galilejske vrtove... a mi smo često puta bili grešni kukolj tvoje Crkve...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Isuse, ti si nas blagoslovio, kako nisi nikad blagoslovio ptice nebeske ni betlehemska i nazaretska stada... a mi smo tebe ranili, nemajući pouzdanja u tvoju beskrajnu dobrotu...

Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!

Evo, zato kao naknadu ljubavi, završit ćemo ovu Svetu Uru, kličući s Prorokom: "Duhovi anđeoski, nebeski Dvore Gospodnji, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama."

Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Zvijezde, sunce i mjeseče, razvijte svoj plašt svijetla nad njegovim tabernakulom, svijetliji od onog u Jeruzalemu... Tabernakul pun slatkog veličanstva Riječi, koja postade tijelo i hrana smrtnicima... Blagoslovite njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sjajna zoro, jutarnja roso, blagotvorni oblaci, hva-


- 175 -

lite plodnost Gospodinove milosti... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Tihi oceane, uzburkano more, pjevajte veličje Gospodinovo... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Lahore blagi, razbješnjela olujo, cvijeće i bujice, pjevajte slavu Gospodinu, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Sniježe, šumo, žetvo, vulkani, brežuljci i doline, pjevajte moć Gospodnju, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

Svi vi, stvorovi, pritecite nam u pomoć, nadoknadite za nas, koji ne možemo dovoljno zahvaljivati ni blagoslivljati Boga... Dođite, ugušite svojim pjesmama hulu, zadovoljite za šutnju i hladnoću nezahvalnog i grešnog čovjeka... blagoslivljajte Gospodinovo milosrđe prema nama... Hosana, hosana Stvoritelju, koji postade Dijete, Žrtva, Hostija, radi ljubavi!

Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!

OTPROŠNJA PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za naj!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

+ + +